Reč izdavača: "Dođite brzo stop dovoljno mjesta za sve u bačvi ruma stop nema posla stop odlična plaća stop piješ cijeli dan stop ševiš cijelu noć stop požurite možda neće dugo trajati" – sadržaj je to telegrama koji je Hunter S. Thompson namjeravao poslati svojim prijateljima iz Portorika, gdje je radio (manje) i živio (više) krajem 50-ih prošlog stoljeća, a po povratku u SAD (1961) sve uobličio u roman ’’Dani ruma’’. Iako ga je napisao kao 24-godišnjak već se naziru glavne stilske odrednice kasnijih slavnih romana ’’Hell’s Angels’’ i ’’Strah i prezir u Las Vegasu’’ (oba također u izdanju Šarenog dućana): brza, subjektivna naracija pripovjedača koji je potpuno uronjen u događaj o kojem piše, pri čemu se fakti miješaju s fikcijom, a zbića su preuveličana i ispričana u prvom licu kojem se podjednako može i ne mora vjerovati budući da briše granice stvarnog i izmišljenog. Osim novinarskog posla, osnovni pokretači radnje ovog romana su: vlaga, vrućina, alkohol, nervoza, požuda, ljubav, zabava, (ne )snalaženje u stranoj zemlji i među ljudima koje je tek upoznao, strah od starenja... Univerzalne teme, reklo bi se, opisane u bezbroj djela prije i poslije, ali valjda ni u jednom na ovako jedinstven i samosvojan način, tako svojstven Hunteru S Thompsonu!

Iako liči na nekoliko životinja (sa svojim leopardovim tufnama i psećim ušima), zasigurno možemo tvrditi da ništa slično Marsupilamiju niste bili u prilici da sretnete. Rep ovog jedinstvenog stvorenja neverovatno je dugačak, i ta zverka vesele naravi, domišljatog uma i spretnog tela koristi ga u najrazličitije svrhe, a najčešće kao pomagalo pri skakanju i oružje za samoodbranu. Što i nije čudno, pošto Marsupilami i njegova porodica vrlo često imaju potrebu za hitrim i spretnim kretanjem kroz divljinu, kao i za samoodbranom – jer iz epizode u epizodu upadaju u raznorazne nevolje i avanture pune urnebesnih gegova, ali i stvarnih opasnosti, koje u palombijsku džunglu uglavnom donosi čovek… Prvobitno zamišljen kao egzotični ljubimac Spirua i Fantazija, Marsupilami je jedna od najoriginalnijih kreacija slavnog Andrea Frankena i tokom svoje istorije doživeo je inkarnacije u raznim medijima, od stripa do malog ekrana. Godinama nakon što je prestao da radi na avanturama Spirua i Fantazija, Franken pokreće zaseban stripski serijal o marsupilamijima, u kom učestvuju razni autori i u kom je dobroćudnim i radoznalim spadalima iz džungle prepuštena glavna reč. Čarobna knjiga vam u tri toma donosi priče od zvaničnog nultog pa do devetog albuma Marsupilamija, što su priče na kojima je Franken direktno radio ili su stvarane pod njegovim nadzorom.

FILOSOFIJA PALANKE Radomir KONSTANTINOVIC Nolit Sazvezdja 1981 398 strana 19cm. Stanje vrlo dobro bez nedostataka Filosofija palanke je filozofsko-esejistička knjiga srpskog filozofa i književnika Radomira Konstantinovića. Filosofija palanke se smatra Konstantinovićevim najznačajnijim delom. Prvo izdanje objavljeno je 1969. u drugoj svesci časopisa Treći program. Pre pojavljivanja teksta u štampanom formatu, pojedini njegovi delovi su već bili poznati javnosti budući da ih je sam autor čitao na talasima Trećeg programa Radio Beograda tokom sedam večeri između 4. i 15. avgusta iste godine. Po rečima Milana Vlajčića, Konstantinovićeva studija je „prodorno i ubedljivo analizirala palanku kao duh zatvorenosti, strah od sveta s one strane brda, duh plemenske sabornosti i zazornosti prema svakom razlikovanju. Strah od otvorenosti prema nepoznatom, drugačijem, vodi ka tradicionalizmu u kome se krije spas od opasnosti traganja i dovođenja u pitanje sopstvene egzistencije. Konstantinović najviše načelo palanke vidi u okamenjenoj, nacionalnoj kulturi, sa istorijom i njenim državotvornim mitovima.“ Od svog pojavljivanja, pa sve do danas, knjiga ne prestaje da izaziva polemike i sukobe u srpskim akademskim krugovima. Osporavana i hvaljena, uglavnom je tumačena sa aspekta ličnih afiniteta i ideološke pripadnosti, a često je služila i kao oslonac za različite prizemne uvrede polemičara. U novije vreme primetan je pokušaj objektivnijeg

