Psaltir Pravoslavac 2014g./220 strana Linc Austrija 2004g. Tvrd povez,odlicno ocuvano. vr444

Psaltir - crkvenoslovenski i srpski Prevod na srpski: Đura Daničić

Opis proizvoda Prevod: Đura Daničić Izdavač: Stolp, Kragujevac Povez: Tvrdi Format: 21 x 15 Broj strana: 260

Опис ПРЕДГОВОР Псалтир је јединствена књига своје врсте, и то не само међу библијским књигама него и у свој религиозној књижевности света. То је молитвеник своје врсте, поезија своје врсте, музичка ритмика своје врсте, музичка ритмика своје врсте, општење с Богом своје врсте. Но главно је општење с Богом скроз и скроз, с Богом личним и свемоћним, који све види, све чује , и у свему дејствује, опредељујући судбе људи и народа далековидним плановима, који се сви сустижу и завршују у Христу …

MUZEJ PRIMENJENE UMETNOSTI - ZBORNIK 16-17 - 1972-1973172 strana29x21 cmISSN - 0522-8328 Uređivački odbor - Jevta Jevtović, Ruža Drecun, Zagorka Janc SADRŽAJ: STUDIJE VASILIJ PUCKO - Okov jevanđelja Fjodora KoškeBOJANA RADOJKOVIĆ - Srebrne čaše srpskog porekla iz belorečanske nekropoleRADMILA MIHAJLOVIĆ - U znaku barokne teme „ Donna velataMIRJANA TEOFANOVIĆ - Oficijelna organizacija za unapređenje dizajna PRIlozi i GRAĐA BURBICA PETROVIĆ - KosmačZAGORKA JANC - Jedna alatka iz XIV vekaVERENA HAN - Arhivske vesti o turskom tekstilu XV veka U DubrovnikuMARA HARISIJADES - Iluminirani psaltir br. 25 zbirke R. Grujića u Muzeju srpske pravoslavne crkve U BeograduMIROSLAVA DESPOT - Zagrebačka novinska reklama kao izvor primenjene umjetnosti u Hrvatskoj u XIX stoleću ZAGORKA JANC – “ Žena” druga svetska izložba fotografijaBOJANA RADOJKOVIĆ - Blago iz morskih dubinaJASMINA ROGANOVIĆ - Ruska narodna primenjena umetnost od XV-XX vekaNADA ANDREJEVIC-KUN - Scenski kostim Milice BabićPAVLE VASIC - Porculan staroga Beča (6.1973 – 15. ІІ 1973. )MIRJANA JEVRIĆ – Stolno posuđe i pribor od renesanse do secesijeJEV TA JEVTOVIĆ - Savremena primenjena umetnost RADMILA STIPANOVIĆ - Pregled izdanja Muzeja primenjene umetnosti U Beogradu RADMILA STIPANOVIĆ - Popis periodičnih publikacija u biblioteci Muzeja, rimske umetnosti za 1970, 1971. i 1972 godinu U odličnom stanju, tekst bez podvlačenja Muzeja Primenjenih Časopis

ĐORĐE TRIFUNOVIĆ PRIMERI IZ STARE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI - od Grigorija dijaka do Gavrila Stefanovića Venclovića Izdavač - Slovo ljubve, Beograd Godina - 1975 XXXII + 250 strana 24 cm Edicija - Posebna izdanja Povez - Tvrd Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlačenja SADRŽAJ: Uvodna reč PRIMERI IZ STARE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI I GRIGORIJE DIJAK - Zapis na Miroslavljevom jevanđelju II STEFAN PRVOVENČANI - Hilandarska povelja III SVETI SAVA - Žitije svetota Simeona IV SVETI SAVA - Služba svetome Simeonu V DOMENTIJAN - Žitije svetoga Save VI TEODOR GRAMATIK - Zapis na Šestodnevu VII TEODOSIJE HILANDARAC - Žitije svetoga Save VIII TEODOSIJE HILANDARAC - Zajednički kanon Spasu Hristu, svetom Simeonu i svetom Savi ІH ARHIEPISKOP DANILO II - Žitije kraljice Jelene X NEPOZNATI PISAC - Dečanska hrisovulja XI UČENIK ARHIEPISKOPA DANILA II - Žitije arhiepiskopa Danila II XII SILUAN - Stihovi svetome Savi XIII RAJČIN SUDIĆ - Zapis na zborniku XIV POP NIKOLA - Zapis na