Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveŔtenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaŔu mail adresu.
26-50 od 58 rezultata
Prati pretragu "radio"
Vi se opustite, Gogi Äe Vas obavestiti kad pronaÄe nove oglase za tražene kljuÄne reÄi.
Gogi Äe vas obavestiti kada pronaÄe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene saÄuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i saÄuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
Lepo oÄuvano kao na slikama 1873 Pesme Äure JakÅ”iÄa UkoriÄeno u tvrd povez ali su saÄuvane i izvorne meke korice ŠŠµŠ¾ŃŠ³ŠøŃŠµ āŠŃŃŠ°ā ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ (Š”ŃŠæŃŠŗŠ° Š¦ŃŃŠ°, 8. Š°Š²Š³ŃŃŃ 1832 ā ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 16. Š½Š¾Š²ŠµŠ¼Š±Š°Ń 1878) Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŃŠæŃŠŗŠø ŃŠ»ŠøŠŗŠ°Ń, ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗ, ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°Ń, Š“ŃŠ°Š¼ŃŠŗŠø ŠæŠøŃŠ°Ń Šø ŃŃŠøŃŠµŃ. ŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ Äura JakÅ”iÄ - Autoportret, 1857ā1858, Narodni muzej.jpg ŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ, Š°ŃŃŠ¾ŠæŠ¾ŃŃŃŠµŃ (ŃŃŠµ Š½Š° ŠæŠ»Š°ŃŠ½Ń, Š“ŠµŃŠ°Ń) ŠŠ°ŃŃŠ¼ ŃŠ¾ŃŠµŃŠ° 8. Š°Š²Š³ŃŃŃ 1832. ŠŠµŃŃŠ¾ ŃŠ¾ŃŠµŃŠ° Š”ŃŠæŃŠŗŠ° Š¦ŃŃŠ° ŠŃŃŃŃŠøŃŃŠŗŠ¾ ŃŠ°ŃŃŃŠ²Š¾ ŠŠ°ŃŃŠ¼ ŃŠ¼ŃŃŠø 16. Š½Š¾Š²ŠµŠ¼Š±Š°Ń 1878.ā(46 Š³Š¾Š“.) ŠŠµŃŃŠ¾ ŃŠ¼ŃŃŠø ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ ŠŠ½ŠµŠ¶ŠµŠ²ŠøŠ½Š° Š”ŃŠ±ŠøŃŠ° Š Š¾Š“ŠøŃŠµŃŠø ŠŠøŠ¾Š½ŠøŃŠøŃŠµ Š„ŃŠøŃŃŠøŠ½Š° ŠŃŠ°Š²Š°Ń/ŃŃŠ°Š“ŠøŃŠøŃŠ° Š Š¾Š¼Š°Š½ŃŠøŠ·Š°Š¼ ŠŠ°ŃŠ²Š°Š¶Š½ŠøŃŠ° Š“ŠµŠ»Š° Š”ŃŠ°Š½Š¾ŃŠµ ŠŠ»Š°Š²Š°Ń ŠŃŃŠ° ŠŃŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠ° Ń Š±ŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠ¾Ń Š”ŠŗŠ°Š“Š°ŃŠ»ŠøŃŠø - ŠŗŃŃŠ° Ń ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń ŃŠµ ŠæŃŠ¾Š²ŠµŠ¾ ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŠ“ŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ° Šø Ń ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń ŃŠµ ŃŠ¼ŃŠ¾ Š£Š· ŠŠ¾Š²Š°ŠŗŠ° Š Š°Š“Š¾Š½ŠøŃŠ° Šø Š”ŃŠµŠ²Ń Š¢Š¾Š“Š¾ŃŠ¾Š²ŠøŃŠ° ŠæŃŠøŠæŠ°Š“Š° Š²Š¾Š“ŠµŃŠøŠ¼ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŠøŠ¼Š° ŃŃŠæŃŠŗŠµ ŠµŠæŠ¾Ń Šµ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠøŠ·Š¼Š°. Š”Š°Š“ŃŠ¶Š°Ń ŠŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ° Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠøŃŃŠ° ŠøŃŠæŃŠµŠ“ Š¾ŃŠ½Š¾Š²Š½Šµ ŃŠŗŠ¾Š»Šµ Ń ŠŠ°Š½ŃŠµŠ²Ń, ŠŗŠ¾ŃŠ° Š½Š¾ŃŠø ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾ ŠøŠ¼Šµ Š”ŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½ ŠæŠ»Š¾ŃŠ° Š½Š° ŠŃŃŠø ŠŃŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠ° Ń Š”ŠŗŠ°Š“Š°ŃŠ»ŠøŃŠø ŠŠµŠ³Š¾Š²Š¾ ŠæŃŠ°Š²Š¾ ŠøŠ¼Šµ ŃŠµ ŠŠµŠ¾ŃŠ³ŠøŃŠµ. ŠŃŠ°Ń ŠŃŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠ°, ŠŠøŠ¾Š½ŠøŃŠøŃŠµ (ŃŠ¾ŃŠµŠ½ 1806) Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŃŠµŠ½ŠøŠŗ. ŠŠ°ŃŠŗŠ° Š„ŃŠøŃŃŠøŠ½Š° (ŃŠ¾ŃŠµŠ½Š° 1812), Š±ŠøŠ»Š° ŃŠµ ŠøŠ· ŃŠ²ŠµŃŃŠµŠ½ŠøŃŠŗŠµ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠµ. ŠŃŠøŠ¼ ŠæŃŠ²Š¾ŃŠ¾ŃŠµŠ½Š¾Š³ ŠŃŃŠµ, ŠŠøŠ¾Š½ŠøŃŠøŃŠµ Šø Š„ŃŠøŃŃŠøŠ½Š° ŠøŠ¼Š°Š»Šø ŃŃ ŃŠ¾Ń Š¾ŃŠ¼Š¾ŃŠ¾ Š“ŠµŃŠµ (ŠŠ°ŠŗŃŠøŠ¼, ŠŠ°Š·Š°Ń, ŠŠ°ŃŃŠøŠ½, ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“Š°Ń, ŠŠ¾Š²Š°Š½, ŠŠµŠ½ŠøŃŠ°Š¼ŠøŠ½, Š”ŃŠµŃŠ°Š½ŠøŠ“Š° Šø ŠŃŠ»ŠøŃŠ°Š½Š°), Š¾Š“ ŠŗŠ¾ŃŠøŃ ŃŠµ Š“Š²Š¾ŃŠµ ŃŠ¼ŃŠ»Š¾ Ń ŃŠ°Š½Š¾Š¼ Š“ŠµŃŠøŃŃŃŠ²Ń. ŠŃŃŠ° ŃŠµ Š¾ŃŠ½Š¾Š²Š½Ń ŃŠŗŠ¾Š»Ń ŠæŠ¾Ń Š°ŃŠ°Š¾ Ń ŃŠ¾Š“Š½Š¾Ń Š¦ŃŃŠø, Š„Š°ŃŃŠµŠ»Š“Ń (Š“Š°Š½Š°ŃŃŠø ŠŠ¾Š¼Š±Š¾Ń) Šø Š”ŠµŠ³ŠµŠ“ŠøŠ½Ń. Š¢ŃŠø ŃŠ°Š·ŃŠµŠ“Š° Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŠµ Š·Š°Š²ŃŃŠøŠ¾ ŃŠµ Ń Š”ŠµŠ³ŠµŠ“ŠøŠ½Ń. ŠŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š¾ŃŃŠµŠ“ŃŠø ŃŠ°Šŗ, Š¾ŃŠ°Ń ŃŠµ Š¶ŠµŠ»ŠµŠ¾ Š“Š° ŠŃŃŠ° ŠøŠ·ŃŃŠø ŃŃŠ³Š¾Š²Š°ŃŠŗŠø Š·Š°Š½Š°Ń, ŃŠµ Š³Š° ŃŠµ ŃŠ»Š°Š¾ Ń Š„Š°ŃŃŠµŠ»Š“ Š½Š° ŃŠŗŠ¾Š»Š¾Š²Š°ŃŠµ ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°ŃŠæŃŃŃŠ° Šø Ń ŠŠøŠŗŠøŠ½Š“Ń Ń ŃŃŠ³Š¾Š²Š°ŃŠŗŃ ŃŠ°Š“ŃŃ, Š°Š»Šø ŃŠµ ŠŃŃŠ° ŃŠ²Š°ŠŗŠø ŠæŃŃ Š±ŠµŠ¶Š°Š¾ ŠŗŃŃŠø. ŠŠ¾ŃŠ»Šµ Š·Š°Š²ŃŃŠµŠ½Šµ Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŠµ, Š¾ŃŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Ń Š¢ŠµŠ¼ŠøŃŠ²Š°Ń (Š“Š°Š½Š°Ń Š ŃŠ¼ŃŠ½ŠøŃŠ°) Š“Š° ŃŃŠø ŃŃŃŠ°ŃŠµ ŠŗŠ¾Š“ Š”Š»Š¾Š²Š°ŠŗŠ° ŠŠ³Š¾ŃŃŠ° ŠŃŠ½Š°ŃŃŠŗŠ¾Š³. ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1846. ŃŠ¼ŃŠ»Š° Š¼Ń ŃŠµ Š¼Š°ŃŠŗŠ° Š„ŃŠøŃŃŠøŠ½Š°. ŠŠ¾ŃŠøŠ² ŃŠµŠ“Š¼Š¾ŃŠ¾ ŃŠøŃŠ¾ŃŠ°Š“Šø, ŠæŠ¾ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ ŃŠµ ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ Ń ŠŃŃŠøŠ½Š¾Š¼ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°Š»Š°ŃŃŠ²Ń.[1] Š£Š¾ŃŠø ŃŠµŠ²Š¾Š»ŃŃŠøŠ¾Š½Š°ŃŠ½Šµ 1847. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŃŃŠ“ŠµŠ½Ń ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠµ Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŠµ ŠøŃŠ°Š»ŠøŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŠ° ŠŠ°ŠŗŠ¾Š¼Š° ŠŠ°ŃŠ°ŃŃŠ¾Š½ŠøŃŠ° Ń ŠŠµŃŃŠø, Š³Š“Šµ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠø ŃŃŠµŠ½ŠøŠŗ, Š°Š»Šø ŃŠµ Š·Š±Š¾Š³ ŃŠµŠ²Š¾Š»ŃŃŠøŠ¾Š½Š°ŃŠ½ŠøŃ Š“Š¾Š³Š°ŃŠ°ŃŠ° Š¼Š¾ŃŠ°Š¾ Š“Š° ŃŠµ Š½Š°ŠæŃŃŃŠø.[2] ŠŃŠ°ŃŠøŠ²ŃŠø ŃŠµ Ń ŃŠ¾Š“Š½Šø ŠŗŃŠ°Ń, ŠæŃŠ¾Š“ŃŠ¶ŠøŠ¾ ŃŠµ Š“Š° ŃŃŠø ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŃŃŠ²Š¾ Ń ŠŠµŃŠŗŠµŃŠµŠŗŃ ŠŗŠ¾Š“ ŠŠ¾Š½ŃŃŠ°Š½ŃŠøŠ½Š° ŠŠ°Š½ŠøŠ»Š° ŃŃŠ²ŠµŠ½Š¾Š³ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŠ° ŃŠ¾Š³ Š“Š¾Š±Š°, ŃŃŠ°Š¶ŠµŃŠø ŃŠ¾ŠæŃŃŠ²ŠµŠ½Šø ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠø ŠøŠ·ŃŠ°Š· Šø ŠæŃŠ¾Š“ŃŠ±ŃŃŃŃŃŠø ŃŠ²Š¾ŃŠ° Š·Š½Š°ŃŠ°, ŠøŠ·Š¼ŠµŃŃ Š¾ŃŃŠ°Š»Š¾Š³ Šø Š½ŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠµŠ·ŠøŠŗŠ°. Š£ ŃŠµŠ²Š¾Š»ŃŃŠøŃŠø Š¾Š“ 1848ā1849. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠøŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠµŃŠ½Š°ŠµŃŃŠ¾Š³Š¾Š“ŠøŃŃŠ°Šŗ, ŃŃŠµŃŃŠ²Š¾Š²Š°Š¾ ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ Š“Š¾Š±ŃŠ¾Š²Š¾ŃŠ°Ń. ŠŠ°Š“Š° ŃŠµ ŃŠµŠ²Š¾Š»ŃŃŠøŃŠ° Š·Š°Š²ŃŃŠøŠ»Š° ŠæŠ¾ŃŠ°Š·Š¾Š¼, Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ: āŠŃ , Š·Š°ŃŃŠ° Š³ŠøŠ½ŃŃŠ¼Š¾ Šø ŃŃŃŠ°Š“Š°ŃŠ¼Š¾ ā Š° ŃŃŠ° Š“Š¾Š±ŠøŃŠ¼Š¾!ā Š£Š±ŃŠ·Š¾ Š³Š° ŃŠµ Š½ŠµŠ¼Š°ŃŃŠøŠ½Š° ŠæŃŠøŠ¼Š¾ŃŠ°Š»Š° Š“Š° ŠæŃŠøŃ Š²Š°ŃŠ° ŃŠ°Š·Š½Šµ ŠæŠ¾ŃŠ»Š¾Š²Šµ. Š Š°Š“ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠæŠ¾ ŠæŠ¾Š²ŃŠ°ŃŠŗŃ ŠøŠ· ŠŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾Š³ ŠŠµŃŠŗŠµŃŠµŠŗŠ°, ŠŗŠ°Š¾ ŠŗŠ°Š½ŃŠµŠ»ŠøŃŃŠ° ŠŗŠ¾Š“ ŃŃŠµŃŠŗŠ¾Š³ ŃŃŠ“ŠøŃŠµ ŠŠ°Š·Š°ŃŠ° ŠŠ»Š°Ń Š¾Š²ŠøŃŠ°. Š¢Ń ŃŠµ Ń ŠŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾Ń ŠŠøŠŗŠøŠ½Š“Šø 1850. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠæŠ¾ŃŃŃŠµŃŠøŃŠ°Š¾ ŠŠ»Š°Ń Š¾Š²ŠøŃŠ°[3], Šø ŠæŠ¾ŠŗŠ»Š¾Š½ŠøŠ¾ Š¼Ń ŠøŃŃŠø ŠæŠ¾ŃŃŃŠµŃ. ŠŠøŠ»Š° ŃŠµ ŃŠ¾ ŠæŃŠ²Š° ŃŠ»ŠøŠŗŠ° ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ ŃŃŠ°Š“ŠøŠ¾ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°Ń ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ. Š¢ŠøŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŃŠµŃŃŠ¾ ŃŠµ Š¼ŠµŃŠ°Š¾ Š¼ŠµŃŃŠ¾ Š±Š¾ŃŠ°Š²ŠŗŠ°. ŠŃŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, Š° ŃŠ±ŃŠ·Š¾ ŠæŠ¾ŃŠ»Šµ ŃŠ¾Š³Š° Ń ŠŠµŃ Š“Š° Š½Š°ŃŃŠ°Š²Šø ŃŃŃŠ“ŠøŃŠµ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŃŃŠ²Š°. Š£ ŠŠµŃŃ ŃŠµ ŠŗŃŠµŃŠ°Š¾ Ń ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠøŠ¼ ŠŗŃŃŠ³Š¾Š²ŠøŠ¼Š° ŃŠ° ŠŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š¼ Š Š°Š“ŠøŃŠµŠ²ŠøŃŠµŠ¼ Šø ŠŃŃŠ¾Š¼ ŠŠ°Š½ŠøŃŠøŃŠµŠ¼. ŠŠµŠ³Š¾Š²Šø ŠæŠ¾ŠµŃŃŠŗŠø ŠæŃŠ²ŠµŠ½ŃŠø ŃŠ³Š»ŠµŠ“Š°Š»Šø ŃŃ ŃŠ²ŠµŃŠ»Š¾ŃŃ Š“Š°Š½Š° Ń Š”ŠµŃŠ±ŃŠŗŠ¾Š¼ Š»ŠµŃŠ¾ŠæŠøŃŃ 1853. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. ŠŠµŃŠæŠ°ŃŠøŃŠ° Š³Š° ŠæŃŠøŠ¼Š¾ŃŠ°Š»Š° Š“Š° ŃŠµ Š²ŃŠ°ŃŠø ŠŗŃŃŠø, Š°Š»Šø ŃŠ±ŃŠ·Š¾ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š¼ Š¾ŃŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š½Š° ŠŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŃ ŃŠøŠ½ŠøŃ ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø Ń ŠŠøŠ½Ń ŠµŠ½. ŠŃŠ°ŃŠµŠ¼ 1855. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š½Š°ŃŃŠ°Š½ŠøŠ¾ ŃŠµ Ń ŠŠøŠŗŠøŠ½Š“Šø Šø Š¶ŠøŠ²ŠµŠ¾ Š¾Š“ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŃŃŠ²Š°. ŠŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ ŠæŠµŃŠ¼Šµ Šø ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°Š¾ ŠøŃ Ń Š”ŠµŠ“Š¼ŠøŃŠø ŠæŠ¾Š“ ŠæŃŠµŃŠ“Š¾Š½ŠøŠ¼Š¾Š¼ Š¢ŠµŠ¾ŃŠøŠ½. Š£ ŠŠ¾Š²Šø Š”Š°Š“ ŠæŃŠµŠ»Š°ŃŠ°Š¾ ŃŠµ 1856. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠæŠ¾Š“ŃŃŠ°ŠŗŠ½ŃŃ ŠæŠ¾Š²ŃŠ°ŃŠŗŠ¾Š¼ ŠæŃŠøŃŠ°ŃŠµŃŠ° ŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠøŠ¼Š° ŃŠµ Š“ŃŃŠ³Š¾Š²Š°Š¾ Ń ŠŠµŃŃ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ ŃŠµ Š¾ŠŗŃŠæŃŠ°Š»Šø Š¾ŠŗŠ¾ Š½Š¾Š²Š¾ŃŠ°Š“ŃŠŗŠøŃ Š»ŠøŃŃŠ¾Š²Š° Š”ŠµŠ“Š¼ŠøŃŠ° Šø ŠŠ½ŠµŠ²Š½ŠøŠŗ. ŠŠ¾ ŠæŠ¾Š²ŃŠ°ŃŠŗŃ ŃŠ° ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŃŠŗŠøŃ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠ°, Š¶ŠøŠ²ŠµŠ¾ ŃŠµ Ń ŠŠ°Š½Š°ŃŃ Š“Š¾ 1856. ŠŠ“ 1857. ŠæŃŠµŃŠ°Š¾ ŃŠµ Ń Š”ŃŠ±ŠøŃŃ, Š³Š“Šµ Š¾ŃŃŠ°ŃŠµ ŃŠ²Šµ Š“Š¾ ŃŠ¼ŃŃŠø. Š£ Š”ŃŠ±ŠøŃŠø ŃŠµ ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ ŠŗŠ°Š¾ ŃŠµŠ¾ŃŠŗŠø ŃŃŠøŃŠµŃ (Ń ŠŠ¾Š“Š³Š¾ŃŃŃ, Š”ŃŠ¼ŃŠ°ŠŗŠ¾Š²ŃŃ, Š”Š°Š±Š°Š½ŃŠø, Š Š°ŃŠø ŠŗŠ¾Š“ ŠŃŠ°Š³ŃŃŠµŠ²ŃŠ° Šø ŠŠ¾Š¶Š°ŃŠµŠ²ŃŃ, Ń ŠŗŠ¾Š¼Šµ ŃŠµ Šø Š¾Š¶ŠµŠ½ŠøŠ¾) Šø ŠŗŠ°Š¾ Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŃŠŗŠø ŃŃŠøŃŠµŃ ŃŃŃŠ°ŃŠ° (Ń ŠŃŠ°Š³ŃŃŠµŠ²ŃŃ, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń Šø ŠŠ°Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šø). Š£ ŃŠ¾ Š²ŃŠµŠ¼Šµ Š±Š¾ŃŠ°Š²ŠøŠ¾ ŃŠµ Šø Ń Š¼Š°Š½Š°ŃŃŠøŃŃ ŠŃŠ°ŃŠµŠ²ŃŠ½ŠøŃŠ°, Š³Š“Šµ ŃŠµ Š½Š°ŃŃŃŠ°Š¾ Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠøŃ ŠæŠ¾ŃŃŃŠµŃŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ ŠæŠ¾ŠŗŠ»Š¾Š½ŠøŠ¾ Š¼Š°Š½Š°ŃŃŠøŃŃ.[4] Š£ ŠŃŠ°Š³ŃŃŠµŠ²ŃŃ ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š° ŃŠ°ŃŃŠ²Š°Š½Š° ŠŗŃŃŠ° Ń ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń ŃŠµ ŃŃŠ°Š½Š¾Š²Š°Š¾ Š“Š²Šµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š“Š¾Šŗ ŃŠµ ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ Ń Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŠø (1863-1865).[5][6] ŠŠ²Š° ŠŗŃŃŠ° ŃŃŃŃŠµŠ½Š° ŃŠµ 2018. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ.[7] Š£ Š”Š°Š±Š°Š½ŃŠø ŃŠµ 1936. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š½Š° ŃŠ²ŠµŃŠ°Š½Š¾ŃŃŠø Š¾ŃŠŗŃŠøŠ²ŠµŠ½Š° ŃŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½-Š±ŠøŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŃŃ Š“Š¾ŃŠ°Š¾ Š·Š° ŃŃŠøŃŠµŃŠ° Ń Š°Š²Š³ŃŃŃŃ 1865. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ.[8] ŠŠøŃŃŠ° ŠŃŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠ° Ń ŠŠ°Š»Š¾Ń ŠŃŃŠ½Šø ŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŃŠ²ŠµŃŃŃŠ°Š½ ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŠŗ Šø ŃŠ¾Š“Š¾ŃŃŠ±: ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗ, ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°Ń, Š“ŃŠ°Š¼ŃŠŗŠø ŠæŠøŃŠ°Ń Šø ŃŠ»ŠøŠŗŠ°Ń. ŠŠ»Šø Šø Š±Š¾ŠµŠ¼. Š”ŃŠ²Š°ŃŠ°Š»Š°ŃŠŗŠø Šø ŃŃŃŠ°Š“Š°Š»Š°ŃŠŗŠø Š¶ŠøŠ²Š¾Ń ŃŠ¾Š³ Š¾Š±ŃŠ°Š·Š¾Š²Š°Š½Š¾Š³ Šø ŃŠµŠ¼ŠæŠµŃŠ°Š¼ŠµŠ½ŃŠ½Š¾Š³ ŃŠ¾Š²ŠµŠŗŠ° ŃŠµŃŃŠ¾ ŃŠµ Š¾Š“Š²ŠøŃŠ°Š¾ Ń Š±Š¾ŠµŠ¼ŃŠŗŠ¾Š¼ Š°Š¼Š±ŠøŃŠµŠ½ŃŃ ŃŠŗŠ°Š“Š°ŃŠ»ŠøŃŃŠŗŠøŃ ŠŗŠ°ŃŠ°Š½Š° Š¢ŃŠø ŃŠµŃŠøŃŠ° Šø ŠŠ²Š° ŃŠµŠ»ŠµŠ½Š°. ŠŠ¾ŠµŠ¼ŃŠŗŠ° Š°ŃŠ¼Š¾ŃŃŠµŃŠ° Š±ŠøŠ»Š¾ ŃŠµ Š¾ŠŗŃŃŠ¶ŠµŃŠµ Ń ŠŗŠ¾Š¼Šµ ŃŠµ Š“Š¾Š±ŠøŃŠ°Š¾ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°Š»Š°ŃŠŗŃ ŠøŠ½ŃŠæŠøŃŠ°ŃŠøŃŃ, ŠøŠ·Š°Š·ŠøŠ²Š°Š¾ Š“ŠøŠ²ŃŠµŃŠµ Šø Š°ŠæŠ»Š°ŃŠ·Šµ Š²ŠµŃŠµŠ»ŠøŃ Š³Š¾ŃŃŠøŃŃ Šø Š±Š¾ŠµŠ¼ŃŠŗŠøŃ Š“ŃŃŠ¶Š±ŠµŠ½ŠøŠŗŠ°, Š°Š»Šø Šø Š±ŠµŃ Š²Š»Š°ŃŃŠø ŃŠøŃŠ¾Ń ŃŠµ ŃŃŃŠ¾Š²Š¾ŃŃŠø Šø Š»Š°ŠŗŠ¾Š¼Š¾ŃŃŠø ŃŃŠ³Š°Š¾, Š¾ŃŠøŠ³ŠøŠ½Š°Š»Š½Š¾ Šø ŃŠ°ŃŠøŃŠøŃŠ½Š¾. Š”ŃŠ°Š»Š½Š¾ ŃŠµ Š¶ŠøŠ²ŠµŠ¾ Ń Š¾ŃŠŗŃŠ“ŠøŃŠø, Šø ŃŠµŃŠŗŠ¾ ŃŠµ ŠøŠ·Š“ŃŠ¶Š°Š²Š°Š¾ ŃŠ²Š¾ŃŃ Š±ŃŠ¾ŃŠ½Ń ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŃ. ŠŃŠøŃŠøŃŠ½ŃŃ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ½ŠøŠ¼ Š¾Š±Š°Š²ŠµŠ·Š°Š¼Š° Šø Š“ŃŠ³Š¾Š²ŠøŠ¼Š°, ŃŠŗŠ»Š¾Š½ Š±Š¾ŠµŠ¼ŠøŃŠø, Š±Š¾Š»ŠµŃŃŠ°Š½, ŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŃŠ°Š¾ ŠŗŃŠ¾Š· Š¶ŠøŠ²Š¾Ń. Š Š°Š·Š¾ŃŠ°ŃŠ°Š½ Ń ŃŃŠ“Šµ Šø Š¶ŠøŠ²Š¾Ń, Š½Š°Š»Š°Š·ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŃŠµŃ Ń Ń ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŃ, ŠæŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠ¾Š¼ Šø ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŃŠŗŠ¾Š¼. ŠŠøŠ¾ ŃŠµ Š½ŠµŠ¶Š°Š½, ŠøŃŠŗŃŠµŠ½ Š“ŃŃŠ³ Šø Š±Š¾Š»ŠµŃŠøŠ² Š¾ŃŠ°Ń, Š°Š»Šø Ń Š¼ŃŠ°ŃŠ½ŠøŠ¼ ŃŠ°ŃŠæŠ¾Š»Š¾Š¶ŠµŃŠøŠ¼Š° ŃŠ°Š·Š“ŃŠ°Š¶ŃŠøŠ² Šø ŃŠµŠ“Š°Šŗ. ŠŠµŠ³Š¾Š²Š° Š±Š¾Š»Š½Š° Šø ŠæŠ»Š°Ń Š¾Š²ŠøŃŠ° Š»ŠøŃŠøŠŗŠ° Š²ŠµŃŠ°Š½ ŃŠµ ŠøŠ·ŃŠ°Š· ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŠøŠ½ŃŠøŠ¼Š½Šµ Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃŠø, ŃŃŠ°Š³ŠøŃŠ½Šµ Šø Š±Š¾ŠµŠ¼ŃŠŗŠµ. ŠŠ±Š¾Š»ŠµŠ¾ Š¾Š“ ŃŃŠ±ŠµŃŠŗŃŠ»Š¾Š·Šµ, Ń Š“ŃŠ³Š¾Š²ŠøŠ¼Š°, Š³Š¾ŃŠµŠ½ ŃŠµ Šø Š¾ŃŠæŃŃŃŠ°Š½ (1871) ŠøŠ· Š“ŃŠ¶Š°Š²Š½Šµ ŃŠ»ŃŠ¶Š±Šµ. Š£Š· ŠæŠ¾Š¼Š¾Ń Š”ŃŠ¾ŃŠ°Š½Š° ŠŠ¾Š²Š°ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ° 1872. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š“Š¾Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ°Š¾ Ń ŠŃŠ¶Š°Š²Š½Š¾Ń ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŠøŃŠø. Š”Š¼ŃŃ Š³Š° ŃŠµ Š·Š°ŃŠµŠŗŠ»Š° Š½Š° ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶Š°ŃŃ ŠŗŠ¾ŃŠµŠŗŃŠ¾ŃŠ° ŠŃŠ¶Š°Š²Š½Šµ ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŠøŃŠµ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń 16. Š½Š¾Š²ŠµŠ¼Š±ŃŠ° 1878. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ (ŠæŠ¾ ŃŃŠ»ŠøŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š¼ ŠŗŠ°Š»ŠµŠ½Š“Š°ŃŃ). ŠŃŠ²Š¾Š±ŠøŃŠ½Š¾ ŃŠµ ŃŠ°Ń ŃŠ°ŃŠµŠ½ Š½Š° ŃŃŠ°ŃŠ¾Š¼ Š¢Š°ŃŠ¼Š°ŃŠ“Š°Š½ŃŠŗŠ¾Š¼ Š³ŃŠ¾Š±ŃŃ[9], Š°Š»Šø ŃŃ ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŠŗŠ¾ŃŃŠø, Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ Š¾ŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŠ° Š³ŃŠ¾Š±ŃŠ°, ŠæŃŠµŠ½ŠµŃŠµŠ½Šµ Š½Š° ŠŠ¾Š²Š¾ Š³ŃŠ¾Š±ŃŠµ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń. ŠŠ° Š³ŃŠ¾Š±Š½Š¾Š¼ ŃŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½ŠøŠŗŃ ŠŃŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠ° ŠøŃŠæŠøŃŠ°Š½Šµ ŃŃ ŃŠµŃŠø: Š£ ŃŠ²ŠµŃŃ, Š±ŃŠ°Š»Šµ, Š½ŠµŠ¼Š° ŃŃŠ±Š°Š²Šø.[10][11] ŠŠ¼Š°Š¾ ŃŠµ ŃŃŠæŃŃŠ³Ń Š¢ŠøŠ½Ń (Š„ŃŠøŃŃŠøŠ½Ń) Šø Š“ŠµŃŃ ŠŠøŠ»Š¾ŃŠ°, ŠŠµŠ»ŃŃŠ°, Š¢ŠøŃŠ°Š½Ń Šø ŠŠøŠ»ŠµŠ²Ń. ŠŠµŠ»ŃŃ (* 1863 ā ā 1882) ŃŠ°ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°Š¾ Šø ŠæŠøŃŠ°Š¾.[12] ŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ, ŠŠ¾ŃŠ½Š° ŃŃŃŠ°Š¶Š° (ŃŃŠµ Š½Š° ŠæŠ»Š°ŃŠ½Ń). Š”Š»ŠøŠŗŠ° ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµŠ½Š° ŃŠ°Š²Š¾ŃŃŠŗŠøŠ¼ ŃŃŠ½Š°ŃŠøŠ¼Š° ŠøŠ· ŃŃŠæŃŠŗŠ¾-ŃŃŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŠ° 1876ā1878. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠŠ½ŃŠæŠøŃŠ°ŃŠøŃŠ° Š·Š° āŠŠµŠ²Š¾ŃŠŗŃ Ń ŠæŠ»Š°Š²Š¾Š¼ā Š±ŠøŠ»Š° ŃŠµ ŠŠøŠ»Š°, ŠŗŃŃŠ¼Š°ŃŠøŃŠ° ŠøŠ· ŠŠøŠŗŠøŠ½Š“Šµ, ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¾ Šø ŠæŠµŃŠ¼Ń āŠŠøŠ»Š°ā.[13] ŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŃŠ°Š“ Š£ŃŠµŠ“Šø Š”ŃŠøŃ Š¾Š²Šø ŠŃŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠ° Ń Š”ŠŗŠ°Š“Š°ŃŠ»ŠøŃŠø Š”ŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½ŠøŠŗ ŠŃŃŠø ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŃ ŠæŠ¾Š“ŠøŠ³Š½ŃŃ 1990. Ń Š”ŠŗŠ°Š“Š°ŃŠ»ŠøŃŠø (Š°ŃŃŠ¾Ń: ŠŠ¾Š²Š°Š½ Š”Š¾Š»Š“Š°ŃŠ¾Š²ŠøŃ) ŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ Š½Š°ŃŠ²ŠµŃŠø ŃŠµ Š»ŠøŃŠøŃŠ°Ń ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠøŠ·Š¼Š° Šø ŃŠµŠ“Š°Š½ Š¾Š“ Š½Š°ŃŠ“Š°ŃŠ¾Š²ŠøŃŠøŃŠøŃ Šø Š½Š°ŃŠ·Š½Š°ŃŠ°ŃŠ½ŠøŃŠøŃ ŃŃŠæŃŠŗŠøŃ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŠ° 19. Š²ŠµŠŗŠ°.[14] Š”ŃŃŠ°ŃŃŠ²ŠµŠ½, ŠøŠ·ŃŠ·ŠµŃŠ½Šµ ŠøŠ¼Š°Š³ŠøŠ½Š°ŃŠøŃŠµ, ŃŠ½Š°Š¶Š½Šµ Š¾ŃŠµŃŠ°ŃŠ½Š¾ŃŃŠø, Š±ŃŠ½ŃŠ¾Š²Š°Š½ Šø ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“Š°ŃŃŠŗŠø, ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š·Š° ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠøŃŠ°ŃŃŠŗŠøŠ¼ Š·Š°Š½Š¾ŃŠ¾Š¼ ŠæŠµŃŠ¼Šµ Š¾ ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“Šø, ŠæŃŠ¾ŃŠøŠ² ŃŠøŃŠ°Š½ŠøŃŠµ, ŃŠ¾Š“Š¾ŃŃŠ±ŠøŠ²Ń Š»ŠøŃŠøŠŗŃ, Š°Š»Šø Šø ŃŃŠøŃ Š¾Š²Šµ Š»ŠøŃŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµŃŠ° Šø Š“ŃŠ±Š¾ŠŗŠ¾Š³ Š±Š¾Š»Š°. ŠŠ¾Š½ŃŃŠ¾Š²ŠµŃŠ·Š°Š½, ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¾ ŃŠµ Š·Š±ŠøŃŠŗŃ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ ŠŠ½ŠµŠ·Ń ŠŠøŠ»Š°Š½Ń ŠŠ±ŃŠµŠ½Š¾Š²ŠøŃŃ. ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŠµ Š·Š°ŃŠµŃŠ½ŠøŠŗ Šø Š½Š°ŃŠøŃŃŠ°ŠŗŠ½ŃŃŠøŃŠø ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²Š½ŠøŠŗ Š°Š½Š°ŠŗŃŠµŠ¾Š½ŃŃŠŗŠµ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ ŠŗŠ¾Š“ Š”ŃŠ±Š°, Š°Š»Šø Šø Š°ŃŃŠ¾Ń Š±ŃŠ¾ŃŠ½ŠøŃ Š“Š¾ŃŠµŃŠŗŠø, Š°ŃŠ¾ŃŠøŠ·Š°Š¼Š°, ŠæŠ¾ŠµŃŃŠŗŠøŃ Š¼ŠøŠ½ŠøŃŠ°ŃŃŃŠ°. Š£ Š“ŃŃ Ń ŠµŠæŠ¾Ń Šµ Ń ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń ŃŠµ Š¶ŠøŠ²ŠµŠ¾ Šø ŃŃŠ²Š°ŃŠ°Š¾, ŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŠµ ŠøŠ¼Š°Š¾ ŃŠ²Š¾ŃŠµ ŃŠ·Š¾ŃŠµ, Š¼ŠµŃŃ ŠæŠµŃŠ½ŠøŃŠøŠ¼Š° ŠŠµŃŠµŃŠøŃŠ° Šø ŠŠ°ŃŃŠ¾Š½Š°, Š° Š¼ŠµŃŃ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŠøŠ¼Š° Š ŠµŠ¼Š±ŃŠ°Š½ŃŠ°. Š§ŠµŃŃŠ¾ ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°ŃŠøŠ²Š°Š¾ ŠøŃŃŠµ Š¼Š¾ŃŠøŠ²Šµ Šø Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠ¼ Š“ŠµŠ»ŠøŠ¼Š° Šø Š½Š° ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŃŠŗŠøŠ¼ ŠæŠ»Š°ŃŠ½ŠøŠ¼Š°. ŠŠ°ŠŗŠ¾ ŃŃŠæŠµŃŠ½Šø ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗ Šø Š“ŃŠ°Š¼ŃŠŗŠø ŠæŠøŃŠ°Ń, ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŠµ Š·Š° ŃŃŠæŃŠŗŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ Š²Š°Š¶Š°Š½ Šø ŠŗŠ°Š¾ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°Ń. ŠŠ³Š»Š°ŃŠøŠ¾ ŃŠµ Ń ŃŃŠµŠ½ŃŃŠŗŃ ŠŗŠ°Š“Š° ŃŠµ ŠŗŠ¾Š“ Š½Š°Ń ŃŠ°Š²ŃŠ°ŃŃ Š½Š°Š³Š¾Š²ŠµŃŃŠ°ŃŠø ŃŠµŠ°Š»ŠøŠ·Š¼Š°, ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š½Š¾ Š²ŠøŠ“ŃŠøŠ²Šø Ń ŠæŃŠ¾Š“Š¾ŃŃ ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Šµ ŃŠµŠ¼Š°ŃŠøŠŗŠµ. ŠŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Š²ŃŃŃŠ° ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŠŗŠ°. ŠŠ°ŃŠæŃŠµ Š¾Š½Šµ Ń ŠŗŠ¾ŃŠøŠ¼Š° ŃŠµ ŠøŠ“ŠµŠ°Š»ŠøŠ·Š¾Š²Š°Š¾ Š½Š°Ń ŃŃŠµŠ“ŃŠø Š²ŠµŠŗ, ŠæŃŠøŠŗŠ°Š·ŃŃŃŃŠø Š½ŠµŠ¼Š°ŃŠøŃŠŗŠ° Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š°. ŠŃŃŠ³Ń Š³ŃŃŠæŃ ŃŠøŠ½Šµ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠµ Š¾ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŃ Š±Š°Š½Š°ŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠµŠ»Š°, Š° Š¼ŠµŃŃ ŃŠøŠ¼Š° ŃŠµ Š½Š°ŃŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠøŃŠ° āŠ”ŠøŃŠ¾ŃŠ° ŠŠ°Š½Š°ŃŠ°Š½ŠŗŠ°ā, ŠŗŠ¾ŃŠ° Šø Š³Š¾Š²Š¾ŃŠø Š¾ ŃŃŃŠ°Š“Š°ŃŃ Š½Š°ŃŠ¾Š“Š° ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ Š±ŃŃŠ½ŠøŃ Š“Š¾Š³Š°ŃŠ°ŃŠ° ŠøŠ· 1848, 1849. Š¢ŃŠµŃŃ Š³ŃŃŠæŃ ŃŠøŠ½Šµ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠµ ŠøŠ½ŃŠæŠøŃŠøŃŠ°Š½Šµ ŃŃŠæŃŠŗŠ¾-ŃŃŃŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠ°ŃŠ¾Š¼, Šø Ń ŃŠøŠ¼Š° ŃŠµ ŃŠ¾Š“Š¾ŃŃŠ±ŠøŠ²Š° ŃŠµŠ¼Š°ŃŠøŠŗŠ° ŠøŠ· ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠµŠ²ŠøŃ ŠæŠµŃŠ°Š¼Š° Š“Š¾Š±ŠøŠ»Š° ŃŠ²Š¾Ń ŠæŃŠøŃŠ¾Š“Š½Šø ŠæŃŠ¾Š“ŃŠ¶ŠµŃŠ°Šŗ. ŠŠ°ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š¾ŠŗŠ¾ 40 ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŠŗŠ°, ŃŃŠø Š“ŃŠ°Š¼Šµ Ń ŃŃŠøŃ Ń: āŠ”ŃŠ°Š½Š¾ŃŠµ ŠŠ»Š°Š²Š°Ńā, āŠ”ŠµŠ¾Š±Š° Š”ŃŠ±Š°ŃŠ°ā Šø āŠŠµŠ»ŠøŃŠ°Š²ŠµŃŠ°ā. ŠŃŃŠ°Š²ŠøŠ¾ ŃŠµ Š½ŠµŠ·Š°Š²ŃŃŠµŠ½ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ Š Š°ŃŠ½ŠøŃŠø Š¾ ŃŃŠæŃŠŗŠ¾-ŃŃŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°ŃŃ 1876ā1878. ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŠµ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°Š¾ Š»ŠøŃŃŠŗŃ, ŠµŠæŃŠŗŃ Šø Š“ŃŠ°Š¼ŃŠŗŃ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŃ. Š”Š²Š¾ŃŠµ Š»ŠøŃŃŠŗŠµ ŠæŠµŃŠ¼Šµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ ŃŠŗŠ¾ŃŠ¾ ŠæŠ¾ ŃŠ²ŠøŠ¼Š° ŃŃŠæŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃŠøŠ¼Š°. ŠŠ° Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ° ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ¾ Š·Š±ŠøŃŠŗŃ ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š»ŠøŃŠøŠŗŠµ āŠŠµŃŠ¼Šµā. ŠŠ°ŃŠ·Š½Š°ŃŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ ŠµŠæŃŠŗŠµ ŠæŠµŃŠ¼Šµ ŃŃ: āŠŃŠ°ŃŠ¾ŃŠ±ŠøŃŠ°ā, āŠŠµŠ²ŠµŃŃŠ° ŠŠøŠ²ŃŠ°Š½ŠøŠ½Š° ŠŠ°ŃŠ°ā, āŠŠ°ŃŃŠ°ŠŗŃŠ°ŃŠ¾Š²ŠøŃŠøā, āŠŃŃŠµŠ½ŠøŃŠ°ā Šø āŠŃŠøŃŠµŃŃā. ŠŠµŠ³Š¾Š² ŃŠ°Š“ Š½Š° Š“ŃŠ°Š¼Šø ŃŠµ Š“Š²Š¾ŃŃŃŃŠŗŠ¾ Š¾Š±ŠøŠ¼Š½ŠøŃŠø Š½ŠµŠ³Š¾ Š½Š° Š»ŠøŃŠøŃŠø Šø ŠµŠæŃ. ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŠµ ŃŠµŠ“Š°Š½ Š¾Š“ Š½Š°ŃŃŠ°Š½ŠøŃŠøŃ Šø Š½Š°ŃŠæŠ»Š¾Š“Š½ŠøŃŠøŃ ŃŃŠæŃŠŗŠøŃ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŃŠ°. ŠŠ°ŃŠ²ŠøŃŠµ ŃŠµ ŠæŠøŃŠ°Š¾ Ń ŠæŃŠ¾Š·Šø: Š¾ŠŗŠ¾ ŃŠµŃŃŠ“ŠµŃŠµŃ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŠŗŠ° Šø ŃŠŗŠøŃŠ°, Š¾Š“ ŠŗŠ¾ŃŠøŃ Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Š½ŠµŠ“Š¾Š²ŃŃŠµŠ½ŠøŃ . ŠŠ“ Š“ŃŠ°Š¼Š°, ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠø ŃŠµ Š½Š°ŃŃŃŠæŠµŠ»ŠøŃŠ° ŠŠµŠ»ŠøŃŠ°Š²ŠµŃŠ° ŠŗŠ½ŠµŠ³ŠøŃŠ° ŃŃŠ½Š¾Š³Š¾ŃŃŠŗŠ°, ŠæŠøŃŠ°Š½Š° Ń Š“ŃŃ Ń ŃŠµŠŗŃŠæŠøŃŠ¾Š²ŃŠŗŠµ Š“ŃŠ°Š¼Š°ŃŃŃŠ³ŠøŃŠµ, ŃŠ° Š½Š°Š¼ŠµŃŠ¾Š¼ Š“Š° ŃŠµ Š½Š° ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠ¾Ń Š¾ŃŠ½Š¾Š²Šø ŠæŃŠøŠŗŠ°Š¶Šµ Šø ŃŠµŠ“Š½Š° ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠ° Š“ŃŠ°Š¼Š°, ŃŠ°ŠŗŠ¾ Š²Š°Š¶Š½Š° Š·Š° ŃŠµŠ»Š¾ŠŗŃŠæŠ½Ń Š½Š°ŃŃ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃ, Š° Š²ŠµŠ·Š°Š½Š° Š·Š° Š²Š»Š°Š“Š°ŃŠµŠ²Ń Š¶ŠµŠ½Ń, ŃŃŃŠ°Š½ŠŗŠøŃŃ ŠæŠ¾ŃŠµŠŗŠ»Š¾Š¼. ŠŠ½Š¾Š³Š¾ ŃŃŠŗŠ¾Š±Š°, ŃŃŃŠ°ŃŃŠø, Š¼ŃŠ¶ŃŠµ, Š¾Š±Š»ŠøŠŗŃŃŃ Š“ŃŠ°Š¼Š°ŃŠøŃŠ°Š½ Š¾Š“Š½Š¾Ń Š¼ŠµŃŃ ŃŃŠ½Š°ŃŠøŠ¼Š°, Šø Š·Š±Š¾Š³ ŃŠ¾Š³Š° ŃŠµ Š»Š¾Š³ŠøŃŠ½Š¾ ŃŃŠ¾ Š“Š²Š° Š³Š»Š°Š²Š½Š° ŃŃŠ½Š°ŠŗŠ°, ŠŠµŠ»ŠøŃŠ°Š²ŠµŃŠ° Šø Š Š°Š“Š¾Ń ŠŃŠ»Š¾Š²ŠøŃ, Š½Š° ŠŗŃŠ°ŃŃ ŃŠ¾Š½Ń Ń Š»ŃŠ“ŠøŠ»Š¾. ŠŠ°ŃŠ¼Š°ŃŠµ ŃŠµ ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ Š½Š° Š»ŠøŃŠøŃŠø, ŠæŠ° ŠøŠæŠ°Šŗ, ŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŠµ ŃŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¾ ŠøŠ·Š²ŠµŃŃŠ°Š½ Š±ŃŠ¾Ń ŠæŠµŃŠ°Š¼Š° Š¾Š“ ŃŃŠ°ŃŠ½Šµ Šø ŠŗŠ»Š°ŃŠøŃŠ½Šµ Š²ŃŠµŠ“Š½Š¾ŃŃŠø. ŠŠµŠŗŠµ Š¾Š“ ŃŠøŃ , ŠŗŠ°Š¾ āŠŠ° ŠŠøŠæŠ°ŃŃā, āŠŠøŠ»Š°ā, āŠŠ¾Š³Š° Š“Š° ŃŃŠ±ŠøŠ¼ā, āŠŃŃ Ń ŠŠ¾ŃŃŠ°Šŗā, āŠŃŠ¾Š· ŠæŠ¾Š½Š¾Ń Š½ŠµŠ¼Ńā, ŃŠæŠ°Š“Š°ŃŃ Ń Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠµ ŃŃŠøŃ Š¾Š²Šµ ŃŃŠæŃŠŗŠµ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ. ŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ, ŠŠµŠ²Š¾ŃŠŗŠ° Ń ŠæŠ»Š°Š²Š¾Š¼ (ŃŃŠµ Š½Š° ŠæŠ»Š°ŃŠ½Ń, 1856). ŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ, ŠŠ½ŠµŠ· ŠŠ°Š·Š°Ń (ŃŃŠµ Š½Š° ŠæŠ»Š°ŃŠ½Ń), 1857-1858, Š“Š°Š½Š°Ń Ń ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Š¾Š¼ Š¼ŃŠ·ŠµŃŃ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń ŠŃŠøŃŠøŃŠŗŠø Š¾ŃŠ²ŃŃ Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ°Š“ ŃŠµ ŃŠµŃ Š¾ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŃ, Š¾Š½Š“Š° ŃŠµ Ń ŠæŃŠ²Š¾Š¼ ŃŠµŠ“Ń Š¼ŠøŃŠ»Šø Š½Š° ŃŠµŠ³Š¾Š² Š»ŠøŃŃŠŗŠø ŃŠ°Š»ŠµŠ½Ń, Šø Ń ŠæŠ¾Š³Š»ŠµŠ“Ń ŃŠµŠ¼ŠæŠµŃŠ°Š¼ŠµŠ½ŃŠ° Šø Ń ŠæŠ¾Š³Š»ŠµŠ“Ń ŠøŠ·ŃŠ°Š¶Š°ŃŠ°. ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŠµ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠøŠŗ Ń Š½Š°ŃŠæŠ¾ŃŠæŃŠ½ŠøŃŠµŠ¼ ŃŠ¼ŠøŃŠ»Ń. ŠŠ½ ŃŠµ ŃŠ°Š·Š²ŠøŠ¾ ŠæŠ¾Š“ ŃŃŠøŃŠ°ŃŠµŠ¼ ŠŃŠ°Š½ŠŗŠ° Š Š°Š“ŠøŃŠµŠ²ŠøŃŠ°, ŠŠ¼Š°ŃŠ°, ŠŠ°ŃŃŠ¾Š½Š° Šø ŠŠµŃŠµŃŠøŃŠ°. ŠŠ°Š¾ Šø ŃŠ²Šø Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠøŃŠ°ŃŃŠŗŠø ŠæŠµŃŠ½ŠøŃŠø, Šø ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŠµ Š±ŃŠ½ŃŠ¾Š²Š½Š° Šø ŃŃŃŠ°ŃŠ½Š° ŠæŃŠøŃŠ¾Š“Š°, Š½ŠµŠ¾Š±ŃŠ·Š“Š°Š½Šµ Šø ŠæŠ»Š°Ń Š¾Š²ŠøŃŠµ Š¼Š°ŃŃŠµ Šø Š½Š°Š“Š°Ń Š½ŃŃŠ°, ŃŃŃŃŠµŠæŃŠ°Š¾ Šø Š±ŃŃŠ°Š½ Šø Ń Š¾ŃŠµŃŠ°ŃŠøŠ¼Š° Šø Ń ŠøŠ·ŃŠ°Š¶Š°ŃŃ, Š½ŠµŠ·Š°Š“Š¾Š²Š¾ŃŠ°Š½ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ¾Š¼, ŃŠ°Š² Ń ŃŠµŠ¶ŃŠø Š·Š° ŃŠ·Š²ŠøŃŠµŠ½ŠøŠ¼ Šø Š½ŠµŠ“Š¾ŠŗŃŃŠøŠ²ŠøŠ¼. Š£ Š»ŠøŃŃŠŗŠøŠ¼ ŠæŠµŃŠ¼Š°Š¼Š°, Š³Š“Šµ ŃŠµ Š½ŠµŠæŠ¾ŃŃŠµŠ“Š½Š¾ Šø ŃŠµŠ“Š½Š¾ŃŃŠ°Š²Š½Š¾ ŃŠ¾Š±Š»ŠøŃŠ°Š²Š°Š¾ ŃŠ°ŃŠæŠ¾Š»Š¾Š¶ŠµŃŠµ, Š¾Š½ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠøŠ³Š°Š¾ Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠµ ŃŃŠæŠµŃ Šµ, ŠŗŠ°Š“ Š½ŠøŃŠµ ŠæŠ°Š“Š°Š¾ Ń ŠæŃŠµŃŠµŃŠ°Š½ Š·Š°Š½Š¾Ń Šø Š²ŠµŃŠ±Š°Š»ŠøŠ·Š°Š¼. Š£ ŠµŠæŃ, Š“ŃŠ°Š¼Šø Šø ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠø, Š³Š“Šµ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠµŠ±Š½Š¾ Š²ŠøŃŠµ Š¼ŠøŃŠ½Š¾ŃŠµ, ŃŠŗŠ»Š°Š“Š° Šø Š¼ŠµŃŠµ Ń ŠŗŠ¾Š¼ŠæŠ¾Š·ŠøŃŠøŃŠø, Š¾Š½ ŃŠµ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°Š¾ ŃŠ°Š¼Š¾ Š¾ŃŃŠµŠ“ŃŠµ. Š£ŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ ŃŠ° ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° Š“ŠµŠ»Š° Š²ŃŠµŠ“Šµ, Š²ŃŠµŠ“Šµ Š³Š¾ŃŠ¾Š²Š¾ ŠøŃŠŗŃŃŃŠøŠ²Š¾ Š·Š±Š¾Š³ ŃŠ½Š°Š¶Š½ŠøŃ Š»ŠøŃŃŠŗŠøŃ Š¼ŠµŃŃŠ°. ŠŠ½ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Šø ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŃŠŗŠø ŃŠ°Š»ŠµŠ½Ń, Šø ŃŠµŠ»Š¾Š³Š° ŃŠµ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ° Š±Š°Š²ŠøŠ¾ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŃŃŠ²Š¾Š¼. Š”Š²Š¾ŃŠµ ŠæŃŠ²Šµ ŠæŠµŃŠ¼Šµ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠæŠøŃŠøŠ²Š°Š¾ āŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ, Š¼Š¾Š»ŠµŃā. Š£ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŃŃŠ²Ń ŃŠµ ŃŠµŠ³Š¾Š² ŃŠ·Š¾Ń Š±ŠøŠ¾ Š ŠµŠ¼Š±ŃŠ°Š½Ń, ŠøŠ· ŃŠøŃŠøŃ ŠæŠ¾ŃŃŃŠµŃŠ°, ŃŠ°ŃŠµŠ½ŠøŃ ŠøŃŠŗŃŃŃŠøŠ²Š¾ ŠŗŠ¾Š½ŃŃŠ°ŃŃŠ½ŠøŠ¼ Š±Š¾ŃŠ°Š¼Š°, ŠøŠ·Š±ŠøŃŠ° Š½ŠµŠŗŠ° ŃŠ½ŃŃŃŠ°ŃŃŠ° Š²Š°ŃŃŠ° ŠøŃŠæŠ¾Š“ ŃŠ°Š¼Šµ Š±Š¾ŃŠµ, ŠøŠ·Š²Š°Š½ ŠŗŠ¾Š½ŃŃŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃ ŠøŠ·Š³ŃŠ±ŃŠµŠ½Šµ Ń Š±Š¾ŃŠø. Š¢Š°ŠŗŠ¾ ŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŃ Š²Š°ŃŠøŠ¾ ŃŠµŃ ŠŗŠ°Š¾ ŠøŠ·ŃŠ°Š¶Š°Ń, ā ŃŠøŃŃŠ¾ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŃŠŗŠø. ŠŃŃŠ½Š° Šø Š¾ŠæŠ¾ŃŠ½Š° ŠµŠ¼Š¾ŃŠøŃŠ°, ŃŃŃŠ° āŠŗŠ°Š¾ Š²ŃŃ Š¾Š“ Ń Š°Š½ŃŠ°ŃŠ°ā, ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠ°Š¼ ŠŗŠ°Š¶Šµ, ŠøŃŠŗŃŠµŠ½ ŃŠµ Šø ŃŠæŠ¾Š½ŃŠ°Š½ ŠøŠ·ŃŠ°Š· ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃŠø, Š½Šµ Š½Š°Š¼ŠµŃŃŠµŠ½Š° ŠæŠ¾Š·Š° Šø ŠŗŃŠøŃŠŗŠ° ŃŠµŠ½ŃŠøŠ¼ŠµŠ½ŃŠ°Š»Š½Š¾ŃŃ. ŠŃŠŗŃŠµŠ½Šø, Š²Š°ŃŃŠµŠ½Šø Šø Š¾ŠæŠ¾ŃŠ½Šø Š·Š°Š½Š¾Ń, ŃŠ¾ ŃŠµ Š¾Š“Š»ŠøŠŗŠ° ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠøŃŠ°ŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠµŠ¼ŠæŠµŃŠ°Š¼ŠµŠ½ŃŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠø Š¾Š½ ŠŗŠ¾Š“ Š½Š°Ń Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠµ ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²ŃŠ°, ŠŗŠ°Š¾ ŃŃŠ¾ ŠŠ°ŃŃŠ¾Š½ ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²ŃŠ° ŠµŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠø, ŠøŠ»Šø ŠŠøŠŗŃŠ¾Ń ŠŠ³Š¾ ŃŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠøŠ·Š°Š¼. ŠŠ°ŃŃŠµŠ½Šø Š·Š°Š½Š¾Ń ŃŠ²Š¾Š³Š° Š¾ŃŠµŃŠ°ŃŠ°, ŃŃŠ±Š°Š² ŠøŠ»Šø ŃŠ¾Š“Š¾ŃŃŠ±ŃŠµ, ŃŠµŃŃ ŠøŠ»Šø ŠæŠµŃŠøŠ¼ŠøŠ·Š°Š¼, Š¾Š½ Š“Š¾ŃŠ°ŃŠ°Š²Š° ŃŠµŃŠøŠ¼Š° ŠŗŠ¾ŃŠµ Š³Š¾Š¼ŠøŠ»Š° ŠæŠ¾ Š±Š¾ŃŠø, ŠæŠ¾ Š·Š²ŃŠŗŃ, ŠæŠ¾ ŃŠæŠ¾ŃŠ¾Š±Š½Š¾ŃŃŠø Š“Š° ŠæŠ¾Š“ŃŃŠ°ŠŗŠ½Ń Š½Š°ŃŠ¾ŃŠøŃŃ Š²ŃŃŃŃ Š¾ŃŠµŃŠ°ŃŠ°, Š°Š»Šø Š½Šµ ŃŠ°Š“Šø ŃŠ¾Š³Š° Š“Š° ŠøŠ·Š°Š·Š¾Š²Šµ ŠŗŠ¾Š½ŠŗŃŠµŃŠ½Ń ŃŠ»ŠøŠŗŃ ŠøŠ»Šø ŃŠ°ŃŠ°Š½ ŠæŠ¾ŃŠ°Š¼, Š²ŠµŃ ŃŠ°Š¼Š¾ ŃŠ°Š“Šø ŃŠ¾Š³Š° Š“Š° Š“Š¾ŃŠ°ŃŠ° ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š¾ŃŠ½Š¾Š²Š½Š¾ ŃŠ°ŃŠæŠ¾Š»Š¾Š¶ŠµŃŠµ. ŠŠ½ Š·Š½Š° Š¼Š¾Ń ŃŠµŃŠø, Š½ŠøŠ³Š“Š° Š¼Ń ŠøŃ Š½ŠøŃŠµ Š“Š¾ŃŃŠ°, Š½ŠøŠ³Š“Š° Š½ŠøŃŠµ Š·Š°Š“Š¾Š²Š¾ŃŠ°Š½ ŠøŠ·Š±Š¾ŃŠ¾Š¼; Š±ŠøŃŠ° ŠøŃ Šø ŃŠ°ŃŠæŠ¾ŃŠµŃŃŃŠµ, Š·Š°ŃŠøŠ¼ Š³Š¾Š¼ŠøŠ»Š° Šø Š·Š°ŃŠøŠæŠ°. Š¢Š¾ ŠøŃŃŠ¾, ŠŗŠ°Ń-ŠŗŠ°Š“Š°, ŃŠ°Š“Šø Šø ŃŠ° ŃŠ»ŠøŠŗŠ°Š¼Š° Šø ŠæŠ¾ŃŠ¼Š¾Š²ŠøŠ¼Š°. ŠŠµŠ³Š¾Š²Šµ Š½Š°ŃŠ»ŠµŠæŃŠµ ŠæŠµŃŠ¼Šµ (āŠŠ° ŠŠøŠæŠ°ŃŃā, āŠŠ°Š“Š°ŃŃŠµ, Š±ŃŠ°ŃŠ¾ā Šø Š“ŃŃŠ³Šµ) ŃŠ¾Š±Š»ŠøŃŠµŠ½Šµ ŃŃ Š½Š° ŃŠ°Ń Š½Š°ŃŠøŠ½. ŠŠ½ Š²ŠøŃŠµ ŠæŠ¾Š»Š°Š¶Šµ Š½Š° ŃŠøŃŠ°Š¼ Š½ŠµŠ³Š¾ Š½Š° ŠæŠ»Š°ŃŃŠøŠŗŃ, Š·Š°ŃŠ¾ ŃŃ ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŃŠ»ŠøŠŗŠµ ŃŠ°Š¼Š¾ Š°ŠæŃŃŃŠ°ŠŗŃŠ½Šø Š½Š°Š³Š¾Š²ŠµŃŃŠ°ŃŠø Š½ŠµŃŠµŠ³ ŃŃŠ¾ ŃŠµ Š½Š°ŃŠ»ŃŃŃŃŠµ. ŠŠ°Š¾ ŃŃŠ¾ Ń ŃŠ½Š°Š¶Š½ŠøŠ¼ ŃŠ°ŃŠæŠ¾Š»Š¾Š¶ŠµŃŠøŠ¼Š° ŠæŃŠµŠ²Š»Š°ŃŃŃŃ Š±ŃŃŠ½Šµ Š¾ŃŠŗŠµŃŃŃŠ°ŃŠøŃŠµ Šø Š³ŃŠ¾Š¼ŠŗŠø ŃŠ·Š²ŠøŃŠø, ŃŠ°ŠŗŠ¾ Ń Š½ŠµŠ¶Š½ŠøŠ¼Š° ŠæŃŠµŠ²Š»Š°ŃŃŃŠµ ŠæŃŠøŃŠ°Š½, ŃŠ¾ŠæŠ°Š¾ ŃŠ¾Š½, ŃŠ°ŠæŠ°Ń Šø ŃŠ²ŃŠŗŃŃŠ°ŃŠµ. ŠŠ»Šø ŃŠ°Ń ŠæŠ¾Š“ŠøŠ³Š½ŃŃŠø ŃŠ¾Š½, ŠøŠ³ŃŠ° ŃŠ° Š¾ŃŠµŃŠ°ŃŠøŠ¼Š° Šø ŃŠµŠ·ŠøŠŗŠ¾Š¼, ŃŠµŃŃŠ¾ ŃŠµ ŠæŃŠ¾Š¼Š°ŃŠøŠ»Š° Šø ŠæŃŠµŃŠ»Š° Ń Š±Š»ŠµŃŃŠ°Š² ŃŃŠøŠ». ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŠµ ŠøŠ¼Š°Š¾ Š»ŠµŠæŠøŃ ŃŃŠæŠµŃ Š°, Š°Š»Šø Šø Š¼Š½Š¾Š³Š¾ Š½ŠµŃŃŠæŠµŃ Š°. ŠŠ¾Ń ŃŠµ Š”ŠŗŠµŃŠ»ŠøŃ ŃŠ°ŃŠ½Š¾ ŠæŃŠøŠ¼ŠµŃŠøŠ¾ Š“Š° ŃŠµ āŃŠµŃ Š±ŠøŠ»Š° ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° Š²ŃŠ»ŠøŠ½Š° Šø ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° Š¼Š°Š½Š°ā, ŃŠµŠŗŠ°Š²ŃŠø Š“Š° ŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ āŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗ ŃŠ½Š°Š³Šµ, Š°Š»Šø Š±ŠµŠ· Š¼ŠµŃŠµ Šø ŃŠŗŠ»Š°Š“Š°ā ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠµŠ²Šµ Š“ŃŠ°Š¼Šµ Ń ŃŃŠøŃ Ń ŠæŃŠøŠŗŠ°Š·ŃŃŃ ŠŗŠ°ŃŠ°ŠŗŃŠµŃŠµ ŠøŠ· Š½Š°ŃŠµ ŠæŃŠ¾ŃŠ»Š¾ŃŃŠø. Š”ŠµŠ½ŃŠøŠ¼ŠµŠ½ŃŠ°Š»Š½Šµ ŃŃŠ±Š°Š²Šø, Š½Š°Š¼ŠµŃŃŠµŠ½Š° ŠæŠ°ŃŠµŃŠøŠŗŠ° Šø Š“ŠµŠŗŠ»Š°Š¼Š°ŃŠ¾ŃŃŠŗŠø ŃŠ¾Š½ ŠæŃŠµŠ²Š»Š°ŃŃŃŃ ŃŠ²ŃŠ“Š° ŠæŠ¾Š“ŃŠµŠ“Š½Š°ŠŗŠ¾. āŠ”ŠµŠ¾Š±Š° Š”ŃŠ±Š°ŃŠ°ā ŃŠµ ŠæŠøŃŠ°Š½Š° Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½ŠøŠ¼ Š“ŠµŃŠµŃŠµŃŃŠµŠ¼, Š° āŠŠµŠ»ŠøŃŠ°Š²ŠµŃŠ°ā Šø āŠ”ŃŠ°Š½Š¾ŃŠµ ŠŠ»Š°Š²Š°Ńā Š²ŃŠ»Š¾ ŃŠ»ŠøŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠøŠ¼ Šø Š¶ŠøŠ²ŠøŠ¼ ŃŠ°Š¼Š±Š¾Š¼. Š¢Šµ ŃŃ Š“ŃŠ°Š¼Šµ Š²ŠøŃŠµ Š·Š° ŃŠøŃŠ°ŃŠµ Š½ŠµŠ³Š¾ Š·Š° Š³Š»ŠµŠ“Š°ŃŠµ; Ń ŃŠøŠ¼Š° Š²ŃŠµŠ“Šµ ŃŠ½Š°Š¶Š½Š° Š»ŠøŃŃŠŗŠ° Š¼ŠµŃŃŠ°. ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠµŠ²Šø Š“ŃŠ°Š¼ŃŠŗŠø ŠŗŠ°ŃŠ°ŠŗŃŠµŃŠø ŃŃ Š¾Š“Š²ŠµŃ Š½Š°ŠøŠ²Š½Šø Šø ŠæŃŠµŃŠµŃŠ°Š½Š¾ ŠøŠ“ŠµŠ°Š»ŠøŃŠ°Š½Šø; Š¾Š½Šø ŃŠµ Š½Šµ ŃŠ¾Š±Š»ŠøŃŠ°Š²Š°ŃŃ ŠŗŃŠ¾Š· ŃŠ°Š“ŃŃ, Š²ŠµŃ ŠŗŃŠ¾Š· Š½ŠµŠæŃŠøŃŠ¾Š“Š½Šµ Šø Š“ŃŠ³Šµ Š¼Š¾Š½Š¾Š»Š¾Š³Šµ; ŃŠ°Š“ŃŠ° ŃŠµ ŃŠ¾ŠæŃŃŠµ Š¾ŃŠŗŃŠ“Š½Š° Šø ŃŠ»Š°Š±Š¾ Š¼Š¾ŃŠøŠ²ŠøŃŠ°Š½Š°. ŠŠ°Š¾ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠøŃŠ½Šø ŃŠµŠæŠµŃŃŠ¾Š°Ń Š·Š° ŃŠøŃŃ ŠæŃŠ±Š»ŠøŠŗŃ, ŠŗŠ¾ŃŠ° Š²Š¾Š»Šø ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠµ ŠŗŠ¾ŃŃŠøŠ¼Šµ Šø Š“ŠµŠŗŠ»Š°Š¼Š°ŃŠøŃŃ, Š¾Š½Šµ ŃŃ ŃŠ²Šµ ŠøŠ³ŃŠ°Š½Šµ Ń ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŃŃ; āŠ”ŃŠ°Š½Š¾ŃŠµ ŠŠ»Š°Š²Š°Ńā ŃŠµ Šø Š“Š°Š½Š°Ń ŠøŠ³ŃŠ°. ŠŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ Š½Š°ŃŠ²ŠøŃŠµ ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ Ń ŠæŃŠ¾Š·Šø, ŃŠ°Ń Š“ŠµŠ¾ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾Š³ ŃŠ°Š“Š° ŃŠµ Š½Š°ŃŠ¼Š°ŃŠµ Š·Š½Š°ŃŠ°ŃŠ°Š½. ŠŠ½ ŠæŠøŃŠµ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠµ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠµ Šø ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠµ ŃŠ° ŠæŃŠµŠ“Š¼ŠµŃŠ¾Š¼ ŠøŠ· ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾Š³ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ°, ŃŃŠ±ŠøŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ Šø Š±Š°Š½Š°ŃŃŠŗŠ¾Š³, ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Šµ ŃŠµŠ¾ŃŠŗŠµ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠµ ŃŠ³Š»Š°Š²Š½Š¾Š¼. ŠŠ°ŃŠ±Š¾ŃŠµ ŃŃ Š¼Ń ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠµ Ń ŠŗŠ¾ŃŠøŠ¼Š° ŃŠ»ŠøŠŗŠ° Š±Š°Š½Š°ŃŃŠŗŠ¾ ŃŠµŠ»Š¾ Šø ŃŠµŃŠ°ŠŗŠ°. Š£ ŃŠ²ŠøŠ¼Š° ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠ°Š¼Š° ŠøŠ·Š±ŠøŃŠ° ŃŠµŠ³Š¾Š² Š·Š°Š½Š¾ŃŠ½Šø Š»ŠøŃŠøŠ·Š°Š¼, ŃŃŠ±Š°Š² ŠæŃŠµŠ¼Š° Š½Š°ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»Š½Š¾Ń Šø Š»ŠøŃŠ½Š¾Ń ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“Šø Šø ŠæŠ¾Š±ŃŠ½Š° ŠæŃŠ¾ŃŠøŠ² Š“ŃŃŃŃŠ²ŠµŠ½Šµ Š½ŠµŠæŃŠ°Š²Š“Šµ. ŠŠ½ ŃŠµ ŃŠµŠ“Š°Š½ Š¾Š“ Š·Š°ŃŠµŃŠ½ŠøŠŗŠ° ŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Š»Š½Šµ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠµ, ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ ŃŠ°Š·Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµŠŗ Ń Š“Š¾Š±Š° ŃŠµŠ°Š»ŠøŠ·Š¼Š°, Šø Š¾ŃŠ½ŠøŠ²Š°Ń Š»ŠøŃŃŠŗŠµ ŠæŃŠøŃŠµ. ŠŠ°Š³ŃŠ°Š“Šµ ŠŗŠ¾ŃŠµ Š½Š¾ŃŠµ ŠøŠ¼Šµ ŠŃŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠ° Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ»Š°Š²Š½Šø ŃŠ»Š°Š½Š°Šŗ: ŠŠ°Š³ŃŠ°Š“Š° āŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃā Š£ Š”ŃŠæŃŠŗŠ¾Ń Š¦ŃŃŠø ŃŠµ ŃŠ²Š°ŠŗŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š¾Š“ŃŠ¶Š°Š²Š°ŃŃ Š¼Š°Š½ŠøŃŠµŃŃŠ°ŃŠøŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµŠ½Šµ ŠŃŃŠø ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŃ. Š¢Š¾Š¼ ŠæŃŠøŠ»ŠøŠŗŠ¾Š¼ ŃŠµ Š“Š¾Š“ŠµŃŃŃŠµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° āŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃā Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŃ Š·Š±ŠøŃŠŗŃ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ ŠøŠ·Š“Š°ŃŠ° Š½Š° ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠµŠ·ŠøŠŗŃ ŠæŃŠµŃŃ Š¾Š“Š½Šµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. ŠŠ°Š³ŃŠ°Š“Ń āŠŃŃŠøŠ½ ŃŠµŃŠøŃā Š“Š¾Š“ŠµŃŃŃŃ Š¤Š¾Š½Š“Š°ŃŠøŃŠ° āŠ”ŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½ŠøŃŠ° ŃŠ¾Š»ŠøŠ“Š°ŃŠ½Š¾ŃŃŠøā Šø Š£ŃŃŠ°Š½Š¾Š²Š° ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠµ āŠ”ŃŠ°ŃŠø Š³ŃŠ°Š“ā ā ŠŃŃŠ° ŠŃŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠ°.[15] Š£ ŠŠ°Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šø Š¾Š“ 1955. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ŃŠø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŠŗŠ»ŃŠ± āŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃā ŠŗŠ¾ŃŠø Š¾Š“ 2000. Š“Š¾Š“ŠµŃŃŃŠµ āŠŃŃŠøŠ½Ń Š³ŃŠ°Š¼Š°ŃŃā ŠŗŠ°Š¾ Š½Š°ŃŠ²ŠµŃŠµ ŠæŃŠøŠ·Š½Š°ŃŠµ ŠŗŠ»ŃŠ±Š°.[16] ŠŠµŠ¼Š¾ŃŠøŃŠ°Š»Š½Šø Š¼ŃŠ·ŠµŃ ŠŃŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠ° Š£ŃŠµŠ“Šø Š£ Š”ŃŠæŃŠŗŠ¾Ń Š¦ŃŃŠø ŃŠµ, Ń ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Ń ŃŠ¾Š“Š½Š¾Ń ŠŗŃŃŠø (ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ ŃŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½ŠøŠŗ ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠµ Š”Š 1123), Š½Š°Š»Š°Š·Šø Š¼ŃŠ·ŠµŃ ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµŠ½ Š¾Š²Š¾Š¼ Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŠŗŃ.[17] ŠŃŠ²Š¾ŃŠµŠ½ ŃŠµ 1980.