Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-25 od 115 rezultata
Prati pretragu "radio"
Vi se opustite, Gogi će Vas obavestiti kad pronađe nove oglase za tražene ključne reči.
Gogi će vas obavestiti kada pronađe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
3OO.OO KILOMETARA U SEKUNDU SA DOKTOROM SVUGDIĆEM DOKTOR SVUGDIĆ NOLIT B e o g r a d 1 9 3 2 DEČJA BIBLIOTEKA NOLIT R e f e r e n c e Brzina Telefon Telegraf Radio-talasi Nepoznati zraci Prvo putovanje oko sveta Put u nepoznato Najviši vrh zemlje Let u stratosferu Svetlost Sunce Starost Zemlje Putovanje u vasionu ......................................................... Preveo sa nemačkog: PAVLE BIHALY Slika na koricama: PAVLE BIHALY Ilustracije radio: LITO, BERLIN Latinica Tvrde korice Šiven povez 204 stranice Korice u odličnom stanju Knjiga slabo korišćena, više je vreme dotaklo Knjiga ulazi u red neprocenjivih dečjih knjiga Knjiga iz predratnog perioda Jugoslavije Knjiga za kolekcionarE Knjiga r a r i t e T
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Hamid Hadzibegic Hamid Hadžibegić, historičar[1][2] i filolog (1898 - 1988). Hamid Hadžibegić završio je klasičnu gimnaziju u Sarajevu 1916, Šerijatsko-sudačku školu 1921, Filozofsko-teološki fakultet na sveučilištu Mutehassisin 1924. i Pravni fakultet (Hukűk) u Istanbulu 1927. Radio je kao nastavnik u jugoslavenskoj školei u Istanbulu 1924 – 1931. U Skoplju 1931 – 1941. je predavao u Velikoj medresi. Bio je direktor Gazi Isa-begove medrese i profesor Šerijatske gimnazije u Sarajevu. Od 1946. radio je Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine a od 1950. u novosnovanom Orijentalnom institutu. Radio je i na Filozofskom fakultetu u Sarajevu gdje je bio jedan od osnivača Odsjeka za orijentalnu filologiju. Naučni interes Hamida Hadžibegića usmjeren je na izučavanje pravnog sistema Osmanskog carstva, porezni sistem,[3] te odnosima Crne Gore i Osmanlija. Objavljivao je osmansku izvornu građu, prevodio turske historičare i pisce. Učestvovao je na više međunarodnih naučnih skupova i sarađivao u naučnim časopisima Glasnik Vrhovnog starješinstva Islamske vjerske zajednice Bosne i Hercegovine (Beograd, Sarajevo), Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, Istorijski zapisi (Cetinje, Titograd), Istorisko-pravni zbornik (Sarajevo), Prilozi za orijentalnu filologiju, Pregled, Naše starine, Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, Almanah (Podgorica). Najpoznatiji je stručnoj javnosti po djelu: Glavarina u osmanskoj državi, Sarajevo 1966.
FILIJALA Sećanja voditelja radio-emisija SERGEJ DOVLATOV RUBIKON Novi Sad 2 O 1 O Biblioteka `Slučajevi` Knjiga 3 S ruskog preveo DUŠAN PATIĆ ............................................................ O autoru Broš Latinica 1 3 3 stranice NEKORIŠĆENO Ekstra **********
TOMAS MAN Nastanak doktora Faustusa NIKOLA MILOŠEVIĆ Motiv smrti u Andrićevoj prozi RADOMIR KONSTANTINOVIĆ Četiri pesnika KLOD LEVI-STROS Totemizam danas TREĆI PROGRAM Radio Beograd 1 / 1975 Latinica Broš Šiven povez 586 stranica NEKORIŠĆENO Kondicija: 1O Radomir Konstantinović
ALEKSANDAR NENADOVIĆ MIRKO TEPAVAC sećanja i komentari RADIO B92 BEOGRAD 1998 Edicija RAT I MIR a) Tepavac, Mirko (1922-) - Intervjui ........................................................... Razgovore sa Tepavcem VODIO Aleksandar Nenadović Na koricama: Diplomatski pasoš Mirka Tepavca Broš Latinica 255 stranica NEKORIŠĆENO Ekstra !!!!!!!!!!!! DB1O
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Dušica Manojlović je apsolvirala pedagogiju, radila kratko u `Politici`, u Radio Beograd došla 1948. godine u tadašnju Pionirsku redakciju, kasnije Dečju redakciju, kada je urednik bio Voja Carić, a saradnici Vasko Popa, Olga Vlatković, Caca Mitrović, Ljubiša Bačić. Skoro punih deset godina stvarala dečji program pokušavajući zajedno sa svim saradnicima da osmisli nešto novo i zanimljivo za decu. Sa Lolom Vlatković autor je prve serije za decu na radiju Gradić Veseljak (koju je kasnje prilagodila televizijskom izrazu). Od 1956. godine učestvuje u pripremi programa za uvođenje televizije u grupi koja je formirana pod rukovodstvom direktora Radio Beograda Mirka Tepavca, pored Lole Đukića, Branka Popovića, Saše Markovića, Ljubomira Zečevića, Igora Leandrova, Vlade Mitrovića, Pavla Maletina. Na televiziji je uradila prvu seriju En-den-dinus u režiji Vere Belogrlić, seriju Pozorište šest i pet, pisala tekstove i adaptirala mnoga poznata dela za decu i omladinu. Ponovo se vraća na Drugi program Radio Beograda 1966. i ostaje do penzije 1976. godine. U svom bogatom radnom veku, Dušica je doživela dve tehnološke revolucije koje su presudno uticale, na autore, urednike i celokupno programsko ljudstvo: pojava magnetofona na radiju i pojava magnetoskopa na televiziji. Iako je tako, gledaoci neće moći da vide ni jednu emisiju koju je Dušica potpisala kao urednik, ni jednu sa njenim imenom na televizijskoj špici, jer ni jedna emisija iz te najranije, eksperimentalne faze emitovanja programa nije sačuvana.