Mineju za avgust XV NEPOZNATI RAVANIČANIN - Slovo o svetom knezu Lazaru XVI MONAHINJA JEFIMIJA - Pohvala svetom knezu Lazaru HVІІ NEPOZNATI RAVANIČANIN - Služba svetom knezu Lazaru XVIII STEFAN LAZAREVIĆ - Slovo ljubve XIX GRIGORIJE CAMBLAK - Slovo o prenosu moštiju svete Peške iz Trnova u Vidin i Srbiju XX NEPOZNATI PISAC - Rodoslov srpskih vladara XXI ANDONIJE RAFAIL - Slovo o svetom knezu Lazaru HHІІ KONSTANTIN FILOSOF - Skazanje izloženo o pismenima HHІІІ KONSTANTIN FILOSOF - Žitije despota Stefana Lazarevića HHIV JELENA BALŠIĆ - Pismo duhovniku Nikonu Jerusalimcu HHV NIKON JERUSALIMAC - Povest o jerusalimskim crkvama i pustinjskim mestima HHVІ NEPOZNATI PISAC - Opis prenosa moštiju svetota Luke iz Rogosa u Smederevo HHѴІЇ VLADISLAV GRAMATIK - O obnovi Rilskog manastira i o prenosu moštiju svetog Jovana Rilskot XXVIII DIMITRIJE KANTAKUZIN - Molitva Bogorodici HHIH TEODOR LJUBAVIĆ - Zapis na Psaltiru HHH TIMOTEJ GLUHI - Zapis na Metafrastu HHHІ INOK NIĆIFOR - Zapis na Tipiku HHHІІ TATRIJARH PAJSIJE - Žitije svetog cara Uroša HHHІІІ ARSENIJE III ČARNOJEVIĆ - Dnevnik o putovanju u Jerusalim XXXIV STEFAN RAVANIČANIN - Zapisi o stradanju naroda i manastira HHHV GAVRIL STEFANOVIĆ VENCLOVIĆ - Zapis na Maču duhovnom HHHVI GAVRIL STEFANOVIĆ VENCLOVIĆ - Zapis na zborniku Beleške o izdanjima Rečnik imena i pojmova Srpski vladari, arhiepiskopi i patrijarsi Kratka bibliografija radova o jeziku stare srpske Umetničke književnosti Rečnik srpskoslovenskog jezika O ovom izdanju Primeri istorijskog razvoja srpskog pisma Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Paleografska, ortografska i jezicka ispitivanja Jasmina Grković Mejdžor (Stanišić, 1959) je srpski akadem i univerzitetski profesor.[1] Važi za jednog od najboljih poznavalaca srpskog jezika.[2] Obrazovanje Rođena je u Stanišiću. Osnovnu i srednju školu završila je u Novom Sadu. Bila je đak generacije društveno-jezičkog smera gimnazije „Jovan Jovanović Zmaj“ (1977). Diplomirala je na Katedri za južnoslovenske jezike Filozofskog fakulteta u Novom Sadu 1981, magistrirala paleoslavistiku 1984. i doktorirala 1990. godine[1] (naslov doktorske teze: Jezik Psaltira iz štamparije Crnojevića), na istom fakultetu (oblast paleoslavistike). U toku školovanja boravila je povremeno u inostranstvu radi usavršavanja znanja jezikâ (Bordo, Berlin, Lion, Minhen, Moskva, Sankt Peterburg, Kijev, Pariz).[3] Nauka Glavni naučni doprinosi akademkinje Grković Mejdžor uključuju proučavanje jezika srpske srednjovekovne pismenosti, istraživanja sintakse i leksike staroslovenskog jezika, proučavanje diglosije u srpskom srednjem veku[4] i funkcionalne raslojenosti književnog jezika toga doba i etimološka i semantička proučavanja srpskog srednjeg veka. Objavila je preko 20 radova u zemlji i inostranstvu. Od 1992. godine je zaposlena na Odseku za srpski jezik i lingvistiku Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Izabrana je u zvanje docenta 1991. godine, u zvanje vanrednog profesora 1995. godine, a u zvanje redovnog profesora za oblast srpski jezik i lingvistika 2000. godine.[5][1] Od 2005. godine je gostujući profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci. Mentor je u izradi niza diplomskih i magistarskih radova, kao i 6 doktorskih disertacija, i član komisija za ocenu i odbranu magistarskih i doktorskih teza iz paleoslavistike, anglistike, romanistike.