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Prvo izdanje! Ekstra retko ! JĆ”n KadavĆ½ (* 7. travnja 1810., JestÅabĆ u KrkonoÅ”Ć, okrug Semily - ā 11. kolovoza 1883., Martin) bio je slovaÄki publicist ÄeÅ”kog podrijetla[1], izdavaÄ, prosvjetni djelatnik, glazbeni skladatelj i uÄitelj. Obrazovanje, karijera Osnovnu Å”kolu pohaÄao je u KÅĆzlicama (dio sela JestÅabĆ u KrkonoÅ”ima), studirao je u Trnavi, na evangeliÄkim licejima u Bratislavi i Modri, 1850.-51. na Institutu BudeÄ i istodobno prirodne znanosti na PolitehniÄkom institutu u Pragu (nije zavrÅ”io studij). Radio je kao uÄitelj u Mydlicama, JiÄĆnu, RudnĆku, u 1839-47 na SlovaÄkoj evangeliÄkoj Å”koli u PeÅ”ti, u godinama 1851-56 u Liptovskom MikulĆ”Å”u, u godinama 1856-58 kao odgojitelj i kuÄni uÄitelj u aristokratskoj obitelji u PravonĆnu, u godinama 1858-67 kao uÄitelj u PartizĆ”nskĆ” ĽupÄi, 1867-68 bavio se zemljoradnjom na vlastitom imanju, iz 1869 živio je u LiptovskĆ½ MikulĆ”Å”, iz 1870. bio je Äinovnik u Å”tedionici godine 1871-75 bio je profesor na slovaÄkoj gimnaziji u godinama 1873-83 bio je zborovoÄa SlovaÄke pjevaÄke Å”kole u Martinu. Život i djelo Bio je svestrani nacionalni kulturno-prosvjetni radnik. Autor je domoljubnih pjesama, osobito djeÄjih stihova i kraÄe proze. Kao vjesnik ÄeÅ”ko-slovaÄke uzajamnosti objavio je knjigu VzĆ”jemnost ..., u kojoj je proÅ”irio KollĆ”rovo shvaÄanje slavenske uzajamnosti. Bavio se Å”turovskim književnim slovaÄkim, zbog Äega se raziÅ”ao s KollĆ”rom. Godine 1843. sudjelovao je na zboru o donoÅ”enju književnoga slovaÄkoga u Hlbokyu i sastavio prvu slovaÄku Äitanku. Bio je sakupljaÄ slovaÄkih narodnih pjesama, glazbeni teoretiÄar, autor glazbenog vodiÄa za mladež MalĆ½ spevĆ”k, urednik je prvog dijela zapažene zbirke SlovaÄke pjesme. Kao zborovoÄa SlovaÄke pjevaÄke Å”kole u Martinu proÅ”irio je njezin repertoar izvornim skladbama i obradama narodnih pjesama. Njegov zborski opus zastupljen je skladbama Bratislava, VlasÅ„ moja, Äo ÄuÅ”ĆÅ”, Nitra, milĆ” Nitra, SvƤtomartinskĆ½ pochod. Ima grob s nadgrobnom ploÄom na Narodnom groblju u Martinu. KadavĆ½, JĆ”n, 8. travnja 1810. JestÅebĆ, danas JestÅabĆ u KrkonoÅ”ama, okrug Semily ā 11. kolovoza 1883. Martin, pokopan na Narodnom groblju ā slovaÄki uÄitelj, glazbeni skladatelj, zborovoÄa, izdavaÄ i prosvjetni djelatnik ÄeÅ”kog podrijetla. Studirao je na gimnazijama u Trnavi i Modri, na evangeliÄkom liceju u Bratislavi te na uÄiteljskim zavodima u JiÄĆnu i Pragu. Radio je kao uÄitelj u ÄeÅ”koj (u Mydlicama, JiÄĆnu, RudnĆku kod Trutnova), 1839ā47 na slovaÄkoj evangeliÄkoj Å”koli u PeÅ”ti (s J. KollĆ”rom), 1851ā56 u LiptovskĆ½ MikulĆ”Å”u, 1858ā67 u NemeckĆ” ĽupÄi (danas PartizĆ”nska ĽupÄa).i 1871. ā 75. na slovaÄkoj gimnaziji u Martinu, istodobno 1873. ā 83. zborovoÄa SlovaÄke pjevaÄke Å”kole u Martinu. Preko J. KollĆ”ra upoznao se s J. KrĆ”Ä¾om, A. SlĆ”dkoviÄem, J. M. Hurbanom, V. Paulyn-TĆ³thom, G. K. Zechenter-Laskomerskim i drugim slovaÄkim pjesnicima i književnicima te je pod njegovim utjecajem postao vjesnikom sveslavenske uzajamnosti. . Kao urednik sudjelovao je u izdavanju nekih KollĆ”rovih djela (Putopis s putovanja po Gornjoj Italiji, 1843.; Nedjeljne, sveÄane i prigodne propovijedi i govori, 2. svezak, 1844.; SlĆ”vyjeva kÄi, 1845.), a kao urednik i u objavljivanju djela drugih slovaÄkih autora, npr. ĽudovĆt Žella (*1809, ā 1873; Pjesme, 1842), B. P. ÄervenĆ”k (Ogledalo SlovaÄko, 1844) i J. M. Hurban (Unija, tj. zajednica luterana s kalvinistima u MaÄarskoj, 1846). U PeÅ”ti je objavio djelo Uzajamnost u primjerima izmeÄu Äeha, Moravaca, Slovaka, Å lezana i LužiÄana (1843), u kojem je branio KollĆ”rovu ideju o jeziÄnom i književnom jedinstvu Äeha i Slovaka. Pod utjecajem obitelji Å tĆŗrov, razilazio se s KollĆ”rom, zauzimao se za donoÅ”enje književnog slovaÄkog (sudionik sastanaka u Hlbokomu 11.-16.7.1843.), u kojem je 1845. objavio svoju Äitanku za malu djecu i knjiga za seljake i obrtnike, Prijatelj naroda s težiÅ”tem na narodnu prosvjetu . O svom je troÅ”ku izdao MarĆnu A. SlĆ”dkoviÄ (1846.), pripremio za tisak 3. izdanje Nitranskog almanaha (1846.) i suraÄivao s J. M. Hurbanom na ureÄivanju SlovenskĆ© pĆ”vidov. U Liptovskom MikulĆ”Å”u, kamo je doÅ”ao u rujnu 1851. na inicijativu M. M. Hodžua, on i A. H. KrÄmĆ©ry izdaju kalendar Živena (1853.), a 1873.ā74. izdaju Äasopis Priateľ ľudu. U Nemeckoj ĽupÄi aktivno je sudjelovao u kulturnom životu sela, koji je bio usko povezan s dobrovoljaÄkim kazaliÅ”tem, harmonizirajuÄi narodne pjesme i obraÄujuÄi ih za zbor (svaki nastup obiÄno je zavrÅ”avao nastupom muÅ”kog zbora). Bavio se i teorijskim pitanjima slovaÄkog Å”kolstva, nekoliko njegovih radova u tom podruÄju smatraju se pionirskima. Napravio je Prijedlog za osnivanje nacionalne Å”kole pri EvangeliÄkoj crkvi njemaÄke ĽupÄanskĆ” (1861.), u kojem je predložio reformu Å”kolstva prema trenutnim potrebama. U Budimu je 1870. izdao slovaÄki slovar i Äitanku za prvi razred narodnih Å”kola te pouÄnu knjižicu za slovaÄki slog i prvi slog (kao proÄiÅ”Äeni prijevod silabista Pavla Gƶnczyja *1817., ā 1892) i 1873 metodiÄki priruÄnik za pjevanje MalĆ½ spevĆ”k. Ova djela predstavljaju jedan od vrhunaca slovaÄke pedagoÅ”ke književnosti 19. stoljeÄa. Kao zborovoÄa SlovaÄkog zbora pridonio je njegovu svestranom razvoju, priredio je zborske obrade slovaÄkih, ÄeÅ”kih i stranih slavenskih narodnih pjesama koje je složio u antologije (vijence). Autor zborskih skladbi Bratislava; Nitra, draga Nitra; Moja zemlja; Å to miriÅ”eÅ”; Martina i dr., od kojih su neki objavljeni u prvom svesku slovaÄkih katrena (1864.) J. L. Bella, u SlovenskĆ© quatrains (1895.), koje su organizirali i izdali J. MeliÄko i B. Bull te Äasopisi. . Sudjelovao je u sastavljanju jedinstvene zbirke narodnih pjesama SlovenskĆ© spevy (1880. ā 1926.), uredniÄki je pripremio njezin prvi svezak (1880. ā 82.) koji sadrži 603 narodne pjesme s napjevima te je napisao uvodnu studiju u kojoj je pokuÅ”ao dati objaÅ”njenje podrijetlo, tipologija i osobitosti slovaÄkih narodnih pjesama. Redovito je objavljivao poticajne Älanke iz podruÄja pedagogije i ekonomskog obrazovanja u slovaÄkim Äasopisima. Älan TatrĆna (1844.) i odbora Matice slovenske (1870.), dopisni Älan GeoloÅ”kog instituta Reicha u BeÄu (1859.).
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! 212 str. Ekstra retko !!! 1. izdanje, Budim 1836. god Jovan StejiÄ (Arad, 1803 ā Beograd, 1853) bio je prvi Srbin svrÅ”eni doktor medicine, koji je iz HabzburÅ”ke monarhije doÅ”ao da radi u obnovljenu Srbiju. Zajedno sa dr Karlom Pacekom jedan je osnivaÄa srpskog graÄanskog saniteta i 1831. izdavaÄ prvog medicinskog spisa u Srbiji (PouÄenije za leÄenje bolesti holere). Medicinski fakultet studirao je u PeÅ”ti. Doktorirao je u BeÄu 1829. godine. Kako ga je pri kraju studija medicine stipendirao gospodar Jevrem ObrenoviÄ dr Jovan StejiÄ je po povratku u Srbiju prvo doÅ”ao kod njega u Å abac 1829. U Kragujevac je otiÅ”ao 1830. godine, nakon Å”to ga je Knez MiloÅ” predložio za svog liÄnog lekara i vaspitaÄa svojih sinova Milana i Mihajla. Ovu dužnost obavljao je od 1830. do 1832. godine. Doktor Jovan StejiÄ je nakon Å”tampanje svog prvog originalnog spisa, u kome je koristio moderno slobodoumno razmiÅ”ljanje, āSabor istine i poukeā, odstupio od novoprihvaÄenog Vukovog pravopisa. Knezu MiloÅ”u se sa žalbom obratio Vuk KaradžiÄ pismom u kom je naveo: āTaj spis je opasniji za Vas od proklamacije ÄarapiÄa i uÄitelja Mije.ā StejiÄ je prihvatio Vukovo pismo, ali je odbijao da se u pismo unose crkvenoāslovenske reÄi a ortografija koju je napisao praktiÄno je onemoguÄila uvoÄenje Vukovog pisma sve do 1868. godine. UvreÄen ovim postupkom StejiÄ je napustio Srbiju 1832. i preÅ”ao u Zemun. Povremeno je dolazio da pomaže dr Kunibertu u leÄenju MiloÅ”eve porodice. KonaÄno se vratio u Srbiju 1840, nakon MiloÅ”evog proterivanja, kada je postavljen za Å”efa graÄanskog saniteta, a 1845. i za glavnog sekretara Državnog sovjeta. Ovu dužnost obavljao je sve do svoje smrti 1853. godine. Srbija je 1829. imala pet lekara. Pored Jovana StejiÄa, ovu petorku Äinili su Bartolomeo Kunibert, ÄorÄe NovakoviÄ iz Jagodine, Gligorije Ribakov, Rus koji je radio u Požarevcu i nepoznati turski lekar u ÄaÄku. MeÄu ovim lekarima, Jovan StejiÄ se isticao jer je bio liÄnost izuzetnog kvaliteta. Te svoje sposobnosti, pokazao je ne samo kao lekar veÄ i kao književnik. MeÄu prvima u Srbiji bio zagovarnik ideje o makrobiotiÄkom naÄinu ishrane i života. Preveo je sa nemaÄkog jezika knjigu Makroviotika, ili nauka o produženju života ÄoveÄeskog. Jovan StejiÄ se može smatrati i pionirom transfuziologije. U knjizi pod nazivom āMakroviotikaā. Jovan StejiÄ, je razmatrao Å”ta bi se desilo kada bi se u telo starca ubrizgala krv mladiÄa. Knjiga je iz 1856. godine, iz doba kada se u Evropi ni izdaleka nije razmiÅ”ljalo o transfuziji, tako da to smatramo preteÄom priÄe o transfuziji, koja je krenula da se primenjuje tek za vreme Prvog svetskog rata.
Opis: 1. izdanje prve knjige M. UskokoviÄa, Beograd 1905, originalni meki povez (stanje kao na slikama), unutra dobro oÄuvano, bez pisanja, EKSTREMNO RETKO! ŠŃŃŠ¾Ń - Š¾ŃŠ¾Š±Š° Š£ŃŠŗŠ¾ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ, ŠŠøŠ»ŃŃŠøŠ½, 1884-1915 = UskokoviÄ, Milutin, 1884-1915 ŠŠ°ŃŠ»Š¾Š² ŠŠ¾Š“ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ¾Š¼ / Š. [ŠŠøŠ»ŃŃŠøŠ½] Š. Š£ŃŠŗŠ¾ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŠŃŃŃŠ° Š³ŃŠ°ŃŠµ ŠŗŃŠ°ŃŠŗŠ° ŠæŃŠ¾Š·Š° ŠŠµŠ·ŠøŠŗ ŃŃŠæŃŠŗŠø ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Š° 1905 ŠŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠµ Šø ŠæŃŠ¾ŠøŠ·Š²Š¾Š“ŃŠ° ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ : Š Š°Š“Š¾ŃŠµ ŠŠµŠ“ŠøŠ½Š°Ń Šø ŠŠøŠ»Š¾ŃŠ°Š“ ŠŃŃŃŠ¾Š²ŠøŃ, 1905 (ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ : Š”Š°Š²ŠøŃ Šø ŠŗŠ¾Š¼Šæ.) Š¤ŠøŠ·ŠøŃŠŗŠø Š¾ŠæŠøŃ 92 ŃŃŃ. ; 20 cm ISBN (ŠŃŠ¾Ń.) Težina: 0.2 kg Milutin UskokoviÄ (Užice 4./16. jun 1884 ā KurÅ”umlija 15./28. oktobar 1915) bio je srpski književnik, pravnik, doktor nauka. ZavrÅ”io je osnovnu Å”kolu u Užicu a gimnaziju u Beogradu. Studirao je prava u Beogradu. U Ženevi je 1910. odbranio disertaciju o carinskoj uniji i meÄunarodnom pravu i stekao titulu doktora pravnih nauka. Zaposlio se 1906. u Carinskoj upravi u Beogradu, a 1907. je postavljen za diplomatskog službenika u Srpskom konzulatu u Skoplju. Radio je kao sekretar u Odeljenju za trgovinu, radinost i saobraÄaj Ministarstva narodne privrede, a od 1914. u trgovinskom inspektoratu Ministarstva narodne privrede u Skoplju. PovlaÄeÄi se ispred bugarske vojske iz Skoplja , stigao je preko PriÅ”tine u KurÅ”umliju. Potresen tragedijom svoga naroda 1915. godine izvrÅ”io je samoubistvo. Kolo srpskih sestara iz Užica 1936. godine postavilo je spomen ploÄu na kuÄi u kojoj je živeo Milutin UskokoviÄ. Književni rad Pisao je crtane, pripovetke i romane .Bio je saradnik i Älan redakcije Politike od njenog osnivanŃa 1904. Književne tekstove je objavljivao u Äasopisima: Savremenik, Delo, Nova iskra, Srpski književni glasnik, Samouprava, Å tampa, Slovenski jug, Srpska domaja, Brankovo kolo, Beogradske novine, GraÄanin, Bosanska vila, Carigradski glasnik, Venac, Vardar, Letopis Matice srpske i dr. U Äasopisu Sudslawische Revue objavio je 1912. godine prilog o novopazarskom sandžaku. Njegov lirski temperament bio je ispunjen priliÄnom dozom sentimentalnosti. Pripadao je generaciji mladih srpskih pisaca koji su poÄetkom XX veka smelo napuÅ”tali tradicije srpske realistiÄke proze i ugledali se na modernu evropsku literaturu. Smatran je predstavnikom tzv. beogradskog druÅ”tvenog romana. UlazeÄi u dramatiÄne sudare liÄnosti sa gradskom sredinom, viÅ”e je davao unutraÅ”nja stanja naÅ”ih intelektualaca nego kompleksnu sliku vremena i sredine; u njegovoj literaturi osetna je protivreÄnost izmeÄu starinskog romantizma i modernog shvatanja života i sveta. NajznaÄajniji je pisac koga je Užice imalo do Prvog svetskog rata. PolitiÄko delovanje UÄestvovao je u organizovanju Male konferencije jugoslovenskih književnika i umetnika, Prvog ÄaÄkog jugoslovenskog kongresa u Beogradu i Prve jugoslovenske umetniÄke iŃložbe. Zalagao se za konfederaciju jugoslovenskih država. Na konfrenciji jugoslovenskih studenata u Sofiji 1906. godine podneo je referat Balkanska konfederacija i jugoslovenska zajednica. Dela Pod životom : crtice, pesme u prozi, pesme, Älanci o književnosti, Beograd, 1905. Vitae fragmenta, Mostar,1908 DŠ¾Å”ljaci, Beograd, 1910 Kad ruže cvetaju, Beograd, 1912 Les traites d Union douaniere en droit international, Geneve, 1910 Äedomir IliÄ, Beograd, 1914 Dela, Beograd, 1932 Usput, Beograd, Užice, 1978 KC
Š„. Š. ŠŠµŠ»Ń-ŠŠ°Š¹Š¾ - ŠŃŠ°ŃŠ½Š°Ń ŃŃŠ¾ŠæŠ° Huan Alvarez Del Vajo - Crvena staza Julio Ćlvarez del Vayo - Red path Moskva, 1930. Tvrd povez (naknadni), 166 strana, originalna prednja korica, na kojoj se nalazi fotomontaza jednog od najznacajnijih predstavnika sovjetske avangarde/ konstruktivizma, Gustava Klucisa. RETKO! Gustav Gustavovich Klutsis (Latvian: Gustavs Klucis, Russian: ŠŃŃŃŠ°Š² ŠŃŃŃŠ°Š²Š¾Š²ŠøŃ ŠŠ»ŃŃŠøŃ; 4 January 1895 ā 26 February 1938) was a pioneering Latvian photographer and major member of the Constructivist avant-garde in the early 20th century. He is known for the Soviet revolutionary and Stalinist propaganda he produced with his wife Valentina Kulagina and for the development of photomontage techniques.[2] Born in ĶoÅi parish, near RÅ«jiena, Klutsis began his artistic training in Riga in 1912.[3] In 1915 he was drafted into the Russian Army, serving in a Latvian riflemen detachment, then went to Moscow in 1917.[4] As a soldier of the 9th Latvian Riflemen Regiment, Klutsis served among Vladimir Lenin`s personal guard in the Smolny in 1917-1918 and was later transferred to Moscow to serve as part of the guard of the Kremlin (1919-1924).[5][6] In 1918-1921 he began art studies under Kazimir Malevich and Antoine Pevsner, joined the Communist Party, met and married longtime collaborator Valentina Kulagina, and graduated from the state-run art school VKhUTEMAS. He would continue to be associated with VKhUTEMAS as a professor of color theory from 1924 until the school closed in 1930. Klutsis taught, wrote, and produced political art for the Soviet state for the rest of his life. As the political background degraded through the 1920s and 1930s, Klutsis and Kulagina came under increasing pressure to limit their subject matter and techniques. Once joyful, revolutionary and utopian, by 1935 their art was devoted to furthering Joseph Stalin`s cult of personality. Despite his active and loyal service to the party, Klutsis was arrested in Moscow on 16 January 1938, as a part of the so-called `Latvian Operation` as he prepared to leave for the New York World`s Fair. Kulagina agonized for months, then years, over his disappearance. His sentence was passed by the NKVD Commission and the USSR Prosecutorās Office on 11 February 1938, and he was executed on 26 February 1938, at the Butovo NKVD training ground near Moscow. He was rehabilitated on 25 August 1956 for lack of corpus delicti.[7] Work Klutsis worked in a variety of experimental media. He liked to use propaganda as a sign or revolutionary background image. His first project of note, in 1922, was a series of semi-portable multimedia agitprop kiosks to be installed on the streets of Moscow, integrating `radio-orators`, film screens, and newsprint displays, all to celebrate the fifth anniversary of the Revolution. Like other Constructivists he worked in sculpture, produced exhibition installations, illustrations and ephemera. But Klutsis and Kulagina are primarily known for their photomontages. The names of some of their best posters, such as `Electrification of the whole country` (1920), `There can be no revolutionary movement without a revolutionary theory` (1927), and `Field shock workers into the fight for the socialist reconstruction` (1932), belied the fresh, powerful, and sometimes eerie images. For economy they often posed for, and inserted themselves into, these images, disguised as shock workers or peasants. Their dynamic compositions, distortions of scale and space, angled viewpoints and colliding perspectives make them perpetually modern. Klutsis is one of four artists with a claim to having invented the subgenre of political photo montage in 1918 (along with the German Dadaists Hannah Hƶch and Raoul Hausmann, and the Russian El Lissitzky).[citation needed] He worked alongside Lissitzky on the Pressa International exhibition in Cologne.[8] tags: avangarda, fotomontaza, gustav klucis, el lisicki, maljevic, suprematizam, konstruktivizam, dizajn, design, zenit, zenitizam, jo klek, nadrealizam, nadrealisti, dada, dadaizam...
prvo izdanje 1922. jako retko lepo za svoje godine korice se vide na slikama Stanislav Krakov (Serbian Cyrillic: Š”ŃŠ°Š½ŠøŃŠ»Š°Š² ŠŃŠ°ŠŗŠ¾Š², Polish: StanisÅaw KrakĆ³w; 1895ā1968) was a Serbian officer, Chetnik guerrilla, journalist, writer and film director. He participated in the Balkan Wars and First World War. During the Second World War, he supported his maternal uncle, General Milan NediÄ, and was the editor of NediÄ`s newspapers Novo vreme and Obnova.[1] Stanislav Krakov Stanislav Krakov in uniform, 1912.jpg Stanislav Krakov Born 29 March 1895 Kragujevac, Kingdom of Serbia Died 15 December 1968 (aged 73) Geneve, Switzerland Allegiance Kingdom of Serbia Awards Albanian Medal Early life Edit Krakov was born in Kragujevac, Kingdom of Serbia. His father, Sigismund, was a doctor of Polish origin,[2] and his mother Persida was a granddaughter of Nikola StanojeviÄ, a lord from Zeoke and nephew of voivode Stanoje MijailoviÄ, who was killed during the First Serbian Uprising.[3] Military service Edit Not being able to enroll in the regular army, since he was only 17 years old, he joined the volunteer guard of Vojvoda Vuk, a Chetnik unit, in the war against the Ottoman Empire in 1912. The following year he was back on the frontline of the Serbian defence, this time against Bulgaria, where he was wounded near Kriva Palanka.[4] Together with the last class of cadets-corporals, he left the military academy in 1914 and went straight to the front to fight the Austro-Hungarian Empire. For much of 1914 he, much to his frustration, was assigned to Pirot which was far from the front.[5] In 1915 he participated in many battles, survived the Serbian army`s retreat through Albania, and was one of the first who reached the top of the impregnable KajmakÄalan.[4] During these wars he was wounded seventeen times and was awarded eighteen times.[2] In 1937 Krakov became chief of Propaganda for Zbor thanks to Dimitrije LjotiÄ and subsequently, the editor-in-chief of the pro-Nazi Obnova newspaper, hailing from Belgrade.[6] Literary and film career Edit After the First World War, from 1919 to 1931, he published prose in almost all newspapers and magazines in Serbia. He wrote novels: `Kroz buru` (1921), `Krila` (1922), travel guide `Kroz južnu Srbiju` (1926), memoirs `NaÅ”e poslednje pobede` (1928), a book of short stories `Crveni pjero`. When it comes to historical-fiction works, he wrote `Plamen ÄetniÅ”tva` (1930), `Prestolonaslednik Petar` (1933) and `General Milan NediÄ` (1963-1968). `Život Äoveka na Balkanu` (`Life of the Man from the Balkans`) was his autobiography.[2] Stanislav Krakov was a director of the film `Za Äast otadžbine i požar na Balkanu`, which premiered on 25 March 1930, and also `Golgota Srbije` (The Calvary of Serbia) in 1931, which is still regarded as the best Serbian documentary film account of World War I ever.[7] He was editor of `Politika` and `Vreme`, and CEO of Radio Belgrade (1940-1941). While working for Vreme magazine, Krakov traveled to Fritz Lang`s house in 1932 and interviewed him.[8] During the Second World War he supported his uncle, General Milan NediÄ, and the rest of his life he spent in exile. He died in Switzerland.[4] In his autobiography `Život Äoveka na Balkanu` (`Life of a Man from the Balkans`), which was published posthumously, Stanislav wrote: I felt all the high points of success and all the bitterness and humiliation when you reach the bottom of human society. If the adventure is always an unexpected twist, always a surprise, most commonly a danger, usually a dazzling success, and even more hursh fall, then I lived a crazy, often brilliant and painful adventure of my time and my native soil...[4] Bibliography Edit `Kroz buru` (1921) `Krila` (1922) `Kroz južnu Srbiju` (1926) `NaÅ”e poslednje pobede` (1928) `Crveni pjero` `Plamen ÄetniÅ”tva` (1930) `Prestolonaslednik Petar` (1933) `General Milan NediÄ` (1963-1968) `Život Äoveka na Balkanu` srpska avangarda serbian avantgarde books book cover ilustrovane korice knjiga avant garde milos crnjanski rastko petrovic marko ristic nadrealizam ekspresionizam ..
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Prvo izdanje! 1838. god Jovan Sterija Popovic Pokondirena tikva je komedija Jovana Sterije PopoviÄa iz 1838. godine. U ovom delu Jovan Sterija PopoviÄ je ismejao glavnu junakinju, Femu, koja, ludujuÄi za ānoblesomā, nastoji da pobegne iz svog zanatlijskog (opanÄarskog) sveta i da se probije u viÅ”e druÅ”tvene krugove. Povodom 150-godiÅ”njice roÄenja i 100-godiÅ”njice smrti Jovana Sterije PopoviÄa, Mihovil Logar i Hugo Klajn su 1956. godine napisali istoimenu komiÄnu operu. `Pokondirenu tikvu` PopoviÄ je napisao 1830. godine, odmah posle āLaže i paralažeā, a objavljena je tek 1838, i to posle prerade. Jovan Sterija PopoviÄ (13. januar 1806, VrÅ”ac - 10. mart 1856, VrÅ”ac) je bio srpski književnik. Smatra se osnivaÄem srpske drame. Prvi je i jedan od najboljih Srpskih komediografa. Životopis Jovan Sterija PopoviÄ (ili Jovan PopoviÄ Sterijin) je roÄen u VrÅ”cu 1806, u trgovaÄkoj porodici. Osnovnu i srednju Å”kolu uÄio je u VrÅ”cu, TemiÅ”varu i PeÅ”ti, a prava u Kežmaroku. JoÅ” kao dete zbog slabog telesnog sastava i krhkog zdravlja, iskljuÄen iz plahih deÄjih igara, stalno uz majku, sa uroÄenim posmatraÄkim darom kao kod svih potonjih stvaralaca. Sterija ima prilike da posmatra Å”aroliku galeriju graždana VrÅ”ca. Ima velike moguÄnosti da uz svoju majku Julijanu roÄenu NeÅ”koviÄ, Äerku znaÄajnog slikara Nikole NeÅ”koviÄa i veoma kulturnog Äoveka, zapazi mnoge pojave tog druÅ”tva. NJegova majka koju je ceo VrÅ”ac znao pod imenom Jula Molerova (jer je bila i Äerka, a u prvom braku i supruga slikara), imala je naroÄiti položaj u VrÅ”cu, srpskom VrÅ”cu koji je ona pamtila joÅ” od vremena kad, je on bio odvojena opÅ”tina sa zvaniÄnim nazivom Racki VrÅ”ac (Raizisch Werschetz). Bila je to komunikativna žena ugledna i poÅ”tovana. KuÄa joj se nalazila na poÄetnom delu Pijace vrÅ”aÄke, u neposrednoj blizini Saborne - Velike crkve. U roditeljskoj kuÄi, uz majku Sterija je āsvrÅ”ioā prevashodnu Å”kolu posmatranja toliko važnu za potonjeg komediorafa. Julijana naprasno umire baÅ” u trenutku kad sin mora da izdrži veliku borbu c ocem oko daljeg Å”kolovanja. Otac mu je bio doÅ”ljak. Sterija nije zabeležio odakle mu se otac doselio u VrÅ”ac. Napisao je biografiju svoga dede slikara Nikole NeÅ”koviÄa. Sterija odjednom upada u ÄarÅ”iju ustaljenih poslovnih veza, ulazi kao domazet u kuÄu svog uglednog pokojnog tasta. Ima traga da su starog Steriju, u to vreme labavih i neustaljenih prezimena pisali ne samo Stefan PopoviÄ (kako je zabeležen u Protokolu kreÅ”Äajemih, prilikom krÅ”tenja prvenca Jovana), nego i Å terija Molerov. Godine uÄenja: Sremski Karlovci, TemiÅ”var, i PeÅ”ta, gde ima prilike da u jednom odliÄnom (nemaÄkom.) pozoriÅ”tu vidi i klasike i najbolje glumce cele MaÄarske, a isto tako i manje klasiÄna dramska uobliÄavanja u kojima se pojavljuju komediografski uobliÄeni tipovi bliski njegovim dotadaÅ”njim iskustvima o bidermajerskom graždanstvu. Dodajmo tome i lektiru strasnog knjigoljupca koji u detinjstvu Äita i pri meseÄini kada mu strogi otac uskraÄuje sveÄu. Dodajte tome da u PeÅ”ti ima i dve liÄnosti rodom iz VrÅ”ca sa kojima je svakako u prisnim odnosima: ÄorÄa StankoviÄa, jednog od osnivaÄa Matice srpske, i Julijanu VijatoviÄ-RadivojeviÄ, Äerku vrÅ”aÄkog senatora, Å”kolovanu u BeÄu koja se osirotela udala za pomodnog krojaÄa RadivojeviÄa a i sama bila spisateljka. Jedno vreme je bio privatni nastavnik i advokat u rodnom mestu dok nije pozvan da doÄe u Kragujevac da bude profesor na Liceju. Sa Liceja je doÅ”ao za naÄelnika Ministarstva prosvete (od 1842), i na tom položaju, u toku osam godina, on je glavni organizator srpske srednjoÅ”kolske nastave i jedan od osnivaÄa UÄenog srpskog druÅ”tva. Pokrenuo je inicijativu za osnivanje Akademije nauka, Narodne biblioteke i Narodnog muzeja. UÄestvovao je u organizovanju prvog beogradskog teatra (PozoriÅ”te na Äumruku) koji je 1841. otvoren njegovom tragedijom āSmrt Stefana DeÄanskogā. Od 1848. živi u VrÅ”cu, usamljen i razoÄaran. Tu je i umro 1856. Književni rad PopoviÄ je svoju književnu delatnost zapoÄeo slabim stihovima, ispevanim u slavu grÄkih narodnih junaka. NJegov otac je bio Grk (po nekima Cincar), i on se u mladosti zagrevao za grÄke ustanike. To su bili neveÅ”ti ÄaÄki pokuÅ”aji. Kao mladiÄ, on pada pod uticaj Milovana VidakoviÄa, i po ugledu na njega piÅ”e roman āBoj na Kosovuā , āMilan Toplicaā i āZoraidaā. To je dosta neveÅ”ta i naivna prerada jednog romana od francuskog pisca Florijana iz XVIII veka. Kao i VidakoviÄ, koji mu je bio uzor, tako i on pokuÅ”ava da tuÄu graÄu prenese u okvir srpske proÅ”losti. Roman je prepun nelogiÄnosti i nedoslednosti svake vrste. Docnije je u jednom svom satiriÄnom spisu (āRoman bez romanaā) ismejao takav naÄin rada, oÅ”tro napao plaÄevne i fantastiÄne romane Milovana VidakoviÄa i njegovih podražavalaca i propovedao književnost koja trezvenije i ozbiljnije gleda na život. Takvo shvatanje je plod njegova zrelijeg doba, i koliko je dublje ulazio u život i književnost, utoliko je postajao realniji. On je uglavnom dramski pisac, prvi srpski književnik koji je u ovom književnom rodu stvorio neÅ”to bolje i trajnije. Pisci koji su pre njega radili na istorijskoj drami i drami iz savremenog života nisu imali književnog uspeha. On je prvi srpski pisac koji taj posao uzima ozbiljno, sav se odaje pozoriÅ”tu i stvara na Å”iroj osnovi i sa dubokim razumevanjem. On je uporedo radio na istorijskoj drami i na komediji, ali na istorijskoj drami sa mnogo manje uspeha. Na književnost je gledao oÄima Å”kolskog Äoveka, pedagoga i racionaliste. NJegovi prvi dramski pokuÅ”aji su neveÅ”te i preterano romantiÄne dramatizacije narodnih pesama: āNevinostā ili āSvetislav i Milevaā, āMiloÅ” ObiliÄā i āNahod Simeonā. Docnije stvara bolje i snažnije istorijske drame, ne mnogo književne, ali koje su odgovarale ukusu i shvatanjima tadaÅ”nje rodoljubive srpske publike. Takve su tragedije: āSmrt Stefana DeÄanskogā, āVladislavā, āSkenderbegā, Laxan (sa predmetom iz bugarske istorije), pozoriÅ”ni komad āAjduciā, vrlo popularan, izraÄen po narodnoj pesmi, i joÅ” nekoliko prigodnih komada. Iako se smatra osnivaÄem srpske drame, on je mnogo važniji kao komediograf, jer se tu tek c uspehom ogledao njegov književni talent. Prva mu je komedija āLaža i paralažaā, zatim āTvrdicaā, āPokondirena tikvaā (prema kojoj je 1956. godine Mihovil Logar komponovao operu ) i āZla ženaā, sve komedije karaktera. Od komedija naravi najbolje su mu: āŽenidba i udadbaā, āKir Janjaā, āRodoljupciā i āBeograd nekad i sadā. Pored toga, napisao je i nekoliko pozoriÅ”nih igara manjeg znaÄaja, Å”aljive ili satiriÄne sadržine. Kao dramski pisac, Sterija pripada grupi sentimentalista, i svoja dela stvara pod impresijom Semjuela RiÄardsona, poznatog pisca graÄanskih romana. U njegovim delima znaÄajno mesto zauzimaju odlike poput kulta oseÄanja i prirode, idealizacija života, prijateljstvo i ljubav. KritiÄki osvrt Trezven i racionalan duh, on nije bio pesnik visokih duhovnih zamaha i bogate maÅ”te, zato njegove drame, iako književnije i pismenije od svih sliÄnih pokuÅ”aja do njega, ipak nemaju prave umetniÄke vrednosti, U njima je malo životne istine, malo poezije i malo istorijske istine, a mnogo nameÅ”tene retorike, neprirodnosti i usiljenosti. Vrlo pismen i vrlo obrazovan pisac, on je svojim istorijskim dramama skromno zadovoljavao veliku potrebu svoga vremena za rodoljubivim repertoarom i imao mnogo uspeha. Precenjivane u svoje vreme, te drame su sasvim zaboravljene; duže se na repertoaru zadržala samo istorijska drama āSmrt Stefana DeÄanskogā. A komediji, on je nadmaÅ”io sve ono Å”to je u srpskoj književnoeti stvoreno pre njega, i do danas (1938 g.) ostao najbolji srpski komediograf. On je pisac sa veÄom književnom kulturom; on zna za klasiÄne uzore u stranim književnostima i prvi poÄinje da razumno, objektivno i kritiÄki posmatra i slika suvremeni život srpskog druÅ”tva. Po svojoj prirodi on je bio predodreÄen samo za Äisto intelektualna stvaranja, zato je on samo u komediji dao punu meru. Ali i u komediji nije bez mana. Pre svega, ni u jednoj komediji nije uspeo da da humor, najviÅ”u osobinu komiÄnog. NJegove komedije su najÄeÅ”Äe oÅ”tra satira izopaÄenih karaktera i naravi. On je suviÅ”e moralizator i tendenciozan pisac: liÄnosti karikira i radnju vodi i zavrÅ”ava radi pouÄnog svrÅ”etka. On nije ni sasvim originalan pisac: kod njega se Äesto mogu naÄi pozajmice od drugih pisaca, od Molijera najviÅ”e. Sve njegove bolje komedije karaktera potseÄaju na Molijerove, i kompozicijom i komiÄnim okvirima pojedinih liÄnosti. (Molijera je inaÄe i prevodio: njegove āSkapenove podvaleā). Ali u naknadu za to, on je veÅ”t književnik i vrlo plodan pisac, koji je trezveno i realistiÄki prikazivao suvremeni život, slikajuÄi snažno i reljefno komiÄne tipove i druÅ”tvene scene, Krajem života se vratio poeziji, na kojoj je kao mladiÄ radio. Godine 1854. iziÅ”la je njegova zbirka stihova āDavorjeā. Bio je književni kuriozum Å”to je PopoviÄ āDavorjeā Å”tampao starim crkvenim pismenima, koja je tom prilikom preporuÄivao da se usvoje mesto novije graÄanske bukvice. To je misaona lirika, bolna, odveÄ pesimistiÄka, lirika iskusna i zrela Äoveka, koji je u životu znao za patnje i razoÄaranja, intimna filozofija o veliÄini bola, stradanja i smrti i nepopravimoj bedi ljudskoj. Sterijino pozorje U sklopu obeležavanja 150 godina od roÄenja i 100 godina od smrti Jovana Sterije PopoviÄa u Novom Sadu je 1956. godine osnovan festival āSterijino pozorjeā. I danas, ovaj festival, na kome pozoriÅ”ta iz zemlje i inostranstva uÄestvuju sa delima jugoslovenskih pisaca (u poÄetku je to bio festival samo Sterijinih dela) važi za najznaÄajniju pozoriÅ”nu manifestaciju u Srbiji. Sterijina nagrada Na festivalu se dodeljuju nagrade za najbolju predstavu, za najbolji tekst savremene drame, za režiju, za glumaÄko ostvarenje, za scenografiju, za kostim, za scensku muziku, nagrade za najboljeg mladog glumca i glumicu i specijalna nagrada
SELAM. SKIZZEN UND NOVELLEN AUS DEM BOSNISCHEN VOLKSLEBEN, von Milena MrazoviÄ, Deutsche Schriftsteller ā Genossenschaft, Eingentrangene Genossenschaft mit beschrƤnkter Haftpflicht, Berlin, 1893. Naknadni tvrdi kartonski francuski polukožni povez iz epohe sa zlatotiskom i sa oÄuvanom originalnom mekom koricom unutar njega. OdliÄna oÄuvanost, osim Å”to je naknadni povez na par mesta malo oguljen; rikna, zlatotisk, listovi i originalna korica bez oÅ”teÄenja. Jezik nemaÄki, latinica, 276 str. Ekstremno retko. NAPOMENA 1: Milena MrazoviÄ Preindlsberger (Bjelovar, 28. 12. 1863. ā BeÄ, 20. 1. 1927.), bila je hrvatska književnica i novinarka. Radila je kao urednik lista āBosniche Postā koji je izlazio u Sarajevu na nemaÄkom jeziku. Živela je u Banja Luci i u Sarajevu. Godine 1889. postala je prva žena Älanica AntropoloÅ”kog druÅ”tva u BeÄu. Svoj život i rad posvetila je Bosni i Hercegovini i njenoj popularizaciji u zemljama nemaÄkog govornog podruÄja. Pisala je pripovetke u kojima je opisivala obiÄaje, noÅ”nje i naÄin života naroda u Bosni i Hercegovini, eseje, putopise, skupljala narodne bajke i objavljivala ih na nemaÄkom jeziku. Ovo je prvo izdanje njene knjige originalno objavljene na nemaÄkom jeziku 1893. godine; drugo izdanje ove knjige, ali sad na engleskom jeziku, u prevodu gospoÄice Waugh izaÅ”lo je 1899. godine u Londonu. Knjiga sadrži 8 novela inspirisanih temema iz bosansko-muslimanskog života. Predgovor za knjigu autorka je napisala u Sarajevu u proleÄe 1893. godine. Sadrži sledeÄe priÄe (novele): 1. Mahmud Biba 2. Emin`s GlĆ¼ck 3. Ali, der Derwisch 4. Die Feredscha als Heirathsvermittlerin 5. Abla 6. Jussuf`s Aschyklik 7. Zur Unzeit 8. Eine bosnische Semiramis NAPOMENA 2: Povez je raÄen za izvesnog `M. M. TerzibaÅ”iÄa` (Äije se ime vidi utisnuto u zlatotisku na dnu rikne), a koji bi mogao biti beogradski trgovac Milorad TerzibaÅ”iÄ (1862-1908) - prvi predsednik Beogradskog velosipedskog druÅ”tva, ili njegov sin Mihailo. TerzibaÅ”iÄ je bio prvi propagator biciklizma i klizanja u srpskom narodu. Osim toga, izgradio je prvu kružnu biciklistiÄku stazu (velodrom) i DruÅ”tveni dom (na mestu danaÅ”njeg Doma vojske Srbije), a ureÄivao je Äasopis `Velosipedski list`, prvi sportski list u Kraljevini Srbiji. Bio je oženjen suprugom Milojkom sa kojom je imao sina Mihaila, pa je stoga moguÄe da je knjiga pripadala njegovom sinu, za koga je i uvezana u ovaj povez, a Å”to bi opravdalo inicijal u imenu (Mihailo M. TerzibaÅ”iÄ).