MOSKVA BERLIN STALJINGRAD 1-6 komplet Theodor Plievier Biblioteka ratni romani Plivijeva dela su dramatičan i potresan umetnički izveštaj ne samo o umiranju i propasti jedne armije nego i o svanuću u glavama i srcima jednog znatnog dela nemačkog naroda, koji je do tada bio slepo oruđe u rukama strašnog manijaka. Plivijevo izlaganje je autentično i lično doživljeno, zato je ono puno slika o užasnoj istini, o pokolebanosti vojničkog morala kod napadača, o ritama i skitama jedne propale, poživotinjene vojske... Teodor Plivije (do 1933. Plivier), njemački pripovjedač (Berlin, 12. II. 1892 - Avegno, Švicarska, 12. III. 1955). Potomak radničke obitelji; u mladosti proputovao je Australiju i Južnu Ameriku, radio kao mornar, rudar, gonič stoke. God. 1918. sudjelovao je u ustanku mornara u Wilhelmshavenu. U to je doba došao u dodir s anarhističkim skupinama i pisao propagandne spise u duhu P. A. Kropotkina i M. Stirnera. Nakon spaljivanja njegovih ranih djela za Trećega Reicha, emigrirao je preko Praga, Pariza i Švedske u Sovjetski Savez, gdje je djelovao u nizu prognaničkih časopisa. U svojim mnogo čitanim djelima Plievier na dokumentaristički način iz društvenokritičke perspektive opisuje događaje iz njemačke povijesti, posebice iz I. i II. svjetskog rata. Izdavač Globus, Zagreb 1978 god, ukupno 1392 str, ilustrovano, tvrd povez, Stanje vrlo dobro, oštećenje poveza.

Ukupna elaboracija razotkriva fenomen, da su razvojni zastoji i stradanja na ovim prostorima više rezultat spolja podsticanih međunacionalnih konflikata nego što su, kako ih zapadne elite predstavljaju, rezultat balkanskog mentaliteta i fenomen, da se ne radi toliko o sukobima kao efektu narcizma malih razlika, kad slične psihičke crte nesvesno dovode do sukoba među bliskim narodima, koliko se radi o malignom delovanju velikih razlika među nacionalnim psihologijama koje su kao kolektivne potrebe, percepcije i vrednosne orijentacije iskovane kroz raniju istoriju i veoma ojačane u ratovima i nakon ratova 1990-ih godina. Ratko Dunđerović je rođen 1941. u Veanjskoj, Bileća. Osnovnu školu završio u Vranjskoj, osmogodišnju/malu maturu u Herceg Novom, učiteljsku u Mostaru a studije psihologije, smer psihologija rada, u Beogradu na Odseku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu (1966.). Magistrirao 1975. i doktorirao 1979. na Odjelu za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Radio: od 1966. do 1968. u Zavodu za zapošljavanje Jajce na poslovima profesionalne orijentacije; od 1969. do 1974. u UNIS-u Sarajevo na poslovima kadrovske i organizacione psihologije; od 1975. do 1992. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu – izvodio nastavu na predmetima Socijalna psihologija, Psihometrija i Metodologija istraživanja u psihologiji (1988. izabran u zvanje redovnog profesora na predmetu Socijalna psihologija); od 1992. do 2000. radio na Fakultetu fizičke kulture u Novom Sadu (1994. izabran u zvanje redovnog profesora na predmetu Psihologija sporta), a kao spoljni saradnik predavao Socijalnu psihologiju na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu; poslednjih devet godina (do 2009., do penzije) radio na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu, dok kao spoljni saradnik izvodio nastavu iz odgovarajućih područja psihologije: na Fakultetu za menadžment u Novom Sadu, na ECPD Fakulteu za sport u Beogradu, na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Nikšiću; za sve licence fudbala u UEFA školi za Srbiju predavao Psihologiju sporta. U okviru više poslediplomskih studija (za psihologe, menadžere, medicinare rada, učitelje, za sportiste) izvodio