Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveΕ‘tenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaΕ‘u mail adresu.
101-125 od 172 rezultata
Prati pretragu "radio"
Vi se opustite, Gogi Δe Vas obavestiti kad pronaΔe nove oglase za traΕΎene kljuΔne reΔi.
Gogi Δe vas obavestiti kada pronaΔe nove oglase.
ReΕΎim promene aktivan!
Upravo ste u reΕΎimu promene saΔuvane pretrage za frazu .
MoΕΎete da promenite frazu ili filtere i saΔuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
Opis proizvoda Nillkin FreePods FP01 TWS beΕΎiΔne bluetooth sluΕ‘alice bele boje Uparivanje sluΕ‘alica Kada se sluΕ‘alice izvade iz prikljuΔne stanice, automatski prelaze u reΕΎim pretraΕΎivanja Bluetooth ureΔaja. SluΕ‘alice se, zavisno o tome koriste li se u paru ili odvojeno, prvo meΔusobno automatski povezuju, a zatim i na ciljni ureΔaj. Bluetooth 5. 0 standard Verzija Bluetooth-a osigurava nesmetani i beΕΎiΔni rad sa najnovijim ureΔajima opremljenim Bluetooth modulom. Vredno je dodati da su Bluetooth standardi unazad kompatibilni, tako da nije vaΕΎno koju verziju Bluetootha imate na ureΔaju. SluΕ‘alice Δe takoΔe raditi s njim. SluΕ‘alice se pune u futroli Futrola za sluΕ‘alice takoΔe funkcioniΕ‘e kao kompaktna baterija za napajanje u kojoj se mogu puniti. Kapaciteta je oko 400 mAh, Ε‘to je dovoljno za potpuno punjenje sluΕ‘alica nekoliko puta. Kompaktne dimenzije, udobnost korisnika Male dimenzije sluΕ‘alica i futrole omoguΔavaju praktiΔnu upotrebu i prenos. Kompatibilnost sa Android, iOS, Windows SluΕ‘alice se mogu povezati na bilo koji ureΔaj opremljen Bluetooth standardom. Bez obzira da li Δe to biti telefon, tablet ili raΔunar sa Androidom, iOS-om, Windowsom, lako ih moΕΎete povezati.
IzdavaΔ : DrΕΎavna Ε‘tamparija Beograd Godina : 1928. Povez : mek Stranica: 50 Dimenzije knjige su 35 x 27cm JAKO RETKO!!! Ljubomir Ljuba IvanoviΔ (Beograd, 12. mart 1882 β Beograd, 22. novembar 1945) Kao prvi srpski slikar koji je zapostavio, a zatim i potpuno napustio, rad bojom i sav se predao crtanju olovkom i rezanju crnobelih gravira, Ljubomir IvanoviΔ je rodonaΔelnik savremene Ε‘kole srpskog umetniΔkog crteΕΎa i moderne grafike. ZahvaljujuΔi njemu, crteΕΎ u srpskoj umetnosti razvio se od pomoΔne discipline u samostalnu. UmetniΔko Ε‘kolovanje je zapoΔeo tokom poslednje godine rada Kutlikove Ε‘kole (1899), da bi nastavio kod Riste i Bete VukanoviΔ, kao i u Minhenu (1905/09). Veoma rano, 1903. godine, objavljuje crteΕΎe u Novoj Iskri i Politici. Po povratku u Beograd dobija mesto nastavnika βveΔernjeg akta i crtanja glaveβ u UmetniΔko-zanatskoj Ε‘koli, a od osnivanja Akademije likovnih umetnosti (1939) nastavlja pedagoΕ‘ki rad kao redovni profesor na Odseku grafike. Njegov opus zapoΔinje uljanim slikama, danas, naΕΎalost, retkim jer je veΔina propala u Prvom svetskom ratu. U poΔetku uporedo radi ulja i crteΕΎe, rado slika ljudsku figuru, naroΔito u enterijeru, Ε‘to je kasnije skoro potpuno zanemario u korist crtanja predela i tvorevina ljudskih ruku: ruΕ‘evina starih zdanja, troΕ‘nih kuΔa s doksatima, usamljenih vodenica, palata nekadaΕ‘njih patricija. βUljane slike radio je s grafiΔkim oseΔanjem, a u izvoΔenju crteΕΎa bio je privuΔen slikarskim asocijacijamaβ, primetio je Veljko PetroviΔ. Visoka vrednost i virtuoznost njegovog stvaralaΕ‘tva zbog izuzetne individualnosti ne pripada nijednom odreΔenom stilu, mada je najbliΕΎe tradicijama impresionizma, za koji ga vezuju treperava igra senki na kroΕ‘njama i liΕ‘Δu drveΔa i prolazna raspoloΕΎenja u retkim figuralnim kompozicijama s temama iz svakodnevnog ΕΎivota. Za njega je to bio put da grafitom ostvari slikarske vrednosti i da skalom belih i crnih tonova doΔara utisak polihromije. Svoje crteΕΎe jugoslovenskih predela, juΕΎne Srbije i Ε umadije, Pariza, izlagao je na mnogim izloΕΎbama, a u periodu izmeΔu dva svetska rata objavljeni su u nekoliko tematskih mapa. -------------------------------------------------------------- STANJE: Knjiga sadrΕΎi 40 crteΕΎa, od kojih crteΕΎi pod rednim brojem 3, 9, 24, 33 nedostaju, a 20 i 29 su tu ali su otrgnuti iz knjige, a crteΕΎ broj 1 je preseΔen na pola, vidljivo na jednoj od fotografija. Donji desni ugao je osteΔen do 19 crteΕΎa, na dalje su dobri. 1 zacepljenje i napuknuΔe na dnu hrbata oko 4,5 cm, crtano po unutraΕ‘njoj strani prednje korice, potpis na dnu prednje korice i na zadnjoj korici, bezbojne fleke na koricama smeΕ‘taj: K1L datum aΕΎuriranja: 21.02.2020. TroΕ‘kovi slanja: preporuΔena tiskovina + deo troΕ‘kova pakovanja = 135 dinara
SRPSKI PREGLED. KNjIΕ½EVNOST, NAUKA, DRUΕ TVENI Ε½IVOT, urednik Dr. Ljubomir NediΔ, godina I, brojevi 1, 3, 4, 5, 8 i 9, Beograd, 1895. Originalni meki papirni povez. Solidna oΔuvanost, s obzirom na starost i na vrstu poveza; stanje je vidljivo na fotografijama; listovi kod svih brojeva potpuno Δisti i bez oΕ‘teΔenja; korice odvojene od listova. SadrΕΎaj svakog broja je vidljiv na prednjoj korici. Jezik srpski, Δirilica. Izdaje i Ε‘tampa: `Parna Ε‘tamparija D. DimitrijeviΔa` Beograd. NAPOMENA: Δasopis `Srpski pregled` izlazio je od 15. januara do 31. maja 1895. godine. Smatra se preteΔom Δasopisa mostarska `Zora` i beogradskog `Srpskog knjiΕΎevnog glasnika`. IzaΕ‘lo je svega 10 brojeva. Ovih Ε‘est brojeva su od: 15. januara, 15. februara, 28. februara, 15. marta, 30. aprila i 15. maja 1895. godine. Urednik Δasopisa bio je Ljubomir NediΔ, a svoje tekstove u njemu su pisali, izmeΔu ostalih, i: Marko Car, Jelena DimitrijeviΔ, Dragutin IliΔ, Slobodan JovanoviΔ, Δedomilj MijatoviΔ, Bogdan i Pavle PopoviΔ, Stevan Sremac i Aleksa Ε antiΔ. Ljubomir NediΔ (Beograd, 25. april 1858 β Beograd, 29. jul 1902) je bio srpski kritiΔar. RoΔen je u Beogradu, gde je zavrΕ‘io osnovnu Ε‘kolu i gimnaziju. Godine 1878. upisao se na univerzitet u Lajpcigu, a doktorirao je 1884. Godinu dana boravio je i u Engleskoj. Radio je kao profesor filozofije na Velikoj Ε‘koli u Beogradu. Pokrenuo je 1895. godine knjiΕΎevni Δasopis Srpski pregled. Zbog bolesti penzionisan je 1899, a umro je tri godine kasnije. Iako je po struci bio logiΔar opredelio se za kritiku u poslednjoj deceniji ΕΎivota, a najaktivniji je bio nekoliko godina pred smrt. NediΔ je prvi srpski kritiΔar koji odluΔno raskida sa sentimentalno-patriotskim, filoloΕ‘kim i pozitivistiΔkim pristupom knjiΕΎevnom delu koji su bili aktuelni u srpskom knjiΕΎevnom romantizmu. Njega ne zanima biografija pisca, njegovo politiΔko opredeljenje, druΕ‘tvene prilike u kojima stvara i ΕΎivi ili bilo koja druga neknjiΕΎevna Δinjenica, veΔ svoj sud bazira iskljuΔivo na vrednosti samog knjiΕΎevnog dela. Takav princip u kritici nazvan je estetski princip, koji Δe kasnije preuzeti i usavrΕ‘iti Bogdan PopoviΔ. NediΔ je smatrao da samo pravedna i stroga kritika moΕΎe da pomogne naΕ‘oj knjiΕΎevnosti da se razvije, pa je zato postavio visoko svoje kritiΔarske kriterijume. U toj strogosti NediΔ je dela nekih priznatih i slavljenih pisaca negativno ocenio, izmeΔu ostalih i pesme Jovana JovanoviΔa Zmaja i Laze KostiΔa. Veoma je pohvalno govorio o poeziji Vojislava IliΔa. I pored greΕ‘aka koje mu se spoΔitavaju NediΔ se danas smatra zaΔetnikom moderne srpske kritike. Pored knjiΕΎevne kritike NediΔ se bavio i prevoΔenjem. Na srpski jezik je preveo roman Olivera Goldsmita `Vekfildski sveΕ‘tenik` i knjigu `Kukovo putovanje oko sveta`. Veoma retko.
sadrΕΎaj: 1. Ivan A MiliΔeviΔ: Dr. Safvetberg BaΕ‘agiΔ-RedΕΎepaΕ‘iΔ (sa portretom) 2. Dimitrije Sergejevskij: Rimska groblja na Drini (neizdati spomenici) (sa 9 tabli i 14 slika u tekstu) 3. Dr. Gregor ΔremoΕ‘nik: DubrovaΔki `Liber de introitibus stacionum et territoriorum communis` (sa 1 tablom) 4. Dr. Radovan Tunguz-PeroviΔ: MusiΔi (sa 1 tablom) 5. Vladislav SkariΔ: Grob i grobni spomenik gosta Milutina na Humskom u foΔanskom srezu (sa 2 table) 6. Arh. Milivoje RadovanoviΔ: MagliΔ-grad (sa 2 table i 6 slika u tekstu) 7. Ante Ε imΔik: Odsutnost Husrev-begova iz Sarajeva god.1534-1536 8. Vladislav SkariΔ: Turski agrarni zakonici za sandΕΎake Bosnu i Hercegovinu od godine 1047 9. Δoko MazaliΔ: Slikarski materijal starih ikonopisaca koji su radili u Sarajevu i naΔin kako su ga upotrebljavali (sa 18 slika u tekstu) 10. D-r R. VeΕ‘oviΔ: Matica plemena VasojeviΔa sa najbliΕΎim naseljima u svojoj oblasti (Sa 2 table i 1 kartom u tekstu) 11. Rudolf Zaplata: Neostvareni projekat za slobodnu trgovinu Dalmacije sa Bosnom, Hercegovinom, Srbijom i Crnom Gorom polovinom XIX stoljeΔa. MEK POVEZ, 208 STRANA + XVI TABLI. MANJA POHABANOST KORICA, UNUTRAΕ NJOST NEKORIΕ ΔENA, NEPROSEΔENE STRANICE
Objavljenje: snoviΔenje u tri slike Zagreb : tisak i naklada akadem. knjiΕΎare L. Hartmana, Kraljevske sveuΔiliΕ‘tne knjiΕΎare Fr. Ε½upana (St. Kugli), 1917. 165 str. format 20 cm slika autora unutra odliΔno oΔuvana, verovatno nekoriΕ‘Δena, korice kao na slici OgrizoviΔ, Milan, hrvatski knjiΕΎevnik (Senj, 12. II. 1877 β Zagreb, 25. VIII. 1923). Studij matematike i klasiΔne filologije zavrΕ‘io 1901. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1904. i doktorirao temom iz filologije. Radio je kao srednjoΕ‘kolski profesor, lektor i dramaturg u zagrebaΔkome HNK-u te kao nastavnik na GlumaΔkoj Ε‘koli u Zagrebu. Pisao je pjesme, novele, crtice, operna libreta, kazaliΕ‘ne i knjiΕΎevne kritike, bio je aktivan u kulturnom i politiΔkom ΕΎivotu (pravaΕ‘ki zastupnik u Hrvatskome saboru), a najveΔi doprinos knjiΕΎevnosti hrvatske moderne dao je kao dramatiΔar. Prva mu je drama Dah, ibsenovskoga nadahnuΔa, praizvedena u zagrebaΔkome HNK-u 1901. Poslije se sve viΕ‘e nadahnjivao narodnim pjesniΕ‘tvom i nacionalnom povijeΕ‘Δu. Jedan je od najizvoΔenijih hrvatskih dramatiΔara, neke su mu drame bile iznimno popularne, osobito Hasanaginica (1909), za koju je dobio i Demetrovu nagradu, a koja se na repertoaru zagrebaΔkoga HNK-a zadrΕΎala desetljeΔima. Tetralogiju Godina ljubavi (1907) Δine jednoΔinke Proljetno jutro (1903), Ljetno popodne (1904), Jesenje veΔe (1903) i Zimska noΔ (1906). Izvedene su mu i drame BanoviΔ Strahinja (1912), Objavljenje (1917), Smrt Smail-age ΔengiΔa (1919), VuΔina (1921), U BeΔkom Novom Mjestu (1921) i dr. ViΕ‘e je djela objavio u suradnji s drugim knjiΕΎevnicima. S A. MilΔinoviΔem objavio je naturalistiΔki pisanu povijesnu dramu Prokletstvo (1907), koju je cenzura zabranjivala pa je praizvedena tek 1965. U knjizi Tajna vrata (1917) tiskao je sedam novela, objavljivanih u Δasopisima 1905β17. TeatroloΕ‘ki su vrijedna i njegova djela Pedeset godina hrvatskog kazaliΕ‘ta: (1860β1910) (1910) i Hrvatska opera: (1870β1920) (1920). Milan OgrizoviΔ (Senj, 11. veljaΔe 1877. - Zagreb, 25. kolovoza 1923.), hrvatski knjiΕΎevnik i politiΔar (Δista stranka prava). Bio je pravoslavne vjere. ZavrΕ‘io je klasiΔnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predavao je na KlasiΔnoj gimnaziji u Zagrebu od 1900. do 1906. godine.[1] Osim Ε‘to je bio profesor, djelovao je kao lektor i dramaturg u Hrvatskom narodnom kazaliΕ‘tu u Zagrebu. Pisao je pjesme, novele, crtice, operne librete, ali je ponajprije dramski pisac. 1908. je uspio postati zastupnikom kao kandidat na listi Δiste stranke prava.[2] Do Prvoga svjetskog rata bio je lektor u Hrvatskom zemaljskom kazaliΕ‘tu, a poslije profesor glumaΔke Ε‘kole. Pisao je pjesme i satire, a najpoznatije su njegove drame `Dah`, `Hasanaginica` i `Prokletstvo`. Povremeno se bavio glazbenom kritikom, a posebnu pozornost posveΔivao je operi te je pisao libreta za njih. Autor je tragiΔnoga igrokaza `Nepoznati` o ΕΎivotu Vatroslava Lisinskog. BaveΔi se sporadiΔno i knjiΕΎevnom kritikom, OgrizoviΔ je najavio dva najveΔa hrvatska pisca svojega doba: MatoΕ‘a i KrleΕΎu. Njegov sin bio je profesor Bogdan OgrizoviΔ. Hrvatska knjiΕΎevnost. Drame ratno izdanje
Bitka za Beograd Plakat u izdanju Gradskog komiteta za urbanizam i zastitu zivotne sredine Grada Beograd, 1984. Dimenzije 96x67cm. Stanje kao na slikama. EKSTREMNO RETKO, PRVO IZDANJE PLAKATA! Poznati PetriΔiΔev plakat Bitka za Beograd, koji je nastao 1983. kao rezultat njegove saradnje sa DuΕ‘kom RadoviΔem, sa jedne, i Gradskog zavoda za zaΕ‘titu ΕΎivotne sredine, s druge strane. Zgusnut, i iznad svega, duhovit vizuelni pristup promociji prestonice kroz borbu za njen lepΕ‘i izgled, moΕΎda se najbolje iΕ‘Δitava na ovom plakatu. U vreme kad je nastao, deΕ‘avale su se Δeste vojne i sliΔne veΕΎbe u kojima su βplaviβ bili neprijatelji a βcrveniβ naΕ‘i, pa je autor tu podelu iskoristio za osnovnu ideju plakata. Plavi se napinju iz sve snage da prljaju i uniΕ‘tavaju Beograd, a crveni ga svesrdno brane. Na jednom mestu, PetriΔiΔ je Δak iskoristio i lik tadaΕ‘njeg gradonaΔelnika Beograda, Bogdana BogdanoviΔa koga su plavi kidnapovali i beΕΎe sa njim u Δamcu niz mutnu Savu. Glavna PetriΔiΔeva ideja je bila zapravo da nacrta onaj prepoznatljivi i najΔeΕ‘Δe koriΕ‘Δen motiv Beograda β pogled sa zemunske, odnosno novobeogradske strane i da mu doda malo dogaΔanja. Evo Ε‘ta nam tim povodom piΕ‘e autor: Posle moje proΕ‘logodisnje izloΕΎbe u Muzeju primenjene umetnosti na kojoj je izmeΔu ostalih eksponata bio izloΕΎen i plakat Bitka za Beograd, nekoliko posetilaca me je pitalo gde moΕΎe da se nabavi Ε‘tampani otisak plakata. BuduΔi da mi se to nekoliko puta dogodilo i u Torontu, palo mi je na pamet da se angaΕΎujem oko ponovnog Ε‘tampanja ovog plakata. Beogradski izlog je mesto pored koga Δesto prolazim boraveΔi u Beogradu, pa se nisam mnogo dvoumio oko odluke kome ponuditi taj posao. Ljudi iz Beoizloga bili su, naravno, inventivni i ponudili da se od plakata napravi kompletan set proizvoda i tako je brzo doΕ‘lo do dogovoraβ¦. OseΔam veliko zadovoljstvo Ε‘to Δe plakat posle toliko godina ponovo biti ponuΔen beograΔanima, ovoga puta u raznim formama. DuΕ‘an PetriΔiΔ je diplomirao na GrafiΔkom odseku beogradske Akademije za primenjene umetnosti 1969. u klasi profesora Bogdana KrΕ‘iΔa. Poslednjih nekoliko decenija je, kao politiΔki karikaturista, prisutan na stranicama najznaΔajnijih jugoslovenskih novina i Δasopisa. Od 1969. do 1993. radio je kao karikaturista u beogradskim βVeΔernjim novostimβ, a od 1993. redovno saraΔuje sa nekoliko vodeΔih severnoameriΔkih novina: The New York Times, The Wall Street Journal, The Toronto Star, Scientific Americanβ¦ Od januara 2009. postaje stalni saradnik βPolitikeβ. Kao koautor ili ilustrator kreirao je preko 30 knjiga za decu koje su objavljene na prostorima bivΕ‘e Jugoslavije ili Severne Amerike. Za knjige i politiΔku karikaturu dobio je bezbroj nagrada Ε‘irom sveta: Beograd, Montreal, Tokio, BudimpeΕ‘ta, Amsterdam, Lajpcig, Moskva, Ankara, Njujork, Toronto, Skopjeβ¦ Bio je profesor opreme knjige i ilustracije na beogradskoj Akademiji primenjenih umetnosti i profesor animacije i ilustracije na Sheridan College, Oakville, Canada.
ΠΠ½ΠΈ ΠΈ ΠΠΈ / Π‘ΠΈΠ½ΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ ; ΡΡΡΠ΅ΠΆΠΈ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π΄ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ crteΕΎi Vladimir IvanoviΔ Ε½edrinski Beograd 1930. veoma dobro stanje, kao na slikama s posvetom pisca SiniΕ‘a PaunoviΔ (ΔaΔak, 25. avgust 1903 β Beograd, 9. april 1995) bio je novinar, knjiΕΎevnik, prevodilac sa bugarskog jezika, kolekcionar likovnih dela i znaΔajne dokumentarne graΔe. Biografija SiniΕ‘a PaunoviΔ je roΔen 25. avgusta 1903. godine u ΔaΔku u mnogoΔlanoj i siromaΕ‘noj porodici Svetozara PaunoviΔa i Radojke PunoviΔ. SiniΕ‘in otac Svetozar je bio kafedΕΎija, ali zapada u dugove zbog kojih je izgubio kafanu. Nakon gubitka kafane, Svetozar se zapoΕ‘ljava kao priuΔeni telefonista na poΕ‘ti i ΕΎeleznici. SiniΕ‘ina majka, Radojka MiloΕ‘eviΔ, bila je Δerka bogatog opanΔara Vasilija. Nakon oΔevog bankrotstva Radojka napuΕ‘ta gimnazijsko Ε‘kolovanje i za ΕΎivot zaraΔuje baveΔi se ruΔnim radom. Udaje se za Svetozara 1898. godine.[1]. Obrazovanje i rad SiniΕ‘a PaunoviΔ osnovnu Ε‘kolu i gimnaziju zavrΕ‘ava u rodnom mestu, a 1922. godine po oΔevoj ΕΎelji upisuje se na GraΔevinski fakultet u Beogradu. Nakon dve godine studiranja zakljuΔuje da ga daleko viΕ‘e privlaΔi knjiΕΎevnost i pisanje kojim je poΔeo da se bavi joΕ‘ pre dolaska u Beograd. Svoju karijeru novinara zapoΔinje u dnevnom listu Politika. U Politici je radio od 1926. do 1971. godine, a nakon odlaska u penziju nastavio je da radi kao honorarni saradnik ovog lista. Uporedo sa novinarskim radom, studirao je istoriju knjiΕΎevnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Diplomirao je 1933. godine. Pred Drugi svetski rat bio je dopisnik Politike iz Bugarske. U nemoguΔnosti da se vrati u zemlju, naΕ‘ao se prvo u Rusiji, da bi zatim preko Turske i Sirije stigao u Palestinu, u Jerusalimu se pridruΕΎio izbegliΔkoj kraljevskoj vladi, u nadi da Δe se njegovo putovanje zavrΕ‘iti odlaskom u London. MeΔutim, zbog nesuglasica sa Jovanom ΔonoviΔem, vladinim delegatom na Srednjem Istoku, interniran je na jug Afrike, u Kejptaunu, gde je ostao do kraja rata.[2] Po zavrΕ‘etku rata vratio se u Jugoslaviju i na predlog tadaΕ‘njeg direktora Politike, Vladislava Ribnikara, ponovo se zaposlio u svojoj redakciji na mestu urednika Beogradske hronike. Od tada, neumorno piΕ‘e o mnogim liΔnostima i temama iz sveta kulture, nauke i umetnosti, odrΕΎavajuΔi prisne veze sa brojnim umetnicima, kulturnim i javnim radnicima. Kao novinar i pisac bio je aktivan i nakon penzionisanja, sve do smrti 9. aprila 1995. godine.[3] (COBISS.SR 1024047031) Dela SiniΕ‘e PaunoviΔ Iz kutova duΕ‘e, 1927. Pesnikove molitve, 1928. Oni i mi, 1930. Takmaci, 1931. Na raskrΕ‘Δu, 1932. Manastir Nikolje u OvΔarskoj-kablarskoj klisuri, 1936. Krvava pravoslavna litija u Beogradu: na dan 19. jul 1937 godine, 1937. Pusta zemlja, 1948. Pisci izbliza, 1958. Crne priΔe, 1959. Tragom njihovog detinjstva, 1959. Srbija koje nema, 1971. Dobrica govori, 1980. Drainac pesnik i boem, 1981. Bora StankoviΔ i Branislav NuΕ‘iΔ iza zavese, 1985. Prisine, 2003. Kada su letele kamilavke, 2006. Vladimir IvanoviΔ Ε½edrinski (Moskva, 30. maj 1899 β Pariz, 30. april 1974) je bio srpski scenograf, kostimograf, karikaturista i crtaΔ stripova ruskog porekla. Najpoznatiji stripovi: βRuslan i Ljudmilaβ (po PuΕ‘kinovoj noveli) i βPorodica ZabavΔiΔβ (scenario R. TomiΔ) tags: knjige s posvetama pisaca posveta autora s posvetom autora retke antikvarne knjige ...