IZUZETNO RETKO U PONUDI!!! Prvo izdanje drame Äure JakÅ”iÄa `Jelisaveta kneginja crnogorska` Autor - osoba ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ, ŠŃŃŠ°, 1832-1878 = JakÅ”iÄ, Äura, 1832-1878 Naslov ŠŠµŠ»ŠøŃŠ°Š²ŠµŃŠ° ŠŗŠ½ŠµŠ³ŠøŃŠ° ŃŃŠ½Š¾Š³Š¾ŃŃŠŗŠ° : Š“ŃŠ°Š¼Š° Ń ŠæŠµŃ Š“ŠµŠ»Š¾Š²Š° / Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ Vrsta graÄe drama Jezik srpski Godina 1868 Izdavanje i proizvodnja ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ : ŠŃŠ¶Š°Š²Š½Š° ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŠøŃŠ°, 1868 FiziÄki opis 215, [10] ŃŃŃ. ; 18 cm Äura JakÅ”iÄ (8. avgust 1832. ā 16. novembar 1878) Äura JakÅ”iÄ (roÄen u Srpskoj Crnji, preminuo u Beogradu) je bio srpski slikar, pesnik, pripovedaÄ, dramski pisac, uÄitelj i boem. RoÄen je 8. avgusta (27. jula po julijanskom kalendaru) 1832. godine u Srpskoj Crnji, u Banatu, u sveÅ”teniÄkoj porodici. Otac ga upisuje u trgovaÄku Å”kolu iz koje beži tri puta i na kraju upisuje nižu gimnaziju u Segedinu. Posle zavrÅ”ene osnovne Å”kole u Srpskoj Crnji i niže gimnazije u Segedinu (danas MaÄarska), odlazi u TemiÅ”var (danas Rumunija) da uÄi slikanje. UoÄi revolucionarne 1848. godine bio je student umetniÄke akademije u PeÅ”ti, ali je zbog revolucionarnih dogaÄaja morao da je napusti. VrativÅ”i se u rodni kraj produžio je da uÄi slikarstvo u BeÄkereku kod Konstantina Danila Äuvenog slikara tog doba, tražeÄi sopstveni umetniÄki izraz i produbljujuÄi svoja znanja, izmeÄu ostalog i nemaÄkog jezika. U revoluciji od 1848ā1849. iako Å”esnaestogodiÅ”njak, uÄestvuje kao dobrovoljac. Kada se revolucija zavrÅ”ila porazom, napisao je: āAh, zaÅ”ta ginusmo i stradasmo ā a Å”ta dobismo!ā Ubrzo ga neimaÅ”tina primorava da prihvati razne poslove. Tih godina Äesto menja mesta boravka, odlazi u Beograd, ali se vrlo brzo upuÄuje u BeÄ da nastavi studije slikarstva. U BeÄu se kreÄe u umetniÄkim krugovima sa Brankom RadiÄeviÄem i Äurom DaniÄiÄem. Njegovi poetski prvenci ugledali su svetlost dana u Serbskom letopisu 1853. godine. Besparica ga primorava da se vrati kuÄi, ali ubrzo zatim odlazi na Akademiju finih umetnosti u Minhen. Krajem 1855. nastanio se u Kikindi i živeo od slikarstva. PiÅ”e pesme i Å”tampa ih u Sedmici pod pseudonimom Teorin. U Novi Sad prelazi 1856. godine, podstaknut povratkom prijatelja sa kojima je drugovao u BeÄu koji se okupljaju oko novosadskih listova Sedmica i Dnevnik. Po povratku sa slikarskih studija, živi u Banatu do 1856. Od 1857. prelazi u Srbiju, gde ostaje sve do smrti. U Srbiji radi kao seoski uÄitelj (u Podgorcu, Sumrakovcu, Sabanti, RaÄi kod Kragujevca i Požarevcu, u kome se i oženio) i kao gimnazijski uÄitelj crtanja (u Kragujevcu, Beogradu i Jagodini). Äura JakÅ”iÄ je bio svestran umetnik i rodoljub: pesnik, pripovedaÄ, dramski pisac i slikar. Ali i boem. StvaralaÄki i stradalaÄki život tog obrazovanog i temperamentnog Äoveka Äesto se odvijao u boemskom ambijentu skadarlijskih kafana Tri Å”eÅ”ira i Dva jelena. Boemska atmosfera bila je njegovo prirodno okruženje u kome je dobijao stvaralaÄku inspiraciju, izazivao divljenje i aplauze veselih gostiju i boemskih družbenika, ali i bes vlasti Äijoj se sirovosti i lakomosti rugao, originalno i stariÄno. Stalno je živeo u oskudici, i teÅ”ko je izdržavao svoju brojnu porodicu. Pritisnut porodiÄnim obavezama i dugovima, sklon boemiji, bolestan, Äura JakÅ”iÄ se potucao kroz život. RazoÄaran u ljude i život, nalazio je utehu u umetniÄkom stvaranju, pesniÄkom i slikarskom. Bio je nežan, iskren drug i boleÄiv otac, ali u mraÄnim raspoloženjima razdražljiv i jedak. Njegova bolna i plahovita lirika veran je izraz njegove intimne liÄnosti, tragiÄne i boemske. Oboleo od tuberkuloze, u dugovima, gonjen je i otpuÅ”tan (1871) iz državne službe. Uz pomoÄ Stojana NovakoviÄa dobija posao u Državnoj Å”tampariji 1872. godine. Smrt ga je zatekla na položaju korektora Državne Å”tamparije u Beogradu 16. novembra 1878. godine (po julijanskom kalendaru). Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu. Književni rad Äura JakÅ”iÄ najveÄi je liriÄar srpskog romantizma i jedan od najdarovitijih i najznaÄajnijih srpskih slikara 19. veka. Strastven, izuzetne imaginacije, snažne oseÄajnosti, buntovan i slobodarski, pisao je za romantiÄarskim zanosom pesme o slobodi, protiv tiranije, rodoljubivu liriku, ali i stihove lirskog posveÄenja i dubokog bola. Kontroverzan, posvetio je zbirku poezije Knezu Milanu ObrenoviÄu. JakÅ”iÄ je zaÄetnik i najistaknutiji predstavnik anakreolske poezije kod Srba, ali i autor brojnih dosetki, aforizama, poetskih minijatura. U duhu epohe u kojoj je živeo i stvarao, Äura JakÅ”iÄ je imao svoje uzore, meÄu pesnicima Petefija i Bajrona, a meÄu slikarima Rembranta. Äesto je obraÄivao iste motive i u književnim delima i na slikarskim platnima. Iako uspeÅ”ni pesnik i dramski pisac, JakÅ”iÄ je za srpsku književnost važan i kao pripovedaÄ. Oglasio se u trenutku kada se kod nas javljaju nagoveÅ”taji realizma, posebno vidljivi u prodoru savremene tematike. Pisao je nekoliko vrsta pripovedaka. Najpre one u kojima je idealizovao naÅ” srednji vek, prikazujuÄi nemanjiÄka vremena. Drugu grupu Äine pripovetke o životu banatskog sela, a meÄu njima je najpoznatija āSirota BanaÄankaā, koja i govori o stradanju naroda tokom burnih dogaÄaja iz 1848, 1849. TreÄu grupu Äine pripovetke inspirisane srpsko-turskim ratom, i u njima je rodoljubiva tematika iz JakÅ”iÄevih pesama dobila svoj prirodni produžetak. Napisao je oko 40 pripovedaka, tri drame u stihu: āStanoje GlavaÅ”ā, āSeoba Srbaljaā i āJelisavetaā. Ostavio je nezavrÅ”en istorijski roman Ratnici o srpsko-turskom ratu 1876-1878. JakÅ”iÄ je stvarao lirsku, epsku i dramsku poeziju. Svoje lirske pesme objavljuje skoro po svima srpskim Äasopisima. Za života je objavio zbirku svoje lirike āPesmeā. NajznaÄajnije epske pesme su: āBratoubicaā, āNevesta Pivljanina Bajaā, āBarjaktaroviÄiā, āMuÄenicaā i āPriÄestā. Njegov rad na drami je dvostruko obimniji nego na lirici i epu. JakÅ”iÄ je jedan od najranijih i najplodnijih srpskih pripovedaÄa. NajviÅ”e je pisao u prozi: oko Äetrdeset pripovedaka i skica, od kojih nekoliko nedovrÅ”enih. Od drama, umetniÄki je najuspelija Jelisaveta kneginja crnogorska, pisana u duhu Å”ekspirovske dramaturgije, sa namerom da se na istorijskoj osnovi prikaže i jedna politiÄka drama, tako važna za celokupnu naÅ”u istoriju, a vezana za vladarevu ženu, strankinju poreklom. Mnogo sukoba, strasti, mržnje, oblikuju dramatiÄan odnos meÄu junacima, i zbog toga je logiÄno Å”to dva glavna junaka, Jelisaveta i RadoÅ” OrloviÄ, na kraju tonu u ludilo. Najmanje je radio na lirici, pa ipak, Äura JakÅ”iÄ je stvorio izvestan broj pesama od trajne i klasiÄne vrednosti. Neke od njih, kao āNa Liparuā, āMilaā, āKoga da ljubimā, āPut u Gornjakā, āKroz ponoÄ nemuā, spadaju u najbolje stihove srpske poezije. KritiÄki osvrt Kad je reÄ o JakÅ”iÄu, onda se u prvom redu misli na njegov lirski talent, i u pogledu temperamenta i u pogledu izražaja. JakÅ”iÄ je romantik u najpotpunijem smislu. On se razvio pod uticajem Branka RadiÄeviÄa, Zmaja, Bajrona i Petefija. Kao i svi veliki romantiÄarski pesnici, i JakÅ”iÄ je buntovna i strasna priroda, neobuzdane i plahovite maÅ”te i nadahnuÄa, ustreptao i bujan i u oseÄanjima i u izražaju, nezadovoljan životom, sav u Äežnji za uzviÅ”enim i nedokuÄivim. U lirskim pesmama, gde je neposredno i jednostavno uobliÄavao raspoloženje, on je postigao velike uspehe, kad nije padao u preteran zanos i verbalizam. U epu, drami i pripoveci, gde je potrebno viÅ”e mirnoÄe, sklada i mere u kompoziciji, on je stvarao samo osrednje. Ukoliko ta njegova dela vrede, vrede gotovo iskljuÄivo zbog snažnih lirskih mesta. On je bio i slikarski talent, i celoga se života bavio slikarstvom. Svoje prve pesme je potpisivao āÄura JakÅ”iÄ, molerā. U slikarstvu je njegov uzor bio Rembrant, iz Äijih portreta, raÄenih iskljuÄivo kontrastnim bojama, izbija neka unutarnja vatra ispod same boje, izvan kontura koje su izgubljene u boji. Tako je JakÅ”iÄ shvatio reÄ kao izražaj, ā Äisto slikarski. Burna i opojna emocija, ljuta ākao vrh od handžaraā, kako sam kaže, iskren je i spontan izraz njegove liÄnosti, ne nameÅ”tena poza i knjiÅ”ka sentimentalnost. Iskreni, vatreni i opojni zanos, to je odlika njegova romantiÄarskog temperamenta, koji on kod nas najbolje predstavlja, kao Å”to Bajron predstavlja engleski, ili Viktor Igo francuski romantizam. Vatreni zanos svoga oseÄanja, ljubav ili rodoljublje, setu ili pesimizam, on doÄarava reÄima koje gomila po boji, po zvuku, po sposobnosti da potstaknu naroÄitu vrstu oseÄanja, ali ne radi toga da izazove konkretnu sliku ili jasan pojam, veÄ samo radi toga da doÄara svoje osnovno raspoloženje. On zna moÄ reÄi, nigda mu ih nije dosta, nigda nije zadovoljan izborom; bira ih i rasporeÄuje, zatim gomila i zasipa. To isto, kat-kada, radi i sa slikama i pojmovima. Njegove najlepÅ”e pesme (āNa Liparuā, āPadajte, braÄoā i druge) uobliÄene su na taj naÄin. On viÅ”e polaže na ritam nego na plastiku, zato su njegove slike samo apstraktni nagoveÅ”taji neÄeg Å”to se nasluÄuje. Kao Å”to u snažnim raspoloženjima prevlaÄuju burne orkestracije i gromki uzvici, tako u nežnima prevlaÄuje prisan, topao ton, Å”apat i cvrkutanje. Ali taj podignuti ton, igra sa oseÄanjima i jezikom, Äesto je promaÅ”ila i preÅ”la u bleÅ”tav stil. JakÅ”iÄ je imao lepih uspeha, ali i mnogo neuspeha. JoÅ” je SkerliÄ taÄno primetio da je āreÄ bila njegova vrlina i njegova manaā, rekavÅ”i da je JakÅ”iÄ āpesnik snage, ali bez mere i skladaā. JakÅ”iÄeve drame u stihu prikazuju karaktere iz naÅ”e proÅ”losti. Sentimentalne ljubavi, nameÅ”tena patetika i deklamatorski ton prevlaÄuju svuda podjednako. āSeoba Srbaljaā je pisana narodnim desetercem, a āJelisavetaā i āStanoje GlavaÅ”ā vrlo slikovitim i živim jambom. Te su drame viÅ”e za Äitanje nego za gledanje; u njima vrede snažna lirska mesta. JakÅ”iÄevi dramski karakteri su odveÄ naivni i preterano idealisani; oni se ne uobliÄavaju kroz radnju, veÄ kroz neprirodne i duge monologe; radnja je uopÅ”te oskudna i slabo motivisana. Kao romantiÄni repertoar za Å”iru publiku, koja voli istorijske kostime i deklamaciju, one su sve igrane u pozoriÅ”tu; āStanoje GlavaÅ”ā se i danas igra. Iako je JakÅ”iÄ najviÅ”e radio u prozi, taj deo njegova književnog rada je najmanje znaÄajan. On piÅ”e istorijske pripovetke i pripovetke sa predmetom iz savremenog života, srbijanskog i banatskog, savremene seoske pripovetke uglavnom. Najbolje su mu pripovetke u kojima slika banatsko selo i seljaka. U svima pripovetkama izbija njegov zanosni lirizam, ljubav prema nacionalnoj i liÄnoj slobodi i pobuna protiv druÅ”tvene nepravde. On je jedan od zaÄetnika socijalne pripovetke, koja se razvila tek u doba realizma, i osnivaÄ lirske priÄe. Ima peÄat i potpis na prvoj stranici. UkoriÄena. Sve stranice na broju, sa mrljama od starosti, inaÄe odliÄno oÄuvana. Stanje kao na slikama. KC
Izuzetno retko u ponudi. Nisu saÄuvane originalne meke korice. Autor - osoba ŠŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠøŃ, ŠŠ¾Š²Š°Š½ Š”ŃŠµŃŠøŃŠ° Naslov ŠŠ¾Š°Š½Š½Š° Š”. ŠŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠøŃŠ° ŠŠ¾Š²ŃŃ ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŃŠ½Š° Š“Ń£Š»Š°. Š”Š². 1, Š”Š°Š½ŠŖ ŠŃŠ°Š»Ń£Š²ŠøŃŠ° ŠŠ°ŃŠŗŠ°, Š”Š²ŠµŃŠøŃŠ»Š°Š²ŠŖ Šø ŠŠøŠ»ŠµŠ²Š° Ostali naslovi ŠŠ¾Š²ŃŃ ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŃŠ½Š° Š“Ń£Š»Š°. Š”Š². 1, Š”Š°Š½ŠŖ ŠŃŠ°Š»Ń£Š²ŠøŃŠ° ŠŠ°ŃŠŗŠ°. Š”Š²ŠµŃŠøŃŠ»Š°Š²ŠŖ Šø ŠŠøŠ»ŠµŠ²Š° Vrsta graÄe drama Jezik srpski Godina 1848 Izdavanje i proizvodnja Š£ ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń : ŠŠµŃŠ°ŃŠ°Š½Š¾ Ń ŠŠ½Š¬ŠøŠ³Š¾ŠæŠµŃŠ°ŃŠ½Š¬Šø ŠŠ½ŃŠ¶ŠµŃŃŠ²Š° Š”ŃŠ±ŃŠŗŠ¾Š³ŠŖ, 1848 FiziÄki opis [4], 80, [4], 71 ŃŃŃ. ; 17 cm. Jovan Sterija PopoviÄ (VrÅ”ac, 13. januar 1806 ā VrÅ”ac, 10. mart 1856) bio je srpski književnik i jedan od vodeÄih intelektualaca svoga vremena. Smatra se osnivaÄem srpske drame. Prvi je i jedan od najboljih srpskih komediografa. Ministar prosvete Jovan Sterija PopoviÄ doneo je 10. maja 1844. godine ukaz, kojim je osnovan āMuzeum serbskiā u Beogradu Äime se smatra osnivaÄem ove ustanove. U Sterijinoj spomen kuÄi dugo je godina bilo sediÅ”te Književne opÅ”tine VrÅ”ac. Jovan Sterija PopoviÄ (ili Jovan PopoviÄ Sterijin) je roÄen 13. januara (1. januara po julijanskom kalendaru) 1806. godine u trgovaÄkoj porodici. Otac Sterija, trgovac, je bio Grk (Sterija na grÄkom znaÄi zvezda), po nekima Cincarin; a majka Julijana Äerka Äuvenog slikara Nikole NeÅ”koviÄa. Osnovnu i srednju Å”kolu pohaÄao je u VrÅ”cu, TemiÅ”varu i PeÅ”ti, a prava u Kežmarku. JoÅ” kao dete zbog slabog telesnog sastava i krhkog zdravlja, bio je iskljuÄen iz deÄjih igara, stalno uz majku, sa uroÄenim posmatraÄkim darom. Leva ruka mu je inaÄe bila āsuvaā - paralizovana, usled Å”loga u ranom detinjstvu. Njihova kuÄa se nalazila na poÄetnom delu Pijace vrÅ”aÄke, u neposrednoj blizini Saborne ā Velike crkve. Kada mu je majka Julijana[3] naprasno preminula, Sterija je morao da izdrži veliku borbu sa ocem oko daljeg Å”kolovanja. Otac Sterija[4] trgovac mu je bio doÅ”ljak. Sterija nije zabeležio odakle mu se otac doselio u VrÅ”ac. Ali smatra se da je njegov predak po ocu - Sterija, zabeležen je od strane ālatinske administracije MaÄarskeā 1753. godine, kao trgovac u MiÅ”kolcu.[5] Napisao je samo biografiju svoga dede po majci Nikole NeÅ”koviÄa. Kad se oženio, trgovac Sterija je kao domazet uÅ”ao u kuÄu svog uglednog pokojnog tasta NeÅ”koviÄa. Ima traga da su starog Steriju, u to vreme labavih i neustaljenih prezimena, pisali ne samo Stefan PopoviÄ (kako je zabeležen u Protokolu kreÅ”Äajemih, prilikom krÅ”tenja prvenca Jovana), nego i āÅ terija Molerovā. Za vreme pohaÄanja osnovne Å”kole u PeÅ”ti, Jovan je imao prilike da u jednom nemaÄkom pozoriÅ”tu vidi klasike i najbolje glumce cele MaÄarske, a isto tako i manje klasiÄna dramska uobliÄavanja u kojima se pojavljuju komediografski uobliÄeni tipovi bliski njegovim dotadaÅ”njim iskustvima o bidermajerskom graÄanstvu. U PeÅ”ti je bio blizak prijatelj sa dve liÄnosti rodom iz VrÅ”ca: ÄorÄem StankoviÄem, jednim od kasnijih osnivaÄa Matice srpske, i Julijanom VijatoviÄ-RadivojeviÄ, kÄerkom vrÅ”aÄkog senatora, Å”kolovanom u BeÄu, koja se udala za pomodnog krojaÄa RadivojeviÄa i sama bila spisateljica. Jedno vreme Sterija je bio privatni nastavnik i advokat u rodnom mestu dok nije pozvan da doÄe u Kragujevac da bude profesor na Liceju. Nakon Liceja je postao naÄelnik Ministarstva prosvete (od 1842), i na tom položaju, u toku osam godina, bio glavni organizator srpske srednjoÅ”kolske nastave i jedan od osnivaÄa UÄenog srpskog druÅ”tva. Pokrenuo je inicijativu za osnivanje Akademije nauka, Narodne biblioteke i Narodnog muzeja. UÄestvovao je u organizovanju prvog beogradskog teatra (pozoriÅ”te na Äumruku) koji je 1841. otvoren njegovom tragedijom āSmrt Stefana DeÄanskogā. Od 1848. godine i sukoba sa politiÄarima, posebno Tomom VuÄiÄem PeriÅ”iÄem, oteran je iz Srbije i živeo je u VrÅ”cu, usamljen i razoÄaran. Advokat vrÅ”aÄki Jovan se kasno oženio; bilo je to septembra 1850. godine, sa Jelenom ā Lenkom ManojloviÄ roÄ. DimiÄ, udovicom iz VrÅ”ca. Jovan Sterija PopoviÄ je umro 10. marta (26. februara po starom kalendaru) 1856. godine. NaÄelnik Ministarstva prosvete Kao naÄelnik Ministarstva prosvete (1842ā1848) mnogo je uÄinio za organizovano razvijanje Å”kolstva. Godine 1844. doneo je Å”kolski zakon (Ustrojenije javnog uÄiliÅ”nog nastavlenija), kojim je prvi put u Srbiji ozakonjena gimnastika kao Å”kolski predmet od I dŠ¾ VI razreda gimnazije, ali joÅ” uvek neobavezan za uÄenike.[8] Posebno je znaÄajan njegov napor na prouÄavanju i oÄuvanju kulturnog nasleÄa Srbije. Predložio je Sovjetu da se donese Uredba o zaÅ”titi starina, pa je Srbija Sterijinom zaslugom donela prvi pravni akt o zaÅ”titi spomenika kulture. Književni rad PopoviÄ je svoju književnu delatnost zapoÄeo slabim stihovima, ispevanim u slavu grÄkih narodnih junaka. PoÅ”to je njegov otac bio Grk, i u mladosti se zagrevao za grÄke ustanike. To su bili neveÅ”ti ÄaÄki pokuÅ”aji. Kao mladiÄ, on pada pod uticaj Milovana VidakoviÄa, i po ugledu na njega piÅ”e roman āBoj na Kosovu ili Milan Toplica i Zoraidaā. To je dosta neveÅ”ta i naivna prerada jednog romana od francuskog pisca Florijana iz XVIII veka. Kao i VidakoviÄ, koji mu je bio uzor, tako i on pokuÅ”ava da tuÄu graÄu prenese u okvir srpske proÅ”losti. Roman je prepun nelogiÄnosti i nedoslednosti svake vrste. Docnije je u jednom svom satiriÄnom spisu (āRoman bez romanaā) ismejao takav naÄin rada, oÅ”tro napao plaÄevne i fantastiÄne romane Milovana VidakoviÄa i njegovih podražavalaca i propovedao književnost koja trezvenije i ozbiljnije gleda na život. To delo je inaÄe bilo posveÄeno njegovom prijatelju episkopu vrÅ”aÄkom Stefanu PopoviÄu, koji nastradao u maÄarskoj buni. Takvo shvatanje je plod njegova zrelijeg doba, i koliko je dublje ulazio u život i književnost, utoliko je postajao realniji. On je uglavnom dramski pisac, prvi srpski književnik koji je u ovom književnom rodu stvorio neÅ”to bolje i trajnije. Pisci koji su pre njega radili na istorijskoj drami i drami iz savremenog života nisu imali književnog uspeha. On je prvi srpski pisac koji taj posao uzima ozbiljno, sav se odaje pozoriÅ”tu i stvara na Å”iroj osnovi i sa dubokim razumevanjem. On je uporedo radio na istorijskoj drami i na komediji, ali na istorijskoj drami sa mnogo manje uspeha. Na književnost je gledao oÄima Å”kolskog Äoveka, pedagoga i racionaliste. Njegovi prvi dramski pokuÅ”aji su neveÅ”te i preterano romantiÄne dramatizacije narodnih pesama: āNevinostā ili āSvetislav i Milevaā, āMiloÅ” ObiliÄā i āNahod Simeonā. Docnije stvara bolje i snažnije istorijske drame, ne mnogo književne, ali koje su odgovarale ukusu i shvatanjima tadaÅ”nje rodoljubive srpske publike. Takve su tragedije: āSmrt Stefana DeÄanskogā, āVladislavā, āSkenderbegā, āLahanā (sa predmetom iz bugarske istorije), pozoriÅ”ni komad āAjduciā, vrlo popularan, izraÄen po narodnoj pesmi, i joÅ” nekoliko prigodnih komada. Iako se smatra osnivaÄem srpske drame, on je mnogo važniji kao komediograf, jer se tu tek s uspehom ogledao njegov književni talent. Prva mu je komedija āLaža i paralažaā, zatim āTvrdicaā, āPokondirena tikvaā (prema kojoj je 1956. godine Mihovil Logar komponovao operu ) i āZla ženaā, sve komedije karaktera. Od komedija naravi najbolje su mu: āŽenidba i udadbaā, āKir Janjaā, āRodoljupciā i āBeograd nekad i sadā. Pored toga, napisao je i nekoliko pozoriÅ”nih igara manjeg znaÄaja, Å”aljive ili satiriÄne sadržine. Kao dramski pisac, Sterija pripada grupi sentimentalista, i svoja dela stvara pod impresijom Samjuela RiÄardsona, poznatog pisca graÄanskih romana. U njegovim delima znaÄajno mesto zauzimaju odlike poput kulta oseÄanja i prirode, idealizacija života, prijateljstvo i ljubav. KritiÄki osvrt Trezven i racionalan duh, on nije bio pesnik visokih duhovnih zamaha i bogate maÅ”te, zato njegove drame, iako književnije i pismenije od svih sliÄnih pokuÅ”aja do njega, ipak nemaju prave umetniÄke vrednosti, U njima je malo životne istine, malo poezije i malo istorijske istine, a mnogo nameÅ”tene retorike, neprirodnosti i usiljenosti. Vrlo pismen i vrlo obrazovan pisac, on je svojim istorijskim dramama skromno zadovoljavao veliku potrebu svoga vremena za rodoljubivim repertoarom i imao mnogo uspeha. Precenjivane u svoje vreme, te drame su sasvim zaboravljene; duže se na repertoaru zadržala samo istorijska drama āSmrt Stefana DeÄanskogā. U komediji, on je nadmaÅ”io sve ono Å”to je u srpskoj književnosti stvoreno pre njega, i do danas ostao najbolji srpski komediograf. On je pisac sa veÄom književnom kulturom; on zna za klasiÄne uzore u stranim književnostima i prvi poÄinje da razumno, objektivno i kritiÄki posmatra i slika savremeni život srpskog druÅ”tva. Po svojoj prirodi on je bio predodreÄen samo za Äisto intelektualna stvaranja, zato je on samo u komediji dao punu meru. Ali i u komediji nije bez mana. Pre svega, ni u jednoj komediji nije uspeo da da humor, najviÅ”u osobinu komiÄnog. Njegove komedije su najÄeÅ”Äe oÅ”tra satira izopaÄenih karaktera i naravi. On je suviÅ”e moralizator i tendenciozan pisac: liÄnosti karikira i radnju vodi i zavrÅ”ava radi pouÄnog svrÅ”etka. On nije ni sasvim originalan pisac: kod njega se Äesto mogu naÄi pozajmice od drugih pisaca, od Molijera najviÅ”e. Sve njegove bolje komedije karaktera podseÄaju na Molijerove, i kompozicijom i komiÄnim okvirima pojedinih liÄnosti. (Molijera je inaÄe i prevodio: njegove āSkapenove podvaleā). Ali u naknadu za to, on je veÅ”t književnik i vrlo plodan pisac, koji je trezveno i realistiÄki prikazivao savremeni život, slikajuÄi snažno i reljefno komiÄne tipove i druÅ”tvene scene, Krajem života se vratio poeziji, na kojoj je kao mladiÄ radio. Godine 1854. iziÅ”la je njegova zbirka stihova āDavorjeā. Bio je književni kuriozum Å”to je PopoviÄ āDavorjeā Å”tampao starim crkvenim pismenima, koja je tom prilikom preporuÄivao da se usvoje mesto novije graÄanske bukvice. To je misaona lirika, bolna, odveÄ pesimistiÄka, lirika iskusna i zrela Äoveka, koji je u životu znao za patnje i razoÄaranja, intimna filozofija o veliÄini bola, stradanja i smrti i nepopravimoj bedi ljudskoj. Roman bez romana Roman bez romana (prvi deo napisan 1832, objavljen 1838. godine, drugi deo ostao u rukopisu), parodijski je roman Jovana Sterije PopoviÄa. Sterija je svoje delo nazvao Å”aljivim romanom, a u predgovoru je istakao da je ovo delo prvo ovog roda na srpskom jeziku. Primarna fabula parodira pseudoistorijske romane, posebno one koje je pisao Milovan VidakoviÄ, te predstavlja pokuÅ”aj da se napiÅ”e srpski Don Kihot[11]. MeÄutim, Sterija proÅ”iruje parodijski dijapazon dela na āÄitavu naÅ”u tadaÅ”nju književnu kulturu Äiju je osnovu predstavljalo klasiÄno obrazovanjeā, obuhvativÅ”i razliÄite književne pojave, od invokacije polovaÄetu majdanskog vina do travestije Arijadninog pisma iz Ovidijevih Heroidaā ili delova Eneide. UvoÄenjem digresija, dijaloga, autorskih komentara, Sterija u potpunosti razara romanesknu formu i Jovan DeretiÄ istiÄe da je Roman bez romana āprvi dosledno izveden antiroman u srpskoj književnostiā. Spomenik Spomenik mu je otkriven u VrÅ”cu 7. oktobra 1934. Darodavac biste je bio DragiÅ”a BraÅ”ovan, meÄu govornicima su bili Veljko PetroviÄ, Branislav NuÅ”iÄ i RaÅ”a PlaoviÄ. Vojislav IliÄ MlaÄi je proÄitao pesmu a bile su prisutne i druge visoke liÄnosti. Sterijino pozorje U sklopu obeležavanja 150 godina od roÄenja i 100 godina od smrti Jovana Sterije PopoviÄa u Novom Sadu je 1956. godine osnovan festival āSterijino pozorjeā. I danas, ovaj festival, na kome pozoriÅ”ta iz zemlje i inostranstva uÄestvuju sa delima jugoslovenskih pisaca (u poÄetku je to bio festival samo Sterijinih dela) važi za najznaÄajniju pozoriÅ”nu manifestaciju u Srbiji. Filmovi Sterijina dela su od 1959. do danas adaptirana u dvadesetak televizijskih filmova: Laža i paralaža (film) Kir Janja (film) Džandrljivi muž (film) Rodoljupci (film) Pokondirena tikva (film) Ljubav, ženidba i udadba (film) Zla žena (film) Sterijina nagrada Detaljnije: Sterijina nagrada Na festivalu se dodeljuju nagrade za najbolju predstavu, za najbolji tekst savremene drame, za režiju, za glumaÄko ostvarenje, za scenografiju, za kostim, za scensku muziku, nagrade za najboljeg mladog glumca i glumicu i specijalna nagrada. KC
Die Rechtphilosophie oder das naturrecht auf philosophisch-anthropologischer grundlage von Dr.Heinrich Ahrens Filozofija prava ili prirodno pravo na filozofsko-antropoloÅ”koj osnovi dr Hajnriha Arensa Život i rad Arens je bio sin menadžera imanja Karla Hajnriha Arensa i njegove supruge Lusi Kristijane Hut. PohaÄao je Veliku Å”kolu u Volfenbitelu, a zatim je poÄeo da studira na Univerzitetu Georg-Avgust u Getingenu, gde se pridružio lokalnom bratstvu 1828. godine.[1] Njegov uÄitelj Karl Kristijan Fridrih Krauze postao mu je uzor. Arens je 1830. doktorirao svojim radom āDe confoederatione germanicaā. jur. doktorat. Na osnovu Krauseovih teza, Arens je pokuÅ”ao da razvije nezavisno prirodno pravo koje je bilo prožeto socijalnom politikom, koju je pokuÅ”ao da suprotstavi racionalnom zakonu prosvetiteljstva pod uticajem Kanta. Arens na kraju nije uspeo da ima trajni uticaj na njegov rad zbog nejasnih osnova[2], iako je tokom svog života postao veoma poznat u Francuskoj, Å paniji i nekim zemljama Južne Amerike.[3] Zbog politiÄke eksplozivnosti ovog posla, Arens se nije mogao nadati poslu u javnoj službi; Bundestag je video Arensa kao āagitatoraā. PoÅ”to je Arens pokrenuo Getingensku revoluciju januara 1831. zajedno sa svojim kolegama, advokatima Johanom Ernstom Arminijusom fon RauÅ”enplatom i Karlom Vilhelmom Teodorom Å usterom, upozorenje je izgledalo gotovo proroÄansko. Upisan je u Crnu knjigu Centralne uprave Frankfurta (upis br. 8).[4] PoÅ”to je za njim raspisana poternica, Arens je sa RauÅ”enplatom pobegao u Brisel, a kasnije u Pariz. Od 1833. godine zaraÄivao je za život držecĢi predavanja i predavanja o nemaÄkoj filozofiji joÅ” od Kanta, a samo godinu dana kasnije prihvatio je imenovanje za vanrednog profesora filozofije na Univerzitetu u Briselu. Nakon politiÄkih dogaÄaja Martovske revolucije, Arens je uspeo da se vrati u NemaÄku 1848. Izabran je za poslanika u Narodnoj skupÅ”tini Frankfurta iz devete Hanoverske izborne jedinice u Holeu. Tamo je bio Älan Vestendhall frakcije. TakoÄe je radio u komisiji za nacrt ustava Rajha i VelikonemaÄkom ustavnom komitetu. Dve godine kasnije, Arens je otiÅ”ao na Univerzitet Karl Franzens u Gracu kao profesor filozofskog prava i politiÄkih nauka. Godine 1859. preuzeo je zvanje profesora praktiÄne filozofije i politike na Univerzitetu u Lajpcigu. Kao predstavnik LajpciÅ”kog univerziteta, bio je Älan prvog vecĢa saksonskog državnog parlamenta 1863/64.[5] Oko 1873. Arens je dao ostavku na sve svoje funkcije i povukao se u privatni život. Ponovo se nastanio u Salzgiteru i tamo umro u 66. godini. Radovi (izbor) Cours de droit naturel. Pariz 1839. Teorija organske države na filozofsko-antropoloÅ”koj osnovi. BeÄ 1850. (njegovo nedovrÅ”eno kapitalno delo). Fihteova politiÄka doktrina u njenom nauÄnom, kulturno-istorijskom i opÅ”tenacionalnom znaÄaju. Govor na Fihteovoj proslavi na Univerzitetu u Lajpcigu. Veit, Leipzig 1862, urn:nbn:de:hbz:061:1-75330. Prirodno pravo ili pravna filozofija prema trenutnom stanju ove nauke u NemaÄkoj. 2 sveske. 6. izdanje BeÄ 1870ā1871. Pravna enciklopedija. BeÄ 1855ā1857 (organski prikaz pravne i politiÄke nauke). De confederatione Germanicae. Getingen 1830 (habilitacioni rad). Die Rechtphilosophie oder das naturrecht auf philosophisch-anthropologischer grundlage von Dr.Heinrich Ahrens Heinrich Ahrens (vollstƤndiger Name: Julius Heinrich Ahrens) (* 14. Juli 1808 in Kniestedt bei Salzgitter; ā 2. August 1874 in Salzgitter) war ein deutscher Rechtsphilosoph und Kƶniglich SƤchsischer Hofrat. Leben und Wirken Ahrens war der Sohn des Gutsverwalters Karl Heinrich Ahrens und dessen Ehefrau Lucie Christiane Huth. Er besuchte die GroĆe Schule in WolfenbĆ¼ttel und begann anschlieĆend an der Georg-August-UniversitƤt Gƶttingen zu studieren, wo er 1828 der ortsansƤssigen Burschenschaft beitrat.[1] Vorbild wurde ihm sein Lehrer Karl Christian Friedrich Krause. Bei diesem wurde Ahrens 1830 mit seiner Schrift āDe confoederatione germanicaā zum Dr. jur. promoviert. Auf der Basis der Thesen Krauses versuchte Ahrens, ein eigenstƤndiges sozialpolitisch durchdrungenes Naturrecht zu entwickeln, welches er dem kantianischen geprƤgten Vernunftrecht der AufklƤrung gegenĆ¼berzustellen versuchte. Eine nachhaltige Wirkung seiner Arbeit blieb Ahrens aufgrund unklarer Grundlagen[2] letztlich versagt, obschon er in Frankreich, Spanien und einigen LƤndern SĆ¼damerikas bereits zu Lebzeiten sehr bekannt wurde.[3] Der politischen Brisanz dieser Arbeit wegen konnte Ahrens aber auf keine Anstellung im ƶffentlichen Dienst hoffen; der Bundestag sah in Ahrens einen āAufwieglerā. Da Ahrens im Januar 1831 zusammen mit seinen Kollegen, den Juristen Johann Ernst Arminius von Rauschenplat und Carl Wilhelm Theodor Schuster die Gƶttinger Revolution auslƶste, schien die Warnung fast prophetisch. Er ist im Schwarzen Buch der Frankfurter Bundeszentralbehƶrde (Eintrag Nr. 8) eingetragen.[4] Da er steckbrieflich gesucht wurde flĆ¼chtete Ahrens zusammen mit Rauschenplat nach BrĆ¼ssel und spƤter nach Paris. Dort verdiente er sich ab 1833 seinen Lebensunterhalt mit VortrƤgen und Vorlesungen Ć¼ber Die Deutsche Philosophie seit Kant. Bereits ein Jahr spƤter nahm er einen Ruf als auĆerordentlicher Professor fĆ¼r Philosophie an die UniversitƤt in BrĆ¼ssel an. Im Zuge der politischen Ereignisse der MƤrzrevolution konnte Ahrens 1848 wieder nach Deutschland zurĆ¼ckkehren. Vom neunten hannoverschen Wahlkreis in Holle wurde er als Abgeordneter in die Frankfurter Nationalversammlung gewƤhlt. Dort war er Mitglied der Fraktion Westendhall. ZusƤtzlich arbeitete er im AusschuĆ fĆ¼r den Entwurf der Reichsverfassung und dem GroĆdeutschen VerfassungsausschuĆ. Zwei Jahre spƤter ging Ahrens als Professor der philosophischen Rechts- und Staatswissenschaft an die Karl-Franzens-UniversitƤt Graz. 1859 Ć¼bernahm er eine Professur fĆ¼r praktische Philosophie und Politik an der UniversitƤt Leipzig. Als Vertreter der Leipziger UniversitƤt war er 1863/64 Abgeordneter der I. Kammer des SƤchsischen Landtags.[5] Um 1873 legte Ahrens alle seine Ćmter nieder und zog sich ins Privatleben zurĆ¼ck. Er lieĆ sich wieder in Salzgitter nieder und starb dort im Alter von 66 Jahren. Auszeichnungen Ritter des Kƶniglich SƤchsischer Verdienstordens Ritter des Kaiserlich Russischen Sankt-Stanislaus-Ordens 2. Klasse[6] Werke (Auswahl) Cours de droit naturel. Paris 1839. Organische Staatslehre auf philosophisch-anthropologischer Grundlage. Wien 1850 (sein unvollendetes Hauptwerk). Fichteās politische Lehre in ihrer wissenschaftlichen, culturgeschichtlichen und allgemeinen nationalen Bedeutung. Festrede zur Fichtefeier an der UniversitƤt Leipzig. Veit, Leipzig 1862, urn:nbn:de:hbz:061:1-75330. Das Naturrecht oder die Rechtsphilosophie nach dem gegenwƤrtigen Zustand dieser Wissenschaft in Deutschland. 2 BƤnde. 6. Aufl. Wien 1870ā1871. Juristische EncyklopƤdie. Wien 1855ā1857 (eine organische Darstellung der Rechts- und Staatswissenschaft). De confoederatione Germanicae. Gƶttingen 1830 (Habilitationsschrift). u vezi ovog dela nema informacija na wikipediji ali po svim parametrima samtram da je ovo I izdanje Å”tampano u BeÄu izuzetno redak primerak ako ne i jedini dobra kondicija knjige korica originalna sa tragovima krzanja po obodu pismo gotika 613 str. preuzimanje iskljuÄivo liÄno zbog znaÄaja i vrednosti knjige u vezi bilo kakvih nedoumica, odgovaram na poruke
Die Geburt der Tragƶƶdie von Friedrich Nietzsche Leipzig 1900. RoÄenje tragedije Fridrih NiÄe Poslednje izdanje koje je izdato za života F.NiÄe-a, odnosno godine 1900-te, kada je on i umro. ŠŠµŠ»o, Ń ŠŗŠ¾Š¼Šµ ŃŠµ Š¾ŠæŠøŃŠ°Š¾ Š“Š²Šµ ŃŃŠæŃŠ¾ŃŃŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Šµ ŃŠøŠ»Šµ Ń Š³ŃŃŠŗŠ¾Ń Š“ŃŠ°Š¼Šø, āŠŠøŠ¾Š½ŠøŠ·ŠøŃŃŠŗŃā (ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ½Ń, ŠæŃŠøŠŗŠ°Š·Š°Š½Ń Ń Š¼ŃŠ·ŠøŃŠø Šø ŠøŠ³ŃŠø) Šø āŠŠæŠ¾Š»Š¾Š½ŃŠŗŃā (ŃŠøŠ²ŠøŠ»ŠøŠ·Š¾Š²Š°Š½Ń, ŠæŠ¾ŠŗŠ°Š·Š°Š½Ń ŃŠ°Š·ŃŠ¼Š¾Š¼, ŃŠ¾ŃŠ¼Š°Š»Š½Ń ŃŃŃŃŠŗŃŃŃŃ Šø Š³ŠµŠ¾Š¼ŠµŃŃŠøŃŠ°). Fridrih Vilhelm NiÄe (nem. Friedrich Wilhelm Nietzsche; 15. oktobar 1844 ā 25. avgust 1900) radikalni nemaÄki filozof-pesnik, jedan od najveÄih modernih mislilaca i jedan od najžeÅ”Äih kritiÄara zapadne kulture i hriÅ”Äanstva. Filolog, filozof i pesnik.[1] Studirao je klasiÄnu filologiju i kratko vreme radio kao profesor u Bazelu, ali je morao da se povuÄe zbog bolesti. Na NiÄea su najviÅ”e uticali Å openhauer, kompozitor Vagner i predsokratovski filozofi, naroÄito Heraklit.[2] Neretko, NiÄea oznaÄavaju kao jednog od zaÄetnika egzistencijalizma, zajedno sa Serenom Kierkegarom[3] NiÄe je ostavio za sobom izuzetna dela sa dalekosežnim uticajem. On je jedan od glavnih utemeljivaÄa `Lebens-philosophiae` (filozofije života), koja doživljava vaskrsenje i renesansu u `duhu naÅ”eg doba`. Detinjstvo i mladost NiÄe je roÄen u gradu Rekenu (pored Licena), u protestantskoj porodici.[3] Njegov otac Ludvig kao i njegov deda bili su protestanski pastori. Otac mu je umro kada je imao samo 4 godine Å”to je ostavilo dubok trag na njega. Å kolovao se u Pforti koja je bila izuzetno stroga Å”kola i ostavljala uÄenicima jako malo slobodnog vremena. Tu je stekao i osnove poznavanja klasiÄnih jezika i književnosti. Bio je poÄeo da studira teologiju, ali se onda upisao na klasiÄnu filologiju.[4] Posle briljantno zavrÅ”enih studija, NiÄe je bio izvesno vreme, dok se nije razboleo, profesor u Bazelu. Doktor nauka je postao sa 24 godine bez odbrane teze zahvaljujuÄi profesoru RiÄlu koji je u njemu video veliki talenat za filologiju. Godine 1868. NiÄe je upoznao slavnog nemaÄkog kompozitora Riharda Vagnera koji je bio onoliko star koliko bi bio njegov otac da je živ.[5] Vagner i NiÄe su formirali odnos otac-sin i sam NiÄe je bio neverovatno odan Vagneru i oduÅ”evljen njime. Godine 1871.-1872. izlazi prva niÄeova filozofska knjiga `RoÄenje Tragedije`. Snažan uticaj Vagnerijanskih ideja koje su opet kao i NiÄeove bile pod uticajem filozofije Artura Å openhauera gotovo se može naÄi tokom cele knjige. Iako ima neospornu filozofsku vrednost nije pogreÅ”no reÄi da je ona odbrana i veliÄanje Vagnerove muzike i estetike. Tokom pisanja njegove druge knjige `Nesavremena Razmatranja` (od 4 dela) NiÄe se filozofski osamostaljuje i raskida odnos sa Vagnerom. Godine 1889. NiÄe je doživeo nervni slom. Posle paralize, on je poslednjih 11 godina života proveo potpuno pomraÄene svesti, a o njemu su brinule majka i sestra. InaÄe, NiÄeova najpoznatija dela su: RoÄenje tragedije iz duha muzike, filozofska poema `Tako je govorio Zaratustra` (koje je prema prvobitnoj zamisli trebalo da se zove `Volja za moÄ, pokuÅ”aj prevrednovanja svih vrednosti`), imoralistiÄki spis i predigra filozofije buduÄnosti, sa naslovom S onu stranu dobra i zla, zatim Genealogija morala, Antihrist, autobiografski esej Ecce homo i zbirka filozofskih vinjeta Volja i moÄ. Neosporni su NiÄeovi uticaju na filozofe života, potonje mislioce egzistencije, psihoanalitiÄare, kao i na neke književnike, kao Å”to su Avgust Strinberg, Džordž Bernard Å o, Andre Žid, Romen Rolan, Alber Kami, Miroslav Krleža, Martin Hajdeger i drugi. Nihilizam Nihilizam oznaÄava istorijsko kretanje Evrope kroz prethodne vekove, koje je odredio i sadaÅ”nji vek. To je vreme u kojem veÄ dve hiljade godina preovlaadva onto-teoloÅ”ki horizont tumaÄenja sveta, hriÅ”Äanska religija i moral. [7] NiÄe razlikuje dve vrste nihilizma: pasivni i aktivni. Pasivni nihilizam je izraz stanja u kome postojeÄi vrednosti ne zadovoljavaju životne potrebe-ne znaÄe niÅ”ta.[2] Ali on je polaziÅ”te za aktivni nihilizam, za svesno odbacivanje i razaranje postojeÄih vrednosti, kako bi se stvorili uslovi za ponovno jedinstvo kulture i života.[2] Po sebi se razume da NiÄe nije izmislio nihilizam - niti je pripremio njegov dolazak, niti je prokrÄio put njegovoj prevlasti u naÅ”em vremenu. NJegova je zasluga samo u tome Å”to je prvi jasno prepoznao nihilistiÄko lice savremenog sveta.[8] Å to je prvi progovorio o rastuÄoj pustinji moderne bezbednosti, Å”to je prvi glasno ustanovio da je Zapad izgubio veru u viÅ”i smisao života.[8] NiÄe je doÅ”ao u priliku da shvati nihilizam kao prolazno, privremeno stanje. I Å”taviÅ”e poÅ”lo mu je za rukom da oktrije skrivenu Å”ansu koju nihilizam pruža danaÅ”njem Äoveku.[8] Da shvati ovaj povesni dogaÄaj kao dobar znak, kao znamenje životne obnove, kao prvi nagoveÅ”taj prelaska na nove uslove postojanja[8] NiÄe na jednom mestu izriÄito tvrdi, nihilizam je u usti mah grozniÄavo stanje krize s pozitivnim, a ne samo negativnim predznakom.[8] Nihilizam je zaloga buduÄe zrelosti života. Stoga je neopravdano svako opiranje njegovoj prevlasti, stoga je neumesna svaka borba protiv njega.[8] NatÄovek NatÄovek je najviÅ”i oblik volje za moÄ koji odreÄuje smisao opstanka na Zemlji: Cilj nije ÄoveÄanstvo, nego viÅ”e no Äovek![9]. NJegov cilj je u stalnom poveÄanju volje za moÄ iz Äega proizilazi da nema za cilj podreÄivanje natprirodnom svetu. Afirmacija sebe, a ne potÄinjavanje natprirodnom, suÅ”tina je NiÄeove preokupacije natÄovekom. U suprotnom, Äovek ostaje da živi kao malograÄanin u svojim životinjskim užicima kao u nadrealnom ambijentu. NatÄovek je ogledalo dionizijske volje koja hoÄe samo sebe, odnosno veÄna afirmacija sveg postojeÄeg. UÄiniti natÄoveka gospodarem sveta znaÄilo biraÅ”ÄoveÄenje postojeÄeg Äoveka, uÄiniti ga ogoljenim od dosadaÅ”njih vrednosti. RuÅ”enjem postojeÄih vrednosti, Å”to je omoguÄeno uÄenjem o veÄnom vraÄanju istog, natÄovek se otkriva kao priroda, animalnost, vladavina nesvesnog. Time NiÄe vrÅ”i alteraciju Äoveka od tužÄeg, hriÅ”Äanskog Äoveka ka Äoveku prirode, raÅ”ÄoveÄenom Äoveku novih vrednosti. To znaÄi da NiÄe suÅ”tinu Äoveka odreÄuje kao reaktivno postojanje. Na taj naÄin Äovek postojeÄih vrednosti mora da želi svoju propast, svoj silazak, kako bi prevaziÅ”ao sebe: Mrtvi su svi bogovi, sada želimo da živi natÄovek- to neka jednom u veliko podne bude naÅ”a poslednja volja![10] Äovek u dosadaÅ”njoj istoriji nije bio sposoban da zagospodari Zemljom, jer je stalno bio usmeren protiv nje. Zbog toga Äovek treba da bude nad sobom, da prevaziÄe sebe. U tom pogledu natÄovek ne predstavlja plod neobuzdane isprazne fantazije. Sa druge strane, prirodu natÄoveka ne možemo otkriti u okviru tradicionalne-hriÅ”Äanske istorije, veÄ je potrebno iskoraÄiti iz nje. Upravo ovaj iskorak može da odredi sudbinu i buduÄnost cele Zemlje.[7] NiÄeova pisma IzmeÄu NiÄeove filozofije i života postoji prisna unutraÅ”nja veza, daleko prisnija nego Å”to je to sluÄaj sa ostalim filozofima.[11] Motiv usamljenosti postaje okosnica NiÄeovih pisama.[11] O svojoj usamljnosti NiÄe je prvi put progovorio u pismima Å”kolskom drugu, prijatelju E. Rodeu, pisanim za vreme služenja vojnog roka.[11] U jednom od njih kaže da je priliÄno usamljen jer `u krugu svojih poznatih` nema ni prijatelja ni filologa.[12] Mladi NiÄe je doživeo je doživeo i shvatio usamljenost sasvim skromno i bezazleno - kao Äisto spoljaÅ”nju prepreku.[11] NiÄe je progovorio u pismu Hajnrihu Kezelicu iz 1878[13] oÄigledno duboko povreÄen slabim prijemom na koji je naiÅ”la njegova knjiga `LJudsko, odviÅ”e ljudsko` kod njegovih prijatelja.[11] Naknadno je taÄno uvideo da su unutraÅ”nje prepreke ljudima kudikamo teži i važniji od spoljaÅ”njih. S toga je priznao da se oseÄa usamljenim ne zato Å”to je fiziÄki udaljen od njih, veÄ zato Å”to je izgubio poverenje otkrivÅ”i da nema niÄeg zajedniÄkog sa njima.[11] JaÄanju i produbljivanju oseÄaja usamljenosti znatno je doprineo muÄan rastanaka sa Lu Salome i Paulom Reeom posle kratkog ali intenzivnog druženja.[14] Poslenjih godina pred slom NiÄe je najzad izgubio veru u prijatelje i prijateljstvo.[11] O tome veoma upeÄatljivo svedoÄi pismo sestri u kome kaže:[11] unutra odliÄno oÄuvana listoviodliÄno drže korica iskrzana po obodu sve je originalno
Pub. Ovidii Nasonis Operum tomus tertius interpretatione et notis illustravit Daniel Crispinus... RETKO antikvarna izvanredno ocuvana posebno za knjigu staru preko dva veka tvrdi stari povez kvalitetan papir KOLEKCIONARSKI PRIMERAK Ovidio NasĆ³n Publio, 43 a.C.-17 d.C. Costantini, Giovanni Battista (Venecia) Crespin, Daniel 1640-1716, trad.Language(s):Latin Published: Venetiis : Typis Jo: Baptistae Costantini, 1779. Edition:Editio secunda veneta emendatior. Subjects: Literatura latina Publije Ovidije NazonĀ (lat.Ā Publius Ovidius Naso;Ā Sulmona,Ā 20. martĀ 43. p. n. e.Ā āĀ Tomis,Ā 17) bio je jedan od trojice najpoznatijih pesnikaĀ AvgustovogĀ doba, takozvanog zlatnog veka rimske književnosti ā poredĀ HoracijaĀ iĀ Vergilija. DatumĀ roÄenja 20. martĀ 43. p. n. e.MestoĀ roÄenja SulmonaĀ (Rim) Rimska republika DatumĀ smrti 17.MestoĀ smrti Tomis Rimsko carstvo Ovidije je savrÅ”en versifikator, sa dobrom retoriÄkom spremom.[2]Ā U formalnom pogledu Ovidije je pravi virtuoz i odliÄan predstavnik lake i neiscrpne romanske reÄitosti. On se ženio tri puta i razveo dva puta do svoje tridesete godine. Imao je jednu Äerku, i unuÄad.[3]Ā Njegova zadnja žena je bila povezana sa uticajnimĀ gens Fabia, Å”to mu je pomoglo tokom tokom egzila.[4] AvgustĀ ga je sa nepoznatih razloga internirao u jedno mestance naĀ Crnom moru.[5][6][7][8]Ā Od ljubavnih pesama treba spomenuti Amores, u kojima je laka ljubavna lirika zaÄinjena veÅ”to ubaÄenim moralnim maksimama. Heroides ili Epistulae, su retoriÄke ispovedi napuÅ”tenih žena (Penelope,Ā MedejeĀ SapfeĀ i drugih). Ars amatoria (u tri knjige) i Remedium amoris pokazuju Ovidija kao struÄnjaka u zamrÅ”enim pitanjima ljubavne strategije i psihologije. Nije se libio da piÅ”e i o kozmetici u stihovima (Medicamina faciei), sa taÄnim receptima. Najbolje i najveÄe delo su mu Metamorphoses u 15 knjiga. Ovaj niz etioloÅ”kih legendi, koji poÄinjo orijentalnim i grÄkim motivima i zavrÅ”ava apoteozom JulijaĀ Cezara, daje prema uzoru aleksandrijskog pesnikaĀ Kalimaha, objaÅ”njenja preobražajima raznih mitskih liÄnosti. Takvih skaski o preobraženjima nalazimo kod svih naroda, ali su im aleksandrijski uÄeni pesnici posvetili naroÄitu pažnju. Ovidiju je poÅ”lo za rukom da i u kompoziciji celine, i u obradi detalja da ā može se reÄi ā savrÅ”eno pesniÄko delo, protkano jednom idejom. Epsku opÅ”irnost osvežavaju razne epizode, opisane bogatim i okretnim stilom iskusnog retora i pesnika, kakav je bio Ovidije. Na etioloÅ”koj osnovi raÄeni su i Fasti u Å”est knjiga, rimski kalendar za prvu polovinu godine sa opisom svetkovina i obiÄaja. Na ovom delu radio je Ovidije i u prognanstvu, ali ga nije zavrÅ”io. Tristija, u pet knjiga, iĀ Epistulae ex Ponto, u Äetiri knjige, prikazuju slom i bedu ostarelog galantnog Rimljanina, koji do poslednjeg Äasa moli i Äezne za Rimom, ÄameÄi u monotoniji pontskog primorja. Izgubljena nam je tragedija Medeja, koju je profesor retorike Kvintilijan mnogo cenio. ZaĀ SenekuĀ Ovidije nije samo declamator bonus nego bi bio i poetarum ingeniosissimus ni tantum impetum ingenii et materiae ad pucriles ineptias reduxisset. Ovidije je, kao roÄeni pesnik osobene virtuoznosti i blistave fraze, mnogo uticao na romanske i evropske književnosti. DubrovaÄki pesniciĀ Dinko ZlatariÄ,Ā Junije PalmotiÄ,Ā Ignjat ÄurÄeviÄĀ iĀ Dživo BuniÄĀ prevode i koriste Ovidija.Ā Petar HektoroviÄĀ preveo je Remedium amoris: āOd lika ljuvenogaĀ«Ā (O leÄenju ljubavi), a u novije doba prevodili su Ovidija F. Miler i T. MaretiÄ. MetamorfozeĀ su neiscrpan izvor za evropske slikare i vajare.Ā Vilijam Å ekspirĀ u fantastiÄnoj igri āSan letnje noÄiā koristio je isti izvor. Mesto Sulmo nalazi se na oko 50 km od zapadne obale Jadranskog mora, malo južnije od mesta Korfinijum koji se nalazio na poznatoj Via Valerija koja je vodila do Rima. Rodio se u uglednoj porodici rimskih vitezova. VeÄ kao deÄak pokazuje interes za pesniÅ”tvo, u Å”koli Äuvenog rimskog retora Aurelija Fuska. Uskoro se odriÄe državne službe da bi se stavio u službu muza. Prijateljuje sa pesnicima Markom, Propercijem (Sextus Propertius), Pontikom i Basom (Bassus).Ā TibulĀ ga upoznaje sa pokroviteljem pesnika Mesalom (Marcus Valerius Messalla). Sa dvadeset godina Ovidije izdaje na svet zbirku pesama Ljubavne pesme (Amores), a nekoliko godina kasnije i drugu, pod naslovom Heroine (Heroides). Po T. MaretiÄu, Ā«ova se zbirka sastoji od 21 poslanice, Å”to ih tobože žene davnih mitiÄkih vremena piÅ”u svojim muževima ili ljubavnicima, koji su daleko u tuÄini, ili su ih paÄe iznevjeriliĀ». Å iroku popularnost Ovidiju donosi knjiga pesama Ljubavna veÅ”tina (Ars amatoria), koja predstavlja ljubavni priruÄnik i savetnik za žene i muÅ”karce, sa puno životno korisnih, ali i raspusnih tanÄina.[9]Ā Tom knjigom pesnik sebi pribavlja i rÄav glas Äoveka sklonog povredi javnog morala. Kao zreo Äovek objavljuje svoje obimom najveÄe delo, ep Metamorfoze, gde obraÄuje niz mitova koji za temu imaju preobražaj obliÄja. Iz ovog epa do danas su ostali Äuveni odlomci o pretvaranju Dafne u lovorov cvet, o ljubavi Pirama i Tizbe, oĀ JasonuĀ i Medeji, o Niobi,Ā DedaluĀ iĀ Ikaru, idiliÄna novela o Filemonu i Baukidi, te mit oĀ OrfejuĀ iĀ Euridici. U to vreme Ovidije veÄ važi i za jednog od najboljih, ako ne i najboljeg majstora stiha. TreÄa ženidba, sa mladom udovicom Fabijom, donosi mu i veze na dvoru. S njom je imao Äerku Perilu. MeÄutim, u jeku najveÄe slave, stiže ga imperatorova nemilost. Godine 8. posle Hrista, Ovidije biva izgnan u Tome, neveliku utvrdu na obali Crnog mora. Razlog izgnanstva do danas nije razjaÅ”njen. MoguÄe da je pesnik lanuo neÅ”to Å”to se nije smelo, ili da je preÄutao neÅ”to Å”to je bio dužan prijaviti (možda preljubu Avgustove unuke Julije sa Decimom Silamom ā buduÄi da je Julija bila izgnana u isto vreme kad i Ovidije). Bilo kako bilo, osnovno pitanje ostaje pitanje slobode. Imperator je mora ograniÄavati, a pesniku je potrebna kao vazduh. (Vladimir JagliÄiÄ) U Ovidijeve prijatelje bili su ukljuÄeni i gramatiÄar Higin (Hyginus) i podrazumeva se Horacije (65. do 8. p. n. e.) koji je verovatno uticao na Ovidijeve roditelje da poÅ”alju sina njegovim putem: najpre na Å”kolovanje u GrÄku, pa na Siciliju i tako dalje. I dok je za svog sponzora Ovidije imao Mesalu, Horacije je imao Etrurca Mecenu ā Avgustovog savetnika i āministraā za kulturu. Valja reÄi da je razdoblje Avgustove vladavine razdoblje najveÄeg procvata Rima, posle koga je sjaj veÄnog grada mogao samo da opada. Korozivno naÄelo promene je prevladalo. VeÄ je Avgustov naslednik Tiberije pri kraju svoje vladavine pokazao da je postao sluga svojih izopaÄenih strasti, a ne sluga Latina i bogova. Neki od kasnijih careva, npr. Neron, Kaligula, ili Domicijan, biÄe zveri u ljudskom obliku. Rim je bespovratno stupao na stazu propasti. Predasi podĀ Trajanom,Ā Hadrijanom, iliĀ Markom AurelijemĀ nisu se mogli odupreti srozavanju. Ovidije je, viÅ”e svojim životom, negoli pesniÅ”tvom, postao prorok te propasti. Publije Ovidije Nazo, oÄito, i bez svoje volje, morao js biti izvesni korozivni element. Naivno upuÄep na promenu i na zemaljske užitke, nije sluÄajno da je baÅ” on ispisao epos koji za temu ima nestalnost. U to vreme on je najÄitaniji rimski pesnik, a omiljenost u narodu ne može se steÄi pisanjem na uzviÅ”ene teme. Naprotiv, potrebno je izvesno podudaranje sa interesovanjima svetine. Ovidije svakako nije bio podanik po Cezarevom ukusu. Onaj ko je, kao Oktavijan Avgust, na samrti mogao gordo da kaže: āNasledio sam Rim od cigala, a ostavljam vam ga u mramoru!`, morao je spadati u graditelje i tumaÄe vrhovnih zahtevnosti trajanja. U Ovidiju on je mogao videti tek nesvesnog protivnika, nekoga ko graÄanstvo, a time i mase, može navesti na sasvim drukÄiji, ne put obnove, veÄ na put razdruzgavanja svega vekovima graÄenog. Tako gledano, izgnanstvo pesnikovo može se uÄiniti logiÄnijim.