[3] Za redovnog člana SANU je izabrana 5. novembra 2015 sa pristupnom akademskom besedom Obrasci zaklinjanja u istorijskoj perspektivi: lingvistički i kognitivni uvidi. Potpredsednik je Ogranka SANU u Novom Sadu.[1] Predsednik je Staroslovenskog odbora SANU, predstavnik je SANU u Nacionalnom savetu za naučni i tehnološki razvoj i u Stručno-naučnom veću Centra za naučnoistraživački rad SANU i Univerziteta u Kragujevcu, kao i član sedam odbora u sklopu SANU.[6] Član je Društva za antičke studije Srbije i Evropskog lingvističkog društva (Societas Linguistica Europaea). Član Odbora Odeljenja za književnost i jezik Matice srpske; član Upravnog odbora Matice srpske; sekretar Njegoševog odbora Matice srpske; član Društva za antičke studije Srbije.[1] U Redakciji je časopisa Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku, glavni urednik časopisa Prilozi proučavanju jezika, urednik edicije Lingvističke sveske, član Stručne redakcije (oblast filologija / lingvistika) za izradu Srpske enciklopedije.[1] Bila je gost na više stranih univerziteta, uključujući i Univerzitet Harvard (na odeljenju za slovenske jezike i literaturu), Ohajo Stejt Univerzitetu (Centar za srednjovekovne slovenske studije), Institut za slavistiku Univerziteta u Beču i Instutut za slavistiku Univerziteta u Regenzburgu.[3] Priznanja i nagrade Nagrada iz fonda „Aleksandar Belić“ pri SANU za najbolju objavljenu knjigu iz oblasti nauke o jeziku u 1994. (za mlade naučne stvaraoce); Povelja Odbora za obilježavanje petstote godišnjice prve ćiriličke štamparije na slovenskom jugu, CANU 1994; nagrada „Pavle i Milka Ivić” Slavističkog društva Srbije za najbolji rad iz srpske lingvističke slavistike za 2018. godinu.

Autor - osoba Kupareo, Rajmund Naslov Balada iz Magallanesa / Rajmund Kupareo ; [crteži Ružica Dešković] Vrsta građe knjiga Jezik hrvatski Godina 1978 Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Dominikanska naklada Istina, 1978 Fizički opis 129 str. : ilustr. ; 20 cm Drugi autori - osoba Dešković, Ružica Grassi, Fran Zbirka Tragovi svjetla ; knj. 2 (Broš.) Napomene Nekoliko riječi o piscu / Fran Grassi : str. 123-129 Čitalac će više puta na ovim stranicama naići na spominjanje hrvatskih iseljenika u Južnoj Americi. U pripovijeci „Balada iz Magallanesa“ posljednjoj u knjizi, koja je dala naslov cijeloj zbirci, pisac doživljuje neposredan susret ne samo s još živim našim zemljacima koji su, pritisnuti nuždom, napustili djedovska ognjišta i domovinsko tlo i pošli u potragu za boljim životom, nego i s onima koji već davno u tuđoj zemlji snivaju vječnim snom. Hrvatski natpisi na grobovima koje je posjetio, prisjetili su ga domovine razasute po svijetu. Nijemi razgovor s križevima nad glavama pokojnika bio je uzbudljiviji od sastanaka i saobraćanja s iseljenicima koji su još u životu. Pisac se ne plaši transponiranja tih utisaka u umjetničku zbilju i preuzima na sebe odgovornost ako ga zbog toga netko obilježi oznakom „romantik“. Književni izraz Kupareov nije opterećen fabuliranjem ni suvišnim uopćavanjem. Korijenje svih njegovih priča leži u vlastitom doživljaju. Ta