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Lepo uradjena knjiga, ima fotografija i ilustracija. Prvo izdanje !!! 1939. g Dragutin Deroko (Beograd, 7. april 1877 β Beograd, 1. novembar 1947) jedan od najznaΔajnijih kartografa[1] i gimnazijski profesor. RoΔen je u Beogradu, 7. aprila 1877. godine, od majke Katarine, roΔene VukoviΔ iz BeΔa i oca Jovana (1820β1887), rodom iz Dubrovnika, koji je bio kartograf i profesor crtanja na Beogradskom Liceju. Imao je braΔu Marka (1846β1892) koji je postao veterinar, Jevgenija (EvΕΎena) (1860β1977) inΕΎenjer i struΔnjak za ΕΎeleznicu, Valadislava (1871β1944), koji je postao kapetan i zamenik direktora DrΕΎavnih ΕΎeleznica, Nikolu (1874β1944), koji je postao general i sestru Matildu, a bio je stric arhitekte Aleksandra Deroka.[2] Osnovnu i srednju Ε‘kolu je zavrΕ‘io u Beogradu i diplomirao je na Istorijsko-geografskom odseku Velike Ε‘kole u Beogradu.[2] ObiΕ‘ao je veΔe centre u Austriji, NemaΔkoj i Ε vajcarskoj,[1] radi usavrΕ‘avanja u kartografiji i grafiΔkoj reprodukciji.[3] Profesionalnu karejeru je zapoΔeo 1905. kao profesor suplent zemljopisa, istorije i matematike na Beogradskoj realki i taj posao je radio do penzionisanja 1921.[2] MeΔu njegove najvaΕΎnije kartografske radove spadaju karte u Atlasu velikih makedonskih jezera, koje je objavio Jovan CvijiΔ, sa kojim je saraΔivao, generalna karta Stere Srbije i Makedonije (1904β1913).[1] Izradio je kartu Kraljevine Srbije u razmeri 1:1.000.000 (1911), po tada najnovijoj Ε‘vajcarskoj kartogarfskoj metodi, sa kosim osvetljenjem pod uglom od 45Β° i razliΔitim bojama za razliΔite nagibe, koja je posebno dobra za predstavljanje brdovitih i planinskih predela, sa ucrtanim saobraΔajnim putevima i nazivima svih oblasti.[4] Izradio je preko 70 politiΔkoβgeografskih karata koje je izradio za Konferenciju mira u Parizu (1919β1920), viΕ‘e privrednoβgeografskih i saobraΔajnoβgeografskih karti Jugoslavije, koje su objavljene nakon Prvog svetskog rata.[1] Bavio se izradom reljefa, meΔu koje su najvaΕΎniji Rila (1900), Solunsko vojiΕ‘te, makedonska jezera i Pirin.[1] Pisao je struΔne i nauΔne radove iz oblasti kartografije. Bavio se i pitanjima o predstavljanju terena, izradom reljefa i transkripcijom geografskih imena. Ostavio je obimnu graΔu u rukopisu na Δetrdeset jezika.[1] U Δasopisu βPregled geografske literature o Balkanskom poluostrvuβ davao je svoje ocene ili vrednovanje objavljenih karata.[5] U leto 1937. godine TuristiΔko druΕ‘tvo FruΕ‘ka gora organizovalo je ekspediciju splavom radi prouΔavanja i opisivanja Drine. Kao rezultat tog putovanja, u Novom Sadu 1939. godine je objavio geografsko-turistiΔka monografija βDrinaβ.[6] Aktivno je uΔestvovao u radu Srpskog geografskog druΕ‘tva, a jedno vreme bio njegov potpredsednik.[1] Idejni je autor Medalje Jovana CvijiΔa, koja je ustanovljena na 25. godiΕ‘njicu druΕ‘tva (1935), dok je on bio potpresednik. Na licu medalje nalazi se plitki bireljef Jovana CvijiΔa iz njegovih zrelih godina, a na naliΔju globus i oko njega Ε‘tampanim slovima na francuskom jeziku ispisano ime geografskog druΕ‘tvo. Bio je sekretar Akademskog pevaΔkog druΕ‘tva, Δlan Odbora i sekretar Kluba fotografskih amatera, od 1901. godine. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu
Jasper Rootham - Miss Fire The Chronicle of a British Mission to Mihailovich 1943-1944. Chatto and Windus, London, 1946. Tvrd povez, nedostaje deo rikne (slike), 224 strane, karta u prilogu. EKSTREMNO RETKO PRVO IZDANJE PRVE KNJIGE KOJA JE SVEDOCILA O RAVNOGORCIMA! Maja 1943. godine pukovnik Rootham sa joΕ‘ dva operativca SOE spuΕ‘ta se padobranom u SeveroistoΔnu Srbiju kao pomoΔ generalu DraΕΎi MihailoviΔu radi jaΔanja ΔetniΔkog pokreta. AutentiΔno svedoΔanstvo o deΕ‘avanjima i akcijama u tom periodu, pisano samo godinu dana od zavrΕ‘etka Drugog svetskog rata, predstavlja izuzetan istorijski dokument o organizaciji i aktivnostima ΔetniΔkog pokreta generala DraΕΎe MihailoviΔa. Ko je DΕΎasper Rutam? Iako se njegovo ime i delo βPucanj u praznoβ ne mogu viΕ‘e zaobiΔi kada je u pitanju novija srpska istorija, o njegovom ΕΎivotu, sa izuzetkom 372 dana , tokom 1943. i 1944. godine, tokom boravka u britanskoj vojnoj misiji u Srbiji, pri Ε‘tabovima Ravnogorskog pokreta, gotovo niΕ‘ta se ne zna. U Velikoj Britaniji on je skoro potpuno zaboravljena liΔnost, mada je u pitanju nekadaΕ‘nji sekretar u Δerbelenovom i ΔerΔilovom kabinetu, oficir, bankar, poliglota, muziΔar, pisac-pesnik. Γ ΓΒ΅ΓΒ·ΓΒΓΒ»ΓΒΓΒ°ΓΒ ΓΒΓΒ»ΓΒΈΓΒΊΓΒ° ΓΒ·ΓΒ° jasper rootham BIO VRSNI MUZIΔAR: Kiril Rutem, DΕΎasperov otac RoΔen je 21. novembra 1910. godine u KembridΕΎu u Velikoj Britaniji. Bio je jedino dete u porodici Kirila Rutema, a njegov deda Danijel Vilberfors Rutam bio je poznati dirigent i pojanista. Otac mu jed takoΔe bio poznati muziΔar i kompozirtor sa sediΕ‘tem u Sent DΕΎonsovom koledΕΎu KembridΕΎ. Njegova majka Rosamond Margaret Rutam (Lukas) bila je, aktivistkinja anagaΕΎovana na ostvarivanju razliΔitih druΕ‘tvenih pitanja i problema. DΕΎasper je prvo studirao u Ε‘koli TonbridΕΎ, a potom je preΕ‘ao na KembridΕΎ, gde je upoznao Enochom Pauelom sa kojim je stvorio doΕΎivotno prijateljstvo. (Pauel je drΕΎao oproΕ‘tajni govor na Rutamovoj sahrani u Vimbornu 1990. godine). Dok je studirao u Sent DΕΎonsovom koledΕΎu bavio se uspeΕ‘no sportom (St Johnβs Rugbi Club) i muzikom (svirajucΜi violonΔelo u muziΔkom druΕ‘tvu KembridΕΎ Juniversiti pod dirigentskom palicom svog oca Kirila Rutama. Rut je zapoΔeo svoj radni vek kao drΕΎavni sluΕΎbenik, na poΔetku Drugog svetskog rata radio je u kancelariji premijera Nevila Δembrlena, gde je Δesto prevodio sa francuskog i nemaΔkog jezika, i Δesto bio ukljuΔen u u pregovore sa francuskom i nemaΔkom vladom. Nakon ostavke Δemberlena u maju 1940. godine, Rut je radio za komesara Δemberlaina i za premijera Vinstona ΔerΔila. Zbog ΕΎelje da aktivno uΔestvuje u ratnim operacijama podneo je ostavku na drΕΎavnu sluΕΎbu 1941. godine kako bi se pridruΕΎio izvrΕ‘nom rukovodiocu specijalnih operacija. SpecijalistiΔku obuku obavio je je u Kairu, gde je postao komandos-padobranac. Dok je bio u Kairu, nauΔio je ruski jezik i potpuno teΔno ga govorio, a tu je najverovatnije savladao i osnovna znanja iz srpskog jezika. Po zavrΕ‘etku obuke poslat je u istoΔnu Srbiju, sa malim timom britanskih vojnika u sklopu misije βdvojice majora Grinvud β Rutaam. Svi pripadnici ove misije na tlo Srbije iskoΔili su iz ratnih aviona, uz pomoΔ padobrama u vrlo riziΔnim okolnosti (u noΔnim uslovima, na brdovitom i kamenitom terenu punom Ε‘umskog rastinja). Njihov zadatak je bio podrΕ‘ka srpskoj vojsci pod komandom generala MihailovicΜa u borbi protiv nemaΔke vojske i organizacija sabotaΕΎa i diverzija. MeΔutim, politika britanske vlade se kasnije promenila, a podrΕ‘ka Velike Britanije preΕ‘la je iz MihailovicΜa na pokret komunistiΔki nastrojenih partizana pod komandom Josipa Broza Tita. Rutam je 1945. godine poslat u novu vojnu misiju β u Berlin gde je uΔestvovao u pregovorima sa sovjetskom vojskom u periodu do Potstdamske konferencije. Na kraju Drugog svetskog rata 1945. godine Rutam se oΕΎenio sa Joan McClelland koji je bila balerina u Baletu Rambertom (kasnije postao Rambert Dance Compani). Godine 1947. dobili su sina John Daniel (βDanβ) Rootham, a 1951. godine kcΜerku Katarinu VirdΕΎiniju (βTutuβ) DraΓ ΒΎa MihailoviΓΒ i pukovnik Robert Mekdauel SAVEZNICI: DraΕΎa MihailoviΔ i pukovnik Mekdauel Rutam. PoΕ‘to je napustio oruΕΎane snage, Rutam je postao bankarski sluΕΎbenik. Tokom svoje karijere u Bank of England, Rutam je bio anΕΎovan na poslovima medjunarodne bankarske saradnje i medjunarodnog poravnanja u Bazelu. Prema autobiografskim zapisima, objavljenim u njegovim romanima, 1968. godine Rutam je napustio Banku Engleske i uhlebljenje naΕ‘ao u Londonskoj trgovaΔkoj banci βLazard Brothersβ Tokom svog bankarskog radnog veka, Rutam nije odustajao od pisanja. Posle βPucnja u praznoβ obajavio je joΕ‘ dva romana βDemi-Paradiseβ i βCupid and the Villov Voodβ. Objavio je nekoliko zbirki poezije, a bio je i odliΔan poznavalac i ljubitelj muzike. Radio je na aranΕΎiranju, promociji i objavljivanju muziΔkih ostvarenja svoga oca Sirila Rutama. Od 1960. godine pa sve do njegove smrti 1990. godine DΕΎasper Rutam je bio neumoran u promociji oΔevog muziΔkog stvaralaΕ‘tva , a ta muziΔka dela i dan-danas se objavljuju na jutjub kanalima i na pojedinim radio stanicama. βPucanj u praznoβ je, ipak, njegovo najznaΔajnije, ΕΎivotno delo. Knjiga DΕΎaspera Rutama je najstarije datirana memoarsko delo o Ravnogorskom pokretu iz pera nekog od aktera dogadjaja. Objavljena je u Londonu 1946. godine. To je prema reΔima istoriΔara dr Bojana DimitrijeviΔa, koji je pripremio β Pucanj u praznoβ za objavljivanje na srpskom jeziku, i razlog njene velike autentiΔnosti i znaΔaja s aspekta rasprava o kontraverzama u vezi Ravnogorskog pokreta. Rutam nije Δekao objavljivanje drugih dokumenata, memoara komadanata i politiΔara, niti βfriziranjeβ i predstavljanje istorijskih Δinjenica u reΕΎiji pobednika. Svoje zapise objavio je odmah posle zavrΕ‘etka rata, ne osvrΔuΔi se na Δinjenice, da se neke liΔnosti briΕ‘u iz istorije, a dogadjaji prekrajaju iz ideoloΕ‘kih i drugih razloga. Rutam je hrabro, iskreno i bez politiΔkih predrasuda objavio svoja seΔanja u kojima ima dosta moralnih dilema. Zato se verodstojnost njegov kazivanja ne dovodi u pitanje. On dokazuje da je majstor pisane reΔi, da uz nesporono Ε‘iroko opΕ‘te obrazovanje ima izuzetnu moΔ opaΕΎanja i zakljuΔivanja. Dokazuje da nije samo uspeΕ‘an oficir i komandos, veΔ i politiΔki pismena liΔnost. DΕΎasper Rutam prvi javno objavljuje da je gradjanski rat na prostoru bivΕ‘e Jugoslavije posledica ne samo nacionalnih, ideoloΕ‘kih, veΔ i verskih razlika. DΕΎasper Rutam se pokazao kao vrhunski analitiΔar sa viskim stepenom medijske pismenosti. MISIJA: Pukovnik Sajc i kapetan Mensfild sa Δetnicima 1943. Odmah poΕ‘to je stigao u Srbiju on je zauzeo politiΔki neutralan stav u odnosu na jugoslovneske podele. To mu pomaΕΎe da opaΕΎa i bez predrasuda opisuje jedinice pod komandom generala DraΕΎe MiahiloviΔa. On prvo zakjljuΔuje da MihailiviΔev Ε‘tab nije statiΔan, ali i da nije operativan. Kritikuje nivo nizak decentralizacije i Δinjenicu da su svi komandanti direktno vezani za generala MihailoviΔa. Kritikuje i nizak nivo vojniΔke obuke kod oficira na terenu, nedostatak predstave o modernom ratu i razmerama njegovog voΔenja. Konstatuje i druge detalje o slabom naruΕΎanju, oblaΔenju, nedostatku redovne vojne obuke jedinicaβ¦Od njega saznajemo da ima ima mnogo vojnika, koji nose tradicionalne sandale sa vrhom na gore okrenutim (opanke), da ima mnogo i bosih. Vidi se da su oskudica i prilagoΔavanje ΕΎivotu sa minimalnim potrebΕ‘tinama srpska realnost i svakodnevnica, konstatovao je. Poznavanje srpskog jezika pomaΕΎe mu da shvati mentalitet srpskog seljaka i obiΔnog malog Δiveka, koji veruje u prijateljstvo sa Velikom Britanijom. Srbi zbog toga oΔekuju da stigne oruΕΎje kao pomoΔ. Nadaju se savezniΔkoj invaziji na Balkanu! DΕΎasper Rutam shvata suΕ‘tinu srpskog pravoslavlja i zato duboko ΕΎali i protestvuje Ε‘to su saveznici, odnosno Amerikanci sa 500 aviona 15. aprila 1944. Godine bombardovali Beograd, srpsku prestonicu koja je veΔ toliko teΕ‘ko propatila. Rutam se Δudi kako da savezniΔke snage, koje u svojim Ε‘tabovima imaju savetnike koji poznaju obiΔaje Pravoslavne crkve, mogu da donesu odluku da bombarduju napaΔeni pravoslavni grad i narod baΕ‘ na UskrΕ‘nju nedelju. DΕΎasper Rutam zapaΕΎa da je tri godine ranije na pravoslavni praznik Cveti nemaΔka aviacija razorila Beograd. Rutam u tom trenutku nije znao da u nemaΔkom bombardovanju stradalo manje Beogradjana, nego u trodnevnom svazniΔkom bombardovanju za vrememe UsrΕ‘nje nedelje 1944. godine, kada su uniΕ‘tene pijace, viΕ‘e bolnica, porodiliΕ‘te, domovi u kojima su bila smeΕ‘tena ratna siroΔad i zbeglice. Bio je to krvavi Uskrs u kojem je poruΕ‘eno 687 zgrada i ubijeno viΕ‘e hiljada civila. Pravi broj nikada nije utvrΔen , komunistiΔki orjentisani istoriΔari koji na ovo bobmardovanje gledaju blagonaklono, pominju dve hiljade pogunulih graΔana. Ima istoriΔaraa i novinara koji tvrde da ta brojka deset puta veΔa. DΕΎasper Rutam Δak uoΔava razlike izmeΔu srpskog i vlaΕ‘kog stanovniΕ‘ta. Posebno opisuje politiΔku lojalnost prema Britaniji i saveznicima lokalnog srpskog stanovniΕ‘ta. On istiΔe da je obiΕ‘ao tridestak sela i tri Δetiri manja grada i imao bezbroj samostalnih susreta sa narodom. Posebno napominje da je imao potpunu slobodu da istraΕΎuje i raspituje se Ε‘ta ljudi misle. Rutam beleΕΎi da je samo u dva sluΔaja sreo dva Δoveka βkoji su bili strogo kritiΔni prema MihajiloviΔu, njegovoj politici i njegovom pokretuβ. Prema njegovim reΔima najdublja i najraΕ‘irenija je lojanost prema kraljevskoj dinastiji KaraΔorΔeviΔa. MihailoviΔ je imao status heroja iz naroda. DΕΎsper kaΕΎe da je za narod MihailoviΔ bio ΔiΔa DraΕΎa, nesumljivi voΔa, koji zbog brige o narodnim interesima naredio da se bore samo u sluΔaju potrebe. DΕΎasper Rutam kritijuje ΔetniΔku neaktivnost i objektivno opisuje slabosti Ravnogorskog pokreta. To kod nekih Δitalaca i tumaΔa istorije izaziva pogreΕ‘an utisak da je Rutam, zbog kasnije promene britanskog stave prema DraΕΎi MihailoviΔu, naklonjen partizanskom pokretu. Takav zakquΔak je apsolutno neosnovan jer, Rutam objaΕ‘njava da se na terenu u Srbiji uverio u nemoguΔnost epskih podviga i herojskih akcija. On istovremeno daje delimiΔno opravdanje kritikovane ravnogorske neaktivnosti. Upozorva na stalne i velike nemaΔke napore da iskorene MihailoviΔevu organizaciju, putem preventivnih vojnih akcija, ali i stalnih hapΕ‘enja, streljanja i slanja u logore MihailoviΔevih sledbenika. SuΔenje DraΕΎi STRELJAN PO KRATKOM POSTUPKU: DraΕΎa tokom suΔenja Drugi faktor koji je, po Rutamovom miΕ‘ljenju, uticao na relativnu neaktivnost prema Nemcima, bila je njihova ratna politika prema kojoj su svaku i najmanju agresivnost uperenu prema svojim snagama kaΕΎnjavali krvavim odmazdama i ubijanjem neduΕΎnog stanovniΕ‘ta. Rutam kaΕΎe, da je za takve surove represalije, kao Ε‘to je streljane civila za jednog nemaΔkog ubijenog vojnika, prvi put Δuo u Jugoslaviji. Kada su Nemci posle jedne oruΕΎane akcije Δetnika i Δlanova Rutamove vojne misije ubili dva nemaΔka vojnika na Dunavu i privremeno obustavili reΔni saobraΔaj na ovoj reci, Nemci su za odmazdu ubili 150 Srba u logoru na Banjici, sam Rutam se naΕ‘ao u velikoj moralnoj dilemi: da li je pomenuti napad vredilo toliko ljudskih ΕΎivota? Rutam se na jednom mestu, u svojim memoarskim zapsima pita: βKako je bilo moguΔe optuΕΎivati MihailoviΔev pokret otpora za neaktivnost, kada je upravo to sugerisano pokretima otpora u Francuskoj, Poljskoj, Belgiji, Holandiji ili NorveΕ‘koj, dok se ne pojave savezniΔke snage u njihovim krajevimaβ? Rutem vrlo upeΔatljivo opisuje i dogadjaj koji potvrΔuje njegov zakljuΔak da MihailoviΔev Ravngorski pokret nije saraΔivao sa okupacionim snagama. Sve je poΔelo, kada se ΔetniΔki kapetan SkakiΔ sa svojim ravnogorcima oruΕΎano sukobio sa nemaΔkim vojnicima. Rutam dalje piΕ‘e: KOMANDAT OTADΕ½BINSKE VOJSKE NA SUΔENJU: Za proces DraΕΎi vladalo je ogromno intersovanje βNakon toga, nemaΔki komandant je pisao kapetanu SkakiΔu, pitajuΔi ga zaΕ‘to je izvrΕ‘io napad. SkakiΔ je,plaΕ‘eΔi ci se da Δe Nemci kao meru represije spaliti seluo Urovicu, pismeno odgovorio da nije on izvrΕ‘io napad. NeΕ‘to kasnije PetroviΔ je saznao za to i naredio Velji da strelja SkakiΔa zbog saradnje sa neprijateljem. Velja je izvrΕ‘io nareΔenje. SkakiΔ se poneo veoma hrabro i dostojanstveno, ΔitajuΔi svoju presudu streljaΔkom stroju i umiruΔi sa reΔima Ε½ivela Jugoslavijaβ! Isorijski izvori potvrΔuju ovu priΔu o streljanju SkakiΔa, obelodanjujuΔi da je isto odobrio DraΕΎa MihailoviΔ. SkakiΔevo ime bilo je Nikola i bio oficir pod komandom majora Velimira PiletiΔa, komandanta Krajinskog korpusa u sastavu Ε taba istoΔne Srbije. I pukovnik Jevrem JeΕ‘iΔ-JeΕ‘a, klasni drug sa Vojne akademije generala MiahiloviΔa, streljan je 1944. godine zbog potpisivanja sporazuma sa nemaΔkim komandantima. JeΕ‘iΔa je u porobljenom Beogradu zavrbovao Gestapo i 1943. godine poslao u MihailoviΔeve redove. To je utvrdio Preki vojni sud pri Prvom ravnogorskom korpusu, pod komandom majora Predraga RakoviΔa, koji je izrekao smrtnu presudu JeΕ‘iΔu zbog potpisivanja kolaboracije sa Nemcima. Rutam, koji je imao potpunu slobodu kretanja i moguΔnost da proveri raspoloΕΎenje naroda, Ε‘to nije bio sluΔaj sa njegovim kolegama iz misija pri partizanskim Ε‘tabovima, na viΕ‘e mesta naglaΕ‘ava da nigde i nikada nije primetio nikakve znakove kolaboracije Ravnogorskog pokreta sa okupatorom. Naprotiv, okupotori i njihovi saradnici tretirali su Δetnike kao osvedoΔene neprijatelje. Rutamova knjiga je snaΕΎno ruΕ‘ila od komunista forsiranu laΕΎnu optuΕΎbu da su MihailoviΔevi vojnici i pokret bili saradnici okupatora. To je po miΕ‘ljenju dr Bojana DimitrijeviΔa bio glavni razlog Ε‘to ova, po Ravnogorski pokret kritiΔki nastrojena knjiga, nije objavljivana u nekadaΕ‘njoj Jugoslaviji. U Srbiji je pvi put prevedena i objavljena tek 2004. godine. Zbog nemaΔkih progona i represija, prema Rutamovim zapaΕΎanjima, sabotaΕΎe saobraΔaja na ΕΎeleznici i Dunavu, zatim privredna i ekonomska sabotaΕΎa, prvenstveno u Srbiji, kao i Ε‘pijunaΕΎa i propaganda u korist saveznika bile su osnove delovanja Ravnogorskog pokreta. Postojanje MihailoviΔeve organizacije, njegov naΔin gerilskog rata i strah od opΕ‘teg ustanka u srpskim zemljama primorao je okupatore da drΕΎe znatne vojne i policijske snage u Srbiji, gde je Ravnogorski pokret bio najjaΔi. Na taj naΔin ovaj Pokret, prema Rutamovoj analizi, vezao je veliki broj okupatorskih vojnika koje bi u drugaΔijim okolnostima nemaΔka komanda mogla da upotebi na drugim ratiΕ‘tima. Rutam beprekorno uoΔava svu kompleksnost ratnih zbivanja na prostoru Jugoslavije i posebno Srbije, ali i razliΔitosti izmeΔu raznih britanskih sluΕΎbi koje su kreirale i vodile politiku prema Jugoslaviji. On iskazuje i visok stepen medijske pismenosti. Shvata da promena u izveΕ‘tavanju o dogaΔajima na Balkanu od Radio Londona, predstavlja najavu i promene britanske politike premaa MihailoivΔevom pokretu. Rutama posebno pogaΔaju laΕΎi i smiΕ‘ljene dezinformacije britanskih medija. On posebno pojaΕ‘njava dogadjaje oko osloboΔenja ViΕ‘egrada u jesen 1943. godine (dogadjaj koji istoriΔari nazivaju ofanzivom Jugoslovenske vojske u OtadΕΎbini u istoΔnoj Bosni 1943. godine). DΕΎasper Rutam je zapisao da je ta operacija preduzeta u oktobru i da su osvajanju ViΕ‘egrada uΔestvovali i general Amstrong, potpukovnik Hadson i major DΕΎek. Tom prilikom je raznet most na pruzi UΕΎice β ViΕ‘egrad, kao i nekoliko tunela. Rutam konstatuje da je ravnogorsko zauzimanje ViΕ‘egrada βumrljano masakrom nekoliko muslimanskih stanovnika, koji su izvrΕ‘ili razbesneli srpski vojniciβ. Dalje navodi da je kao rezultat britanskog protesta usledilo streljanje dva srpska vojnika! Predstavnici britanskih i ameriΔkih posmatraΔkih misija svojim komandama su javili da su ovu operaciju u IstoΔnoj Bosni izvele Mihailovieve snage (vojni izveΕ‘taji potvrΔuju da je u ViΕ‘egradskom garnizonu ubijeno 350 nemaΔkih i ustaΕ‘kih vojnika, 400 ranjeno i 22 zarobljeno, a Δetnici su imali 23 mrtva i pet ranjenih). PoΕ‘to su MihailoviΔeve snage nastavile ofanzivu prema istoΔnom Sarejevu i oslobodile Rogaticu, partizani su uΕ‘li u ViΕ‘egrad, gde se Nemci i ustaΕ‘e viΕ‘e nisu vraΔali. Medjutim, βBi-Bi-Si(BBC), evropski centar objavio je vesti da je narodno-oslobodilaΔka vojska marΕ‘ala Tita oslobodila ViΕ‘egrad i uniΕ‘tila komunikacije izmeΔu njega i UΕΎica. RazoΔarani MiahiloviΔ zatraΕΎio je da ubuduΔe prilikom emitovanja vesti BBC uopΕ‘te ne spominju njegove trupe i aktivnosti! PRANJANI 1944: Δetnici obezbeΔuju ameriΔke pilote pred ukrcavanje Rutam je ΔekajuΔi evakuaciji iz Srbije, upoznao DraΕΎu MihailoviΔa. Opisao ga je kao skromnog, savesnog Δoveka sa izuzetnim liΔnim Ε‘armom! Ali i kao oΔajno umornog, razoΔaranog i zabrinutog voΔu. Navodi da je MihailoviΔ pravi Srbin, istiΔe da je bio viΕ‘e nego inteligentan i da je odliΔno shvatao meΔunarodni poloΕΎaj svog svog pokreta i Jugoslavije, uopΕ‘te. Pored veΔ pomenutih zamerki na raΔun komandovanja Ravnogorskim pokretom Rutam opisuje MihailoviΔa kao priajtelja Britanije i saveznika, antikomunistu i promotera dostigniΔa zapadne demokratije. Rutam dalje priznaje da savezniΔka pomoΔ Ravnogorskom pokretu bila simboliΔna, a partizanima zapanjujuΔe velika. TakoΔe navodi da je od oficira za otpremu aviona saznao da je jednom prilikom partizanima za jednu noΔ izbaΔeno 60 tovara oruΕΎja, municije i druge saveniΔke pomoΔi. Ravnogorci u IstoΔnoj Srbiji su dobili samo 27 tovara pomoΔi i to za godinu dana. Ruatam je obradio i evakuaciju oko 60 savezniΔkih oficira i 40 ameriΔkih pilota, posle obaranja aviona iznad Srbije, a koje su spasili pripadnici Ravnogorskog pokreta sa improviozovanog aerodroma u okolini ΔaΔka. DΕΎasper Rutam, koji je bio dobar poznavalc istorije jugostoΔnog Balkana, znao je da njegovi meomoarski zapisi mogu biti uzrok livkidacija progona za ljude koje u njima pominje. Zato je promenio imena, ponekad i oblasti komande odgovornosti oficirima sa kojima je saraΔivao. To je uradio uz sledeΔe objaΕ‘njenje: βNa Balkanu, vojevanje, politika, ΕΎivot i smrt nisu daleko jedno od drugog i nemam nameru da stvaram neprilike bilo kom pojedincu hvaleΔi ili okrivljujuΔi gaβ! Rutam kaΕΎe da se trudio da bude nepristrasan i da niΕ‘ta ne zna o partizanskom pokretu jer je, jedini partizan koga je ikada video ΕΎivog ili mrtvog, tokom 372 dana boravka u Jugoslaviji, bila mala osamnaestogodiΕ‘nja devojka Hrvatica, partizanska bolniΔarka, koja je bila zarobljena i doneta u MihailoviΔev Ε‘tab. tags: drugi svetski rat, cetnici, cetnik, ravna gora, draza mihailovic, dragisa vasic, istocna srbija, saveznicke misije, halijard, britanija, kairo, soe, velimir piletic...
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! U jednoj knjizi su se neke stranice odvojile od tabaka, par stranica nije nista strasno, sve ostalo uredno. Izdato: 1900 1901 Anatomski atlas za umetnike i doktore Pojmovi su na latinskom, a same knjige su na nemackom tako da bez obzira sto su knjige na nemackom mogu biti korisne svima koji istrazuju anatomiju, jako lepo su ilustrovane sto mozete i sami videti na fotografijama. Carl Toldt (takoΔer Karl Toldt [sen.], roΔen 3. svibnja 1840. u Brunecku/JuΕΎni Tirol; β 13. studenog 1920. u BeΔu) bio je austrijski profesor anatomije. Godine 1864. Carl Toldt je zavrΕ‘io studij medicine na SveuΔiliΕ‘tu u BeΔu. Nakon habilitacije tamo je imenovan za profesora anatomije. 1876. nakratko se preselio u Prag, ali se iste godine vratio u BeΔ. Godine 1897. imenovan je rektorom beΔkog sveuΔiliΕ‘ta.[1] IstraΕΎivao je kronoloΕ‘ki redoslijed pojavljivanja koΕ‘tanih jezgara i dokazao da se stvarna brada moΕΎe naΔi samo kod ljudi (Toldtov zakon). Nakon nereda u Badeniju, Toldt se smatrao vodeΔom osobom za vΓΆlkisch studente i pokuΕ‘ao je obraniti antisemitsku agitaciju pokreta. TakoΔer je zastupao ideju da je BeΔko sveuΔiliΕ‘te dom drugih `naroda` Austro-Ugarske, koji su, meΔutim, morali biti podvrgnuti `njemaΔkom kulturnom primatu`.[2] Nakon odlaska u mirovinu nastavio je raditi u svojoj struci. Godine 1905. uΔlanjen je u vlastelinstvo. Njegov drugi sin bio je zoolog Carl Toldt...