nastavu iz Socijalne psihologije, Psihologije rada, Psihologije menadžmenta i Psihologije sporta. U svom profesionalnom razvoju obavljao niz odgovornih poslova: šef Odjeljenja za proučavanje ljudskih resursa u UNIS-u Sarajevo; pre rata, na Filozofskom fakultetu Sarajevo šef Odsjeka za psihologiju, rukovodilac Psihološke laboratorije i predsednik Nastavno naučnog vijeća – predsednik biblioteke „Kreativnost“, IP „Svjetlost“ Sarajevo – glavni i odgovorni urednik časopisa „Opredjeljenja“; posle rata, na Fakultetu fizičke kulture Novi Sad šef Katedre za društvene i biomedicinske nauke, voditelj poslediplomskih studija i prodekan za nauku – član Saveta Univerziteta Novi Sad – dekan ECPD Fakulteta za sport Beograd – na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu šef Odsjeka za psihologiju, voditelj poslediplomskih studija iz psihologije i član Saveta Univerziteta Istočno Sarajevo. Boravio kao gostujući profesor u USA – Murray State University (1991/1992); istupao na brojnim domaćim i međunarodnim simpozijima i kongresima; napisao brojne recenzije istraživačkih projekata, monografija i udžbenika; održao mnogo predavanja na seminarima za edukaciju prosvetnih radnika i menadžera raznih profila; mentorisao velikom broju diplomanata, magistranata i doktoranata iz područja socijalne psihologije, psihologije menadžmenta i psihologije sporta; postigao značajne i priznate domete na naučno-istraživačkom polju – proučavao psihološke aspekte društvenih pojava, kao što su: vrednosti i ponašanje mlade generacije, odrednice motivacije i zadovoljstva na poslu, problemi profesionalnog razvoja i edukacije kadrova, etnička distanca i socijalno-psihološki izvori diskriminacije u sferi organizacionog i društvenog delovanja, psihološki aspekti sportskih dešavanja. Napisao preko 180 stručnih i naučnih radova, od toge 9 objavio u inostranim časopisima. Autor 9 knjiga i prvi koautor u 10 knjiga. Najvažnije knjige: • Psihološki aspekti samoupravljanja, 1982, „SVJETLOST“, Sarajevo, • Komunisti i klasno socijalne razlike, 1988, NIŠRO „Oslobođenje“, Sarajevo, • Psihologija sporta, 1996, Fakultet fizičke kulture, Novi Sad i 1999, Banjaluka Company, • Osnove psihologije menadžmenta, 2004, Fakultet za menadžment, Novi Sad i 2007, „CEKOM“, Novi Sad. • Upravljanje u razredu – psihološki aspekti upravljačke funkcije nastavnika (koautori: S. Levi, I. Radovanović), 2009, Učiteljski fakultet, Beograd. • Motivacija postignuća u organizacijama (koautor: J. Mašnić), 2012, Filozofski fakultet i Institut za sociologiju, Nikšić, • Psihologija balkanskih stradanja, 2023, Akademska knjiga, Novi Sad. Imao ulogu rukovodioca i metodologa u brojnim empirijskim istraživanjima, od kojih su najkompleksnija: • Odnos između organa upravljanja i poslovodnih organa, 1986, Institut za organizaciju i ekonomiku, Sarajevo. • Komunisti i klasno-socijalne razlike, 1987, projekat gradskih marksističkih centara Sarajeva i Beograda, • Tretman zatvorenika u KPD Zenica, 1989, Ministarstvo pravosuđa BiH, Sarajevo, • Psihološki aspekti ponašanja invalida rada u rudnicima uglja u BiH, 1990, Institut za ustanovljavanje radnih sposobnosti, Sarajevo, • Stavovi studenata BiH o međunacionalnim odnosima, 1991, Institut za proučavanje međunacionalnih odnosa, Sarajevo, • Edukacija kadrova u lokalni organima uprave, 2002, CPCD, Сарајево, • Ddiskriminacija u školi, 2008, Save the Children Norway, Сарајево, • Stavovi studenata i nastavnika o vrijednosti nastave na univerzitetima u Republici Srpskoj, 2009, Filozofski fakultet Istočno Sarajevo. • Motivacija postignuća u crnogorskim organizacijama, 2012, Filozofski fakultet Nikšić.