osobina, prisutna još u prvoj njegovoj većoj prozi („U Morskoj kući«), ostaje kao stalni stilogeni elemenat piščeva cjelokupnog pripovjedalačkog djela. Ako tome dodamo lirizam, koji kao osobna životna odrednica daje obojenost ovim stiliziranim preživljavanjima, istakli smo još jednu osobitost Kupareova pripovijedanja i ono što ga čini prepoznatljivim. Rajmund Kupareo (krsnim imenom Luka) (Vrboska, Hrvatska 16. studenog 1914. – Zagreb, 6. lipnja 1996) bio je hrvatski svećenik, sveučilišni profesor, pjesnik, teološki pisac, esejist, skladatelj, prevoditelj, nakladnik i redovnik dominikanac. Pisao je na hrvatskom, češkom, latinskom i španjolskom jeziku. Djelovao je nekoliko desetljeća u Čileu. U svojem filozofijskom radu, Kupareo je zaokupljen dubokim smislom i svrhom umjetnosti. Životopis Rodom je s otoka Hvara, a potječe iz stare srednjodalmatinske plemićke obitelji, podrijetlom s otoka Šolte i Splita. Godine 1930. stupio je u Dominikanski red u Dubrovniku, a 1937. godine zaređen je za svećenika u Splitu. Za svoju svećeničku službu odabrao je geslo: „S Njim trpimo, da se s Njim i proslavimo“ (Rimljanima 8, 17). Diplomirao je 1939. godine na Visokom filozofsko-teološkom učilištu Dominikanskoga reda u Dubrovniku. Uređivao je mjesečni časopis Gospina krunica za vrijeme Drugoga svjetskoga rata. U istom razdoblju studirao je na Mudroslovnom fakultetu Hrvatskoga sveučilišta u Zagrebu gdje je postao profesorom talijanskoga jezika i književnosti (15. listopada 1943) i profesorom etike i estetike (19. ožujka 1944). Surađivao je s Alojzijem Stepincem, kojemu je bio i nakladnik. Od 1941. godine upravljao je Dominikanskom nakladom Istina. Za to je vrijeme obnašao službu kapelana u Trnju. Padom NDH smatrao je da ne mora bježati pred partizanima te se nije zaputio prema Bleiburgu. Utoliko više što je računao na znance i prijatelje Židove kojima je spasio život, na način da im je davao lažne potvrde o krštenju i vjenčanju, da bi mogli pobjeći Gestapu i otići u Švicarsku. Godine 1947. protiv svoje volje bio je prisiljen emigrirati iz Hrvatske. Otišao je u Olomouc u Češku, gdje je magistrirao teologiju. Potkraj 1947. i tijekom 1948. zatekao se u Španjolskoj, zajedno sa skupinom od pedesetak Hrvata, među kojima su većinu činili studenti, a ostali su bili svećenici i intelektualci raznih zvanja. Kupareo je zajedno s franjevcem Brankom Marićem dao ideju za osnivanje Zajednice Hrvata u Španjolskoj (Union Croata en Espańa). Zajednica je osnovana 23. lipnja 1948. u franjevačkom samostanu San Francisco Grande u Madridu, a Kupareo je bio među odbornicima. Dominikanske starješine ga narednih godina šalju diljem svijeta; u tom razdoblju objavljuje knjižicu Pasión de Cristo: Poema sacro en cinco misterios (Madrid, 1949., knjiga od 86 stranica). Naposljetku dolazi u Čile, gdje je dobio zadaću sudjelovati u obnovi Čileanske dominikanske provincije. Na poziv Papinskoga katoličkoga sveučilišta u Čileu (Pontificia Universidad Católica de Chile) 1950. godine dolazi predavati estetiku i aksiologiju na tamošnjem Fakultetu filozofije i odgojnih znanosti. Iduće, 1951., godine na istom sveučilištu je doktorirao, disertacijom pod nazivom Ars et Moralis. Na istom je sveučilištu bio dekanom (u dva navrata) i prorektorom. Predavao je nekoliko predmeta na Papinskom katoličkom sveučilištu: dogmatiku na Instituto Familiar, eksperimentalnu psihologiju u Seminario de Santiago, katoličku kulturu na Arhitektonskom fakultetu i estetiku likovnih umjetnosti na Likovnoj akademiji. Uređivao je časopise El mundo católico i Anales de la Facultad de filosofia y ciencias de la educación, a pokrenuo je časopis za filozofiju umjetnosti Aisthesis. 