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Dve knjige ukoricene u jednu. - Stevan Jevtic - Milutin, Spev iz vremena pred Srpski ustanak za oslobodjenje u sest pesama, 1894. godina (Delo je kompletno, fali samo zadnja korica) - Knez MiloΕ‘ u priΔama - Milan Δ. MiliΔeviΔ, Prvo Izdanje! 1891. godina. Listovi se odvojili od tabaka, ali svi su na broju. SADRΕ½AJ: Predgovor Pristup Knez MiloΕ‘ u pisanoj biografiji MILOΕ U KUΔI MaΔka na glavi Srna prokazuje begunce Β»Ala su puba krompiri! ZaΕ‘to Δupa presalja jelo? Δupino pitanje KokoΕ‘inja pogibija Ε to si duΕΎan - plati! Lunjevica Urednost Kneza MiloΕ‘a Nenasete vode UdovaΔka nevolja Β»Gde je vrljika u Petroburgu?Β« Nadnica za opanke SreΔa Ε‘to nije za ΕΎenidbu! Β»Ko nagrdi sobu u konaku?Β« Trgovina kroz Beg OvΔja pastrma Blagoslov snasi Pritiskati Plata Β»Zar bacaΕ‘ pet, a govoriΕ‘ jedan?Β« SunΔanik Β»Nije moj konj kobila tovaruΕ‘a!Β« Β»NeΕ‘to je Mijailo ljut! Β« MILOΕ PREMA Ε½ENAMA Ljubica na belilu Petrija Kneginja Ljubica o Petrijinoj smrti Dugmence na koΕ‘ulji Ε ta se od koga krije Lepi mata Knez MiloΕ‘ i komandir redovne vojske Ε½iv. DavidoviΔ Nije joΕ‘ za opeloe Dar gospoΔi Meternikovici Pred d-rom Rikordom Milkina plata S kim igrati as kim vragovati? Lepe ΔaΔanke MILOΕ U TEKOVINI Kako se teklo u ono vreme Uzdanje u Peketu Knez MiloΕ‘ i gospodar Vasa Postanje velike beogradske kasarne Za jedno ΕΎdrebe dvanaest volova Podivljali bik Kako treba gledati konja Muzika u Δast knezu MiloΕ‘u Valjda je maΔak oborio drvas Da viΕ‘β snaho, Ε‘to je krmaΔa Trakter u konaku Vodenica u Kragujevcu ΔinovniΔka plata Knez MiloΕ‘ prorokuje Ε‘to Δe biti sa njegovom tekovinom nakon njegove smrti MILOΕ EVA OKOLINA ZaΕ‘to se buni narod? VuΔiΔeve ΔakΕ‘ire Ciganska pomoΔ Knez MiloΕ‘ i surudΕΎija ΔiΔko Knez MiloΕ‘ i zaselak BezboΔe Knez MiloΕ‘ o UΕΎiΔanima Knez MiloΕ‘ i njegov trgovac Rista PrendiΔ Δaja poharan Kom Δaja ne veruje Kako je Ε½ivanoviΔ postao iguman Pretvaranje Β»Dobar za surudΕΎijuβ Knez MiloΕ‘ i Mladen Ε½ujoviΔ Nikodije PopoviΔ Knez MiloΕ‘ i oficir Jovan VugkoviΔ Knez MiloΕ‘ i oficiri: Jevrem GavriloviΔ i Jovica NikolajeviΔ Knez MiloΕ‘ i Atanasije MilojeviΔ Skupoceni Δurak Knez MiloΕ‘ i slepac Zdravko iz LuΕΎnice Δevap-efendija Gospodarski luk ZaΕ‘to se knez MiloΕ‘ naljutio na D. DavidoviΔa Knez MiloΕ‘ i kuga godine 1837. Strah od grmljavine Knez MiloΕ‘ i Δupa kuvar Ko Δe komu suditi Β»Sveti MiloΕ‘ . Tatar-Bogdan i knez MiloΕ‘ MiloΕ‘evi protivnici NeΕ‘to ka dolasku kneza MiloΕ‘a (1839.) Strah od kneza MiloΕ‘a Knez MiloΕ‘ i Stevan Brka Na gaju u kneza Meternika Knez MiloΕ‘ i vlaΕ‘ki bogataΕ‘ u kartanju Panta iz BrΔana MiΔa VukomanoviΔ i kiseli kupus Knez MiloΕ‘ i Anastas JovanoviΔ Knez MiloΕ‘ i knez Mihailo Knez MiloΕ‘ i Ilija Δurgija Knez MiloΕ‘ i dr. Δoka pokrΕ‘tenjak KneΕΎevi pisari Β»Kuma ponuΔena ka i poΔaΕ‘Δena Hat Mladen Najbolji prijatelj Svak na svoje mesto Otuz bir (31) Smrt kneza MiloΕ‘a Kneginja Ljubica ByΔuΔ§ev cat MILOΕ U RATU Na Rasnici Na Ravnju Na ZabreΕΎju Sulepman-paΕ‘a Skopljak GlavaΕ‘eva glava U CrnuΔu 1815. Arhimandrit-doboΕ‘ar Sret sa delibaΕ‘om Na PoΕΎarevcu Na Ratarima Na Valjevu Na Dublju Ali-paΕ‘a MaraΕ‘ K boju na Dublju 1815. Pred KurΕ‘idom Pred KurΕ‘idom (u Bosni) Sa MaraΕ‘lijom na Moravi Turski ajani i srpsko roblje O katanskoj buni NiΕ‘an Pored LjubiΔa 1859. Turci prema LjubiΔu PoΕ‘ta LjubiΔu MILOΕ U POLITICI Kako se knez MiloΕ‘ umeo pretvarati MiloΕ‘ i Asane Sastanak sa KurΕ‘idom Pred MaraΕ‘lijom Dok dim proΔe kroz odΕΎak Ε ta Δe jesti toliki svet? ΔarapiΔeva mehana ZaΕ‘to knez MiloΕ‘ dugo nije hteo dolaziti u Beograd (od 1820. do 1830.) Knez MiloΕ‘ i Abduraman-paΕ‘a PremeΕ‘taj iz Kragujevca u Beograd Beogradski vezir i zvona na beogradskoj crkvi LiΕ‘anin pred vezirom Drugo je pred TurΔina, a drugo za TurΔinom Mihailo German Knez MiloΕ‘ udeljuje TurΔinu Prvi glas o Stevanu PetroviΔu Andrija JokiΔ Kurban na dolazak veziru Gde su Amicine kalgine Jogurt Knez MiloΕ‘ i Turci Sarajevci Kurlagina krajina Nove spahije Bar plemiΔi Knez MiloΕ‘ i plemiΔi sa grbovima Ilija HadΕΎi-MilutinoviΔ Mijat iz Sitarica NeobiΔan orden Srbi nemaΔkari Brza naplata KragujevaΔki vinogradi Odgovor VaΕ‘Δenku Knez MiloΕ‘ i peΕ‘kiraΕ‘i UtiΕ‘anje turskoga strahovanja Knez MiloΕ‘ piΕ‘e velikom veziru ZaΕ‘to se knez MiloΕ‘ naljutio na VuΔiΔa i na svoga brata Jevrema Knez MiloΕ‘ i sultan Mahmud Knez MiloΕ‘ i prepiska s Ali-paΕ‘om Tepedenlijom Ko je nezadovoljan VodeniΔar d-ra Δoke Neokopani kukuruzi Kletva na ustavu Da li je bolje mrtav ili proteran? Vladalac vladalaΔki Opasnost za Srbiju Zec Zlatiborac Protivnici MiloΕ‘evi i protivnici Meternikovi Ε ta bi radio, da je u Srbiji Knez MiloΕ‘ o patrijarhu RajagiΔu Knez MiloΕ‘ o Vlasima NedaΔa u Majdan-Peku VuΔiΔ i Vule pribliΕΎuju se knezu MiloΕ‘u Ka pokretu 1848. Kako je MiloΕ‘ postupao sa Turcima Vila ili Ε‘aput Kosta CukiΔ Najpre sovetnici posle sovesni ljudi Knez MiloΕ‘ i ustav od godine 1838. Na Ε‘to je MiloΕ‘u blago i vlast Δija molba pomaΕΎe PoΕΎeΕ‘ka kapetanija U kneΕΎevu dvoru Kod paΕ‘e u gradu Drugo lice kneza MiloΕ‘a Konzulski stanovi Β»Sluge smo, brate! Ε esti talir Β»Sedi uza me! Vlast se ne puΕ‘ta lasno Ε ta govek ne da dok je ΕΎiv? Knez MiloΕ‘ o ulozi Srbije MILOΕ U SUΔENJU I U UPRAVI Ko ukrade kupicu? Senjak naΕ‘ao sekiru Sudiska veΕ‘tina KogijaΕ‘ ubilac Ovan Δuvar-kuΔa Trgovac i burgijaΕ‘ Az sam Bogdan! Jedno streljanje Δiga-SreΔkova snaha Kako se Demir brani na sudu Knez MiloΕ‘ i prvi sudovi Kako je Petar Kozeljac pogeo trgovati Na moravskom prevozu Knez MiloΕ‘ o ciganskom haragliji OtmiΔari MagazinoviΔeva penzija Jedno reΕ‘enje na molbenicu Presuda popu SuΕ‘iΔu BraΔna parnica Kojim se suΕΎnjima daje milost Knez MiloΕ‘ u suΕΎnjari SvedoΔanstvo o Veljku TrgovaΔka roba i kneza MiloΕ‘a oko LaΕΎe Miljko! Za ΕΎeninu krivicu trpeo Δovek PomoΔ bolesniku Knez MiloΕ‘ na poslu Knez MiloΕ‘ i Filip StankoviΔ Knez MiloΕ‘ i kragujevagki Cigani MILOΕ PREMA VERI I PREMA OBIΔAJIMA Crkva na Savincu TopΔiderska crkva Velika Hristova crkva u Carigradu RaΕ‘ta se prota oΕΎenio Beogradski Grci i Sveti Sava Hristos se rodi! RaΕ‘ta neΔe da bude mitropolit Vseja Serbiji metropolit! Knez MiloΕ‘ uΔi mitropolita Petra Knez MiloΕ‘ i ΔaΔanski pop Vasa VukoviΔ Od koga se MiloΕ‘ boji Spor popa Knez MiloΕ‘ i mitropolitov Δak u crkvi O hlebu svi ΕΎivimo NajslaΔe jelo Β»Ε ta radi preosveΔeni beogradski?Β« DuΕΎina molitve Post u konaku Knez MiloΕ‘ i krsno ime Kumstvo nije Ε‘ala SuΕ‘a Starac udovac Ko mu se starao za duΕ‘u, neka se pobrine i za telo! Zamerka kaluΔerima Razvod braka MILOΕ PREMA NAUCI I NAUΔNICIMA Joksina poslanica Vukov pasoΕ‘ Poruka Vuku KaradΕΎiΔu Knez MiloΕ‘ i Vukov kaput Knez MiloΕ‘ i Vukov Β»cuge Knez MiloΕ‘ Vuku KaradΕΎiΔu Ε½enidba Jakova Ε½ivanoviΔa Doktori i babe Knez MiloΕ‘ i vladika Rade Β»Ili on, ili ja?Β« Β»Hajde Vuge, da gonimo TurkeΒ« Ispovest o Dositiju D-r Vuk MarinkoviΔ Zastava na dvoru Kosta NikolajeviΔ Kritika na Vukov Kad se Δitaju novine Tvoje naredbe neΔu da kvarim Osobita pamtilja Gde je Malta MILOΕ PREMA PROTIVNICIMA Knez MiloΕ‘ i gospodar Mladen Ε ta hoΔeΕ‘ iΕ‘ti, samo se miri VuΔiΔ pred sudom Dar VuΔiΔu PraΕ‘tanje sa knezom MiloΕ‘em na Savi 1839. Stamenka ΔarapiΔka o knezu MiloΕ‘u Ε ta bi radio? KaraΔorΔeve kΔeri PraΕ‘tati ili svetiti se? VeΕ‘t prota O VuΔiΔu kao suΕΎnju Otkivanje okovana VuΔiΔa CeΔ§am ce Knez MiloΕ‘ i Jovan LukaΔeviΔ Knez MiloΕ‘ i Milivoje Blaznavac G`uzu u guzu - pa da se branimo! Knez MiloΕ‘ u pismima Poklon VuΔiΔu Milan Δ. MiliΔeviΔ (Ripanj, 4. jun 1831 β Beograd, 4/17. novembar 1908) bio je srpski knjiΕΎevnik, publicista, etnograf i akademik.[1] Bio je redovni Δlan Srpskog uΔenog druΕ‘tva, Δlan Akademije nauka u Petrogradu, Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Δlan Srpske kraljevske akademije u Beogradu, predsednik Srpskog arheoloΕ‘kog druΕ‘tva i jedan od osnivaΔa Srpske knjiΕΎevne zadruge. Biografija Milan MiliΔeviΔ Milan Δ. MiliΔeviΔ sa suprugom na kalemegdanskoj klupi Portret MiliΔeviΔa iz 1866, rad Stevana TodoroviΔa Milan je roΔen u Ripnju kod Beograda, od roditelja Jovana i Mitre 1831. godine. MiliΔeviΔi potiΔu iz Starog Vlaha, odakle su se doselili `pre tri veka`. PohaΔao je osnovnu Ε‘kolu u rodnom selu, a Ε‘kolovanje nastavio u Beogradu.[2] Posle gimnazije zavrΕ‘io je Bogosloviju u Beogradu i zatim radio kao drΕΎavni Δinovnik u raznim zvanjima: kao uΔitelj osnovne Ε‘kole u LeΕ‘nici, pa u Topoli, sudski praktikant u Valjevu, a zatim je bio premeΕ‘ten u Beograd gde je sluΕΎbovao do kraja ΕΎivota i kao pisar. Mnogo je putovao po Srbiji, staroj i novoosloboΔenim krajevima, uz srpsko-bugarsku granicu, po Crnoj Gori i Rusiji. Bio je sekretar srpskog Ministarstva prosvete 1861-1874. godine[3], kada vrΕ‘i svoja opseΕΎna ispitivanja u narodu. Proputovao je gotovo celu Srbiju i kao Ε‘kolski nadzornik, i skupio graΔu za svoja dela. Objavio je preko 100 knjiΕΎevnih naslova, razliΔite tematike.[4] Glavno mu je delo `KneΕΎevina Srbija` iz 1876. godine. Javlja se 1867. godine i kao sekretar Srpskog uΔenog druΕ‘tva u Beogradu. Bio je i jedan od Δlanova osnivaΔa i Δlan prve Uprave Srpskog arheoloΕ‘kog druΕ‘tva 1883. godine.[5] Bio je i osnivaΔ i Δlan Odbora DruΕ‘tva Svetog Save 1886. godine.[6] KraΔe vreme ureΔivao je sluΕΎbene Srpske novine, bio je bibliotekar Narodne biblioteke[7] i drΕΎavni savetnik. UreΔivao je Δasopis βΕ kolaβ. Bio je jedan od sekretara SkupΕ‘tine 1864. i SkupΕ‘tine 1867. u Beogradu. Dodeljen mu je Orden Takovskog krsta i Orden Svetog Save.[8] Po njemu je nazvana osnovna Ε‘kola u Beogradu. Bibliografija PutniΔka pisma BeleΕ‘ke kroz put pet okruΕΎja po Srbiji Iz svojih uspomena Ε½ivot Srba seljaka Slave u Srba Iz svojih uspomena ZadruΕΎna kuΔa na selu Manastiri u Srbiji Pedagogijske pouke Kako se uΔi knjiga Ε kolska higijena, 1870. Ε kolska disciplina Pogled na narodno Ε‘kolovanje u Srbiji Moralna ΕΎena Zimnje veΔeri Selo Zloselica i uΔitelj Milivoje Jurmus i Fatima Omer Δelebija Pomenik znamenitih ljudi u srpskog naroda novijega doba, 1888. Dodatak pomeniku od 1888. Znameniti ljudi u srpskoga naroda koji su preminuli do kraja 1900. g. Pomenik znamenitih ljudi u srpskom narodu, Beograd 1901. Knez MiloΕ‘ u priΔama, 1891. Knez MiloΕ‘ u priΔama II. 1900. Knez MiliΕ‘ u spomenicima svog nekadaΕ‘njeg sekretara, Beograd 1896. Ε½ena XX veka, napisala Ε½il SImon i Gustav Simon, Beograd 1894. KneΕΎevina Srbija, Beograd, 1876. Kraljevina Srbija ΔupiΔ Stojan i Nikola, Beograd 1875. Ε½ivot i dela veikih ljudi iz svih naroda I, Beograd 1877. Ε½ivot i dela veikih ljudi iz svih naroda II, Beograd 1877. Ε½ivot i dela veikih ljudi iz svih naroda III, Beograd 1879. KaraΔorΔe u govori u stvoru, Beograd 1904.
Tri antikvarne knjige ukoriΔene zajedno: 1. Petar DespotoviΔ: Zao drug (1878) 2. H. K. Andersen: SneΕΎna kraljica (1892) 3. DΕΎejms Kuk: Kukova putovanja oko svijeta (1870) 1. Autor - osoba DespotoviΔ, Petar Naslov Zao drug : pripovetka za srpsku mladeΕΎ / od Petra DespotoviΔa Vrsta graΔe kratka proza Jezik srpski Godina 1878 Izdanje 2. izd. Izdavanje i proizvodnja PanΔevo : KnjiΕΎara braΔe JovanoviΔa, 1878 FiziΔki opis 53 str. ; 16 cm Tragovi pisanja po naslovnoj strani, unutra Δisto, kompletno! Izuzetno retko. Samo jedan primerak u NBS! 2. Autor - osoba Andersen, Hans Kristijan, 1805-1875 = Andersen, Hans Christian, 1805-1875 Naslov SneΕΎna kraljica : pripovetka H. K. Andersena Vrsta graΔe kratka proza ; deΔje, opΕ‘te Jezik srpski Godina 1892 Izdavanje i proizvodnja Beograd : DrΕΎavna Ε‘tamparija Kraljevine Srbije, 1892 FiziΔki opis 57 str. ; 16 cm ISBN (BroΕ‘.) Napomene Izvornik na nem. jeziku. Dobro oΔuvano, kompletno, retko, samo po jedan primerak u Narodnoj biblioteci Srbije i Matici srpskoj. 3. Autor - osoba Kuk, DΕΎejms Naslov Kukova putovanja oko svijeta / preveo sa nemaΔkog Ljubomir NediΔ Vrsta graΔe knjiga Jezik srpski Godina 1870 Izdavanje i proizvodnja Beograd : DrΕΎavna peΔatnja, 1870 FiziΔki opis 80 str. ; 18 cm Drugi autori - osoba NediΔ, Ljubomir Napomene Kor. nasl. P. o.: Jedinstvo. Predmetne odrednice Kuk, DΕΎejms, 1728-1779 Geografska otkriΔa Ekstremno retko! Tragovi mastila po koricama i marginama naredna 2 lista. Nedostaju poslednja 2 lista. Ljubomir NediΔ (Beograd, 25. april 1858 β Beograd, 29. jul 1902) je bio srpski kritiΔar. RoΔen je u Beogradu, gde je zavrΕ‘io osnovnu Ε‘kolu i gimnaziju. Godine 1878. upisao se na univerzitet u Lajpcigu, a doktorirao je 1884. Godinu dana boravio je i u Engleskoj. Radio je kao profesor filozofije na Velikoj Ε‘koli u Beogradu. Pokrenuo je 1895. godine knjiΕΎevni Δasopis Srpski pregled. Zbog bolesti penzionisan je 1899, a umro je tri godine kasnije. Iako je po struci bio logiΔar opredelio se za kritiku u poslednjoj deceniji ΕΎivota, a najaktivniji je bio nekoliko godina pred smrt. NediΔ je prvi srpski kritiΔar koji odluΔno raskida sa sentimentalno-patriotskim, filoloΕ‘kim i pozitivistiΔkim pristupom knjiΕΎevnom delu koji su bili aktuelni u srpskom knjiΕΎevnom romantizmu. Njega ne zanima biografija pisca, njegovo politiΔko opredeljenje, druΕ‘tvene prilike u kojima stvara i ΕΎivi ili bilo koja druga neknjiΕΎevna Δinjenica, veΔ svoj sud bazira iskljuΔivo na vrednosti samog knjiΕΎevnog dela. Takav princip u kritici nazvan je estetski princip, koji Δe kasnije preuzeti i usavrΕ‘iti Bogdan PopoviΔ. NediΔ je smatrao da samo pravedna i stroga kritika moΕΎe da pomogne naΕ‘oj knjiΕΎevnosti da se razvije, pa je zato postavio visoko svoje kritiΔarske kriterijume. U toj strogosti NediΔ je dela nekih priznatih i slavljenih pisaca negativno ocenio, izmeΔu ostalih i pesme Jovana JovanoviΔa Zmaja i Laze KostiΔa. Veoma je pohvalno govorio o poeziji Vojislava IliΔa. I pored greΕ‘aka koje mu se spoΔitavaju NediΔ se danas smatra zaΔetnikom moderne srpske kritike. Pored knjiΕΎevne kritike NediΔ se bavio i prevoΔenjem. Na srpski jezik je preveo roman Olivera Goldsmita Vekfildski sveΕ‘tenik i knjigu Kukovo putovanje oko sveta. SrΔ je o njemu pisao. Bibliografija O hipnotizmu (1888) O snu i snovima (1888) O sofizmima (1889) Iz novije srpske lirike (kritiΔke studije) (1893) O pravopisu i interpunkciji (1894) Noviji srpski pisci (kritiΔke studije) (1901) KritiΔke studije, knjiga prva (posthumno, 1910) Celokupna dela, u dve knjige (posthumno, 1929. i 1932) MG30
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Nultoj stranici fali gornji cosak i jedna stranica se odvojila od tabaka sve ostalo uredno! Historicka pripoviest iz XVIII Vieka Dio Prvi (PRETORIJANAC) Zagreb, 1894 g. TomiΔ, Josip Eugen, hrvatski knjiΕΎevnik i prevoditelj (PoΕΎega, 18. X. 1843 β Zagreb, 13. VII. 1906). God. 1858. upisao bogosloviju, koju je nakon pet godina napustio. Kao urednik Δasopisa GlasonoΕ‘a boravio je u Karlovcu; istodobno je pomagao u ureΔivanju Δasopisa Slavonac. U VaraΕΎdinu je radio na mjestu namjenskog uΔitelja. Studirao je pravo u Zagrebu i u Grazu, gdje je 1867. i diplomirao. Bio je imenovan ΕΎupanijskim kotarskim pristavom u PoΕΎegi, zatim promaknut na mjesto ΕΎupanijskoga podbiljeΕΎnika. Od 1869. ΕΎivio je u Zagrebu, radeΔi takoΔer u ΔinovniΔkoj sluΕΎbi (vladin tajnik, vladin savjetnik, banski savjetnik). NaslijedivΕ‘i Ε enou na mjestu dramaturga Hrvatskoga zemaljskoga kazaliΕ‘ta (1873β79), nastavio je njegov program promicanja francuskog repertoara i stalne brige o knjiΕΎevnom ukusu Ε‘ire publike. U knjiΕΎevnosti se javio 1863. povijesnom pripovijetkom Krvni pir u Slavoncu, kojom je anticipirao Ε enoinu poetiku, i pjesmom Tuga za mladoΕ‘Δu u Viencu. U jedinoj knjizi pjesama Leljinke (1865) prepoznaju se tematski sklopovi narodne poezije, petrarkistiΔki leksik i domoljubni sloj hrvatskog romantizma, ali im je upuΔen prigovor zbog Β»neodmjerene erotiΔnostiΒ«. MeΔu kraΔim pripovijetkama najuspjeΕ‘nijim ostvarenjem kritiΔari su ocijenili OpanΔarevu kΔer (1871). Cijenjen je i ciklus Β»poΕΎeΕ‘kihΒ« priΔa i humoreski PoΕ‘urice (1887), koje se istiΔu prikazima poΕΎeΕ‘ke atmosfere i Ε‘ijaΔkoga humora u piΕ‘Δevu rodnom gradu, Δime se TomiΔ predstavio kao svojevrsni poΕΎeΕ‘ki Ε enoa. Nadahnut povijeΕ‘Δu, napisao je tragedije Ostoja, kralj bosanski (1866) i Veronika DesiniΔka (1904), a u komedijama BraΔne ponude (1873) i ZateΔeni ΕΎenik (1878) preuzeo je strukturu francuskih Β»dobro naΔinjenih komadaΒ« (piΓ¨ces bien faites). Premda je rijeΔ o prosjeΔnim komedijama intrige, komedije (Novi red, 1881; Gospodin tutor, 1881) i puΔke drame, u doba objavljivanja, doΕΎivjele su mnogobrojne pohvale (Barun Trenk, 1880; Pastorak, 1892). Kritika je poslije najboljim TomiΔevim dramskim tekstom ocijenila Novi red, komediju radnja koje obuhvaΔa doba Bachova apsolutizma. Za potrebe kazaliΕ‘ta preradio je komediju MatijaΕ‘ grabancijaΕ‘ dijak T. BrezovaΔkoga. Napisao je i nekoliko libreta za I. Zajca (Lizinka, Tvardovski, Gospodje i husari). Popularnost je stekao poglavito povijesnim romanima: Zmaj od Bosne (1879), Kapitanova kΔi (1884), Emin-agina ljuba (1888), Udovica (1891) i Za kralja β za dom (u dva dijela: Pretorijanac, 1894; Ε½rtve zablude, 1895). Tomu tematskom krugu pripada i dopuna Ε enoina nedovrΕ‘ena romana Kletva (1882). Zaokupljen preteΕΎito bosanskohercegovaΔkom proΕ‘loΕ‘Δu, prikazao ju je odbacujuΔi hajduΔko-tursku tematiku i klasiΔnu dihotomiju Β»krst i nekrstΒ«, te poput L. BotiΔa predstavio narod, muslimanski i krΕ‘Δanski, kao nedjeljivu cjelinu. NajveΔi je umjetniΔki domet ostvario realistiΔkim druΕ‘tvenim romanom Melita (1899), koji problematizira suvremene teme vremena u kojem je plemstvo postupno slabjelo pred sve jaΔim graΔanskim slojem. TomiΔ je i autor mnogobrojnih etnografskih, filoloΕ‘kih i socioloΕ‘kih Δlanaka, eseja, rasprava, studija i feljtona pa Δak i struΔnog udΕΎbenika za gospodarske Ε‘kole. Pisac s bogatim prevoditeljskim iskustvom (F. Schiller, A. Manzoni, N. Tommaseo, J. I. Kraszewski, H. Sienkiewicz i dr.), stvorio je raznovrstan opus, koji je osigurao kontinuitet tipu literarne proizvodnje na kojem se formirala nova Δitateljska publika i odgajalo hrvatsko graΔanstvo, a u kojem se ogledaju raznovrsne stilske smjernice knjiΕΎevnosti XIX. st.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! 1. izdanje ! Prvo izdanje! Retko !!! Naslovnu stranu izradila: Radmila Djordjevic Jovanka HrvaΔanin (Dubica, 20. januar 1899 β Beograd, 1987) bila je hrvatska i srpska knjiΕΎevnica (koja je pisala na srpskom jeziku), romanopisac, pisac za decu i prevodilac knjiΕΎevnih dela, najviΕ‘e sa slovenskih jezika.[1] Ε½ivot i karijera RoΔena je u Dubici (danaΕ‘nji naziv Hrvatska Dubica), 20. januara 1899. godine. Rano detinjstvo provela je u Beogradu. Nakon oΔevog gubitka posla u Pres-birou, i smrti mlaΔeg brata 1903, vratila se sa porodicom u rodno mesto, gde je zavrΕ‘ila osnovu Ε‘kolu. Jovankino Ε‘kolovanje bilo je neuredno. ObeleΕΎeno je naglim prekidima i preseljenjima, zbog politiΔkog delovanja i angaΕΎovanja njenog oca koji je bio osnivaΔ i organizator prvih svetosavskih beseda u Dubici i Jasenovcu, i Δlan glavnog odbora Radikalne stranke i ratnih prilika na Balkanskom poluostrvu. Gimnaziju je pohaΔala u Bjelovaru i Beogradu a, nakon Prvog svetskog rata, diplomirala je na FiloloΕ‘kom fakultetu (1923) i poloΕΎila profesorski ispit (1926). Poznavala je ΔeΕ‘ki, ruski, francuski, nemaΔki, slovenaΔki jezik, i prevodila je brojna knjiΕΎevna dela, ali najviΕ‘e sa slovenskih jezika: Karela Δapeka, Frana Ε rameka, Maksima Gorkog, VjaΔeslava Ivanova, Franca Bevka, Antona AΕ‘kerca, Igora Ε evΔenka, Lasju Ukrajinku, Kristinu Brenkovu, Ivana Cankara. Radila je kao profesorka u Ε½enskoj gimnaziji (1923β1931) i UΔiteljskoj Ε‘koli u Novom Sadu, Prvoj ΕΎenskoj gimanziji u Beogradu (1933β1940). U Novom Sadu je osnovala UdruΕΎenje univerzitetski obrazovanih ΕΎena i bila njegov prvi predsednik.[2] Posle Drugog svetskog rata radila je u PedagoΕ‘kom institutu, u sekciji za deΔju i omladinsku knjiΕΎevnost i Ε‘tampu (1949β1950), potom kao urednik DeΔje knjige od 1951. do penzionisanja 1953. Preminula je u Beogradu 1987. Delo Jovanka HrvaΔanin je prve pesme objavila joΕ‘ kao osnovac, a znaΔajnije se posvetila pisanju u gimnazijskim danima. U meΔuratnom periodu napisala je zbirke pesama i kratku lirsku prozu: Pjesme neviΔenom (1926), Otkinuto liΕ‘Δe (1939) Zapisi (1933) β proza. Kao pesnik i prevodilac objavljivala je u skoro svim tadaΕ‘njim Δasopisima: KnjiΕΎevni jug, KnjiΕΎevna revija, Ε½ena, Svetlost, Nova svetlost, Venac, Misli, Almanah Zapisi iz Cetinja, KnjiΕΎevni Sever iz Subotice, DeΔji list Miroljub, DeΔje novine iz Novog Sada, Zastava, Pravda. U periodu posle Drugog svetskog rata najviΕ‘e se bavi pisanjem knjiga za decu, kako je sama govorila, podstaknuta od Desanke MaksimoviΔ, i tada nastaju zbirke: RaΔunske Ε‘ale za naΕ‘e male i Sabiranje za najmlaΔe (1946), Zanat je zlatan (1947), I ja raΔunam (1951), Ljudi rade (1951), Mica s deset lica i njena drugarica (1954), Pod brezom (1955), Tragom srca (1972), Ptice me bude (1979). Napisala je kratki epistolarni roman NeviΔeni (1995) objavljen prvi put u Δasopisu ProFemina u tri nastavka. Deo njenog opusa (Pjesme neviΔenom, roman NeviΔeni, Zapisi) nastao u meΔuratnom periodu, ispinjen je iskustvom iz godina odrastanja i otkriva osnovna svojstva njene poetike: β jezgrovitost kazivanja, sklonost introspekciji, orijentisanost na unutraΕ‘nja preΕΎivljavanja. ΔeΕΎnja za idealom, za ljubavlju kao integralnim iskustvom i istinskim drugim, koji jeste spiritus movens njenog stvaranja, osnova je na kojoj poΔiva koherentnost napisanog. β Bibliografija Monografije Pjesme neviΔenom (1926) Zapisi (1933) Saradnja kuΔe u osposobljavanju uΔenika za pismene zadatke (1938) Otkinuto liΕ‘Δe (1939) Prava vrednost knjiΕΎevnosti (1941) RaΔunske Ε‘ale za naΕ‘e male (1946) Sabiranje za najmlaΔe (1946) Zanat je zlatan (1947) I ja raΔunam (1951) Ljudi rade (1951) Mica s deset lica i njena drugarica (1954) Pod brezom (1955) Tragom srca (1972) Ptice me bude (1979) Δlanci i drugi sastavni delovi [Ostavi nek se list kraj lista slaΕΎeβ¦] (1927) R. St. MiΔiΔ: Ε½ivotni put jednog prosvetnog radnika (1940) Desanka MaksimoviΔ, Jovanka HrvaΔanin: DeΔja poezija naroda SSSR-a (1987).[4] NeviΔeni (1995) NeknjiΕΎna graΔa Autograf romana NeviΔeni () Proletna kiΕ‘ica (1953)
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Retko u ponudi! S crtezima Akademskog slikara AD. Dolezala MariΕ‘a Radonova-Ε arecka, roΔena Mari Emilie BosaΔkova (6. decembar 1890, Prag-Nove Mesto[1] β 15. oktobar 1958, Prag), bila je ΔeΕ‘ka knjiΕΎevnica i prevodilac. Ε½ivot RoΔena je 6. decembra 1890. godine,[bel 1] u dobrostojecΜoj praΕ‘koj porodici uΔitelja opΕ‘te Ε‘kole u ββSt. Ε tepan u Pragu od Vaclava BosaΔeka (1858). Otac je bio rodom iz Pribrama, majka Milada BroΕΎkova (1856) iz Smihova, venΔali su se 7. septembra 1887. Marija BosaΔkova je imala brata Vaclava (1896).[2] Posle svog oca, pripadala je razgranatoj porodici BosaΔk u Pribramu. Njen stric je bio, na primer, sveΕ‘tenik i pustinjak iz Makove P. Vincenc BosaΔek ili slikar i prijatelj MikolaΕ‘a AlΕ‘ea Josef BosaΔek. Ime Ε areΔka bio je njen pseudonim, koji je izabrala na poΔetku svog rada, po dolini Divoka Ε arke kod Praga. Dana 25. avgusta 1921. pseudonim je upisan kao njeno roΔeno ime.[1] Do 1908. studirala je u ΕΎenskoj gimnaziji Minerva. Dobila je odliΔno obrazovanje, poloΕΎila drΕΎavne ispite iz francuskog, engleskog i italijanskog. VecΜi deo svog ΕΎivota bavila se knjiΕΎevnoΕ‘cΜu i drugim liΔnim interesima. Godine 1917. razbolela se od nervne bolesti. Posle Prvog svetskog rata radila je u Ministarstvu spoljnih poslova kao urednica francuskog informativnog biltena Gazette de Prague, 1933β1938. rukovodila je prevodilaΔkim odeljenjem. 1938. postaje sindikalno vecΜe, 1939. penzionisano. Ona i njen suprug su putovali na mnoga putovanja po Evropi i inostranstvu. Posle nemaΔke okupacije, vratila se u ministarstvo i tamo radila do 1948. godine kao prevodilac. Umrla je 15. oktobra 1958. godine u Pragu, gde je i sahranjena.[3] PorodiΔni ΕΎivot 15. septembra 1921. u Pragu se udala za kontraadmirala Borivoja Radona, koji je sluΕΎio u austrougarskoj vojsci kao komandant pomorske avijacije.[4] Posle venΔanja zvala se RadonovaβΕ arecka. Neka dela je objavila samo pod imenom Radonova. Rad Njeno delo knjiΕΎevnici karakteriΕ‘u kao sentimentalno i melanholiΔno sa fokusom na kulturnu istoriju, pripada srednjoj struji njenog vremena. Svoj prvi roman, kratku prozu βSenka je pala na duΕ‘uβ, objavila je 1908. Sastojao se od sedam pripovedaka dekadentne tematike i erotskog prizvuka. Knjiga je postala mala senzacija, jer je autorka smelih tekstova za svoje vreme bila jedva osamnaestogodiΕ‘nja devojΔica. Njeno sledecΜe delo je objavljeno tek 1914. godine, kada je objavila kvartet kratkih priΔa na temu intelektualno neravnopravnog odnosa izmeΔu muΕ‘karca i ΕΎene, pod nazivom βBolne ΕΎrtveβ. Njen prvi pravi roman objavljen je 1917. godine pod naslovom βDubine srecΜeβ. Usledili su i drugi, manje-viΕ‘e konvencionalni naslovi β trilogija pripovetki βBetinaβ, roman βProsjak ljubaviβ i drugi, kritikovani od kritiΔara zbog svoje neoriginalne tematike i stila. Krajem 1920-ih, Ε areΔka je napravila svoj prvi pokuΕ‘aj istorijskog fantastike, odnosno dramu βJozef JirΕΎi Ε vecβ, u kojoj se bavi poznatom figurom ΔeΕ‘kog legionara. Njeno interesovanje za istoriju dovelo ju je do nefikcije. Od poΔetka 20-ih godina posvetila se, na primer, ΕΎivotu i radu vajara FrantiΕ‘eka Bileka, salonima 18. i 19. veka. veka ili obiΔan ΕΎivot na kraljevskim dvorovima (βKraljevske ljubavniceβ iz 1925). Vrhunac njenih nastojanja u ovoj oblasti bilo je obimno petotomno delo βIz kulturne istorije ΔoveΔanstvaβ. Za vreme protektorata, 1940. godine, izaΕ‘la je njena danas najpoznatija, a po nekima i najuspeΕ‘nija knjiga pod nazivom βPod Svetom Goromβ, u kojoj beleΕΎi ΕΎivot u Pribramu 1850-1890. koristecΜi primer sudbine Pribramskih trgovaca i zanatlija. Starosvetska idila porodice KrejΔov ovde je uokvirena ΕΎivopisnim opisom drevnih obiΔaja, rudarskim βpredstavamaβ ili odjecima kulturnog ΕΎivota Praga. Pisala je i poeziju, posebno lirsku (zbirke βGlasovi u potokuβ, βMiris domaβ ili βBlanik i druge pesmeβ), ali bez opΕ‘teg uspeha. PokuΕ‘ala je i sa istorijskim epom, jedini ep βMajstor Bohuslavβ posvetila je neimaru Karlu PraΕ‘kom.