-
Tehnika chevron_right Audio, TV i foto
Reprodukcija MP3: Y Trolley zvuÄnik Izlazna snaga: 110W VeliÄina zvuÄnika: 8" + 8" Woofer + 2" Tweeter Napajanje: AC 110~240 V, 50/60 Hz , DC 12 V Baterija: 12 V / 4.5 Ah Funkcije: USB/MicroSD/BT/FM Radio/Snimanje TWS Multiple konekcija, uparite 2 zvuÄnika u isto vreme BežiÄni mikrofon, Daljinski upravljac Ekvilajzer efekti LED ekran, LED osvetljenje viÅ”e modova PrikljuÄci: - Bluetooth - 2xUSB/SD - AUX 3,5 mm - mikrofonski ulaz, gitarski ulaz, MIC Priority, Mega Bass Dimenzije: 320 x 320 x 830 mm Boja: crna Karakteristike Reprodukcija MP3 Deklaracija Model Eden Trolley ED-826 bežiÄni karaoke zvuÄnik crni Naziv i vrsta robe HI-FI sistemi Uvoznik TaÄan podatak o uvozniku Äe biti naveden na deklaraciji koju dobijate uz proizvod. Zemlja porekla TaÄan podatak o zemlji porekla Äe biti naveden na deklaraciji koju dobijate uz proizvod. Poslednje pregledani proizvodi (0) Eden Trolley ED-826 bežiÄni karaoke zvuÄnik crni 29.999 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 26.999 RSD (1) Microlab TL20 crni PartyBox zvucnik 17.777 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 15.999 RSD (0) MUSE M1808 karaoke zvuÄnik 21.110 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 18.999 RSD (0) Genius SW-G2.1 2000 II zvuÄnici 2.1 crni 12.110 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 10.899 RSD (1) Blaupunkt MB06 karaoke zvuÄnik 24.433 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 21.990 RSD (0) Dahua ARA13-W2(868) žuta bežiÄna spoljaÅ”na sirena 110dB 11.110 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 9.999 RSD (0) Namco Bandai (Nintendo Switch) Sword Art Online: Alicization Lycoris igrica 7.222 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 6.499 RSD (0) 3G Colorful Acrylic ljubiÄasta zaÅ”titna maska za mobilni iPhone 14 Plus 6.7 899 RSD MP cena (3) S-BOX SP-4000 zvuÄnici 2.1 8W crni 4.999 RSD MP cena (0) Sonos Beam (Gen2) soundbar crni 85.545 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 76.990 RSD (0) Denver BPS-351 PartyBox zvuÄnik 15.555 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 13.999 RSD (9) LG SN4 soundbar 2.1 300W 22.222 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 19.999 RSD (0) Sonos Sub subwoofer crni 133.323 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 119.990 RSD (0) Blaupunkt BB7WH boombox beli 9.999 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 8.999 RSD (0) New One PBX150 karaoke zvuÄnik 150W crni 21.110 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 18.999 RSD (0) KBSound (50801) audio komplet,2 zvucnika 2.5 8Ohm FM&bluetooth modul antena 35.554 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 31.999 RSD (0) KBSound (50801) audio komplet,2 zvucnika 5 8Ohm FM&bluetooth modul antena 49.998 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 44.999 RSD (0) Sonos (ZVU02586) ARC Dolby Atmos soundbar beli 152.212 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 136.990 RSD (3) Gembird SPK-BT-BAR400-01 bluetooth soundbar 2x5W crni 1.999 RSD MP cena (0) Xplore Pacha XP8800 250W PartyBox zvuÄnik crni 9.999 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 8.999 RSD (1) Samsung HW-C450/EN soundbar 2.1 300W crni 25.555 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 22.999 RSD (0) Denver BPS-352 PartyBox zvuÄnik 16.666 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 14.999 RSD (0) Sony AT-A5000 Dolby Atmos soundbar crni 127.777 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 114.999 RSD Po porudžbini, rok isporuke 30 dana (0) Sony HTA7000 soundbar 7.1.2 500W 177.777 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 159.999 RSD Po porudžbini, rok isporuke 30 dana (0) Samsung HW-Q700C/EN soundbar 3.1.2 37W crni 59.999 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 53.999 RSD (0) Samsung HW-Q800C/EN soundbar 5.1 200W crni 72.222 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 64.999 RSD (0) LG S40Q soundbar 2.1 300W crni 18.878 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 16.990 RSD (3) Logitech Pop Keys Heartbreaker (920-010737) roze bežiÄna mehaniÄka tastatura 14.444 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 12.999 RSD (2) Xtrike Me GH413 (PC,PS4,PS5, Xbox One) RGB gejmerske sluÅ”alice sa mikrofonom crne 1.999 RSD MP cena (1) MS BASIC I168 (1298526) kompjuter Intel Hexa Core i5 10400 16GB 480GB SSD Intel UHD 500W 47.777 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 42.999 RSD (1) Samsung LED View (EF-NG985PWEGEU) bela preklopna futrola za telefon Galaxy S20 Plus 8.888 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 7.999 RSD (0) Logitech MX Keys S (920-011588) US bežiÄna tastatura siva 19.999 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 17.999 RSD (0) Just In Case MAGPL104BL 2u1 Extra case MAG MIX PLUS paket maski PLAVI za iPhone 13 3.399 RSD MP cena (1) Marvo gejmerske sluÅ”alice sa mikrofonom HG8930 crne 3.699 RSD MP cena (4) SAMSUNG QE50LS01BAUXXH Smart QLED TV 50" The Serif 4K Ultra HD 115.555 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 103.999 RSD (1) Samsung QE65Q60CAUXXH Smart TV 65" 4K Ultra HD DVB-T2 QLED 131.777 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 118.599 RSD (0) Samsung QE65QN90CATXXH Smart TV 65" 4K Ultra HD DVB-T2 Neo QLED 277.766 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 249.989 RSD (1) Samsung QE65Q80CATXXH Smart TV 65" 4K Ultra HD DVB-T2 QLED 172.666 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 155.399 RSD (1) Samsung QE55Q70CATXXH Smart TV 55" 4K Ultra HD DVB-T2 QLED 133.323 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 119.990 RSD (0) Samsung QE43Q60CAUXXH Smart TV 43" 4K Ultra HD DVB-T2 QLED 77.777 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 69.999 RSD (1) Samsung QE50Q60CAUXXH Smart TV 50" 4K Ultra HD DVB-T2 QLED 78.888 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 70.999 RSD (4) Hisense 55E7KQ PRO Smart TV 55" 4K Ultra HD DVB-T2 QLED 20% 104.154 RSD 83.323 RSD Akcijska cena Cena za online i gotovinu 74.990 RSD (2) Samsung QE50Q80CATXXH Smart TV 50" 4K Ultra HD DVB-T2 QLED 114.444 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 102.999 RSD (0) Samsung QE75QN90CATXXH Smart TV 75" 4K Ultra HD DVB-T2 Neo QLED 353.777 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 318.399 RSD (3) TCL 65C805 Smart TV 65" 4K Ultra HD DVB-T2 QLED 127.222 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 114.499 RSD (0) TCL 43C645 Smart TV 43" 4K Ultra HD DVB-T2 QLED 52.777 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 47.499 RSD (0) TCL 65C645 Smart TV 65" 4K Ultra HD DVB-T2 QLED 92.212 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 82.990 RSD (0) TCL 50C645 Smart TV 50" 4K Ultra HD DVB-T2 QLED 62.212 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 55.990 RSD (0) Samsung QE65QN85CATXXH Smart TV 65" 4K Ultra HD DVB-T2 Neo QLED 222.888 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 200.599 RSD (0) TCL 75C645 Smart TV 75" 4K Ultra HD DVB-T2 QLED 143.333 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 128.999 RSD (0) Samsung QE75Q80CATXXH Smart TV 75" 8K Ultra HD DVB-T2 QLED 264.888 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 238.399 RSD (0) Samsung QE75QN85CATXXH Smart TV 75" 4K Ultra HD DVB-T2 Neo QLED 311.333 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 280.199 RSD (0) Tesla Q65S939GUS Smart TV 65" 4K Ultra HD DVB-T2 QLED 82.666 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 74.399 RSD (0) Samsung QE43QN90CATXXH Smart TV 43" 4K Ultra HD DVB-T2 Neo QLED 142.888 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 128.599 RSD (0) Vox 50VAQ750B Smart TV 50" 4K Ultra HD DVB-T2 QLED 43.333 RSD MP cena Cena za online i gotovinu 38.999 RSD
G. K. Äesterton - Äetvrtak 1920. - retko (Gilbert Keith Chesterton - Äovek koji je bio Äetvrtak) Sarajevo, Hrvatska tiskara D.D., 1920., 177 str., mek povez, 19.5x12.5cm antikvarni kolekcionarski primerak `Äovek koji je bio Äetvrtak: NocĢna mora` prvi put je objavljen 1908. i Äesto nazivan `metafiziÄkim trilerom`. London iz viktorijanskog doba, Gabriel Syme regrutovan je u Scotland Jardu u tajni anti-anarhistiÄki policijski korpus. Lucian Gregori, anarhistiÄki pesnik, živi u predgraÄu parka Å afran. Syme ga upoznaje na zabavi i raspravljaju o znaÄenju poezije. Gregori tvrdi da je pobuna osnova poezije. Syme se buni, insistirajucĢi da suÅ”tina poezije nije revolucija, vecĢ zakon. Antagonira Gregorija tvrdecĢi da je najpoetiÄnije od Äovekovih kreacija red vožnje za Londonsko podzemlje. SugeriÅ”e da Gregori zapravo nije ozbiljan u vezi sa anarhizmom, Å”to toliko iritira Gregorija da odvodi Simea na podzemno mesto anarhista, pod zakletvom da nikome ne otkriva njegovo postojanje. Centralno vecĢe se sastoji od sedam muÅ”karaca, od kojih svaki koristi naziv dana u nedelji kao pseudonim. ... Äesterton je bio engleski književnik, a njegov bogat i raznolik stvaralaÄki opus ukljuÄuje novinarstvo, poeziju, religiozna dela, biografiju, fantaziju i detektivsku fikciju. Bio je omiljeni Borhesov pisac, i uticao na rad Erika Artura Blera (koga znamo po imenu Džordž Orvel). ---- Gilbert Keith Chesterton (Campden Hill, 29. svibnja 1874. ā London, 14. lipnja 1936.), engleski književnik, pjesnik, romanopisac, esejist, pisac kratkih priÄa, filozof, kolumnist, dramatiÄar, novinar, govornik, književni i likovni kritiÄar, biograf i krÅ”Äanski apologet, književnik katoliÄke obnove. Chestertona su nazivali `princem paradoksa` i `apostolom zdravog razuma`. Jedan je od rijetkih krÅ”Äanskih mislilaca kojemu se podjednako dive liberalni i konzervativni krÅ”Äani, a i mnogi nekrÅ”Äani. Chestertonovi vlastiti teoloÅ”ki i politiÄki stavovi bili su prerafinirani da bi se mogli jednostavno ocijeniti `liberalnima` ili `konzervativnima`. Za paradoks je govorio da je istina okrenuta naglavaÄke, da bi tako bolje privukla pozornost. Osnovano je smatrati da pripada uskome krugu najveÄih književnika 20. stoljeÄa. 1935. je bio nominiran za Nobelovu nagradu za književnost, ali upravo te godine jedini put u povijesti dotiÄna nije dodijeljena ta nagrada za književnost, ne raÄunajuÄi godine svjetskih ratova. Ne zna se sa sigurnoÅ”Äu razloge, ali zacijelo nije dodijeljena da je ne bi dobio veliki i djelotvorni krÅ”Äanski pisac Chesterton. Mnoge su pape cijenili Chestertona, meÄu kojima Benedikt XVI., joÅ” dok nije bio papa, Äesto ga je citirao, a papa Franjo joÅ” dok je bio nadbiskup Buenos Airesa, dao je Jorge Mario Bergoglio svoj blagoslov na molitvu za proglaÅ”enje Chestertona blaženim. Jedan od najveÄih tomista 20. stoljeÄa Ćtienne Gilson za Chestertonovo Pravovjerje kaže da je `najbolje apologetsko djel dvadesetoga stoljeÄa`. Institut za vjeru i kulturu SveuÄiliÅ”ta Seton Hall u New Jerseyu nosi njegovo ime te izdaje znanstveni Äasopis The Chesterton Review. Chesterton je roÄen u Campden Hillu, Kensington, London, kao sin Marie Louise (Grosjean) i Edwarda Chestertona. U dobi od jednog mjeseca bio je krÅ”ten u Crkvi Engleske. Chesterton se prema vlastitim priznanjima kao mladiÄ zainteresirao za okultno, a sa svojim bratom Cecilom eksperimantirao je sa zvanjem duhova. Chesterton se obrazovao u Å koli `St. Paul`. PohaÄao je Å”kolu umjetnosti kako bi postao ilustrator, a pohaÄao je i satove književnosti na Londonskom sveuÄiliÅ”nom kolegiju, no nije zavrÅ”io nijedan fakultet. Chesterton se oženio za Frances Blogg 1901., i sa njom ostao do kraja svog života. Sazrijevanjem Chesterton postaje sve viÅ”e ortodoksan u svojim krÅ”Äanskim uvjerenjima, kulminirajuÄi preobraÄanjem na KatoliÄanstvo 1922. godine. Godine 1896. poÄeo je raditi za londonske izdavaÄe `Redwaya`, i `T. Fisher Unwina`, gdje je ostao sve do 1902. Tijekom ovog perioda zapoÄeo je i svoja prva honorarna djela kao novinar i književni kritiÄar. `Daily News` dodijelio mu je tjednu kolumnu 1902., zatim 1905. dobiva tjednu kolumnu u `The Illustrated London News`, koju Äe pisati narednih trideset godina. Chesterton je pokazao i veliko zanimanje i talent za umjetnost. Chesterton je obožavao debate i Äesto se u njih upuÅ”tao sa prijateljima kao Å”to su George Bernard Shaw, Herbert George Wells, Bertrand Russell i Clarence Darrow. Prema njegovoj autobiografiji, on i Shaw igrali su kauboje u nijemom filmu koji nikada nije izdan. Godine 1931., BBC je pozvao Chestertona na niz radijskih razgovora. Od 1932. do svoje smrti, Chesterton je isporuÄio viÅ”e od 40 razgovora godiÅ”nje. bilo mu je dopuÅ”teno, a i bio je potican, da improvizira kod svojih obraÄanja.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, na desetak mesta ima podvucenih recenica hem. olovkom i ostavljeno nekoliko kvakica na margini, sve ostalo uredno! Cirilica! Konsulska vremena Retko ! Prvo izdanje! 1945. godina TravniÄka hronika je istorijski roman pisan za vreme Drugog svetskog rata, ostvaren po modelu evropskog realistiÄkog romana. Obuhvata vreme od 1807. do 1814. godine i po tome predstavlja klasiÄan roman viÅ”e od bilo kojeg drugog AndriÄevog romanesknog ostvarenja. Roman je ispripovedan u treÄem licu i sklopljen je od prologa, epiloga i 28 poglavlja. Razlika izmeÄu travniÄke i viÅ”egradske hronike jeste u tome Å”to se roman Na Drini Äuprija mahom zasniva na fikcionalnoj nadogradnji usmenih legendi dok je TravniÄka hronika nastala imaginiranjem vrlo bogate dokumentarne graÄe. Hronika o Travniku je beletristiÄki sedmogodiÅ”nji letopis koji obraÄuje vreme boravka stranih konzula u tom vezirskom gradu. PoÄinje dolaskom francuskog konzula, a zavrÅ”ava se odlaskom drugopostavljenog austrijskog konzula. Prema poetiÄkom pravilu koje važi za sve AndriÄeve romane (izuzimajuÄi donekle GospoÄicu) i ovaj roman okrenut je istoriji. U procesu stvaranja TravniÄke hronike AndriÄ se služio bogatom dokumentarnom graÄom iz oblasti istorije civilizacije, etnologije i autentiÄnu spisima o istorijskim liÄnostima koje su predstavljene u romanu. Istorija je `utkana tako reÄi, u svaku reÄnicu (do te mjere, ponekad, da bi se mogle staviti, pri dnu stranice referencije izvora), dajuÄi joj na taj naÄin izvjesnu autentiÄnost i životnost`, napisao je Mithad Å amiÄ u studiji Istorijski izvori TravniÄke hronike Ivo AndriÄ (Dolac, kod Travnika, 9. oktobar 1892 ā Beograd, 13. mart 1975) bio je srpski i jugoslovenski književnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije.[a] Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za književnost āza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeā.[5] Kao gimnazijalac, AndriÄ je bio pripadnik naprednog revolucionarnog pokreta protiv Austrougarske vlasti Mlada Bosna i strastveni borac za osloboÄenje južnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije. U austrijskom Gracu je diplomirao i doktorirao, a vreme izmeÄu dva svetska rata proveo je u službi u konzulatima i poslanstvima Kraljevine Jugoslavije u Rimu, BukureÅ”tu, Gracu, Parizu, Madridu, Briselu, Ženevi i Berlinu.[6] Bio je Älan Srpske akademije nauka i umetnosti u koju je primljen 1926. godine. Njegova najpoznatija dela su pored romana Na Drini Äuprija i TravniÄka hronika, Prokleta avlija, GospoÄica i Jelena, žena koje nema. U svojim delima se uglavnom bavio opisivanjem života u Bosni za vreme osmanske vlasti. U Beogradu je osnovana Zadužbina Ive AndriÄa, prva i najvažnija odredba piÅ”Äeve oporuke bila je da se njegova zaostavÅ”tina saÄuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zadužbina, nameni za opÅ”te kulturne i humanitarne potrebe. Na osnovu piÅ”Äeve testamentarne volje, svake godine dodeljuje se AndriÄeva nagrada za priÄu ili zbirku priÄa napisanu na srpskom jeziku Ivo AndriÄ je roÄen 9. oktobra ili 10. oktobra 1892. godine[7][8][9] u Docu pored Travnika u tadaÅ”njoj Austrougarskoj od oca Antuna AndriÄa (1863ā1896)[10], Å”kolskog poslužitelja, i majke Katarine AndriÄ (roÄena PejiÄ). BuduÄi veliki pisac se rodio u Docu sticajem okolnosti, dok mu je majka boravila u gostima kod rodbine. AndriÄ je kao dvogodiÅ”nji deÄak ostao bez oca koji je umro od posledica tuberkuloze. OstavÅ”i bez muža i suoÄavajuÄi se sa besparicom, Ivina majka je zajedno sa sinom preÅ”la da živi kod svojih roditelja u ViÅ”egrad gde je mladi AndriÄ proveo detinjstvo i zavrÅ”io osnovnu Å”kolu.[11][12][13][14] AndriÄ je 1903. godine upisao sarajevsku Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovaÄku srednju Å”kolu. Za gimnazijskih dana, AndriÄ poÄinje da piÅ”e poeziju i 1911. godine u āBosanskoj viliā objavljuje svoju prvu pesmu āU sumrakā.[15] Kao gimnazijalac, AndriÄ je bio vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik naprednog nacionalistiÄkog pokreta Mlada Bosna i strastveni borac za osloboÄenje južnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije.[16] DobivÅ”i stipendiju hrvatskog kulturno-prosvetnog druÅ”tva āNapredakā, AndriÄ oktobra meseca 1912. godine zapoÄinje studije slovenske književnosti i istorije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveuÄiliÅ”ta u Zagrebu. Naredne godine prelazi na BeÄki univerzitet ali mu beÄka klima ne prija i on, nasledno optereÄen osetljivim pluÄima, Äesto boluje od upala. ObraÄa se za pomoÄ svom gimnazijskom profesoru, Tugomiru AlaupoviÄu, i veÄ sledeÄe godine prelazi na Filozofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu. U Krakovu je stanovao kod porodice Äija je Äerka Jelena Ižikovska mogla da bude prototip za āJelenu, ženu koje nemaā.[17] Prvi svetski rat Godine 1914, na vest o sarajevskom atentatu i pogibiji Nadvojvode Franca Ferdinanda, AndriÄ pakuje svoje studentske kofere, napuÅ”ta Krakov i dolazi u Split. Odmah po dolasku u Split, sredinom jula, austrijska policija ga hapsi i odvodi prvo u Å”ibensku, a potom u mariborsku tamnicu u kojoj Äe, kao politiÄki zatvorenik i pripadnik Mlade Bosne, ostati do marta 1915. godine. Za vreme boravka u mariborskom zatvoru, AndriÄ je intenzivno pisao pesme u prozi.[18] Po izlasku iz zatvora, AndriÄu je bio odreÄen kuÄni pritvor u OvÄarevu i Zenici u kojem je ostao sve do leta 1917. godine, kada je objavljena opÅ”ta amnestija, posle Äega se vratio u ViÅ”egrad. IzmeÄu dva rata Nakon izlaska iz kuÄnog pritvora zbog ponovljene bolesti pluÄa, odlazi na leÄenje u Zagreb, u Bolnicu Milosrdnih sestara gde dovrÅ”ava knjigu stihova u prozi koja Äe pod nazivom āEx Pontoā biti objavljena u Zagrebu 1918. godine. Nezadovoljan posleratnom atmosferom u Zagrebu, AndriÄ ponovo moli pomoÄ Tugomira AlaupoviÄa, i veÄ poÄetkom oktobra 1919. godine poÄinje da radi kao Äinovnik u Ministarstvu vera u Beogradu. Beograd ga je srdaÄno prihvatio i on intenzivno uÄestvuje u književnom životu prestonice, družeÄi se sa MiloÅ”em Crnjanskim, Stanislavom Vinaverom, Simom PanduroviÄem, Sibetom MiliÄiÄem i drugim piscima koji se okupljaju oko kafane āMoskvaā. Ivo AndriÄ u svom domu u Beogradu koji je pretvoren u Spomen-muzej Ive AndriÄa. AndriÄ je imao veoma uspeÅ”nu diplomatsku karijeru: godine 1920. bio je postavljen za Äinovnika u poslanstvu u Vatikanu, a potom je radio kao diplomata u konzulatima u BukureÅ”tu, Trstu i Gracu.[19] U to vreme objavio je zbirku pesama u prozi āNemiriā, pripovetke āÄorkan i Å vabicaā, āMustafa Madžarā, āLjubav u kasabiā, āU musafirhaniā i ciklus pesama āÅ ta sanjam i Å”ta mi se dogaÄaā. U junu 1924. godine je na Univerzitetu u Gracu odbranio doktorsku tezu āRazvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavineā (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tĆ¼rkischen Herrschaft). Na predlog Bogdana PopoviÄa i Slobodana JovanoviÄa, 1926. godine, Ivo AndriÄ biva primljen za Älana Srpske kraljevske akademije, a iste godine u Srpskom književnom glasniku objavljuje pripovetku āMara milosnicaā. Tokom 1927. godine radio je u konzulatima u Marselju i Parizu, a naredne godine u poslanstvu u Madridu. Iste godine objavljena je njegova pripovetka āMost na Žepiā. Od 1930. do 1933. godine bio je sekretar stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri DruÅ”tvu naroda u Ženevi. 1934. godine postaje urednik Srpskog književnog glasnika i u njemu objavljuje pripovetke āOlujaciā, āŽeÄā i prvi deo triptiha āJelena, žena koje nemaā. Po dolasku Milana StojadinoviÄa na mesto predsednika vlade i ministra inostranih poslova, jula 1935. je postavljen za vrÅ”ioca dužnosti naÄelnika PolitiÄkog odeljenja Ministarstva unutraÅ”njih poslova.[20] U vladi Milana StojadinoviÄa viÅ”e od dve godine, od 1937. do 1939, obavljao je dužnost zamenika ministra inostranih poslova.[21] Ivo je 16. februara 1939. na godiÅ”njoj skupÅ”tini Srpske kraljevske akademije, na predlog profesora Bogdana PopoviÄa, slikara UroÅ”a PrediÄa i vajara ÄorÄa JovanoviÄa, izabran jednoglasno u zvanje redovnog Älana Akademije.[22] Diplomatska karijera Ive AndriÄa tokom 1939. godine doživljava vrhunac: prvog aprila izdato je saopÅ”tenje da je Ivo AndriÄ postavljen za opunomoÄenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu.[23] AndriÄ stiže u Berlin 12. aprila, a 19. aprila predaje akreditive kancelaru Rajha ā Adolfu Hitleru.[24] Drugi svetski rat U jesen, poÅ”to su Nemci okupirali Poljsku i mnoge nauÄnike i umetnike odveli u logore, AndriÄ interveniÅ”e kod nemaÄkih vlasti da se zarobljeniÅ”tva spasu mnogi od njih. Zbog neslaganja sa politikom vlade u rano proleÄe 1941. godine AndriÄ nadležnima u Beogradu podnosi ostavku na mesto ambasadora, ali njegov predlog nije prihvaÄen i 25. marta u BeÄu, kao zvaniÄni predstavnik Jugoslavije prisustvuje potpisivanju Trojnog pakta. Dan posle bombardovanja Beograda, 7. aprila, AndriÄ sa osobljem napuÅ”ta Berlin. Naredna dva meseca su proveli na Bodenskom jezeru. Odbio je da se skloni u Å vajcarsku,[25] i sa osobljem i Älanovima njihovih porodica, 1. juna 1941. je specijalnim vozom doputovao u Beograd, Äime se zavrÅ”ila njegova diplomatska karijera. Novembra 1941. je penzionisan na sopstveni zahtev, mada je odbio da prima penziju.[26] Rat provodi u Beogradu u izolaciji. Odbija da potpiÅ”e Apel srpskom narodu kojim se osuÄuje otpor okupatoru.[27] Iz moralnih razloga je odbio poziv kulturnih radnika, da se njegove pripovetke ukljuÄe u āAntologiju savremene srpske pripovetkeā za vreme dok ānarod pati i stradaā: āKao srpski pripovedaÄ, kao dugogodiÅ”nji saradnik Srpske književne zadruge i Älan njenog bivÅ”eg Književnog odbora, ja bih se u normalnim prilikama, razumljivo, odazvao ovom pozivu. Danas mi to nije moguÄe, jer u sadaÅ”njim izuzetnim prilikama, ne želim i ne mogu da uÄestvujem u ni u kakvim publikacijama, ni sa novim, ni sa ranije veÄ objavljenim svojim radovima.ā U tiÅ”ini svoje iznajmljene sobe u Prizrenskoj ulici, piÅ”e prvo roman TravniÄka hronika, a krajem 1944. godine okonÄava i roman Na Drini Äuprija. Oba romana objaviÄe u Beogradu nekoliko meseci po zavrÅ”etku rata. Krajem 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman GospoÄica.[28] Nakon rata AndriÄev grob u Aleji zaslužnih graÄana na beogradskom Novom groblju. Godine 1946. postaje predsednik Saveza književnika Jugoslavije.[26] Tokom 1946. godine objavljuje āPismo iz 1920. godineā. IzmeÄu 1947. i 1953. godine objavljuje pripovetke āPriÄa o vezirovom slonuā, nekoliko tekstova o Vuku KaradžiÄu i NjegoÅ”u, āPriÄa o kmetu Simanuā, āBife Titanikā, āZnakoviā, āNa sunÄanoj straniā, āNa obaliā, āPod GrabiÄemā, āZekoā, āAska i vukā, āNemirna godinaā i āLicaā. Godine 1954, postao je Älan KomunistiÄke partije Jugoslavije. Potpisao je Novosadski dogovor o srpskohrvatskom književnom jeziku. Roman āProkleta avlijaā je Å”tampao u Matici srpskoj 1954. godine. Oženio se 1958. godine kostimografom Narodnog pozoriÅ”ta iz Beograda, Milicom BabiÄ, udovicom AndriÄevog prijatelja, Nenada JovanoviÄa.[29] Nobelov komitet 1961. godine dodeljuje AndriÄu Nobelovu nagradu za književnost āza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeā. Besedom āO priÄi i priÄanjuā se 10. decembra 1961. godine zahvalio na priznanju. AndriÄ je novÄanu nagradu od milion dolara dobijenu osvajanjem Nobelove nagrade u potpunosti poklonio za razvoj bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini.[30] Dana 16. marta 1968. AndriÄeva supruga Milica umire u porodiÄnoj kuÄi u Herceg Novom. SledeÄih nekoliko godina AndriÄ nastoji da svoje druÅ”tvene aktivnosti svede na najmanju moguÄu meru, mnogo Äita i malo piÅ”e. Zdravlje ga polako izdaje i on Äesto boravi u bolnicama i banjama na leÄenju. Bio je Älan Upravnog odbora Srpske književne zadruge od 1936. do 1939. i od 1945. do smrti 1975. godine.[31] AndriÄ umire 13. marta 1975. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Aleji zaslužnih graÄana. Književni rad AndriÄ je u književnost uÅ”ao pesmama u prozi āU sumrakā i āBlaga i dobra meseÄinaā objavljenim u āBosanskoj viliā 1911. godine.[32] Pred Prvi svetski rat, u junu 1914. godine, u zborniku Hrvatska mlada lirika objavljeno je Å”est AndriÄevih pesama u prozi (āLanjska pjesmaā, āStrofe u noÄiā, āTamaā, āPotonuloā, āJadni nemirā i āNoÄ crvenih zvijezdaā).[32] Prvu knjigu stihova u prozi - āEx Pontoā - AndriÄ je objavio 1918. godine u Zagrebu, a zbirku āNemiriā Å”tampao je u Beogradu 1920. godine.[33] Spomenik Ivi AndriÄu u Beogradu AndriÄevo delo možemo podeliti u nekoliko tematsko-žanrovskih celina. U prvoj fazi, koju obeležavaju lirika i pesme u prozi (Ex Ponto, Nemiri), AndriÄev iskaz o svetu obojen je liÄnim egzistencijalno-spiritualnim traganjem koje je delimiÄno bilo podstaknuto i lektirom koju je u to vreme Äitao (Kirkegor na primer). MiÅ”ljenja kritike o umetniÄkim dosezima tih ranih radova podeljena su: dok srpski kritiÄar Nikola MirkoviÄ u njima gleda vrhunsko AndriÄevo stvaralaÅ”tvo, hrvatski književni istoriÄar Tomislav Ladan smatra da se radi o nevažnim adolescentskim nemirima koji odražavaju piÅ”Äevu nezrelost i nemaju dublje ni univerzalnije vrednosti. Druga faza, koja traje do Drugog svetskog rata, obeležena je AndriÄevim okretanjem pripovedaÄkoj prozi i, na jeziÄkom planu, definitivnim prelaskom na srpsku ekavicu. Po opÅ”tem priznanju, u veÄini pripovedaka AndriÄ je naÅ”ao sebe, pa ta zrela faza spada u umetniÄki najproduktivnije, s veÄinom AndriÄevih najcenjenijih priÄa. Pisac nije bio sklon književnim eksperimentima koji su dominirali u to doba, nego je u klasiÄnoj tradiciji realizma 19. veka, plastiÄnim opisima oblikovao svoju vizuru Bosne kao razmeÄa istoka i zapada, natopljenu iracionalizmom, konfesionalnim animozitetom i emocionalnim erupcijama. LiÄnosti su pripadnici sve Äetiri etniÄko-konfesionalne zajednice (Muslimani, Jevreji, Hrvati, Srbi ā uglavnom prozvani po konfesionalnim, Äesto pejorativnim imenima (Vlasi, Turci)), uz pojave stranaca ili manjina (Jevreji, strani Äinovnici), a vremensko razdoblje pokriva uglavnom 19. vek, ali i prethodne vekove, kao i 20. TreÄa faza obeležena je obimnijim delima, romanima Na Drini Äuprija, TravniÄka hronika, GospoÄica i nedovrÅ”enim delom OmerpaÅ”a Latas, kao i pripovetkom Prokleta avlija. Radnja veÄine ovih dela je uglavnom smeÅ”tena u Bosni, u njenu proÅ”lost ili u narativni spoj proÅ”losti i sadaÅ”njosti gde je pisac, na zasadama franjevaÄkih letopisa i spore, sentencama protkane naracije, uspeo da kreira upeÄatljiv svet āOrijenta u Evropiā. PiÅ”Äevo se pripovedanje u navedenim delima odlikuje uverljivo doÄaranom atmosferom, upeÄatljivim opisima okoline i ponaÅ”anja i psiholoÅ”kim poniranjem. Osim tih dela, autor je u ovom periodu objavio i niz pripovedaka, putopisne i esejistiÄke proze i poznato i Äesto citirano delo, zbirku aforistiÄkih zapisa Znakovi pored puta (posthumno izdato), nesumnjivo jedno od AndriÄevih najvrednijih dela. AndriÄ o umetnosti Ivo AndriÄ 1922. godine Svoje shvatanje smisla i suÅ”tine umetnosti AndriÄ je izlagao, bilo u posebnim napisima bilo implicitno, u pojedinim pasažima svog umetniÄkog dela. U tom pogledu posebno se istiÄe njegov esej Razgovor sa Gojom, pripovetka Aska i vuk, beseda povodom dobijanja Nobelove nagrade, āO priÄi i priÄanjuā i zbirka aforistiÄkih zapisa āZnakovi pored putaā. UmetniÄko stvaranje je po AndriÄu složen i naporan Äin koji se vrÅ”i po diktatu Äovekove nagonske potrebe za stvaranjem. U osnovi nagonska, Äovekova potreba za lepotom odbrana je od umiranja i zaborava; ona je dijalektiÄka suprotnost zakonima prolaznosti. U igri jagnjeta iz alegorijske pripovetke Aska i vuk simbolizovan je umetniÄki nagon Äovekov kao āinstinktivan otpor protiv smrti i nestajanjaā koji āu svojim najviÅ”im oblicima i dometima poprima oblik samog životaā. Umetnost i volja za otporom, kazuje AndriÄ na kraju ove pripovetke, pobeÄuje sve, pa i samu smrt, a svako pravo umetniÄko delo Äovekova je pobeda nad prolaznoÅ”Äu i troÅ”noÅ”Äu života. Život je AndriÄevom delu divno Äudo koje se neprestano troÅ”i i osipa, dok umetniÄka dela imaju trajnu vrednost i ne znaju za smrt i umiranje. StvaralaÄki akt, po AndriÄevom shvatanju, nije prost reproduktivan Äin kojim se gola fotografije unosi u umetniÄko dela. Umetnost, istina, mora da ima dubokih veza sa životom, ali umetnik od materijala koji mu pruža život stvara nova dela koja imaju trajnu lepotu i neprolazan znaÄaj. Fenomen stvaralaÅ”tva ogleda se u tome Å”to umetnici izdvajaju iz života samo one pojave koje imaju opÅ”tije i dublje znaÄenje. DajuÄi takvim pojavama umetniÄki oblik, umetnici ih pojaÄavaju ājedva primetno za jednu liniju ili jednu nijansu u bojiā, stvarajuÄi umetniÄku lepotu koja otada sama nastavlja svoju slobodnu sudbinu. Sve Å”to u životu postoji kao lepota ā delo je Äovekovih ruku i njegova duha. Sastavni je deo āživota i autentiÄan oblik ljudskog ispoljavanjaā, stvoren za jedan lepÅ”i i trajniji život. Mostovi i arhitektonske graÄevine najbolje ilustruju AndriÄevo shvatanje trajnosti lepote koju Äovek stvara. Anonimni neimar iz Mosta na Žepi spasava se od zaborava time Å”to svoju stvaralaÄku viziju prenosi u kamenu lepotu luka razapetog nad obalama pod kojima kao prolaznost protiÄu huÄne vode Žepe. Funkcija umetnosti je i u naporu umetnika da svoje delo ukljuÄi u trajne tokove života, da Äoveka izvede iz āuskog kruga ... samoÄe i uvede ga u prostran i veliÄanstven svet ljudske zajedniceā. Postojanje zla u Äoveku i životu ne sme da zaplaÅ”i umetnika niti da ga odvede u beznaÄe. I zlo i dobro, kao dijalektiÄke autonomne sile, samo su latentnost života i ljudske prirode. Dužnost je umetnika da otkriva i jedno i drugo, ali, istovremeno, i da svojim delom utire put spoznaji da je moguÄe pobediti zlo i stvoriti život zasnovan na dobroti i pravdi. Umetnost je dužna da Äoveku otkriva lepotu napora podvižnika koji koraÄaju ispred savremenika i predoseÄaju buduÄe tokove života. Tako umetnost stalno otvara perspektive životu pojedinaca, naroda i ÄoveÄanstva, u podvizima i porazima onih koji su prethodili umetnost nalazi nataložena iskustva ÄoveÄanstva. Prohujala stoleÄa sublimiÅ”u Äovekovo iskustvo oko nekolikih legendi, koje potom inspiriÅ”u umetnika. Smisao savremenosti je u stvaralaÄkom prenoÅ”enju iskustva proÅ”losti u one vrednosti savremenog stvaranja koje Äe, nadživljavajuÄi nas, korisno poslužiti potomcima. āSamo neuki, nerazumni ljudi ā kaže AndriÄ ā mogu da smatraju i da je proÅ”lost mrtva i neprolaznim zidom zauvek odvojena od sadaÅ”njice. Istina je, naprotiv, da je sve ono Å”to je Äovek mislio i oseÄao i radio neraskidivo utkao u ono Å”to mi danas mislimo, oseÄamo i radimo. Unositi svetlost nauÄne istine u dogaÄaje proÅ”losti, znaÄi služiti sadaÅ”njostiā. Svrha umetnosti je u povezivanju proÅ”losti, sadaÅ”njosti i buduÄnosti, u povezivanju āsuprotnih obala života, u prostoru, u vremenu, u duhuā. Po AndriÄevom shvatanju umetnik je i vesnik istine, a njegovo delo poruka kojom se iskazuje složena stvarnost ljudske istorije. On je ājedan od bezbrojnih neimara koji rade na složenom zadatku življenja, otkrivanja i izgraÄivanja životaā. OpisujuÄi svoje stvaralaÄke trenutke, AndriÄ kazuje: āNi traga da se vratim sebi. Samo da mogu, kao surovo drvo i studen metal, u službi ljudske slabosti i veliÄine, u zvuk da se pretvorim i da ljudima i njihovoj zemlji potpuno razumno prenesem bezimene melodije života ...ā GovoreÄi o opasnostima koje vrebaju umetnika, AndriÄ posebno upozorava na formalizam reÄi i dela: āBeskrajno nagomilavanje velikih reÄi sve nam manje kazuje Å”to se viÅ”e ponavlja i pod njim izdiÅ”u istina i lepota kao robinjeā. Najdublji poraz doživljuje onaj umetnik koji smatra da āprasak reÄi i vitlanje slika mogu biti umetniÄka lepota. Istina, svakom pravom umetniÄkom delu potreban je i estetski sjaj, ali on se ostvaruje samo u jednostavnosti. āSavrÅ”enstvo izražavanja forme ā kaže AndriÄ ā služba je sadržiniā. PružajuÄi āzadovoljstvo bez patnje i dobro bez zlaā, umetniÄko delo Äe pružiti Äoveku najviÅ”i vid života ā Äesta je poruka AndriÄevog dela. AndriÄeva vizija harmoniÄnog života buduÄeg ÄoveÄanstva zasnovana je upravo na uverenju da Äe umetniÄka lepota uniÅ”titi zlo i izmiriti protivreÄnosti Äovekovog bitisanja. Napomena: Tekst ovog Älanka je delom, ili u potpunosti, prvobitno bio preuzet sa prezentacije Znanje.org uz odobrenje. UmetniÄki postupak PoÅ”tanska marka s likom Ive AndriÄa, deo serije maraka pod imenom āVelikani srpske književnostiā koju je izdala Srbijamarka, PTT Srbija, 2010. godine U naÄinu izgraÄivanja likova i umetniÄkom postupku pri oblikovanju svojih misli o životu i ljudima, AndriÄ se ne odvaja od najlepÅ”ih tradicija Å”kole realistiÄke književnosti, iako takav njegov postupak ne znaÄi i ponavljanje tradicionalnih realistiÄkih manira.[34] Njegove slike života nisu samo realistiÄki izraz odreÄene životne i istorijske stvarnosti, jer on u njih utkiva i znatno Å”ira uopÅ”tavanja i opÅ”tija, gotovo trajna životna znaÄenja. Legendarni bosanski junak Alija Äerzelez nije samo tip osmanlijskog pustolova i avanturiste, veÄ i veÄiti Äovek pred veÄitim problemom žene. Tamnica iz pripovetke Prokleta avlija ima znatno Å”ire znaÄenje: ona je izvan vremena i mesta kojima ih je pisac lokalizovao. Iako se u AndriÄevom književnom delu najÄeÅ”Äe javlja Bosna, gotovo svi njeni likovi se izdižu izvan životnog kruga u kome ih pisac nalazi. AndriÄ, prirodno, nikada ne izneverava tipiÄnost sredine i vremena, ali on pri tom tako kompleksne liÄnosti ume da dogradi i u njima podvuÄe ono Å”to je opÅ”tije i životno Å”ire od osobenosti odreÄenih konkretnom sredinom i vremenom. Ono po Äemu se AndriÄ naroÄito istiÄe u srpskoj savremenoj književnosti, to su vanredne analize i psiholoÅ”ka sagledavanja onih Äovekovih stanja koja su u srpskoj književnosti, do njega, bila izvan znaÄajnih literarnih interesovanja. Njega najviÅ”e zanima onaj tamni i neizrecivi nagon u Äoveku, koji je izvan domaÅ”aja njegove svesti i volje. PolazeÄi od nekih savremenih postavki psiholoÅ”ke nauke, AndriÄ je prikazao kako ti tajanstveni unutraÅ”nji impulsi fatalno truju i optereÄuju Äoveka. Osim toga, on je sa posebnom sugestivnoÅ”Äu slikao dejstvo seksualnih nagona i Äulnih percepcija na duÅ”evni život Äoveka. Zbog svega toga AndriÄ se prvenstveno pokazuje kao moderni psihoanalitiÄar u naÅ”oj savremenoj književnosti. U sudbini svake liÄnosti ovog naÅ”eg pripovedaÄa je i neka opÅ”tija ideja, izvesna misao o životu, Äoveku i njegovoj sreÄi. Zato se za njegovu prozu s pravom kaže da nosi u sebi obeležja filozofskog realizma. AndriÄ je i majstor i reÄi i stila. Njegova proza je saÄuvala apsolutnu, kristalnu jasnost izraza. On ne traži stilski efekat u neobiÄnoj metafori ili u naglaÅ”enom izrazu. Skladna i jednostavna reÄenica, uverljivost i sugestivna estetska i misaona funkcionalnost pripovedaÄkih slika Äine da AndriÄevo delo predstavlja najsuptilniju umetniÄku vrednost koju srpska književnost poseduje. AndriÄevo delo je postalo ponos srpske kulture, a sa visokim meÄunarodnim priznanjem, oliÄenim u Nobelovoj nagradi, ono danas živi i kao trajna svojina svetske literature. Zadužbina Ive AndriÄa Ivo AndriÄ iz profila Glavni Älanak: Zadužbina Ive AndriÄa Zadužbina Ive AndriÄa je poÄela sa radom 12. marta 1976. godine na temelju testamentarne volje Ive AndriÄa.[35] Prva i najvažnija odredba piÅ”Äeve oporuke bila je da se njegova zaostavÅ”tina āsaÄuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zadužbina, nameni za opÅ”te kulturne i humanitarne potrebeā. OrganizujuÄi nauÄne skupove o AndriÄevom delu i o razliÄitim aspektima savremene srpske književnosti, Zadužbina služi najdubljim intersima srpske književnosti, umetnosti i kulture. Veliki je broj diplomaca i postdiplomaca koji su dobili stipendiju AndriÄeve zadužbine za radove iz oblasti književnosti, a takoÄe su kao gosti i stipendisti, u piÅ”Äevoj Zadužbini boravili i radili mnogobrojni slavisti iz celoga sveta. AndriÄeva nagrada Glavni Älanak: AndriÄeva nagrada Na osnovu piÅ”Äeve testamentarne volje, poÄev od 1975. godine, svake godine se dodeljuje AndriÄeva nagrada za priÄu ili zbirku priÄa napisanu na srpskom jeziku. Prvi dobitnik nagrade je bio Dragoslav MihailoviÄ za delo Petrijin venac.[36] Spomen-muzej Ive AndriÄa Glavni Älanak: Spomen-muzej Ive AndriÄa U okviru Zadužbine Ive AndriÄa spada i Spomen-muzej Ive AndriÄa se nalazi u sastavu Muzeja grada Beograda i otvoren je 1976. godine u stanu na AndriÄevom vencu 8, u kome je pisac živeo sa suprugom Milicom BabiÄ od 1958. godine. SaÄuvani su autentiÄni raspored i izgled ulaznog hola, salona i AndriÄeve radne sobe, a nekadaÅ”nje dve spavaÄe sobe preureÄene su u izložbeni prostor gde je otvorena stalna postavka koja raznovrsnim eksponatima predstavlja AndriÄev životni put i markantne taÄke njegove stvaralaÄke biografije. Pored reprezentativnih dokumenata (indeksi, pasoÅ”i, plakete, diplome, Nobelova plaketa i medalja, Vukova nagrada, poÄasni doktorati) i fotografija, u izložbenoj postavci mogu se videti i originalni rukopisi AndriÄevih dela, pisma, izdanja njegovih knjiga na raznim jezicima, kao i neki piÅ”Äevi liÄni predmeti. Sveske Zadužbine Ive AndriÄa Glavni Älanak: Sveske Zadužbine Ive AndriÄa Od 1982. godine Zadužbina izdaje Äasopis Sveske Zadužbine Ive AndriÄa koje izlaze jednom godiÅ”nje. Ova publikacija objavljuje nepoznate i nepublikovane AndriÄeve rukopise, prepisku, nauÄne i kritiÄke studije o AndriÄevom slojevitom delu i njegovom životu, njegovom duhovnom prostoru kao i o vremenu i svetu u kojem je živeo.[37] AndriÄgrad Glavni Älanak: AndriÄgrad AndriÄgrad ili Kamengrad je grad, kulturni centar i vrsta etno-sela, koji se nalazi na lokaciji UÅ”Äe na samom uÅ”Äu reka Drina i Rzav u ViÅ”egradu Äiji je idejni tvorac režiser Emir Kusturica. Za posetioce je otvoren 5. jula 2012.[38] Grad je izgraÄen od kamena i u njemu se nalazi pedesetak objekata.[39] U gradu Äe postojati gradsko pozoriÅ”te, moderni bioskop, gradska uprava, akademija lijepih umjetnosti, zgrada AndriÄeve gimnazije, rijeÄna marina i pristaniÅ”te, hoteli, trgovi, crkva, stari han, duÄani i spomen kuÄa Ive AndriÄa.[39] U okviru akademije lepih umetnosti koja Äe postojati u Kamengradu, radiÄe Fakultet za režiju.[39] OÄekuje se i da Srbija, a možda i neke druge zemlje, otvore svoje konzulate i poÄasne konzulate u AndriÄevom gradu.[39] Dana 28. juna 2013. godine otvoren je AndriÄev institut.[40] Ivo, Srbin i srpski pisac Ivo se izravno i nedvosmisleno izjaÅ”njavao kao Srbin i srpski pisac, kako je on to volio da kaže, u `njegovim zrelim godinama i ne od juÄe`. U svom pismu komesaru Srpske književne zadruge (1942) istiÄe da je srpski pisac.[41] dok u svojim liÄnim dokumentima, liÄnoj karti (1951), vojnoj knjižici (1951), partijskoj knjižici (1954), izvodima iz matiÄne knjige roÄenih i venÄanih, u rubrici `narodnost`, Ivo unosi `srpska`. S druge strane, dva puta se eksplicitno distancira od hrvatstva: 1933. odbijanjem da njegove pesme uÄu u Antologiju hrvatske lirike [42], a zatim 1954. odbija da se u njegovoj biografiji u Jugoslovenskoj enciklopediji pomene da je hrvatskog porekla[43] Kao neku vrstu potvrde Ivine narodnosti spomenimo kanadsko-ameriÄkog istoriÄara MekNila (William H. McNeil) koji piÅ”e da su roditelji Ivine majke bili Srbi[44] te VojnoviÄevo pismo svom bratu Luji u kome kaže: āÅ aljem to djelo Ex ponto koje je probudilo veliku senzaciju. Pisac mladi katoliÄki Srbin iz Bosne, idealan mladiÄ, 26 god.`.[45] Jednako treba dodati dva druga stranca, Ivine prijatelje i savremenike L. F. Edvardsa (Lovett F. Edwards), koji u svom predgovoru prevodu knjige (1944) kaže da je Ivo istovremeno i Srbin i Bosanac[46], te stalnog sekretara Å vedske kraljevske akademije Osterlinga (Anders Ćsterling), koji u svom govoru prilikom dodeljivanja Nobelove nagrade Ivi, istiÄe da se je Ivo, kao mlad srpski student, prikljuÄio nacionalnom revolucionarnom pokretu, bio progonjen pa zatvoren 1914 na poÄetku Prvog svetskog rata. Srpska književna kritika vidi AndriÄa kao srpskog književnika srpske avangarde i meÄuratnog modernizma 20. veka[47] i književnika koji je izrastao iz srpske književne tradicije [48] Bibliografija Ivo AndriÄ sa suprugom Milicom na vest o Nobelovoj nagradi (1961) Autor je brojnih eseja, zapisa i kritiÄkih osvrta o srpskim piscima, kao Å”to su Simo Matavulj, Bora StankoviÄ, Branko RadiÄeviÄ, Petar KoÄiÄ, koji se odlikuju dokumentarnoÅ”Äu, bogatstvom podataka i racionalnom analizom istorijskih i aktuelnih problema.[49] Ex Ponto, stihovi u prozi, 1918. Nemiri, stihovi u prozi, 1920. Put Alije Äerzeleza, 1920. Most na Žepi, 1925. Anikina vremena, 1931. Portugal, zelena zemlja, putopisi, 1931. Å panska stvarnost i prvi koraci u njoj, putopisi, 1934. Razgovor sa Gojom, esej, 1936. Na Drini Äuprija, roman, 1945. Deca, zbirka pripovedaka GospoÄica, roman, 1945. TravniÄka hronika, roman, 1945. Na Nevskom prospektu, 1946. Na kamenu, u PoÄitelju PriÄa o vezirovom slonu, 1948. Prokleta avlija, roman, 1954. Igra, 1956. O priÄi i priÄanju, beseda povodom dodele Nobelove nagrade, 1961. Jelena, žena koje nema, pripovetka, 1963. Å ta sanjam i Å”ta mi se dogaÄa, lirske pesme, objavljene posthumno 1977. OmerpaÅ”a Latas, nedovrÅ”en roman, objavljen posthumno 1977. Na sunÄanoj strani, nedovrÅ”en roman, objavljen posthumno Znakovi pored puta, knjiga, objavljena posthumno Sveske, knjiga, objavljena posthumno Dela Ive AndriÄa su prevoÄena na viÅ”e od 50 jezika