1964. godine pokrenuo je na Filozofskom fakultetu Papinskoga katoličkoga sveučilišta u Čileu Centro de Investigaciones Estéticas, koji danas djeluje pod imenom Instituto de Estetica.[3] Godine 1971. vratio se u Hrvatsku nakon što je pretrpio moždani udar. Boravio je do smrti u dominikanskom samostanu na Koloniji (Kontakova 1), gdje je nakon stanovitoga oporavka razvio vrlo plodnu spisateljsku djelatnost. Kao profesor emeritus Papinskoga katoličkoga sveučilišta u Čileu, istodobno nastavlja na španjolskom jeziku objavljivati radove u čileanskom filozofskom časopisu Aisthesis, kojega je sam bio pokrenuo u svojem čilanskom razdoblju. Zadnji od tih radova na španjolskom jeziku je La Belleza y el Arte, objavljen 1995. godine. Od 1960. član je The American society for Aesthetics (Cleveland, Ohio). Od 1985. godine inozemni je član Čileanske akademije (Instituto de Chile). 30. travnja 1995. godine predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman odlikovao ga je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi. Iste godine dobio je i Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo na području književnosti. Djela Za života je objavio 25 knjiga svojih djela. Od tog je devet znanstvenih rasprava o estetici na hrvatskom, latinskom i španjolskom jeziku, a 14 je knjiga drama, pjesama, pripovjedaka i romana na hrvatskom, češkom i španjolskom jeziku. Neka djela su mu prilagođena kao radio-drama, kao Baraban iz 1943., koji je 1944. izveden na Hrvatskom krugovalu. Objavio je i hrvatski prijevod autobiografije sv. Male Terezije Povijest jedne duše. Književnost Pjesme i psalmi, (zbirka pjesama) Šibenik, 1939. U morskoj kući, 1940. Jedinac, 1942. Baraban, Zagreb, 1943. Magnificat, 1943. Pasión de Cristo, Madrid, 1949. Sliepo srdce - Gluma u dva čina, Zagreb, 1944. Nad kolievkom srdca, (zbirka pjesama) Zagreb, 1945. Nad rijekama, (zbirka pjesama) Madrid, 1948. Blagoslov zvijezda, Hrvatska revija, Buenos Aires, 1961. (izbor iz prve tri zbirke pjesama)[8] Balada iz Magallanesa, Zagreb, 1978.[9] Pjesme, izbor 1930-1980, Zagreb, 1980. Umjetnik i zagonetka života – ogledi iz estetike, Zagreb, 1982. Můj malý žaltář, Tišnov, Češka, 1982, 1988. i 2009. Prebivao je među nama (misteriji-drame: Porođenje, Muka Kristova i Uskrsnuće), Zagreb, 1985. Govor umjetnosti: ogledi iz estetike, Zagreb, 1987. Čežnja za zavičajem: pripovijesti, Zagreb, 1989. Sabrane pjesme, Zagreb, 1992. Čovjek i umjetnost: ogledi iz estetike, Zagreb, 1993. Svjetloznak (rekapitulacija pjesništva, životopis i bibliografija), Varaždinske Toplice, 1994. Kupareov psaltir Kupareove božićnice Božić u srcu ljeta, pripovijest iz Gospine krunice, prosinac 1941. Božićna idila, pripovijest iz Crkve u malom, prosinac 1984. Izabrana djela, Zagreb, 2005. (Stoljeća hrvatske književnosti, 77) Balada o Gospinim pčelama: izabrane pjesme, Zagreb, 2014. Znanstveno-pedagoška djela Estetička aksiologija (El Valor del Arte - axiologia estetica, Santiago de Chile, 1964., hrv. prijevod 2020.)