U dobrom stanju ΠΡΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠΈΠΉ Π. Π. ΠΠΎΠ»Π½ΠΎΠ΅ ΡΠΎΠ±ΡΠ°Π½ΠΈΠ΅ ΡΠΎΡΠΈΠ½Π΅Π½ΠΈΠΉ: Π² 12 ΡΠΎΠΌΠ°Ρ (Π² 2-ΡΡ ΠΊΠ½ΠΈΠ³Π°Ρ ). Π‘Π°Π½ΠΊΡ-ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠ±ΡΡΠ³, 1902 Π³ΠΎΠ΄. ΠΠ·Π΄Π°Π½ΠΈΠ΅ Π.Π€.ΠΠ°ΡΠΊΡΠ° Π‘ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΈΠ΅ΠΌ ΠΏΠΎΡΡΡΠ΅ΡΠ° Π.Π.ΠΡΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠΎΠ³ΠΎ, Π³ΡΠ°Π²ΠΈΡΠΎΠ²Π°Π½Π½ΠΎΠ³ΠΎ Π½Π° ΡΡΠ°Π»ΠΈ, ΠΈ Π΅Π³ΠΎ ΡΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠΈΠ»Π΅. ΠΡΠΈΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΈΠ΅ ΠΊ ΠΆΡΡΠ½Π°Π»Ρ `ΠΠΈΠ²Π°` Π·Π° 1902 Π³ΠΎΠ΄. Π’ΡΠ²Π΅ΡΠ΄ΡΠΉ ΠΏΠ΅ΡΠ΅ΠΏΠ»Π΅ΡΡ Ρ Π·ΠΎΠ»ΠΎΡΡΠΌ ΡΠΈΡΠ½Π΅Π½ΠΈΠ΅ΠΌ. Π‘ΠΎΡ ΡΠ°Π½Π½ΠΎΡΡΡ Ρ ΠΎΡΠΎΡΠ°Ρ. ΠΠ°ΡΡΠΎΡΡΠ΅Π΅ ΠΈΠ·Π΄Π°Π½ΠΈΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π»ΡΠ΅Ρ ΡΠΎΠ±ΠΎΠΉ Π½Π°ΠΈΠ±ΠΎΠ»Π΅Π΅ ΠΏΠΎΠ»Π½ΠΎΠ΅ ΡΠΎΠ±ΡΠ°Π½ΠΈΠ΅ ΡΠΎΡΠΈΠ½Π΅Π½ΠΈΠΉ Π.Π.ΠΡΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠΎΠ³ΠΎ. Π£Π½ΠΈΠΊΠ°Π»ΡΠ½ΠΎΠ΅ ΠΈΠ·Π΄Π°Π½ΠΈΠ΅ Π΄Π°Π΅Ρ ΠΏΠΎΠ»Π½ΡΠΉ, ΡΠ°ΠΊΡΠΈΡΠ΅ΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ΅Π½Π½ΡΠΉ ΠΏΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠ²ΠΎΠΈΡΡΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠ°ΠΌ ΡΠ΅ΠΊΡΡ ΡΠΎΡΠΈΠ½Π΅Π½ΠΈΠΉ Π·Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΎΠ³ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ΅Π»Ρ. ΠΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΠ°Π» ΡΠ°ΡΠΏΡΠ΅Π΄Π΅Π»Π΅Π½ ΠΏΠΎ ΠΎΡΠ΄Π΅Π»Π°ΠΌ. Π ΠΏΠ΅ΡΠ²ΡΠΉ Π²Π½Π΅ΡΠ΅Π½Ρ Π»ΠΈΡΠΈΡΠ΅ΡΠΊΠΈΠ΅ ΡΡΠΈΡ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΡ, Π±Π°Π»Π»Π°Π΄Ρ, ΡΠΊΠ°Π·ΠΊΠΈ, ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΡ ΠΈ Π΄Ρ. ΠΠΎ Π²ΡΠΎΡΠΎΠΉ - Π±ΠΎΠ»Π΅Π΅ ΠΊΡΡΠΏΠ½ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΈΡΠ΅ΡΠΊΠΈΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΌΡ, Π΄ΡΠ°ΠΌΡ ΠΈ Ρ.Π΄. Π ΡΡΠ΅ΡΠΈΠΉ β Π²ΠΎΡΠ»ΠΈ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ·Π°ΠΈΡΠ΅ΡΠΊΠΈΠ΅, ΡΠ΅ΡΠ²Π΅ΡΡΡΠΉ ΠΏΠΎΡΠ²ΡΡΠ΅Π½ ΠΏΠΈΡΡΠΌΠ°ΠΌ ΠΡΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠΎΠ³ΠΎ ΠΈ ΠΎΡΡΡΠ²ΠΊΠ°ΠΌ ΠΈΠ· Π΅Π³ΠΎ Π΄Π½Π΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ°. ΠΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π΄Π°ΠΊΡΠΈΠ΅ΠΉ, Ρ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠΊΠΈΠΌ ΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΌΠΈ ΠΏΡΠΎΡ. Π.Π‘.ΠΡΡ Π°Π½Π³Π΅Π»ΡΡΠΊΠΎΠ³ΠΎ. ΠΠ°ΡΠΈΜΠ»ΠΈΠΉ ΠΠ½Π΄ΡΠ΅ΜΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΡΠΊΠΎΜΠ²ΡΠΊΠΈΠΉ (29 ΡΠ½Π²Π°ΡΡ [9 ΡΠ΅Π²ΡΠ°Π»Ρ] 1783, ΡΠ΅Π»ΠΎ ΠΠΈΡΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΠ΅, ΠΠ΅Π»ΡΠ²ΡΠΊΠΈΠΉ ΡΠ΅Π·Π΄, Π’ΡΠ»ΡΡΠΊΠ°Ρ Π³ΡΠ±Π΅ΡΠ½ΠΈΡ β 12 [24] Π°ΠΏΡΠ΅Π»Ρ 1852, ΠΠ°Π΄Π΅Π½, ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ΅ Π³Π΅ΡΡΠΎΠ³ΡΡΠ²ΠΎ ΠΠ°Π΄Π΅Π½) β ΡΡΡΡΠΊΠΈΠΉ ΠΏΠΎΡΡ, ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ ΠΈΠ· ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ² ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΡΠΈΠ·ΠΌΠ° Π² ΡΡΡΡΠΊΠΎΠΉ ΠΏΠΎΡΠ·ΠΈΠΈ, Π°Π²ΡΠΎΡ ΡΠ»Π΅Π³ΠΈΠΉ, ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΉ, ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½, ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΡΠΎΠ², Π±Π°Π»Π»Π°Π΄ ΠΈ ΡΠΏΠΈΡΠ΅ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΠΉ. Π’Π°ΠΊΠΆΠ΅ ΠΈΠ·Π²Π΅ΡΡΠ΅Π½ ΠΊΠ°ΠΊ ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄ΡΠΈΠΊ ΠΏΠΎΡΠ·ΠΈΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ·Ρ, Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ½ΡΠΉ ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊ, ΠΏΠ΅Π΄Π°Π³ΠΎΠ³. Π 1817β1841 Π³ΠΎΠ΄Π°Ρ ΡΡΠΈΡΠ΅Π»Ρ ΡΡΡΡΠΊΠΎΠ³ΠΎ ΡΠ·ΡΠΊΠ° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΉ ΠΊΠ½ΡΠ³ΠΈΠ½ΠΈ, Π° Π·Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΈΠΌΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΡΡ ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΡ Π€ΡΠ΄ΠΎΡΠΎΠ²Π½Ρ ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΠ° ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π°Π΅Π²ΠΈΡΠ°. Π’Π°ΠΉΠ½ΡΠΉ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ (1841). ΠΠ²ΡΠΎΡ ΡΠ»ΠΎΠ² Π³ΠΎΡΡΠ΄Π°ΡΡΡΠ²Π΅Π½Π½ΠΎΠ³ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π° Π ΠΎΡΡΠΈΠΉΡΠΊΠΎΠΉ ΠΈΠΌΠΏΠ΅ΡΠΈΠΈ Β«ΠΠΎΠΆΠ΅, Π¦Π°ΡΡ Ρ ΡΠ°Π½ΠΈ!Β» (1833). ********* Vasilij AndrejeviΔ Ε½ukovski (MoΕ‘enskoje, 9. februar 1783 β Baden, 12. april 1852) je bio ruski pesnik, jedan od osnivaΔa romantizma u ruskoj poeziji, prevodilac i kritiΔar. RoΔen je u selu MoΕ‘enskoje u pokrajini Tula u Rusiji. ZaΔetnik je ruskog romantizma. Bio je punopravni Δlan Carske ruske akademije 1818), poΔasni Δlan KralΡevske akademije nauka (1827β1841). Akademik (1841) u OdelΡenju za ruski jezik i knjiΕΎevnost Krunskog savetnika (1841). Sa navrΕ‘enih Δetrnaest godina, 1797. godine, otiΕ‘ao je u internat Moskovskog univerziteta gde je studirao Δetiri godine. Na Moskovskom univerzitetu stekao je svo svoje obrazovanje. Godine 1812. pridruΕΎio se policiji i otiΕ‘ao da se bori protiv Napoleonovih trupa. U logoru u Tarutinu, napisao je delo βPesma o logoru ruskih vojnikaβ koja je vremenom postala poznatija od svih dotadaΕ‘njih poetskih dela. Ovom pesmom uspeo je da privuΔe paΕΎnju Ε‘irokih masa koje su se priklΡuΔile ruskoj vojsci. Za poΔasnog Δlana SanktpeterburΕ‘ke akademije nauka imenovan je 1827. godine. Prvo delo koje je izaΕ‘lo u Ε‘tanpanom izdanju, bila je pesma βMisli na grobuβ (1797), koju je napisao u Δetrnaestoj godini ΕΎivota ponesen emocijama kada je Δuo vest o smrti V. A. Iushkova. Tokom 1802. godine sastao sa Nikolajem Karamzinom i u βGlasniku Evropeβ objavio je prvi slobodan prevod elegije βSeosko groblΡeβ , engleskog pesnika Tomasa Greja. Pesma je privukla veliku paΕΎnju tadaΕ‘njeg druΕ‘tva. Naredne godine, 1903, objavio je priΔu βVadim iz Novgorodaβ napisanu po ugledu na istorijski romani Nikolaja MihajloviΔa Karamzina. Od 1805-1806 njegova poetska snaga brzo je rasla. Vrh karijere dostigao je u periodu od 1808.1812 godine. Sve ovo vreme radio je u βGlasniku Evropeβ. Urednik istoimenog Δasopisa bio je 1809. i 1809. godine. Godine 1808. napisao je rimejk balade βLenorβ, Augusta Burgera, nemaΔkog kompozitora, kojoj daje ime βLjudmilaβ. Nastankom ove balade u ruskoj literaturi nastao je romantizam. Jedan od glavnih Δlanova knjiΕΎevnog druΕ‘tva Arzamas postao je 1815. godine. U formi stripova vodio je strastvenu borbu sa konzervativizmom dotadaΕ‘nje klasiΔne poezije. U Volodgi je upoznao pesnika Konstantina NikolajeviΔa BatjuΕ‘kova i postao je jedan od njegovih prijatelΡa i pokrovitelΡa. Ε½ukovski je bio autor prve zvaniΔne himne Rusije. βRuska molitvaβ napisana je 1816. godine po uzoru na englesku himnu - βBoΕΎe Δuvaj kralΡaβ. Muzika je takoΔe bila koriΕ‘Δena iz kompozicije engleske himne. Godine 1817. postao je profesor ruskog jezika princeze Ε arlote (Aleksandra Fjodorovna) buduΔe carice. U jesen 1826. godine bio je imenovan za mentora prestolonaslednika, buduΔeg cara Aleksandara II.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Boj na Kosovu ili Milan Toplica i Zorajida Veoma retko!!! Milsim da fali knjiga br. III Pred nama je Sterijin roman prvenac. Roman `Boj na Kosovu ili Milan Toplica i Zoraida`, Jovan Sterija PopoviΔ napisao je u svojoj 22. godini, odnosno 1828. Roman je raΔen po predloΕ‘ku i moΕΎemo govoriti o naΔelu mimezisa, modernim jezikom, mogli bismo zakljuΔiti da je Sterija joΕ‘ u prvoj polovini XIX veka radio na razaranju poetike pisanja. Bio je post-modernista pre svih srpskih pisaca, a njegova virtuozna literarna igra u ovom romanu je poput storije o ljubavi hriΕ‘Δanskog junaka i mavarske princeze. Jovan Sterija PopoviΔ (VrΕ‘ac, 13. januar 1806 β VrΕ‘ac, 10. mart 1856) bio je srpski knjiΕΎevnik i jedan od vodeΔih intelektualaca svoga vremena. Smatra se osnivaΔem srpske drame. Prvi je i jedan od najboljih srpskih komediografa. Ministar prosvete Jovan Sterija PopoviΔ doneo je 10. maja 1844. godine ukaz, kojim je osnovan βMuzeum serbskiβ u Beogradu Δime se smatra osnivaΔem ove ustanove.[1] U Sterijinoj spomen kuΔi dugo je godina bilo sediΕ‘te KnjiΕΎevne opΕ‘tine VrΕ‘ac. Jovan Sterija PopoviΔ (ili Jovan PopoviΔ Sterijin) je roΔen 13. januara (1. januara po julijanskom kalendaru) 1806. godine u trgovaΔkoj porodici. Otac Sterija, trgovac, je bio Grk (Sterija na grΔkom znaΔi zvezda), po nekima Cincarin; a majka Julijana Δerka Δuvenog slikara Nikole NeΕ‘koviΔa. Osnovnu i srednju Ε‘kolu pohaΔao je u VrΕ‘cu, TemiΕ‘varu i PeΕ‘ti, a prava u KeΕΎmarku.[2] JoΕ‘ kao dete zbog slabog telesnog sastava i krhkog zdravlja, bio je iskljuΔen iz deΔjih igara, stalno uz majku, sa uroΔenim posmatraΔkim darom. Leva ruka mu je inaΔe bila `suva` - paralizovana, usled Ε‘loga u ranom detinjstvu. Njihova kuΔa se nalazila na poΔetnom delu Pijace vrΕ‘aΔke, u neposrednoj blizini Saborne - Velike crkve. Kada mu je majka Julijana[3] naprasno preminula, Sterija je morao da izdrΕΎi veliku borbu sa ocem oko daljeg Ε‘kolovanja. Otac Sterija[4] trgovac mu je bio doΕ‘ljak. Sterija nije zabeleΕΎio odakle mu se otac doselio u VrΕ‘ac. Ali smatra se da je njegov predak po ocu - Sterija, zabeleΕΎen je od strane `latinske administracije MaΔarske` 1753. godine, kao trgovac u MiΕ‘kolcu.[5] Napisao je samo biografiju svoga dede po majci Nikole NeΕ‘koviΔa. Kad se oΕΎenio, trgovac Sterija je kao domazet uΕ‘ao u kuΔu svog uglednog pokojnog tasta NeΕ‘koviΔa. Ima traga da su starog Steriju, u to vreme labavih i neustaljenih prezimena, pisali ne samo Stefan PopoviΔ (kako je zabeleΕΎen u Protokolu kreΕ‘Δajemih, prilikom krΕ‘tenja prvenca Jovana), nego i βΕ terija Molerovβ. Za vreme pohaΔanja osnovne Ε‘kole u PeΕ‘ti, Jovan je imao prilike da u jednom nemaΔkom pozoriΕ‘tu vidi klasike i najbolje glumce cele MaΔarske, a isto tako i manje klasiΔna dramska uobliΔavanja u kojima se pojavljuju komediografski uobliΔeni tipovi bliski njegovim dotadaΕ‘njim iskustvima o bidermajerskom graΔanstvu. U PeΕ‘ti je bio blizak prijatelj sa dve liΔnosti rodom iz VrΕ‘ca: ΔorΔem StankoviΔem, jednim od kasnijih osnivaΔa Matice srpske, i Julijanom VijatoviΔ-RadivojeviΔ, kΔerkom vrΕ‘aΔkog senatora, Ε‘kolovanom u BeΔu, koja se udala za pomodnog krojaΔa RadivojeviΔa i sama bila spisateljica. Jovan Sterija PopoviΔ Jedno vreme Sterija je bio privatni nastavnik i advokat u rodnom mestu dok nije pozvan da doΔe u Kragujevac da bude profesor na Liceju. Nakon Liceja je postao naΔelnik Ministarstva prosvete (od 1842), i na tom poloΕΎaju, u toku osam godina, bio glavni organizator srpske srednjoΕ‘kolske nastave i jedan od osnivaΔa UΔenog srpskog druΕ‘tva. Pokrenuo je inicijativu za osnivanje Akademije nauka, Narodne biblioteke i Narodnog muzeja. UΔestvovao je u organizovanju prvog beogradskog teatra (pozoriΕ‘te na Δumruku) koji je 1841. otvoren njegovom tragedijom βSmrt Stefana DeΔanskogβ. Od 1848. godine i sukoba sa politiΔarima, posebno Tomom VuΔiΔem PeriΕ‘iΔem, oteran je iz Srbije i ΕΎiveo je u VrΕ‘cu, usamljen i razoΔaran. Advokat vrΕ‘aΔki Jovan se kasno oΕΎenio; bilo je to septembra 1850. godine, sa Jelenom - Lenkom ManojloviΔ roΔ. DimiΔ, udovicom iz VrΕ‘ca.[6] Jovan Sterija PopoviΔ je umro 10. marta (26. februara po starom kalendaru) 1856. godine.[7] NaΔelnik Ministarstva prosvete Kao naΔelnik Ministarstva prosvete (1842β1848) mnogo je uΔinio za organizovano razvijanje Ε‘kolstva. Godine 1844. doneo je Ε‘kolski zakon (Ustrojenije javnog uΔiliΕ‘nog nastavlenija), kojim je prvi put u Srbiji ozakonjena gimnastika kao Ε‘kolski predmet od I Π΄ΠΎ VI razreda gimnazije, ali joΕ‘ uvek neobavezan za uΔenike.[8] Posebno je znaΔajan njegov napor na prouΔavanju i oΔuvanju kulturnog nasleΔa Srbije. PredloΕΎio je Sovjetu da se donese Uredba o zaΕ‘titi starina, pa je Srbija Sterijinom zaslugom donela prvi pravni akt o zaΕ‘titi spomenika kulture.[9] KnjiΕΎevni rad Spomenik Jovanu Steriji PopoviΔu u rodnom gradu - VrΕ‘cu. Tvrdica (Kir Janja). Drugo izdanje iz 1838. godine. Detalj spomenika Jovanu Steriji PopoviΔu ispred Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta u Novom Sadu PozoriΕ‘ni plakat za `Smrt Stefana DeΔanskog` 1841. PopoviΔ je svoju knjiΕΎevnu delatnost zapoΔeo slabim stihovima, ispevanim u slavu grΔkih narodnih junaka. PoΕ‘to je njegov otac bio Grk, i u mladosti se zagrevao za grΔke ustanike. To su bili neveΕ‘ti ΔaΔki pokuΕ‘aji. Kao mladiΔ, on pada pod uticaj Milovana VidakoviΔa, i po ugledu na njega piΕ‘e roman βBoj na Kosovu ili Milan Toplica i Zoraidaβ. To je dosta neveΕ‘ta i naivna prerada jednog romana od francuskog pisca Florijana iz XVIII veka. Kao i VidakoviΔ, koji mu je bio uzor, tako i on pokuΕ‘ava da tuΔu graΔu prenese u okvir srpske proΕ‘losti. Roman je prepun nelogiΔnosti i nedoslednosti svake vrste. Docnije je u jednom svom satiriΔnom spisu (βRoman bez romanaβ) ismejao takav naΔin rada, oΕ‘tro napao plaΔevne i fantastiΔne romane Milovana VidakoviΔa i njegovih podraΕΎavalaca i propovedao knjiΕΎevnost koja trezvenije i ozbiljnije gleda na ΕΎivot. To delo je inaΔe bilo posveΔeno njegovom prijatelju episkopu vrΕ‘aΔkom Stefanu PopoviΔu, koji nastradao u maΔarskoj buni.[10] Takvo shvatanje je plod njegova zrelijeg doba, i koliko je dublje ulazio u ΕΎivot i knjiΕΎevnost, utoliko je postajao realniji. On je uglavnom dramski pisac, prvi srpski knjiΕΎevnik koji je u ovom knjiΕΎevnom rodu stvorio neΕ‘to bolje i trajnije. Pisci koji su pre njega radili na istorijskoj drami i drami iz savremenog ΕΎivota nisu imali knjiΕΎevnog uspeha. On je prvi srpski pisac koji taj posao uzima ozbiljno, sav se odaje pozoriΕ‘tu i stvara na Ε‘iroj osnovi i sa dubokim razumevanjem. On je uporedo radio na istorijskoj drami i na komediji, ali na istorijskoj drami sa mnogo manje uspeha. Na knjiΕΎevnost je gledao oΔima Ε‘kolskog Δoveka, pedagoga i racionaliste. Njegovi prvi dramski pokuΕ‘aji su neveΕ‘te i preterano romantiΔne dramatizacije narodnih pesama: βNevinostβ ili βSvetislav i Milevaβ, βMiloΕ‘ ObiliΔβ i βNahod Simeonβ. Docnije stvara bolje i snaΕΎnije istorijske drame, ne mnogo knjiΕΎevne, ali koje su odgovarale ukusu i shvatanjima tadaΕ‘nje rodoljubive srpske publike. Takve su tragedije: βSmrt Stefana DeΔanskogβ, βVladislavβ, βSkenderbegβ, βLahanβ (sa predmetom iz bugarske istorije), pozoriΕ‘ni komad βAjduciβ, vrlo popularan, izraΔen po narodnoj pesmi, i joΕ‘ nekoliko prigodnih komada. Figurina Jovana Sterije PopoviΔa, rad Milice Ribnikar. Muzejska graΔa PozoriΕ‘nog muzeja Vojvodine Iako se smatra osnivaΔem srpske drame, on je mnogo vaΕΎniji kao komediograf, jer se tu tek s uspehom ogledao njegov knjiΕΎevni talent. Prva mu je komedija βLaΕΎa i paralaΕΎaβ, zatim βTvrdicaβ, βPokondirena tikvaβ (prema kojoj je 1956. godine Mihovil Logar komponovao operu ) i βZla ΕΎenaβ, sve komedije karaktera. Od komedija naravi najbolje su mu: βΕ½enidba i udadbaβ, βKir Janjaβ, βRodoljupciβ i βBeograd nekad i sadβ. Pored toga, napisao je i nekoliko pozoriΕ‘nih igara manjeg znaΔaja, Ε‘aljive ili satiriΔne sadrΕΎine. Kao dramski pisac, Sterija pripada grupi sentimentalista, i svoja dela stvara pod impresijom Samjuela RiΔardsona, poznatog pisca graΔanskih romana. U njegovim delima znaΔajno mesto zauzimaju odlike poput kulta oseΔanja i prirode, idealizacija ΕΎivota, prijateljstvo i ljubav. KritiΔki osvrt Narodno pozoriΕ‘te βJovan Sterija PopoviΔ - VrΕ‘acβ. Trezven i racionalan duh, on nije bio pesnik visokih duhovnih zamaha i bogate maΕ‘te, zato njegove drame, iako knjiΕΎevnije i pismenije od svih sliΔnih pokuΕ‘aja do njega, ipak nemaju prave umetniΔke vrednosti, U njima je malo ΕΎivotne istine, malo poezije i malo istorijske istine, a mnogo nameΕ‘tene retorike, neprirodnosti i usiljenosti. Vrlo pismen i vrlo obrazovan pisac, on je svojim istorijskim dramama skromno zadovoljavao veliku potrebu svoga vremena za rodoljubivim repertoarom i imao mnogo uspeha. Precenjivane u svoje vreme, te drame su sasvim zaboravljene; duΕΎe se na repertoaru zadrΕΎala samo istorijska drama βSmrt Stefana DeΔanskogβ. Naslovna strana zbirke pesama Davorje (1854) Proglas povodom 100godiΕ‘njice roΔenja i 50godiΕ‘njice smrti (1906). U komediji, on je nadmaΕ‘io sve ono Ε‘to je u srpskoj knjiΕΎevnosti stvoreno pre njega, i do danas ostao najbolji srpski komediograf. On je pisac sa veΔom knjiΕΎevnom kulturom; on zna za klasiΔne uzore u stranim knjiΕΎevnostima i prvi poΔinje da razumno, objektivno i kritiΔki posmatra i slika savremeni ΕΎivot srpskog druΕ‘tva. Po svojoj prirodi on je bio predodreΔen samo za Δisto intelektualna stvaranja, zato je on samo u komediji dao punu meru. Ali i u komediji nije bez mana. Pre svega, ni u jednoj komediji nije uspeo da da humor, najviΕ‘u osobinu komiΔnog. Njegove komedije su najΔeΕ‘Δe oΕ‘tra satira izopaΔenih karaktera i naravi. On je suviΕ‘e moralizator i tendenciozan pisac: liΔnosti karikira i radnju vodi i zavrΕ‘ava radi pouΔnog svrΕ‘etka. On nije ni sasvim originalan pisac: kod njega se Δesto mogu naΔi pozajmice od drugih pisaca, od Molijera najviΕ‘e. Sve njegove bolje komedije karaktera podseΔaju na Molijerove, i kompozicijom i komiΔnim okvirima pojedinih liΔnosti. (Molijera je inaΔe i prevodio: njegove βSkapenove podvaleβ). Ali u naknadu za to, on je veΕ‘t knjiΕΎevnik i vrlo plodan pisac, koji je trezveno i realistiΔki prikazivao savremeni ΕΎivot, slikajuΔi snaΕΎno i reljefno komiΔne tipove i druΕ‘tvene scene, Krajem ΕΎivota se vratio poeziji, na kojoj je kao mladiΔ radio. Godine 1854. iziΕ‘la je njegova zbirka stihova βDavorjeβ. Bio je knjiΕΎevni kuriozum Ε‘to je PopoviΔ βDavorjeβ Ε‘tampao starim crkvenim pismenima, koja je tom prilikom preporuΔivao da se usvoje mesto novije graΔanske bukvice. To je misaona lirika, bolna, odveΔ pesimistiΔka, lirika iskusna i zrela Δoveka, koji je u ΕΎivotu znao za patnje i razoΔaranja, intimna filozofija o veliΔini bola, stradanja i smrti i nepopravimoj bedi ljudskoj. Roman bez romana Roman bez romana (prvi deo napisan 1832, objavljen 1838. godine, drugi deo ostao u rukopisu), parodijski je roman Jovana Sterije PopoviΔa. Sterija je svoje delo nazvao Ε‘aljivim romanom, a u predgovoru je istakao da je ovo delo prvo ovog roda na srpskom jeziku. Primarna fabula parodira pseudoistorijske romane, posebno one koje je pisao Milovan VidakoviΔ, te predstavlja pokuΕ‘aj da se napiΕ‘e srpski Don Kihot[11]. MeΔutim, Sterija proΕ‘iruje parodijski dijapazon dela na βΔitavu naΕ‘u tadaΕ‘nju knjiΕΎevnu kulturu Δiju je osnovu predstavljalo klasiΔno obrazovanjeβ[11], obuhvativΕ‘i razliΔite knjiΕΎevne pojave, od invokacije polovaΔetu majdanskog vina do travestije Arijadninog pisma iz Ovidijevih Heroidaβ ili delova Eneide.[12] UvoΔenjem digresija, dijaloga, autorskih komentara, Sterija u potpunosti razara romanesknu formu i Jovan DeretiΔ istiΔe da je Roman bez romana βprvi dosledno izveden antiroman u srpskoj knjiΕΎevnostiβ.[11] Spomenik Spomenik mu je otkriven u VrΕ‘cu 7. oktobra 1934. Darodavac biste je bio DragiΕ‘a BraΕ‘ovan, meΔu govornicima su bili Veljko PetroviΔ, Branislav NuΕ‘iΔ i RaΕ‘a PlaoviΔ. Vojislav IliΔ MlaΔi je proΔitao pesmu a bile su prisutne i druge visoke liΔnosti.[13] Sterijino pozorje Detaljnije: Sterijino pozorje U sklopu obeleΕΎavanja 150 godina od roΔenja i 100 godina od smrti Jovana Sterije PopoviΔa u Novom Sadu je 1956. godine osnovan festival βSterijino pozorjeβ. I danas, ovaj festival, na kome pozoriΕ‘ta iz zemlje i inostranstva uΔestvuju sa delima jugoslovenskih pisaca (u poΔetku je to bio festival samo Sterijinih dela) vaΕΎi za najznaΔajniju pozoriΕ‘nu manifestaciju u Srbiji. Filmovi Sterijina dela su od 1959. do danas adaptirana u dvadesetak televizijskih filmova: LaΕΎa i paralaΕΎa (film) Kir Janja (film) DΕΎandrljivi muΕΎ (film) Rodoljupci (film) Pokondirena tikva (film) Ljubav, ΕΎenidba i udadba (film) Zla ΕΎena (film)
Trebalo bi je odneti kod knjigovesca kako bi bila kompaktnija i zgodnija za Δitanje UkoriΔene tri knjige zajedno U treΔoj knjizi na kraju nekoliko stranica je oΕ‘teΔeno (raΔunajmo da fale) tako da je treΔa knjiga nekompletna i ide gratis. 1877 Retko u ponudi ΔupiΔeva ZaduΕΎbina, Beograd ΠΠΈΠ»Π°Π½ Π. ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ (Π ΠΈΠΏΠ°Ρ, 4. ΡΡΠ½ 1831 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 4/17. Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±Π°Ρ 1908) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ, ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈΡΡΠ°, Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ΡΠ°Ρ ΠΈ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΠΊ.[1] ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°, ΡΠ»Π°Π½ ΠΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π·Π½Π°Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠΌΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π°ΡΡ Π΅ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] ΠΠΈΠ»Π°Π½ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΠΈΠ»Π°Π½ Π. ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ Π½Π° ΠΊΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½ΡΠΊΠΎΡ ΠΊΠ»ΡΠΏΠΈ ΠΠΎΡΡΡΠ΅Ρ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° ΠΈΠ· 1866, ΡΠ°Π΄ Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½Π° Π’ΠΎΠ΄ΠΎΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΠΈΠ»Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ Ρ Π ΠΈΠΏΡΡ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΈ ΠΠΈΡΡΠ΅ 1831. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΈΡΡ ΠΈΠ· Π‘ΡΠ°ΡΠΎΠ³ ΠΠ»Π°Ρ Π°, ΠΎΠ΄Π°ΠΊΠ»Π΅ ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ΅Π»ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ΅ ΡΡΠΈ Π²Π΅ΠΊΠ°. ΠΠΎΡ Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ Ρ ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π»Ρ, Π° ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ.[2] ΠΠΎΡΠ»Π΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ Ρ ΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΌ Π·Π²Π°ΡΠΈΠΌΠ°: ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΈΡΠ΅Ρ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ, ΠΏΠ° Ρ Π’ΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΈ, ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ Ρ ΠΠ°ΡΠ΅Π²Ρ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΎΠ²Π°ΠΎ Π΄ΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ. ΠΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΏΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ, ΡΡΠ°ΡΠΎΡ ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΎΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ°, ΡΠ· ΡΡΠΏΡΠΊΠΎ-Π±ΡΠ³Π°ΡΡΠΊΡ Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΡ, ΠΏΠΎ Π¦ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠΎΡΠΈ ΠΈ Π ΡΡΠΈΡΠΈ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ 1861-1874. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅[3], ΠΊΠ°Π΄Π° Π²ΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ° ΠΎΠΏΡΠ΅ΠΆΠ½Π° ΠΈΡΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ. ΠΡΠΎΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π»Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΡ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈ Π½Π°Π΄Π·ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ, ΠΈ ΡΠΊΡΠΏΠΈΠΎ Π³ΡΠ°ΡΡ Π·Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ° Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ 100 ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡ Π½Π°ΡΠ»ΠΎΠ²Π°, ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΠΊΠ΅.[4] ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΎ ΠΌΡ ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ `ΠΠ½Π΅ΠΆΠ΅Π²ΠΈΠ½Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°` ΠΈΠ· 1876. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ°Π²ΡΠ° ΡΠ΅ 1867. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°Ρ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π° ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΠΏΡΠ²Π΅ Π£ΠΏΡΠ°Π²Π΅ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π°ΡΡ Π΅ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° 1883. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[5] ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°Ρ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΠΠ΄Π±ΠΎΡΠ° ΠΡΡΡΡΠ²Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅ 1886. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[6] ΠΡΠ°ΡΠ΅ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅Π½Π΅ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°Ρ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ΅[7] ΠΈ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ. Π£ΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡ βΠ¨ΠΊΠΎΠ»Π°β. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Π‘ΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ 1864. ΠΈ Π‘ΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ 1867. Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅Π½ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π’Π°ΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΡΡΠ° ΠΈ ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅.[8] ΠΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π·Π²Π°Π½Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π° ΡΠΊΠΎΠ»Π° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠ΄Π°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π°[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] ΠΡΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° ΠΏΠΈΡΠΌΠ° ΠΠ΅Π»Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΎΠ· ΠΏΡΡ ΠΏΠ΅Ρ ΠΎΠΊΡΡΠΆΡΠ° ΠΏΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΠ· ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π° ΠΠΈΠ²ΠΎΡ Π‘ΡΠ±Π° ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° Π‘Π»Π°Π²Π΅ Ρ Π‘ΡΠ±Π° ΠΠ· ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π° ΠΠ°Π΄ΡΡΠΆΠ½Π° ΠΊΡΡΠ° Π½Π° ΡΠ΅Π»Ρ ΠΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠΈ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΠ΅Π΄Π°Π³ΠΎΠ³ΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³Π° Π¨ΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠ° Ρ ΠΈΠ³ΠΈΡΠ΅Π½Π°, 1870. Π¨ΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠ° Π΄ΠΈΡΡΠΈΠΏΠ»ΠΈΠ½Π° ΠΠΎΠ³Π»Π΅Π΄ Π½Π° Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΠΎΡΠ°Π»Π½Π° ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΠΈΠΌΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ΅ΡΠΈ Π‘Π΅Π»ΠΎ ΠΠ»ΠΎΡΠ΅Π»ΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΡΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΡΡΠΌΡΡ ΠΈ Π€Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΠΌΠ΅Ρ Π§Π΅Π»Π΅Π±ΠΈΡΠ° ΠΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ Π·Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΡ ΡΡΠ΄ΠΈ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π³Π° Π΄ΠΎΠ±Π°, 1888. ΠΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊ ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΡ ΠΎΠ΄ 1888. ΠΠ½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³Π° Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΠ½ΡΠ»ΠΈ Π΄ΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠ° 1900. Π³. ΠΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ Π·Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΡ ΡΡΠ΄ΠΈ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1901. ΠΠ½Π΅Π· ΠΠΈΠ»ΠΎΡ Ρ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, 1891. ΠΠ½Π΅Π· ΠΠΈΠ»ΠΎΡ Ρ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° II. 1900. ΠΠ½Π΅Π· ΠΠΈΠ»ΠΈΡ Ρ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅Π³ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1896. ΠΠ΅Π½Π° XX Π²Π΅ΠΊΠ°, Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΠΈΠ» Π‘ΠΠΌΠΎΠ½ ΠΈ ΠΡΡΡΠ°Π² Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ½, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1894. ΠΠ½Π΅ΠΆΠ΅Π²ΠΈΠ½Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1876. ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ° Π§ΡΠΏΠΈΡ Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½ ΠΈ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1875. ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΈ Π΄Π΅Π»Π° Π²Π΅ΠΈΠΊΠΈΡ ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ²ΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° I, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1877. ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΈ Π΄Π΅Π»Π° Π²Π΅ΠΈΠΊΠΈΡ ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ²ΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° II, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1877. ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΈ Π΄Π΅Π»Π° Π²Π΅ΠΈΠΊΠΈΡ ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ²ΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° III, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1879. ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΎΡΡΠ΅ Ρ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ Ρ ΡΡΠ²ΠΎΡΡ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1904. Π Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ΅[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] ^ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ°Π²Π°Ρ, ΠΠΈΠ²Π°Π½, ΡΡ. (1984). ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ Π»Π΅ΠΊΡΠΈΠΊΠΎΠ½ (2. ΠΈΠ·Π΄.). ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄: ΠΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ°. ΡΡΡ. 503. ^ `ΠΠ΅Π»ΠΎ`, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1908. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ^ `Π¨ΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈ Π»ΠΈΡΡ`, Π‘ΠΎΠΌΠ±ΠΎΡ 1869. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ^ `ΠΠΎΠ»ΠΎ`, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1942. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ^ ΠΠ½ΠΎΠ½ΠΈΠΌ (1884). βΠΠΎΠ·ΠΈΠ² Π·Π° ΡΠΏΠΈΡ Ρ ΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²ΠΎ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π°ΡΡ Π΅ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°β. Π‘ΡΠ°ΡΠΈΠ½Π°Ρ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π°ΡΡ Π΅ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°. 1: 4. ^ `Π‘ΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΎ`, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄ 1886. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ^ `ΠΠ°Π»Π΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅`, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1889. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ^ AcoviΔ, Dragomir (2012). Slava i Δast: Odlikovanja meΔu Srbima, Srbi meΔu odlikovanjima. Belgrade: SluΕΎbeni Glasnik. ΡΡΡ. 564. Biografije velikana Stare srpske knjige Antikvarne zivot .. istorija