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Ponegde ima flekice kao da je od vode, ali nije nista strasno, sve je suvo i uredno! Retko u ponudi !!! Ex Ponto je knjiga stihova u lirskoj prozi koju je napisao Ivo AndriÄ 1918. godine.[1] Naziv ovog dela inspirisan je nazivom zbirke pesama āEpistulae ex Pontoā latinskog pesnika Ovidija, u kojima on peva svoje patne i utiske iz prognanstva u Pontu na obali Crnog mora gde je proteran od strane Oktavijana Avgusta.[2] U ovom ranom AndriÄevom delu, nazvanom ārazgovorom s duÅ”omā (Niko BartuloviÄ), stilizovano je liÄno iskustvo u nastojanju da mu se, u lirskoj sentenci, pridoda znaÄenje filozofsko-poetske istine, a da pritom zadrži fabulativno-narativnu osnovu, na osnovu koje bi se mogla rekonstruisati stanja jednog zatoÄenika. Ova knjiga pesama u prozi razvrstana je u tri ciklusa: prvi ima 26, drugi 25, a treÄi 88 tekstova, uz zavrÅ”ni āEpilogā. U strasnom lirskom monologu, pesnik se obraÄunava sa sobom, pokuÅ”ava da u tamniÄkim bdenjima razreÅ”i unutraÅ”nju dramu i oslobodi se traume izazvane utamniÄenjem. Nepravedan pad iza reÅ”etaka u drugi, surov i muÄan svet, gde je žrtva āna suvom ukletom spruduā, dovodi pesnika u stanje da postavlja važna egzistencijlna pitanja i grozniÄavo razmiÅ”lja o svetu i mestu pojedinca u njegovim tragiÄnim okvirima. U poÄetku pisanja ga prate motivi usamljenosti, strepnje i melanholije. ZatoÄenost njegovih misli i obuzetost samoÄom ga prate tokom celog dela. Osnovni motivi pisanja ovog dela su bili samoÄa i nemir, a zbog boravka u Äeliji i u izgnanstvu biva nemoÄan da piÅ”e i jedini trenuci svetlosti su mu trenuci inspiracijakoja ga pogaÄa kao bljesak. Sama poenta dela se nalazi u epilogu kada mladiÄ razoÄaran životom ipak odluÄi da živi jer je život kratkotrajan. Ivo AndriÄ (Dolac, kod Travnika, 9. oktobar 1892 ā Beograd, 13. mart 1975) bio je srpski i jugoslovenski književnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije.[a] Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za književnost āza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeā.[5] Kao gimnazijalac, AndriÄ je bio pripadnik naprednog revolucionarnog pokreta protiv Austrougarske vlasti Mlada Bosna i strastveni borac za osloboÄenje južnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije. U austrijskom Gracu je diplomirao i doktorirao, a vreme izmeÄu dva svetska rata proveo je u službi u konzulatima i poslanstvima Kraljevine Jugoslavije u Rimu, BukureÅ”tu, Gracu, Parizu, Madridu, Briselu, Ženevi i Berlinu.[6] Bio je Älan Srpske akademije nauka i umetnosti u koju je primljen 1926. godine. Njegova najpoznatija dela su pored romana Na Drini Äuprija i TravniÄka hronika, Prokleta avlija, GospoÄica i Jelena, žena koje nema. U svojim delima se uglavnom bavio opisivanjem života u Bosni za vreme osmanske vlasti. U Beogradu je osnovana Zadužbina Ive AndriÄa, prva i najvažnija odredba piÅ”Äeve oporuke bila je da se njegova zaostavÅ”tina saÄuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zadužbina, nameni za opÅ”te kulturne i humanitarne potrebe. Na osnovu piÅ”Äeve testamentarne volje, svake godine dodeljuje se AndriÄeva nagrada za priÄu ili zbirku priÄa napisanu na srpskom jeziku Ivo AndriÄ je roÄen 9. oktobra ili 10. oktobra 1892. godine[7][8][9] u Docu pored Travnika u tadaÅ”njoj Austrougarskoj od oca Antuna AndriÄa (1863ā1896)[10], Å”kolskog poslužitelja, i majke Katarine AndriÄ (roÄena PejiÄ). BuduÄi veliki pisac se rodio u Docu sticajem okolnosti, dok mu je majka boravila u gostima kod rodbine. AndriÄ je kao dvogodiÅ”nji deÄak ostao bez oca koji je umro od posledica tuberkuloze. OstavÅ”i bez muža i suoÄavajuÄi se sa besparicom, Ivina majka je zajedno sa sinom preÅ”la da živi kod svojih roditelja u ViÅ”egrad gde je mladi AndriÄ proveo detinjstvo i zavrÅ”io osnovnu Å”kolu.[11][12][13][14] AndriÄ je 1903. godine upisao sarajevsku Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovaÄku srednju Å”kolu. Za gimnazijskih dana, AndriÄ poÄinje da piÅ”e poeziju i 1911. godine u āBosanskoj viliā objavljuje svoju prvu pesmu āU sumrakā.[15] Kao gimnazijalac, AndriÄ je bio vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik naprednog nacionalistiÄkog pokreta Mlada Bosna i strastveni borac za osloboÄenje južnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije.[16] DobivÅ”i stipendiju hrvatskog kulturno-prosvetnog druÅ”tva āNapredakā, AndriÄ oktobra meseca 1912. godine zapoÄinje studije slovenske književnosti i istorije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveuÄiliÅ”ta u Zagrebu. Naredne godine prelazi na BeÄki univerzitet ali mu beÄka klima ne prija i on, nasledno optereÄen osetljivim pluÄima, Äesto boluje od upala. ObraÄa se za pomoÄ svom gimnazijskom profesoru, Tugomiru AlaupoviÄu, i veÄ sledeÄe godine prelazi na Filozofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu. U Krakovu je stanovao kod porodice Äija je Äerka Jelena Ižikovska mogla da bude prototip za āJelenu, ženu koje nemaā.[17] Prvi svetski rat Godine 1914, na vest o sarajevskom atentatu i pogibiji Nadvojvode Franca Ferdinanda, AndriÄ pakuje svoje studentske kofere, napuÅ”ta Krakov i dolazi u Split. Odmah po dolasku u Split, sredinom jula, austrijska policija ga hapsi i odvodi prvo u Å”ibensku, a potom u mariborsku tamnicu u kojoj Äe, kao politiÄki zatvorenik i pripadnik Mlade Bosne, ostati do marta 1915. godine. Za vreme boravka u mariborskom zatvoru, AndriÄ je intenzivno pisao pesme u prozi.[18] Po izlasku iz zatvora, AndriÄu je bio odreÄen kuÄni pritvor u OvÄarevu i Zenici u kojem je ostao sve do leta 1917. godine, kada je objavljena opÅ”ta amnestija, posle Äega se vratio u ViÅ”egrad. IzmeÄu dva rata Nakon izlaska iz kuÄnog pritvora zbog ponovljene bolesti pluÄa, odlazi na leÄenje u Zagreb, u Bolnicu Milosrdnih sestara gde dovrÅ”ava knjigu stihova u prozi koja Äe pod nazivom āEx Pontoā biti objavljena u Zagrebu 1918. godine. Nezadovoljan posleratnom atmosferom u Zagrebu, AndriÄ ponovo moli pomoÄ Tugomira AlaupoviÄa, i veÄ poÄetkom oktobra 1919. godine poÄinje da radi kao Äinovnik u Ministarstvu vera u Beogradu. Beograd ga je srdaÄno prihvatio i on intenzivno uÄestvuje u književnom životu prestonice, družeÄi se sa MiloÅ”em Crnjanskim, Stanislavom Vinaverom, Simom PanduroviÄem, Sibetom MiliÄiÄem i drugim piscima koji se okupljaju oko kafane āMoskvaā. Ivo AndriÄ u svom domu u Beogradu koji je pretvoren u Spomen-muzej Ive AndriÄa. AndriÄ je imao veoma uspeÅ”nu diplomatsku karijeru: godine 1920. bio je postavljen za Äinovnika u poslanstvu u Vatikanu, a potom je radio kao diplomata u konzulatima u BukureÅ”tu, Trstu i Gracu.[19] U to vreme objavio je zbirku pesama u prozi āNemiriā, pripovetke āÄorkan i Å vabicaā, āMustafa Madžarā, āLjubav u kasabiā, āU musafirhaniā i ciklus pesama āÅ ta sanjam i Å”ta mi se dogaÄaā. U junu 1924. godine je na Univerzitetu u Gracu odbranio doktorsku tezu āRazvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavineā (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tĆ¼rkischen Herrschaft). Na predlog Bogdana PopoviÄa i Slobodana JovanoviÄa, 1926. godine, Ivo AndriÄ biva primljen za Älana Srpske kraljevske akademije, a iste godine u Srpskom književnom glasniku objavljuje pripovetku āMara milosnicaā. Tokom 1927. godine radio je u konzulatima u Marselju i Parizu, a naredne godine u poslanstvu u Madridu. Iste godine objavljena je njegova pripovetka āMost na Žepiā. Od 1930. do 1933. godine bio je sekretar stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri DruÅ”tvu naroda u Ženevi. 1934. godine postaje urednik Srpskog književnog glasnika i u njemu objavljuje pripovetke āOlujaciā, āŽeÄā i prvi deo triptiha āJelena, žena koje nemaā. Po dolasku Milana StojadinoviÄa na mesto predsednika vlade i ministra inostranih poslova, jula 1935. je postavljen za vrÅ”ioca dužnosti naÄelnika PolitiÄkog odeljenja Ministarstva unutraÅ”njih poslova.[20] U vladi Milana StojadinoviÄa viÅ”e od dve godine, od 1937. do 1939, obavljao je dužnost zamenika ministra inostranih poslova.[21] Ivo je 16. februara 1939. na godiÅ”njoj skupÅ”tini Srpske kraljevske akademije, na predlog profesora Bogdana PopoviÄa, slikara UroÅ”a PrediÄa i vajara ÄorÄa JovanoviÄa, izabran jednoglasno u zvanje redovnog Älana Akademije.[22] Diplomatska karijera Ive AndriÄa tokom 1939. godine doživljava vrhunac: prvog aprila izdato je saopÅ”tenje da je Ivo AndriÄ postavljen za opunomoÄenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu.[23] AndriÄ stiže u Berlin 12. aprila, a 19. aprila predaje akreditive kancelaru Rajha ā Adolfu Hitleru.[24] Drugi svetski rat U jesen, poÅ”to su Nemci okupirali Poljsku i mnoge nauÄnike i umetnike odveli u logore, AndriÄ interveniÅ”e kod nemaÄkih vlasti da se zarobljeniÅ”tva spasu mnogi od njih. Zbog neslaganja sa politikom vlade u rano proleÄe 1941. godine AndriÄ nadležnima u Beogradu podnosi ostavku na mesto ambasadora, ali njegov predlog nije prihvaÄen i 25. marta u BeÄu, kao zvaniÄni predstavnik Jugoslavije prisustvuje potpisivanju Trojnog pakta. Dan posle bombardovanja Beograda, 7. aprila, AndriÄ sa osobljem napuÅ”ta Berlin. Naredna dva meseca su proveli na Bodenskom jezeru. Odbio je da se skloni u Å vajcarsku,[25] i sa osobljem i Älanovima njihovih porodica, 1. juna 1941. je specijalnim vozom doputovao u Beograd, Äime se zavrÅ”ila njegova diplomatska karijera. Novembra 1941. je penzionisan na sopstveni zahtev, mada je odbio da prima penziju.[26] Rat provodi u Beogradu u izolaciji. Odbija da potpiÅ”e Apel srpskom narodu kojim se osuÄuje otpor okupatoru.[27] Iz moralnih razloga je odbio poziv kulturnih radnika, da se njegove pripovetke ukljuÄe u āAntologiju savremene srpske pripovetkeā za vreme dok ānarod pati i stradaā: āKao srpski pripovedaÄ, kao dugogodiÅ”nji saradnik Srpske književne zadruge i Älan njenog bivÅ”eg Književnog odbora, ja bih se u normalnim prilikama, razumljivo, odazvao ovom pozivu. Danas mi to nije moguÄe, jer u sadaÅ”njim izuzetnim prilikama, ne želim i ne mogu da uÄestvujem u ni u kakvim publikacijama, ni sa novim, ni sa ranije veÄ objavljenim svojim radovima.ā U tiÅ”ini svoje iznajmljene sobe u Prizrenskoj ulici, piÅ”e prvo roman TravniÄka hronika, a krajem 1944. godine okonÄava i roman Na Drini Äuprija. Oba romana objaviÄe u Beogradu nekoliko meseci po zavrÅ”etku rata. Krajem 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman GospoÄica.[28] Nakon rata AndriÄev grob u Aleji zaslužnih graÄana na beogradskom Novom groblju. Godine 1946. postaje predsednik Saveza književnika Jugoslavije.[26] Tokom 1946. godine objavljuje āPismo iz 1920. godineā. IzmeÄu 1947. i 1953. godine objavljuje pripovetke āPriÄa o vezirovom slonuā, nekoliko tekstova o Vuku KaradžiÄu i NjegoÅ”u, āPriÄa o kmetu Simanuā, āBife Titanikā, āZnakoviā, āNa sunÄanoj straniā, āNa obaliā, āPod GrabiÄemā, āZekoā, āAska i vukā, āNemirna godinaā i āLicaā. Godine 1954, postao je Älan KomunistiÄke partije Jugoslavije. Potpisao je Novosadski dogovor o srpskohrvatskom književnom jeziku. Roman āProkleta avlijaā je Å”tampao u Matici srpskoj 1954. godine. Oženio se 1958. godine kostimografom Narodnog pozoriÅ”ta iz Beograda, Milicom BabiÄ, udovicom AndriÄevog prijatelja, Nenada JovanoviÄa.[29] Nobelov komitet 1961. godine dodeljuje AndriÄu Nobelovu nagradu za književnost āza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeā. Besedom āO priÄi i priÄanjuā se 10. decembra 1961. godine zahvalio na priznanju. AndriÄ je novÄanu nagradu od milion dolara dobijenu osvajanjem Nobelove nagrade u potpunosti poklonio za razvoj bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini.[30] Dana 16. marta 1968. AndriÄeva supruga Milica umire u porodiÄnoj kuÄi u Herceg Novom. SledeÄih nekoliko godina AndriÄ nastoji da svoje druÅ”tvene aktivnosti svede na najmanju moguÄu meru, mnogo Äita i malo piÅ”e. Zdravlje ga polako izdaje i on Äesto boravi u bolnicama i banjama na leÄenju. Bio je Älan Upravnog odbora Srpske književne zadruge od 1936. do 1939. i od 1945. do smrti 1975. godine.[31] AndriÄ umire 13. marta 1975. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Aleji zaslužnih graÄana. Književni rad AndriÄ je u književnost uÅ”ao pesmama u prozi āU sumrakā i āBlaga i dobra meseÄinaā objavljenim u āBosanskoj viliā 1911. godine.[32] Pred Prvi svetski rat, u junu 1914. godine, u zborniku Hrvatska mlada lirika objavljeno je Å”est AndriÄevih pesama u prozi (āLanjska pjesmaā, āStrofe u noÄiā, āTamaā, āPotonuloā, āJadni nemirā i āNoÄ crvenih zvijezdaā).[32] Prvu knjigu stihova u prozi - āEx Pontoā - AndriÄ je objavio 1918. godine u Zagrebu, a zbirku āNemiriā Å”tampao je u Beogradu 1920. godine.[33] Spomenik Ivi AndriÄu u Beogradu AndriÄevo delo možemo podeliti u nekoliko tematsko-žanrovskih celina. U prvoj fazi, koju obeležavaju lirika i pesme u prozi (Ex Ponto, Nemiri), AndriÄev iskaz o svetu obojen je liÄnim egzistencijalno-spiritualnim traganjem koje je delimiÄno bilo podstaknuto i lektirom koju je u to vreme Äitao (Kirkegor na primer). MiÅ”ljenja kritike o umetniÄkim dosezima tih ranih radova podeljena su: dok srpski kritiÄar Nikola MirkoviÄ u njima gleda vrhunsko AndriÄevo stvaralaÅ”tvo, hrvatski književni istoriÄar Tomislav Ladan smatra da se radi o nevažnim adolescentskim nemirima koji odražavaju piÅ”Äevu nezrelost i nemaju dublje ni univerzalnije vrednosti. Druga faza, koja traje do Drugog svetskog rata, obeležena je AndriÄevim okretanjem pripovedaÄkoj prozi i, na jeziÄkom planu, definitivnim prelaskom na srpsku ekavicu. Po opÅ”tem priznanju, u veÄini pripovedaka AndriÄ je naÅ”ao sebe, pa ta zrela faza spada u umetniÄki najproduktivnije, s veÄinom AndriÄevih najcenjenijih priÄa. Pisac nije bio sklon književnim eksperimentima koji su dominirali u to doba, nego je u klasiÄnoj tradiciji realizma 19. veka, plastiÄnim opisima oblikovao svoju vizuru Bosne kao razmeÄa istoka i zapada, natopljenu iracionalizmom, konfesionalnim animozitetom i emocionalnim erupcijama. LiÄnosti su pripadnici sve Äetiri etniÄko-konfesionalne zajednice (Muslimani, Jevreji, Hrvati, Srbi ā uglavnom prozvani po konfesionalnim, Äesto pejorativnim imenima (Vlasi, Turci)), uz pojave stranaca ili manjina (Jevreji, strani Äinovnici), a vremensko razdoblje pokriva uglavnom 19. vek, ali i prethodne vekove, kao i 20. TreÄa faza obeležena je obimnijim delima, romanima Na Drini Äuprija, TravniÄka hronika, GospoÄica i nedovrÅ”enim delom OmerpaÅ”a Latas, kao i pripovetkom Prokleta avlija. Radnja veÄine ovih dela je uglavnom smeÅ”tena u Bosni, u njenu proÅ”lost ili u narativni spoj proÅ”losti i sadaÅ”njosti gde je pisac, na zasadama franjevaÄkih letopisa i spore, sentencama protkane naracije, uspeo da kreira upeÄatljiv svet āOrijenta u Evropiā. PiÅ”Äevo se pripovedanje u navedenim delima odlikuje uverljivo doÄaranom atmosferom, upeÄatljivim opisima okoline i ponaÅ”anja i psiholoÅ”kim poniranjem. Osim tih dela, autor je u ovom periodu objavio i niz pripovedaka, putopisne i esejistiÄke proze i poznato i Äesto citirano delo, zbirku aforistiÄkih zapisa Znakovi pored puta (posthumno izdato), nesumnjivo jedno od AndriÄevih najvrednijih dela. AndriÄ o umetnosti Ivo AndriÄ 1922. godine Svoje shvatanje smisla i suÅ”tine umetnosti AndriÄ je izlagao, bilo u posebnim napisima bilo implicitno, u pojedinim pasažima svog umetniÄkog dela. U tom pogledu posebno se istiÄe njegov esej Razgovor sa Gojom, pripovetka Aska i vuk, beseda povodom dobijanja Nobelove nagrade, āO priÄi i priÄanjuā i zbirka aforistiÄkih zapisa āZnakovi pored putaā. UmetniÄko stvaranje je po AndriÄu složen i naporan Äin koji se vrÅ”i po diktatu Äovekove nagonske potrebe za stvaranjem. U osnovi nagonska, Äovekova potreba za lepotom odbrana je od umiranja i zaborava; ona je dijalektiÄka suprotnost zakonima prolaznosti. U igri jagnjeta iz alegorijske pripovetke Aska i vuk simbolizovan je umetniÄki nagon Äovekov kao āinstinktivan otpor protiv smrti i nestajanjaā koji āu svojim najviÅ”im oblicima i dometima poprima oblik samog životaā. Umetnost i volja za otporom, kazuje AndriÄ na kraju ove pripovetke, pobeÄuje sve, pa i samu smrt, a svako pravo umetniÄko delo Äovekova je pobeda nad prolaznoÅ”Äu i troÅ”noÅ”Äu života. Život je AndriÄevom delu divno Äudo koje se neprestano troÅ”i i osipa, dok umetniÄka dela imaju trajnu vrednost i ne znaju za smrt i umiranje. StvaralaÄki akt, po AndriÄevom shvatanju, nije prost reproduktivan Äin kojim se gola fotografije unosi u umetniÄko dela. Umetnost, istina, mora da ima dubokih veza sa životom, ali umetnik od materijala koji mu pruža život stvara nova dela koja imaju trajnu lepotu i neprolazan znaÄaj. Fenomen stvaralaÅ”tva ogleda se u tome Å”to umetnici izdvajaju iz života samo one pojave koje imaju opÅ”tije i dublje znaÄenje. DajuÄi takvim pojavama umetniÄki oblik, umetnici ih pojaÄavaju ājedva primetno za jednu liniju ili jednu nijansu u bojiā, stvarajuÄi umetniÄku lepotu koja otada sama nastavlja svoju slobodnu sudbinu. Sve Å”to u životu postoji kao lepota ā delo je Äovekovih ruku i njegova duha. Sastavni je deo āživota i autentiÄan oblik ljudskog ispoljavanjaā, stvoren za jedan lepÅ”i i trajniji život. Mostovi i arhitektonske graÄevine najbolje ilustruju AndriÄevo shvatanje trajnosti lepote koju Äovek stvara. Anonimni neimar iz Mosta na Žepi spasava se od zaborava time Å”to svoju stvaralaÄku viziju prenosi u kamenu lepotu luka razapetog nad obalama pod kojima kao prolaznost protiÄu huÄne vode Žepe. Funkcija umetnosti je i u naporu umetnika da svoje delo ukljuÄi u trajne tokove života, da Äoveka izvede iz āuskog kruga ... samoÄe i uvede ga u prostran i veliÄanstven svet ljudske zajedniceā. Postojanje zla u Äoveku i životu ne sme da zaplaÅ”i umetnika niti da ga odvede u beznaÄe. I zlo i dobro, kao dijalektiÄke autonomne sile, samo su latentnost života i ljudske prirode. Dužnost je umetnika da otkriva i jedno i drugo, ali, istovremeno, i da svojim delom utire put spoznaji da je moguÄe pobediti zlo i stvoriti život zasnovan na dobroti i pravdi. Umetnost je dužna da Äoveku otkriva lepotu napora podvižnika koji koraÄaju ispred savremenika i predoseÄaju buduÄe tokove života. Tako umetnost stalno otvara perspektive životu pojedinaca, naroda i ÄoveÄanstva, u podvizima i porazima onih koji su prethodili umetnost nalazi nataložena iskustva ÄoveÄanstva. Prohujala stoleÄa sublimiÅ”u Äovekovo iskustvo oko nekolikih legendi, koje potom inspiriÅ”u umetnika. Smisao savremenosti je u stvaralaÄkom prenoÅ”enju iskustva proÅ”losti u one vrednosti savremenog stvaranja koje Äe, nadživljavajuÄi nas, korisno poslužiti potomcima. āSamo neuki, nerazumni ljudi ā kaže AndriÄ ā mogu da smatraju i da je proÅ”lost mrtva i neprolaznim zidom zauvek odvojena od sadaÅ”njice. Istina je, naprotiv, da je sve ono Å”to je Äovek mislio i oseÄao i radio neraskidivo utkao u ono Å”to mi danas mislimo, oseÄamo i radimo. Unositi svetlost nauÄne istine u dogaÄaje proÅ”losti, znaÄi služiti sadaÅ”njostiā. Svrha umetnosti je u povezivanju proÅ”losti, sadaÅ”njosti i buduÄnosti, u povezivanju āsuprotnih obala života, u prostoru, u vremenu, u duhuā. Po AndriÄevom shvatanju umetnik je i vesnik istine, a njegovo delo poruka kojom se iskazuje složena stvarnost ljudske istorije. On je ājedan od bezbrojnih neimara koji rade na složenom zadatku življenja, otkrivanja i izgraÄivanja životaā. OpisujuÄi svoje stvaralaÄke trenutke, AndriÄ kazuje: āNi traga da se vratim sebi. Samo da mogu, kao surovo drvo i studen metal, u službi ljudske slabosti i veliÄine, u zvuk da se pretvorim i da ljudima i njihovoj zemlji potpuno razumno prenesem bezimene melodije života ...ā GovoreÄi o opasnostima koje vrebaju umetnika, AndriÄ posebno upozorava na formalizam reÄi i dela: āBeskrajno nagomilavanje velikih reÄi sve nam manje kazuje Å”to se viÅ”e ponavlja i pod njim izdiÅ”u istina i lepota kao robinjeā. Najdublji poraz doživljuje onaj umetnik koji smatra da āprasak reÄi i vitlanje slika mogu biti umetniÄka lepota. Istina, svakom pravom umetniÄkom delu potreban je i estetski sjaj, ali on se ostvaruje samo u jednostavnosti. āSavrÅ”enstvo izražavanja forme ā kaže AndriÄ ā služba je sadržiniā. PružajuÄi āzadovoljstvo bez patnje i dobro bez zlaā, umetniÄko delo Äe pružiti Äoveku najviÅ”i vid života ā Äesta je poruka AndriÄevog dela. AndriÄeva vizija harmoniÄnog života buduÄeg ÄoveÄanstva zasnovana je upravo na uverenju da Äe umetniÄka lepota uniÅ”titi zlo i izmiriti protivreÄnosti Äovekovog bitisanja. Napomena: Tekst ovog Älanka je delom, ili u potpunosti, prvobitno bio preuzet sa prezentacije Znanje.org uz odobrenje. UmetniÄki postupak PoÅ”tanska marka s likom Ive AndriÄa, deo serije maraka pod imenom āVelikani srpske književnostiā koju je izdala Srbijamarka, PTT Srbija, 2010. godine U naÄinu izgraÄivanja likova i umetniÄkom postupku pri oblikovanju svojih misli o životu i ljudima, AndriÄ se ne odvaja od najlepÅ”ih tradicija Å”kole realistiÄke književnosti, iako takav njegov postupak ne znaÄi i ponavljanje tradicionalnih realistiÄkih manira.[34] Njegove slike života nisu samo realistiÄki izraz odreÄene životne i istorijske stvarnosti, jer on u njih utkiva i znatno Å”ira uopÅ”tavanja i opÅ”tija, gotovo trajna životna znaÄenja. Legendarni bosanski junak Alija Äerzelez nije samo tip osmanlijskog pustolova i avanturiste, veÄ i veÄiti Äovek pred veÄitim problemom žene. Tamnica iz pripovetke Prokleta avlija ima znatno Å”ire znaÄenje: ona je izvan vremena i mesta kojima ih je pisac lokalizovao. Iako se u AndriÄevom književnom delu najÄeÅ”Äe javlja Bosna, gotovo svi njeni likovi se izdižu izvan životnog kruga u kome ih pisac nalazi. AndriÄ, prirodno, nikada ne izneverava tipiÄnost sredine i vremena, ali on pri tom tako kompleksne liÄnosti ume da dogradi i u njima podvuÄe ono Å”to je opÅ”tije i životno Å”ire od osobenosti odreÄenih konkretnom sredinom i vremenom. Ono po Äemu se AndriÄ naroÄito istiÄe u srpskoj savremenoj književnosti, to su vanredne analize i psiholoÅ”ka sagledavanja onih Äovekovih stanja koja su u srpskoj književnosti, do njega, bila izvan znaÄajnih literarnih interesovanja. Njega najviÅ”e zanima onaj tamni i neizrecivi nagon u Äoveku, koji je izvan domaÅ”aja njegove svesti i volje. PolazeÄi od nekih savremenih postavki psiholoÅ”ke nauke, AndriÄ je prikazao kako ti tajanstveni unutraÅ”nji impulsi fatalno truju i optereÄuju Äoveka. Osim toga, on je sa posebnom sugestivnoÅ”Äu slikao dejstvo seksualnih nagona i Äulnih percepcija na duÅ”evni život Äoveka. Zbog svega toga AndriÄ se prvenstveno pokazuje kao moderni psihoanalitiÄar u naÅ”oj savremenoj književnosti. U sudbini svake liÄnosti ovog naÅ”eg pripovedaÄa je i neka opÅ”tija ideja, izvesna misao o životu, Äoveku i njegovoj sreÄi. Zato se za njegovu prozu s pravom kaže da nosi u sebi obeležja filozofskog realizma. AndriÄ je i majstor i reÄi i stila. Njegova proza je saÄuvala apsolutnu, kristalnu jasnost izraza. On ne traži stilski efekat u neobiÄnoj metafori ili u naglaÅ”enom izrazu. Skladna i jednostavna reÄenica, uverljivost i sugestivna estetska i misaona funkcionalnost pripovedaÄkih slika Äine da AndriÄevo delo predstavlja najsuptilniju umetniÄku vrednost koju srpska književnost poseduje. AndriÄevo delo je postalo ponos srpske kulture, a sa visokim meÄunarodnim priznanjem, oliÄenim u Nobelovoj nagradi, ono danas živi i kao trajna svojina svetske literature. Zadužbina Ive AndriÄa Ivo AndriÄ iz profila Glavni Älanak: Zadužbina Ive AndriÄa Zadužbina Ive AndriÄa je poÄela sa radom 12. marta 1976. godine na temelju testamentarne volje Ive AndriÄa.[35] Prva i najvažnija odredba piÅ”Äeve oporuke bila je da se njegova zaostavÅ”tina āsaÄuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zadužbina, nameni za opÅ”te kulturne i humanitarne potrebeā. OrganizujuÄi nauÄne skupove o AndriÄevom delu i o razliÄitim aspektima savremene srpske književnosti, Zadužbina služi najdubljim intersima srpske književnosti, umetnosti i kulture. Veliki je broj diplomaca i postdiplomaca koji su dobili stipendiju AndriÄeve zadužbine za radove iz oblasti književnosti, a takoÄe su kao gosti i stipendisti, u piÅ”Äevoj Zadužbini boravili i radili mnogobrojni slavisti iz celoga sveta. AndriÄeva nagrada Glavni Älanak: AndriÄeva nagrada Na osnovu piÅ”Äeve testamentarne volje, poÄev od 1975. godine, svake godine se dodeljuje AndriÄeva nagrada za priÄu ili zbirku priÄa napisanu na srpskom jeziku. Prvi dobitnik nagrade je bio Dragoslav MihailoviÄ za delo Petrijin venac.[36] Spomen-muzej Ive AndriÄa Glavni Älanak: Spomen-muzej Ive AndriÄa U okviru Zadužbine Ive AndriÄa spada i Spomen-muzej Ive AndriÄa se nalazi u sastavu Muzeja grada Beograda i otvoren je 1976. godine u stanu na AndriÄevom vencu 8, u kome je pisac živeo sa suprugom Milicom BabiÄ od 1958. godine. SaÄuvani su autentiÄni raspored i izgled ulaznog hola, salona i AndriÄeve radne sobe, a nekadaÅ”nje dve spavaÄe sobe preureÄene su u izložbeni prostor gde je otvorena stalna postavka koja raznovrsnim eksponatima predstavlja AndriÄev životni put i markantne taÄke njegove stvaralaÄke biografije. Pored reprezentativnih dokumenata (indeksi, pasoÅ”i, plakete, diplome, Nobelova plaketa i medalja, Vukova nagrada, poÄasni doktorati) i fotografija, u izložbenoj postavci mogu se videti i originalni rukopisi AndriÄevih dela, pisma, izdanja njegovih knjiga na raznim jezicima, kao i neki piÅ”Äevi liÄni predmeti. Sveske Zadužbine Ive AndriÄa Glavni Älanak: Sveske Zadužbine Ive AndriÄa Od 1982. godine Zadužbina izdaje Äasopis Sveske Zadužbine Ive AndriÄa koje izlaze jednom godiÅ”nje. Ova publikacija objavljuje nepoznate i nepublikovane AndriÄeve rukopise, prepisku, nauÄne i kritiÄke studije o AndriÄevom slojevitom delu i njegovom životu, njegovom duhovnom prostoru kao i o vremenu i svetu u kojem je živeo.[37] AndriÄgrad Glavni Älanak: AndriÄgrad AndriÄgrad ili Kamengrad je grad, kulturni centar i vrsta etno-sela, koji se nalazi na lokaciji UÅ”Äe na samom uÅ”Äu reka Drina i Rzav u ViÅ”egradu Äiji je idejni tvorac režiser Emir Kusturica. Za posetioce je otvoren 5. jula 2012.[38] Grad je izgraÄen od kamena i u njemu se nalazi pedesetak objekata.[39] U gradu Äe postojati gradsko pozoriÅ”te, moderni bioskop, gradska uprava, akademija lijepih umjetnosti, zgrada AndriÄeve gimnazije, rijeÄna marina i pristaniÅ”te, hoteli, trgovi, crkva, stari han, duÄani i spomen kuÄa Ive AndriÄa.[39] U okviru akademije lepih umetnosti koja Äe postojati u Kamengradu, radiÄe Fakultet za režiju.[39] OÄekuje se i da Srbija, a možda i neke druge zemlje, otvore svoje konzulate i poÄasne konzulate u AndriÄevom gradu.[39] Dana 28. juna 2013. godine otvoren je AndriÄev institut.[40] Ivo, Srbin i srpski pisac Ivo se izravno i nedvosmisleno izjaÅ”njavao kao Srbin i srpski pisac, kako je on to volio da kaže, u `njegovim zrelim godinama i ne od juÄe`. U svom pismu komesaru Srpske književne zadruge (1942) istiÄe da je srpski pisac.[41] dok u svojim liÄnim dokumentima, liÄnoj karti (1951), vojnoj knjižici (1951), partijskoj knjižici (1954), izvodima iz matiÄne knjige roÄenih i venÄanih, u rubrici `narodnost`, Ivo unosi `srpska`. S druge strane, dva puta se eksplicitno distancira od hrvatstva: 1933. odbijanjem da njegove pesme uÄu u Antologiju hrvatske lirike [42], a zatim 1954. odbija da se u njegovoj biografiji u Jugoslovenskoj enciklopediji pomene da je hrvatskog porekla[43] Kao neku vrstu potvrde Ivine narodnosti spomenimo kanadsko-ameriÄkog istoriÄara MekNila (William H. McNeil) koji piÅ”e da su roditelji Ivine majke bili Srbi[44] te VojnoviÄevo pismo svom bratu Luji u kome kaže: āÅ aljem to djelo Ex ponto koje je probudilo veliku senzaciju. Pisac mladi katoliÄki Srbin iz Bosne, idealan mladiÄ, 26 god.`.[45] Jednako treba dodati dva druga stranca, Ivine prijatelje i savremenike L. F. Edvardsa (Lovett F. Edwards), koji u svom predgovoru prevodu knjige (1944) kaže da je Ivo istovremeno i Srbin i Bosanac[46], te stalnog sekretara Å vedske kraljevske akademije Osterlinga (Anders Ćsterling), koji u svom govoru prilikom dodeljivanja Nobelove nagrade Ivi, istiÄe da se je Ivo, kao mlad srpski student, prikljuÄio nacionalnom revolucionarnom pokretu, bio progonjen pa zatvoren 1914 na poÄetku Prvog svetskog rata. Srpska književna kritika vidi AndriÄa kao srpskog književnika srpske avangarde i meÄuratnog modernizma 20. veka[47] i književnika koji je izrastao iz srpske književne tradicije [48] Bibliografija Ivo AndriÄ sa suprugom Milicom na vest o Nobelovoj nagradi (1961) Autor je brojnih eseja, zapisa i kritiÄkih osvrta o srpskim piscima, kao Å”to su Simo Matavulj, Bora StankoviÄ, Branko RadiÄeviÄ, Petar KoÄiÄ, koji se odlikuju dokumentarnoÅ”Äu, bogatstvom podataka i racionalnom analizom istorijskih i aktuelnih problema.[49] Ex Ponto, stihovi u prozi, 1918. Nemiri, stihovi u prozi, 1920. Put Alije Äerzeleza, 1920. Most na Žepi, 1925. Anikina vremena, 1931. Portugal, zelena zemlja, putopisi, 1931. Å panska stvarnost i prvi koraci u njoj, putopisi, 1934. Razgovor sa Gojom, esej, 1936. Na Drini Äuprija, roman, 1945. Deca, zbirka pripovedaka GospoÄica, roman, 1945. TravniÄka hronika, roman, 1945. Na Nevskom prospektu, 1946. Na kamenu, u PoÄitelju PriÄa o vezirovom slonu, 1948. Prokleta avlija, roman, 1954. Igra, 1956. O priÄi i priÄanju, beseda povodom dodele Nobelove nagrade, 1961. Jelena, žena koje nema, pripovetka, 1963. Å ta sanjam i Å”ta mi se dogaÄa, lirske pesme, objavljene posthumno 1977. OmerpaÅ”a Latas, nedovrÅ”en roman, objavljen posthumno 1977. Na sunÄanoj strani, nedovrÅ”en roman, objavljen posthumno Znakovi pored puta, knjiga, objavljena posthumno Sveske, knjiga, objavljena posthumno Dela Ive AndriÄa su prevoÄena na viÅ”e od 50 jezika
Lepo oÄuvano Kao na slikama Extra retko u ponudi 1891. ŠŃŃŠ¾Ń - Š¾ŃŠ¾Š±Š° Matavulj, Simo, 1852-1908 ŠŠ°ŃŠ»Š¾Š² Š”Š° ŠŠ°Š“ŃŠ°Š½Š° / ŠæŃŠøŃŠµ Š”ŠøŠ¼Š° ŠŠ°ŃŠ°Š²ŃŃŠ° ŠŃŃŃŠ° Š³ŃŠ°ŃŠµ ŠŗŃŠ°ŃŠŗŠ° ŠæŃŠ¾Š·Š° ŠŠµŠ·ŠøŠŗ ŃŃŠæŃŠŗŠø ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Š° 1891 ŠŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠµ Šø ŠæŃŠ¾ŠøŠ·Š²Š¾Š“ŃŠ° ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ : Š. ŠŠ¾ŠŗŃŠøŠ¼Š¾Š²ŠøŃ, 1891 (ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ : ŠŠ°ŃŠ½Š° ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŠøŃŠ° ŃŠ°Š“ŠøŠŗŠ°Š»Š½Šµ ŃŃŃŠ°Š½ŠŗŠµ) Š¤ŠøŠ·ŠøŃŠŗŠø Š¾ŠæŠøŃ 228 ŃŃŃ. ; 18 cm Š”Š°Š“ŃŠ¶Š°Ń ŠŃŠ°ŃŠøŃŠ° Š”Š»ŠøŠŗŠ°ŃŠµŠ²Šµ ŃŃŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½Šµ ŠŃŃŠ¾ ŠŠ¾ŠŗŠ¾Ń Š”Š²Šµ ŃŠµ Ń ŠŗŃŠ²Šø ... Simo Matavulj (Å ibenik, 12. septembar 1852 ā Beograd, 20. februar 1908) bio je srpski pisac iz Dalmacije i prvi predsednik Udruženja književnika Srbije.[1] Matavulj pripada epohi realizma a njegova najpoznatija dela su roman Bakonja fra Brne i pripovetka Pilipenda. Simo Matavulj Simo Matavulj.jpg Datum roÄenja 12. septembar 1852. Mesto roÄenja Å ibenik, Austrijsko carstvo Datum smrti 20. februar 1908.ā(55 god.) Mesto smrti Beograd, Kraljevina Srbija Najvažnija dela Romani: Bakonja fra Brne (1892), Uskok (1893); Zbirke pripovedaka: Sa jadrana(1891), Primorska obliÄja(1893), S mora i planine(1901), Nemirne duÅ”e(1908), Iz primorskog života(1890), Iz Crne Gore i Primorja(1880,1889); Od pojedinaÄnih pripovedaka izdvajaju se: Povareta, Pilipenda, PoÅ”ljednji vitezovi i OÅ”kotac i Bila, Sveta osveta, Novo oružje; Biografija Uredi Simo Matavulj je roÄen u Å ibeniku 12. septembra (31. avgusta po julijanskom kalendaru) 1852. godine. Bio je jedan od petoro dece Å”ibenskog trgovca Stevana Matavulja i Simeune Matavulj (roÄene Triva).[2] U Å ibeniku je zavrÅ”io osnovnu Å”kolu na italijanskom i srpskom jeziku, kao i nižu gimnaziju. Zatim odlazi u manastir Krupu kod svoga strica, igumana Serafima, ali, izgubivÅ”i volju za manastirskim životom, odlazi u zadarsku uÄiteljsku Å”kolu, koju zavrÅ”ava 1871. godine.[3] Do prelaza u Crnu Goru, 1881., on je uÄitelj u raznim dalmatinskim selima i nastavnik Srpske pomorske zakladne Å”kole u Srbini kod Herceg Novog. U Crnoj Gori je bio nastavnik gimnazije, nadzornik Å”kola, urednik službenih novina i nastavnik kneževe dece. Putovao je u Milano i Pariz kao voÄa jedne grupe crnogorskih mladiÄa koji su odlazili na Å”kolovanje. Tom prilikom je u Parizu ostao nekoliko meseci. U Srbiju prelazi 1887. godine (najpre u ZajeÄar, a potom u Beograd), gde radi kao nastavnik gimnazije i Äinovnik presbiroa. U Crnu Goru odlazi joÅ” jedanput da bi bio uÄitelj kneževima Danilu i Mirku, ali se ubrzo vraÄa u Srbiju. Bio je oženjen Milicom nastavnicom beogradske ViÅ”e ženske Å”kole. Supruga je umrla marta 1893. godine, u prvoj godini njihovog, kako se govorilo `sreÄnog braka`.[4] Umro je neuteÅ”ni Simo u Beogradu 20. februara (8. februara po julijanskom kalendaru) 1908. godine. Bio je redovni Älan Srpske kraljevske akademije od 30. januara 1904. Književni rad Uredi Matavulj se u književnosti prvi put javlja na Cetinju u službenim crnogorskim novinama sa jednom istorijskom priÄom, koju je napisao povodom veridbe kneza Petra KaraÄorÄeviÄa sa kneginjom Zorkom, a na podsticaj i prema kazivanju samoga kneza Nikole. Zatim je preÅ”ao na originalno stvaranje i do smrti radio vrlo živo na pripoveci i romanu. Napisao je oko sedamdeset pripovedaka i novela, mahom objavljenih u zasebnim zbirkama, kao: āIz Crne Gore i Primorjaā, āIz primorskog životaā, āIz beogradskog životaā, āIz raznijeh krajevaā, āS mora i s planineā, āSa Jadranaā, āPrimorska obliÄjaā, āBeogradske priÄeā, āŽivot i nemirne duÅ”eā, pored joÅ” nekoliko pripovedaka objavljenih u posebnim izdanjima. Napisao je i dva romana: āUskokā i āBakonja fra Brneā. Pored toga, Matavulj je ostavio i nekoliko svezaka putopisa, uspomena i književnih Älanaka razne sadržine (āBoka i Bokeljiā, āDeset godina u Mavritanijiā itd.). NajznaÄajnije mu je delo iz te oblasti āBiljeÅ”ke jednog piscaā, vrsta autobiografije, pisana živim, plastiÄnim stilom i pronicljivim posmatraÄkim darom. Matavulj je joÅ” napisao i dve drame: ā3avjetā i āNa slaviā, ā prva sa predmetom iz dubrovaÄkog, a druga iz beogradskog života. On je i prevodio sa stranih jezika, najviÅ”e sa francuskog: āNa vodiā od Mopasana, āSanā od Zole, āPuÄanin kao vlastelinā i āMizantropā od Molijera, āZimske priÄeā od Vogiea. Po prirodi trezven i oprezan duh, Matavulj je poÄeo da piÅ”e tek u zrelijim godinama. On je postupno ali energiÄno izgraÄivao svoj talenat, trudeÄi se da nedostatke svoga uskog Å”kolovanja nadoknadi liÄnim usavrÅ”avanjem. On Äita ne samo francuske i italijanske književnike veÄ i nauÄnike i mislioce. Pored velikog književnog obrazovanja, kojim je nadmaÅ”io sve ranije pripovedaÄe, on stiÄe i Å”iroko poznavanje istorije i filozofije. Ukoliko se viÅ”e Å”irio vidik njegova saznanja i njegovo životno iskustvo, utoliko je puÅ”tao maha svome talentu. U svoje vreme, Matavulj je bio jedan od najobrazovanijih i ānajevropskijihā srpskih pisaca. Do Matavulja, naÅ”i pisci se razvijaju poglavito pod uticajem ruske, nemaÄke i maÄarske književnosti; od njega poÄinje i sasvim prevlaÄuje romanski uticaj, naroÄito francuski. Matavulj je najviÅ”e Äitao i prevodio francuske realiste i naturaliste; na njihovim delima je razvio ukus i uÄio veÅ”tinu pisanja. NaroÄito je voleo i Äitao Zolu i Gija de Mopasana, i po njihovim uzorima poÄeo i sam pisati. On je od francuskih naturalista nauÄio da oÅ”tro, objektivno i savesno posmatra život i potom unosi u delo, U svojim āBiljeÅ”kamaā on to izriÄno veli i objaÅ”njava kako on shvata francuski književni realizam, koji se ne sastoji u grubom kopiranju života, veÄ je piscu dozvoljeno da preinaÄi detalje i skladno poveže prema viÅ”em umetniÄkom cilju u granicama stvarnosti. Do njega, naÅ”i se pisci nikada nisu sasvim otrgli od romantiÄarskih sklonosti; tek je Matavulj potpun i Äist realista. On je u pripoveci dosledno sproveo ideje evropskog književnog realizma, trudeÄi se da hladno i objektivno opisuje život, bez uzbuÄenja i tendencija, uvek na osnovi obrazaca iz stvarnog života. Tako je Matavulj stvorio najbogatiju i najraznovrsniju galeriju nacionalnih tipova, oÅ”tro i taÄno izvajanih prema životu. Dok su ostali srpski pripovedaÄi prikazivali život samo u uskom vidiku svoga kraja, Matavulj opisuje razne srpske krajeve i ljude iz raznih druÅ”tvenih slojeva. On opisuje Dalmaciju kao i Crnu Goru i Beograd, seljake i mornare kao i graÄane i intelektualce. Najbolja su mu dela āUskokā i āBakonja fra Brneā. U prvom slika patrijarhalni moral i viteÅ”tvo gorÅ”taka iz crnogorskog krÅ”a, a u drugom primorske seljake i franjevce jednog katoliÄkog manastira iz Primorja, na osnovi liÄnih utisaka i uspomena iz svoga Äakovanja u manastiru. āBakonja fra Brneā je pisan vedrim i dobroduÅ”nim humorom, sa diskretnom podrugljivoÅ”Äu prema svetim ljudima, no bez sarkazma i tendencija, sliÄno postupku Anatola Fransa, Äija je dela cenio i koga je i liÄno poznavao. To je njegovo najbolje delo, prepuno humora, živopisnosti i pronicljive psihologije. To je, ujedno, i jedan od najboljih romana srpske književnosti. Najpoznatija njegova pripovetka je āPilipendaā, koja opisuje unijaÄenje Srba iz Petrovog polja u Dalmaciji. Matavulj se odlikuje oÅ”trim i trezvenim posmatranjem života, sposobnoÅ”Äu da zapazi i odabere karakteristike lica i situacija, da to kaže zanimljivo, neusiljeno i jednostavno. On ne izmiÅ”lja ni fabulu ni epizode, niti ih razvija prema sopstvenim afektima i raspoloženjima. Lica i dogaÄaje traži u životu, upravo u spoljnom životu, u onome Å”to je dostupno Äulnim opažanjima, i dogaÄaje razvija u granicama životnih moguÄnosti. On je od francuskih naturalista primio ono Å”to se moglo tehniÄki savladati i primiti razumom, ali kod njega nema ni Zoline tragike ni Mopasanova artizma. Zbog toga u njegovim novelama nema poezije i dubljeg i složenijeg unutraÅ”njeg života, nema pravog umetniÄkog sklada u celinama. Njegovim delima oskudeva maÅ”ta i lirizam. Te svoje nedostatke, koji su mu smetali da postane pisac Å”ire publike, nadoknadio je svojim velikim književnim obrazovanjem, koje ga je uÄinilo popularnim kod književno obrazovane publike. Djela Uredi NoÄ uoÄi Ivanje, Zadar, 1873. NaÅ”i prosjaci, Zadar, 1881. Iz Crne Gore i Primorja I, Novi Sad, 1888. Iz Crne Gore i Primorja II, Cetinje, 1889. Novo oružje, Beograd, 1890. Iz primorskog života, Zagreb, 1890. Sa Jadrana, Beograd, 1891. Iz beogradskog života, Beograd, 1891. Bakonja fra-Brne, Beograd, 1892. Uskok, Beograd, 1893. Iz raznijeh krajeva, Mostar, 1893. Boka i Bokelji, Novi Sad, 1893. Primorska obliÄja, Novi Sad, 1899. Deset godina u Mavritaniji, Beograd, 1899. Tri pripovetke, Mostar, 1899. Na pragu drugog života, Sremski Karlovci, 1899. S mora i planine, Novi Sad, 1901. Beogradske priÄe, Beograde, 1902. PoÅ”ljednji vitezovi i Svrzimantija, Mostar, 1903. Život, Beograd 1904. Na slavi, Beograd, 1904. Zavjet / Zavet Beograd, 1904. Car Duklijan, Mostar, 1906. Nemirne duÅ”e, Beograd, 1908. BiljeÅ”ke jednoga pisca, Beograd, 1923. Golub DobraÅ”inoviÄ
59456) Novi Zavet prevod Atanasije StojkoviÄ IzdavaÄ: Tipografija Karla Tauhnica Lajpcig 1830 godina. tvrd originalni povez iz epohe , na unuraÅ”njoj strani naslovne korice nalepnica : Bound by Burn & Sons 17 Kirby St(reet) , Tomas Brn ( Thomas Burn ) i njegov sin Džejms Frederik Brn ( James Frederick Burn ) su viÅ”e od 40 godina, sve do 1842 godine koriÄili knjige za Britansko Biblijsko druÅ”tvo. Prvo LajpciÅ”ko izdanje iz 1830 godine, Å”tampano u 5000 primeraka. tvrd kožni povez, format 12 x 19 cm , 628 strana, na naslovnoj strani i na viÅ”e mesta u knjizi peÄat Ilija Pavlov, crkveni pojac Varna ( Bugarska ) , stranice Äiste bez pisanja, nanaslovnoj strani potpis sveÅ”tenik Kas?arov , oÄuvan primerak , RETKOST ! Novi Zavet u prevodu Atanasija StojkoviÄa Rusko biblijsko druÅ”tvo je, poÅ”to je odbacilo prvi Vukov prevod iz 1820. godine, naruÄilo prevod Novoga zaveta kod Atanasija StojkoviÄa. On je od Ruskog biblijskog druÅ”tva dobio zadatak da proveri Vukov rukopis u skladu sa tadaÅ”njim važeÄim srpskim pravopisom. Kako je primedaba bilo u skoro svakoj reÄenici (a uradio je redakciju svih evanÄelja i Dela apostolskih) StojkoviÄ umesto da `ispravi i preradi` Vukov prevod iz 1820. godine, o njemu se vrlo nepovoljno izražava i DruÅ”tvu predlaže da uradi novi, svoj prevod, Å”to i Äini. U ovome su ga podržali neki predstavnici pravoslavne crkve (mitropolit Leontije i arhimandrit FilipoviÄ), a preporuÄio ga je i ruski ministar prosvete knez Galicin. DruÅ”tvu je rukopis predao 1823. godine. Pojedini (naroÄito stariji) autori smatrali su da je StojkoviÄev prevod plagijat Vukovog rada, meÄutim, sve je viÅ”e onih koji veruju da je StojkoviÄ zaista uradio autorski prevod, jer na to ukazuju brojne intervencije, kao i to da se nije povodio za Vukom. Osim toga, Vukov rukopis je morao da vrati Biblijskom druÅ”tvu, tako da ga nije imao kod sebe u trenutku rada na svom prevodu. On je Novi zavet preveo na slavjano-serbski jezik (koji inspektor Mirijevski naziva graÄanskim jezikom), . StojkoviÄ je svoj prevod radio sa grÄkog i crkveno-slovenskog, zadržavajuÄi neke crkveno-slovenske reÄi, i on predstavlja jedini prevod biblijskog teksta na slavjano-serbski jezik. `StojkoviÄev je jezik viÅ”e crkveno-slovenski i može služiti kao obrazac onog pravca protiv koga je Vuk ratovao. Prvo izdanje je Å”tampano 1824. godine u Petrogradu, u dve hiljade primeraka, ali zbog preÄutne zabrane srpskih crkvenih vlasti nikada nije rasparÄano, jedva je nekoliko primeraka rastureno . Nekoliko godina kasnije uniÅ”ten je ceo tiraž. Prema podacima koje je u svojoj knjizi objavio dr Peter KuzmiÄ, izgleda da je srpska crkva odustala od podrÅ”ke ovom prevodu jer je raÄen na graÄanskom jeziku, umesto na crkvenom. Kako je bilo planirano da ovaj prevod koriste samo sveÅ”tenici, a s obzirom da su oni imali najveÄu primedbu, srpski mitropolit StratimiroviÄ nije dao svoj blagoslov. Posle prestanka rada Ruskoga biblijskoga druÅ”tva, Britansko i inostrano biblijsko druÅ”tvo je objavilo ponovno izdanje 1830. godine u Lajpcigu u pet hiljada primeraka, a kada je tiraž rasprodat, i drugo izdanje 1834. godine, u dve hiljade primeraka. Predstavnik Biblijskog druÅ”tva u Beogradu, Benyamin Barker, je 1832. godine pokuÅ”avao da dobije pismeno odobrenje od kneza MiloÅ”a da se ovaj `slaveno-rosijski i slaveno-srbski-rosijski` prevod može rasparÄavati po njegovoj kneževini, nudeÄi `bogatima veÄu cenu, a siromasima manju, a veoma siromasima bezplatno`. MiloÅ”, meÄutim, to nije odobrio. Zanimljivo je da Britansko druÅ”tvo nije tražilo niÄije odobrenje za Å”tampanje, veÄ je samo tražilo dozvolu za rasparÄavanje, oÄigledno raÄunajuÄi da Äe, zbog nestaÅ”ice Novih zaveta, svaki primerak biti prodat - Å”to se pokazalo taÄnim. Godine 1840. naÄinjen je pokuÅ”aj Å”tampanja joÅ” jednog izdanja, ali neuspeÅ”no. `DruÅ”tvo je to izdanje planiralo tiskati u Ugarskoj kod Reichardta, ali ga je u tome omela cenzura. Srpski je mitropolit prijevod dao na ocjenu arhimandritu MutibariÄu. Njegova je ocjena bila tako negativna da mitropolit i nadležne vlasti nisu dopustile tisak.` Za ovo, Äetvrto, izdanje planiran je tiraž od dve i po hiljade primeraka, zbog poveÄanog interesovanja. MeÄutim, pojavljivanje Vukovog prevoda, 1847. godine, i njegovih kasnijih desetak izdanja za sledeÄih Äetrdeset godina, prosto su pregazili StojkoviÄev rad. Vukova jeziÄka reforma ubrzo se ustalila, i slavjano-serbski (graÄanski) je pao u zaborav. Atanasije StojkoviÄ (1773ā1832; sam Atanasije se potpisivao kao StojkoviÄ), prosvetitelj, književnik i utemeljivaÄ prirodnih nauka, najuticajniji intelektualac meÄu Srbima krajem XVIII i poÄetkom XIX veka. RoÄen 1773. u Rumi, bio je sin nepismene seljanke, pohaÄao je āgramatikalne latinskeā Å”kole, potom nalik na uzora koga je posle jednog susreta naÅ”ao u prosvetitelju Dositeju ObradoviÄu, svoje obrazovanje sticao je putujuÄi Evropom ā u Požunu, Segedinu, Å opronju i PeÅ”ti, a potom se, zahvaljujuÄi stipendiji od 300 forinti srpskog arhimandrita StartimiroviÄa, upisao na Univerzitet u Getingenu. Tu je studirao fiziku i matematiku, stekavÅ”i doktorat iz filozofije. Veruje se da je, boraveÄi u Getingenu, StojkoviÄ sluÅ”ao i teologiju. Znao je mnoge strane jezike: grÄki, latinski, nemaÄki, francuski, engleski, ruski, pomalo ÄeÅ”ki i poljski. StojkoviÄ je napisao prvi originalni roman na srpskom jeziku, sentimentalno delo iz 1801. godine āAristid i Natalijaā. Napisan na slavenosrbskom jeziku, roman je stekao ogromnu popularnost u graÄanskim slojevima. āAristid i Natalija je Äisto beletristiÄko delo, prvi originalni roman u srpskoj književnostiā, napisao je Jovan DeretiÄ u Istoriji srpske književnosti . āTo je izdanak sentimentalnog romana, u kojem pored ljubavne istorije imamo i druge krakteristiÄne teme književnosti oseÄanja: veliÄanje prirode, poljskog rada i jednostavnog života na selu, kontrast selo grad, veliÄanje prijateljstva, porodice i braka, moralne pouke i rasuždenijaā, piÅ”e DeretiÄ. Autor je prvu srpsku enciklopediju prirode koja je, osim priÄe o flogistonu, dala pregled svih tadaÅ”njih znanja o prirodnim pojavama. Bio je prvi pravi nauÄnik meÄu Srbima, Äija je nauÄna i profesorska karijera daleko dosegla. MeÄutim, danas ni u najveÄim srpskim gradovima, kao Å”to su Novi Sad i Beograd, ne postoji ulica sa imenom Atanasija StojkoviÄa. Nigde nema njegovog spomenika, nema nacionalnih druÅ”tava i nagrada koje nose njegovo ime, savremena kritiÄka izdanja njegovih dela gotovo se ne objavljuju, a sasvim je nezamislivo da neki mladi pisac kaže kako piÅ”e pod StojkoviÄevim uticajem ili da je neki nauÄnik inspirisan njime. Ovo nije joÅ” jedna tužna priÄa o tome kako neke nacije zaboravljaju svoje duhovne utemeljivaÄe. SluÄaj Atanasija StojkoviÄa, prvog srpskog fiziÄara i romanopisca, bitno je komplikovaniji. Zapravo, StojkoviÄ je vrlo prisutan u narodnom i umetniÄkom seÄanju, ali kao negativna epizoda iz brojnih filmova, drama i knjiga o ovoj epohi. Uvek prikazan kao džangrizavi filozof sa perikom i pomodnim frakom, sentimentalni rusofil lakom na hranu i piÄe, StojkoviÄ se javlja kao prevrtljiv i zlonameran kritiÄar progresivnih ideja i, pre svega, reforme srpskog jezika i kulture koju je sproveo jedan drugi velikan tog doba, Vuk KaradžiÄ, književnik Äije slike danas vise u svakoj uÄionici, u svim zemljama u kojima žive Srbi. Njegovo životno delo je Fisika koja je izdata u Budimu u tri toma ā 1801, 1802. i 1803. godine , kao originalni i sistematiÄni pregled nauke odakle su se obrazovale prve generacije srpskih nauÄnika. StojkoviÄeva āFisikaā je na neki naÄin za srpsku kulturu imala podjednako pionirski i temeljan znaÄaj kao Njutnova āPhilosophiae Naturalis Principia Mathematicaā za svetsku nauku, pa je Äudno da je spontano potisnuta. Osim osnovnih fiziÄkih razmatranja, StojkoviÄ je u ovo delo uneo razmatranja iz geografije, mineralogije, zoologije i botanike. Kao obiman pregled tadaÅ”njeg znanja iz prirodnih nauka, knjiga je imala ogroman broj pretplatnika meÄu Srbima u tadaÅ”njoj Ugarskoj, a kasnije tokom XIX veka služila je kao nezaobilazan udžbenik za izuÄavanje prirode. Bio je profesor na Univerzitetu u Harkovu u Rusiji, u koju trajno odlazi 1804. godine. Živi u Harkovu, KiÅ”njevu i Petrogradu, a zbog nauÄnih dostignuÄa osvaja raznovrsne privilegije, dva puta biva biran za rektora univerziteta, stiÄe Äin državnog savetnika, postaje Älan ogromnog broja nauÄnih druÅ”tava. Brisanju zaostavÅ”tine Atanasija StojkoviÄa iz srpske kolektivne svesti nisu doprineli njegov karakter i neprijatne afere, koliko sukob sa Vukom KaradžiÄem oko uvoÄenja narodnog jezika u književnost. Sam StojkoviÄ je pisao slavenoserbskim jezikom, pa je posle rata oko prevoda āNovog zavetaā iskoristio sve svoje uticaje da diskredituje Vukovu reformu. Potonji potpuni poraz slavenoserbskog jezika gurnuo je u senku slavu āFisikeā, kao i sve ostale StojkoviÄeve doprinose. āTeÅ”ko svjakomu onomu koji rod svoj prosvjeÄivati poÄne, teÅ”ko njemu od sujevernih, nerazumnih i zlobnih nekih svojega roda ljudiā, pisao je svojevremeno sam StojkoviÄ, nesvestan da zapravo govori o Vuku, kao svom poslednjem, nemoÄnom neprijatelju, koga je tokom života samo prividno porazio. Rascep izmeÄu Vuka KaradžiÄa i StojkoviÄa nastao je oko Vukovog prevoda āNovog zavetaā na narodni jezik. Kako kaže Vladimir MoÅ”in u tekstu āO Vukovom prevodu Novog zavetaā, Biblijsko druÅ”tvo iz BeÄa poslalo je prevod na recenziju doktoru StojkoviÄu u Rusiju, a on ga je sasvim iskasapio uz komentar da je āprevod toliko slab da ga on ispraviti ne možeā. Potom je sam preveo Novi zavet na slavenoserbski jezik ,a kojim je StojkoviÄ pisao svoja književna i nauÄna dela. Slavenoserbskim je pisao dobar deo elite tog doba ā pre svega tadaÅ”nji ābestselerā autor sentimentalnih romana Milovan VidakoviÄ (1780ā1841), takoÄe Vukov protivnik, koji je iÅ”Äezao iz istorije.