[10] Creaciones Humanas - 1. Poesia, Santiago de Chile, 1965. Creaciones Humanas - 2. Drama, Santiago de Chile, 1966. Um i umjetnost: eseji, Zagreb, 2007. Mrežno dostupne rasprave iz estetike Osnovne crte Tomine teorije umjetnosti, Crkva u svijetu (Split), IX (1974.) 2, str. 186-191. Estetski antropologizam, Bogoslovska smotra (Zagreb), XLIV (1974.) 2-3, str. 239-246. Literarne primjedbe uz Tomin pojam strasti, Obnovljeni život (Zagreb), XXX (1975.) 4, str. 361-368. Zagonetnost osjećaja krivnje u djelima Franza Kafke, Bogoslovska smotra, XLVI (1976.) 3, str. 269-275. Drama ljudske ljubavi. Bertold Brecht, Obnovljeni život, XXXI (1976.) 5, str. 458-468. Vrag u djelima F. M. Dostojevskog, Obnovljeni život, XXXII (1977.) 5, str. 433-443. Predstavnici religija u djelima Ive Andrića, Obnovljeni život, XXXIII (1978.) 4, str. 300-312. Ironija u službi čovjeka : Premišljanja uz čitanje „Sabranih djela“ Meše Selimovića, Obnovljeni život, XXXIV (1979.) 3, str. 255-270. Antologije u kojima su objavljene njegove pjesme Il melograno: lirica croata contemporanea, prir. Luigi Salvini, Zagreb, 1942. Antologija hrvatske lirike, prir. Franjo Trogrančić, Rim, 1953. Pod tuđim nebom, prir. Vinko Nikolić, Buenos Aires, 1957. Poeti croati moderni, prir. Franjo Trogrančić, Milano, 1965. Hrvatska duhovna lirika, prir. Đuro Kokša, Rim 1968. Iz hrvatske marijanske lirike, prir. Renata Piličić i Ivanka Rukavina, Zagreb, 1971. Hrvatska iseljenička lirika, prir. Lucijan Kordić, Rim, 1974. Ich möchte Mauern durchschreiten. Gebete osteuropäischer Christen, prir. Rudolf Bohren, Freiburg im Breisgau : Herder, 1985. Poezija blagdanskom trenutku, prir. Pavao Crnjac, Zagreb, 1985. Poezija zajedničkoj radosti, prir. Pavao Crnjac, Zagreb, 1986. U sjeni transcendencije, prir. Neven Jurica i Božidar Petrač, Zagreb, 1987. i 1999. Pjesme Mariji, prir. Pavao Crnjac, Zagreb, 1987. Duša duše hrvatske : novija hrvatska marijanska lirika, prir. Neven Jurica i Božidar Petrač, Mostar, 1988. Šimun Šito Ćorić, 45 hrvatskih emigrantskih pisaca, Zagreb, 1991. antologija hrv. pjesništva 2. pol. 20. st. priređivača Stijepa Mijovića-Kočana „Skupljena baština“, Zagreb, 1993. antologija hrvatske iseljeničke poezije „Cvrčak u boriku“ Ante Selaka, Zagreb, 1996. Kip domovine : antologija hrvatske rodoljubne poezije XIX. i XX: stoljeća, prir. Božidar Petrač, Zagreb, 1996., 1998. i 2001. antologija „Lirika Velikog petka“ Ante Stamaća, 1998. rukoveti hrv. rodoljubnog pjesništva „Mila si nam ti jedina...“, 1998. Pod nebom Bleiburga (Antologija hrvatskog pjesništva o Bleiburgu), prir. Vinko Grubišić i Krešimir Šego, Međugorje, 1998. Majci, Kraljici mira : antologija hrvatske marjanske lirike, prir. Božidar Petrač, Zagreb, 1998. Hrvatska božićna lirika od Kranjčevića do danas : antologija, prir. Božidar Petrač, Zagreb, 2000. Hrvatska uskrsna lirika od Kranjčevića do danas : antologija, prir. Božidar Petrač, Zagreb, 2001. Pjesni Hvara : od Marulića do Šoljana, prir. Nikša Petrić, Zagreb, 2003. Vječne pjesme hrvatske ... : XX. stoljeća, prir. Miroslav Slavko Mađer, Vinkovci, 2004. Naša