10 u 1 USB C viΕ‘eportni HUB adapter VaΕ‘ dobar pratilac za USB C laptop. Neka uΕΎivate u potpuno novom iskustvu sa raΔunarom. Ovaj sveobuhvatni prikljuΔni HUB moΕΎe zadovoljiti vaΕ‘e potrebe za svaki pojedinaΔni port koji se koristi na poslu ili kod kucΜe. ProΕ‘irite ograniΔenje povezivanja. 1 x 4K HDMI port 1 x Gigabitni RJ45 Ethernet port 1 x 55W Tip C PD prikljuΔak za punjenje 1 x 1080P VGA port 1 x Port za ΔitaΔ SD kartica 1 x port za ΔitaΔ TF kartica 1 x 3,5 mm audio port 3 x USB 3.0 porta 4K HDMI port Preslikajte ili proΕ‘irite svoj ekran pomocΜu ovog USB C HUB-a HDMI porta i direktno strimujte 4K UHD @ 30Hz ili Full HD 1080p video na HDTV, monitor ili projektor! Samo prikljuΔite i igrajte! Super brzina prenosa podataka Ova prikljuΔna stanica nudi super brzi USB3.0 prenos podataka sa do 5Gpbs. 3 USB x 3.0 porta se mogu povezati sa USB fleΕ‘ diskom, HARD diskom, tastaturom, miΕ‘em, Ε‘tampaΔem itd. BrΕΎi i stabilniji Gigabit Ethernet pristup PrikljuΔna stanica sa LAN internet adapterom nudi vaΕ‘em laptopu pune 10/100/1000Mbps super brze gigabitne Ethernet performanse bez kaΕ‘njenja. BrΕΎe i pouzdanije od beΕΎiΔnih veza. 60W PD punjenje Tip c port na adapteru isporuΔuje struju od 60 W omogucΜava brzo punjenje vaΕ‘eg laptopa UgraΔeni slot za SD/TF karticu za vaΕ‘u udobnost Ovaj HUB vam pruΕΎa zgodan SD/TF slot za Δitanje i pisanje u isto vreme i podrΕΎava karticu veliΔine do 2 Tb sa brzinom do 5Gbps pojedinaΔno. Ε iroko kompatibilan sa SDXC, SDHC, SD, MMC, RS-MMC i Micro SD, TF, Micro SDXC, Micro SDHC, UHS-I memorijskim karticama. 3,5 mm audio prikljuΔak UΕΎivajte u dobrom iskustvu sluΕ‘anja omiljene muzike uz ΕΎiΔane sluΕ‘alice preko naΕ‘eg audio interfejsa od 3,5 mm ili poveΕΎite spoljni zvuΔnik da biste uΕΎivali u stereoskopskom zvuku. DonecΜe vam prijatno raspoloΕΎenje, bez obzira kada radite ili se opuΕ‘tate.
Sa posvetom Milosa Jevtica i potpisom Cvetka Lainovica. MILOS JEVTIC BELINE CVETKA LAINOVICA VALJEVO 1993 RETKO U PONUDI. Stanje knjige, konzervativna ocena, 4 na skali od 1 do 5. Cvetko LainoviΔ roΔen je 1931 u Podgorici, gde je zavrΕ‘io Ε‘kolu, osnovnu i srednju. Slikarstvo je studirao u Ljubljani i Zagrebu, gde je diplomirao na ALU 1954. TakoΔe je zavrΕ‘io matematiku na PedagoΕ‘koj Ε‘koli u NikΕ‘iΔu 1967. Δlan je ULUCG-a od 1956., a od 1970. godine i ULUS-a. Imao je preko sedamdeset samostalnih i nekoliko stotina grupnih izloΕΎbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je viΕ‘e nagrada i objavio je preko deset knjiga. Do svoje smrti, 2006 godine, ΕΎiveo je i radio u Beogradu. SAMOSTALNE IZLOΕ½BE 1955. Titograd, Dom JNA, Niksic, Kulturni Centar 1957. Titograd, Narodno pozoriste 1963. Titograd, Umietnicki pavilion 1972. BEOGRAD, GALERIJA GRAFICKOG KOLEKTIVA 1973. Zagreb, GALERIJA ULUH-a 1975. NewYork, galerija Lohman 1976. Paris, galerija mouffe 1976, 1981, 1986. Titograd, Moderna GALERIJA 1976. Budva, Gradska galerija 1977. Roma, galerija margutianna 1978. Stockholm, Jugoslovenski kulturni centar. 1978. Beograd, Galerija kulturnog centra 1978, 1979. Stockholm, galerija Sveabrunn 1980. Bruxelles, galeriia Racines, galeriia 80. Lincheiping 1981. Kairo, Jugoslovenski kulturni centar, Kairo 1984. Bruxelles, galeriia Racines, galeriia 80. Lincheiping 1984. Chicago, Jugoslovensko-americki kulturni CENTAR 1984. New York, Jugoslovenski kulturni centar 1985. Washington, galerija Gilpin 1987. Rijeka, Dom JNA 1988. Herceg Novi, Hotel Plaza 1989. KOTOR, GALERIJA KULTURNOG CENTRA 1990. Palermo, Teatro Dante 1991. POGDORICA, GaLERIJA UMJETNOSTI NESVRSTANIH zemalja βJ.B. Titoβ 1991. Cetinje, Plavi Dvorac 1991. Beograd, galerija Doma JNA 1991. Firenze, galerija Teorema 1992. Rabat, GALERIJA Udaja 1993. PODGORICA, DOM OMLADINE 1993. Kotor, Galerija kulturnog centra 1993. Budva, galerija Smit 1993. SVETI STEFAN 1993. Valjevo, Narodni muzej 1993. Beograd, galerija Pero 1993. Budva, galerija Arkada 1993. Vrsac, GALERIJA kod Sterije 1993. Bela Crkva, Narodni MUZEJ 1993. Smederevska Palanka, Galerija kulturnog centra 1995. KIC 1996. PODGORICA, CENTAR SAVREMENE UMJETNOSTI Crne Gore 1996. PODGORICA, GALERIJA βDVORAC PETROVICAβ 1997. Aleksinac, Muzej grada 1997. Herceg Novi, GALERIIA Spinaker 1997. Bar, Galerija kulturnog centra 1998. Beograd, Studentski grad 1998. Raska, Galerija kulturnog centra 1999. SUBOTICA, CENTAR SVETI SAVA 2000. Beograd, Galeriia ULUS-a 2000. Novi Sad, Mali likovni salon 2000. Prokuplje, Narodni MUZEJ 2001. Novi Sad, galeriia SPENS 2001. Kopaonik, izlozba crteza 2001. Moskva, Izlozba crteza 2001. PLJEVLJA, galerija Vitomir Srbljanovic 2004. KOLASIN 2004. Beograd, Biblioteka grada 2005. Novi Sad, GALERIJA Podrum 2005. Beograd, galerija Stratezi Art 2006. Beograd, galerija Pero 2011. PODGORICA, GALERIJA MOST 2016. Beograd, Galerija 212 KOLEKTIVNE IZLOΕ½BE beograd. Izlozba nob New York. Crnogorski slikari, galerija Touplight Ljubljana. Izlozba ULUCG 1963. Beograd. Izlozba trojice. Dom JNA Rijeka. galerija Doma JNA Beograd. II Triienale 1967. Paris. Jesenji Salon 1967. Beograd. III Trijenale Ljubljana. Rijeka. Skoplje. Nis, Zadar. Rim. Bari. Beograd. Izlozba NOB Paris, galeriia mouffe. Namir. Haself. Zagreb Bijaric. galerija Valommbreusez Berlin. Bologna. Rimini, Monte-Carlo Geneve. Tunis, Kairo, alexandria. Nicosie, Ankara, Verona 1977. Zadar. Trijenale PODGORICA. CRNOGORSKI PEJZAZ Gavle, Tuzla. Cetinje. Paris, Lausanne, PODGORICA 1980. Beograd. ULUS. Jesenja izlozba Beograd. ULUS. Prolecna izlozba PODGORICA. PORTRET ZENE Washington, galerija Connecticut Beograd. ULUS, Jesenja izlozba Paris. galeriia Peinture Fraiche CETINJE, JUBILARNA IZLOZBA ULUCG-A Beograd. ULUS. prolecna izlozba Beograd. Oktobarski salon Beograd. ULUS, prolecna izlozba BRESI. AKAM. XIII SALON, PARIS, AKAM. XIV SALON Fankfurt. sajam slika. 1990. BRESI, AKAM. XV SALON Beograd, oktobarski salon. Troyes en Champagne Beograd. Galerija na Andricevom vencu Beograd. Zlatno Pero 1992. BEOGRAD. MUZEJ 25. Maj 1992. Beograd. Poetika linije Beograd. galeriia Plavi jahac Beograd. Zlatno Pero. Paviljon Cvijeta Zuzoric, Galerija Pero. MPC. Kolasin, PODGORICA. MODERNA GALERIJA. BUDVA. LlPOVAC Beograd. oktobarski salon. Santandreja, Herceg Novi, Podgorica. Galeriia most Beograd. Zlatno Pero. Kolasin. Santandreja. Paris Sicevo, Beograd. Becici, Zlatibor. Podgorica Akt. Beograd MPC, galerija Bazalt. galerija Haos Stavros. Novi Sad. galeriia Vojvodianske Banke Kolasin. Narodni MUZEJ Beograd. galerija Progres. Podgorica. Akt Paris, jesenji salon 2002. Beograd. Dom Vojske Jugoslaviie Raska, Kulturni centar Arandjelovac Paris. JESENJI salon KNJIGE BOJE NOCI, NIKSIC, 1987 STVARI, HERCEG NOVI, 1991 BOJA DUSE, VALJEVO, 1993 MOJE PROMASENO LUDILO, BEOGRAD, 1994 OSTATAK MISLI, BEOGRAD, 1995 MISAO I SLIKE, BEOGRAD, 1996 SVIJETLE SJENKE, BEOGRAD, 1999 PRIJE MOLITVE, KOB, VRSAC, 1999 STID OD RIJECI, RASKA, 2000 HONTE DES MOTS, L β AGE D β HOMME, PARIS, 2000 BIJELO NEBO, BEOGRAD, 2001 NAGRADE NAGRADA ALU, ZAGREB, 1954 NAGRADA, oslobadjanje Cetinja, 1965 NAGRADA, OSLOBODJENJE PODGORICE, 1969 NAGRADA 13 JUL, PODGORICA, 1977 NAGRADA Crne GORE ZA SLIKARSTVO 1977 JUGOSLOVENSKA NAGRADA βBOZIDAR ILICβ, 2000 PRVA nagrada na izlozbi AKTA, PETROVAC, 2004
CVETKO LAINOVIC HONTE DES MOTS Aphorismes France, L`Age D`Homme, 2001 RETKO U PONUDI. Stanje knjige, konzervativna ocena, 4 na skali od 1 do 5. Cvetko LainoviΔ roΔen je 1931 u Podgorici, gde je zavrΕ‘io Ε‘kolu, osnovnu i srednju. Slikarstvo je studirao u Ljubljani i Zagrebu, gde je diplomirao na ALU 1954. TakoΔe je zavrΕ‘io matematiku na PedagoΕ‘koj Ε‘koli u NikΕ‘iΔu 1967. Δlan je ULUCG-a od 1956., a od 1970. godine i ULUS-a. Imao je preko sedamdeset samostalnih i nekoliko stotina grupnih izloΕΎbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je viΕ‘e nagrada i objavio je preko deset knjiga. Do svoje smrti, 2006 godine, ΕΎiveo je i radio u Beogradu. SAMOSTALNE IZLOΕ½BE 1955. Titograd, Dom JNA, Niksic, Kulturni Centar 1957. Titograd, Narodno pozoriste 1963. Titograd, Umietnicki pavilion 1972. BEOGRAD, GALERIJA GRAFICKOG KOLEKTIVA 1973. Zagreb, GALERIJA ULUH-a 1975. NewYork, galerija Lohman 1976. Paris, galerija mouffe 1976, 1981, 1986. Titograd, Moderna GALERIJA 1976. Budva, Gradska galerija 1977. Roma, galerija margutianna 1978. Stockholm, Jugoslovenski kulturni centar. 1978. Beograd, Galerija kulturnog centra 1978, 1979. Stockholm, galerija Sveabrunn 1980. Bruxelles, galeriia Racines, galeriia 80. Lincheiping 1981. Kairo, Jugoslovenski kulturni centar, Kairo 1984. Bruxelles, galeriia Racines, galeriia 80. Lincheiping 1984. Chicago, Jugoslovensko-americki kulturni CENTAR 1984. New York, Jugoslovenski kulturni centar 1985. Washington, galerija Gilpin 1987. Rijeka, Dom JNA 1988. Herceg Novi, Hotel Plaza 1989. KOTOR, GALERIJA KULTURNOG CENTRA 1990. Palermo, Teatro Dante 1991. POGDORICA, GaLERIJA UMJETNOSTI NESVRSTANIH zemalja βJ.B. Titoβ 1991. Cetinje, Plavi Dvorac 1991. Beograd, galerija Doma JNA 1991. Firenze, galerija Teorema 1992. Rabat, GALERIJA Udaja 1993. PODGORICA, DOM OMLADINE 1993. Kotor, Galerija kulturnog centra 1993. Budva, galerija Smit 1993. SVETI STEFAN 1993. Valjevo, Narodni muzej 1993. Beograd, galerija Pero 1993. Budva, galerija Arkada 1993. Vrsac, GALERIJA kod Sterije 1993. Bela Crkva, Narodni MUZEJ 1993. Smederevska Palanka, Galerija kulturnog centra 1995. KIC 1996. PODGORICA, CENTAR SAVREMENE UMJETNOSTI Crne Gore 1996. PODGORICA, GALERIJA βDVORAC PETROVICAβ 1997. Aleksinac, Muzej grada 1997. Herceg Novi, GALERIIA Spinaker 1997. Bar, Galerija kulturnog centra 1998. Beograd, Studentski grad 1998. Raska, Galerija kulturnog centra 1999. SUBOTICA, CENTAR SVETI SAVA 2000. Beograd, Galeriia ULUS-a 2000. Novi Sad, Mali likovni salon 2000. Prokuplje, Narodni MUZEJ 2001. Novi Sad, galeriia SPENS 2001. Kopaonik, izlozba crteza 2001. Moskva, Izlozba crteza 2001. PLJEVLJA, galerija Vitomir Srbljanovic 2004. KOLASIN 2004. Beograd, Biblioteka grada 2005. Novi Sad, GALERIJA Podrum 2005. Beograd, galerija Stratezi Art 2006. Beograd, galerija Pero 2011. PODGORICA, GALERIJA MOST 2016. Beograd, Galerija 212 KOLEKTIVNE IZLOΕ½BE beograd. Izlozba nob New York. Crnogorski slikari, galerija Touplight Ljubljana. Izlozba ULUCG 1963. Beograd. Izlozba trojice. Dom JNA Rijeka. galerija Doma JNA Beograd. II Triienale 1967. Paris. Jesenji Salon 1967. Beograd. III Trijenale Ljubljana. Rijeka. Skoplje. Nis, Zadar. Rim. Bari. Beograd. Izlozba NOB Paris, galeriia mouffe. Namir. Haself. Zagreb Bijaric. galerija Valommbreusez Berlin. Bologna. Rimini, Monte-Carlo Geneve. Tunis, Kairo, alexandria. Nicosie, Ankara, Verona 1977. Zadar. Trijenale PODGORICA. CRNOGORSKI PEJZAZ Gavle, Tuzla. Cetinje. Paris, Lausanne, PODGORICA 1980. Beograd. ULUS. Jesenja izlozba Beograd. ULUS. Prolecna izlozba PODGORICA. PORTRET ZENE Washington, galerija Connecticut Beograd. ULUS, Jesenja izlozba Paris. galeriia Peinture Fraiche CETINJE, JUBILARNA IZLOZBA ULUCG-A Beograd. ULUS. prolecna izlozba Beograd. Oktobarski salon Beograd. ULUS, prolecna izlozba BRESI. AKAM. XIII SALON, PARIS, AKAM. XIV SALON Fankfurt. sajam slika. 1990. BRESI, AKAM. XV SALON Beograd, oktobarski salon. Troyes en Champagne Beograd. Galerija na Andricevom vencu Beograd. Zlatno Pero 1992. BEOGRAD. MUZEJ 25. Maj 1992. Beograd. Poetika linije Beograd. galeriia Plavi jahac Beograd. Zlatno Pero. Paviljon Cvijeta Zuzoric, Galerija Pero. MPC. Kolasin, PODGORICA. MODERNA GALERIJA. BUDVA. LlPOVAC Beograd. oktobarski salon. Santandreja, Herceg Novi, Podgorica. Galeriia most Beograd. Zlatno Pero. Kolasin. Santandreja. Paris Sicevo, Beograd. Becici, Zlatibor. Podgorica Akt. Beograd MPC, galerija Bazalt. galerija Haos Stavros. Novi Sad. galeriia Vojvodianske Banke Kolasin. Narodni MUZEJ Beograd. galerija Progres. Podgorica. Akt Paris, jesenji salon 2002. Beograd. Dom Vojske Jugoslaviie Raska, Kulturni centar Arandjelovac Paris. JESENJI salon KNJIGE BOJE NOCI, NIKSIC, 1987 STVARI, HERCEG NOVI, 1991 BOJA DUSE, VALJEVO, 1993 MOJE PROMASENO LUDILO, BEOGRAD, 1994 OSTATAK MISLI, BEOGRAD, 1995 MISAO I SLIKE, BEOGRAD, 1996 SVIJETLE SJENKE, BEOGRAD, 1999 PRIJE MOLITVE, KOB, VRSAC, 1999 STID OD RIJECI, RASKA, 2000 HONTE DES MOTS, L β AGE D β HOMME, PARIS, 2000 BIJELO NEBO, BEOGRAD, 2001 NAGRADE NAGRADA ALU, ZAGREB, 1954 NAGRADA, oslobadjanje Cetinja, 1965 NAGRADA, OSLOBODJENJE PODGORICE, 1969 NAGRADA 13 JUL, PODGORICA, 1977 NAGRADA Crne GORE ZA SLIKARSTVO 1977 JUGOSLOVENSKA NAGRADA βBOZIDAR ILICβ, 2000 PRVA nagrada na izlozbi AKTA, PETROVAC, 2004
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Ovo je prvo izdanje iz 1929 godine!!! Stanoje StanojeviΔ - Narodna enciklopedija Srpsko-Hrvatsko-SlovenaΔka I-IV IzdavaΔ:Bibliografski zavod, Zagreb, 1929. Narodna enciklopedija je srpsko-hrvatsko-slovenaΔka enciklopedija koja je objavljena 1925. godine. Ona je, prvi put, pruΕΎila kompletan pregled informacija o slovenskim narodima na podalpskim, panonsko-podunavskim, jadransko-mediteranskim i srediΕ‘njim balkanskim prostorima. SadrΕΎavala je struΔne informacije i obaveΕ‘tenja o geografiji, istoriji, ekonomiji, politici, religiji, ΕΎivotu obiΔnog naroda, zdravstvu, jezicima ovih prostora, umetnosti, nauci itd. Ε tampana je u tadaΕ‘njoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. PokretaΔ i urednik je bio Stanoje StanojeviΔ. Sa svojih 146 saradnika, meΔu kojima su mnogi bili univerzitetski profesori, StanojeviΔ je stvorio Δetvrotomnu enciklopediju sa preko 12000 Δlanaka na 4375 strana. Mapiranjem geografskih i istorijskih okvira Kraljevine SHS, enciklopedija je radila na podizanju nacionalne svesti βtroimenog narodaβ. Letopis Matice srpske iz 1925. godine o Narodnoj enciklopediji kaΕΎe sledeΔe: βNaroΔito Δe N. E. ideji narodnog jedinstva koristiti: u domove Hrvata i Slovenaca uneΔe ona svestrano znanje o Srbima, i, obratno, Srbe Δe potpuno informisati o celokupnom ΕΎivotu Hrvata i Slovenaca.β Narodna enciklopedija je Δesto koriΕ‘Δen priruΔnik u bibliotekama koje poseduju retke primerke njenog ΔiriliΔnog ili latiniΔnog izdanja. Narodna enciklopedija, punim naslovom Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenaΔka je enciklopedija pokrenuta po zamisli i zalaganjem prof. St. StanojeviΔa. Mjeseca oΕΎujka 1924. podnio je prof. StanojeviΔ Bibliografskom zavodu u Zagrebu prijedlog o izdavanju Narodne enciklopedije i Bibliografski zavod je s velikom pripravnoΕ‘Δu taj prijedlog usvojio. Po prvobitnom planu enciklopedija je trebala iziΔi u jednoj knjizi s toΔno 800 stranica. Tijekom rada plan se znatno proΕ‘irio, te Δe Narodna enciklopedija biti tri puta veΔa, nego Ε‘to se to u poΔetku mislilo. Izdavanje je zavrΕ‘eno 1929. godine. Prvu je konferenciju odrΕΎao urednik prof. StanojeviΔ sa suradnicima 3. svibnja 1924. u Ljubljani, a poslije toga u Beogradu. Na tim konferencijama iznio je urednik suradnicima cio plan rada o organizaciji Narodne enciklopedije. Cio prostor, odreΔen za tisak, bio je podijeljen meΔu struke, koje su trebale uΔi u enciklopediju. Suradnici su trebali izraditi abecΓ¨dΔrij i da prema odreΔenom prostoru odrede opseg svojih Δlanaka, kako bi se izmeΔu struka i Δlanaka u strukama odrΕΎala ravnomjernost. PoΕ‘to su podnijeti abecΓ¨dΔriji i odreΔen opseg Δlanaka, poΔelo se s obradbom pojmova. Rok za predaju rukopisa bio je 1. listopada, a za davanje u tiskaru 1. prosinca 1924.. Δitav je rad iΕ‘ao iz poΔetka dosta teΕ‘ko. Upute, odrΕΎavanje sveza sa suradnicima, dopisivanje i dr., a pΓ³sebicΔ nepovjerenje samih suradnika u uspjeh projekta, u mnogome je ometalo pripreme. Ipak su u listopadu abecΓ¨dΔriji bili gotovi, a ubrzo su poΔeli stizati i rukopisi. Rukopise su pregledali: P. StevanoviΔ, U. DΕΎoniΔ i Br. MiljkoviΔ. Oni su prema uputama urednika, izjednaΔili Δlanke u pogledu opsega, a osobito u pogledu jezika i stila. Taj je posao raΔen brzo i savjesno. Rukopisi su zatim prepisivani na pisaΔem stroju u tri primjerka, na listovima istoga formata. Jedan je od ovih primjeraka zadrΕΎavan u uredniΕ‘tvu kao priΔuva, drugi se slao s rukopisom piscu, koji je trebao izvrΕ‘iti ispravke, a zatim, prema ovim ispravkama, ispravljen je treΔi primjerak koji je pregledao urednik i dao mu konaΔan oblik. Poslije jezikoispravka (korekture) dobivali su suradnici svoje Δlanke joΕ‘ jednom prije tiskanja, na pregled. Suradnici i uredniΕ‘tvo Narodna enciklopedija je zajedniΔko djelo preko 140 suradnika, od kojih je 20 akademika, 65 sveuΔiliΕ‘nih nastavnika, 7 ministara, 5 viΕ‘ih Δasnika, dok su ostali priznati struΔnjaci. MeΔu suradnicima je bilo 80 Srba, 45 Hrvata i 21 Slovenac.[1] Tisak je naΔinjen u Zakladi tiskare Narodnih novina u Zagrebu. U uredniΕ‘tvu (redakciji) su radili: Stanoje StanojeviΔ, ravnatelj i urednik divizijski general Emilio BeliΔ, tehniΔki urednik Mato PukΕ‘ec, glavni korektor Vera StojiΔ, tajnica Nastala u prvoj deceniji njihove zajedniΔke drΕΎave, Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenaΔka izuzetna je pojava u kulturi jugoslovenskih naroda. Ona je, prvi put, pruΕΎila zaokruΕΎen pregled znanja o civilizaciji slovenskog korena na podalpskim, panonsko-podunavskim, jadransko-mediteranskim i srediΕ‘njim balkanskim prostorima i od prve sveske, objavljene 1925. Godine, do danas ostala je cenjen izvor nauΔnih i struΔnih informacija i obaveΕ‘tenja o geografiji, istoriji, ekonomiji, politiΔkim odnosima, religiji, narodnom ΕΎivotu, zdravstvenoj kulturi, jezicima, umetnosti, nauci i Ε‘kolstvu na tlu nove drΕΎave i o svetskim dogaΔajima i znaΔajnim liΔnostima, koji su uticali na istorijski, politiΔki i kulturni razvoj njenih naroda. U tom prvencu jugoslovenske enciklopedistike ostvarena je, akribiΔno, mada razume se ne i idealno, zamisao da se poput svetski poznatih leksikona saopΕ‘te egzaktni tekstovi i Δinjenice o kulturnom identitetu graΔana Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Ovo je prvo izdanje iz 1929 godine!!! Stanoje StanojeviΔ - Narodna enciklopedija Srpsko-Hrvatsko-SlovenaΔka I-IV IzdavaΔ:Bibliografski zavod, Zagreb, 1929. Narodna enciklopedija je srpsko-hrvatsko-slovenaΔka enciklopedija koja je objavljena 1925. godine. Ona je, prvi put, pruΕΎila kompletan pregled informacija o slovenskim narodima na podalpskim, panonsko-podunavskim, jadransko-mediteranskim i srediΕ‘njim balkanskim prostorima. SadrΕΎavala je struΔne informacije i obaveΕ‘tenja o geografiji, istoriji, ekonomiji, politici, religiji, ΕΎivotu obiΔnog naroda, zdravstvu, jezicima ovih prostora, umetnosti, nauci itd. Ε tampana je u tadaΕ‘njoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. PokretaΔ i urednik je bio Stanoje StanojeviΔ. Sa svojih 146 saradnika, meΔu kojima su mnogi bili univerzitetski profesori, StanojeviΔ je stvorio Δetvrotomnu enciklopediju sa preko 12000 Δlanaka na 4375 strana. Mapiranjem geografskih i istorijskih okvira Kraljevine SHS, enciklopedija je radila na podizanju nacionalne svesti βtroimenog narodaβ. Letopis Matice srpske iz 1925. godine o Narodnoj enciklopediji kaΕΎe sledeΔe: βNaroΔito Δe N. E. ideji narodnog jedinstva koristiti: u domove Hrvata i Slovenaca uneΔe ona svestrano znanje o Srbima, i, obratno, Srbe Δe potpuno informisati o celokupnom ΕΎivotu Hrvata i Slovenaca.β Narodna enciklopedija je Δesto koriΕ‘Δen priruΔnik u bibliotekama koje poseduju retke primerke njenog ΔiriliΔnog ili latiniΔnog izdanja. Narodna enciklopedija, punim naslovom Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenaΔka je enciklopedija pokrenuta po zamisli i zalaganjem prof. St. StanojeviΔa. Mjeseca oΕΎujka 1924. podnio je prof. StanojeviΔ Bibliografskom zavodu u Zagrebu prijedlog o izdavanju Narodne enciklopedije i Bibliografski zavod je s velikom pripravnoΕ‘Δu taj prijedlog usvojio. Po prvobitnom planu enciklopedija je trebala iziΔi u jednoj knjizi s toΔno 800 stranica. Tijekom rada plan se znatno proΕ‘irio, te Δe Narodna enciklopedija biti tri puta veΔa, nego Ε‘to se to u poΔetku mislilo. Izdavanje je zavrΕ‘eno 1929. godine. Prvu je konferenciju odrΕΎao urednik prof. StanojeviΔ sa suradnicima 3. svibnja 1924. u Ljubljani, a poslije toga u Beogradu. Na tim konferencijama iznio je urednik suradnicima cio plan rada o organizaciji Narodne enciklopedije. Cio prostor, odreΔen za tisak, bio je podijeljen meΔu struke, koje su trebale uΔi u enciklopediju. Suradnici su trebali izraditi abecΓ¨dΔrij i da prema odreΔenom prostoru odrede opseg svojih Δlanaka, kako bi se izmeΔu struka i Δlanaka u strukama odrΕΎala ravnomjernost. PoΕ‘to su podnijeti abecΓ¨dΔriji i odreΔen opseg Δlanaka, poΔelo se s obradbom pojmova. Rok za predaju rukopisa bio je 1. listopada, a za davanje u tiskaru 1. prosinca 1924.. Δitav je rad iΕ‘ao iz poΔetka dosta teΕ‘ko. Upute, odrΕΎavanje sveza sa suradnicima, dopisivanje i dr., a pΓ³sebicΔ nepovjerenje samih suradnika u uspjeh projekta, u mnogome je ometalo pripreme. Ipak su u listopadu abecΓ¨dΔriji bili gotovi, a ubrzo su poΔeli stizati i rukopisi. Rukopise su pregledali: P. StevanoviΔ, U. DΕΎoniΔ i Br. MiljkoviΔ. Oni su prema uputama urednika, izjednaΔili Δlanke u pogledu opsega, a osobito u pogledu jezika i stila. Taj je posao raΔen brzo i savjesno. Rukopisi su zatim prepisivani na pisaΔem stroju u tri primjerka, na listovima istoga formata. Jedan je od ovih primjeraka zadrΕΎavan u uredniΕ‘tvu kao priΔuva, drugi se slao s rukopisom piscu, koji je trebao izvrΕ‘iti ispravke, a zatim, prema ovim ispravkama, ispravljen je treΔi primjerak koji je pregledao urednik i dao mu konaΔan oblik. Poslije jezikoispravka (korekture) dobivali su suradnici svoje Δlanke joΕ‘ jednom prije tiskanja, na pregled. Suradnici i uredniΕ‘tvo Narodna enciklopedija je zajedniΔko djelo preko 140 suradnika, od kojih je 20 akademika, 65 sveuΔiliΕ‘nih nastavnika, 7 ministara, 5 viΕ‘ih Δasnika, dok su ostali priznati struΔnjaci. MeΔu suradnicima je bilo 80 Srba, 45 Hrvata i 21 Slovenac.[1] Tisak je naΔinjen u Zakladi tiskare Narodnih novina u Zagrebu. U uredniΕ‘tvu (redakciji) su radili: Stanoje StanojeviΔ, ravnatelj i urednik divizijski general Emilio BeliΔ, tehniΔki urednik Mato PukΕ‘ec, glavni korektor Vera StojiΔ, tajnica Nastala u prvoj deceniji njihove zajedniΔke drΕΎave, Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenaΔka izuzetna je pojava u kulturi jugoslovenskih naroda. Ona je, prvi put, pruΕΎila zaokruΕΎen pregled znanja o civilizaciji slovenskog korena na podalpskim, panonsko-podunavskim, jadransko-mediteranskim i srediΕ‘njim balkanskim prostorima i od prve sveske, objavljene 1925. Godine, do danas ostala je cenjen izvor nauΔnih i struΔnih informacija i obaveΕ‘tenja o geografiji, istoriji, ekonomiji, politiΔkim odnosima, religiji, narodnom ΕΎivotu, zdravstvenoj kulturi, jezicima, umetnosti, nauci i Ε‘kolstvu na tlu nove drΕΎave i o svetskim dogaΔajima i znaΔajnim liΔnostima, koji su uticali na istorijski, politiΔki i kulturni razvoj njenih naroda. U tom prvencu jugoslovenske enciklopedistike ostvarena je, akribiΔno, mada razume se ne i idealno, zamisao da se poput svetski poznatih leksikona saopΕ‘te egzaktni tekstovi i Δinjenice o kulturnom identitetu graΔana Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Kao na slikama Retko u ponudi Prvo izdanje 1917. IzdavaΔ: Hrvatski Ε‘tamparski zavod, Zagreb Godina izdanja: 1917. Broj strana: 196 Povez: Meki Format: 21 cm Pitajte Ε‘ta vas zanima, knjiga mi lepΕ‘e deluje uΕΎivo nego na slici. Mogu poslati dodatne slike. ZagrebaΔko izdanje βNeΔista krvβ je sa predgovorom Milana OgrizoviΔa Ε‘tampana u Zagrebu 1917. godine. Godinu dana kasnije postaje referent u Ministarstvu vera, gde je zajedno radio sa Ivom AndriΔem. ... ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ (ΠΡΠ°ΡΠ΅, 31. ΠΌΠ°ΡΡ 1876 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 22. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1927) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ, Π΄ΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ°Ρ. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ²ΡΡΡΠ°Π²Π° Ρ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΠΈΠΌΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π°Π³ΠΈΡΡ ΠΊΠ° Π½Π°ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΡ. ΠΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΡΠ²ΡΡΡΠ°Π²Π° Π³Π° Ρ Π·Π°ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ.[1] ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ»ΠΈΠΊΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠ° ΡΡΠ³Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π° Π³ΡΡΠΏΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·Ρ Ρ 20. Π²Π΅ΠΊ, ΠΠ²ΠΈ ΠΠΈΠΏΠΈΠΊΡ, ΠΠ΅ΡΡΡ ΠΠΎΡΠΈΡΡ, ΠΠΈΠ»ΡΡΠΈΠ½Ρ Π£ΡΠΊΠΎΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌΠ°. ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Bora StankoviΔ-mlad.jpg ΠΠΎΡΡΡΠ΅Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΡΠ½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ°Π΄ΠΈΠΌΠ°ΠΊ ΠΠΎΡΠ° ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° 31. ΠΌΠ°ΡΡ 1876. ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅, ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎ ΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΌΡΡΠΈ 22. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1927.β(51 Π³ΠΎΠ΄.) ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π° Π‘Π₯Π‘ Π¨ΠΊΠΎΠ»Π° ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠ° Π½ΠΈΠΆΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°, ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠ° Π²ΠΈΡΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°, ΠΠΈΡΠΊΠ° Π²ΠΈΡΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ ΠΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ°Π½ΠΈΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, ΠΏΠΎΡΠ΅Π·Π½ΠΈΠΊ, ΡΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΡΠΆΠ½ΠΈΠΊ ΠΠ½Π³Π΅Π»ΠΈΠ½Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ (ΡΠΎΡ. ΠΠΈΠ»ΡΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ) ΠΠ΅ΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ°Π½ΠΊΠ°, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠ° ΠΈ Π ΡΠΆΠΈΡΠ° Π ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΊΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ, ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½Π° ΠΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ Π£ΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΠΈ Π΄Π΅ ΠΠΎΠΏΠ°ΡΠ°Π½, ΠΠ»ΡΠΎΠ½Ρ ΠΠΎΠ΄Π΅, ΠΠ²Π°Π½ Π’ΡΡΠ³Π΅ΡΠ΅Π², Π€ΡΠΎΠ΄ΠΎΡ ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΈ ΠΠ°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° Π’Π°ΡΠ°Π½Π° ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ° ΠΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ 1902. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅Π½ΠΈΠΊ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ 1904. ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈΠΊ, Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ΅Π·Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅. Π‘ΡΠ²Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°ΡΠ° Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° Π·Π°ΠΏΠ°Π΄ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ·ΠΎΡΠΈΠΌΠ°, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΈΠ²ΡΠΆΠ΅Π½ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ° ΡΠΈΠΌΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ Π·Π° ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΈ ΡΠ²Π΅Ρ ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½Π΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π΄Π°ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΆΡΡΠ²Π΅ ΡΡΠ±Π°Π²ΠΈ, Π΄Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²Ρ ΡΠ»ΠΈΠΊΡ Π·Π°Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΡΠ°ΡΠ°, ΡΠ°ΡΠ»ΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π΅Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ° Ρ Π³ΡΠ°Π΄. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°Ρ ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π° ΠΈ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΡ, ΠΏΡΠΎΠ·Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π΄Π°Ρ Π½ΡΡΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ°ΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°, ΠΎΠΊΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ°ΠΌΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ.[2] Π‘Π²ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΡ Π΄ΡΠ°ΠΌΡ ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ 1902. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π³Π΄Π΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΈΠ·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ, ΡΡΠΎ ΠΈΠ·Π°Π·ΠΈΠ²Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅. ΠΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠΈΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°, ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ², ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ 1910. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° Π±ΠΈΠ²Π° Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ ΠΈ ΡΡΠ°Π½ΡΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π°Π½ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡ ΠΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠ°. Π£Π· ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΏΡΠ΅Π±Π°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ ΠΈΠ· ΠΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠ΅ Π·Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±Π°, Π₯ΡΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°ΡΠ°. Π£ΠΌΡΠΎ ΡΠ΅ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π‘Π°Π΄ΡΠΆΠ°Ρ ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ Π Π°Π½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΡΡΠ° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡ. ΠΠ·Π³Π»Π΅Π΄ Π΅Π½ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠ°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠΈΠ½ΠΎΡ ΡΠ»ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΠΌΡΡΠΊΠΎ Π΄Π΅ΡΠ΅ ΠΎΡΠ° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½Π° ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠΊΠ΅, ΡΠΎΡΠ΅Π½ 31. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1876. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ,[3] ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠΈ ΠΎ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ Π΄Π°ΡΡΠΌΡ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΡΡΡ. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΎΡΠ°Ρ Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½, ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΠ±ΡΡΠ°Ρ, Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ΡΠΊΠ° Π±ΠΎΠ³Π°ΡΠΎΠ³ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΡΠ° ΠΏΠΎ ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π ΠΈΡΡΠ° ΠΡΠΊ. ΠΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎ ΠΎΡΡ, ΠΠ»ΠΈΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠ° ΡΠ΅Π»Π°, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΡΠ°Ρ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΎΠΆΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΠ»Π°ΡΠΎΠΌ, ΠΈΠ· Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ³Π»Π΅Π΄Π½Π΅ ΠΊΡΡΠ΅ ΠΠΎΠ²ΡΠΈΡΠ°. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΠ»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠΌΡΡΠΈ, ΠΠ»Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΄Π°Π»Π°, Π°Π»ΠΈ ΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΌΡΠΆ, ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°Ρ, ΡΠ±ΡΠ·ΠΎ ΡΠΌΡΠΎ. ΠΠ΄ Π½Π°ΡΠ»Π΅ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠ³Π»Π° ΠΊΡΡΡ ΠΈ Π΄Π°Π»Π° ΡΠΈΠ½Π° Π½Π° ΠΎΡΠ΅Π² Π·Π°Π½Π°Ρ. Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½, ΠΎΠ±ΡΡΠ°Ρ Ρ ΠΠΎΡΡΠΎΡ ΠΌΠ°Ρ Π°Π»ΠΈ, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΏΠ΅Π²Π°Ρ.[4] ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Ρ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΊΠ°Π΄Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ ΠΎΡΠ°Ρ, 21. ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1881. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π° ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°ΠΌ, ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΠ½ΡΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΠΠ°ΡΠΊΠ° 1. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1883.[4] ΠΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°ΡΠ΅Π³ Π±ΡΠ°ΡΠ° Π’ΠΈΠΌΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ Ρ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ.[3] ΠΡΠΈΠ³Ρ ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π±Π°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠ°. ΠΠ°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΈΠ· ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π΅Π΄Π½Π΅, Π°Π»ΠΈ ΠΎΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅Π½Π΅ Π²ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΎ βΡΡΠ°ΡΠΎΠΌβ ΠΡΠ°ΡΡ.[5] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ½ΠΈ, Π±Π°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠΊΠ°ΡΠ΅ΠΌ, ΠΏΡΠ΅ΠΏΡΠΎΠ΄Π°ΡΠΎΠΌ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ, ΠΏΠ»Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΠ΅Π²Π°Π»Π° Π΄Π° ΠΎΠ±Π΅Π·Π±Π΅Π΄ΠΈ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ½ΡΠΊΡ Π½ΠΎΡΠΌΠ°Π»Π°Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ. ΠΡΠ²ΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ½ΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΈΡΠΏΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΡΠ²ΠΎΠΌ, Π½Π° ΡΠ²Π΅ ΡΠΎ Π½Π°Π΄ΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ΄ΡΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠ±Π° ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠΈΠ½ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠΎΡ ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌ.[6] Π ΡΠ²ΠΎΠΌ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²Ρ, ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Ρ Π΄Π° Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ, ΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΈΠΌ ΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° (`Π£Π²Π΅Π»Π° ΡΡΠΆΠ°`, `ΠΠ° ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠ²Π΅Ρ`, `Π’Π΅ΡΠΊΠ° ΠΠ»Π°ΡΠ°`). ΠΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΡΠ° ΠΠ»Π°ΡΠΎΠΌ, Π° ΡΠ΅Π½ Π±ΡΠ°Ρ ΠΠΎΠ²ΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ Π±ΡΠΈΠ½ΡΠΎ ΠΎ ΠΠΎΡΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡΡ.[4] Π¨ΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΡΡΠ° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π¨ΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠ΅ 1883/84. ΡΠΏΠΈΡΠ°Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΠΈ ΡΠ²ΠΈΡ ΠΏΠ΅Ρ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄Π° Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΠ»ΠΈΠ΄Π°Π½ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1888/1889. ΡΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄ ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ Π½ΠΈΠΆΠ΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1892/93. ΡΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π·Π°Π²ΡΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅. Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ΅ Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΡ: ΠΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΡΠΊΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, ΠΡΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ°Π²Π»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π‘ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈ Π½Π° ΡΠ΅Π³Π°. ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ Π‘ΠΈΠΌΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠΌΠ°Π³Π°ΠΎ, ΡΠ°Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΠΎ Π³Π° ΠΈ Ρ ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΎ Π΄Π° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠ° ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΡΠΊΠΈΡ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ° ΡΠ°Π·ΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΠΎΠ΄ΡΡΡΠ°Π½Π΅.[6] Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΡΠΎΡ Ρ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠΈ, ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΏΡΠ½Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠΈΠ·ΠΌΠ°, Π±Π΅Π· ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°. Π£Π±ΡΠ·ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π΄Π° ΡΠΈΡΠ°. ΠΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎ, Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ, ΡΡΠΎ, ΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΊΠ°ΠΏΠΈΡΠ°Π» Π·Π° ΡΠΈΡΠ°Π² ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° 1895. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΎΡΠΌΠΎΠ³ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄Π° ΠΠΈΡΠΊΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΠΌ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΎΡΠΈΠ½ΡΠΊΡ ΡΠ»ΠΎΠ³Ρ ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π‘ΠΈΠΌΠΈΡΠ°, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π³Π° Π‘ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΏΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π£ ΠΠΈΡΠΊΠΎΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΈΡΠ°.[7][5] Π‘ΠΎΠΌΠ±ΠΎΡΡΠΊΠΈ ΠΠΎΠ»ΡΠ± ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ `ΠΠ΅ΡΠ°` ΠΈ `ΠΠ°ΡΠΊΠ° Π½Π° Π³ΡΠΎΠ±Ρ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠ°`, ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΎ.[4] ΠΡΠ΅Π»Π°Π·Π°ΠΊ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 1896. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π±Π°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠ° ΡΠΌΠΈΡΠ΅. Π ΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅: β ΠΠ°ΠΊΠ»Π΅, ΡΠΌΡΠ»Π° ΡΠ΅! ΠΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Ρ ΡΠ°Ρ... ΠΠ½Π°, ΠΎΠ½Π°! ΠΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠ° Π΄ΡΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π° ΠΌΠ΅. ΠΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠΈ ΠΊΡΡΠ°ΠΊ ΠΌΠΎΠ³Π° ΡΡΠ°Π½Π°, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠΈ ΠΎΠ³ΡΠ°Π½Π°ΠΊ ΠΌΠΎΡΠ΅ ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅, Π±Π°Π±Π° ΠΌΠΎΡΠ°, ΡΠΌΡΠ»Π° ΡΠ΅! ΠΠΈ ΠΎΡΠ°, Π½ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅, Π½ΠΈ Π±ΡΠ°ΡΠ°, Π½ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΡΠ΅, Π½ΠΈΠ³Π΄Π΅ Π½ΠΈΠΊΠΎΠ³Π°. Π‘Π΅ΠΌ ΡΠ΅. Π ΠΎΠ½Π° ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ `ΠΌΡΠ²Ρ ΠΌΡΠ²ΠΊΡ` ΠΎΡΡΠ²Π°Π»Π°. ΠΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ° Π²ΠΈΡΠ΅. β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ° ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠ²Π΅Ρ, 1896[8] ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Π΅ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΡΠΊΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΠΊ.[3] Π£ ΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΠ»Ρ (1896) ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ° `ΠΠΎΡΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ`. ΠΠ° Π΄ΡΡΠ³ΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ·Ρ ΠΈ 1898. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄Π° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ° ΠΏΡΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ±ΠΎΠ³ ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΡΠ°, ΠΏΡΠΎΠ΄Π°ΡΠ΅ ΠΊΡΡΡ Π»ΠΎΠΊΠ°Π»Π½ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΡ.[3][5] ΠΠΎΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½Π°ΡΠ° ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠ° ΠΠ°Π²ΡΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½Π΅ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΏΡΠΎΠ½Π°ΡΡ Ρ Π·Π±ΠΈΡΡΠΈ ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ° (`ΠΡΡΡΠ΅Π² Π΄Π°Π½`, `ΠΡΠ²Π° ΡΡΠ·Π°`, `Π£ Π½ΠΎΡΠΈ`, `Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅`, ΠΈ `Π£Π²Π΅Π»Π° ΡΡΠΆΠ°`). Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ»ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ ΠΡΠΆΠ°Π²Π½Π΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ΅ 1897. Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΡΠΈ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π΄ΠΎΠΊ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅. Π£Π±ΡΠ·ΠΎ Π·Π°ΡΠΈΠΌ, ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ ΠΌΠ°ΡΠ° 1901. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠ½Π° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ²Π΅ΠΊ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠΈΠΎ ΠΡΠ°ΡΠ΅.[7] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1900, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅, Ρ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΡ ΠΠ²Π΅Π·Π΄Π° ΡΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠΈΠ½ Π΄Π΅Π»Π° ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½Π° ΠΈΠ³ΡΠ° Ρ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΈΠ½Π°. Π¦Π΅Π»Π° Π΄ΡΠ°ΠΌΠ° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½Π° ΡΠ΅ Ρ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΡ 1902. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΠΏΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ ΠΊΠΎΠ½Π°ΡΠ½Π΅ Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ 1904.[9] ΠΠ΅Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΌΠ°ΡΠ° 1901. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈΠΊΠ°Π½ΡΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, Π³Π΄Π΅ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1902. ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»Π°: Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ, ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ, ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΆΠ΅Π½ΠΈ Ρ ΠΠ½Π³Π΅Π»ΠΈΠ½ΠΎΠΌ. ΠΠ΄ ΡΡΠ»Π° 1903. Π΄ΠΎ ΡΡΠ»Π° 1904. Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π½ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²Π΅, Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ· Π½Π° ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡ, Π·Π° ΡΡΠ° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ. ΠΠ°ΡΡΠ°ΠΆΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΎΡΡΠ°Π½Π΅ ΡΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ Π΄Π°Π½Π° Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, ΡΡΠΎ ΠΌΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎ, Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΡΡΠΈΠΎ ΡΠ°Π²Π½ΠΎ ΠΏΠΈΡΠΌΠΎ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΡΡ. ΠΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΊΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ, ΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ΅ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅, ΠΈΠ· ΡΠ»ΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³Π°, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°Π»ΠΈ `ΡΡΠ²ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ`. Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠΎ Π·Π°ΠΌΠ΅ΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΈ ΡΠ²Π»Π°ΡΠΈ Π³Π° Ρ ΠΏΠΎΠ»Π΅ΠΌΠΈΠΊΡ. Π£ Π±ΠΎΠΆΠΈΡΡΠ΅ΠΌ Π±ΡΠΎΡΡ ΠΡΠ°Π²Π΄Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ `Π ΠΈΡΡΠ° Π±ΠΎΡΠ°ΡΠΈΡΠ°`, ΠΏΡΠ²Ρ ΡΠ° Π½Π°Π΄Π½Π°ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΠ· ΠΌΠΎΠ³Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ°.[10] Π‘Π²Π΅ Π΄ΠΎ 1913. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ½ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅.[11] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΠΏΠΎΠ·Π½ΠΈΡΠΈΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ°. Π€ΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ. Π£ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΡ 1903. Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ Π΄Π΅ΡΠ΅, ΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΠ΅ΡΠ°Π½ΠΊΡ, Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ ΠΈ ΠΏΠΎ Π΄Π°Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Ρ ΡΠ΅ΡΠΊΡ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΡ.[12] ΠΠ΅ΡΠΎΠΏΠΈΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Ρ ΠΏΠΎΠ½ΡΠ΄Ρ ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΡΠ°ΠΌ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΡΡΠ΅ Π΄Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ². ΠΠ΅Π΄Π°Π½ Π΄Π΅ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° Π²Π΅Ρ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠΈΠΎ ΠΠ΄Π±ΠΎΡΡ ΠΠΎΠ»Π°ΡΡΠ΅Π²Π΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ Π·Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ, ΠΏΡΠΈΠ»Π°ΠΆΡΡΠΈ Π³ΠΎΡΠΎΠ²Π΅ ΡΠ°Π±Π°ΠΊΠ΅ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ `Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Π»Π° ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΡΠΈΡΠΈ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ Π΄Π΅Π»Π°`. ΠΠΎΠΌΠΎΡ Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΠΈ Π΄Π°ΡΠ΅ `ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΎΠ³Π»Π°Ρ` Π·Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡ ΠΊΡΠ². Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠΈΠ½, Π° ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΎΠΌΠ°ΠΊ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠΈΠ½Π° Π’Π°ΡΠ°Π½Π΅.[13] Π£ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΡ 1913. ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ° ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ Π³Π° Π·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Ρ, Π° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ΅, ΠΏΠΎ ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π ΡΠΆΠΈΡΠ°.[14] ΠΠΎΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ `Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΡΠ΅ΡΡΠ° Ρ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠΈΠΌΠ°` Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠΈΡ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠ΅ΡΠ»Π° Π²Π»Π°Π΄Π° ΡΠ° ΡΠΈΡΠ°Π²ΠΎΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ Π°Π΄ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ. ΠΠ°ΠΎ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Ρ Π¦ΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅Π½ΠΎ ΠΏΡΠ°ΡΠΈ Π²ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΎΠ²Π»Π°ΡΠ΅ΡΡ, ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈ ΠΌΠΎΡΡΠΈ ΠΊΡΠ°ΡΠ° Π‘ΡΠ΅ΡΠ°Π½Π° ΠΡΠ²ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠ°Π½ΠΎΠ³, ΠΈΠ· Π‘ΡΡΠ΄Π΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΠ΅ΡΠΈ.[14] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1915. ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ.[15] Π£ ΠΠ΅ΡΠΈ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° Π²ΠΎΡΡΠΊΡ, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΊΡΠ΅Π½ΡΠ»Π° ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΠ»Π±Π°Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΡ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ Π½Π° Π¦Π΅ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΊΠ°ΠΏΠΈΡΡΠ»Π°ΡΠΈΡΠ΅ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΠΎΡΠ½Π΅ Π·Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΏΡΡΡ Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ ΠΈ `ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΡΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠ°Π½ΠΈ` Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ°Π½ Ρ ΠΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠΈ. ΠΠ²Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠΊΠΈΡΡ `ΠΡΠ΄ΠΈ Π ΠΈΡΡΠ°` ΠΈΠ· ΡΠΈΠΊΠ»ΡΡΠ° ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ.[12] ΠΠ°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ ΠΠΎΡΡΠΈ Π₯Π΅ΡΠΌΠ°Π½Ρ, Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΡ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄Π΅, ΡΠ°Π΄Π° Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΡ Π²ΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΡΠ²Π΅ΡΠ½Π΅ΠΌΠ°Π½Π° Π·Π° ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΡ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ½Π°ΡΠΈΡΠ΅, Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄. ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ `ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅`, ΠΎ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ ΠΏΡΠ΅Ρ ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΡ.[12][15] Π‘Π°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 1916. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ°.[14] Π£ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² 1917. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° `Π½ΠΎΠ²Π΅Π»Π°` ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΎΠΌ `ΠΡΠ΅Π»Π° ΠΊΡΠ²` ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Ρ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ `ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ΅ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ`. Π£ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°ΡΡ Π¦ΠΠ, ΠΠΎΡΠ½Π΅ Π³Π»Π°Π²Π½Π΅ Π³ΡΠ±Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ `Π¦ΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΊΡΡΡ`. ΠΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΈΡΡΠΎΡ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ° ΠΈ Ρ Π½ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ Π²Π΅ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘Π₯Π‘.[12] ΠΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΈ ΡΠΌΡΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1919. ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ `ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ` Ρ Π»ΠΈΡΡΡ ΠΠ°Π½. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ Π΄Π°Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ Ρ Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΡ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ Π·Π° Π°Π΄ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ° ΠΈΠ½ΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΎΡΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π°.[16] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1921. ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ `ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΠ΅Π»ΠΊΠ°`, Π° ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΡ Ρ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠΈΠΌΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ `ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ` ΠΈ `ΠΠ°Π±ΡΡΠ°Π½ΡΠΈ`.[17] Π£ Π°ΠΏΡΠΈΠ»Ρ 1924. ΡΠ»Π°Π²ΠΈ ΡΡΠΈΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈΡΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠΏΠ΅Ρ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ° ΠΈ ΠΈΠ³ΡΠ°.[15] ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ `ΠΠΎΡΠΈ Π·Π΅ΠΌΡΠ°ΡΠΈ`.[17] Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ° ΠΏΠ»Π°Ρ Π½Π° ΠΊΠΎΠΌ Π·ΠΈΠ΄Π° ΠΊΡΡΡ.[12] Π‘Π²Π΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ²Π»Π°ΡΠΈ ΠΈΠ· ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, ΡΡΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ, ΡΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅, ΡΡΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°Π½ΡΠ½ΠΈΡ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Π° Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ Ρ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠΈ. Π Π°Π΄ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΡΠΆΠΈ ΡΠ° Π³Π»ΡΠΌΡΠΈΠΌΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ Π§ΠΈΡΠ°-ΠΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ΅ΠΌ. Π£ΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ Π½Π° ΠΠΎΡΡΠΎΠ»Ρ 21. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π‘Π°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π΄Π²Π° Π΄Π°Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ.[18] ΠΠ΄ 1928. Π΄ΠΎ 1930. ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄Π΅Π»Π° Ρ ΡΠ΅Π΄Π°ΠΊΡΠΈΡΠΈ ΠΡΠ°Π³ΡΡΠΈΠ½Π° ΠΠΎΡΡΠΈΡΠ°, ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°.[12] ΠΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ Π Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎΠ³ ΠΏΠΈΡΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΠ°Π»ΠΎ Π·Π½Π°. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΡΠ½ΡΠΊΠ° ΠΠΎΡΠ° ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°Π»Π° Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΡ:[19] β ΠΠΈΡΠ»ΠΈΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΏΠ»Π°Π²Π΅ ΠΎΡΠΈ, ΡΠ°ΠΊΠΎ Π³Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠ°ΠΌ ΠΈΠ· ΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΡΠΎΠ³, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΡΠΈ ΡΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Ρ Π½Π°ΡΠΈΠ½ Π²Π°ΡΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΡΠ°ΠΊ Π½ΠΈ ΠΌΠΎΡΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΡΠ°ΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π±ΠΈ Π±ΠΈΠ»Π΅ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΡΠΈΠ²Π΅ ΠΏΠ° Π΄Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ³Π° ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠΌΠΎ ΠΏΡΠΈΡΡ. Π§ΡΠ»Π° ΡΠ°ΠΌ Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΏΡΠ΅ Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΎΠ΄Π΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°Ρ Π΄Π° Ρ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ° ΡΠΊΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ° ΡΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ βΠΎΠ΄ΠΎΡ β, ΠΈ ΠΎΠ½Π΄Π° ΠΎΠ΄Π΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠΎΠ±Ρ. ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΎ Π±ΠΈΠΎ Π·Π½Π°ΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Ρ Π΄Π° Π½Π΅ΡΡΠΎ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ΅ , ΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΡΠ»ΠΎ Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ. ΠΠ½Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎ Π΄Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ±Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ° Ρ ΡΠΎΠ±ΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ, Π° ΡΠ²Π΅ ΠΎΡΡΠ°Π»Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΡΠ°ΡΡ, ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΌ Π΄Π° Π²ΠΎΠ»Π΅ Π΄Π° ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΡΠ°ΡΡ, ΡΠ΅Ρ Π±ΠΈ ΡΠ²ΠΈ Π²ΠΎΠ»Π΅Π»ΠΈ Π΄Π° Π²ΠΈΡΠ΅ Π·Π½Π°ΠΌΠΎ. β ββΠΠΎΡΠ° ΠΠΈΠ²Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ°Π²ΠΈΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΡΠ½ΡΠΊΠ° ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Ρ Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ βΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ°Π½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈβ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄Π°Π»Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°, ΠΠ’Π’ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, 2010. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π£ ΡΠΊΠΎΡΠΎ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΡΠ°ΡΠ° β ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈΠΌ, ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ, ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΈΡΠΏΡΡΠ΅Π½Π° Π±ΡΡΠ½ΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π³ΡΠ°Π΄ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° ΡΠ°ΡΠΊΡΡΠ½ΠΈΡΠΈ Π²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡ ΠΏΡΡΠ΅Π²Π° ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈΡ Π΄ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°. ΠΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ 1878. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ Π²Π»Π°ΡΡΡ ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΈΠΌΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠ²Π»Π°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈΠΌΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ Π½Π°ΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΈ Π΄Π° ΠΈΠ·Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΈΡΠ΅, ΠΊΠΎΠ½Π°ΠΊΠ΅ ΠΈ Ρ Π°ΠΌΠ°ΠΌΠ΅. ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΡΠΈ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΡΡΡΡΠΊΠΈ ΠΈ Π°ΡΠ°ΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ, ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½Π° Π΄Π° ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ Π±Π»ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΡΡΡ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ 1878. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΌΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½Π° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΎΠ²Π½ΠΎ, Π° ΡΠ°ΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΊΡΠΈ β ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠΈ ΡΡΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ°Π·Π°ΡΠ°ΡΡ. Π£Π³Π»Π΅Π΄Π½Π΅ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π΄Π°Π»Π΅ ΡΡ Ρ ΡΡΠ΄Π°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠ°Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄, ΠΎΠ΄ 1878. Π΄ΠΎ 1910. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π½Π° ΡΠ°Π·ΠΌΠ΅ΡΡ Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π°, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠΌΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΡΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΈ Π·Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ²Π°Π½Π΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌ, ΠΈ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΡΡΡΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°ΡΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ΄Π°ΡΠ°Π»ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΎ ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΎ, ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ.[20] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΎΠΊΡΠΏΠ½ΠΎ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΎ Π·Π° ΠΡΠ°ΡΠ΅, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ Ρ ΠΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈΠΎ. ΠΠ½ ΡΠ΅ Π·Π° ΠΡΠ°ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΎ Π΅ΠΌΠΎΡΠΈΠ²Π½ΠΎ Π²Π΅Π·Π°Π½ ΠΈ ΡΠ° ΠΎΡΠΈΠ³Π»Π΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠΈΠ½ΡΠ»Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ βΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π°Π½Π΅β (ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° 1900. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π½ΠΎΡΠΈ Π½Π°Π·ΠΈΠ² βΠ‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈβ). ΠΠ΅ΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΡΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π²Π°ΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ, Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Ρ, Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΈΡ ΠΌΠ΅ΡΡΠ°, ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΠ° Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ, ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠ°ΠΊ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠ΅. Π ΡΓ’ΠΌ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΡΡ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ Π½Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ»ΡΡΠ°ΠΎ, ΠΈΠ½ΡΠ΅Π³ΡΠΈΡΡΡΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΈΡ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π° Ρ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ, Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΈΠ³Π»Π° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠ½ΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π·Π°ΠΎΠΊΡΡΠΆΠ΅Π½ΠΎΡΡ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ΅Π· ΠΎΠ±Π·ΠΈΡΠ° Π½Π° ΡΠ²Π΅ ΡΠΎ, Ρ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈ ΡΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°, ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠΈΠ½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΎΡΠΏΠΎΡΠ½Π° Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠ° ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ°. ΡΡ. ΡΠ΅Π°Π»Π°Π½ ΠΎΠΏΠΈΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡ Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π»ΠΎΠΌΡ Π΄Π²Π° Π²Π΅ΠΊΠ°.[20][21] Π Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΠ²Π°Π½ Π‘ΠΊΠ΅ΡΠ»ΠΈΡ Ρ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° Π½ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΠ΅ΠΌΠ° Π‘ΠΊΠ΅ΡΠ»ΠΈΡΡ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, `Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ Π½ΠΎ ΠΎΠ³ΡΠΎΠΌΠ½Π° Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΠ΅Π²Π°Π»ΠΈ Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ`. ΠΠ°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ Π΄Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΌΠ°Π½Π° ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΡΠ°ΡΠ°ΠΊΠ°. ΠΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ»ΠΈΠΊ, Π΄ΠΎΡΡΠ° ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π²ΠΈΠ΄ΠΈΠΊΠ°, ΡΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ ΡΠ²Π΅Ρ ΠΈ ΡΡΠ΄Π΅ Π½Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅, Π½Π° ΡΡΠ±Π°Π², ΠΈ Ρ ΡΠ²Π΅ΡΡ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΡΠ±Π°Π²Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ±Π°Π²Π½ΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅Π²Π΄Π°Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ±Π°Π²ΠΈ. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΡΡ Π½Π΅Π²Π΅Π·Π°Π½Π΅, Π½Π΅ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½Π΅, ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±Π΅Π· ΡΠΊΠ»Π°Π΄Π°, Π΅ΠΏΠΈΠ·ΠΎΠ΄Π΅ ΡΡ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ°Π½Π΅ Π½Π° ΡΡΠ΅ΡΡ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠΏΠΈΡΠΈ Π³ΡΡΠ°ΡΡ ΡΠ°Π΄ΡΡ, Π΄ΠΈΡΠ°Π»ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΠΆΠ°ΠΊ ΠΈ ΠΈΡΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ°Π½, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄Π° Π½Π° ΠΌΡΡΠ°ΡΠ΅, ΡΠΈΠ½ΡΠ°ΠΊΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π΅ΡΠΈΠ³ΡΡΠ½Π°, ΠΎΠΏΡΡΠ° ΠΏΠΈΡΠΌΠ΅Π½ΠΎΡΡ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½Π°. ΠΠ»ΠΈ, ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΈΡ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΡΠ°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΡ ΡΠΎΡΠΌΠ΅, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π²ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ ΠΊΠΎΡΠ° Π½Π°Π΄ΠΎΠΊΠ½Π°ΡΡΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ²Π΅: ΡΠΈΠ»Π°Π½, Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ, Π½Π΅ΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΠ»Π°Π½ Π»ΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ. Π’ΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΄Π° Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π»Π΅Π½Π°Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π±ΠΈΠΎ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ.[22] Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ±Π°Π·ΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅. ΠΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ: β ΠΠΎ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΡΠ°ΠΌ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠΏΠΎΠ½ΡΠ°Π½ΠΎ, Π½Π΅ ΡΠ°Π·ΠΌΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ΅. Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ Π·Π½Π°ΠΎ ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠΎ Π½Π°ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ, ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ. ΠΠ° ΡΠ°ΠΌ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π΅ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Π½ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠ½ΡΠ΅Π»ΠΈΠ³Π΅Π½ΡΠΈΡΠ° Π½Π΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π°, ΠΎΠ½Π° ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅ ΠΈΠ»ΠΈ Π΄Π° ΡΠ³Π»Π°ΡΠ° ΡΡΠΎ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈ ΡΡΠ²ΠΎΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΠΏΡΠΈΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡΠ°: ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ Π°ΠΊΠΎ Π½Π΅ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅Π½Π΅ Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Ρ Π²Π°ΠΌΠ°, Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ. ΠΡΡΠ³ΠΎ, ΡΡΠ΅Π±Π° Π΄Π° ΡΠΈΠ½ΠΈ Π΄Π° Π·Π°Π²ΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° Π±Π»ΠΈΠΆΡΠ΅Π³. β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΡ ΡΠ° ΠΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΠΌ[23] ΠΡΠ²ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄ Ρ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΡ ΠΠΎΠ»ΡΠ±. Π’ΠΎ ΡΡ Π±ΠΈΠ»Π΅ Π΄Π²Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅: ΠΠ°ΡΠΊΠ° Π½Π° Π³ΡΠΎΠ±Ρ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ°.[24] Π ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ: β ΠΡΠ²Π΅ ΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅ΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π»ΠΈΡΡ Π΄Π° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠ° ΠΠ°Π²ΡΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΡΠΊΡΡ, ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ Π΄Π²Π΅ ΠΌΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ. ΠΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠΎ, Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π²Π°ΠΎ ΠΈ ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΡΠΈΠΎ Π½Π° Π΄Π°ΡΠΈ ΡΠ°Π΄. Π ΠΎΠ±Π΅ΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΡΠ²Ρ ΠΌΠΎΡΡ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ. ΠΠ° ΡΠ°ΠΌ Π΄Π°ΠΎ ΠΎΠ³Π»Π°Ρ ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΠ΅ Π. Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ²Ρ ΠΌΠΎΡΡ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΊΡΠΏΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠΏΠ»Π°ΡΠ΅, ΡΡΠΎ Π³ΠΎΠ΄ Π½ΠΎΠ²ΡΠ° Π΄Π° ΡΠ°ΠΌ Π΄ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΠΎ, ΡΠ° ΡΠ°ΠΌ Π΄Π°Π²Π°ΠΎ Π³. ΠΠ½Π΄ΡΠΈ ΠΠ°Π²ΡΠΈΠ»ΠΎΠ²ΡΡΡ, Π΄Π° ΠΎΠ½ ΡΠΎ ΡΡΠ²Π°, Π±ΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π° Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌ, Π΄Π° Π±ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠΈΠΌΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠ»Π°ΡΠΈΠΌ ΠΊΠ°Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ Π³ΠΎΡΠΎΠ²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Π°. ΠΠ»ΠΈ, ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΎ, Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΎΡΠ°Ρ ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° ΠΌΠΎΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΠΈΡ, ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΎ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΌΡ Π΄Π°Π²Π°ΠΎ Π½Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ΅ (ΠΎΠΊΠΎ ΡΡΠΎΡΠΈΠ½Ρ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ°) Π° ΠΎΠ½ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°Π½, ΠΏΡΠΎΡΡ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Ρ, ΠΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡ, ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·Π° ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π°Π»Π°Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ΅Ρ ΠΌΠΈ ΡΡΡΡΠΏΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ Π½Π° ΠΏΡΠΎΠ΄Π°ΡΡ, Π΄Π° ΠΌΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΎΡΠΏΠ»Π°ΡΡΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΠΎΠ³Ρ. β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, 1919.[25] ΠΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΎΠ·Π° ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΏΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ Ρ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π½ ΠΏΡΠ²ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΠ΅ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΎΡ, ΡΠ²ΠΎΡΠ°Ρ Π½ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅, Π·Π°ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠΈΠ»Π° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΈ. Π‘ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° Π·Π°ΡΡΠ΅ΠΏΠ΅ΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ Π΄ΡΡΠ³Π°ΡΠΈΡΠΈΠΌ Π·Π²ΡΠΊΠΎΠΌ, ΡΠ·Π΄ΠΈΠ³Π»Π° ΡΠ΅ Ρ Π΄ΠΎΡΠ°Π΄ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅Π³Π½ΡΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠΈΠ½Π΅, ΠΈ Π΄ΠΎΠΏΡΠ»Π° Π΄ΠΎ ΡΠ΅Π·Π³ΡΠ° Π΄ΡΡΠ΅Π²Π½Π΅ Π³Π°Π»Π°ΠΊΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. Π£ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ·Π°ΠΌΠ°, ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ° ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°Π³Π»ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΈΠ΄Π° ΠΈ ΠΎΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΡΠ²ΠΎΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π΄ΠΎΠ±Π°. Π€ΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ²ΠΈΠ΄, ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°, Π³ΠΎΠ»ΠΈ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠ΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ΅.[26] Π¦ΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠ³, ΠΏΠΎΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° Π½ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π΅ΠΏΠΎΡ Π΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠ»Π΅ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΈΠΊ ΠΈΡΠΏΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°ΠΊ ΠΈ ΠΎΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π½ΠΈΡ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΡΠ΅ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π΅Π²ΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π΅ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ ΡΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ Π½Π° ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ΅ Ρ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ. ΠΠ°Π» Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ Π±ΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΡ ΠΈ Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈΡ ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅, ΡΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π°Ρ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ° Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Π° Π½Π΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ»ΠΈ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°, ΠΊΠ°ΠΎ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠΈΡ ΠΈ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠ°, Π½Π΅ΠΏΡΠΈΠ»Π°Π³ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ, ΠΎΡΡΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ° Π½Π°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ΠΆΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ Π±ΠΈΡΠ°, ΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π·ΠΎΠ²Π° ΠΊΡΠ²ΠΈ. ΠΠ°Π» Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΡ ΠΊΠΎΠ΄ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΠΊ Π±ΠΎΠ» Π·Π° ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ, Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ.[26] ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅: ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΎΠ³Π»Π°Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΠΎΠΏΠΈΡ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΌΡ ΡΡΡΡΠΏΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ Π·Π° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠ΅ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°.[13] Π ΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² (1910) ΠΎΡΠ΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΠΊ-Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½Π΅. Π‘Γ’ΠΌ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π±ΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π²Π°ΠΎ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²ΡΠ΅, ΠΈ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΡΠ°Π·ΠΈΡΠΎ Π½Π΅Π³Π°ΡΠΈΠ²Π°Π½ ΡΡΠ°Π² ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π²ΡΡΡΠ΅. ΠΠ½ ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ (Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΠ°Ρ) ΡΠ²Π΅ΠΎ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ, ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠΎ, Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΎ ΠΏΡΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Π΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ°. ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ²Π°ΠΊΡ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΠ»ΡΡΠ΅. ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΈ ΡΡΠΈΠ» ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ°, Π½Π°Π³Π»Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ Π΄Π° ΠΎΠ½ Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΡΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΡΠ°Π½Π΄Π°ΡΠ΄Π½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ, ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ° ΡΠ° ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΈΠ½ΡΠ°ΠΊΡΠΎΠΌ. Π¨ΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°Π½ΠΈ Π½Π° ΠΠ°ΠΏΠ°Π΄Ρ ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π° ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠΌΠ° Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½Π΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅, ΠΎΠ½ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°ΠΊ ΠΎΡΡΡΠΎ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Π°Π»ΠΈ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ, ΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΏΠΈΡΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΈ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π½Ρ, ΠΈΡΡΠΈΡΡΡΠΈ ΠΏΡΠΈ ΡΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΡ βΠ΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΡβ ΡΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ Π½Π°Π΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠΌ `Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎΡΡΡ`. Π‘ ΠΎΠ±Π·ΠΈΡΠΎΠΌ Π½Π° ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π½ΠΎΡΡ ΠΈ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠ²ΡΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ°Π»Π΅Π½Π°Ρ, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΡΠΈΠ» β ΠΊΠ°ΠΎ βΠΌΡΡΠ°Π²ΠΎΡΡ Π³Π΅Π½ΠΈΡΠ°β. Π£ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΡ (ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ β ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΠΏΡ ΠΠ΄Π²Π°ΡΠ΄Π° Π‘Π°ΠΈΠ΄Π°) ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½Ρ ΡΠ»ΠΈΠΊΡ ΡΠΏΠΎΡΠ°ΡΡΠ΅Π³ ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄Π° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ΅Π»ΠΈΠ±ΠΎΡ ΠΠ»ΠΈΠ³ΠΎΡΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΏΠΎ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡ ΠΊΠΎΠ΄ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎΠ³ ΠΏΠΈΡΡΠ°:[20] β ΠΡΠ΅Π΄Π° ΠΌΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Π³Π»Π°Π²Π° ΡΠΈΠΏΠΈΡΠ½Π° Π·Π° ΠΡΠ³, ΠΏΠ΅ΡΠ°Π»Π±Π°ΡΡΠΊΠ°, Ρ Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΎ ΡΡΠΈΡΠ½ΡΡΠΈΠΌ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»ΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΡΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ²ΡΠ΄ΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ²ΠΈΠ΄Π½ΠΎ ΠΎΠΏΠΎΡΠ΅ Π΄ΠΈΠ²ΡΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΎ, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ βΠ΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΠΎβ, ΡΠΈΠ½ΠΈΠ»ΠΎ ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠΊΠ½Π°, ΡΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΎΡΡ Π·Π° Π·Π΅ΠΌΡΡ ΠΈ ΡΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ΅, ΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ°Π² ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ Π³ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΈ [β¦] ΠΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»ΡΠ° Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠ±ΠΎΠΌ, Π²Π΅Ρ ΡΠΈΡΠΎΡΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° ΠΈΠ· Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄ ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΡ , Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ½ΠΈΡ . β ββΠΠ΅Π»ΠΈΠ±ΠΎΡ ΠΠ»ΠΈΠ³ΠΎΡΠΈΡ[8] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΠΏΠΈΡΠ΅ Π‘ΠΊΠ΅ΡΠ»ΠΈΡ, ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°ΠΌΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° Ρ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΌΠ°Ρ , ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΏΡΠ²ΠΈΡ ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π΅ΠΎ ΡΠΎΠΏΠ»Π° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠ΅ ΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΠΈ, ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΠ²Π΅ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π΄Π° ΠΊΠ°ΠΆΠ΅, Π΄Π° Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π½Π°Π²ΡΠ° ΠΈ Π΄Π° ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ΅Π±Π΅, Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΡΠΏΠ΅Π²Π°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ. ΠΠ»ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ²Ρ ΡΡ Π±ΠΎΡΠ°Π·Π°Π½ ΡΠ°Π·Π±ΠΈΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ², Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠ»Π° Π½Π΅ΠΈΡΡΡΠΏΠ½Π° ΡΠ½Π°Π³Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°, Π·ΡΠ΅Π»ΠΈΡΠΈ ΡΠ°Π»Π΅Π½Π°Ρ, Π²Π΅ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ, ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠΈΠ³ΡΡΠ½ΠΈΡΠ° ΡΡΠΊΠ°. Π’ΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΠ· ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΈ ΡΠ»Π°Π±ΠΎ Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΈΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°, Π½ΠΎ ΡΠΈΡΠΎΠΊΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅Π½ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠΈΡ ΠΈ Π½Π°ΡΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌ, ΡΠΈΠ·ΠΈΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π±ΠΎΠ³Π°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅Ρ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°, Π°Π»ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π½Π΅ Π²ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΡΠΈ Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½, Π½ΠΎ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π±ΠΎΠ³Π°ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π°, Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π°Π»ΠΈΠ²Π° ΡΠ²Π΅ ΡΡΠΎ ΡΠ·ΠΌΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ.[22] ΠΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ΅ΡΠΊΠΈ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΈ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΠ½Π³Π΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΏΠΎΠΌΠ°Π³Π°Π»Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ°Π΄Π΅ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°. ΠΠ°ΡΠΌΠ°ΡΠ΅ Π΄Π²Π° ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠΈ ΠΏΡΡΠ°, ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°Π»Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ²ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ Π»Π°ΠΊΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΠΌΠΎΠ³Π»ΠΈ Π΄Π° ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΡ. ΠΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ Π΄Π° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½Π° ΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Π΄ΠΎΠ΄Π°Π»Π° ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ.[27] Π ΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² Π°Π΄Π°ΠΏΡΠΈΡΠ°Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΡΡΠΎΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π’Π ΡΠ΅ΡΠΈΡΡ. ΠΠ΄ 4. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 2021. ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΠΈΠ²Π°Π»Π° Π½Π° Π Π’Π‘ 1.[28] ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅: ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° (Π΄ΡΠ°ΠΌΠ°) ΠΡΠ°Π³Π° Π‘ΠΏΠ°ΡΠΈΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, 1914. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Ρ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΡ ΠΠ°ΡΠ΅, ΠΈΠ· ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄Π° ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, 1902. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°. βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° 1900. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅Π½Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΡ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ, ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡ ΠΈ ΡΠ°ΡΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ Π²Π΅ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ°. βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΈΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ΅ Π³Π»Π΅Π΄Π°Π½ΠΈΡ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄Π° Ρ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ. ΠΠΎΠΌΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΎΡ ΠΠ΅ΡΠ°Ρ ΠΠΎΡΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠ°Π½ΡΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΡ βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π΅β Ρ ΠΈΡΡΠΎΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΎΠΏΠ΅ΡΡ, ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ 1931. Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ.[20] ΠΡΠ°ΠΌΠ° βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½Π° Π½Π° ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΡΠ΅Π½Π°ΠΌΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ (ΡΠ½ΠΈΠΌΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²Π°), Π° Π±ΡΠΎΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π²Π°Π½ Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠΎΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ΠΊΡΡ. Π£ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½ΠΎ, ΡΠΈΠΌΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½ΠΎ ΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½ΠΎ Ρ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΊΠ°Π»ΡΠΏΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΡΡΡ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΡΠ°. Π£ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΠ»Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΡ ΡΠΏΠΎΡΠ°ΡΡΠΈ Π΅ΡΠ΅ΠΊΡΠΈ (ΡΠ°ΡΠΊΠΎΡΠ½Π° ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ°, ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°, ΠΈΠ³ΡΠ°β¦), Π° Π½Π΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΠΊΡΡ. Π ΡΓ’ΠΌ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π·ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠΎΠΌ βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π΅β Ρ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΡ, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠ° ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΊΠ°ΠΎ Π²Π΅ΡΠ΅Π»Π° ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½Π° ΠΈΠ³ΡΠ°. ΠΠ½ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π½Π΅Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ³Π° ΡΡΠΎ ΡΡ Π°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈ Π½Π° ΡΡΠ΅Π½ΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π΅Π°Π΄Π΅ΠΊΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄Π΅Π²Π΅Π½ΠΈ. Π ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΊΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ°ΠΊΠΎ Π½Π΅ΡΡΠΎ Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π½ΠΈΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ.[20] ΠΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΈΠ· βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π΅β Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΡ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ°, Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ 60-ΠΈΡ ΠΈ 70-ΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° 20. Π²Π΅ΠΊΠ°, Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π²ΡΡΠ½Ρ ΡΠ΅Π½Π·ΡΡΡ. ΠΠ½Π΅ Π±ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΡΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°Π½Π΅, ΠΈΠ· ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π±Π°ΡΡΡΡ, ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΠΌ ΠΊΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΌΠΈΠΌΠ°, Π½Π΅ΠΏΠΎΠΆΠ΅ΡΠ½ΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΈ, ΡΠΎΡΠΌΡΠ»Π°ΡΠΈΡΠ΅, ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΡΡΡΡΠΈΠ·ΠΌΠΈ, ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠΏΠ΅Π²Π°ΡΡ ΡΡΠ±Π°Π² ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ΅β¦ ΠΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄Π΅Π»ΡΡΡ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½Ρ ΡΠ°Π·ΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΠΎΡ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈ, Π° ΠΎΠΏΠ΅Ρ Π΄Π° ΠΎΡΡΠ°Π½Ρ ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΡΠΈΠ²ΠΎ βΠ²ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅β. Π€ΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠ½Π° Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΡ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ»Π°Π²ΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠΎΠΊΠ»Π°ΠΌΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ³ βΠ±ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ²Π°β, ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΡΡΡ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠ°Ρ ΠΊΡΠΎΠ· ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΠΈΠΏΠ°. ΠΠ²Π°ΠΊΠ²Π° ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΈΡΠ°Π½Π° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΎ ΠΡΠ°ΡΡ Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ²ΡΡΡΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΠΏΠ°. Π£ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠ»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΎ ΠΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠΈΠ²ΠΎ ΠΊΡΠΎΠ· ΡΠΈΠ½ΡΠ°Π³ΠΌΡ βΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΎ ΠΡΠ°ΡΠ΅β. Π£Π· ΡΠ²Π΅ ΡΠΎ, Π°Π΄Π°ΠΏΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΈΡ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ½Π°Π΅ΡΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°, ΡΠ΅ΠΊΠ»Π°ΠΌΠΈΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ βΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°β, ΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈΡ ΡΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ° Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ, Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ Π΅Π³Π·ΠΎΡΠΈΠ·ΡΡΡΡΠΈ ΠΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΠΏΠ΅ ΠΊΡΠΎΠ· ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΌΠ°ΡΡΠ°.