Tajne staroga Zagreba Rudeša Habeduš Katedralis original izdanje sveske 1-56 nedostaje broj 46... .... U Krapini se rodio Rudolf HABEDUŠ KATEDRALIS (Rudeša, Heister), romanopisac, publicist i dramatičar. Uglavnom je pisao feljtone o ljudima i događajima iz zagrebačke gornjogradske prošlosti ali i iz suvremenog Zagreba. Pisao je i eseje, kritike, impresije, novele i romane u nastavcima od kojih su veći uspjeh postigli oni povijesne tematike. Bio je pokratač, urednik i izdavač `Hrvatske metropole`, jedan od pokretača i suradnik `Zagrebačkog lista` te urednik u `Narodnim novinama`. Feljtone je objavljivao na `Radio-Zagrebu` i `Hrvatskom krugovalu`. Jedan je od začetnika hrvatske radio-dramske tradicije. Poslije rata objavljivao je povijesne romane u tjednim sveščićima u nastavcima `Tajne starog Zagreba`. U povijesnim romanima slijedio je narativne formule H. Dragošića i Marije Jurić-Zagorke. Zagorkinu tipu povijesnog romana sa zapletenim fabulama, gomilanjem motiva i naglim obratima najviše se približio u `Katakombama svetoga Marka` što je izazvalo polemiku između njega i Zagorke koja ga je optužila za plagijat njezina romana.
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Omot izradio: Pjer Krizanic Velimir Živojinović Masuka, odnosno — kako se sâm potpisivao — Massuka (1886 — 1974) bio je srpski pesnik, pripovedač, dramaturg, književni i pozorišni kritičar, kao i prevodilac. Veliki deo svoje aktivnosti posvetio je pozorištu, pa je naizmenično bio dramaturg, reditelj i upravnik pozorišta u Beogradu, Skoplju i Nišu. Svojim pozorišnim radom Masuka je zadužio i uži zavičaj — Donju Jasenicu (Veliku Planu i Smederevsku Palanku. (U Palanci bio upravnik pozorišta i režirao 18 predstava do odlaska u Niš). Masukino ime nosi amatersko pozorište u Velikoj Plani. Rođen je 21. novembra/3. decembra 1886. u Velikoj Plani, od oca Mate i majke Zlate.[1] Godinu dana po rođenju umrla mu majka, a sa deset godina ostao je i bez oca, koga su ubili politički protivnici. Osnovnu školu je završio u Velikoj Plani, a gimnaziju u Smederevu i Drugu mušku gimnaziju u Beogradu 1907. godine. Na Univerzitet u Beogradu upisao se 1907. godine, gde je završio studije germanistike 1914. Od 1909. do 1912. boravio je na studijama germanistike i estetike u Lajpcigu. Tokom Prvog svetskog rata je radio u vojnoj cenzuri i povlačio se sa srpskom vojskom 1915. godine preko Peći, Rožaja i Podgorice do San Đovanija. Oporavljajući se od težeg zapaljenja pluća nakon povratka iz San Đovanija 1916. biva zarobljen u Ulcinju i odveden u logor Boldogasonj u Mađarskoj, današnji Frauenkirhen u Austriji. U logoru je ostao do jeseni 1918. godine. Nakon rata radio je kao nastavnik u Četvrtoj muškoj gimnaziji u Beogradu, a zatim prešao u Narodno pozorište u Beogradu. Od 11. novembra 1924. do 21. avgusta 1925. bio je upravnik Narodnog pozorišta u Beogradu. Radio je kao saradnik i kritičar dnevnog lista „Epoha“, a novembra 1919. sa Simom Pandurovićem pokrenuo je književni časopis „Misao“ u kojem je objavljivao pozorišne kritike. Od 1925. do 1934. godine posvetio se književnom, prevodilačkom i uredničkom radu. Prevodio je sa engleskog i nemačkog jezika. Sa Borivojem Nedićem preveo je Šekspirove „Zimsku bajku“ i „Romea i Juliju“. Jedno vreme bio je direktor drame Narodnog pozorišta u Nišu, a tokom Drugog svetskog rata radio je kao reditelj Narodnog pozorišta u Beogradu. Režirao je Molijerovog „Tartifa“, u kojem su igrali Strahinja Petrović, Olga Spiridonović i Ljubinka Bobić.[1] U braku sa suprugom Danicom, rođenom Radmilović 1893, imao je sina Branimira Živojinovića, germanistu i prevodioca.