NEMENIKUÄE ÄIRILO I METODIJE ā ALEKSANDAR VUÄO prvo nadrealistiÄko izdanje 1932 god. izuzetno retko ponudi nekoriÅ”Äen, joÅ” uvek neraseÄeni primerak za svoje godine odliÄno oÄuvano, pogledati slike Aleksandar VuÄo roÄen je 25. septembra 1897. godine u trgovaÄkoj porodici u Beogradu. Kao gimnazijalac sa sedamnaest godina (1915), pridružio se srpskoj vojsci kao dobrovoljac i sa njom se povukao preko Albanije. Iz DraÄa, izmuÄen strahotama povlaÄenja, kao i dosta njegovih vrÅ”njaka odlazi u Francusku. SledeÄe godine se naÅ”ao u Nici i tamo zavrÅ”io gimnaziju a zatim upisao Pravni fakultet na Sorboni, u Parizu. Tamo je upoznao i svoju buduÄu ženu Julijanu SimeonoviÄ i veÄ 1920. godine su se venÄali. U Parizu su dobili i svoja dva sina ÄorÄa (1921.) i Jovana (1922). VuÄo se sa porodicom vratio u Beograd gde je po pravilu trebalo da nasledi porodiÄan posao, meÄutim VuÄa je viÅ”e zanimao intelektualni rad i tako je veÄ 1923. godine poÄeo da saraÄuje sa Äasopisom āPuteviā a zatim i za āSvedoÄanstvaā. Prvu poemu objavio je 1926. godine pod nazivom āKrov nad prozoromā a 1928-e roman āKoren vidaā. SledeÄe godine izaÅ”la je knjiga āAko se joÅ” jednom setim ili naÄelaā. Na Beograd je tih godina uticalo posleratno raspoloženje. VuÄo, koji je tokom svoje mladosti dosta iskusio i dosta video boraveÄi u Evropi i Å”kolujuÄi se u francuskim Å”kolama, ubrzo je postao nezadovoljan druÅ”tenim prilikama i stanjem duha u gradu. Sa prijateljima istomiÅ”ljenicima osnovao je beogradsku grupu nadrealista i poÄeo da se aktivno ukljuÄuje u politiÄki život. Kao jedan od osnivaÄa i potpisnika manifesta postao je i jedan od urednika almanaha NemoguÄe ā Lāimpossible. Pored poezije objavio je i prvi scenario za film āLjuskari na prsimaā. SaraÄivao je za Äasopis āNadrealizam danas i ovdeā i pisao u āPoliticiā priloge pod pseudonimom Askerland. Glavni Älanak: Beogradski nadrealizam Javio se poÄetkom 20-ih godinama pesmama koje lirskom mekoÄom i melodioznoÅ”Äu podseÄaju na Crnjanskog. Godina 1932. bila je veoma plodna za njega jer je iste izaÅ”la Äuvena poema āNemenikuÄe ā Äirilo i Metodijeā ali i poema āHumor Zaspaloā. U njima je raskid s konvencijama tradicionalnog pesniÄkog jezika doveden do krajnosti. One su pune verbalnih dosetki, igri reÄima, kalambura, smelih improvizacija, bizarnih i vibrantnih spojeva reÄi, āizvan protektorata razumaā, kako je primetio pesnik. Poema āHumor Zaspaloā vrhunac je te poezije apsurda i alegoriÄnosti, najozloglaÅ”enije naÅ”e moderno pesniÄko delo, neka vrsta āKralja Ibijaā srpske poezije. GraÄena je na humorno-burlesknim sintagmatskim spojevima, na zvuÄnim podudaranjima bez smisla, nasuprot smislu ili Äak u inat smislu, na neobiÄnim rimovanjima, ponekad bliskim naÄinu na koji dete doživljava svet. Iste godine organizovana je i Äuvena izložba nadrealista u paviljonu Cvijete ZuzoriÄ u Beogradu, a veÄ sledeÄe sa DuÅ”anom MatiÄem izaÅ”li su āPodvizi družine Pet petliÄaā, delo namenjeno deci, sa fotografijama VuÄovih sinova na naslovnoj strani knjige. Ovo je VuÄovo, možda, najuspeÅ”nije pesniÄko ostvarenje. To je nastavak nadrealistiÄkih poema ali istovremeno otvaranje novog kruga u njegovom pesniÄkom razvoju, razliÄitog od prethodnog i u tematskom i u umetniÄkom smislu. Eksperimenti zvukom i smislom, koji su prethodno bili sami sebi svrha, dobili su u ovoj poemi dublje osmiÅ”ljenje. Verbalni humor doveden je u vezu s realnim svetom gradske dece, s njihovim igrama i maÅ”tanjima, s njihovim stvarnim i izmiÅ”ljenim podvizima. VuÄo je tako pružio deci ono Å”to im je najbliže, āslobodnu i živu igru duhaā, i stvorio klasiÄno delo naÅ”e moderne poezije za decu. Aleksandar VuÄo imao je odliÄnu saradnju sa DuÅ”anom MatiÄem sa kojim ga je vezivalo veliko dugogodiÅ”nje prijateljstvo. Sa njim je objavio i poemu āMarija RuÄaraā ali i koju godinu kasnije roman āGluvo dobaā. U periodu od 1936. do 1940. VuÄo je bio urednik Äasopisa āNaÅ”a stvarnostā, ali buduÄi da su ta vremena bila veoma turbulentna i da su se nadrealisti držali principa marksizma i aktivnije uÄestvovali u politici, VuÄo je u tom periodu Äak dva puta hapÅ”en, 1937. i 1939. godine.[1] Tokom narodnooslobodilaÄke borbe je takoÄe dva puta liÅ”en slobode i poznato je da je tokom 1941. godine pet meseci proveo zatoÄen u banjiÄkom logoru. Za poeziju nastalu nakon rata karakteristiÄno je viÅ”estruko vraÄanje prvobitnom: vraÄanje u praistorijsku proÅ”lost, meÄu pretpotopska ÄudoviÅ”ta (alegorijska poema o borbi protiv faÅ”izma) āMastodontiā, (1951), āAlgeā (1968), ronjenje u āprabiljna stanjaā, u hladni i senoviti svet algi i drugog primarnog rastinja (Nepovrat Humora Zaspalog, 1978) povratak vlastitoj pesniÄkoj mladosti. Od svih nadrealista VuÄo se najranije okrenuo romanu. Njegov prvi roman āKoren vidaā (1928)[1] izrazio je lirsko delo satkano od autobiografske graÄe postupkom prilagoÄenim logici sna. Opsežni koautorski roman āGluvo dobaā (1940) predstavlja zaokret od poezije ka faktografskom suvoparnom realizmu. U posleratnim romanima on napuÅ”ta taj put i vraÄa se svojim nadrealistiÄkim iskustvima. Tri romana o sudbini graÄanskog intelektualca u revoluciji, āRaspustā (1954), āMrtve javkeā (1957) i āZaslugeā (1966), koje je neko nazvao beogradskom trilogijom, predstavljaju, po reÄima autora, āsvedoÄanstvo o sudaru Äoveka sa apsurdom oko sebe i u sebiā. Radnja se odvija na dva plana, u dve vremenske ravni, u sadaÅ”njem vremenu, koje obuhvata ratna i poratna zbivanja, i u proÅ”losti, od poÄetka ovog veka do rata. Dva se plana meÄusobno prepliÄu. Dragan ManojloviÄ, junak trilogije, vraÄajuÄi se u detinjstvo i mladost da pronaÄe sebe, pokuÅ”ava da iz krhotina seÄanja saÄini svoj lik. Postupak kojim je ostvareno to traganje za izgubljenim vremenom autor naziva āunutraÅ”njim pisanjemā, āunutraÅ”njim zabeleÅ”kamaā. Poslednji VuÄov veliki romansijerski poduhvat, trilogija, ili roman u tri dela, s naslovima āOmameā (1973), āI tako, dalje Omameā (1976) i āOmame, krajā (1980), neobiÄan je spoj poetskog, autobiografskog i romanesknog. Od svih njegovih proznih ostvarenja to delo je najmanje roman, ali ono, zauzvrat, ima najviÅ”e poezije i života, i najviÅ”e liÄnog, svojstvenog VuÄu kao stvaraocu. Posle rata VuÄo se posvetio i filmskoj umetnosti i postao upravnik filmskih preduzeÄa Jugoslavije (1947.) i predsednik Komiteta za kinematografiju u jugoslovenskoj vladi. Osim toga bio je i direktor Zvezda-filma i Avala-filma. Pisao je dosta filmskih kritika i scenarija, bio je urednik āBorbeā, āDelaā i āZmajaā. Za svoj rad bio je nagraÄen Sedmojulskom nagradom za životno delo, nagradu saveza književnika (za roman āRaspustā) dok mu je roman āMrtve javkeā bio proglaÅ”en za najbolji roman godine. TadaÅ”nji predsednik SFR Jugoslavije Josip Broz Tito ga je odlikovao Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvezdom. Godine 1982. dobio je nagradu āAleksa Å antiÄā za knjigu āPesme i poemeā. Do kraja života se bavio intelektualnim radom inspiriÅ”uÄi i svoju ženu kao i najmlaÄeg brata Nikolu da se bave pisanjem. Bio je veliki prijatelj Ive AndriÄa i Äesto su se mogli videti kako uz Å”etnju uživaju u priÄi. Dela[uredi | uredi izvor] Poezija[uredi | uredi izvor] Krov nad prozorom (poema) NemenikuÄe (1932) Äirilo i Metodije (1932) Humor Zaspalo (1930) Podvizi družine āPet petliÄaā (1933) Marija RuÄara (1935) Mastodonti (1951) Alge (1968) Nepovrat Humora Zaspalog (1978) Moj otac tramvaj vozi (1945) Proza[uredi | uredi izvor] Koren vida (1928) Ako se joÅ” jednom setim ili naÄela (roman) Gluvo doba (1940) Trilogija: Raspust (1954) Mrtve javke (1957) Zasluge (1966) Trilogija: Omame (1973) I tako, dalje Omame (1976) Omame, kraj (1980) Nadrealizam (franc. surrĆ©alisme) je književni i umetniÄki pokret koji nastaje u Francuskoj posle Prvog svetskog rata. Nastavlja dadaizam i njegov buntovniÄki duh, pobunu protiv tradicije, ustaljenih navika i obiÄaja, prezir prema druÅ”tvenim normama, ali za razliku od negatorskog duha dadaizma, istiÄe i svoju pozitivnu i konstruktivnu stranu i ima odreÄeni program. I dadaizam i nadrealizam su pre svega avangardni pokreti. Oba pokreta su delila uverenje da druÅ”tveni i politiÄki radikalizam mora iÄi ruku pod ruku sa umetniÄkom inovativnoÅ”Äu. Iako je jedna od osnovnih odlika nadrealizma prekid sa tradicionalnom književnoÅ”Äu i umetnoÅ”Äu, nadrealizam ipak ima svoje prethodnike. To su pisci koji stvaraju atmosferu straha, tajanstvenu stranu ljudske prirode kao Å”to su Markiz de Sad, Artur Rembo, Gijom Apoliner. PoÄetak nadrealizma vezuje se za ime Andrea Bretona i objavu njegovog āManifesta nadrealizmaā 1924. godine. Oko Bretona se zatim grupiÅ”u i pisci poput Aragona, Elijara, Perea i drugih. Pokretu je pripadao i slikar Salvador Dali. Glasilo nadrealizma bio je Äasopis āLittĆ©raturĆ©ā (āknjiževnostā na srpskom), koji su 1910. osnovali Breton, Argon i Supo. Ovaj Äasopis najpre je bio dadaistiÄki, da bi od 1922. godine, nakon odvajanja Bretona i njegove grupe od Tristana Care, postao Äasopis nadrealista āLa rĆ©volution surrĆ©alisteā (ānadrealistiÄka revolucijaā). Taj Äasopis je izdavao Breton od 1924. do 1929. godine. Breton je objavio tri manifesta nadrealizma, kao i viÅ”e Älanaka i spisa, gde je izrazio glavnu koncepciju pokreta: āManifest nadrealizmaā (1924), āDrugi Manifest nadrealizmaā (1930), āPolitiÄki položaj nadrealizmaā (1935), āUvod u TreÄi manifest nadrealizma ili neā (1942). Svoja shvatanja je primenio u delima poput āIzgubljeni Koraciā (1924), āNaÄaā (1928) i drugi. Automatsko pisanje postaje glavno tehniÄko sredstvo nadrealista. Breton u prvom manifestu preuzima Reverdijevu definiciju slike āpovezivanja dveju manje ili viÅ”e udaljenih realnostiā. Salvador Dali je razvio teoriju o āparanoiÄno-kritiÄkom delirijumuā, Å”to znaÄi āultrasveÅ”Äu otkriti podsvestā. Od kraja 1925. godine nastaje nova etapa u razvoju nadrealizma koji se približava marksizmu. [1] Srpska književnost[uredi | uredi izvor] Kulturno-istorijski kontekst[uredi | uredi izvor] PoÄetnim meÄaÅ”em u razvoju srpskog nadrealizma može se smatrati delovanje beogradskog Äasopisa āSvedoÄanstvaā koji je izlazio u Beogradu od novembra 1924. do marta 1925. godine. Na tragove kojima je nadrealizam bio nagoveÅ”ten nailazi se i neÅ”to ranije, u novoj seriji beogradskog Äasopisa āPuteviā (1923, broj 1-2, sekretar i urednik Marko RistiÄ), mada je taj Äasopis bio revija sa izrazitim obeležjima ekspresionistiÄkog stila. U prostoru delovanja jugoslovenskih književnosti nije postojao dadaizam, ali se u preduzimljivosti Dragana AleksiÄa i akcijama Moni Bulija nazirao dadaistiÄki eksperiment. Srpski nadrealizam nastajao je oslonjen na francuski nadrealizam: Bretona, Aragona i druge i tekao je uporedo s njim. [2] PoetiÄke odlike[uredi | uredi izvor] Nadrealizam je otkrivao podsvest, san, iracionalne izvore ljudskog biÄa kao novu realnost. āÄinjenica da su nadrealisti izaÅ”li sa potpunom negacijom osveÅ”tanog, od logike do morala, i da su im se za to odricanje Äinila dopuÅ”tena sva sredstva do skandala, skandalizirala je sa svoje strane graÄanski mentalitet, i ovaj je svim sredstvima reagirao na te perverzne provokacije. Nadrealizam je vreÄao utvrÄeni naÄin miÅ”ljenja, i onda je na uvredu vreÄanjem reagirao. NadrealistiÄko insistiranje na nesvesnome, koje je nadrealiste uputilo na san i odvelo ih automatskom pisanju, ojaÄalo se i oplodilo u susretu sa psihoanalizom i frojdizmom. U toj neminovnosti treba, možda, gledati i razlog daljem razvoju nadrealizma, koji se iz, prvobitnog, individualistiÄkog i idealistiÄkog insistiranja u oblasti iracionalnoga samo radi otkrivanja iracionalnoga kao svrhe za sebe, postepeno preobratio u akciju koja teži da svoja iskustva kolektivno primeni i stavi u službu jednom odreÄenome cilju. Prema tome, nadrealistiÄko osloboÄenje Äoveka odgovaralo bi svemu socijalistiÄkom osloboÄenju druÅ”tva: jedna paralelna i po istim principima revolucija, samo na dva razna plana, socijalni mikrokozmos i socijalni makrokozmos.ā [3] Nadrealizam je pokuÅ”ao da, oslonjen na psihoanalitiÄka otkriÄa, uÄini razumljivijom liÄnost modernog Äoveka. Pomerao je iskustvenu predstavu o svetu. Prikazivao je nepouzdanost oÄigledne istine i logiÄkog zakljuÄivanja, dovodeÄi u vezu, u svojim kolažima, na primer predmetnu pojavnost sa evokativnim siluetama iz proÅ”losti. Krug srpskih nadrealista u svojim traganjima, veÄ u Äasopisu āSvedoÄanstvaā (1924/1925), preko tumaÄenja snova, ili obelodanjivanjem predstava sveta pomerenih liÄnosti, āstvaranjaā umobolnih, gluvonemih, samoubica, lažljivaca, zloÄinaca, otkrivao je domaÄoj literaturi do tada nepoznati ākontinentā. [2] Nadrealisti veruju u snove, u njihove predskazivaÄke moÄi. Äesto naglaÅ”avaju primat snova nad sekundarnoÅ”Äu budnog stanja. NadrealistiÄka poezija podrazumeva oslobaÄanje ljudskog života, zato Å”to omoguÄava bekstvo od robovanja umu i granicama koje se nameÄu realnoÅ”Äu. [4] Iracionalizam koji je veliÄao nadrealizam može se shvatiti kao celovito prihvatanje sila koje deluju ispod glazure civilizacije. [5] NadrealistiÄki poduhvat dvadesetih i tridesetih godina se razvio u krugu beogradskih intelektualaca. Godine 1930. u alamanahu āNemoguÄeā, trinaest pisaca je pisalo proklamaciju o konstituisanju nadrealistiÄkog pokreta. To su bili: Aleksandar VuÄo, Oskar DaviÄo, Milan Dedinac, Mladen DimitrijeviÄ, Vane ŽivadinoviÄ Bor, Radojica ŽivanoviÄ Noe, ÄorÄe JovanoviÄ, ÄorÄe KostiÄ, DuÅ”an MatiÄ, Branko MilovanoviÄ, KoÄa PopoviÄ, Petar PetroviÄ i Marko RistiÄ. Kao grupa oni nisu bili jedinstveni. VeÄ u prvom zbirnom delu, posle āNemoguÄegā, āPozicija nadrealizmaā, 1931. godine, izostala su dvojica od trinaest nadrealista. Srpski nadrealizam dostiže najÅ”iru moguÄnost uticaja u Äasopisu āNadrealizam danas i ovdeā . Od naroÄitog znaÄaja u tom Äasopisu bio je kritiÄki osvrt na ekspresionizam u srpskoj književnosti. Najzad, u Äasopisu āNadrealizam danas i ovdeā uÄinjene su umesne kritiÄke primedbe na skuÄenost literarnog koncepta āsocijalna literaturaā. To je bio kraj nadrealizma. Srpski nadrealizam u periodu svog delovanja, 1924-1932. uveo je srpsku književnost u vrh evropskog avangardizma. Mnogo kasnije, u intervalu 1952- 1956. godine pojedinaÄno su neki od bivÅ”ih nadrealista (Oskar DaviÄo, Marko RistiÄ, DuÅ”an MatiÄ i Aleksandar VuÄo) nastojali da ožive i aktuelizuju nadrealizam, ali to viÅ”e nije bio nadrealizam veÄ samo Äežnja za njim. [2] Prvi automatski tekst u srpskoj književnosti, āPrimerā (1924) Marka RistiÄa, nastao odmah po objavljivanju Bretonovog prvog āManifesta nadrealizmaā, trebalo je da posluži kao oÄigledan dokaz o primenljivosti novog metoda pisanja. Sasvim u skladu sa Bretonovom postavkom, ta poetiÄka inovacija je bila liÅ”ena bilo kakvih težnji ka estetizaciji jezika ili ka oblikovanju semantiÄkih struktura. Zato Äe RistiÄ, u kratkoj uvodnoj napomeni, reÄi da je dati tekst āprimer nadrealistiÄkog pisanja, bez ikakve težnje za lepim, za razumljivim, samo je jedan Äist dokument o toku neprimenjene misliā.[6] U toj kratkoj napomeni srpski nadrealista je istakao dve Äinjenice važne za razumevanje prave prirode automatskog teksta. S jedne strane, naglaÅ”ava kako je dobijeni tekst jedinstven i nepromenjiv. Time je, reklo bi se, demonstrirao kako je moÄ kreativne maÅ”te, taÄnije automatskog pisanja, toliko iznad racionalne kontrole, da ova druga nije imala nikakvih moguÄnosti da na dobijenom tekstu interveniÅ”e i bar malo ga izmeni. S druge strane, RistiÄ istiÄe kako je semantiÄki uÄinak automatskog teksta moguÄe odrediti tek naknadno, u aktu Äitanja, buduÄi da ga u aktu stvaranja nije bilo, odnosno da autor niÅ”ta odreÄeno i smisleno nije hteo da kaže. Ako nema intencionalnog znaÄenja, onda ima, ili može da ima, receptivnog znaÄenja. U automatskom tekstu kao āneprimenjenoj misliā, RistiÄ, oÄigledno, prepoznaje zanimljivo i neoÄekivano nizanje slika, tj. svedoÄanstvo[7]āo njenoj igri slikama kojima se tek a posteriori može naÄi simboliÄki smisao i moguÄnost poetske deformacije stvarnostiā. [8] U poeziji, kao i u poetici Gijoma Apolinera i njegovih nadrealistiÄkih naslednika, izražen je jedan oblik temporalnosti: reÄ je o oniriÄkom vremenu, koje vuÄe korene iz antiÄkog orfizma. Fenomen vremena, baÅ” kao i fenomen sna, fundamentalan je i za apolinerovski i za nadrealistiÄki simbolizam: susreÄu se u ideji privilegovanog trenutka, nazvanog kairos po helenistiÄkom božanstvu. U kairosu, psihiÄka transcedencija postaje imanencija pesme ā oniriÄka stvarnost, fantazmagoriÄna stvarnost, stvarnost u kojoj želje ukidaju linearno vreme i empirijski prostor. [9] U relativno kratkom periodu, od kraja 1924. do 1926. godine, izgraÄena su dva modela nadrealistiÄkog automatskog teksta. Primarna poetiÄka intencija nadrealistiÄkog automatskog pisanja bila je, neosporno, usmerena ka razotkrivanju novih moguÄnosti samog jeziÄkog izraza kao osnovnog vida oslobaÄanja modernog Äoveka. NeobiÄno je, meÄutim, to Å”to pisci srpskog automatskog teksta u velikoj meri poÅ”tuju sintaksu sopstvenog jezika. Sintaksa je, naime, najoÄigledniji prostor u kome se oÄitava delovanje logike, misli i smisaonog poretka uopÅ”te. U svakom sluÄaju, bez obzira kako razotkrivali unutraÅ”nje finese automatskog teksta, jasno je da njegov efekat ne treba primarno da bude meren estetskim vrednostima: njegova svrha, konaÄno, nije ni bila da izgradi relevantnu književnu praksu nego da, pre svega probudi skrivene kreativne potencijale Äoveka modernog doba. Ako je srpska književnost u dugom vremenskom nizu stekla stvaraoce poput Vaska Pope, Miodraga PavloviÄa, Branka MiljkoviÄa, Borislava RadoviÄa, Milorada PaviÄa, Aleka VukadinoviÄa, Milutina PetroviÄa, Vujice ReÅ”ina TuciÄa, Branka AleksiÄa, NebojÅ”e VasoviÄa, Lasla BlaÅ”koviÄa i drugih, koji su prepoznali i reaktuelizovali nadrealistiÄko nasleÄe, pa posredno i postupak automatskog pisanja, kao i Äitav niz raznovrsnih tipova diskursa, ukljuÄujuÄi i diskurs ludila, onda možemo ustanoviti postojanje dovoljne vremenske i kreativne distance da se u svim segmentima nadrealistiÄkog nasleÄa može distinktivno govoriti. [10] U Äasopisu āStožerā 1931. godine poÄela je diskusija izmeÄu socijalnih pisaca i beogradskih nadrealista. Dodirne taÄke u druÅ”tvenim stavovima istiÄe Janko ÄonoviÄ [11]: āSve VaÅ”e Å”ibe koje se odnose na proÅ”lost, na druÅ”tvo i duh oko nas dijelim. Sve Å”to postoji u VaÅ”em ruÅ”enju postoji i u mojemu. ZnaÄi, mi smo ipak danas najbliži jedni drugima.ā [12] Pre svega, zajedniÄka im je bila ocena druÅ”tvenog poretka, njegova nepodnoÅ”ljivost i neodrživost. I jedni i drugi su u svojim polaznim pozicijama naglaÅ”avali da prihvataju dijelektiÄki materijalizam kao metod, a marksizam kao svoju osnovnu druÅ”tveno-idejnu platformu. [11] Civilizaciju u kojoj su nastali nadrealisti su negirali kao celovitost zbog njene bremenitosti protivureÄnostima, a svoj položaj i sebe, kao intelektualce formirane u druÅ”tvu koje negiraju, sagledavali su kao izraz propadanja jedne druÅ”tvene strukture. Svest o svome druÅ”tvu i svoju sudbinu intelektualaca nadrealisti su otkrivali usvajajuÄi metodoloÅ”ke tekovine Frojdove psihoanalize i povezujuÄi ih sa dijalektiÄkim materijalizmom. ZadržavajuÄi se na nadrealistiÄkom shvatanju oslobaÄanja podsvesti i njenom ukljuÄivanju u službu dijalektike, Hanifa KapidžiÄ-OsmanagiÄ kaže da beogradski nadrealisti āzahtijevaju da dijalektiÄki metod, koji je dotad bio izuÄavan samo u domenu svijesti, bude proÅ”iren na istorijsku, afektivnu, iracionalnu dijalektiku.ā [13] Taj novi domen ljudske stvarnosti nadrealisti su zahvatili da bi pokazali složenost problematike etiÄkih merila i relativnost normi koje su ustaljene u druÅ”tvu, kao i nedovoljnost tih merila da budu izraz stvarnog morala u njegovoj heterogenosti. SuÅ”tinu morala, prema miÅ”ljenju nadrealista, saÄinjavaju tako razliÄiti, a bliski elementi kao Å”to su nagon, želje i stvarnost. U tome oni daju primat Äovekovom htenju, jer je, u stvari, htenje, želja ljudska, ono Å”to pokreÄe, stvara i ruÅ”i svetove, ona je revolucionarni faktor. Nadrealisti umetnost poistoveÄuju sa moralnim Äinom, jer ona u svojoj suÅ”tini nosi zahtev za promenom. Uporedo sa diskusijom u āStožeruā, delimiÄno i njoj kao prilog, poÄela je autokritika nadrealizma. Smisao autokritike je proizilazio iz nastojanja da se usavrÅ”i nadrealistiÄki spoj metoda psihoanalize i dijalektiÄkog materijalizma, i na osnovu analize i otkriÄa prevazilaze se ranija glediÅ”ta. [11] Dezintegracija nadrealizma[uredi | uredi izvor] U vreme monarhistiÄke diktature u Jugoslaviji, a naroÄito poslednjih godina nadrealistiÄkog pokreta (1932-1933), beogradski nadrealisti su kao pojedinci zauzimali stavove koji su znaÄili njihovo opredeljivanje za praktiÄnu akciju u aktuelnim druÅ”tvenim pojavama svoje sredine. Neki su se ukljuÄili u revolucionarni pokret i bili Älanovi KomunistiÄke partije Jugoslavije. Zbog svoje druÅ”tvene aktivnosti bili su 1932. uhapÅ”eni Oskar DaviÄo, ÄorÄe KostiÄ, KoÄa PopoviÄ, ÄorÄe JovanoviÄ, DuÅ”an MatiÄ i Aleksandar VuÄo. Oskar DaviÄo, pa onda i ÄorÄe JovanoviÄ su osuÄeni na robiju. Tako se pokret nadrealizma polako ugasio. U idejnom, kreativnom i praktiÄnom odnosu prema životnoj stvarnosti zaÄeÄe se klica neslaganja meÄu nadrealistima, Å”to Äe prouzrokovati krah pokreta. Pokretu socijalne književnosti priÅ”li su: ÄorÄe JovanoviÄ, KoÄa PopoviÄ, Aleksandar VuÄo i DuÅ”an MatiÄ. Marko RistiÄ se nasuprot njima zalagao za umetniÄke principe bliske nadrealizmu i borio se protiv vulgarizacije književnosti. Oskar DaviÄo i Milan Dedinac se posebno izdvajaju i Äine most izmeÄu dva krila bivÅ”ih pripadnika beogradske nadrealistiÄke Å”kole. Oni su se druÅ”tveno aktivirali, Äak i saraÄivali u publikacijama koje su ureÄivali socijalistiÄki pisci, ali su u svojim poetiÄkim ostvarenjima zadržali nadrealistiÄke prizvuke. Petar PopoviÄ, ÄorÄe KostiÄ i Vane ŽivadinoviÄ Bor posle 1932. viÅ”e ne uÄestvuju aktivno u druÅ”tvenom i umetniÄkom životu. Razlaz na literarnom planu znaÄi i kraj delovanja beogradskog kruga nadrealista. [11] Nadrealizam, sa svoje strane, poÄiva na veri u viÅ”u realnost odreÄenih formi asocijacija koje su bile pritisnute, kao i na veri u moÄi sna i slobodnoj igri reÄi. Upravo susret dalekih, logiÄki zapravo nespojivih realnosti, koje Breton u svom manifestu navodi kao bitnu karakteristiku nadrealistiÄke poetike, predstavlja osnovni sistem na kojem poÄiva nadrealistiÄki i imaginarni svet. U njemu je projektovano nastojanje da se u potpunosti literarno dovrÅ”i rehabilitacija iracionalnog. To Å”to se obiÄno postiže preko snova, halucinacije, ili u automatskom pisanju, i Å”to treba da bude nadrealno, zapravo je podsvesno. [4] NadrealistiÄka izdanja[uredi | uredi izvor] Prvi zajedniÄki nastup nadrealista bio je almanah āNemoguÄe ā LāImpossibleā (1930), koji izlazi u Beogradu sa manifestom pokreta koji potpisuju trinaestorica Älanova grupe: Aleksandar VuÄo, Oskar DaviÄo, Milan Dedinac, Mladen DimitrijeviÄ, Stevan ŽivadinoviÄ - Vane Bor, Radojica ŽivanoviÄ Noe, ÄorÄe JovanoviÄ, ÄorÄe KostiÄ, DuÅ”an MatiÄ, Branko MilovanoviÄ, KoÄa PopoviÄ, Petar PopoviÄ i Marko RistiÄ. Nakon manifesta sledi anketa āÄeljust dijalektikeā, a zatim i stihovi i prozni tekstovi, kritika, izjave umetnika, i drugi sadržaji, praÄeni vizuelnim materijalom i likovnim prilozima Älanova grupe. U almanahu, osim beogradskih nadrealista, saraÄuju i francuski nadrealisti Andre Breton, Pol Elijar, Benžamin Pere, Luj Aragon, Rene Å ar i Andre Tirion. Prvi broj Äasopisa francuskih nadrealista āLe surrĆ©alisme au service de la rĆ©volutionā (Nadrealizam u službi revolucije) donosi tekst posveÄen osnivanju grupe srpskih nadrealista i njihovom manifestu. Nakon almanaha āNemoguÄeā, usledilo je viÅ”e publikacija nazvanih ānadrealistiÄka izdanjaā. IzmeÄu ostalih to su Pozicija nadrealizma (1931), āNadrealizam danas i ovdeā (1931-1932), āNacrt za jednu fenomenologiju iracionalnogā (1931) KoÄe PopoviÄa i Marka RistiÄa, āPoložaj nadrealizma u druÅ”tvenom procesuā (1932) Oskara DaviÄa, ÄorÄa KostiÄa i DuÅ”ana MatiÄa, āAnti-zidā (1932) Vana ŽivadinoviÄa Bora i Marka RistiÄa i āJedan nadrealistiÄki odgovor` koji potpisuje viÅ”e autora. U drugoj znaÄajnoj nadrealistiÄkoj publikaciji, Äasopisu āNadrealizam danas i ovdeā, osim beogradskih nadrealista (VuÄo, DaviÄo, Vane Bor, ŽivanoviÄ Noe, RistiÄ, MatiÄ, KostiÄ, K. PopoviÄ, P. PopoviÄ), priloge i tekstove objavljuju i nadrealisti iz Francuske, Dali, Breton, Å ar, Krevel, Elijar, Ernst, Tangi i Cara. Likovne priloge objavljuju i Alberto Äakometi i Huan Miro. Äasopis prestaje da izlazi nakon tri objavljena broja. Srpski nadrealisti saraÄuju i u publikacijama francuske grupe, kao na primer u 3. broju Äasopisa āLe surrĆ©alisme au service de la rĆ©volutionā (āNadrealizam u službi revolucijeā), gde objavljuju āPoziciju nadrealizmaā pod naslovom āBelgrade, 23 dĆ©cembre 1930ā. Potpisnici su DaviÄo, Dedinac, Vane Bor, ŽivanoviÄ Noe, JovanoviÄ, KostiÄ, MatiÄ, KoÄa i Petar PopoviÄ, Marko RistiÄ i Aleksandar VuÄo. Godine 1932., u UmetniÄkom paviljonu Cvijeta ZuzoriÄ u Beogradu, izložbu nadrealistiÄkih slika sa nadrealistiÄkim izdanjima prireÄuje Radojica ŽivanoviÄ Noe. Iste godine, zbog revolucionarnih i nadrealistiÄkih aktivnosti, Oskar DaviÄo je uhapÅ”en u BihaÄu, a ÄorÄe JovanoviÄ i KoÄa PopoviÄ u Beogradu. Kazne izdržavaju u Sremskoj Mitrovici, gde neki ostaju i viÅ”e godina. Rene Krevel, francuski nadrealistiÄki pesnik, objavljuje tim povodom Älanak u Å”estom broju glasila francuskog nadrealistiÄkog pokreta āLe surrĆ©alisme au service de la rĆ©volutionā (āNadrealizam u službi revolucijeā), pod nazivom āDes surrĆ©alistes yougoslaves sont au bagneā (āJugoslovenski nadrealisti na robijiā). Srpski nadrealisti[uredi | uredi izvor] Salmon Moni de Buli (Salmon Monny de Boully) Oskar DaviÄo Oskar DaviÄo (1909-1989) nadmaÅ”io je sve ostale snagom talenta, plodnoÅ”Äu i Å”irinom uticaja. Kao pesnik se pojavio rano. Prvu pesmu objavio je kao gimnazijalac (1925). MeÄu nadrealistiÄkim izdanjima nalaze se dve njegove knjižice pesama i poetskih tekstova: āTragoviā (1928) i āÄetiri strane sveta i tako daljeā (1930), pesma u prozi āAnatomijaā (1930) i broÅ”ura āPoložaj nadrealizma u druÅ”tvenom procesuā (1930), koju je napisao zajedno s DuÅ”anom MatiÄem i ÄorÄem KostiÄem. U njegovoj najranijoj poeziji sve je podreÄeno eksperimentu, istraživanju moguÄnosti pesniÄkog izraza, primeni naÄela automatskog pisanja. Najpotpuniji izraz DaviÄo je dostigao u socijalnoj fazi, kada je nadrealistiÄka pesniÄka iskustva stavio u službu revolucionarne angažovanosti. āDaviÄo je siÅ”ao sa Olimpa nadrealizma u socijalnu poezijuā, napisao je jedan kritiÄar s levice povodom izlaska njegove knjige Pesme (1938). Bila je to, meÄutim, sasvim osobena socijalna poezija, puna maÅ”tovitih slika, verbalnog humora, igre reÄima, erotike. Iako s neutralnim naslovom, ova zbirka je, kao i sve naredne, tematski kompaktna. DaviÄo se kao prozni pisac razvio u ratu i nakon rata. Objavio je najpre ratni dnevnik āMeÄu Markosovim partizanimaā (1947), a zatim viÅ”e knjiga putopisne, esejistiÄke i polemiÄke proze, deset romana i zbirku pripovetka āNežne priÄeā (1984). [14] RoÄen je u Å apcu, u jevrejskoj ÄinovniÄkoj porodici. Studirao je u Parizu, a diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Jedno vreme radio je i kao profesor u Prvoj muÅ”koj gimnaziji u Beogradu. Umro je u Beogradu 1989. godine. [15] Milan Dedinac Milan Dedinac (1902-1966) najizrazitiji je lirik meÄu nadrealistima. SliÄno Crnjanskom, iako na drugi naÄin, on je sledbenik tvorca srpske lirske pesme Branka RadiÄeviÄa. Nije pisao mnogo, skoro Äitav njegov pesniÄki rad sabran je u knjizi āOd nemila do nedragaā (1957). Bavio se i pozoriÅ”nom kritikom. VeÄ posle prvih pesama koje je Dedinac objavio kritika je istakla lirizam, neposrednost i muzikalnost kao njegova osnovna obeležja. U svom pesniÄkom razvoju iÅ”ao je obrnutim putem od onog koji su proÅ”li Crnjanski i drugi ekspresionisti. Zaokret od apstraktnog lirizma ranih pesama k poeziji stvarnosti poÄinje s poemom āJedan Äovek na prozoruā (1937). Osnovna je situacija simboliÄna: pesnik je na prozoru, taÄnije iza zatvorenog prozora, i posmatra oluju Å”to besni po gradu. On kao da se s mukom odvaja od zatvorenog i bezbednog sveta u kojem je do tada živeo, okreÄe se svetu izvan sebe, uranja u spoljna zbivanja, žudi za susretima i davanjem. Dok je u ovoj poemi data situacija Äoveka koji posmatra nepogodu, u narednoj zbirci, āPesme iz dnevnika zarobljenika broj 60211ā (1947), imamo situaciju Äoveka u nevremenu, dramu Äovekovog pada u stvarnost. [14] RoÄen je u Kragujevcu, a umro u Opatiji. Bio je u braku sa Radmilom BunuÅ”evac. PohaÄao je TreÄu muÅ”ku gimnaziju. U jednom trenutku svoje karijere bio je glavni urednik dnevnog lista āPolitikaā. TakoÄe, jedno vreme je bio umetniÄki direktor Jugoslovenskog dramskog pozoriÅ”ta u Beogradu.[16] Mladen DimitrijeviÄ (Dimitrije Dedinac) LjubiÅ”a JociÄ ÄorÄe JovanoviÄ (pesnik) ÄorÄe KostiÄ Slobodan KuÅ”iÄ DuÅ”an MatiÄ DuÅ”an MatiÄ (1898-1980), pesnik i mislilac, s intelektualnim i filozofskim težnjama. Kao stvaralac, on nije najviÅ”e dao u mladosti, nego u zrelom dobu. Do rata se javljao u Äasopisima (od 1923), a u zasebnim izdanjima samo kao koautor. Prvu samostalnu knjigu, zbirku eseja āJedan vid francuske književnostiā (1952), objavio je u pedeset i Äetvrtoj, a prvu pesniÄku knjigu, āBagdalaā (1954), u pedeset i Å”estoj godini života. Od tada do smrti bio je veoma plodan u obe oblasti, i poeziji i esejistici. Kao i dugi nadrealisti, proÅ”ao je kroz sve faze, od nadrealistiÄke preko socijalno-aktivistiÄke do neomodernistiÄke. Iako MatiÄ kao misaoni pesnik proizlazi viÅ”e iz evropske nego iz domaÄe tradicije, opet se nameÄe poreÄenje izmeÄu njega i drugih naÅ”ih pesnika intelektualaca, pre svih Sterije i RakiÄa. MatiÄeva esejistika pripada takoÄe najveÄim delom poznom periodu njegovog stvaranja. Od posebnih knjiga tu se izdvajaju: āAnina balska haljinaā (1956), āNa tapet danaā (1963), āProplanak i umā (1969) i dr. U njima je razvio prepoznatljiv stil. On piÅ”e lako, leprÅ”avo, skaÄuÄi slobodno s predmeta na predmet, reÄenicom uvek jasnom i preciznom, bez iÄeg suviÅ”nog, kitnjastog. U njegovim esejima, obiÄno malim po obimu, nalazimo tipiÄnu francusku ležernost, ali i dosta povrÅ”nosti i neobaveznosti, umesto teorijskih uopÅ”tavanja.[14] RoÄen je u graÄanskoj porodici u Äupriji. Studirao je u Parizu, na FiloloÅ”kom fakultetu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Neko vreme je radio kao profesor filozofije u gimnaziji. Posle dva politiÄka hapÅ”enja, penzionisan je bez osude. Umro je u Beogradu.[17] Branislav Branko MilovanoviÄ Rastko PetroviÄ KoÄa PopoviÄ Petar PopoviÄ Risto RatkoviÄ Marko RistiÄ Marko RistiÄ (1902-1984), kao i drugi nadrealisti, pisao je poeziju (āOd sreÄe i od snaā (1925); Nox microcosmica (1956)), ali mu je pesniÄki rad ostao u senci obimne esejistike i književne kritike. ZahvaljujuÄi njima, a ne poeziji, on zauzima jedno od veoma istaknutih mesta u naÅ”oj književnosti 20. veka. Od njegovih mnogobrojnih knjiga iz tih oblasti izdvajaju se: āKnjiževna politikaā (1952) i āIstorija i poezijaā (1962). U obema su uglavnom sadržani radovi iz meÄuratnog perioda, u prvoj književne kritike, a u drugoj eseji o naÄelnim pitanjima. U Äitavom svom radu, i onom iz doba nadrealizma i onom kasnijem, RistiÄ je ostao privržen osnovnim nadrealistiÄkim stavovima o prirodi i funkciji književnosti i umetnosti. Njih je zastupao s viÅ”e strasti i istrajnosti nego ijedan drugi predstavnik ovog pokreta.[14] RoÄen je u staroj i uglednoj porodici akademika Jovana RistiÄa. Å kolovao se u Srbiji i Å vajcarskoj. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Bio je oženjen Å evom ŽivadinoviÄ sa kojom je imao Äerku Maru, a zanimljivo je to da su im kumovi bili Aleksandar VuÄo i njegova supruga Lula. Upoznao je Bretona i francuske nadrealiste za vreme boravka u Parizu, gde je nastao i ciklus kolaža La vie mobile. Zajedno sa Å evom kupio je sliku Maksa Ernsta Sova (Ptica u kavezu), koja se danas nalazi u kolekciji Muzeja savremene umetnosti, Beograd. [18] Jelica ŽivadinoviÄ - Å eva RistiÄ DuÅ”an Duda TimotijeviÄ Aleksandar VuÄo Aleksandar VuÄo (1897-1985) kao pisac se veoma razlikuje i od MatiÄa i od drugih nadrealista. Javio se u ranim 20-im godinama pesmama koje lirskom mekoÄom i melodioznoÅ”Äu podseÄaju na Crnjanskog. U doba nadrealistiÄkog pokreta objavio je tri poeme: āHumor Zaspaloā (1930), āNemenikuÄeā (1932) i āÄirilo i Metodijeā (1932). U njima je raskid s konvencijama tradicionalnog pesniÄkog jezika doveden do krajnosti. One su pune verbalnih dosetki, igri reÄima, kalambura, smelih improvizacija, bizarnih i vibrantnih spojeva reÄi, āizvan protektorata razumaā, kako je primetio pesnik. Poema āHumor Zaspaloā vrhunac je te poezije apsurda i alogiÄnosti, najozloglaÅ”enije naÅ”e moderno pesniÄko delo, neka vrsta āKralja Ibijaā srpske poezije. GraÄena je na humorno-burlesknim sintagmatskim spojevima, na zvuÄnim podudaranjima bez smisla, nasuprot smislu ili Äak u inat smislu, na neobiÄnim rimovanjima, ponekad bliskim naÄinu na koji dete doživljava svet. Posle ovih dela izaÅ”la je poema za decu āPodvizi družine `Pet petliÄa`ā(1933), VuÄovo, možda, najuspeÅ”nije pesniÄko ostvarenje. Od svih nadrealista VuÄo se najranije okrenuo romanu. Njegov prvi roman āKoren vidaā (1928) izrazio je lirsko delo satkano od autobiografske graÄe postupkom prilagoÄenim logici sna.[14] RoÄen je u trgovaÄkoj porodici. ZavrÅ”io je gimnaziju u Nici i upisao pravni fakultet u Parizu. VenÄao se sa Julkom SimeonoviÄ u Parizu, sa kojom je dobio dva sina, ÄorÄa i Jovana. Radio je i kao upravnik filmskog preduzeÄa Jugoslavija, a kasnije i kao direktor Zvezda filma, i Avala filma. [19] Julijana Lula VuÄo Nikola VuÄo Stevan ŽivadinoviÄ - Vane Bor Radojica ŽivanoviÄ Noe nadrealizam, almanah nemoguÄe, andre breton, marko ristiÄ, koÄa popoviÄ, dadaizam, dada tank, dada jok, casopis zenit, zenitizam, nadrealistiÄka izdanja...
Za prijatelje Engleze. Odnosi. Retko i znacajno. Stanje kao na snimcima. ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š¾ ŠŠ¾Š²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃ ŠŠøŃŠ¼Š¾ ŠæŠ°ŃŃŃŃŃŃ Š° ŠæŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½Š¾-ŠŗŠ°ŃŠ¾Š»ŠøŃŠŗŠµ Š²Š¾ŃŃŠ¾ŃŠ½Šµ ŃŃŠŗŠ²Šµ Š¾ ŠæŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½Š¾Š¹ Š²ÄŃŠø : ŠæŠøŃŠ°Š½Š¾ ŠŠ½Š³Š»ŠµŠ·ŠøŠ¼Š° 1723 Š³Š¾Š“. ŠŃŃŠ°Š»Šø Š½Š°ŃŠ»Š¾Š²Šø ŠŠøŃŠ¼Š¾ ŠæŠ°ŃŃŠøŃŠ°ŃŃ Š° ŠæŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½Š¾-ŠŗŠ°ŃŠ¾Š»ŠøŃŠŗŠµ Š²Š¾ŃŃŠ¾ŃŠ½Šµ ŃŃŠŗŠ²Šµ Š¾ ŠæŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½Š¾Ń Š²ŠµŃŠø ŠŃŃŃŠ°/ŃŠ°Š“ŃŠ¶Š°Ń ŃŃŠæŠµ Š¾Ń Š¼Š°ŃŠµŃŠøŠ°Š» ŠæŠøŃŠ¼Š° ŠŠµŠ·ŠøŠŗ ŃŃŠæŃŠŗŠø ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Š° 1864 ŠŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠµ Šø ŠæŃŠ¾ŠøŠ·Š²Š¾Š“ŃŠ° Š£ ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń : Ń ŠŃŠ¶Š°Š²Š½Š¾Š¹ ŠŗŠ½ŃŠøŠ³Š¾ŠæŠµŃŠ°ŃŠ½ŃŠø, 1864 Š¤ŠøŠ·ŠøŃŠŗŠø Š¾ŠæŠøŃ [2], 34 ŃŃŃ. ; 19 cm. ŠŠµŃŃŠ¾: ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ ŠŃŠ¶Š°Š²Š°: Š”ŃŠ±ŠøŃŠ° ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Š°: 1864 ŠŠ·Š“Š°Š²Š°Ń: ŠŃŠ°Š¶ŠµŃŠŗŠ¾ ŃŃŠæŃŠŗŠ° ŠŗŃŠøŠ³Š¾ŠæŠµŃŠ°ŃŃŠ° ŠŃŠµŠ“Š¼ŠµŃŠ½Šµ Š¾Š“ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŠµ: Š ŠµŠ»ŠøŠ³ŠøŃŠ° Š”ŠøŠ³Š½Š°ŃŃŃŠ°: Š 19Š”Ń II 460.1 COBISS.SR-ID: 135510791 ŠŠµŠ·ŠøŠŗ: ŃŃŠæŃŠŗŠø ŠŃŃŃŠ° Š³ŃŠ°ŃŠµ: ŠØŃŠ°Š¼ŠæŠ°Š½Š° ŠŠ¾Š»ŠµŠŗŃŠøŃŠµ: Š”ŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ³Šµ Š¾Š“ 1801. Š“Š¾ 1867. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠŠŠŠŠŠŠŠŠ, ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š¾ ŠŠøŃŠ¼Š¾ ŠæŠ°ŃŃŃŃŃŃ Š° ŠæŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½Š¾-ŠŗŠ°ŃŠ¾Š»ŠøŃŠŗŠµ Š²Š¾ŃŃŠ¾ŃŠ½Šµ ŃŃŠŗŠ²Šµ Š¾ ŠæŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½Š¾Š¹ Š²Ń£ŃŠø : ŠæŠøŃŠ°Š½Š¾ ŠŠ½Š³Š»ŠµŠ·ŠøŠ¼Š° 1723 Š³Š¾Š“. - Š£ ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń : Ń ŠŃŠ¶Š°Š²Š½Š¾Š¹ ŠŗŠ½ŃŠøŠ³Š¾ŠæŠµŃŠ°ŃŠ½ŃŠø, 1864. - [2], 34 ŃŃŃ. ; 19 cm. ŠŠ¾Š²Š°ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ 2696; ŠŠøŃŠøŠ»Š¾Š²ŠøŃ 2365; ŠŠŠŠ” 990; Š”ŃŠæŃŠŗŠµ ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°Š½Šµ ŠŗŃŠøŠ³Šµ ŠŠŠ” 1801-1867, 1639. - ŠŃŃŠ¾Ń Š“Š°Ń ŠæŃŠµŠ¼Š° ŠŠŠŠ”. ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š¾ ŠŠ¾Š²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃ, ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š²Š½Š¾ ŠøŠ¼Šµ ŠŠøŠ»Š¾ŃŠµ (Š”Š¾ŠŗŠ¾ ŠŠ°ŃŠ°, 19/31. Š°Š²Š³ŃŃŃ 1826 ā ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 5/17. ŃŠµŠ±ŃŃŠ°Ń 1898), ŠµŠæŠøŃŠŗŠ¾Šæ, Š°ŃŃ ŠøŠµŠæŠøŃŠŗŠ¾Šæ Š±ŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠø Šø Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃ Š”ŃŠæŃŠŗŠµ ŠæŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½Šµ ŃŃŠŗŠ²Šµ.1) ŠŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ° Š Š¾ŃŠµŠ½ ŃŠµ 19/31. Š°Š²Š³ŃŃŃŠ° 1826. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń Š²Š°ŃŠ¾ŃŠøŃŠø Š”Š¾ŠŗŠ¾ ŠŠ°ŃŠø, Š¾Š“ Š¼Š°ŃŠŗŠµ ŠŠ°ŃŠøŃŠµ Šø Š¾ŃŠ° ŠŠøŠ»Š¾Š²Š°Š½Š°.2) ŠŠµŠ³Š¾Š²Šø ŃŠ¾Š“ŠøŃŠµŃŠø ŃŃ ŃŠµ ŃŠ°Š½ŠøŃŠµ Š·Š²Š°Š»Šø ŠŠ°ŃŠ¼ŠµŃŃŠø Šø Ń Š”Š¾ŠŗŠ¾ ŠŠ°ŃŃ ŃŃ ŃŠµ Š“Š¾ŃŠµŠ»ŠøŠ»Šø ŠøŠ· ŃŠµŠ»Š° Š¢ŃŠ³Š¾Š²ŠøŃŃŠ°, ŠøŃŠæŠ¾Š“ ŠŃŠ¼ŃŠµ.3) ŠØŠŗŠ¾Š»Š¾Š²Š°ŃŠµ ŠŃŠ½Š¾Š²Š½Ń ŃŠŗŠ¾Š»Ń ŃŠµ Š·Š°Š²ŃŃŠøŠ¾ Ń Š¼ŠµŃŃŃ ŃŠ¾ŃŠµŃŠ°.4) ŠŠ°Š²ŃŃŠøŠ¾ ŃŠµ Š½ŠøŠ¶Ń Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŃ Ń ŠŠ°ŃŠµŃŠ°ŃŃ Šø ŠŠµŠ³Š¾ŃŠøŠ½Ń.5) Š£ ŠŠµŠ³Š¾ŃŠøŠ½Ń ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŠæŠøŃŠ¾Š¼Š°Ń ŠŠ¾ŃŠøŃŠµŃŠ° ŠŠ¾Š²Š°ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ°. ŠŠ°Š²ŃŃŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŠ¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠøŃŃ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń 1846, Š³Š“Šµ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŠæŠøŃŠ¾Š¼Š°Ń ŠŠµŃŃŠ° ŠŠ¾Š²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠø Š³Š° ŃŠµ Š¾Š“ŃŠµŠ“ŠøŠ¾ Š·Š° ŃŠ²Š¾Š³ Š½Š°ŃŠ»ŠµŠ“Š½ŠøŠŗŠ°. ŠŠ°Š¾ ŃŠµŠ“Š½Š¾Š³ Š¾Š“ ŃŠ²Š¾ŃŠøŃ Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠøŃ ŃŠ°ŠŗŠ°, ŃŠ°Š“Š°ŃŃŠø Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃ ŠŠµŃŠ°Ń Š³Š° ŃŠµ Š·Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ° ŃŠ¾Ń ŠæŠµŃŠ¾ŃŠøŃŠ¾Š¼ ŠŗŠ°Š½Š“ŠøŠ“Š°ŃŠ°, ŠæŠ¾ŃŠ»Š°Š¾ 1846.6) Š½Š° ŃŃŃŠ“ŠøŃŠµ Ń ŠŠøŃŠµŠ²,7) Š½Š° ŠŠøŃŠµŠ²ŃŠŗŃ Š“ŃŃ Š¾Š²Š½Ń ŃŠµŠ¼ŠøŠ½Š°ŃŠøŃŃ, Ń ŃŃŠ°ŃŠ°ŃŃ Š¾Š“ ŃŃŠø Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š° Š·Š°ŃŠøŠ¼ Šø ŠŃŃ Š¾Š²Š½Ń Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŃ, ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ Š·Š°Š²ŃŃŠøŠ¾ ŃŠ° Š¾Š“Š»ŠøŃŠ½ŠøŠ¼ ŃŃŠæŠµŃ Š¾Š¼ 1853,8) Š·Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ° Š”Š°Š²Š¾Š¼ Š”ŃŠµŃŠµŠ½Š¾Š²ŠøŃŠµŠ¼. Š¢ŠøŠ¼Šµ ŃŠµ ŃŃŠµŠŗŠ°Š¾ Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŃŠŗŠ¾ Š¾Š±ŃŠ°Š·Š¾Š²Š°ŃŠµ Šø ŃŃŠµŠæŠµŠ½ ŠŗŠ°Š½Š“ŠøŠ“Š°ŃŠ° Š·Š° Š¾Š“Š±ŃŠ°Š½Ń Š“ŠøŃŠµŃŃŠ°ŃŠøŃŠµ, ŠæŠ¾Š“ Š½Š°Š·ŠøŠ²Š¾Š¼ āŠŃŠµŠ³Š»ŠµŠ“ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠµ ŃŃŠæŃŠŗŠµ ŃŃŠŗŠ²Šµā.9) ŠŠ¾ŃŠ»Šµ ŃŠ¾Š³Š° ŃŠµ Š¾ŃŠøŃŠ°Š¾ Ń ŠŠøŃŠµŠ²ŃŠŗŠ¾-ŠæŠµŃŠµŃŃŠŗŃ Š»Š°Š²ŃŃ Šø Š·Š°Š¼Š¾Š½Š°ŃŠøŠ¾ ŃŠµ10) (1853)11) Š¢Š°Š“Š° ŃŠµ ŃŠ·ŠµŠ¾ Š¼Š¾Š½Š°ŃŠŗŠ¾ ŠøŠ¼Šµ ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š¾. ŠŠ²Šµ Š½ŠµŠ“ŠµŃŠµ ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ ŠŗŠøŃŠµŠ²ŃŠŗŠø Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃ Š¤ŠøŠ»Š°ŃŠµŃ Š³Š° ŃŠµ ŃŃŠŗŠ¾ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶ŠøŠ¾ Ń ŃŠøŠ½ ŃŠµŃŠ¾ŃŠ°ŠŗŠ¾Š½Š°, Š° ŃŠµŃŠøŃŠø Š“Š°Š½Š° ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ Š·Š° ŃŠµŃŠ¾Š¼Š¾Š½Š°Ń Š°.12) ŠŠæŠøŃŠŗŠ¾Šæ ŠŃŠ°ŃŠøŠ²ŃŠø ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ»Šµ ŃŠµŠ“Š¼Š¾Š³Š¾Š“ŠøŃŃŠµŠ³ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠ°ŃŠ°13) Ń Š”ŃŠ±ŠøŃŃ 1854,14) ŠŗŃŠ°ŃŠµ Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŃŠµ ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ ŠŗŠ°Š¾ ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾Ń Š”ŠµŠ¼ŠøŠ½Š°ŃŠøŃŠµ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń,15) Š° Š¾ŠŗŃŠ¾Š±ŃŠ° ŠøŃŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠŃŠ°Š³ŃŃŠµŠ²ŃŃ ŃŠµ ŠøŠ·Š°Š±ŃŠ°Š½ Š·Š° ŠµŠæŠøŃŠŗŠ¾ŠæŠ° ŃŠ°Š±Š°ŃŠŗŠ¾Š³.16) ŠŃŃŠ¾Š³ Š¼ŠµŃŠµŃŠ° ŃŠµ ŠæŃŠ¾ŠøŠ·Š²ŠµŠ“ŠµŠ½ Š·Š° Š°ŃŃ ŠøŠ¼Š°Š½Š“ŃŠøŃŠ° ŃŃŃŠ“ŠµŠ½ŠøŃŠŗŠ¾Š³, Ń ŠøŃŠ¾ŃŠ¾Š½ŠøŃŠ°Š½ Š·Š° ŠµŠæŠøŃŠŗŠ¾ŠæŠ° Ń Š±ŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠ¾Ń Š”Š°Š±Š¾ŃŠ½Š¾Ń ŃŃŠŗŠ²Šø Šø ŃŠ±ŃŠ·Š¾ ŃŃŃŠ¾Š»ŠøŃŠµŠ½ Ń ŠØŠ°ŠæŃŃ.17) ŠŠµŠ“Š°Š½ Š¾Š“ ŃŠµŠ³Š¾Š²ŠøŃ ŠæŃŠ²ŠøŃ ŠæŃŠµŠ“Š»Š¾Š³Š° Š½Š° Š°ŃŃ ŠøŃŠµŃŠµŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°Š±Š¾ŃŃ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š“Š° ŃŠµ ŃŃŠæŃŠŗŠø ŠµŠæŠøŃŠŗŠ¾ŠæŠø Šø Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠø, ŠŗŠ°Š¾ Š¼Š¾Š½Š°ŃŠø Š½Š°Š·ŠøŠ²Š°ŃŃ Šø ŠæŠ¾ŃŠæŠøŃŃŃŃ ŃŠ°Š¼Š¾ ŠøŠ¼ŠµŠ½Š¾Š¼, Š±ŠµŠ· ŠæŃŠµŠ·ŠøŠ¼ŠµŠ½Š°, ŃŃŠ¾ ŃŠµ ŃŠ°Š±Š¾Ń Šø ŃŃŠ²Š¾ŃŠµŠ½Š¾.18) ŠØŠ°Š±Š°ŃŠŗŠ¾Š¼ ŠµŠæŠ°ŃŃ ŠøŃŠ¾Š¼ ŃŠµ ŃŠæŃŠ°Š²ŃŠ°Š¾ Š±Š»ŠøŠ·Ń ŠæŠµŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°. Š£ ŠØŠ°ŠæŃŃ ŃŠµ Š·Š°ŠæŠ¾ŃŠµŠ¾ ŃŠ²Š¾Ń ŃŠ°Š·Š½Š¾Š²ŃŃŠ½Šø Š½Š°ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»Š½Šø ŃŠ°Š“.19) ŠŠ¾Ń ŠŗŠ°Š¾ ŠµŠæŠøŃŠŗŠ¾Šæ ŃŠµ Š²ŠµŠ¾Š¼Š° Š·Š°ŠøŠ½ŃŠµŃŠµŃŠ¾Š²Š°Š¾ Š·Š° ŃŃŠ“Š±ŠøŠ½Ń ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Š³ Š½Š°ŃŠ¾Š“Š° Ń ŃŠµŠ»ŠøŠ½Šø, Š½Š°ŃŠ¾ŃŠøŃŠ¾ Š”ŃŠ±Š° Ń Š½ŠµŠ¾ŃŠ»Š¾Š±Š¾ŃŠµŠ½ŠøŠ¼ ŠŗŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ¼Š°.20) ŠŠøŠ¾ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠæŃŠ½Š¾ ŃŠ²ŠµŃŃŠ°Š½ Š½Š°ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»Š½Šµ Š¼ŠøŃŠøŃŠµ Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ ŠŗŠ¾Š“ ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Š³ Š½Š°ŃŠ¾Š“Š°, ŃŠµŃ Š¼Š°Š“Š° ŃŃ Š¶ŠøŠ²ŠµŠ»Šø Ń Š“ŃŃŠ³Š¾Ń Š“ŃŠ¶Š°Š²Šø, Š”ŃŠ±Šø ŃŃ ŃŠµ Š¾ŠŗŃŠµŃŠ°Š»Šø ŠŗŠ° Š¼Š°ŃŠøŃŠø, Ń Š¶ŠµŃŠø Š·Š° Š¾ŃŠ»Š¾Š±Š¾ŃŠµŃŠµŠ¼. ŠŠ°ŃŃŠ¾ŃŠ°Š¾ Š“Š° ŃŠøŃŃŠµŠ¼Š°ŃŠøŠ·ŃŃŠµ Šø ŠæŠ¾ŃŠ°ŃŠ° Š“ŃŠ¶Š°Š²Š½Ń ŠæŠ¾Š¼Š¾Ń Šø ŠæŃŠ¾ŠæŠ°Š³Š°Š½Š“Ń, ŃŠ°Š“Šø Š·Š°ŃŃŠøŃŠµ Š½Š°ŃŠ¾Š“Š°.21) ŠŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃ ŠŠ¾ŃŠ»Šµ ŠøŠ·Š½ŃŃŠµŠ½Šµ Š¾ŃŃŠ°Š²ŠŗŠµ22) Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠ° ŠŠµŃŃŠ° 1859,23) ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š¾ŃŠøŃŠ°Š¾ Ń ŠŃŃŃŃŠøŃŃ Š“Š° ŃŠ°Š¼Š¾ Š±ŃŠ“Šµ ŠµŠæŠøŃŠŗŠ¾Šæ ŃŠµŠ“Š½Šµ Š¾Š“ ŃŃŠæŃŠŗŠøŃ ŠµŠæŠ°ŃŃ ŠøŃŠ° Ń ŠŠ¾ŃŠ²Š¾Š“ŠøŠ½Šø,24) ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š¾ ŃŠµ ŃŠ° Š½ŠµŠæŃŠ½ŠøŃ 33 Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠøŠ·Š°Š±ŃŠ°Š½ Š·Š° Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠ° ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Š³.25) ŠŠ° Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠ° ŃŠµ ŠøŠ·Š°Š±ŃŠ°Š½ Š½Š° Š°ŃŃ ŠøŃŠµŃŠµŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°Š±Š¾ŃŃ, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŃŠ°Š·Š²Š°Š¾ ŠŠøŠ»Š¾Ń ŠŠ±ŃŠµŠ½Š¾Š²ŠøŃ 25. ŃŃŠ»Š°/6. Š°Š²Š³ŃŃŃŠ° Ń ŠŃŠ°Š³ŃŃŠµŠ²ŃŃ.26) Š£ŠæŃŠ°Š²ŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š·Š° Š²ŃŠµŠ¼Šµ Š²Š»Š°Š“Š°Š²ŠøŠ½Šµ ŃŠµŃŠøŃŠø ŠŠ±ŃŠµŠ½Š¾Š²ŠøŃŠ°: ŠŠøŠ»Š¾ŃŠ°, ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š°, ŠŠøŠ»Š°Š½Š° Šø ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“ŃŠ° Šø ŠæŠ¾ Š“ŠøŠ½Š°ŃŃŠøŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ²ŠµŃŠµŃŃ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŠŠ±ŃŠµŠ½Š¾Š²ŠøŃŠµŠ²Š°Ń.27) ŠŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃ ŠŠøŃ Š°Š»Š¾ ŃŠµ Š½Š°ŃŃŠ°Š²ŠøŠ¾ ŠæŠ¾ŃŠ°Š¾ Š¾ŠŗŠ¾ Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š¾Š²Š°ŃŠ° Š”ŃŠæŃŠŗŠµ ŃŃŠŗŠ²Šµ, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š·Š°ŠæŠ¾ŃŠµŠ¾ ŃŠµŠ³Š¾Š² ŠæŃŠµŃŃ Š¾Š“Š½ŠøŠŗ Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃ ŠŠµŃŠ°Ń ŠŠ¾Š²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃ.28) ŠŠøŠ¾ ŃŠµ ŠæŠ¾ŠŗŃŠµŃŠ°Ń Šø ŃŃŠµŃŃŠ²Š¾Š²Š°Š¾ ŃŠµ Ń ŃŠ²ŠøŠ¼ Š“Š¾Š±ŃŠ¾ŃŠ²Š¾ŃŠ½ŠøŠ¼ Šø ŠæŠ°ŃŃŠøŠ¾ŃŃŠŗŠøŠ¼ Š“ŃŃŃŃŠ²ŠøŠ¼Š° Šø Š°ŠŗŃŠøŃŠ°Š¼Š°. ŠŠ° Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŃŠæŃŠ°Š²Šµ ŠŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠ° Š±ŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠ° ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š° ŃŃŠµŠ“ŠøŃŃŠµ ŃŠ°Š“Š° Š½Š° Š¾ŃŠ»Š¾Š±Š¾ŃŠµŃŃ Š”ŃŠ±Š° ŠæŠ¾Š“ ŃŃŃŠøŠ½ŃŠŗŠ¾Š¼ Š²Š»Š°ŃŃŃ, ŠæŠ¾Š±Š¾ŃŃŠ°Š²Š°ŃŃ ŃŠøŃ Š¾Š²Š¾Š³ ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶Š°ŃŠ°, ŠŗŠ°Š¾ Šø ŃŠµŠ»Š¾ŠŗŃŠæŠ½Š¾Š³ ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Š³ Š½Š°ŃŠ¾Š“Š°.29) Š£ Š¼Š°ŃŃŃ 1868. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š¾Š±ŃŠ°ŃŠøŠ¾ ŃŠµ Š¼ŠøŠ½ŠøŃŃŃŃ ŠæŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµ ŃŠ° ŠæŃŠµŠ“Š»Š¾Š³Š¾Š¼ Š“Š° ŃŠµ Š¾ŃŠ½ŃŃŠµ ŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ½Šø Š¾Š“Š±Š¾Ń Š”ŃŠ±Š° Ń Š¢ŃŃŃŠŗŠ¾Ń.30) ŠŠµŠ³Š¾Š² ŠæŃŠµŠ“Š»Š¾Š³ ŃŠµ ŠæŃŠøŃ Š²Š°ŃŠµŠ½. ŠŠ“Š±Š¾Ń ŃŃ ŃŠøŠ½ŠøŠ»Šø ŠŠøŃŠøŃŠ¾Ń ŠŃŃŠøŃ, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠøŠ·Š°Š±ŃŠ°Š½ Š·Š° ŠæŃŠµŠ“ŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗŠ°, Š° ŃŠ· ŃŠµŠ³Š° ŃŃ Š±ŠøŠ»Šø ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾ŃŠø ŠŠøŠ»Š¾Ń ŠŠøŠ»Š¾ŃŠµŠ²ŠøŃ, ŠŠ°Š½ŃŠ° Š”ŃŠµŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃ Šø Š”ŃŠ¾ŃŠ°Š½ ŠŠ¾Š²Š°ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ. ŠŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ ŃŃ ŠøŠ¼ ŃŠµ ŠæŃŠøŠ“ŃŃŠ¶ŠøŠ»Šø ŠŃŠ±Š¾Š¼ŠøŃ ŠŠ¾Š²Š°ŃŠµŠ²ŠøŃ, Š”ŠøŠ¼Š° ŠŠ½Š“ŃŠµŃŠµŠ²ŠøŃ ŠŠ³ŃŠ¼Š°Š½Š¾Š² Šø Š“ŃŃŠ³Šø. ŠŠ“Š±Š¾Ń ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š·Š°Š“ŃŠ¶ŠµŠ½ Š·Š° Š¾Š“ŃŠ¶Š°Š²Š°ŃŠµ Š²ŠµŠ·Šµ ŃŠ° ŃŃŠæŃŠŗŠøŠ¼ Š½Š°ŃŠ¾Š“Š¾Š¼ ŠæŠ¾Š“ ŃŃŃŃŠŗŠ¾Š¼ Š²Š»Š°ŃŃŃ, Š“Š° ŃŠ°Š·Š²ŠøŃŠ° ŠæŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ½Š¾-ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ½Šø ŃŠ°Š“, ŠæŃŠµŠ“Š»Š°Š¶Šµ Š¾ŃŠ½ŠøŠ²Š°ŃŠµ ŃŠŗŠ¾Š»Š°, ŃŠæŃŠµŠ¼Š° ŃŃŠøŃŠµŃŠµ Šø ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾ŃŠµ Š·Š° ŃŠ°Š“ Ń ŃŠøŠ¼ ŃŠŗŠ¾Š»Š°Š¼Š°, ŠæŃŠµŠ“Š»Š°Š¶Šµ Š¾Š±Š½Š°Š²ŃŠ°ŃŠµ Šø ŠæŠ¾Š“ŠøŠ·Š°ŃŠµ ŃŃŠŗŠ°Š²Š° ŃŠ°Š¼Š¾ Š³Š“Šµ ŃŠµ ŃŠ¾ Š±ŠøŠ»Š¾ Š¼Š¾Š³ŃŃŠµ, Š° Š¼ŠøŃŃŠµŃŠµ Šø ŠæŃŠ¾ŃŠµŠ½Šµ Š¾Š“Š±Š¾ŃŠ°, Ń Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾Ń Š¼ŠµŃŠø ŃŃ ŠæŠ¾Š¼Š°Š³Š°Š»Šø ŠŠøŠ½ŠøŃŃŠ°ŃŃŃŠ²Ń ŠøŠ½Š¾ŃŃŃŠ°Š½ŠøŃ Š“ŠµŠ»Š° Ń Š¾Š“ŃŠµŃŠøŠ²Š°ŃŃ Š½Š°ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»Š½Šµ ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŠŗŠµ.31) Š¢Š°ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ 1868. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠæŃŠµŠ“Š»Š¾Š¶ŠøŠ¾ Š¾ŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š½Š¾Š³ Š¾Š“ŠµŃŠµŃŠ° ŠŠ¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠøŃŠµ, ŠøŠ¼Š°ŃŃŃŠø Ń Š²ŠøŠ“Ń ŠŗŠ¾Š¼ŠµŠ½ŃŠ°ŃŠµ ŃŠµŠ½ŠøŃ ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾ŃŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ ŠæŃŠøŠ¼ŠµŃŠøŠ»Šø Š“Š° Š¼Š»Š°Š“ŠøŃŠø ŠøŠ· ŃŃŃŃŠŗŠøŃ ŠŗŃŠ°ŃŠµŠ²Š° Š“Š¾Š»Š°Š·ŠøŠ»Šø Š“Š¾Š²Š¾ŃŠ½Š¾ ŠæŃŠøŠæŃŠµŠ¼ŃŠµŠ½Šø, ŠŗŠ°Š¾ ŃŠ°ŃŠø ŠøŠ· Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ Š¾Š²Ń ŃŠŗŠ¾Š»Ń ŃŠæŠøŃŠøŠ²Š°Š»Šø ŠæŠ¾ŃŠ»Šµ ŃŠµŃŠ²Š¾ŃŠ¾Š³Š¾Š“ŠøŃŃŠµ Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŠµ.32) ŠŃŃŠ³Š¾ Š¾Š“ŠµŃŠµŃŠµ ŠŠ¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠøŃŠµ ŃŠµ Š¾ŃŠ²Š¾ŃŠµŠ½Š¾ 1873. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠæŠ¾Š“ Š½Š°Š·ŠøŠ²Š¾Š¼ Š”ŃŃŠ°Š½Š°ŃŠŗŠ° Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠøŃŠ°, ŃŠ° ŃŠøŃŠµŠ¼ Š“Š° ŃŠæŃŠµŠ¼Š° ŃŃŠøŃŠµŃŠµ Šø ŃŠ²ŠµŃŃŠµŠ½ŠøŠŗŠµ, ŠŗŠ°Š¾ Š½Š°ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»Š½Šµ ŃŠ°Š“Š½ŠøŠŗŠµ.33) ŠŠ° ŃŠ¾ Š¾Š“ŠµŃŠµŃŠµ ŃŠµ Š”ŃŠ¾ŃŠ°Š½ ŠŠ¾Š²Š°ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ Š½Š°ŠæŃŠ°Š²ŠøŠ¾ ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š°Š½ ŠæŠ»Š°Š½, Š° ŃŠŗŠ¾Š»Š¾Š²Š°ŃŠµ ŃŠµ ŃŃŠ°ŃŠ°Š»Š¾ ŃŃŠø Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ.34) ŠŠ¾ŃŠ»Šµ ŃŠ¾Š³Š° ŃŃ ŠæŠøŃŠ¾Š¼ŃŠø Š¼Š¾Š³Š»Šø Š“Š° Š½Š°ŃŃŠ°Š²Šµ ŃŠŗŠ¾Š»Š¾Š²Š°ŃŠµ Š½Š° ŠŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾Ń ŃŠŗŠ¾Š»Šø ŠøŠ»Šø Ń ŠøŠ½Š¾ŃŃŃŠ°Š½ŃŃŠ²Ń, ŃŠ°ŠŗŠ¾ŃŠµ Š¾ ŃŃŠ¾ŃŠŗŃ Š“ŃŠ¶Š°Š²Šµ Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ.35) ŠŠ½Šø ŃŃ Ń ŃŠ°ŃŠ¾Š²ŠøŠ¼Š° Š·Š° Š¾ŃŠ»Š¾Š±Š¾ŃŠµŃŠµ 1876-1878. ŃŃŠµŃŃŠ²Š¾Š²Š°Š»Šø Ń Š¾ŃŠ»Š¾Š±Š¾ŃŠµŃŃ Š¾Š“ Š¢ŃŃŠ°ŠŗŠ°. Š£ Š½ŠµŠ¾ŃŠ»Š¾Š±Š¾ŃŠµŠ½ŠøŠ¼ ŠŗŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ¼Š° Š±Š°Š²ŠøŠ»Šø ŃŃ ŃŠµ ŠæŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠøŠ²Š°ŃŃ Šø ŃŠ°ŃŠ°ŃŠµŠ¼ Š½Š°Š“Šµ Ń Š¾ŃŠ»Š¾Š±Š¾ŃŠµŃŠµ.36) ŠŠ° Š²ŃŠµŠ¼Šµ Š„ŠµŃŃŠµŠ³Š¾Š²Š°ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŃŃŠ°Š½ŠŗŠ°, ŠŃŠ²Š¾Š³ Šø ŠŃŃŠ³Š¾Š³ ŃŃŠæŃŠŗŠ¾-ŃŃŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŠ° (1875ā1878) Š¾Š“ŃŠ¶Š°Š²Š°Š¾ ŃŠµ Š²ŠµŠ·Šµ ŃŠ° ŃŃŠæŃŠŗŠøŠ¼ ŃŃŃŠ°Š½ŠøŃŠøŠ¼Š°, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ Š¼Ń ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°ŃŠ°Š»Šø Š·Š° ŃŠ°Š²ŠµŃ Šø ŠæŠ¾Š¼Š¾Ń. ŠŠ° ŃŠµŠ³Š¾Š² ŠæŃŠµŠ“Š»Š¾Š³ ŃŠµ Ń Š¾ŠŗŃŠ¾Š±ŃŃ 1876. Š¾ŃŠ½Š¾Š²Š°Š½ ŃŠµ ŠŠ“Š±Š¾Ń Š·Š° ŃŃŠ°ŃŠ°ŃŠµ Š¾ ŠŗŃŠæŃŠµŃŃ ŠæŃŠøŠ»Š¾Š³Š° Š·Š° Š”ŃŠ±Šµ ŠøŠ· Š”ŃŠ°ŃŠµ Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ, ŠŠ¾ŃŠ½Šµ Šø Š„ŠµŃŃŠµŠ³Š¾Š²ŠøŠ½Šµ Šø ŠŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠµ, Š° Š¾Š½ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŠæŃŠµŠ“ŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ Š¾Š“Š±Š¾ŃŠ°. ŠŠøŠ¾ ŃŠµ ŠæŃŠµŠ“ŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ Šø ŠŠµŃŃŠ½Š°ŃŠ¾Š“Š½Š¾Š³ ŠŗŠ¾Š¼ŠøŃŠµŃŠ° Š·Š° ŠæŠ¾Š¼Š¾Ń ŠøŠ·Š±ŠµŠ³Š»ŠøŃŠ°Š¼Š° ŠøŠ· ŠŠ¾ŃŠ½Šµ Šø Š„ŠµŃŃŠµŠ³Š¾Š²ŠøŠ½Šµ.37) ŠŃŠøŠæŠ°ŃŠ°ŃŠµŠ¼ ŠŠøŃŠŗŠ¾Š³, ŠŠøŃŠ¾ŃŃŠŗŠ¾Š³ Šø ŠŃŠ°ŃŃŠŗŠ¾Š³ Š¾ŠŗŃŃŠ³Š° Š”ŃŠ±ŠøŃŠø, ŠæŠ¾Š²ŠµŃŠ°Š»Š° ŃŠµ ŃŠµŃŠøŃŠ¾ŃŠøŃŠ° Š¦ŃŠŗŠ²Šµ Ń Š”ŃŠ±ŠøŃŠø. ŠŠ· ŠµŠ³Š·Š°ŃŃ ŠøŃŃŠŗŠµ Š²ŠøŃŠµ ŃŠµŃŠ°ŃŃ ŠøŃŠµ ŠæŃŠøŠ¼ŃŠµŠ½ ŃŠµ Ń ŃŠ°ŃŃŠ°Š² Š”ŃŠæŃŠŗŠµ ŃŃŠŗŠ²Šµ, ŃŠµŠ±ŃŃŠ°ŃŠ° 1879, Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃ Š½ŠøŃŠŗŠø ŠŠøŠŗŃŠ¾Ń, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š“Š¾ ŃŠ¼ŃŃŠø Š¾ŃŃŠ°Š¾ Š²ŠµŃŠ°Š½ Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃŃ ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Ń.38) ŠŠ° Š²ŃŠµŠ¼Šµ Š¼Š°Š½Š“Š°ŃŠ° Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠ° ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š°, ŠæŠ¾ŃŃŠøŠ³Š½ŃŃŠ¾ ŃŠµ Š“Š° ŠæŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½Š° ŃŃŠŗŠ²Š° Ń Š”ŃŠ±ŠøŃŠø, Š°ŠŗŃŠ¾Š¼ ŠŠ°ŃŠµŃŠµŠ½ŃŠŗŠµ ŠæŠ°ŃŃŠøŃŠ°ŃŃŠøŃŠµ Š“Š¾Š±ŠøŃŠµ Š°ŃŃŠ¾ŠŗŠµŃŠ°Š»Š½Š¾ŃŃ Š¾Š“ ŃŠ°ŃŠøŠ³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŠ°ŃŃŠøŃŠ°ŃŃ Š° (1879).39) ŠŃŃŠ¾ŠŗŠµŃŠ°Š»Š½Š¾ŃŃ ŃŠµ Š¾Š“Š½Š¾ŃŠøŠ»Š° Šø Š½Š° ŠµŠæŠ°ŃŃ ŠøŃŠµ Ń ŃŠ°Š“Š° Š½ŠµŠ¾ŃŠ»Š¾Š±Š¾ŃŠµŠ½ŠøŠ¼ ŠŗŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ¼Š°.40) ŠŠ°Š¾ Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃ Š±ŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠø Šø Š°ŃŃ ŠøŠµŠæŠøŃŠŗŠ¾Šæ ŃŃŠæŃŠŗŠø ŃŠ»Š°Š¾ ŃŠµ Š½Š° ŃŠŗŠ¾Š»Š¾Š²Š°ŃŠµ Ń Š ŃŃŠøŃŃ, ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²Š° Šø Š±ŃŠ“ŃŃŠµ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŠµ: ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š° ŠŠ¾ŃŠøŃŠ°Š²ŃŠµŠ²ŠøŃŠ°, ŠŠøŠ²ŠŗŠ° ŠŃŠ³Š¾Š²ŠøŃŠ°, ŠŠ»Š°Š³Š¾ŃŠ° ŠŃŠ»ŠøŃŠ°, ŠŠµŠ¾ŃŠ³ŠøŃŠ° ŠŠ¾Š¼ŃŠøŠ»Š¾Š²ŠøŃŠ° Šø ŠŠøŠ»ŃŃŠøŠ½Š° ŠŠ». ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ°.41) ŠŠµŃŃŃŠøŠ¼, ŠŗŠ°Š¾ ŃŃŠ±ŠøŃŠµŃ ŃŠ²ŠøŃ Š”Š»Š¾Š²ŠµŠ½Š°, Š° Š½Š° ŃŃŠµŃŃ ŃŃŠæŃŠŗŠøŃ ŠøŠ½ŃŠµŃŠµŃŠ°, Š“Š¾ŃŃŠ° ŃŠµ ŠæŠ¾Š¼Š¾Š³Š°Š¾ ŃŃŠæŠ¾ŃŃŠ°Š²ŃŠ°ŃŃ Š±ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠµ ŠµŠ³Š·Š°ŃŃ ŠøŃŠµ, ŠæŃŠøŠ¼Š°ŃŃŃŠø Š±ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠµ Š¾Š¼Š»Š°Š“ŠøŠ½ŃŠµ Š½Š° ŃŠŗŠ¾Š»Š¾Š²Š°ŃŠµ Ń ŃŃŠæŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠŗŠ¾Š»Š°Š¼Š°, ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŃŃŠø Ń Š”ŃŠ±ŠøŃŠø ŠŗŃŠøŠ³Šµ Š·Š° ŠŃŠ³Š°ŃŠµ Šø ŃŠ°Š“ŠµŃŠø Š½Š° ŃŠøŃ Š¾Š²Š¾Ń Š“ŃŃ Š¾Š²Š½Š¾Ń Š¾Š±Š½Š¾Š²Šø.42) Š¢Š¾ŠŗŠ¾Š¼ ŃŠµŠ»Šµ ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŃŠæŃŠ°Š²Šµ, ŃŠ²ŠµŃŃŠµŠ½ŃŃŠ²Š¾ Šø Š¼Š°Š½Š°ŃŃŠøŃŠø ŃŃ ŃŠµ Š½Š°Š»Š°Š·ŠøŠ»Šø Ń Š»Š¾ŃŠµŠ¼ Š¼Š°ŃŠµŃŠøŃŠ°Š»Š½Š¾Š¼ ŃŃŠ°ŃŃ Šø ŃŠ²Šø ŃŠµŠ³Š¾Š²Šø ŠæŠ¾ŠŗŃŃŠ°ŃŠø Š“Š° ŃŠ°Ń ŠæŃŠ¾Š±Š»ŠµŠ¼ ŃŠµŃŠø ŃŃ Š±ŠøŠ»Šø Š±ŠµŠ·ŃŃŠæŠµŃŠ½Šø, ŃŠµŃ Š“ŃŠ¶Š°Š²Š½Šµ Š²Š»Š°ŃŃŠø Š½ŠøŃŃ ŠøŠ¼Š°Š»Šø ŃŠ°Š·ŃŠ¼ŠµŠ²Š°ŃŠ°.43) ŠŠ¾ ŃŠ²Š¾Š¼ ŃŠæŠ¾ŃŠ½Š¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠ¾Š¼ Š¾ŠæŃŠµŠ“ŠµŃŠµŃŃ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠø ŃŃŃŠ¾ŃŠøŠ»,44) ŃŠµŃ ŃŠµ Ń ŃŃŠ»Š¾Š²ŠøŠ¼Š° ŠŗŠ°ŃŠ¾Š»ŠøŃŠŗŠ¾-Š¼ŃŃŠ»ŠøŠ¼Š°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ Š¾ŠŗŃŃŠ¶ŠµŃŠ°, Š·Š° Š¾ŠæŃŃŠ°Š½Š°Šŗ Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ ŃŠ¼Š°ŃŃŠ°Š¾ Š“Š° ŃŠµ Š½ŠµŠ¾ŠæŃ Š¾Š“Š½Š¾ Š¾Š“ŃŠ¶Š°Š²Š°ŃŠø ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠµ Šø ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ½Šµ Š²ŠµŠ·Š° ŃŠ° Š ŃŃŠøŃŠ¾Š¼,45) Š·Š±Š¾Š³ ŃŠµŠ³Š° ŃŠµ ŃŠ¼ŠµŃŠ°Š¾ ŠŠµŃŃ, ŠŗŠ½ŠµŠ·Ń ŠŠøŠ»Š°Š½Ń Šø Š½Š°ŠæŃŠµŠ“ŃŠ°ŃŠøŠ¼Š°. ŠŠµŃŃ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š½Š¾ ŃŠ¼ŠµŃŠ°Š¾ ŃŠµŠ³Š¾Š² ŃŃŠøŃŠ°Ń ŠæŃŠµŠŗŠ¾ ŃŃŠæŃŠŗŠøŃ ŃŠ²ŠµŃŃŠµŠ½ŠøŠŗŠ° Ń ŠŠ¾ŃŠ½Šø, ŃŠ· Š¼Š°ŃŠµŃŠøŃŠ°Š»Š½Ń ŠæŠ¾Š¼Š¾Ń ŠøŠ· ŃŃŃŠŗŠøŃ ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠøŃ ŠŗŠ¾Š¼ŠøŃŠµŃŠ°.46) ŠŠ°Š“Š° ŃŠµ Š¾Š“ ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠ¾Š³ ŠŗŠ¾Š¼ŠøŃŠµŃŠ° Š“Š¾Š±ŠøŠ¾ 80.000 Š“ŠøŠ½Š°ŃŠ° Š·Š° ŃŠøŃŠµŠ²Šµ Š½Š°ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»Š½Šµ ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŠŗŠµ, ŠŃŃŃŃŠøŃŠ° ŃŠµ ŃŠ°Š·Š³Š½ŠµŠ²ŠøŠ»Š° Šø ŃŃŠ°Š¶ŠøŠ»Š° Š“Š° Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃ Š±ŃŠ“Šµ ŃŠŗŠ»Š¾ŃŠµŠ½ ŃŠ° ŃŠ²Š¾Š³ ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶Š°ŃŠ°.47) ŠŠ¾ŃŠ»Šµ ŠŠµŃŠ»ŠøŠ½ŃŠŗŠ¾Š³ ŠŗŠ¾Š½Š³ŃŠµŃŠ°, Š° ŠŗŠ°Š¾ ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŠ“ŠøŃŠ° ŠæŃŠ¾Š±ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠµ Š¾ŃŠøŃŠµŠ½ŃŠ°ŃŠøŃŠµ Š ŃŃŠøŃŠµ, Š“Š¾ŃŠ»Š¾ ŃŠµ Š“Š¾ ŃŠæŠ¾ŃŠ½Š¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠµ ŠæŃŠµŠ¾ŃŠøŃŠµŠ½ŃŠ°ŃŠøŃŠµ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń. ŠŠµŠ½ ŠøŠ½ŃŠæŠøŃŠ°ŃŠ¾Ń ŃŠµ Š±ŠøŠ¾, ŠŗŠ½ŠµŠ· ŠŠøŠ»Š°Š½ (Š¾Š“ 1882 ŠŗŃŠ°Ń), ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š¾Š“Š²Š¾ŃŠøŠ¾ Š¾Š“ Š ŃŃŠøŃŠµ Šø Š¾ŠŗŃŠµŠ½ŃŠ¾ ŠŃŃŃŃŠøŃŠø. ŠŠ¾Ń 1880. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š¾Š½ ŃŠµ ŠøŠ·Š°Š·Š²Š°Š¾ Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠµ ŠŗŠ°Š“ŃŠ¾Š²ŃŠŗŠµ ŠæŃŠ¾Š¼ŠµŠ½Šµ Ń ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Ń ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠø, ŠæŠ° ŃŠµ Š»ŠøŠ±ŠµŃŠ°Š»-Š½Š°ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»ŠøŃŃŠ° ŠŠ¾Š²Š°Š½ Š ŠøŃŃŠøŃ, ŃŠøŃŠø ŃŠµ Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃ Š±ŠøŠ¾ Š±Š»ŠøŠ·Š°Šŗ ŃŠ°ŃŠ°Š“Š½ŠøŠŗ, ŠæŠ¾Š“Š½ŠµŠ¾ Š¾ŃŃŠ°Š²ŠŗŃ.48) ŠŃŠøŠ¼ ŃŠ¾Š³Š°, ŠŗŠ½ŠµŠ· ŃŠµ Ń ŠŠµŃŃ 1881, Š±ŠµŠ· Š·Š½Š°ŃŠ° ŃŠ°Š²Š½Š¾ŃŃŠø Šø ŠŠ»Š°Š“Šµ, Š·Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ° Š¼ŠøŠ½ŠøŃŃŃŠ¾Š¼ Š§ŠµŠ“Š¾Š¼ŠøŃŠ¾Š¼ ŠŠøŃŠ°ŃŠ¾Š²ŠøŃŠµŠ¼ Š·Š°ŠŗŃŃŃŠøŠ¾ āŠ¢Š°ŃŠ½Ń ŠŗŠ¾Š½Š²ŠµŠ½ŃŠøŃŃā ŃŠ° ŠŃŃŃŃŠ¾ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠ¾Š¼, ŠŗŠ¾ŃŠ¾Š¼ ŃŠµ Š¾Š±Š°Š²ŠµŠ·Š°Š¾ Š“Š° ŃŠµ Š¾Š±ŃŃŃŠ°Š²ŠøŃŠø ŠæŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½Ń ŠæŃŠ¾ŠæŠ°Š³Š°Š½Š“Ń Ń ŠŠ¾ŃŠ½Šø Šø Š„ŠµŃŃŠµŠ³Š¾Š²ŠøŠ½Šø Š·Š° ŃŠµŠ½Š¾ ŃŠµŠ“ŠøŠ½ŃŃŠ²Š¾ ŃŠ° Š”ŃŠ±ŠøŃŠ¾Š¼ Šø Š“Š° Š½ŠµŃŠµ ŃŠŗŠ»Š°ŠæŠ°ŃŠø ŃŠ³Š¾Š²Š¾ŃŠµ Š½Šø ŃŠ° ŃŠµŠ“Š½Š¾Š¼ Š·ŠµŠ¼ŃŠ¾Š¼, Š“Š¾Šŗ ŠæŃŠµŃŃ Š¾Š“Š½Š¾ Š½Šµ ŠŗŠ¾Š½ŃŃŠ»ŃŃŃŠµ Š„Š°Š±Š·Š±ŃŃŃŠŗŃ Š¼Š¾Š½Š°ŃŃ ŠøŃŃ.49) ŠŠøŃŃŠ¾ŠæŠ»ŠøŃ ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š¾ ŃŠµ Š±Š°Š²ŠøŠ¾ ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŠŗŠ¾Š¼,50) Šø Š±ŠøŠ¾ ŃŃŠ¾Š¶ŠµŃ ŠŠøŠ±ŠµŃŠ°Š»Š½Šµ ŃŃŃŠ°Š½ŠŗŠµ,51) Š·Š±Š¾Š³ ŃŠµŠ³Š° ŃŠµ ŃŃŠæŠµŠ¾ Š½ŠµŠæŃŠøŃŠ°ŃŠ½Š¾ŃŃŠø, ŠæŃŠ¾Š³Š¾Š½Šµ, Š° Ń ŃŠ¾ŠŗŃ ŃŠµŃŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š»ŠøŃŠµŠ½ ŠŗŠ°ŃŠµŠ“ŃŠµ.52) ŠŠ½ŠµŠ· ŠŠøŠ»Š°Š½, ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š²ŃŠ»Š¾ Š°ŃŃŃŃŠ¾ŃŠøŠ»ŃŠŗŠø Š½Š°ŃŃŃŠ¾ŃŠµŠ½, Ń ŃŠµŠ¾ ŃŠµ Š“Š° Š³Š° ŃŠŗŠ»Š¾Š½Šø, Šø Š·Š° ŃŠ¾ ŃŠµ ŃŠ°Š¼Š¾ ŃŠµŠŗŠ°Š¾ ŠæŠ¾Š²Š¾Š“.53) ŠŠ¾ Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠ¾Š²Š¾Š³ ŃŃŠŗŠ¾Š±Š° ŃŠ° ŠŠ»Š°Š“Š¾Š¼ ŃŠµ Š“Š¾ŃŠ»Š¾ ŠŗŠ°Š“Š° ŃŠµ ŃŠ²ŠµŠ“ŠµŠ½ Š·Š°ŠŗŠ¾Š½ Š¾ ŃŠ°ŠŗŃŠ°Š¼Š°, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š¾ŠæŃŠµŃŠµŃŠøŠ²Š°Š¾ ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²Š½ŠøŠŗŠµ ŃŃŠŗŠ²Šµ,54) Š¾Š“Š½Š¾ŃŠ½Š¾ ŃŠ²Š¾ŃŠµŃŠµŠ¼ ŠæŠ¾ŃŠµŠ·Š° Š·Š° ŃŃŠŗŠ¾ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶ŠµŃŠµ ŃŃŠŗŠ²ŠµŠ½ŠøŃ ŃŠøŠ½Š¾Š²Š½ŠøŠŗŠ°.55) ŠŠ°ŠŗŠ¾Š½ ŃŠµ Š“Š¾Š½ŠµŃ Š±ŠµŠ· Š·Š½Š°ŃŠ° Šø ŠæŃŠøŃŃŠ°Š½ŠŗŠ° Š”Š²ŠµŃŠ¾Š³ Š°ŃŃ ŠøŃŠµŃŠµŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°Š±Š¾ŃŠ°.56) ŠŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃ ŃŠµ ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŃŠ²Š¾Š²Š°Š¾ ŃŠµŠŗŠ°Š²ŃŠø Š“Š° ŃŠ°Ń Š·Š°ŠŗŠ¾Š½ ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²ŃŠ° ŃŠøŠ¼Š¾Š½ŠøŃŃ Šø Š“Š° ŃŠµ Ń ŃŃŠæŃŠ¾ŃŠ½Š¾ŃŃŠø ŃŠ° Š„ŃŠøŃŃŠ¾Š²Š¾Š¼ Š½Š°ŃŠŗŠ¾Š¼, ŃŃŠ¾ ŃŠµ ŃŠ°Š¶ŠµŃŃŠøŠ»Š¾ Š”ŃŠ¾ŃŠ°Š½Š° ŠŠ¾Š²Š°ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ°, ŠŗŠ°Š¾ Š¼ŠøŠ½ŠøŃŃŃŠ° ŠæŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµ Šø ŃŃŠŗŠ²ŠµŠ½ŠøŃ Š“ŠµŠ»Š°, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠŗŠ½ŠµŠ·Ń ŠæŃŠµŠ“Š»Š¾Š¶ŠøŠ¾ ŃŠ°Š·ŃŠµŃŠ°Š²Š°ŃŠµ Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠ° ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š° ŃŠ° Š“ŃŠ¶Š½Š¾ŃŃŠø.57) ŠŠ½ŠµŠ· ŠŠøŠ»Š°Š½ ŃŠµ Ń Š¾ŠŗŃŠ¾Š±ŃŃ 1881.58) Š“Š¾Š½ŠµŠ¾ ŃŠŗŠ°Š· ŠŗŠ¾ŃŠøŠ¼ ŃŠµ Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃ ŃŠŗŠ»Š¾ŃŠµŠ½ ŠøŠ· ŃŃŠŗŠ²ŠµŠ½Šµ ŃŠæŃŠ°Š²Šµ,59) Š±ŠµŠ· ŠæŠµŠ½Š·ŠøŃŠµ, Š±ŠµŠ· ŠøŠ·Š“ŃŠ¶Š°Š²Š°ŃŠ°, Š±ŠµŠ· ŠøŠŗŠ°ŠŗŠ²Šµ ŠæŠ¾ŃŠæŠ¾ŃŠµ, ŠæŠ¾ŃŠ»Šµ Š“Š²Š°Š“ŠµŃŠµŃ Šø ŠæŠµŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŃŠ»ŃŠ¶Š±Šµ.60) ŠŠ° ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶Š°Ń Š¼ŠøŃŃŠ¾Š»ŠøŃŠ° ŃŠ°Š“Š° ŃŠµ Š“Š¾ŃŠ°Š¾ Š°ŃŃ ŠøŠ¼Š°Š½Š“ŃŠøŃ Š¢ŠµŠ¾Š“Š¾ŃŠøŃŠµ ŠŃŠ°Š¾Š²ŠøŃ (1883).61) ŠŠ²Š°Ń ŠŗŠ½ŠµŠ¶ŠµŠ² ŠæŠ¾ŃŃŃŠæŠ°Šŗ ŃŠµ Ń ŠŠµŃŃ ŠæŠ¾Š·ŠøŃŠøŠ²Š½Š¾ Š¾ŃŠµŃŠµŠ½, ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š½Š¾ Š·Š±Š¾Š³ ŠŗŠ½ŠµŠ¶ŠµŠ²Šµ Š“Š¾Š¼ŠøŃŃŠ°ŃŠ¾ŃŃŠø Šø Š¾Š“Š»ŃŃŠ½Š¾ŃŃŠø, Š“Š¾Šŗ ŃŠµ Ń ŠŠµŃŃŠ¾Š²Š³ŃŠ°Š“Ń ŠøŠ·Š°Š·Š²Š°Š¾ Š½ŠµŠ³Š°ŃŠøŠ²Š½Šµ ŃŠµŠŗŃŠøŃŠµ, ŃŃŃŠŗŠø ŃŠ°Ń ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“Š°Ń III ŃŠµ Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃŃ ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Ń Š½ŠµŃŃŠ¾ ŠæŃŠµ ŃŠ¼ŠµŠ½Šµ Š“Š¾Š“ŠµŠ»ŠøŠ¾ ŃŃŃŠŗŠø Š¾ŃŠ“ŠµŠ½ Š”Š²ŠµŃŠ¾Š³ ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“ŃŠ° ŠŠµŠ²ŃŠŗŠ¾Š³. Š ŃŃŠøŃŠ° ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ»Šµ ŃŠ¾Š³Š° ŠæŠ¾ŃŠæŃŠ½Š¾ ŃŠ“Š°ŃŠøŠ»Š° Š¾Š“ Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ, Š° ŠŗŠ°Š¾ ŃŃŠ»Š¾Š² Š·Š° ŃŃŠæŠ¾ŃŃŠ°Š²ŃŠ°ŃŠµ Š½Š¾ŃŠ¼Š°Š»Š½ŠøŃ Š¼ŠµŃŃŠ“ŃŠ¶Š°Š²Š½ŠøŃŠŗŠøŃ Š¾Š“Š½Š¾ŃŠ°, ŃŃŠ°Š¶ŠøŠ»Š° ŃŠµ Š“Š° ŃŠµ Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃ ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š¾ Š²ŃŠ°ŃŠø Š½Š° ŠŗŠ°ŃŠµŠ“ŃŃ.62) Š£ Š”ŃŠ±ŠøŃŠø ŃŃ Šø Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Š³ Š¾Š“Š»Š°ŃŠŗŠ° Š½Š°ŃŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Šø ŃŃŠŗŠ¾Š±Šø ŠøŠ·Š¼ŠµŃŃ Š“ŃŠ¶Š°Š²Šµ Šø ŃŃŠŗŠ²Šµ, Š“Š¾ŃŠ»Š¾ ŃŠµ Š“Š¾ ŠøŠ·Š¼ŠµŠ½Šµ ŃŃŠŗŠ²ŠµŠ½Š¾Š³ Š·Š°ŠŗŠ¾Š½Š° Š¾ ŃŃŠµŃŠµŃŃ ŃŠ²ŠµŃŃŠµŠ½ŠøŃŠŗŠ¾Š³ ŃŃŠ°ŃŠ°, ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ ŃŃ Šø Š¾ŃŃŠ°Š»Šø ŠµŠæŠøŃŠŗŠ¾ŠæŠø Š¾Š“Š±ŠøŃŠ°Š»Šø ŠæŠ¾ŃŠ»ŃŃŠ½Š¾ŃŃ, ŃŠ²Šø ŃŃ Š±ŠøŠ»Šø Š·Š±Š°ŃŠµŠ½Šø ŃŠ° ŃŠ²Š¾ŃŠøŃ ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶Š°ŃŠ°, Š±ŠµŠ· ŠæŃŠ°Š²Š° Š½Š° ŠæŠµŠ½Š·ŠøŃŃ. ŠŠ»Š°Š“Š° ŃŠµ ŠæŠ¾Š½Š¾Š²Š¾ Š¼ŠµŃŠ°Š»Š° Š·Š°ŠŗŠ¾Š½ Šø ŃŠ²ŠµŠ»Š°, ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ Š“ŃŃ Š¾Š²Š½ŠøŃ , Šø ŃŠøŠ²ŠøŠ»Š½Š° Š»ŠøŃŠ° Ń ŃŠæŃŠ°Š²Ń Š¦ŃŠŗŠ²Šµ.63) ŠŠ“Š»Š°Š·Š°Šŗ Ń ŠøŠ½Š¾ŃŃŃŠ°Š½ŃŃŠ²Š¾ ŠŠ¾ŃŠ»Šµ Š·Š±Š°ŃŠøŠ²Š°ŃŠ°, Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃ ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š¾ ŃŠµ Š½Š°ŃŃŠ°Š½ŠøŠ¾ ŠæŃŠ²Š¾ Ń ŃŠ²Š¾ŃŠ¾Ń ŠæŃŠøŠ²Š°ŃŠ½Š¾Ń ŠŗŃŃŠø Š½Š° ŠŃŠ°ŃŠ°ŃŃ64) Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń, Š° 1883. ŃŠµ Š¼Š¾ŃŠ°Š¾ Š“Š° Š½Š°ŠæŃŃŃŠø Š”ŃŠ±ŠøŃŃ.65) ŠŃŠŗŠ¾ ŠŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠµ Šø Š¦Š°ŃŠøŠ³ŃŠ°Š“Š° ŃŠµ ŠæŃŃŠ¾Š²Š°Š¾ Ń ŠŠµŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼ Šø ŠŠ°Š»ŠµŃŃŠøŠ½Ń, Š³Š“Šµ ŃŠµ ŠæŠ¾ ŃŠ·Š¾ŃŃ Š½Š° Š”Š²ŠµŃŠ¾Š³ Š”Š°Š²Ń Š¾Š±ŠøŃŠ°Š¾ ŃŠ²Šµ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠµ ŃŠ²ŠµŃŠøŃŠµ. ŠŠ°ŃŠøŠ¼ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š½Š° Š”Š²ŠµŃŠ¾Ń ŠŠ¾ŃŠø, Š³Š“Šµ ŃŠµ Š¾Š±ŠøŃŠ°Š¾ ŃŠ²Šµ Š¼Š°Š½Š°ŃŃŠøŃŠµ, Ń ŠŗŠ¾ŃŠøŠ¼Š° ŃŠµ, ŠæŠ¾ Š¼Š¾Š»Š±Šø ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³Š¾ŃŃŠŗŠøŃ Š¼Š¾Š½Š°Ń Š°, ŃŠ»ŃŠ¶ŠøŠ¾ Š»ŠøŃŃŃŠ³ŠøŃŠµ.66) ŠŠ°ŃŠøŠ¼ ŃŠµ Š±Š¾ŃŠ°Š²ŠøŠ¾ Ń ŠŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠ¾Ń, Š½Š°ŃŠæŃŠµ Ń ŠŠ°ŃŠ½Šø, Š° ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ Ń Š ŃŃŃŃŠŗŃ. Š§ŠµŃŃŠ¾ Š¼ŠµŃŠ°ŃŠµ Š¼ŠµŃŃŠ° Š±Š¾ŃŠ°Š²ŠŗŠ° Š½ŠøŃŠµ Š±ŠøŠ»Š¾ ŃŠ²Š¾ŃŠµŠ²Š¾ŃŠ½Š¾, Š²ŠµŃ Š½Š° Š·Š°Ń ŃŠµŠ² ŃŃŠæŃŠŗŠµ Š²Š»Š°Š“Šµ, ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ Š±ŃŠ“Š½Š¾ ŠæŃŠ°ŃŠøŠ»Š° ŃŠ²Š° ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° ŠŗŃŠµŃŠ°ŃŠ°, ŃŠ°ŠŗŠ¾ Š“Š° ŃŠµ Šø Ń ŠŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠ¾Ń ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š¾ Š½ŠµŠ¶ŠµŃŠµŠ½Šø Š³Š¾ŃŃ, Š½ŠøŃŠµ Š¼Š¾Š³Š°Š¾ Š“Š° Š¾Š“Šµ Š½Šø Ń Š ŃŠ¼ŃŠ½ŠøŃŃ ŠøŠ»Šø Š½ŠµŠŗŃ Š°ŃŃŃŃŠ¾ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŃ Š±Š°ŃŃ.67) ŠŠ° Š»ŠµŃŠ¾ 1884. ŃŠµ Š“Š¾Š±ŠøŠ¾ Š“Š¾Š·Š²Š¾Š»Ń Š“Š° Š¾ŃŠæŃŃŃŃŠµ Ń Š ŃŃŠøŃŃ. ŠŃŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Ń ŠŠøŃŠµŠ², Š³Š“Šµ ŃŠµ Š½Š°ŃŃŠ°Š½ŠøŠ¾ Ń ŠøŃŃŠ¾Ń ŃŠµŠ»ŠøŃŠø Ń ŠŠøŃŠµŠ²-ŠæŠµŃŠµŃŃŠŗŠ¾Ń Š»Š°ŃŠ²Šø, Ń ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń ŃŠµ Š±Š¾ŃŠ°Š²ŠøŠ¾ 30 Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŃŠ°Š½ŠøŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ Š¼Š»Š°Š“ Š¼Š¾Š½Š°Ń .68) Š£ Š“ŃŃŠ³Š¾Ń ŠæŠ¾Š»Š¾Š²ŠøŠ½Šø 1884. Ń ŠŠøŃŠµŠ²Ń ŃŠµ ŃŃŠµŃŃŠ²Š¾Š²Š°Š¾ Ń ŠæŃŠ¾ŃŠ»Š°Š²Šø ŠæŠµŠ“ŠµŃŠµŃŠ¾Š³Š¾Š“ŠøŃŃŠøŃŠµ ŠŠøŃŠµŠ²ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃŠ°.69) ŠŃŃŠ°ŃŠ°Šŗ Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š° Ń ŠøŠ·Š³Š½Š°Š½ŃŃŠ²Ń ŃŠµ ŠæŃŠ¾Š²ŠµŠ¾ Š¶ŠøŠ²ŠµŃŠø ŠøŠ·Š¼ŠµŃŃ ŠŠøŃŠµŠ²Š° Šø ŠŠ¾ŃŠŗŠ²Šµ.70) Š£ ŠŠ¾ŃŠŗŠ²Ń ŃŠµ Š¾ŃŠøŃŠ°Š¾ Š“Š° ŠæŠ¾Š¼Š¾Š³Š½Šµ Ń ŃŠæŠ°ŃŠ°Š²Š°ŃŃ ŠæŠ¾Š“Š²Š¾ŃŃŠ°71) Š”ŃŠæŃŠŗŠµ ŠæŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½Šµ ŃŃŠŗŠ²Šµ Š½Š° Š”Š¾ŃŠ°Š½ŠŗŠø, Ń Ń ŃŠ°Š¼Ń Š”Š²ŠµŃŠ¾Š³ ŠŠøŃŠ° Šø ŠŠ¾Š²Š°Š½Š°, ŠøŠ·Š³ŃŠ°ŃŠµŠ½ 1768. Ń ŃŠ°ŃŃ ŠŠ°ŃŠ°ŃŠøŠ½Šµ II.72) Š£ ŠŠ¾ŃŠŗŠ²Šø ŃŠµ Š¾ŃŃŠ°Š¾ ŃŠ²Šµ Š“Š¾ ŠæŃŠ¾Š»ŠµŃŠ° 1889.73) Š¢Š¾ŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ²Š¾Š³ Š±Š¾ŃŠ°Š²ŠŗŠ° Ń ŠøŠ·Š½Š°Š½ŃŃŠ²Ń Š±Š°Š²ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŃŠŗŠ²ŠµŠ½ŠøŠ¼, ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ½Š¾-ŠæŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠøŃŠµŃŃŠŗŠøŠ¼ Šø ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠ°Š“Š¾Š¼. ŠŠµŠ³Š¾Š² ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠø ŃŠ°Š“ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŠŗŠ¾Š½ŃŠæŠøŃŠ°ŃŠøŠ²Š°Š½. ŠŠ°ŠøŠ¼Šµ, ŃŠ²Šø ŃŃŠæŃŠŗŠø ŃŠ°Š“ŠøŠŗŠ°Š»Š½Šø ŠµŠ¼ŠøŠ³ŃŠ°Š½ŃŠø, Š½Š° ŃŠµŠ»Ń ŃŠ° ŠŠøŠŗŠ¾Š»Š¾Š¼ ŠŠ°ŃŠøŃŠµŠ¼, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ Š±ŠøŠ»Šø ŃŃ ŠæŃŠøŠ½ŃŃŠµŠ½Šø Š“Š° ŠæŠ¾ŃŠ»Šµ Š½ŠµŃŃŠæŠµŠ»Šµ Š¢ŠøŠ¼Š¾ŃŠŗŠµ Š±ŃŠ½Šµ Š½Š°ŠæŃŃŃŠµ Š”ŃŠ±ŠøŃŃ, ŃŃŃŠæŠøŠ»Šø ŃŃ Š¾Š“Š¼Š°Ń Ń ŠŗŠ¾Š½ŃŠ°ŠŗŃ ŃŠ° Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠ¾Š¼ ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š¾Š¼, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Ń ŃŠ¾ Š“Š¾Š±Š° Š¶ŠøŠ²ŠµŠ¾ Ń Š ŃŃŃŃŠŗŃ. ŠŠ¾ŠŗŃŃŠ°Š²Š°Š»Šø ŃŃ Š“Š° Š³Š° ŠæŃŠøŠ²Š¾Š»Šµ Š·Š° Š½Š°ŃŃŠ°Š²Š°Šŗ Š±Š¾ŃŠ±Šµ ŠæŃŠ¾ŃŠøŠ² ŠŠøŠ»Š°Š½Š° ŠŠ±ŃŠ°Š½Š¾Š²ŠøŃŠ°,74) Š½Š° ŃŃŠ° ŃŠµ Š¾Š½ Šø ŠæŃŠøŃŃŠ°Š¾.75) ŠŃŠ¾ŃŠµŃŠøŠ²Š°ŃŠµ Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠ° ŠøŠ· ŠŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠµ Š½Š°ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š²Š°ŃŠ½ŠøŃŠµ ŃŠµ Š“ŃŠ³ŃŃŠµ Š¶ŠµŃŠø ŃŃŠæŃŠŗŠµ Š²Š»Š°Š“Šµ Š“Š° Š³Š° ŃŠ°Š·Š“Š¾Š²Š¾ŃŠµ Š¾Š“ ŃŠ°Š“ŠøŠŗŠ°Š»Š°, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ Š·Š° Š°Š²Š³ŃŃŃ 1884. ŃŠæŃŠµŠ¼Š°Š»Šø Š°ŃŠµŠ½ŃŠ°Ń Š½Š° ŠŗŃŠ°ŃŠ° ŠŠøŠ»Š°Š½Š°, Š¼Š°Š“Š° ŃŠµ ŃŠ°Ń ŠæŠ»Š°Š½ ŃŠ°Š·Š¾ŃŠŗŃŠøŠ²ŠµŠ½ Šø ŃŠæŃŠµŃŠµŠ½.76) Š£ Š·Š²Š°Š½ŠøŃŠ½Š¾Ń Š ŃŃŠøŃŠø ŃŠµ ŠæŠ¾ŠŗŃŃŠ°Ń Š°ŃŠµŠ½ŃŠ°ŃŠ° Š½Š° ŠŗŃŠ°ŃŠ° ŠŠøŠ»Š°Š½Š°, ŠŗŠ°Š¾ Šø ŠæŃŠµŠ²ŃŠ°ŃŠ° Ń Š”ŃŠ±ŠøŃŠø, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŃŠæŃŠµŠ¼Š°Š»Š° ŃŠ°Š“ŠøŠŗŠ°Š»Š½Š° ŠµŠ¼ŠøŠ³ŃŠ°ŃŠøŃŠ°, ŠæŠ¾ŃŠ¼Š°ŃŃŠ°Š½ ŃŠ° Š½ŠµŠæŠ¾Š²ŠµŃŠµŃŠµŠ¼ Šø ŃŠµŠ·ŠµŃŠ²Š¾Š¼. ŠŠ°Š²ŠµŃŠø ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ»Š¾Š²ŠøŠ¼Š° Š¾ŠŗŠ¾ ŠŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠµ, ŃŃŃŠŗŠø ŠŗŠ°Š±ŠøŠ½ŠµŃ ŃŠµ ŃŠ¼Š°ŃŃŠ°Š¾ Š“Š° ŃŠµŠ²Š¾Š»ŃŃŠøŃŠ° Ń Š”ŃŠ±ŠøŃŠø Š½ŠøŃŠµ Š“Š¾ŃŠ»Š° Ń ŠæŃŠ°Š²Š¾ Š²ŃŠµŠ¼Šµ Šø ŃŠ¼Š°ŃŃŠ°Š»Šø ŃŃ Š“Š° Š±Šø ŠæŃŠµŠ²ŃŠ°Ń Š“Š¾Š²ŠµŠ¾ Š“Š¾ Š½ŠµŠ¼ŠøŠ½Š¾Š²Š½Šµ Š°ŃŃŃŃŠ¾ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠµ Š¾ŠŗŃŠæŠ°ŃŠøŃŠµ.77) ŠŠ¾Ń ŠæŠ¾ Š“Š¾Š»Š°ŃŠŗŃ Ń Š ŃŃŠøŃŃ, Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃ ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š¾ ŃŠµ ŠŗŠ¾ŃŠøŃŃŠøŠ¾ ŃŠ²Š¾ŃŠ° ŠæŠ¾Š·Š½Š°Š½ŃŃŠ²Š° Ń Š“ŃŃŃŃŠ²ŠµŠ½Š¾-ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠøŠ¼ ŠŗŃŃŠ³Š¾Š²ŠøŠ¼Š°, Š“Š° Š±Šø Š“Š¾Š±ŠøŠ¾ ŠæŠ¾Š“ŃŃŠŗŃ Š·Š° ŠæŠ»Š°Š½Š¾Š²Šµ ŠæŃŠµŠ²ŃŠ°ŃŠ° Ń Š”ŃŠ±ŠøŃŠø.78) ŠŠ°Ń Š²Š°ŃŃŃŃŃŠø ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Š¼ ŠæŠ¾ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŃŃŠ²Ń Šø ŠæŃŠµŠæŠ¾ŃŃŠŗŠ°Š¼Š°, ŠŠøŠŗŠ¾Š»Šø ŠŠ°ŃŠ°ŃŃ, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š“Š¾ ŃŠ°Š“Š° Š²ŠøŃŠµŠ½ ŃŠ°Š¼Š¾ ŠŗŠ°Š¾ Š½ŠøŃ ŠøŠ»ŠøŃŃŠ° Šø Š±ŃŠ½ŃŠ¾Š²Š½ŠøŠŗ, ŠæŠ¾ŃŠ°ŃŃŠ°Š¾ ŃŠµ ŃŠ³Š»ŠµŠ“, ŃŠ°ŠŗŠ¾ Š“Š° ŠŗŠ°Š“Š° ŃŠµ ŠŗŃŠ°ŃŠµŠ¼ 1885. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠæŃŠ²Šø ŠæŃŃ ŠæŠ¾ŃŠ°Š²ŠøŠ¾ Ń ŠŠµŃŃŠ¾Š²Š³ŃŠ°Š“Ń, Ń ŃŠµŠ¼Ń ŃŃ Š²ŠøŠ“ŠµŠ»Šø ŃŠ°Š²ŠµŠ·Š½ŠøŠŗŠ°.79) ŠŠ¾Š²ŃŠ°ŃŠ°Šŗ Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠ° ŠŠ°Š“Š° ŃŠµ ŠŗŃŠ°Ń ŠŠøŠ»Š°Š½ 1889. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š°Š±Š“ŠøŃŠøŃŠ°Š¾, Š¼Š°Š»Š¾Š»ŠµŃŠ½Š¾Š¼ ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“ŃŃ ŃŠµ Š“Š¾Š“ŠµŃŠµŠ½Š¾ ŠŠ°Š¼ŠµŃŠ½ŠøŃŃŠ²Š¾, ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃ ŃŠøŠ½ŠøŠ»Šø ŠŠ¾Š²Š°Š½ Š ŠøŃŃŠøŃ, Š³ŠµŠ½ŠµŃŠ°Š» ŠŠ¾ŃŃŠ° Š”. ŠŃŠ¾ŃŠøŃ Šø ŠŠ¾Š²Š°Š½ ŠŠµŠ»Šø-ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃ, Š° ŠæŃŠ²Šø Š°ŠŗŃ Š½Š¾Š²Šµ Š²Š»Š°Š“Šµ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŠæŠ¾Š·ŠøŠ² ŃŠæŃŃŠµŠ½ ŠŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃŃ ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Ń, Š“Š° ŃŠµ Š²ŃŠ°ŃŠø Š½Š°ŃŃŠ°Š³ Ń Š”ŃŠ±ŠøŃŃ Šø Š½Š° ŃŠ²Š¾Ń ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶Š°Ń Ń ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Ń ŠŗŠ°Š½Š¾Š½ŃŠŗŠ¾Ń ŃŠµŃŠ°ŃŃ ŠøŃŠø, Š“Š¾Šŗ ŃŠµ Š½ŠµŠŗŠ°Š½Š¾Š½ŃŠŗŠ° (Š½Š°ŠæŃŠµŠ“ŃŠ°ŃŠŗŠ°) ŃŠµŃŠ°Ń ŠøŃŠ° ŠæŠ¾Š·Š²Š°Š½Š° Š“Š° ŃŠµ ŠæŠ¾Š²ŃŃŠµ ŃŠ° ŃŠ²Š¾ŃŠøŃ ŠµŠæŠøŃŠŗŠ¾ŠæŃŠŗŠøŃ ŠŗŠ°ŃŠµŠ“ŃŠø.80) ŠŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃ Š¢ŠµŠ¾Š“Š¾ŃŠøŃŠµ ŃŠµ ŃŠ²Š¾ŃŠ¾Š¼ Š²Š¾ŃŠ¾Š¼ Š¾ŃŠøŃŠ°Š¾ Ń ŠæŠµŠ½Š·ŠøŃŃ.81) ŠŠ“ ŃŠ°Š“Š° ŃŠµ Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃ ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š¾ ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ Š½Š° Š“Š°ŃŠµŠ¼ ŃŃŠ²ŃŃŃŠøŠ²Š°ŃŃ ŠæŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½Šµ Š²ŠµŃŠµ, ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠ½ŃŃŠ°Ń, ŃŠ°ŠŗŠ¾ Šø Š²Š°Š½ ŠŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ½Šµ Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ, Š½Šµ Š¾Š±Š°Š·ŠøŃŃŃŠø ŃŠµ Š½Š° Š½Š¾Š²Šµ Š“ŠøŠæŠ»Š¾Š¼Š°ŃŃŠŗŠµ ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŃŠµ ŠŠµŃŠ°, Š° ŃŠ· ŠæŠ¾Š“ŃŃŠŗŃ ŠŗŃŠ°ŃŠ° ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“Š°ŃŠ° ŠŠ±ŃŠµŠ½Š¾Š²ŠøŃ, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š¾Š±Š°Š²ŠµŠ·Š°Š¾ Š“Š° ŃŠµ Š±ŠøŃŠø Š¾Š“Š°Š½ ŃŠ²ŠµŃŠ¾ŃŠ°Š²ŃŠŗŠ¾Ń Š¦ŃŠŗŠ²Šø.82) ŠŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃ ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š¾ ŃŠµ Š½Š°ŃŃŠ°Š²ŠøŠ¾ Š“Š° ŃŠ°Š“Šø Š½Š° Š¾Š±Š½Š¾Š²Šø ŃŃŠŗŠ²ŠµŠ½Š¾Š³ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ°.83) ŠŠ“Š²Š¾ŃŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŃŠŗŠ²ŠµŠ½Ń Š°Š“Š¼ŠøŠ½ŠøŃŃŃŠ°ŃŠøŃŃ Š¾Š“ ŃŃŠ“ŃŃŠ²Š°. ŠŠ¾Š½ŠµŃŠµŠ½Š° ŃŃ Š“Š²Š° ŃŃŠŗŠ²ŠµŠ½Š° Š·Š°ŠŗŠ¾Š½Š°, ŠŗŠ¾ŃŠøŠ¼ ŃŃ ŠæŃŠµŃŃŠµŃŠµŠ½Šø Š“ŃŃ Š¾Š²Š½Šø ŃŃŠ“Š¾Š²Šø Šø Š“ŃŃŠ³Šø ŃŃŠŗŠ²ŠµŠ½Šø Š¾Š“Š½Š¾ŃŠø. ŠŠ°ŠŗŠ¾Š½Šø ŃŃ Š¾Š“ 1890. ŃŃŃŠæŠøŠ»Šø Š½Š° ŃŠ½Š°Š³Ń.84) ŠŠ°ŃŠ²ŠøŃŠ° ŃŃŠŗŠ²ŠµŠ½Š° Š·Š°ŠŗŠ¾Š½Š¾Š“Š°Š²Š½Š° Š²Š»Š°ŃŃ Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ Š”Š²ŠµŃŠø Š°ŃŃ ŠøŃŠµŃŠµŃŃŠŗŠø ŃŠ°Š±Š¾Ń, Š”ŠøŠ½Š¾Š“ ŃŠµ Š¾Š“Š»ŃŠŗŠµ Š”Š°Š±Š¾ŃŠ° ŃŠæŃŠ¾Š²Š¾Š“ŠøŠ¾ Ń Š¶ŠøŠ²Š¾Ń. ŠŠ¾ŃŃŠ¾ŃŠ°Š»Š° ŃŠµ Šø ŠŠæŠµŠ»Š°ŃŠ¾ŃŃŠŗŠ° ŠŗŠ¾Š½Š·ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ° ā ŠŠµŠ»ŠøŠŗŠø ŃŃŠŗŠ²ŠµŠ½Šø ŃŃŠ“, ŠŗŠ°Š¾ Šø ŠµŠæŠ°ŃŃ ŠøŃŃŠŗŠµ ŠŗŠ¾Š½Š·ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠµ. ŠŃŠ½Š¾Š²Š°Š¾ ŃŠµ Š“ŠµŠ²ŠµŃŠ¾Š³Š¾Š“ŠøŃŃŃ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠøŃŃ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń 1896, Š° Š·Š°ŃŠøŠ¼ ŠŗŠ°ŃŠµŠ“ŃŃ Š·Š° ŠøŠŗŠ¾Š½Š¾ŠæŠøŃ, ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ Š²Š¾Š“ŠøŠ¾ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°Ń Šø ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾Ń Š”ŃŠµŠ²Š°Š½ Š¢Š¾Š“Š¾ŃŠ¾Š²ŠøŃ. ŠŃŠ½Š¾Š²Š°Š¾ ŃŠµ Š²ŠøŃŠµ ŃŠ¾Š½Š“Š¾Š²Š° Š·Š° Š·Š±ŃŠøŃŠ°Š²Š°ŃŠµ ŃŠ“Š¾Š²ŠøŃŠ° Šø ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ° ŃŠ²ŠµŃŃŠµŠ½ŠøŠŗŠ° Šø ŃŠ°ŠŗŠ¾Š½Š° Šø ŃŠ¾Š½Š“ Š·Š° Š²Š°ŃŠæŠøŃŠ°Š²Š°ŃŠµ ŃŃŠæŃŠŗŠøŃ Š¼Š¾Š½Š°Ń ŠøŃŠ° Ń ŃŃŃŠŗŠøŠ¼ Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŠ°Š¼Š°, ŃŠ¾Š½Š“ Š·Š° ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŠµ ŠŗŃŠøŠ³Š° Ń Š¾Š“Š±ŃŠ°Š½Ń ŠŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²ŃŠ° Šø ŠæŠ¾ŃŠŗŃ Š½Š°ŃŠ¾Š“Ń, ŃŠ¾Š½Š“ Š·Š° ŃŠŗŠ¾Š»Š¾Š²Š°ŃŠµ ŃŠ°ŠŗŠ° ŠøŠ· ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Š³ ŃŠ¾Š“Š½Š¾Š³ Š¼ŠµŃŃŠ° Š”Š¾ŠŗŠ¾ ŠŠ°ŃŠµ. ŠŠµŠ“Š½Š¾ Š²ŃŠµŠ¼Šµ, Š·Š±Š¾Š³ ŃŠøŠ»Š½ŠøŃ Š½Š°ŠæŠ°Š“Š° ŃŠ°Š“ŠøŠŗŠ°Š»Š°, ŠŗŠ°Š¾ Šø ŃŃŠŗŠ¾Š±Š° ŃŠ° Š¼ŠøŠ½ŠøŃŃŃŠ¾Š¼ ŠæŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµ ŠŃŠ±Š¾Š¼ Š”ŃŠ¾ŃŠ°Š½Š¾Š²ŠøŃŠµŠ¼ Š¾ŠŗŠ¾ ŠøŠ·Š±Š¾ŃŠ° Š½ŠµŠ³Š¾ŃŠøŠ½ŃŠŗŠ¾Š³ ŠµŠæŠøŃŠŗŠ¾ŠæŠ°, Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠæŃŠµŠ¼Š°Š½ Š“Š° ŃŠµ ŠæŠ¾Š²ŃŃŠµ Ń Š¼ŠøŃŠ¾Š²ŠøŠ½Ń.85) ŠŠ°Ń ŃŠµŠ²Š°Š¾ ŃŠµ Š¾Š“ Š“ŃŠ¶Š°Š²Š½ŠøŃ ŃŠ»ŃŠ¶Š±ŠµŠ½ŠøŠŗŠ° Š“Š° ŃŠµ ŃŠµŠ“Š½Š¾Š¼ Š³Š¾Š“ŠøŃŃŠµ ŠøŃŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Šµ Šø ŠæŃŠøŃŠµŃŃŠµ. ŠŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠµŠ“Š°Š½ Š¾Š“ Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠøŃ Š¾ŃŠ°ŃŠ¾ŃŠ° ŃŠ²Š¾Š³ Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š° Šø ŠæŠ¾Š·ŠøŠ²Š°Š¾ ŃŠµ ŃŠµŠ»Š¾ ŃŠ²ŠµŃŃŠµŠ½ŃŃŠ²Š¾ Š“Š° ŃŠ°Š“Šµ Š½Š° ŃŠ¾Š¼ ŠæŠ¾ŃŃ. Š¢ŃŃŠ“ŠøŠ¾ ŃŠµ Š“Š° ŃŃŠ±ŠøŃŠµ Š°ŃŠµŠøŃŃŠøŃŠŗŠø Š“ŃŃ Š±ŠøŠ²ŃŠµŠ³ ŃŠµŠŗŃŠ¾ŃŠ° Š±Š°ŃŠ°Š»ŃŃŠŗŠµ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠøŃŠµ ŠŠ°ŃŠµ ŠŠµŠ»Š°Š³ŠøŃŠ°.86) ŠŠøŃŠ°Š½ ŃŠµ Š·Š° ŃŠ»Š°Š½Š° ŠŠ¾Š¼ŠøŃŠµŃŠ° Š·Š° Š¾Š“Š±ŃŠ°Š½Ń Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½Š° Ń ŠŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°ŃŃŃŠ²Ń. Š¢Š°ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŠæŃŠµŠ“ŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ ŠŃŃŃŃŠ²Š° Š·Š° ŠæŠ¾Š“ŠøŠ·Š°ŃŠµ Š„ŃŠ°Š¼Š° Š”Š²ŠµŃŠ¾Š³ Š”Š°Š²Šµ, Š»ŠøŃŠø ŃŠµ ŠŗŠ°Š¼ŠµŠ½-ŃŠµŠ¼ŠµŃŠ°Ń ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶ŠµŠ½ 1879.87) ŠŠ° Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ° ŃŠµ ŃŠøŠ½ŠøŠ¾ Š»ŠøŃŠ½Š° Šø Š¾ŠæŃŃŠ° Š“Š¾Š±ŃŠ¾ŃŠøŠ½ŃŃŠ²Š°. Š£ ŃŠ²Š¾Š¼ ŃŠ¾Š“Š½Š¾Š¼ ŠŗŃŠ°ŃŃ ŃŠµ ŠæŠ¾Š“ŠøŠ³Š°Š¾ Š·Š°Š“ŃŠ¶Š±ŠøŠ½Šµ, ŃŃŠŗŠ²Ń Š”Š²ŠµŃŠ¾Š³ ŠæŃŠµŠ¾Š±ŃŠ°Š¶ŠµŃŠ° ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“ŃŠµŠ³ (1884ā1892) Šø ŃŠŗŠ¾Š»Ń (1894),88) Ń ŃŠµŠ½ŃŃŃ Š²Š°ŃŠ¾ŃŠøŃŠµ, ŠŗŠ¾ŃŠ° Šø ŃŠ°Š“Š° Š½Š¾ŃŠø ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾ ŠøŠ¼Šµ. Š£ Š¾ŠŗŃŠ¾Š±ŃŃ 1894. ŠæŃŠ¾ŃŠ»Š°Š²ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠµŃŃŠ“ŠµŃŠµŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŃŠ»ŃŠ¶Š±Šµ.89) Š£Š¼ŃŠ¾ ŃŠµ 5. ŃŠµŠ±ŃŃŠ°ŃŠ° 1898. Šø ŃŠ°Ń ŃŠ°ŃŠµŠ½ ŃŠµ Ń Š”Š°Š±Š¾ŃŠ½Š¾Ń ŃŃŠŗŠ²Šø,90) Š¾Š“Š½Š¾ŃŠ½Š¾ Ń ŃŃŠŗŠ²Šø Š”Š²ŠµŃŠ¾Š³ Š°ŃŃ Š°Š½Š³ŠµŠ»Š° ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š° Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń. ŠŠµŠ³Š¾Š²Š° Š³ŃŠ¾Š±Š½ŠøŃŠ° ŃŠµ Š½Š°Š»Š°Š·Šø ŃŠ· ŃŠµŠ²ŠµŃŠ½Šø Š·ŠøŠ“ ŃŃŠŗŠ²Šµ, ŠæŃŠµŠŗŠ¾ ŠæŃŃŠ° Š³ŃŠ¾Š±Š½ŠøŃŠµ ŠŗŠ½ŠµŠ·Š° ŠŠøŠ»Š¾ŃŠ° Šø ŠŠøŃ Š°ŃŠ»Š° ŠŠ±ŃŠµŠ½Š¾Š²ŠøŃŠ°. ŠŃŠ¾Š±Š½Šø ŃŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½ŠøŠŗ ŃŠµ 1902. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š¾ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¾ Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃ ŠŠ½Š¾ŠŗŠµŠ½ŃŠøŃŠµ (ŠŠ°ŠŗŠ¾Š²) ŠŠ°Š²Š»Š¾Š²ŠøŃ,91) ŃŠøŠ½ ŃŠ°Š±Š°ŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŃŠ¾ŃŠ¾ŃŠµŃŠµŃŠ° ŠŠ¾Š²Š°Š½Š° ŠŠ°Š²Š»Š¾Š²ŠøŃŠ°.92) Š”ŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½ŠøŠŗ ŃŠµ ŠøŠ·ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ Š±ŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠø ŠŗŠ°Š¼ŠµŠ½Š¾ŃŠµŠ·Š°Ń ŠŠøŠŗŠ¾Š»Š° ŠŃŠŗŠ°ŃŠµŠŗ, ŠæŠ¾ ŠæŃŠ¾ŃŠµŠŗŃŃ Š°ŃŃ ŠøŃŠµŠŗŃŠµ ŠŠøŠ»Š¾ŃŠ°Š“Š° Š ŃŠ²ŠøŠ“ŠøŃŠ°.93) ŠŠ° Š³ŃŠ¾Š±Ń ŃŠµ ŃŠŗŠ»ŠµŃŠ°Š½Š¾:94) āŠŃŠ±ŠøŃŠµ ŃŃŠæŃŃŠ²Š¾ ā ŃŃŠ±ŠøŃŠµ ŠæŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²ŃŠµ.ā ŠŠ¾ŃŠ°ŃŠ½Šø ŃŠ»Š°Š½ ŠŠ±Š¾Š³ ŃŠ²Š¾ŃŠøŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃ ŃŠ°Š“Š¾Š²Š°,95) ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š¾ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ°ŃŠ½Šø ŃŠ»Š°Š½ ŠŃŃŃŃŠ²Š° ŃŃŠæŃŠŗŠµ ŃŠ»Š¾Š²ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø 13/25. ŃŠ°Š½ŃŠ°ŃŠ° 1857. ŠŠ° ŠæŠ¾ŃŠ°ŃŠ½Š¾Š³ ŃŠ»Š°Š½Š° Š”ŃŠæŃŠŗŠ¾Š³ ŃŃŠµŠ½Š¾Š³ Š“ŃŃŃŃŠ²Š° ŃŠµ Š½Š°ŠøŠ¼ŠµŠ½Š¾Š²Š°Š½ 29. ŃŃŠ»Š°/10. Š°Š²Š³ŃŃŃŠ° 1864. ŠŠ·Š°Š±ŃŠ°Š½ ŃŠµ Š·Š° ŠæŠ¾ŃŠ°ŃŠ½Š¾Š³ ŃŠ»Š°Š½Š° Š”ŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠ°ŃŠµŠ²ŃŠŗŠµ Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŠµ 15/27. Š½Š¾Š²ŠµŠ¼Š±ŃŠ° 1892.96) ŠŃŃŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ ŃŠ°Š“Š¾Š¼ Š½Š° Ń ŃŠ¼Š°Š½Š¾Š¼, ŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Š»Š½Š¾Š¼ Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾Š¼ ŃŠ°Š“Ń, Š·Š° ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ Š³Š° Š¾Š“Š»ŠøŠŗŠ¾Š²Š°Š»Šµ Šø ŃŃŃŠ°Š½Šµ Š“ŃŠ¶Š°Š²Šµ. ŠŠ·Š°Š±ŃŠ°Š½ ŃŠµ Š·Š° ŠæŃŠµŠ“ŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗŠ° ŠŃŃŃŃŠ²Š° Š·Š° Š¾ŃŠ»Š¾Š±Š¾ŃŠµŃŠµ Š°ŃŃŠøŃŠŗŠøŃ ŃŠ¾Š±Š¾Š²Š° (1862), Š·Š° ŃŠ»Š°Š½Š° ŠŠ»ŃŠ°ŃŃŠŗŠµ Š¼ŠøŃŠøŃŠµ (1866), ŃŠøŃŠø ŃŠµ Š·Š°Š“Š°ŃŠ°Šŗ Š±ŠøŠ¾ ŃŠøŃŠµŃŠµ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŃŠ²Š°, ŠæŠ¾ŃŠ°ŃŠ½Šø ŃŠ»Š°Š½ Š£Š½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃŠ° Ń ŠŠµŃŃŠ¾Š²Š³ŃŠ°Š“Ń (1869) Šø Š£Š½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃŠ° Ń ŠŠ¾ŃŠŗŠ²Šø (1871), ŠæŠ¾ŃŠ°ŃŠ½Šø ŃŠ»Š°Š½ Š¦ŃŠ²ŠµŠ½Š¾Š³ ŠŗŃŃŃŠ° Ń ŠŃŠøŃŠµŠ»Ń (1871), ŠæŠ¾ŃŠ°ŃŠ½Šø ŃŠ»Š°Š½ Š“ŃŃŃŃŠ²Š° ŠŃŠ°ŃŃŃŠ²Š° Ń ŃŠøŃŃŠ¾ŃŃŠ±ŠøŠ²ŠøŃ Ń ŠŃŠøŠ½Šø (1876).97) ŠŠµŠ»Š° ŠŠ° 40 Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŃŠ²Š¾Š³ ŃŠ»ŃŠ¶ŠµŃŠ° ŃŠµ Š¾ŃŃŠ°Š²ŠøŠ¾ 49 Š“ŠµŠ»Š°, ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŃ Š±ŠøŠ»Š° ŠøŠ½ŃŠæŠøŃŠ°ŃŠøŃŠ° Š³ŠµŠ½ŠµŃŠ°ŃŠøŃŠ°Š¼Š°.98) ŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŃŠ°Š“ Š¼Ń ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š²ŃŠ»Š¾ ŃŠ°Š·Š½Š¾Š²ŃŃŃŠ°Š½ Šø Š¾Š±ŠøŠ¼Š°Š½, ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š½Š¾ Ń Š¾Š±ŃŠµŠ“Š½Š¾Š¼ Šø Š“Š¾Š³Š¼Š°ŃŃŠŗŠ¾Š¼ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŃ. ŠŠ±Š½Š¾Š²ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŃŠæŃŠŗŃ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŠŗŃ Š»ŠøŃŠµŃŠ°ŃŃŃŃ. ŠŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŠŗŠµ ŃŃŠ±ŠµŠ½ŠøŠŗŠµ, ŠæŠ¾ŃŠŗŠµ, ŃŠæŃŃŃŃŠ²Š° Š¾ ŃŠ½ŃŃŃŠ°ŃŃŠµŠ¼ ŠæŠ¾ŃŠµŃŠŗŃ Ń ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Ń ŃŃŠŗŠ²Šø Šø ŃŠµŠ½ŠøŠ¼ ŃŃŃŠ°Š½Š¾Š²Š°Š¼Š°, ŃŠµŠ»Šµ ŃŠ¾Š¼Š¾Š²Šµ Š“ŃŃ Š¾Š²Š½ŠøŃ ŠæŃŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Šø, Š¼Š¾Š½Š¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠµ Š¾ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŃ Šø ŠæŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½Š¾Ń Š°ŠæŠ¾Š»Š¾Š³ŠµŃŠøŃŠø (Š¾Š“Š±ŃŠ°Š½Š° ŠæŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²ŃŠ°). ŠŠ° ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾ Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠµ Š“ŠµŠ»Š¾ ŃŠµ ŃŠ¼Š°ŃŃŠ° āŠŠ“Š±ŃŠ°Š½Š° ŠøŃŃŠøŠ½Šµā, ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ ŠøŠ·Š“Š°ŃŠ° Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń 1877. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Šø Š·Š° ŠŗŠ¾ŃŃ Š¼Ń ŃŠµ Š¾Š“ ŠŠøŃŠµŠ²ŃŠŗŠ° Š“ŃŃ Š¾Š²Š½Š° Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŠ° Š“Š°Š»Š° Š½Š°ŃŃŠ½Šø ŃŃŠµŠæŠµŠ½ Š¼Š°Š³ŠøŃŃŃŠ° Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŠ°99) (1856).100) ŠŠ»Š°Š²Š½Š° Š“ŠµŠ»Š° ŃŃ Š¼Ń:101) āŠŠ“Š±ŃŠ°Š½Š° ŠøŃŃŠøŠ½Šµā, (1877) āŠŠ¾Š³Š»ŠµŠ“ Š½Š° ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃ Š”ŃŠæŃŠŗŠµ ŃŃŠŗŠ²Šµā (1856) āŠŃŃŠµŠ²Š½Šø Š“Š½ŠµŠ²Š½ŠøŠŗā102) āŠ¦ŃŠŗŠ²ŠµŠ½Š¾ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŠµā103) āŠ„ŠµŃŠ¼ŠµŠ½ŠµŠ²ŃŠøŠŗŠ°ā104) āŠ”ŃŠ±ŃŠ°Šŗā105) āŠŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½Šø ŠæŃŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š½ŠøŠŗā (1866, 1867. Šø 1871) āŠ Š»ŃŃŠµŃŠ°Š½ŃŃŃŠ²Ńā106) āŠ Š¼Š¾Š½Š°ŃŃŠ²Ńā107) āŠŠ¾ŃŠŗŠ° Š¼Š°ŃŠµŃŠø Š¾ Š²Š°ŃŠæŠøŃŠ°ŃŃ Š“ŠµŃŠµā108) āŠ”ŠŗŃŠæ Š±ŠµŃŠµŠ“Š° ŠæŃŠµŠŗŠ¾ ŃŠµŠ»Šµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Ń Š½ŠµŠ“ŠµŃŠ½Šµ Šø ŠæŃŠ°Š·Š½ŠøŃŠ½Šµ Š“Š°Š½Šµā (1874) āŠŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½Š° Š”ŃŠæŃŠŗŠ° ŃŃŠŗŠ²Š° Ń ŠŠ½ŠµŠ¶ŠµŠ²ŠøŠ½Šø Š”ŃŠ±ŠøŃŠøā (1874) āŠ„ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠµ ŃŠ²ŠµŃŠøŃŠµ Š½Š° ŠŃŃŠ¾ŠŗŃā (1886) āŠ”Š²ŠµŃŠ° ŠŠ½ŃŠ¾Š½ŃŠŗŠ° Š³Š¾ŃŠ°ā (1886) āŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŃŠ°Š“Š¾Š²Šøā, Ń Š“Š²Šµ ŠŗŃŠøŠ³Šµ (1895) āŠŠøŠ²Š¾ŃŠ¾ŠæŠøŃ ŠŃŠµŃŠ²ŠµŃŠµ ŠŠ¾Š³Š¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠµā109) ŠŠøŃŠµŃŠ°ŃŃŃŠ° Š Š°Š“Š¾Š²Š°Š½ ŠŠøŠ»ŠøŠæŠ¾Š²ŠøŃ, Š”ŃŠæŃŠŗŠø Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²Šø Š½Š° ŃŠŗŠ¾Š»Š¾Š²Š°ŃŃ Ń Š ŃŃŠøŃŠø Ń Š“ŃŃŠ³Š¾Ń ŠæŠ¾Š»Š¾Š²ŠøŠ½Šø 19. Š²ŠµŠŗŠ° ŠæŃŠµŠ¼Š° Š¾ŃŠµŠ½Šø ŃŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŃŠŗŠ¾Š³ Š“ŠøŠæŠ»Š¾Š¼Š°ŃŠµ, ŠŠ¾Š“ŠøŃŃŠ°Šŗ Š·Š° Š½Š°ŃŃŠ½Ń ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃ, Š±ŃŠ¾Ń 1, Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŠµ Š·Š° Š“ŃŃŃŃŠ²ŠµŠ½Ń ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃ, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 2012. Š Š°Š“Š¾ŃŠ»Š°Š² ŠŃŃŃŠøŃ, ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Š° ŠµŠ½ŃŠøŠŗŠ»Š¾ŠæŠµŠ“ŠøŃŠ° ŃŃŠæŃŠŗŠ¾-Ń ŃŠ²Š°ŃŃŠŗŠ¾-ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½Š°ŃŠŗŠ°, Š±ŃŠ¾Ń 2, Š-Š, ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ Š”ŃŠ°Š½Š¾ŃŠµ Š”ŃŠ°Š½Š¾ŃŠµŠ²ŠøŃ, ŠŠøŠ¾Š±Š»ŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŃŠŗŠø Š·Š°Š²Š¾Š“ Š“.Š“., ŠŠ°Š³ŃŠµŠ±, 1927, ŃŃŃ. 181-182 Š. ŠŠøŠŗŠøŃ, Š. ŠŃŃŠ¾Š²ŠøŃ, Š. Š Š°Š“Š¾ŃŃŠøŃ-ŠŠ¾ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ°ŃŠ° Š·Š° Š±ŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŃŠŗŠø ŃŠµŃŠ½ŠøŠŗ ŃŠ»Š°Š½Š¾Š²Š° Š“ŃŃŃŃŠ²Š° ŃŃŠæŃŠŗŠµ ŃŠ»Š¾Š²ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø, ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Š³ ŃŃŠµŠ½Š¾Š³ Š“ŃŃŃŃŠ²Š° Šø Š”ŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠ°ŃŠµŠ²ŃŠŗŠµ Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŠµ (1841ā1947), ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ ŠŠøŠŗŃŠ° Š”ŃŠøŠæŃŠµŠ²ŠøŃ, Š”ŃŠæŃŠŗŠ° Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŠ° Š½Š°ŃŠŗŠ° Šø ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 2007, ŃŃŃ. 125-126 Š”Š°Š²Š° ŠŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃ, Š”ŃŠæŃŠŗŠø ŃŠµŃŠ°ŃŃŠø Š¾Š“ Š“ŠµŠ²ŠµŃŠ¾Š³ Š“Š¾ Š“Š²Š°Š“ŠµŃŠµŃŠ¾Š³ Š²ŠµŠŗŠ°, ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ ŠŠ°Š½ŠŗŠ¾ ŠŃŠ°ŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃ, ŠŠ²ŃŠ¾, Š£Š½ŠøŃŠµŠŗŃ, ŠŠ°Š»ŠµŠ½ŠøŃ, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, ŠŠ¾Š“Š³Š¾ŃŠøŃŠ°, ŠŃŠ°Š³ŃŃŠµŠ²Š°Ń, 1996, ŃŃŃ. 116, 429ā431 ŠŠøŠ»ŠµŠ½ŠŗŠ¾ ŠŠµŠŗŠøŃ, ŠŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃ ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š¾ Šø ŠŠ°Š»Š¼Š°ŃŠøŃŠ°, ŠŠ±Š¾ŃŠ½ŠøŠŗ ŠŠ°ŃŠøŃŠµ ŃŃŠæŃŠŗŠµ Š·Š° ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃ, Š±ŃŠ¾Ń 53, ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ ŠŠ¾ŃŠøŠ½ ŠŠ°Š±ŠøŃ, ŠŠ°ŃŠøŃŠ° ŃŃŠæŃŠŗŠ°, 1996, ŃŃŃ. 39-78, ŠŠ”Š”Š 0352-5716 ŠŠ½Š°Š¼ŠµŠ½ŠøŃŠø Š”ŃŠ±Šø XIX Š²ŠµŠŗŠ° (1800ā1900), ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ ŠŠ½Š“ŃŠ° ŠŠ°Š²ŃŠøŠ»Š¾Š²ŠøŃ, ŠŠ°ŠŗŠ»Š°Š“Š° Šø ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ° Š”ŃŠæŃŠŗŠµ ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŠøŃŠµ (Š“ŠµŠ¾Š½. Š“ŃŃŃŃŠ²Š¾), ŠŠ°Š³ŃŠµŠ±, 1903, ŃŃŃ. 19-21 ŠŠøŃ Š°ŠøŠ», Š°ŃŠøŃ ŠµŠæŠøŃŠŗŠ¾Šæ Š±ŠøŠ¾Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠø Šø Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃ Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ, ŠŠ¾ŃŠ°Š½ŃŠŗŠ° Š²ŠøŠ»Š°, Š±ŃŠ¾Ń 1, ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ ŠŠøŠŗŠ¾Š»Š° Š¢. ŠŠ°ŃŠøŠŗŠ¾Š²ŠøŃ, ŠØŃŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŠøŃŠ° ŠØŠæŠøŠ½Š“Š»ŠµŃŠ° Šø ŠŠµŃŠ½ŠµŃŠ°, Š”Š°ŃŠ°ŃŠµŠ²Š¾, 15. 1. 1897, ŃŃŃ. 1-4 ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“Š°Ń Š. Š”ŃŠµŠ“Š¾ŃŠµŠ²ŠøŃ, ŠŠ°Š½Š¾Š½ŃŠŗŠø ŃŠ“Š°Ń Šø Š½Š¾Š²Š° ŃŠµŃŠ°ŃŃ ŠøŃŠ° Ń Š”ŃŠæŃŠŗŠ¾Ń Š¦ŃŠŗŠ²Šø, ŠŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²ŃŠµ, Š±ŃŠ¾Ń 1006, Š”ŠŠ¦, 15. 2. 2009. ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“Š°Ń Š. Š”ŃŠµŠ“Š¾ŃŠµŠ²ŠøŃ, ŠŃŃŠ¾Š½Š¾Š¼Š½Š° ŠŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠ° Šø Š“ŃŠ¶Š°Š²Š° Š”ŃŠ±ŠøŃŠ°, ŠŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²ŃŠµ, Š±ŃŠ¾Ń 1005, Š”ŠŠ¦, 1. 2. 2009. Š”Š°Š±Š¾ŃŠ½Š° ŃŃŠŗŠ²Š° Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń - ŠŃŠ¾Š±Š¾Š²Šø ŠŠøŠ»ŠøŃ Š¤. ŠŠµŃŃŠ¾Š²ŠøŃ, Š Š½Š°ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»Š½Š¾Ń Š°ŠŗŃŠøŃŠø Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠ° ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š° Ń Š Š°ŃŠŗŠ¾Ń Š¾Š±Š»Š°ŃŃŠø Šø Š“ŃŃŠ³ŠøŠ¼ ŃŃŠæŃŠŗŠøŠ¼ Š·ŠµŠ¼ŃŠ°Š¼Š° ŠæŠ¾Š“ ŃŃŃŃŠŗŠ¾Š¼ Šø Š°ŃŃŃŃŠ¾ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠæŃŠ°Š²Š¾Š¼, ŠŠ±Š¾ŃŠ½ŠøŠŗ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠ¾Š³ Š¼ŃŠ·ŠµŃŠ° Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ, Š±Ń. 29-30, ŠŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠø Š¼ŃŠ·ŠµŃ Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1998, ŃŃŃ. 45-55, ŠŠ”Š”Š 0354-3153 ŠŠ½Š“ŃŠµŃ Š. ŠØŠµŠ¼ŃŠ°ŠŗŠøŠ½, ŠŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃ ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š¾ Ń ŠµŠ¼ŠøŠ³ŃŠ°ŃŠøŃŠø, ŠŠ±Š¾ŃŠ½ŠøŠŗ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠ¾Š³ Š¼ŃŠ·ŠµŃŠ° Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ, Š±Ń. 31, ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ ŠŠ½Š“ŃŠµŃ ŠŃŃŠ°Š½Š¾Š²ŠøŃ, ŠŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠø Š¼ŃŠ·ŠµŃ Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 2003, ŃŃŃ. 219-237, ŠŠ”Š”Š 0354-3153 ŠŠøŠ»Š°Š½ Š. ŠŠøŠ»ŠøŃŠµŠ²ŠøŃ, ŠŠ¾Š“Š°ŃŠ°Šŗ ŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½ŠøŠŗŃ Š¾Š“ 1888, Š”ŃŠæŃŠŗŠ° ŠŗŃŠ°ŃŠµŠ²ŃŠŗŠ° ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŠøŃŠ°, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1901. ŠŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½Š° Š”ŃŠæŃŠŗŠ° ŃŃŠŗŠ²Š° Ń ŠŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ½Šø Š”ŃŠ±ŠøŃŠø. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ 1895. Š”ŃŃ. 206ā209: ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š¾.