[20] ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅Π»Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΡΠΏΠ΅Ρ ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°Π½ΠΈΡ ΡΡΠ΄ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΏΠ°Π»Π° ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½Π° ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π½Π° ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ° Β»Π΄Π΅ΡΡΠ°Β«, Β»ΡΠ΅Π²Π΄Π°Ρ Π°Β« ΠΈ Β»ΠΆΠ°Π»Π° Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΒ«, ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅, ΠΊΠΎΡΠ° Π²ΠΎΠ»ΠΈ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈ Ρ ΡΡΠ½ΠΎ Ρ ΡΠΎΡ. Π’ΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ° ΡΡΠ±Π°Π²Π½Π° ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ° ΡΠ΅ΠΆΡΠ΅, ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠ³Π΅, ΠΏΡΠ½Π° Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅Π²Π΄Π°Π»ΠΈΠ½ΠΊΠΈ, ΡΠ° Π½Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΈ Π·Π°Π½ΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π²Π°ΡΠ° ΠΎΠΊΠΎ ΡΡΡΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ΅. ΠΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π±Π°, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π½Π΅Π²Π΅ΡΡΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°Π½Π°, Π½Π΅ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·Π°Π½Π°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΈΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΎΡΠΎΠ±ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ°, ΠΏΠ°ΡΠΎΠΊΡΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ ΡΡΠ±Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ, ΠΏΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΈΠΌ Π°ΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎΠΌ, ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΠ²Π°Π½ Π‘ΠΊΠ΅ΡΠ»ΠΈΡ.[22] β ΠΠ°ΠΌΠ΅ΡΠ°Π»ΠΎ ΠΌΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΎΠ½Π΅ ΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π·Π²Π°ΠΎ Π±Π°Π»ΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ Π° Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ. ΠΠ° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ Π΄Π° ΡΠ°ΠΌ ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅ΠΊ, Π° Π½Π΅ ΡΠ°Π΄Π°, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΡ Ρ ΠΌΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΡΡΡΠ΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½Π°. ΠΠ΅Ρ Π΄Π° Π½Π΅ΠΌΠ° Ρ ΡΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ΡΠ΅Π³Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅Π³Π°, Π±Π°Π»ΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³Π° Π° Π½Π΅ ΡΠ°ΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΈΠ½ΡΠΈΠ°Π»Π½ΠΎΠ³, Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½Π°ΠΊΠΎ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ Π½Π°Π³Π»Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ, ΠΎΡΠΊΡΠ΄Π° Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠΎΡΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠ° ΠΈΡΡΠΈΠΌ ΠΎΠ΄ΡΡΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅Π²Π°ΡΠ΅ΠΌ, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠΈ Ρ ΡΠΎΡ Π½Π΅ΡΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅, ΡΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ, ΠΏΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ Ρ Π‘ΠΎΡΠΈΡΠΈ, Π‘ΠΊΠΎΠΏΡΡ, ΠΠΎΡΡΠ°ΡΡ, Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ, ΠΏΠ° ΡΠ°ΠΊ ΠΈ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡΡ? β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ[29] ΠΡΠΈΠΊΠ°Π· ΠΡΠ°ΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ°ΡΠ°Π²Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π΅ ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°. ΠΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈΠ· 1899. ΠΠ΅ΠΎ ΠΊΠΎΠ»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠ΅ ΠΠ΄Π»ΠΈΠ³Π°ΡΠ°. Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠΎΡΠΈ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ Ρ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ. ΠΠΎ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΎΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅Π½Π° ΡΠ°ΠΌΠΎ Π½Π° ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½Π΅ ΠΈ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ ΡΡΠ³ΠΎΠΈΡΡΠΎΡΠ½Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅, Π½ΠΎΠ²ΠΎΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅, Π΄Π΅ΠΎ Π‘ΡΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π° 1877. ΠΈ 1878. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ½ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠΎΠ³Π° Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³, ΠΆΠΈΠ²ΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΈ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΡΠΈΠ²ΠΎΠ³ Π΅Π³Π·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΠ°, ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ°, Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ, ΠΈΠ· ΠΊΠΎΡΠ΅Π³ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π΅ΠΎ Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠ·Π³Π»Π°Π΄ΠΈΠ²Π΅ ΡΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅, ΠΈ ΠΈΠ· ΠΊΠΎΠ³Π°, Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°Π΄Ρ, Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠ΅ΡΠΈ. ΠΠ½ ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΠ·ΡΡΠ΅, Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΡΠ°ΡΡ Β»ΡΡΠ°ΡΠΈΡ Π΄Π°Π½Π°Β«, ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½Π΅ ΡΡΠ΄Π΅, ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΌΠΎΠ²Π΅ Π°Π»ΠΈ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ°Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ. ΠΠ½ ΠΎΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ ΠΈ ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎ, Π²ΡΠ»ΠΎ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΡΠ΄Π΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ° ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°Π»ΠΈ ΠΈ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ° Π΄Π΅ΡΠΈΠ»ΠΈ, Π½Π°Π»Π°Π·Π΅ΡΠΈ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎΠ»ΡΠΈΡΡΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΠ°Π»Π°Π½ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΎ Β»ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΈ Π²ΡΡΒ« ΡΡΠ±Π°Π²ΠΈ, ΠΏΡΠ΅Π»ΠΈΠ²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠΎ ΡΠ²Π΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΡΡΠ°, Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·ΡΡΡΡΠΈ Π½Π΅ ΡΠ΅ΡΡΡ Π²Π΅Ρ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π½Π΅ΠΌΠ° Π±Π°Π½Π°Π»Π½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ.[30] Π£ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈΠΌΠ° Π²ΡΠ»ΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³, Π»ΠΎΠΊΠ°Π»Π½ΠΎΠ³, ΠΏΠΎΡΠ΅Π² ΠΎΠ΄ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΡΠΈΠ²ΠΎΠ³ Π°ΡΡ Π°ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠ° ΠΏΠ° Π΄ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π° Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠ΅ΡΠ°Π»Π° ΠΈΡΡΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠ° ΡΡΠ»Π½ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡ. ΠΠ»ΠΈ Ρ ΡΠ²Π΅ΠΌΡ ΡΠΎΠΌ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΡ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³Π° ΠΊΡΡΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π»ΠΎ ΡΠΎΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΎΠ³, ΠΈΠΌΠ° Π²ΡΠ»ΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³, ΠΈΠΌΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³, Π»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³. Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π²Π° Π΄Π° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ²Π΅Ρ, Π½ΠΎ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅Π±Π΅, ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΏΠ»Π°Ρ ΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΡΡΡΠ°ΡΡ ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π½Ρ ΡΠ΅ΠΆΡΡ. Π£ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠ±Π° ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΡΡΠΎΠΊΠ° ΠΈ ΠΠ°ΠΏΠ°Π΄Π°, ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π΅, ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈ ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π°, ΡΠ½ΠΎΠ²Π° ΠΈ ΡΠ°Π²Π΅, ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Ρ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΠΌΠ΅ΠΎ Π΄Π°ΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ°Π½, ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠΈΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π΄ΡΡΠΎΠΌ. ΠΠ΅ΡΡ ΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΈΠΌΠ° Π½ΠΈΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΠ±ΡΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈΡΠ½ΠΈΡΠΈ, Π½ΠΈΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠ°Π² ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ ΠΈΠΌΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠ°.[31] ΠΡΠΎΡΠ΅Ρ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΡΠ°ΡΠ°Π½Π°ΡΠ° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»Π° ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·Π°Π½ΠΈΡ ΡΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎ ΡΠ΅ βΡΠΏΠΎΡΠ°β, ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ Π΅Π»ΠΈΡΠ΅ Ρ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ, Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΎΠ½Π΄Π° Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π½ ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ -ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° βΠΈΠ·Π½ΡΡΡΠ°β, Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ ΠΡΠ°ΡΡ. ΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ Π·Π°ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΠ°Π»ΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΈΡΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ²Π°ΡΠ΅, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ Π°Π²Π°Π½ΡΡΡΠΈΡΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅, Π½Π΅ Π±ΠΈ Π»ΠΈ Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ·Π½Π°Π»ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΡ ΠΎΠ½ΠΈ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅Π»ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΡΠΈΡΠ΅Π½Ρ, ΠΡΡΠ³ΠΎΡΡ, ΡΠ°ΠΌΠΈΠΌ ΡΠΈΠΌ ΠΈ β Π΅Π³Π·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΎΠ±ΠΎΠ³Π°ΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ.[20] ΠΠ°Π²ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°ΡΠ° Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ²Π΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° Π·Π°ΠΏΠ°Π΄ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ·ΠΎΡΠΈΠΌΠ°, ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ²ΡΠΆΠ΅Π½ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°; Π΄Π΅Π»Π° ΡΡ ΠΌΡ ΠΏΡΠΎΠΆΠ΅ΡΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½Π΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π΄Π°ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ βΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΆΡΡΠ²Π΅ ΡΡΠ±Π°Π²ΠΈβ, Π΄Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²Ρ ΡΠ»ΠΈΠΊΡ Π·Π°Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΡΠ°ΡΠ°, ΡΠ°ΡΠ»ΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π΅Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ° Ρ Π³ΡΠ°Π΄. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°Ρ ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π° ΠΈ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΡ. ΠΡΠΎΠ·Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π΄Π°Ρ Π½ΡΡΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ°ΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΎΠΊΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ°ΠΌΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ΅ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° ΠΎΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΌΠ΅ΠΌΠΎΠ°ΡΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ.[32] ΠΠΈΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π½.[3] ΠΡΠ΅ΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ Π±Π°Π²ΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ°. Π£ ΡΠΎΠΊΡ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡΡ Ρ ΠΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠΈ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π±Π°ΡΠ΅Π½ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ. Π’ΡΠ°ΡΠΌΠ΅ ΠΈΠ· ΡΠ°ΡΠ° ΡΡ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡΠΈΡΠ°Π»Π΅ Π½Π° ΡΠ΅Π³Π° ΠΈ ΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΊΡ, ΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΡ ΡΠ° ΠΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΠΌ: β Π¨ΡΠ° ΡΠ° ΠΈΠΌΠ°ΠΌ Π΄Π° Π²Π°ΠΌ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ΠΌ? Π¨ΡΠΎ Π½Π΅ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ? ΠΠ° Π½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌ Π²ΠΈΡΠ΅, Π½Π΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΌ; ΠΆΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ΠΎ. Π‘ΡΠ²Π°Ρ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠΌΠ΅: Π°ΠΊΠΎ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΠΊ Π½Π΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄Π°Π²Π°ΠΎ, Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π° Π½Π΅ Π΄Π°ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΡΠ°. ΠΠΎΡΠ»Π΅, Π²ΠΈ ΡΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ, Π²ΠΈ ΡΠΎ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅ΡΠΈ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Ρ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π³ΡΠΎΠ·ΠΎΡΠ°, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΠΎΡΠ° ΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ ΡΠ²Ρ Π½Π΅ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅ΠΎ ΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ ΠΊΡΠ², ΡΡΡΡΠ΅Π½Π΅ Π²Π°ΡΠΎΡΠΈ, ΠΏΠΎΠΌΡΠ»Ρ Π΄Π΅ΡΡ, ΠΏΠΎΡΠ±ΠΈΡΠ°Π½Π΅ ΠΌΡΠΆΠ΅Π²Π΅, ΡΠΏΡΠΎΠΏΠ°ΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΆΠ΅Π½Π΅, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΠΎΡΠ° ΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ΅ Π΄Π° ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄Π° Π½ΠΈΡΡΠ°Π²Π°Π½ ΡΠ°Π² ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ² Π½Π°ΠΏΠΎΡ. ΠΠ°ΠΊΠ²Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΊΠ°ΠΊΠ²Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ! Π¨ΡΠ° ΠΎΠ½Π° ΡΡ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΡΠΈΠ½ΠΈ, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΠΎΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π½Π΅ Π΄Π° ΠΎΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ: ΠΈΡΠΊΠ°ΡΠ°ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠ΄Π΅, ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ° ΡΡΠ΅Π²Π°, ΠΊΡΠ²? Π ΠΌΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠΌΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΈ Π²ΠΈΠ΄Π΅Π»ΠΈ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ Π΄Π° ΠΈΠ΄Π΅ΠΌΠΎ Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ΠΌΠΎ ΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠΌΠ΅: ΡΠ²Π° ΡΠ° Π³ΡΠΎΠ·ΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ½Π°. ΠΠΎΠΆΠ΄Π° ΡΠ΅ΠΌΠΎ ΠΌΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈΠΌΠΎ Π·Π° Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°. ΠΠΎΠΆΠ΄Π° ΡΠ΅ΡΠ΅ Π²ΠΈ ΠΌΠ»Π°ΡΠΈ ΠΏΡΠΎΠ½Π°ΡΠΈ Ρ ΡΠ²Π΅ΠΌΡ ΡΠΎΠΌΠ΅, ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΡ, Π°Π»ΠΈ Π·Π° Π½Π°Ρ, Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΄Π°ΡΠΈΠΌΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΡΠΎΠ³Π° ΡΡΠ΅Π±Π° Π±Π°Ρ Π΄Π΅ΡΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°... ΠΠ΅, ΡΠ²Π΅ΠΌΡ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠ² ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΡΠ°Π²ΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ! ΠΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π·ΠΎΠ²Π΅: Π±ΡΠ³Π°ΡΠΎΡΠΈΠ»ΡΡΠ²ΠΎ, ΡΡΠ±ΠΎΡΠΈΠ»ΡΡΠ²ΠΎ! Π Π·Π°ΡΡΠΎ? Π§Π΅ΠΌΡ? β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΡ ΡΠ° ΠΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΠΌ[23] ΠΠ°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΈΡΡΠ° Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈΠ³ΡΠ° ΠΊΡΡΡΠ½Ρ ΡΠ»ΠΎΠ³Ρ Ρ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΊΠΎΡΡ ΠΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΎ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΈΠΌΠ°. ΠΠ½ ΡΠ΅ βΠ½Π°Ρ ΠΠΎΡΠ°β, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΊΡΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΡΠ°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΈ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡ ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²ΠΈ Π½Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠΏΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π²Π°ΠΆΠ½Π΅ ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡΠΈΡΠ΅ Ρ Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π½ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅, ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡ ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ° (ΠΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°, ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° 1881. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ 1959. Π½ΠΎΡΠΈ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅, ΠΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ΅, ΠΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ° Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°, ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠ° ΠΎΠ΄ 1992. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π·Π° Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΡ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ Ρ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°ΡΡΠΊΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ, Π€Π°Π±ΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ±ΡΡΠ΅ βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β, ΠΏΠΎΡΠ»Π°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ° βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β Ρ ΡΠ΅Π½ΡΡΡ Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π°ΡΠ΅).[20] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΡΡ Ρ ΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΈΡΡΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΡΡΠ΅ ΡΠ΅ βΠΠΎΡΠΈΠ½Π° Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ°β (ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π° 1967, Π° ΠΎΠ΄ 1976. ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ 23. ΠΌΠ°ΡΡΠ°, Π½Π° Π΄Π°Π½ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ°), ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ βΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈβ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ²Π΅ ΡΠ° Π·Π°ΡΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π·Π½Π°ΠΊΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1954. ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠ³Π½ΡΡ ΡΠ΅ Ρ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠΎΡΠΈ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΠΊΡΡΡ ΡΠ΅ 1964. ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π° ΠΎΡΠΊΡΠΏΠΈΠ»Π° ΠΎΠ΄ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ 1967. Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠΈΠ»Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΡΠ·Π΅Ρ-ΠΊΡΡΡ. Π‘ΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° Π»ΠΎΠΊΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΡ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ° Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΈ Π·Π°ΠΌΠ°Ρ ΠΎΠ΄ ΠΌΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΠ° ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π° βΠΠΎΡΠΈΠ½Π° Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ°β.[20][33] ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π΄Π΅Π²Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°, 1898, ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΡΠΊΡΠΈ ΡΠ° Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, ΠΎ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π»ΠΎ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΊ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΈΠ·ΠΈΡΠ»Π΅ Ρ Π·Π±ΠΈΡΡΠΈ ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³Π° ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ° (ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1899). ΠΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΡ ΠΈΠ·ΠΈΡΠ»Π΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ (ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 1902; Π΄ΡΡΠ³ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1913). ΠΠ·Π±ΠΎΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ, ΠΈΠ·ΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΡ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅, 1902. ΠΠΎΠΌΠ°Π΄ ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΠΈΠ·Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π΄Π²Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ°, Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 1902, Ρ ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²ΡΠΈΠΌΠ° 1905. ΠΠ΄ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄Π° Π’Π°ΡΠ°Π½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΡ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠ±Π΅ΡΠ°Π²Π°ΡΡ Π΄ΡΠ°ΠΌΡ ΡΠ°ΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½Π΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² ΠΈΠ·ΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ 1910. Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠ³Π° ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΠΎΡ ΠΈΠ·Π²Π΅ΡΡΠ°Π½ Π±ΡΠΎΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΡΠ°ΡΡΡΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎ ΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΌ Π»ΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ°.[34] ΠΡΠΈΠ³Π΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ°ΡΠΊΠ° Π½Π° Π³ΡΠΎΠ±Ρ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠ°, ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄, ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°. βΠΠΎΠ»ΡΠ±β, 1. XI 1894. ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1899. ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, βΠΠΎΠΌΠ°Π΄ ΠΈΠ· Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΈΠ½Π° Ρ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΠ΅ΠΌβ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1902. ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 1902. Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1902. ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, ΠΡΠ°ΠΌΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅, Π‘ΡΠ΅ΠΌΡΠΊΠΈ ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²ΡΠΈ, 1905. ΠΠΎΠΊΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ²Π° ΠΆΠ΅Π½Π°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1907. ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ², ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1910. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΠ΅Π»ΠΊΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1921. ΠΡΠ°ΠΌΠ΅. (ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°. β Π’Π°ΡΠ°Π½Π°. β ΠΠΎΠ²ΡΠ°. β ΠΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ²ΠΈ), ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1928. ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1929. Π‘Π°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π°, IβII, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, βΠΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ°β, 1956. ΠΠ°Π·Π΄Π° ΠΠ»Π°Π΄Π΅Π½, 1928. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ°Π±Π° Π‘ΡΠ°Π½Π° (1907) ΠΠ΅ΠΊΡΠ΅ (1901) ΠΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΠ° (1902) Π¦ΠΎΠΏΠ° (1902) Π§`Π° ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎ (1902) ΠΡΡΡΠ΅Π²Π΄Π°Π½ (1898) ΠΠΎΠ²Π°Π½ (1902) ΠΠΎΠ²ΡΠ° (1901) ΠΠΎΠ²ΠΎ-ΡΠΎ (1909) ΠΡΠ΄ΠΈ Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½ (1902) ΠΡΠ±Π° ΠΈ ΠΠ°Π·Π° (1902) ΠΠ°ΡΠ΅ (1902) ΠΠ°Π½Π°ΡΠΈΡΠ΅ (1902) ΠΠ°ΡΠΊΠΎ (1902) ΠΠ΅Π½ΠΊΠΎ (1902) ΠΠΈΡΠΊΠ° (1902) ΠΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠ°ΠΊ (1909) ΠΠ°Ρ ΠΠΎΠΆΠΈΡ (1900) ΠΡΡΠΊΠ° (1899) ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΠ΅Π»ΠΊΠ° (1920) ΠΠ½ΠΈ (1901) ΠΠ°ΡΠ°ΠΏΡΡΠ° (1902) ΠΠΎΠΊΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ²Π° ΠΆΠ΅Π½Π° (1902) Π ΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΡΠΌΡΠ°Ρ (1905) Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎ βΠ§ΠΈΡΡΠΎ Π±ΡΠ°ΡΠ½ΠΎβ (1902) Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ° (1898) Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ (1900) Π‘ΡΠ°ΡΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ (1906) Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½ Π§ΡΠΊΡΠ° (1906) Π’Π°ΡΠ° (1901) Π’Π΅ΡΠΊΠ° ΠΠ»Π°ΡΠ° (1909) Π£ Π½ΠΎΡΠΈ (1899) Π£Π²Π΅Π»Π° ΡΡΠΆΠ° (ΠΈΠ· Π΄Π½Π΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ°) (1899) Π£ Π²ΠΈΠ½ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌΠ° (1899) ΠΠ°Π΄ΡΡΠ½ΠΈΡΠ° (1902) Π£ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠΈ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΡΠ΅Π»Π΅Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌ Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ Π½Π° Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠΈ ΠΠΈΡΠΊΠ° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, Π° ΠΏΠΎ ΡΡΠ΅Π½Π°ΡΠΈΡΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° Π Π°Π΄ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠ½ΠΈΠΌΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ 2007. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΡΠΈ Π Π’Π‘-Π°.[35][36] Prva izdanja srpskih pisacs first edition izdanja iz prvog svetskog rata antikvarne knjige ...
Putopis kroz Pariz i Francusku i roman, ukoriΔeni zajedno. Paris 1867: Weltausstellungsbilder von Hans Wachenhusen, Hausfreund Expedition (Lemke & Comp), 1867/9 Berlin (prvi deo knjige Svetska izloΕΎba u Parizu 1867.) strana 127 Paris 1867: Weltausstellungsbilder von Hans Wachenhusen, Zweiter Theil, Hausfreund Expedition (Lemke & Comp), Berlin 1867. (Drugi deo knjige Svetska izloΕΎba u Parizu 1867.) Strana 128. Das Geschlecht der Zukunft, Roman von Edward Bulwer Aus den Englischen von Jennn Piorkowska, Ernst Julius Gunther, Leipzig 1874. Strana 282. Hans Vahenhauzen (1823 - 1898) bio je nemaΔki putopisac, knjiΕΎevnik i ratni dopisnik. Interesantno je, da je, kao ΕΎitelj Pruske, pred ujedinjenje NemaΔke, putovao po krajevima sa kojima Δe Prusija ratovati. U vreme kada je car Francuske - Napoleon III organizovao svetsku izloΕΎbu u Parizu, a Prusija i Francuska ulaze u diplomatski sukob koji Δe kulminirati ratom, Vahenhauzen putuje u Francusku i piΕ‘e, izgleda jako praΔen, putopisni izveΕ‘taj o raspoloΕΎenju u ovoj zemlji. Francuska i Pruska (Prusija), ubrzo Δe uΔi u Francusko - pruski rat 1870 - 1871, u kome Δe pobediti Pruska, i u Versaju Δe, na poniΕΎenje Francuza, biti proglaΕ‘eno NemaΔko carstvo. U vreme rata sa Francuskom, Vahenhauzen Δe, naravno, biti ratni dopisnik. Jasno je, da je pomenuti gospodin, mogao raditi kao Ε‘pijun i propagandista predstojeΔeg rata. Putopisno delo je interesantan izvor jednog znaΔajnog trenutka u istoriji Evrope. Edvard DΕΎordΕΎ Bulver - Liton (1803 - 1873) bio je engleski pisac i politiΔar. Njegov roman DolazeΔa rasa (The Coming Race) u kome opisuje navodno druΕ‘tvo VRIL, koje je postojalo u NemaΔkoj u XIX veku i koje Δe utrti put nacistiΔkoj ideologiji. Ovaj roman se smatra za jedan od prvih nauΔnofantastiΔnih romana. Ukratko, glavni junak se obreo kod visokocivilizovanih stanovnika UnutraΕ‘nje zemlje (postoje mistiΔne teorije o postojanju Agarte, koje je propagiralo i Teozofsko druΕ‘tvo) i stupio u kontakt. Stanovnici UnutraΕ‘nje zemlje ΕΎive milenijumima izolovani od primitivaca na povrΕ‘ini i, kao energiju koriste vril, vrstu talasa. Iako je reΔ o fikciji, kod mnogih se razvila ideja da autor, kroz masku fikcije, piΕ‘e o stvarnoj ljudskoj (?) vrsti, nepoznatoj stanovnicima povrΕ‘ine Zemlje. Strana ukupno ima oko 530, sve je kompletno, bez podvlaΔenja, staraΔke pege na delu listova. Sve je Δitljivo, povez tvrd dimenzija 17 x 12 cm.