Elle Castillo je nekad radila u socijalnoj službi i specijalizovala se za slučajeve dece koja su žrtve nasilja u porodici. Sada vodi popularni kriminalistički podkast koji se bavi slučajevima nestale dece. Nakon dve uspešne sezone, Elie rešava da se uhvati u koštac sa Ubojicom Koji Odbrojava...

U Bolanjovoj literaturi svet nije čvrst već je tečan. Za tim je tragao naš hispanizovani i meksikanizovani Čileanac. To tečno stanje je veoma lepo, pomaže da se život prihvati kao komedija, komedija s mnogo plača, s jednakom merom aro­gantnosti i očajanja. Upravo je to ova knjiga, upravo su to ove sabrane pesme: intimna komedija Roberta Bolanja. Roberto Bolanjo (Roberto Bolaño; Santijago de Čile, 28. april 1953 – Barselona, 15. jul 2003) bio je čileanski pesnik, pripovedač, esejista i romanopisac. Rođen je kao sin boksera i kamiondžije Leona Bolanja i učiteljice Viktorije Avalose. Sama porodica je pripadala nižoj srednjoj klasi, te se često selila po različitim mestima u Čileu, tragajući za boljim životom, da bi se, kada je Bolanju bilo petnaest, preselila u Meksiko. U Meksiku, kao i u Čileu, živeo je u više gradova. U meksičkoj prestonici je napustio srednju školu i zaposlio se kao novinar, zastupajući i braneći ideologiju levice. Da bi pružio podršku revoluciji i socijalističkim reforma­ma Salvadora Aljendea, Bolanjo se 1973. vraća u rodni Čile. Međutim, nakon što je Pinoče vojnim udarom srušio Aljen­dovu vladu, počela su masovna likvidiranja i hapšenja levi­čara, kada je, između ostalih, uhapšen i Bolanjo. Proveo je osam dana u pritvoru, odakle je uspeo da se izvuče uz pomoć jednog čuvara koga je znao iz školskih dana. Vrativši se u Meksiko, mladost je proveo živeći kao boem i književni enfant terrible, to jest kao profesionalni provokator koji je neretko upadao i prekidao književne skupove. U ovom periodu je strastveno pisao poeziju. Zajedno sa prijateljem Mariom Santijagom Papaskijarom pokrenuo je pesnički po­kret infrarealizam ili utrobni realizam. Godine 1977. preselio se u Španiju, gde je živeo u malom stanu u Blanesu, katalonskom gradiću na obali u blizini Bar­selone. Radio je kao perač sudova, čuvar u kampu, portir i čistač ulica. Godinama je danju radio, a noću pisao. U Španiji se oženio i dobio sina i ćerku. U svojim četrdesetim je počeo aktivno da piše prozu. U jednom intervjuu je izjavio da je prozu počeo da piše jer se osetio odgovornim za finansijsku budućnost svoje porodice, pošto je znao da poezijom ne može obezbediti dovoljno novca. Ovo je potvrdio i njegov urednik Horhe Heralde, koji je objasnio da je Bolanjo napustio „svoju bitničku egzistenciju u oskudici” zato što se nakon rođenja sina 1990. osetio odgovornim za budućnost porodice. Uprkos tome, nastavio je da se do kraja života prvenstveno identifiku je kao pesnik. Za deset godina, od 1993. do 2003, obja vio je preko deset proznih ostvarenja. Za roman Divlji detektivi dobija prestižnu špansku književnu nagradu Romulo Galjegos. Nakon konstant­nog pogoršavanja zdravstvenog stanja, umire 2003. usled otka­zivanja jetre. Iako je još za života privukao pažnju kritičara i čitalaca, pogotovo onih u španskom govornom području, tek je nakon smrti stekao slavu širom sveta. Ovakvom statusu je posebno doprineo posthumno objavljen roman 2666. Ovu knjigu, koja u španskom izdanju broji više od hiljadu stranica, kritika je oduševljeno po zdravila. Roman je nagrađen nagrada ma „Alta­zor”, „Salambo” i „Hose Manuel Lara”.

Knjiga-vodič kroz integraciju karmičkih života će vas naučiti kako da kroz spoj astrologije, životinjskih duhovnih vodiča i vežbi izračunate svog Vodiča Senke, radite na integraciji svojih suprotnih delova i prošlih života, i od sabotera napravite prijatelja koji će vam dati ogromnu energiju za ostvarenje vaših punih potencijala.

Benny i Desirée se sreću jednog dana i između njih se rađa ljubav na prvi pogled. Nakon nekoliko sedmica ispunjenih strašću, realnost im je pokucala na vrata. Benny je tražio snažnu ženu koja će zajedno sa njim raditi na imanju, dok su Desirée zanimali samo pozorište i književnost...

Ručno rađeni rokovnik inspiriran japanskim midori. napravljen od vegetabilne kože od bizona (asian water buffalo) debljine 3.5-4mm. koža ima sjajnu zastitnu glazuru i za to je otpornija na ogrebotine, vodu i slično. sve marke i ožiljci koje su nastale tijekom života bizona su vidljivi i zato je svaki komad jedinstven i unikatan. Koža će sa vremenom malo omeksati i bolje se prilagoditi koricama unutar bilježnice, ali će uvijek ostati jaka i zaštitna. Unutra se nalaze 4 elastike(gume) u koje stavljate bilježnice i te možete po potrebi zamjenivati. kapacitet korica je 3-5 bilježnica, ovisno o debljini svake bilježnice. svaki rokovnik dođe sa 1 bilježnicom koja je uključena u cijeni. U ponudi imamo više veličina, sve rokovnike radim po standardnim međunarodnim dimenzijama. passport, pocket, pocket plus, a6, personal, b6 slim, b6, narrow(standard), wide, a5 Ručno rađeno u bih. Ako hoćete rokovnik drukcijich dimenzija rado radim po vašoj narudžbi. Sve informacije u poruke.

Plemeniti gospodin u Moskvi Amora Towlesa je roman koji je brzo postao globalna književna senzacija, zauzimajući čelna mjesta na književnim listama i zavređujući pohvale od kritičara i poznatih ličnosti poput Baracka Obame i Billa Gatesa. Priča je smeštena u Rusiju, započinje 21. juna 1922. godine, i prati život grofa Aleksandra Rostova. Nakon što je osuđen na doživotni kućni pritvor od strane boljševičkog suda i smješten u tavansku sobu hotela Metropol, umesto u svom luksuznom apartmanu, grof Rostov se suočava sa izazovima i promenama koje donosi nova era u Rusiji. Roman istražuje kako se Rostov, koji nikada nije radio, prilagođava svom novom životu koristeći svoju erudiciju, neuništiv duh i duhovitost. Kroz njegove doživljaje, čitaoci dobijaju uvid u bogatu rusku istoriju i društvene promene koje se odvijaju tokom decenija njegovog pritvora. Unatoč fizičkim ograničenjima njegovog zatvora, Rostov doživljava emocionalnu i duhovnu transformaciju, od dokonog bogataša do čovjeka s važnom životnom misijom. Roman je opisan kao čaroban, inteligentan i poučan od strane Sunday Timesa, dok Irish Independent hvali lik grofa Rostova kao jednog od najšarmantnijih u književnosti. Sunday Telegraph ističe živost romana, njegovu sposobnost da dočara duh Rusije sa humorom i humanosti, a Red ga opisuje kao šarmantnu i elegantnu priču, nalik samom grofu. Ova knjiga predstavlja istovremeno zabavno i emocionalno putovanje kroz burnu istoriju Rusije, istražujući teme vremena, promene i ljudskog duha.