velečasna maslina, prir. Mladen Vuković, Split, 2006. Antologija hrvatskoga pjesništva : od davnina pa do naših dana, prir. Ante Stamać, Zagreb, 2007. Krist u hrvatskom pjesništvu : od Jurja Šižgorića do naših dana : antologija duhovne poezije, prir. Vladimir Lončarević, Split, 2007. Molitvenik hrvatskih pjesnika : vijenac molitava, Zagreb, 2008., prir. Josip Brkić 100 najljepših pjesama hrvatske književnosti, prir. Romeo Mihaljević, Zagreb, 2009. Dobrojutro more / 14. pjesnički susreti u Podstrani, izbor Jakša Fiamengo, Podstrana, 2010. Velebit u hrvatskom pjesništvu, prir. Ana Lemić i Stjepan Sučić, Gospić, 2014. Fr. Rajmund je jedan od važnijih predstavnika hrvatskoga pjesništva katoličkoga nadahnuća među koje se ubrajaju: dr. Gjuro Arnold (1853. – 1941.), otac Jovan Hranilović (1855. – 1924.), dr. Marin Sabić (1860. – 1923.), dr. Velimir Deželić stariji (1864. – 1941.), Silvije Strahimir Kranjčević (1865. – 1908.), msgr. dr. Ivan Evanđelist Šarić (1871. – 1960.), otac Milan Pavelić (1878. – 1939.), don Nedjeljko Subotić (1882. – 1950.), don Izidor Poljak (1883. – 1924.), dr. Ljubomir Maraković (1887. – 1959.), dr. Petar Grgec (1890. – 1962.), dr. Josip Andrić (1894. – 1967.), dr. Cvite Škarpa (1898. – 1968.), dr. Ilija Jakovljević (1898. – 1948.), Antun Branko Šimić (1898. – 1925.), dr. Branko Storov (1899. – 1945.), Sida Košutić (1902. – 1965.), Đuro Sudeta (1903. – 1927.), Ivo Horvat (1903. – 1994.), Nikola Šop (1904. – 1982.), dr. Ton Smerdel (1904. – 1970.), Gabrijel Cvitan (1904. – 1945.), fr. Gašpar Bujas (1906. – 1963.), dr. August Đarmati (1906. – 1981.), Ivo Lendić (1908. – 1982.), Mira Preisler (1908. – 1982.), don Jeronim Korner (1909. – 1976.), Srećko Karaman (1909. – 1964.), Vinko Nikolić (1912. – 1997.), Ante Jakšić (1912. – 1987.), Branko Klarić (1912. – 1945.), fr. Janko Bubalo (1913. – 1997.), fr. Serafin Mičić (1913. – 2002.), Viktor Vida (1913. – 1960.), don Aleksa Kokić (1913. – 1940.), fr. Lucijan Kordić (1914. – 1993.), Vinko Kos (1914. – 1945.), Jakša Ercegović (1918. – 1945.) i Luka Brajnović (1919. – 2001.). Nagrade i priznanja 1959.: počasni doktorat iz filozofije Papinskoga sveučilišta u Čileu scientiae et honoris causa 1971.: prvi Hrvat koji je naveden u prvom izdanju Who is Who in the World (izdano u Chicagu 1971.) 1978.: zaslužni profesor (professor emeritus) Likovne akademije 1985.: postaje član Čileanske akademije znanosti i umjetnosti 1995.: Nagrada Vladimir Nazor za književnost 1996.: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo 1996.: Red Danice hrvatske s likom Markom Marulica za iznimni doprinos hrvatskoj kulturi 1997.: Komendator reda Bernardo O`Higgins, najviše čileansko državno odličje koje se dodjeljuje strancima Spomen Danas ulica u Starom Gradu na Hvaru nosi ime po njemu. Na trgu u Vrboskoj ispred Gospine crkve-tvrđave 26. rujna 2014. otkriveno je njegovo poprsje, rad kipara Kuzme Kovačića, a na obali u Vrboskoj, na obiteljskoj kući u kojoj je Kupareo proveo djetinjstvo, 26. rujna 2014. otkrivena mu je spomen-ploča. Dana 23. studenoga 2017. na Institutu za estetiku Čileanskog papinskog katoličkog sveučilištu u Santiagu svečano je otkriveno njegovo poprsje (bista), također rad kipara [Kuzma Kovačić|Kouzme Kovačića]. MG129 (N)