U knjizi Projekat Ikona, Lesli Skler se usredsređuje na načine na koje se kapitalistička globalizacija proizvodi i predstavlja širom sveta, naročito u globalizujućim gradovima. Skler prati kako ikonične zgrade našeg vremena– tržni centri, spektakularni muzeji i ogromni urbani projekti – konstituišu trijumfalni „projekat Ikona“ današnjeg globalnog kapitalizma, promovišući sve veću nejednakost i hiperkonzumerizam. Dva najznačajnija tipa ikonične arhitekture – jedinstvene ikone koje su prepoznate kao umetnička dela, a projektovali su ih ljudi poput Gerija, Fostera, Kolhasa i Hadidove, kao i uspešne, imitativne ikone koje kopiraju elemente rada arhitekata zvezda– govore o centralnom značaju hiperkonzumerizma u savremenom kapitalizmu. Pored objašnjenja načina na koji arhitektonska industrija organizuje društvenu proizvodnju i marketing ikoničnih građevina, Skler takođe pokazuje kako korporacije sve više dominiraju izgrađenom sredinom i promovišu razvoj u pravcu globalizujućih, konzumerističkih gradova. „Projekat Ikona“ je, tvrdi on, oružje u borbi za učvršćivanje kapitalističke hegemonije kao i za jačanje transnacionalne kapitalističke kontrole nad time gde živimo, šta konzumiramo i kako razmišljamo. Lesli Skler (Leslie Sklair), profesor emeritus sociologije na London School of Economics and Political Science (LSE). Pre studija sociologije i filozofije radio je dve godine u fabrici pamuka izvan Glazgova. Oba iskustva doprinela su njegovom celoživotnom opredeljenju za istraživanje načina funkcionisanja kapitalizma, alternativa kapitalizmu i transnacionalne kapitalističke klase. Najpoznatija njegova dela su: The Sociology of Progress, Sociology of the Global System, Transnational capitalist class, Globalization: Capitalism and Its Alternatives.

O prošlosti znamo manje nego što bismo želeli a daleko manje nego što mnogi od nas misle. Važni se događaji zaborave ili ne zabeleže, a često i iskrive potpuno suprotnim prikazima i nepouzdanim svedočanstvima. Istoriju ponekad sakriju krivci koji žele da zauvek izbrišu svoja dela i nedela, a ima i slučajeva da se istina prikriva iz najboljih namera: da bi bila na sigurnom sve dok svet ne bude spreman za nju. Nekad skrivano, sada obelodanjeno: šta je pisalo u Čerčilovom „bezobraznom dokumentu“ iz 1944 da li je Leonardo da Vinči u Mona Lizine oči zaista ucrtao svoje inicijale kako je tačno tekla operacija hvatanja Osame bin Ladena, planirana 10 godina ko je bio egipatski faraon čija su dela smatrana toliko bogohulnim da su mu potomci izbrisali ime iz svih dokumenata i sa svih spomenika kako su i zašto montirane neke od najpoznatijih fotografija na svetu kakve je poruke nosila Mocartova opera Čarobna frula ko je bio graditelj čikaškog hotela opremljenog tamnicama i sobama za mučenje u koji su gosti ulazili ali ne i iz njega izlazili kako je radio tajni naučni institut oformljen radi balsamovanja tela Vladimira Iliča Lenjina šta je na kraju Vikilinks: novinarski poduhvat veka ili čin sajber terorizma. Neverovatne priče iz Najvećih tajni istorije promeniće ono što znate – ili ste mislili da znate –o istoriji i ljudima koji su je stvarali.

Pjesme uz koje ne plešem su priče objavljivane u časopisu Rock! između 1985. i 1988. godine i u njima Todorović na intiman i upečatljiv način govori o pjesmama i glazbi koja nas je mijenjala i činila jačima i boljima. Ove priče o pjesmama, profilirane kao mješavina eseja i memoara, govore o odrastanju i životu uz rock glazbu i poeziju koja je nešto više od puke podloge za noćne izlaske ili kako je Springsteen pjevao: “više sam naučio slušajući trominutne rock pjesme nego što sam ikada naučio u školi”. Premda je teško vjerovati kako pjesme mogu nekoga ili nešto promijeniti uzbudljiv je trenutak kada shvatite da neke pjesme mogu u vama trajati i dugo nakon što se otpjevaju ili kako sam pisac kaže: “Priče su kao i pjesme: ulaze kroz prozore koje si pažljivo zatvorio i samo sjednu u neki kutak i gledaju te. Pa ti izdrži.” Dragan Todorović je radio kao urednik u časopisima Rock! i NON i objavljivao u svim vodećim časopisima i listovima bivše Jugoslavije. Do sada je objavio knjige Tajfun zvani Bruce, Džokej pun burbona i Pogled kroz prozor metroa. Od 1995. godine živi u Kanadi gdje je objavio knjige Stići tamo gde jesi (Banff Press, 2000) i Knjigu osvete – bluz za Jugoslaviju (Random House, 2006) za koju je dobio nagradu Udruženja pisaca Kanade i bio nominiran za nagradu Britanske Kolumbije. Od 2005. s porodicom živi u Engleskoj.

Iz recenzija : ’’Kvaliteta cjeline ostvaruje se na kvaliteti stranice, kako bi rekao Italo Calvino. Bukalova ide još niže od stranice. Ona kvalitetu djela bazira na rečenici, u kojoj je, što bi rekao Andrić, riječima tijesno a mislima široko. Ta ritmična skladna rečenica, na prvi pogled mirna, a u svojim dubinama zatalasana od smislova – pokazatelj je vanredne darovitosti i proznog umijeća Snežane Bukal.’’ ENVER KAZAZ, SARAJEVSKE BILJEŽNICE ’’Nema puno pisaca koji su u stanju da ‘sivilu svakodnevice’ opišu tako da čitalac bude potpuno uvučen u priču. Nema puno pisaca koji su zapisali stranice tolike ljepote o susretu sa nepoznatim. Smrt, ljubav, identitet… sve ove do dosade mrtve riječi Bukal oživljava u svojoj prozi.’’ HERMAN JACOBS, DE MORGEN ’’To je suptilna proza o ljudima koji razapeti između prošlosti i sadašnjosti pokušavaju da ponovo uspostave svoje živote. Bukal opisuje tu unutarnju borbu bez melodrama i klišeja. Ova proza je dokument izuzetne ljepote o kompleksnom značenju sjećanja, nostalgije i života ‘između dva života’.’’ LARA DE BRUIN, LEEUWARDE COURANT ’’Ta proza nije politički pamflet. Zaista, ponekad je lakše živjeti s lažima nego s istinom – no, ako se jednom istina sagleda nemoguće je živjeti kao da se istina nije sagledala. Impresivno je da usprkos dubini razočaranja, koje izbija iz svake stranice, i dalje u ovoj prozi prevladava: nada.’’ FONS GEARATS RADIO L1

Istorija Osmanskog carstva kapitalno je delo francuskog istoričara Robera Mantrana i njegovih saradnika. Na istraživački nov i inspirativan način autori obrađuju stare teme iz istorije Turske carevine. Značajan prostor posvećen je počecima osmanlija, uspostavljanju države i njenom širenju. Pregled istorije balkanskih i arapskih provincija pod osmanskom vlašću, a potom i period sumraka Carstva kada ono postaje „bolesnik na Bosforu“, prikazan je provokativno i veoma zanimljivo. Osmansko carstvo je nestalo, ali je zadržalo svoje mesto u istoriji starog kontinenta gde je vekovima predstavljalo prvu silu. Zato se istorija Evrope mora sagledavati iz perspektive veza sa ovom moćnom Carevinom. Prvi put izdato na srpskom pre dve cenije, ovo delo, koje nije izgubilo ni na naučnoj vrednosti, ni na aktuelnosti, sada je obogaćeno posebnim pogovorom. Ono, kako je istakla prof. dr Anđelka Mitrović, “u isti mah komunicira sa stručnom javnošću i širom čitalačkom publikom.” Rober Mantran je bio poznati francuski istoričar i turkolog. Svojim obimnim i kompleksnim delom postavio je mnoštvo pitanja savremenoj istoriografiji. Studirao je na Sorboni i u Školi orijentalnih jezika. Njegova radna biografija veoma je bogata – najpre je u Istanbulu radio u Francuskom arheološkom institutu, potom i u Nacionalnom centru za naučna istraživanja, da bi kasnije postao profesor na Univerzitetu u Provansi i saradnik Instituta za istočnjačke jezike i civilizacije. Dugo godina je bio predsednik Udruženja za preosmanske i osmanske studije.

Reč izdavača: ’’Desetak posljednjih godina života Mark Twain radio je paralelno na tri tajanstvena rukopisa s radnjom smještenom u prošlost i u tri različita ambijenta, ali s istim dijabolično šarmantnim strancem – mladim Sotonom – nakon čijeg pojavljivanja među ljudima zaredaju neobični nadnaravni događaji... Prva i najpoznatija verzija rukopisa, naslovljena Tajanstveni stranac, tiskana je 1916. nakon autorove smrti, a više od pola stoljeća poslije, 1969. objavljena je duža i provokativnija verzija pod naslovom Broj 44, tajanstveni stranac. Pokazalo se da je potonja i ponajbolja, s najmanje uredničkih intervencija, s posebno intrigantnim posljednjim poglavljem u kojem se autor preko Nečastivog, koji se predstavlja kao »Broj 44, nova serija 864.962«, razračunava i s ljudima i s Bogom, pa tako u jednom trenutku kaže da, zapravo, ništa ne postoji »ni Bog, ni svemir, ni ljudski rod, ni život na Zemlji, ni nebo, ni pakao. Sve je to San, groteska, pusti ludi san. Ne postoji ništa osim Tebe. A ti si tek Misao...« Osim u sadržaju, čini se da su se neka »nečista posla« uplela i oko ove kultne knjige Marka Twaina koja, očito ne bez razloga, i danas zadivljuje i zastrašuje... Premda je objavljena prije više od stoljeća, ovo je prvo hrvatsko izdanje, a verzija Broj 44 nije objavljivana ni u bivšoj nam državi. Bilo kako bilo, važno je da se Tajanstveni stranac pojavio i kod nas, i da je i dalje čio, moćan i izazovan.’’

Istorija Osmanskog carstva kapitalno je delo francuskog istoričara Robera Mantrana i njegovih saradnika. Na istraživački nov i inspirativan način autori obrađuju stare teme iz istorije Turske carevine. Značajan prostor posvećen je počecima osmanlija, uspostavljanju države i njenom širenju. Pregled istorije balkanskih i arapskih provincija pod osmanskom vlašću, a potom i period sumraka Carstva kada ono postaje „bolesnik na Bosforu“, prikazan je provokativno i veoma zanimljivo. Osmansko carstvo je nestalo, ali je zadržalo svoje mesto u istoriji starog kontinenta gde je vekovima predstavljalo prvu silu. Zato se istorija Evrope mora sagledavati iz perspektive veza sa ovom moćnom Carevinom. Prvi put izdato na srpskom pre dve cenije, ovo delo, koje nije izgubilo ni na naučnoj vrednosti, ni na aktuelnosti, sada je obogaćeno posebnim pogovorom. Ono, kako je istakla prof. dr Anđelka Mitrović, “u isti mah komunicira sa stručnom javnošću i širom čitalačkom publikom.” Rober Mantran je bio poznati francuski istoričar i turkolog. Svojim obimnim i kompleksnim delom postavio je mnoštvo pitanja savremenoj istoriografiji. Studirao je na Sorboni i u Školi orijentalnih jezika. Njegova radna biografija veoma je bogata – najpre je u Istanbulu radio u Francuskom arheološkom institutu, potom i u Nacionalnom centru za naučna istraživanja, da bi kasnije postao profesor na Univerzitetu u Provansi i saradnik Instituta za istočnjačke jezike i civilizacije. Dugo godina je bio predsednik Udruženja za preosmanske i osmanske studije.

Veliki deo mlade populacije ne zna koji su to poželjni modeli ponašanja u rešavanju sukoba. Autorka se bavi istraživanjem veza između stavova tinejdžera prema šablonima rešavanja sukoba i nivoima poremećaja u ponašanju. Ona se zalaže za izradu programa koji će raditi na usvajanju modela u ponašanju koji su društveno prihvatljivi.

Ova knjiga čitaocima donosi peti slučaj komesara Brunettija. Samo je Brunetti mogao da dovede u vezu dva, na prvi pogled, potpuno nevezana slučaja : brutalno premlaćivanje jedne strankinje homoseksualne orijentacije i ubistvo uglednog muzejskog mecene. Ispostavlja se da su to dvoje radili zajedno na postavljanju izlobže antikviteta iz Kine. Da li će Brunetti uspeti da spreči još jedno ubistvo?

Lizette Henry jednog jutra u ogledalu ne može da prepozna lice koje zuri u nju, ali u jedno je sigurna - to nije ona. Ona nema amneziju, svega se seća, svoje porodice, svog detinjstva, svih događaja svog života, pa čak i onoga što je juče radila... ali ne zna ko je osoba iz ogledala, ali zna da to nije ona...

Alain Lakein, stručnjak za time-management, nudi praktične, mudre i djelotvorne savjete kako povećati produktivnost i izgubiti što manje vremena. Možete naučiti kako steći snagu volje, prihvatiti se neugodnih zadataka, i zadržati svoje ciljeve kao prioritete. Poznati stručnjak otkriva svoje profesionalne tajne. Naučite kako utrošiti vrijeme na životne radosti i osobnu korist; kako raditi mudrije a ne napornije.

Kapitalno delo Irvina Jaloma, psihotera­peuta i psihijatra, već dobro poznatog domaćim čitaocima. Knjiga velikog formata i obima smatra se najrefe­rentnijom u oblasti grupne terapije. Jalom ovu knjigu autorski potpisuje zajedno sa Molin Lešć, koji je dao veliki doprinos istraživačkoj literaturi o savremenoj grupnoj psihoterapiji. Ovo je peto izdanje knjige u kojoj su oba autora predano zajednički radili kao terapeuti kako bi u ovo delo integrisali nove i stare materijale. Imali su zadatak da u novom izdanju inkorporiraju mnogobrojne novonastale promene na ovom polju i da odbace zastarele ideje i metode. I imali su brojne dileme: Šta ako neke promene ne predstavljaju napredak nego regrediranje? Šta ako tržišni zahtevi za bržim, jeftinijim, efikasnijim metodama rade protiv interesa klijenta? I šta ako ovi razni tržišni faktori teraju terapeuta da klijentima pruža manje nego što bi inače mogao? Da li i zašto od psihoterapije očekujemo više nego što ona može da pruži? Šta terapeut mora da radi, a šta on treba da bude? Primeri iz prakse – kako sastaviti i održavati grupu? Kako raditi sa konfliktnim i problematičnim članovima grupe? O grupama podrške putem interneta

Reč izdavača: Ime Brazilca Chica Buarquea svijet je upoznao krajem 60-ih i početkom 70-ih godina s valom latino-ritmova koji su istinski očarali ljubitelje pop-glazbe. Taj daroviti muzičar, skladatelj i kantautor imao je u spomenutom razdoblju nekoliko hitova koji su se vrtjeli i na našim radio stanicama, a uspješno je surađivao i s mnogim velikim pjevačkim zvijezdama. Godine 2003. godine taj svestrani artist objavio je roman ’’Budimpešta’’, koji je doživio svjetski uspjeh, a 2009. godine po motivima djela snimljen je i istoimeni film. Leteći iz Istanbula u Frankfurt, odakle je imao vezu za Rio, brazilski ghost writer José Costa nakratko se, zbog “tehničkih problema” na zrakoplovu, zadržao u budimpeštanskoj zračnoj luci… I kad se činilo da je taj bezazleni događaj već istisnuo iz pamćenja, neočekivano je sanjao Budimpeštu, grad koji je svojedobno stvarno “okrznuo”, i počeo je govoriti mađarski: tečno, sa smislom i stilom, osjetivši pritom neko naročito poslanstvo u svome pothvatu. Upao je, kao i mnogo puta kasnije kad bi se između njega i žene, odnosno njega i sina stvorile šutnje koje nisu znali ispuniti, u novi, potpuno drukčiji život od onoga koji je smatrao svojim. Pred njim bi se prostrla Budimpešta, velegrad koji je osvajao zajedno sa svojom učiteljicom i ljubavnicom Kriskom, “arhipelag gulaš”, fraze, riječi, glasovi, zvukovi… José Costa na kraju je savršeno ovladao mađarskim jezikom i napisao knjigu o svom životu… knjigu čiji je pravi autor ipak njegov ghost writer! Budimpešta je briljantna figura ispražnjenog svijeta jednoga pisca iz sjene.

Priče o kruhu, hljepčićima, kiflama, žemljama, paninima… iz pera jednog od vodećih hrvatskih intelektualaca današnjice. Slijedeći svoj specifičan stil iz "Mediteranskog brevijara", Predrag Matvejević u svojoj najnovijoj knjizi, "Kruh naš", nastupa eruditski i akribično, objektivistički superiorno i subjektivistički tanahno, reklo bi se kao da znalački peče ne samo hljeb nego i brojne hljepčiće, žemlje, kifle i panine. Šest tisuća godina povijesti Matvejević ne prepričava kronološki, već prati događaje, običaje, istražuje etimološko porijeklo i etnološke fenomene, a sve kombinira s osobnim iskustvom i toplim intimističkim reminiscencijama. Knjiga "Kruh naš" nije samo put kroz vrijeme nego je i put kroz civilizacije. U nas je veoma malo sličnih knjiga, radova koji sveobuhvatno obrađuju svoju temu, a pandani mogu biti samo rijetki primjeri kao što je Nikola Visković sa svojom knjigom o stablima ili Viktor Žmegač s knjigom o njemačkoj kulturi od Bacha do Bauhausa. Na svojoj knjizi o kruhu Matvejević je radio nekoliko desetljeća. Knjige kao što je Matvejevićeva oplemenjuju nacionalnu kulturu i zauvijek ostaju kao kapitalna kulturološka djela. Matvejevićev pristup na ravnopravnu razinu postavlja potpuno raznorodne pojave jer sve što je u vezi s kruhom jednako je relevantno – i podjela kršćana oko toga hoće li u hostiju stavljati kvas i teške i bolne romske uzrečice o hljebu (u njih često istodobno i gladi). Nije li, uostalom, najčešća molitva, ponekad i vapaj – "Kruh naš svagdanji daj nam danas“ – jer riječi "glib“ (kao blato, ali i zemlja), globus (kao zemaljska kugla) i hljeb istog su porijekla.