odliÄno oÄuvano dve knjige ukoriÄene zajedno s tim da fali naslovna strana i jedna stranica sa prenumerantima na kraju kao i pogreÅ”ke u Pavle (Platon) AtanackoviÄ Ogledalo ÄoveÄnosti (Uslikan je i poÄetak i kraj možete videti na slikama) digitalni oblik možete proveriti ovde i uporediti http://digital.bms.rs/ebiblioteka/pageFlip/reader/index.php?type=publications&id=2587&m=2#page/294/mode/2up MagaraÅ”eviÄeva knjiga je kompletna kao na slikama ekstremno retko Å”tampano u BeÄu 1823. Georgije MagaraÅ”eviÄ (10/22. septembar 1793, Srem, tada HabzburÅ”ka monarhija ā 6/18. januar 1830, Novi Sad) je bio srpski kulturni radnik, istoriÄar, književnik, književni kritiÄar, profesor Gimnazije u Novom Sadu, pokretaÄ i prvi urednik Äasopisa Serbska letopis koji je kasnije nazvan Letopis serbski i koji je vremenom postao Äasopis sa najdužim kontinuitetom izlaženja u srpskoj kulturi. PohaÄao je KarlovaÄku gimnaziju koju je zavrÅ”io 1811. godine, a zatim je manje od godinu dana studirao filozofiju u PeÅ”ti. Za profesora KarlovaÄke gimnazije postavljen je 1813. godine. Posle skandala izazvanog jednom MagaraÅ”eviÄevom ljubavnom aferom, a zauzimanjem epikopa baÄkog Gedeona PetroviÄa, nastavio je nastavniÄki rad u Novosadskoj gimnaziji. Na tom mestu ostao je sve do svoje smrti 1830. godine. MagaraÅ”eviÄ je bio Äovek velike radne energije i spisateljskog dara, a najveÄi deo svog nevelikog opusa posvetio je istorijskim temama, mada njegov rad ima viÅ”e populizatorski nego istoriografski znaÄaj. Na osnovu relevantnih istoriografskih dela napisao je Istoriju najnoviji prikljuÄenija (1823) gde je dao prikaz najznaÄajnijih evropskih politiÄkih dogaÄaja od 1809. do 1821. godine. Godine 1822. izdao je, ne navodeÄi izvornik, jedno Napoleonovo memoarsko delo. Popularno pisana Kratka vsemirna istorija (1831) izdata je tek nakon MagaraÅ”eviÄeve smrti. Bavio se i izdavanjem istorijskih izvora ali u toj delatnosti nije ostavio znatnijeg traga. Obrazovan u klasiÄarskoj Å”koli MagaraÅ”eviÄ se u književnom pogledu nije zadržao na klasicizmu veÄ je Å”irio krug svojih saznanja pa je bio upoznat sa književnoÅ”Äu nemaÄkog i ruskog predromantizma pod Äijim uticajima je stvarao. U oÅ”troj književnoj polemici izmeÄu Vuka KaradžiÄa i Milovana VidakoviÄa MagaraÅ”eviÄ se nije direktno ukljuÄio veÄ je prevodima iz književnoteorijskih dela hteo da ukaže na pozitivan znaÄaj književne kritike u razvoju književnosti i na visoke kriterijume književnog stvaranja koje su po njegovom miÅ”ljenju trebali da prihvate i srpski književnici. Iako MagaraÅ”eviÄev opus nije obiman on je pokretanjem Äasopisa Srbska letopis (1825) ostavio veliki trag u razvoju srpske kulture. Äasopis je pokrenuo sa namerom da prati deÅ”avanja u slovenskoj i srpskoj književnosti. Kako bi se pomoglo izdavanje Letopisa osnovana je Matica srpska poÄetkom 1826. godine. Iako je ovo sužilo MagaraÅ”eviÄeve uredniÄke kompetencije njegov uredniÄki program je sve do kraja njegovog života i uredniÅ”tva u velikoj meri obeležio Letopis. Pod uticajem sentimentalistiÄke putopisne književnosti MagaraÅ”eviÄ je napisao Pisma Filoserba objavljena u Letopisu 1828. i 1829. godine Å”to se smatra za njegovo najznaÄajnije originalno delo. Platon AtanackoviÄ (Sombor, 10. jul 1788. ā Novi Sad, 21. april 1867.) je bio episkop budimski (1839 ā 1851) i baÄki (1851 ā 1867), pisac, politiÄki radnik i veliki dobrotvor srpske prosvjete. Platon AtanackoviÄ Datum roÄenja 10. jul 1788. Mesto roÄenja Sombor HabzburÅ”ka monarhija Datum smrti 21. april 1867.ā(78 god.) Mesto smrti Novi Sad Austrijsko carstvo Biografija Njegovo svetovno ime bilo je Pavle.[1] Otac Petar bio je somborski trgovac i graÄanin, a deda Atanacko se doselio iz Makedonije i na putu u SilbaÅ”u naprasno umro, gde je u porti pravoslvne crkve i sahranjen. Majka Marija roÄena StajiÄ potiÄe takoÄe sa juga; njen deda se doselio iz Kožana, i zvali su ga zbog toga `starac Koža`. Koža je poklonio zvono Sv. ÄurÄevskoj crkvi u Somboru, koje se po njemu prozvalo `Kožno zvino`. Pavle je imao joÅ” tri brata i dve sestre.[2] Osnovnu Å”kolu je Pavle pohaÄao u rodnom mestu u Somboru. Jedan od prvih uÄitelja bio mu je Vasilije MilanoviÄ, koji je docnije postao paroh somborski. Gimnaziju i bogosloviju zavrÅ”io je u Karlovcima, zatim je položio uÄiteljski ispit, oženio se, i postao Äakon i uÄitelj u Somboru 1809. godine. Njegova supruga bila je Katarina roÄena SotinÄev, sa kojom je imao sina jedinca Vasilija (umro 1854). Uskoro se istakao kao dobar pedagog i postao prvi profesor prve srpske preparandije u Sentandreji kod Budima (od 1812. do 1815) Na tom položaju ostao je punih sedamnaest godina i kada je preparandija premjeÅ”tena u Sombor(1815ā1829). Uz to je bio i paroh Sv. ÄurÄevske crkve u Somboru od 1810. godine. Objavio je 1823. godine knjigu prevedenih pripovetki sa nemaÄkog i francuskog jezika, pod naslovom `Ogledalo ÄoveÄnosti` Kada je 1824. godine ostao udovac, naumio je da se zakaluÄeri. Predstavnici crkve zamjerali su mu, Å”to je ranije pisao protiv monaÅ”tva i morao je duže vremena da provede kao isposnik u manastiru KruÅ”edolu, gdje se i zakaluÄerio 1829. godine i dobio novo ime Platon. Poslije toga ubrzo je postao iguman i arhimandrit, prvo u Å iÅ”atovcu, a kasnije u Bezdinu. Episkopsko zvanje Uredi Godine 1839. postavljen je za budimskog episkopa. Za vrijeme srpskog ustanka protiv MaÄara 1848. godine doÅ”ao je u vrlo nezgodan položaj. Ranije veÄ ponuÄeno mu mjesto naÄelnika za pravoslavnu crkvu u ugarskom Ministarstvu Prosvjete uspio je da odbije na zgodan naÄin, ali je biva primoran da se primi uprave nad cijelom srpskom crkvom pod ugarskom vlaÅ”Äu, kada je patrijarh RajaÄiÄ, kao duhovni voÄa pobunjenih Srba, proglaÅ”en izdajnikom. Ta okolnost, uz premjeÅ”taj AtanackoviÄa u baÄku eparhiju silom državne vlasti, bila je povod kasnijeg dugotrajnog sukoba s patrijarhom, iako se AtanackoviÄ meÄutim pridružio srpskoj vojsci kod Sombora i s njom preÅ”ao u Srem. Taj spor podastakao je AtanackoviÄa da napiÅ”e svoju apologiju i Å”tampa je u BeÄu 1850, pod naslovom Analitika. Austrijski car ga aprila 1854. godine odlikuje za zasluge `komardernim krstom Leopold ordena`.[3] AtanackoviÄa je postavio za baÄkog episkopa austrijski car 1848. godine a on je primio eparhijsku upravu tek 1851. godine. Veliko rodoljublje AtanackoviÄa ogleda se u njegovim darovima srpskim prosvjetnim ustanovama. On je dao (kuÄu vrednu) 40.000 forinti u Fond za osnivanje srpske pravne akademije u Novom Sadu. Dok se ista ne otvori, prihodi tog fonda su pripadali novosadskoj gimnaziji. Kupio je Å”tampariju Dr. MedakoviÄa i poklonio je srpskoj novosadskoj gimnaziji, (tzv. `Platonova Å”tamparija`). Osnovao je u Somboru `blagodejanije`[1] (ÄaÄki internat), nazvan Platoneum za stanovanje i ishranu - izdržavanje siromaÅ”nih uÄenika preparandije, pomagao je narodno pozoriÅ”te i druge ustanove. A na aljmaÅ”kom groblju kod Novog Sada podigao je sebi crkvicu - kapelu (u kojoj se redovno služba odvijala nedeljom i praznikom) za grobnicu, i pored nje je ustanovio Å”kolu za decu iz okoline (periferije grada) sa stanom za uÄitelje, i osigurao im izdržavanje. Godine 1841. je svoju liÄnu biblioteku od 787 knjiga poklonio Biblioteci Matice srpske,.[traži se izvor][4] ZaveÅ”tao je zdanja za Srpsku akademiju u kojima se sada nalazi Ogranak SANU u Novom Sadu.[5] Umro je posle dugog bolovanja vladika baÄki Platon na Cveti 9. aprila 1867. godine u Novom Sadu. Sahranjen je uz velike poÄasti u kapeli Sv. Apostola Petra i Pavla[6], koju je sam podigao (kao zadužbinu) na AlmaÅ”kom groblju u Novom Sadu.[7] NauÄni i književni rad Uredi Naslovna strana Ogledala ÄoveÄnosti (1823) Pavla (Platona) AtanackoviÄa PolitiÄki rad AtanackoviÄa vidi se naroÄito iz njegove knjige Dijetalne besjede (1845), u kojoj su Å”tampani njegovi govori, koje je u interesu srpskoga naroda držao na madžarskim zemaljskim saborima od 1837. do 1844. godine. AtanackoviÄ je znatne zasluge stekao i za Maticu srpsku, Äiji je predsjednik bio od njena prenosa u Novi Sad[8] pa do svoje smrti. Kao književni radnik bio je veÄ od 1845. godine poÄasni Älan ruskog ObÅ”Äestva istorji i drevnostej pri univerzitetu u Moskvi, ÄeÅ”kog muzeja u Pragu i DruÅ”tva srpske slovesnosti u Beogradu. AtanackoviÄ je poput viÅ”e drugih pravoslavnih arhijereja (StratimiroviÄa) bio slobodni zidar.[9] Od književnih radova AtanackoviÄa, kojih ima preko 40, najvažniji je Prinos rodoljubivih mislej na žertvenik narodnoga napretka, koji je je dvaput izdan (1856. i 1864), zatim Dijetalne besjede i Povijest rezidencije episkopata budimskago, a od Äasti i ovoga samog (1846); Pedagogika i metodika (1815) i dr. Uz to je AtanackoviÄ Å”tampao nekoliko nadgrobnih i drugih prigodnih besjeda i poslanica. Godine 1857. izaÅ”la su Äak tri njegova naslova.[10] Osobito mnogo je radio na Å”kolskoj književnosti i izdao je Äitav niz udžbenika, iz nauke o vjeri, o jeziku srpskom i njemaÄkom, matematici, pedagogiji i katihetici. Osim toga, preveo i Å”tampao veliki broj knjiga Sv. Pisma staroga i novoga zavjeta, kao i neke knjige stranih pisaca. Smatra se da je on bio prvi prevodilac pojedinih knjiga Starog zaveta na srpski jezik.[11] Tako je veÄ pred kraj svoga života, kao sedamdesetsedmogodiÅ”nji starac preveo njemaÄko djelo J. F. Hilera Neotstupni voÄa kroz vrleti i klance života, a za mladosti svoje 1823. i djelce L. Miterpachera Unterricht Ć¼ber Maulbaum ā u. Seidenraupenzucht, Å”to mu je iste godine donijelo i zvanje Ā»svilodjelija profesoraĀ« u srpskom somborskom Pedagogijumu. U borbi oko pravopisa bio je na strani konzervativaca, te je i na godinu dana pred smrt Å”tampao svoj Povtorni napjev nad azbukom, složen starcem Mirkom (1866). Georgije (ÄorÄe) MagaraÅ”eviÄ (AdaÅ”evci, 10. septembar 1793 ā Novi Sad, 6. januar 1830) je bio profesor, književnik, osnivaÄ Serbskog Letopisa u Budimu. Georgije MagaraÅ”eviÄ Georgije MagaraÅ”eviÄ 1.jpg Georgije MagaraÅ”eviÄ Datum roÄenja 10. septembar 1793. Mesto roÄenja AdaÅ”evci HabzburÅ”ka monarhija Datum smrti 6. januar 1830.ā(36 god.) Mesto smrti Novi Sad Austrijsko carstvo Potpis Georgije MagaraÅ”eviÄ signature.jpg Biografija Uredi Osnovnu Å”kolu je zavrÅ”io u AdaÅ”evcima, gimnaziju u Sremskim Karlovcima a filozofiju u PeÅ”ti. Nakon tog je uÄio bogosloviju u Sremskim Karlovcima i tu je 1813. godine postao privremeni profesor na gimnaziji a 1817. godine je preÅ”ao u Novi Sad. U novosadskoj gimnaziji je predavao do smrti, predmet ākrasnoreÄjeā. MagaraÅ”eviÄ je bio književnik koji se nije bavio beletristikom i imao je smisao da zabeleži sve Å”to je imalo znaÄaja za istoriju Srba i ima karakter kulturno-istorijskog dokumenta. Preveo je i kompletirao knjige: āNove istorijoÄeske pamjatodostojnosti života Napoleona Bonaparteā (1822), āIstorija najvažnii politiÄni Evropejski prikljuÄenija otvijenskoga miraā (1823). 1831. godine, posle njegove smrti, izdala je Matica srpska njegovu āKratku vsemirnu istorijuā i dr. No njegova je najveÄe zasluga Å”to je 1825. godine u Budimu pokrenuo Serbsku Letopis. VeÄ krajem 1825. godine su nastale teÅ”koÄe sa Å”tampanjem, a da bi se Letopis održao osnovana je Matica srpska 4. februara 1826. Tako je MagaraÅ”eviÄ svojim Letopisom izazvao osnivanje Matice srpske. MagaraÅ”eviÄ je bio retko živa duha i humani Äovek, Äak i po pogledu na jezik i tako je branio i preporuÄivao narodni jezik, kao uslov za ulazak Srba u zajednicu prosveÄenih naroda. Bio je oženjen Katarinom, sa kojom nije imao dece. Umro je o Bogojavljenju 1830. godine u Novom Sadu.[1] tags: istorija srpske knjizevnosti stare srpske knjige stara srpska knjiga devetnaesti vek xix veka 19. knjige Å”tampane u beÄu antikvarne knjige ...
EKSTREMNO RETKO IZDANJE! Prvo izdanje jedine knjige pesama jednog od `ukletih` pesnika srpske avangarde DuÅ”ana SrezojeviÄa. U veoma dobrom stanju. Rikna malo zacepljena s donje strane. Unutra i spolja odliÄno oÄuvano, kompletno, bez pisanja. DuÅ”an SrezojeviÄ (Jagodina 12. oktobar 1886 ā Beograd 15. januar 1916) je bio srpski avangardni pesnik, pripovedaÄ i polemiÄar. Osnovnu Å”kolu i gimnaziju, do male mature, zavrÅ”io je u Jagodini, a viÅ”e razrede i maturu u Beogradu. Studirao je srpsku književnost, nacionalnu istoriju i francuski jezik, kod Bogdana i Pavla PopoviÄa, Jovana SkerliÄa, Aleksandra BeliÄa. Diplomirao je 1911. godine. Prvu pesmu objavio je 1908. u Srpskom književnom glasniku. Poeziju je uglavnom objavljivao u sledeÄim Äasopisima i listovima: Brankovo kolo (1909-1911), Borba (1910 ā 1912), Novo vreme (1910), Socijalist (1910), Zvezda (1912). Njegovu pesmu UnutraÅ”nji dijalog uvrstio je Bogdan PopoviÄ u Antologiju novije srpske lirike (1911) [ Za života objavio je samo jednu zbirku pesama, Zlatni dasi (Kragujevac, 1912). DuÅ”an SrezojeviÄ, nepravedno skrajnuti pesnik bez groba, spomenika i ikakve fotografije, koji je sa nekoliko pesama (koje su predstavljale poetski meÄaÅ” i preteÄu avangarde), dosegao vrhove srpske poezije, mnogo godina posle smrti, književno je vaskrsao (naroÄito, preko njegove āBezimene pesmeā) blagodareÄi antologijama i istorijama naÅ”e književnosti, Äiji su prireÄivaÄi i autori bili Bogdan PopoviÄ, Božidar KovaÄeviÄ, Vasko Popa, Zoran MiÅ”iÄ, Predrag Palavestra, Miodrag PavloviÄ i drugi. Posebno treba istaÄi da je knjiga preÅ”tampana (sa obimnom studijom, komentarima i beleÅ”kama Dragutina OgnjanoviÄa) u izdanju kragujevaÄke Svetlosti 1975. godine. Ista je doživela joÅ” jedno izdanje, pod imenom āZlatni dasi i druge pesmeā, prireÄivaÄa Milivoja Nenina i Zorice AdžiÄ, objavljeno 2008. godine u Beogradu. Književni klub āÄura JakÅ”iÄā, iz Jagodine, ustanovio je od 1989. godine, književnu nagradu āDuÅ”an SrezojeviÄā, koja se dodeljuje za najbolju knjigu pesama refleksivne ili metafiziÄke tematike, objavljenu na srpskom jeziku, u protekloj godini. Poznati jagodinski novinar i književnik Bajo DžakoviÄ objavio je 1999. godine dokumentarnu radio ā dramu, koja govori o jednom dogaÄaju iz burnog života DuÅ”ana SrezojeviÄa, pod nazivom āDva pucnja u Å arenoj kafaniā. U poznatoj knjizi eseja Osam pesnika, objavljenoj l963. godine, za pesnika DuÅ”ana SrezojeviÄa (l886āl9l6) Miodrag PavloviÄkaže: āSrezojeviÄje pesnik koji je najmanje pisao, o kome se najmanje pisalo i o kome se najmanje zna, barem u ovom trenutkuā. Ovaj pesnik, Äiji lik nije saÄuvan ni na jednoj fotografiji, napisao je tridesetak pesama. Unutarnji dijalog, Bezimena pesma, Poslednji samrtnik, pesme su koje se nalaze u desetinama izbora i antologija srpskog pesniÅ”tva (PavloviÄa, B. PopoviÄa, TontiÄa, MiÅ”iÄaā¦). SrezojeviÄ āgostujeā i u Popinom Äuvenom zborniku pesniÄkih snoviÄenja `PonoÄno sunce`. Pominju ga i njegovim delom se bave i znaÄajni istoriÄari srpske književnosti: DragiÅ”a VitoÅ”eviÄ, J. DeretiÄ, P. Palavestra, R. KonstantinoviÄā¦ Autor - osoba Š”ŃŠµŠ·Š¾ŃŠµŠ²ŠøŃ, ŠŃŃŠ°Š½, 1886-1916 = SrezojeviÄ, DuÅ”an, 1886-1916 Naslov ŠŠ»Š°ŃŠ½Šø Š“Š°ŃŠø / ŠŃŃŠ°Š½ Š”ŃŠµŠ·Š¾ŃŠµŠ²ŠøŃ Vrsta graÄe poezija Jezik srpski Godina 1912 Izdavanje i proizvodnja ŠŃŠ°Š³ŃŃŠµŠ²Š°Ń : ŠØŃŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŠøŃŠ° Š . ŠŠ¾Š²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃŠ°, 1912 FiziÄki opis 55 ŃŃŃ. ; 22 cm UDK 886.1-14 Link Digitalna Narodna biblioteka Srbije http://www.digitalna.nb.rs/wb/NBS/Tematske_kolekcije/procvat_pismenosti/NBS9_moderna/II_10069 `Pesnik DuÅ”an SrezojeviÄ, [...] umro je pomraÄene svesti u duÅ”evnoj bolnici. Do groba ga je ispratio samo Petar KoÄiÄ. 1927. godine njegov grob je prekopan. Od pesnika nije saÄuvana nijedna fotografija. Iako se pojavljivao u antologijskim pregledima, nikada nije uvrÅ”ten u kanonske pesnike. Pre svega zahvaljujuÄi trudu Milivoja Nenina (i Zorice HadžiÄ), SrezojeviÄeve pesme su ponovo dostupne svima zainteresovanima`. ZLATNI DASI Pola veka posle Äure JakÅ”iÄa u Kragujevac dolazi joÅ” jedan znaÄajan srpski pesnik, DuÅ”an SrezojeviÄ. Njegov dolazak u varoÅ” na Lepenici je imao malu predistoriju. U leto 1911. godine SrezojeviÄ je diplomirao na beogradskom Filozofskom fakultetu kao jedan od najboljih studenata u svojoj generaciji; njegov diplomski rad je pohvaljen, tako da je on sa punim pravom oÄekivao da Äe dobiti posao u nekoj od beogradskih Å”kola. To se može videti i iz molbe koju on upuÄuje Ministarstvu prosvete: `ZavrÅ”ivÅ”i univerzitetske studije, Äast mi je umoliti G. ministra prosvete da me izvoli postaviti za suplenta u Äetvrtoj Beogradskoj Gimnaziji. LiÄno uveren da se, kod nas, umetnost može negovati samo u Beogradu, ja ponavljam molbu da se pri mom postavljenju uzmu u kombinaciju samo beogradske gimnazije (Äetvrta ili koja druga), u unutraÅ”njost uopÅ”te ne mogu da idem. Biti uvek u toku književnosti, u krugu literarnih ljudi znaÄi mnogo za onog ko se bavi književnoÅ”Äu, i ja mislim da Äe G. ministar ovaj razlog za moju službu u Beogradu oceniti i kao opravdan i kao jak.` Možda je i sam ton SrezojeviÄeve molbe uticao da on ne dobije postavljenje ni u jednoj od beogradskih Å”kola, veÄ ga Ministarstvo upuÄuje na rad u Drugu kragujevaÄku gimnaziju. Prema seÄanju i svedoÄenju savremenika, on se u Å”umadijskoj varoÅ”i nije najbolje snaÅ”ao. Zbog politiÄkih stavova (bio je socijalista) i odnosa prema ljudima iz okruženja (bio je veoma otvoren u komunikaciji) Äesto je dolazio u sukob sa neposrednom okolinom. Ipak, za Kragujevac je vezan njegov najveÄi književni uspeh, objavljivanje knjige pesama Zlatni dasi (1912. godine). Rastrzan izmeÄu literarnih ambicija i želje da materijalno pomogne porodici, pesnik oktobra 1911. godine ponovo upuÄuje molbu ministru prosvete: `Molim g. Ministra da me izvoli postaviti u Jagodinu, u uÄiteljsku Å”kolu (ili gimnaziju, ako je popunjen broj nastavnika u uÄiteljskoj Å”koli). Razlog: nemoguÄnost opstanka u materijalnom pogledu zbog dugova koje sam kao student bio prinuÄen da nabavim i potreba da živim u Jagodini, obavezan da potpomažem svoje roditelje, koliko mogu.` Njegova molba ni ovoga puta nije povoljno reÅ”ena, pa pesnik maja 1912. godine ponovo Äini napor da dobije premeÅ”taj: `PobuÄen rÄavim materijalnim prilikama svojih roditelja i svojim liÄnim uÄtivo molim Gospodina Ministra da me premesti u Jagodinu, u gimnaziju ili uÄiteljsku Å”kolu.` ProsleÄujuÄi SrezojeviÄevu molbu Ministarstvu prosvete direktor Druge kragujevaÄke gimnazije je dodao napomenu `da je treba uvažiti, poÅ”to su razlozi u njoj navedeni, koliko je potpisanome poznato, potpuno taÄni i opravdani.` Iz lekarskog uverenja od 4. avgusta 1912. godine saznajemo da pesnik `boluje od katara u pluÄima i da se radi leÄenja nalazi na ÄurÄevom brdu.` SrezojeviÄ lekarsko uverenje sa novom molbom za premeÅ”taj ponovo upuÄuje ministru prosvete: `Po lekarskom uputstvu, radi leÄenja od akutnog katara u vrhovima pluÄa sa izbacivanjem krvi, ovo leto provodim na jednom brdu u okolini Jagodine, na naÄin koji mi je prepisao iskusni kragujevaÄki lekar Dr. AntiÄ. Po miÅ”ljenju jagodinskog lekara, da bih koliko-toliko poboljÅ”ao stanje svojih pluÄa, koje je u ovom trenutku joÅ” vrlo rÄavo, potrebno je da ostanem na ovom brdu joÅ” znatno duže vreme. Ja molim Gospodina Ministra da, uvažavajuÄi lekarske razloge i imajuÄi obzira prema mom rÄavom zdravlju, izvoli odobriti da odsustvujem od dužnosti nastavnika i razrednog stareÅ”ine III razreda Druge kragujev. Gimnazije od 11. do 31. avgusta ove godine.` Lekarsko uverenje i molbu DuÅ”ana SrezojeviÄa od 8. avgusta 1912. godine direktor KragujevaÄke gimnazije prosleÄuje Ministarstvu u Beogradu sa napomenom da je SrezojeviÄ `zaista delikatnog zdravlja i da je i pored toga dužnost vrÅ”io taÄno. SrezojeviÄ sad izgleda bolje nego li preÄe` i da bi mu i on sam `rado odobrio molbu, da nije pala u nezgodno vreme za odsustvovanje.` Zato predlaže Ministarstvu da se SrezojeviÄu `ne odobri odsustvo` i moli da se reÅ”enje donese Å”to hitnije i uputi Gimnaziji. Uprkos takvom, kontradiktornom predlogu direktora Gimnazije ministar Sv. JovanoviÄ odobrava SrezojeviÄu odsustvo do 26. avgusta `s tim da posvrÅ”ava poslove oko ispita ako ih ima.` Kao suplent za srpski i latinski jezik SrezojeviÄ ostaje u Kragujevcu do januara 1913. godine. PoÄetkom drugog polugodiÅ”ta Å”kolske 1912/13. konaÄno je premeÅ”ten u Jagodinsku gimnaziju u kojoj predaje francuski jezik. MeÄutim, to nije kraj njegovih nevolja. Aprila 1913. godine mladi srpski pesnik je smeÅ”ten u duÅ”evnu bolnicu u Beogradu u kojoj ostaje do kraja života. BEZIMENA PESMA I PESNIK BEZ LICA DuÅ”an SrezojeviÄ: Zlatni dasi i druge pesme (priredili Milivoj Nenin i Zorica HadžiÄ) Službeni glasnik, Beograd, 2008. Prva pesma DuÅ”ana SrezojeviÄa objavljena je 1908. u Srpskom književnom glasniku. Do prvog pristojnog izdanja pesme ovog pesnika su morale da Äekaju ceo vek. SrezojeviÄ je 1912. u Kragujevcu objavio zbirku Zlatni dasi sa dvadeset i dve pesme, sa nekoliko praznih strana u sredini, Å”to nije bio nikav izuzetak u Å”tampi toga vremena. Dragutin OgnjanoviÄ objavljuje u Kragujevcu (1975) sabrane SrezojeviÄeve pesme (svega trideset), ali ih deli u tematske cikluse, izdavajajuÄi ljubavne pesme od proleterskih, vizionarskih i sliÄno. Ovakvo Äitanje lirike, a to Äu pokuÅ”ati da pokažem na primeru SrezojeviÄevih pesama, pogubno je. Äitalac ulazi u svet jednog dela sa razraÄenim sistemom pojmova i pokuÅ”ava da pesme prilagodi tom sistemu. Novo, kritiÄko izdanje Zlatnih daha predstavlja ne korak napred, veÄ valjan temeljac za svako buduÄe prouÄavanje SrezojeviÄevog dela. Osim zbirke Zlatni dasi, u dodatku se nalaze pesme koje SrezojeviÄ u nju nije uvrstio. TakoÄe su date i starije verzije nekih pesama. Precizno je data bibliografija pesama DuÅ”ana SrezojeviÄa, kao i literatura o njemu. Pogovor Milivoja Nenina detaljno prolazi kroz recepciju SrezojeviÄevog dela, ukazujena vrline i mane koji su pojedini autori nalazili SrezojeviÄu, ali, na mestima gde za to ima potreba, miÅ”ljenja tih autora argumentovano pobija ili ukazuje na njihove manjkavosti. Generalni sud o SrezojeviÄevom delu je izostao. Može se pretpostaviti da je Nenin želeo da da pouzdan vodiÄ kroz prouÄavanje SrezojeviÄevog dela. Svako veÄe uplitanje sopstvenih stavova bilo bi razlog novim polemikama i na kraju dovelo do toga da ova knjiga ne bude adekvatan priruÄnik. SrezojeviÄev opus je namanji u naÅ”oj književnosti. Od njega bi bio manji jedino opus Mladena Leskovca, ako se zanemari njegov prevodilaÄki i teorijski rad. SrezojeviÄ, meÄutim, ceo stoji iza svojih trideset pesama. Od njega nije saÄuvano niÅ”ta, ni grob, pa Äak ni fotografija. Sa jedne strane, on se može nazvati ukletim pesnikom. RoÄen 1886, 1912. objavljuje prvu zbirku koja je saÄekana nemilosrdnije i od Disove. Zbog jednog ljubavnog skandala 1914. zavrÅ”ava u duÅ”evnoj bolnici. Umire 1916. nepoznat, nepriznat, do groba ga ispraÄa samo prijatelj iz bolnice, Petar KoÄiÄ. Sa druge strane ā SrezojeviÄ je roÄen pod sreÄnom zvezdom. Kao najbolji student književnosti, miljenik Bogdana PopoviÄa, SrezojeviÄ je jedini pesnik zastupljen u Antologiji novije srpske lirike, a da pre toga nije imao objavljenu zbirku. To Å”to je na taj naÄin uÅ”ao tamo gde Dis nije, i gde je KostiÄ tako loÅ”e proÅ”ao, SrezojeviÄa je Äinilo zagonetnim likom. Savremenici su njegovo prisustvo u Antologiji oÅ”tro kritikovali. Možda je to i doprinelo negativnoj recepciji Zlatnih daha. SrezojeviÄ je, meÄutim, uvek imao i branilaca. To se može opravdati i time Å”to stoji na poÄetku naÅ”e proleterske poezije. Prisustvo SrezojeviÄa u antologijama srpske poezije prdstavlja jedno od svedoÄanstava tog uspeha. Desetak njegovih pesama, dakle treÄina opusa, naÅ”lo je svoje mesto u nekoj od antologija. Nenin detaljno navodi koje su SrezojeviÄeve pesme pojedini kritiÄari izdvajali. Na osnovu toga jasno se istiÄu dve pesme ā Poslednji samrtnik i Bezimena pesma. PoÄeÄu s tradicionalnom tematskom podelom SrezojeviÄeve poezije, koju osim OgnjanoviÄa istiÄe i PavloviÄ, a sam Nenin se preÄutno saglaÅ”ava. Jedna od boljih SrezojeviÄevih pesmama, Nostalgija, poÄinje sumornom slikom besmislenog i muÄnog života ljudi i malom gradu, a zavrÅ”ava kolektivnom epifanijom. Pesma je tajanstvena, precizna, snažna. Svakako jedna od boljih vizionarskih pesama. Ali, da li je to vizionarska pesma? Aleksandar PejoviÄ ju je svrstao meÄu ljubavne. OgnjanoviÄ je stavlja meÄu proleterske. Nenin to naziva problematiÄnim, ali se sam posebno ne izjaÅ”njava. Nostalgija se nalazi pre Proleterove pesme. Možda SrezojeviÄ ima i slabijih pesama, ali svojom dužinom i brojem trivijalnih stihova ova ostavlja najnepovoljniji utisak. MeÄutim, u njoj postoje stihovi koji neobiÄno podseÄaju na one iz Nostalgije: I kad na mutnom novembarskom svodu, Ko magijom ukaza se sunce I budeÄi iz mrtvih snova vodu Purpurnom kiÅ”om zapraÅ”i vrhunce: ZastremiÅ”e sve glave u visinu, Sa oÄima mutnog, grozniÄavog sjaja, Zagnjureni u bezdanu dubinu Purpurnih polja pruženih bez kraja. (NOSTALGIJA) Äujmo taj divni Glas koji poziva! Mi Äemo stiÄi! ā NaÅ”e hrabre Äete Pred horizontom koji se raskriva, ZastaÄe o Ä a r a n e, i zanete. (PROLETEROVA PESMA) SrezojeviÄeva ljubavna poezija jednoduÅ”no je negativno ocenjena. Sve zamerke koje su uputili prethodni Äitaoci ā stoje. Äini mi se, meÄutim, da su se oni hvatali za ono Å”to je loÅ”e, ne samo u SrezojeviÄevoj ljubavnoj lirici, veÄ ono Å”to je loÅ”e u ljubavnoj lirici uopÅ”te. Kod SrezojeviÄa, istina, ima dosta takvih mesta. MeÄutim ne može se prihvatiti PavloviÄeva tvrdnja da je `SrezojeviÄ napisao pesme bez liÄnijih tonova, i te se pesme u definitivnoj oceni ovoga pesnika mogu zanemariti.` SrezojeviÄ zaista nema uspelih ljubavnih pesama. Pesma Sanjarija, koju Vladimir Äerina smatra jedinom SrezojeviÄevom pesmom `uspeÅ”nom do kraja`, naprosto je slaba i nebitna. Treba imati u vidu da je Äerina tražio formalno savrÅ”enstvo u pesmama. SrezojeviÄ se celog života tražio kao pesnik. Samo nekoliko njegovih pesama mogu se tretirati kao zrele, dakle uspele. Upravo zahvaljujuÄi toj nezrelosti uspeo je da, po uzoru na prethodnike, napiÅ”e formalno uspelu pesmu kakva je Sanjarija. LiÄne utiske, meÄutim, joÅ” nije znao da uobliÄi pa mu te pesme izgledaju manjkavo. Recimo, u pesmi Äari pojedinosti, SrezojeviÄ veoma zrelim stihovima ispisuje prve dve strofe ā rakiÄevski. MeÄutim, u zavrÅ”nom distihu javlja se autentiÄni SrezojeviÄev doživljaj: `nežno me uzbudi// Tvoj osmeh taman plaÅ”ljivih slifida,/ Na licu koje pali plamen stida.` Nedovoljno za uspelu pesmu, ali dovoljno za autentiÄan ljubavni doživljaj. Lepa je i pesma o nautaživosti želje, CveÄe ljubavi: `Oh! zalud žvaÄem ovo slatko cveÄe,/ Kad se za svakim pupoljkom, utami/ Tvog grla, uvek jedan drugi kreÄe./ Koji, joÅ” slaÄi, uzdah mi izmami!` NajliÄnija i najbolja SrezojeviÄeva ljubavna pesma je U prolazu. I u njoj je mnogo poznatog i trivijalnog. Osim toga, pesma je loÅ”e uobliÄena. Prve tri strofe govore o razvoju jedne sluÄajne ljubavi do vremena kada je meÄu njima `bedem predrasuda`. Oni su se sa tim pomirili i odluÄuju da se rastanu. Upravo u ovom trenutku, SrezojeviÄ postaje veliki pesnik, kakav Äe biti i u svojim najboljim pesmama: Pa ipak... ja bih tako silno hteo Da, milujuÄi tvoje meke kose, Sa nežnim ushiÄenjem priÄam ceo San o životu, sav od sjajne rose. I, kroz poljupce Äeste kao kiÅ”a, Sad sluÅ”am kako veje, kao mana, Srebrna pesma, sve bleÄa i tiÅ”a, Tvog glasa, kao onog snežnog dana... (U PROLAZU) Motiv neostvarenog sna centralni je motiv SrezojeviÄavog pesniÅ”tva. Oko njega su okupljene sve njegove bolje pesme, ukljuÄujuÄi i ovu ljubavnu. Shema je jednostavna. Na poÄetku postoji san. San se potom pokaže neostvarivim. Ali, ljubav prema snu ostaje. SrezojeviÄev put u ludilo bio je logiÄni korak dalje. Ovaj iskustveni obrazac postoji i u Pesmi koju nikad neÄu napisati. To je pesma o neizrecivom, o gorÄini pesniÄkog neuspeha. U ovoj pesmi to nije liÄni neuspeh veÄ neuspeh jednog projekta ā pesniÄkog projekta. Pesma Poslednji samrtnik govori o neuspehu jednog drugog, važnijeg projekta ā ÄoveÄanstva i života uopÅ”te. OseÄanje pesnika iz Pesme koju nikad neÄu napisati i oseÄanje prirode da je život bio neuspeh ā sliÄni su: Moje zanavek ugaÅ”ene grudi Ogromna crna pritisnuÄe tuga. Pod mrazlim dahom ubistvene studi U vrtlozima oÄajanja duga. (PESMA KOJU NIKAD NEÄU NAPISATI) I dokle tvoje materinske grudi Pali k`o otrov, bol jedan beskrajan: Dok crna neman neumorno, budi Leden užas, svud sa grozom vajan. (POSLEDNJI SAMRTNIK) ZavrÅ”na strofa Poslednjeg samrtnika, meÄutim, podseÄa na zavrÅ”ne strofu pesme U prolazu. Tvoj sveti uzdah mirisaÄe ti`o Na miriÅ”ljave prainskonske vlage, ā Setne i suzne, i san neki mio Koji tiÅ”taÅ”e tvoje grudi drage (POSLEDNJI SAMRTNIK) Da podvuÄem ā priÄanje se pretvorilo u uzdah (poÅ”to se nema kome Å”ta reÄi), prvi (snežni) dan ljubavi postaje praiskonski vlažni dan; san o životu postaje neodreÄen `san neki mio`. U SrezojeviÄevoj ljubavnoj lirici nalaze se zameci najboljih njegovih ostvarenja. Nesavesno ih odbaciti ā bilo bi pogreÅ”no. MoguÄe je da je bio previÅ”e pritisnut savremenom ljubavnom poezijom da bi autentiÄni izraz ostvario u njoj ā ali to ne znaÄi da tog autentiÄnog izrazanije ni bilo. Pesma UnutraÅ”nji dijalog predstavlja joÅ” jedan od vrhova SrezojeviÄevog dela. U ovoj dugaÄkoj pesmi se preispituje svrha Äovekovog postojanja, a sa tim i smisao pesniÄkog stvaranja. KljuÄnu ulogu igraju dve poslednje strofe: Do meÄe moÄi. BiÄe dosta ako, Kucnuv i ja u uzviÅ”eno zvono U koje kuca pokolenje svako, Jedno sa drugim, s verom ili bono, ā Vidim kako se, u magli Å”to rudi. K`o nezapamÄen mastodont prastari, U ogromnom ležiÅ”tu svom budi Univerzalna zagonetka stvari. PokuÅ”aj da se `kucne u zvono` predstavlja upisivanje u ÄoveÄanstvo. Nije reÄ samo o prostom postojanju, to postojanje se mora i opravdati. U pozadini ovih stihova krije se ideja da ostvareno delo predstavlja ostvarenje života. To ostvarenje je istovremeno i uÄeÅ”Äe u neÄemu kolektivnom. Ne samo da se tajna nasluÄuje tim kucanjem, ona se time spasava zaborava. ÄoveÄanstvo koje pokuÅ”ava da do nje doÄe svesno je da je neÅ”to zaboravilo. Kada togan ema zaborav je potpun ā zaborav zaboravljenog . Tu se za SrezojeviÄa otkriva svrha svih uzaludnih napora uživotu. Ne u cilju do koga treba da dovedu, veÄ u zlu koja ova budnost pesnika treba da spreÄi. Možda bi se umesto ovog, helderlinovskog tumaÄenja pesme, mogla ponuditi i drugaÄija marksistiÄka perspektiva, u skladu sa SrezojeviÄevim proleterskim pesmama. Izbudismo se iz dubina tame. Glasovi mutni iz neznanog kuta PiÅ”te, zovuÄi nekuda, i mame. Å um njihov veÄno naÅ”im tragom luta. TuÄni svodovi pogledaju tamno, VeÄito neÅ”to ÄekajuÄi. Bludi Sluktanje jedno silno, nepojamno. I sve za NeÅ”to svoj podsticaj nudi. Grudi se naÅ”e nadimaju. Grizu Nam tamna Äela pijavice bora. Svoje duhove osjeÄamo blizu VeÄitih, nikad netaknutih gora. Mirni smo kao kipovi i bledi. U dubinama gde Veliko rudi, Sve ljudsko u nas mrzne se i ledi. Sa dahom bogova nismo viÅ”e ljudi. Pokret bogova vasiona sluti. Ali on joÅ” ne dolazi. Pun tame, NaÅ” pogled dubok veÄne sfere muti, Pred sobom svuda cepajuÄi skrame. Dah nam se gasi... A trenuci mile. (Ne mari: Vreme neka valja vale.) Oko duhova naÅ”ih koji Äile, Oreoli se uzviÅ”eni pale. (BEZIMENA PESMA) Bezimena pesma stoji kao vrhunac SrezojeviÄeve poezije. Istorija ÄoveÄanstva (ili opÅ”ta sudbina) predstavljena je kao život pojedinca, i to Äistim slikama, bez direktnog poreÄenja. Život pojedinca uhvaÄen je u stadijumima: `izbudismo se`; `mame (nas)`; `Grizu/ Nam tamna Äela pijavice bora`; `dah nam se gasi`. Prvo lice množine ukazuje na to da je reÄ o ÄoveÄanstvu ili opÅ”toj sudbini Äoveka. TumaÄenje i ovde ostaje otvoreno. Ima povoda da se pesma proÄita kao proleterska: `VeÄito neÅ”to ÄekajuÄi`; `I sve za NeÅ”to svoj podsticaj nudi`. Ovde bi trebalo izbeÄi intencionalnu zabludu ili smeÅ”tanje pesme u žanrovske okvire. Misaoni sklop je zaokružen i može se stavljati u razliÄite kontekste. LiÄna sudbina je gramatiÄkim sredstvima (prvim licem množine) stavljena na nivo opÅ”te. UopÅ”teno govoreÄi, u pesmi je reÄ o razvoju Äoveka. On nastaje ni iz Äega: `Izbudismo se iz dubine tame`. Svet je nejasan: `Glasovi mutni iz neznanog kuta`. Ono Å”to Äoveka mami nije, kako bi se oÄekivalo, telesno iskustvo. Ta faza je kod SrezojeviÄa zanemarena. Iskustvo koje se uzima u obzir nije Äulno, ono odmah pripada nekom viÅ”em svetu. Duh Äeveka se vremenom približava tom neÄulnom: `Svoje duhove oseÄamo blizu/ VeÄitih nikad netaknutih gora.` Gore netaknute na naÄinna koji je to sluÄaj sa `zagonetkom stvari` iz UnutraÅ”njeg dijaloga. One nisu neÅ”to Å”to pojedinac nije dostigao, veÄ neÅ”to Å”to nikada nije dostigao. O tome svedoÄi ovo `mi`. Zatim slede sasvim helderlinovski stihovi: `Pokret bogova vasiona sluti/ Ali on joÅ” ne dolazi.` Smrt o kojoj se govori na kraju svedoÄi o tome da oni nisu ni doÅ”li. Najzagonetniji je zavrÅ”etak pesme: `Oko duhova naÅ”ih, koji Äile,/ Oreoli se uzviÅ”eni pale`. I po cenu moguÄeg uÄitavanja usudiÄu se da protumaÄim kraj, a time i celu pesmu. Oreoli koji se pale nisu oreoli biÄa koja su doÅ”la do suÅ”tine. Vizija kojom se smrÄu osvetljava i osmiÅ”ljava život nije ni neobiÄna, ni nova. Äini mi se da se iz SrezojeviÄeve pesme može izvuÄi jedan dublji sloj znaÄenja. Te duÅ”e, koje su težile neÄemu viÅ”em, ne dosežuÄi ga, postaju sveci, uzori na koje se treba ugledati. To je Smisao života. Ne ā postiÄi cilj, veÄ samo `kucnuti u zvono`. U njega treba da kucne `pokolenje svako`. Oni koji su kucali pre, na to pozivaju. Oni koji Äe doÄi ā imaÄe `nas` kao uzore, svece. Jednom reÄju, za SrezojeviÄa je ispunjen, uzoran, pravi ljudski život samo onaj koji je ispunjen Äežnjom za neÄim viÅ”im. Bezimena pesma prati ljudski poraz u tom životu, ali tom porazu daje status uzornog poraza i jedinog moguÄeg smisaonog života. Ne osmiÅ”ljava se život smrÄu, veÄ obrnuto, u smrti se dobija oreol za takav život. Ukoliko se `mi` razume kao apsolutno `mi`, kao celokupno ÄoveÄanstvo, onda se taj cilj može shvatiti i kao cilj ÄoveÄanstva. Ne, dakle, doÄi do neÄega konkretnog i ostvarenog, veÄ veÄno težiti onom najdubljem i nedostižnom. avangarda, retko izdanje, bibliofilsko izdanje, moderna KC
Š¤.ŠŠ½ŃŠøŠ»ŃŠ¾Š½ - ŠŠ·Š¾Š±ŃŠ°Š¶ŠµŠ½ŠøŠµ ŠæŠµŃŠµŠ²Š¾ŃŠ¾ŃŠ¾Š² Š² ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠµŃŠŗŠ¾Š¹ ŃŠøŃŃŠµŠ¼Šµ ŠµŠ²ŃŠ¾ŠæŠµŠ¹ŃŠŗŠøŃ Š³Š¾ŃŃŠ“Š°ŃŃŃŠ², Ń ŠøŃŃ Š¾Š“Š° ŠæŃŃŠ½Š°Š“ŃŠ°ŃŠ¾Š³Š¾ ŃŃŠ¾Š»ŠµŃŠøŃ Š¢Š¾Š¼ 1 Sankt Peterburg, tipografija Konrada Vingebera, 1838. Tvrd povez, 313 strana. KNJIGA JE PRIPADALA MILOSU S. MILOJEVICU MACVANINU, STO POTVRDJUJE SVOJERUCNI POTPIS NA NASLOVNOJ STRANI! MiloÅ” S. MilojeviÄ (Crna Bara, 16. oktobar 1840 ā Beograd, 24. jun 1897) bio je srpski publicista, uÄitelj, pravnik i oficir. Osnovnu Å”kolu i gimnaziju zavrÅ”io je u Å apcu i Beogradu. Å kolovanje je potom nastavio u Kijevu i Moskvi. Godine 1870. postao je profesor gimnazije u Beogradu, da bi od 1873. do 1876. godine, bio upravitelj i profesor drugog odeljenja beogradske Bogoslovije. Aktivno je uÄestvovao u Srpsko-turskim ratovima 1876ā1878. Za profesora i direktora gimnazije u Leskovcu postavljen je 1881. godine. Godine 1890. postavljen je za upravitelja Svetosavske veÄernje bogoslovsko-uÄiteljske Å”kole. Bio je i upravnik Svetosavske veÄernje Å”kole (1891ā1893). Njegov rad su javno i oÅ”tro kritikovali sledeÄi njegovi savremenici: Stojan NovakoviÄ, Jovan CvijiÄ i dr. O tome postoje brojna svedoÄanstva, a njegovo uklanjanje iz nauÄne sfere vremenom je postala trajna i nepromenljiva Äinjenica, zbog kako su naveli Å”tetnog delovanja i revizije srpske nauÄne istoriografije. Istaknuti istoriÄari njegovog doba su bili izrazito kritiÄni prema MilojeviÄevom istoriografskom radu. Nije izabran u Srpsku kraljevsku akademiju nakon Älanstva u Srpskom uÄenom druÅ”tvom. Akademija mu se zahvalila poÄasnim Älanstvom ali ne angažovanjem u istoj.[1] Poreklo i Å”kolovanje RoÄen je u sveÅ”teniÄkoj porodici u selu Crna Bara, u MaÄvanskom srezu (Podrinjski okrug) od oca Stefana (18??-1849) i majke Sofije (18??-1874).[2] Zbog toga su ga zvali po rodnom kraju āMaÄvaninā. Osnovnu Å”kolu zavrÅ”io je u selu Glogovcu, a gimnaziju u Beogradu (1859). Od 1859. do 1862. godine, izuÄavao je pravne nauke na Beogradskom liceju, a zatim je kao Ā»državni pitomacĀ« (stipendista države) pohaÄao (po Å”est semestara) na Pravnom i Filozofskom fakultetu u sklopu Moskovskog univerziteta. U Moskvi je konkretno studirao (ne zavrÅ”ivÅ”i studije[3]) Filologiju slavenskih živih i izumrlih plemena s politiÄkom istorijom i književnoÅ”Äu. MeÄu tamoÅ”njim profesorima na njega je najveÄi utisak ostavio ruski slavista prof. Josif MaksimoviÄ BoÄanski (rus. ŠĢŃŠøŠæ ŠŠ°ŠŗŃŠøĢŠ¼Š¾Š²ŠøŃ ŠŠ¾Š“ŃĢŠ½ŃŠŗŠøŠ¹: 1808ā1877). Podstaknut usvojenim znanjima, prvi put se javno oglasio 1866. godine Älankom āPropagande u Turskojā, buduÄi da su Srbi u to vreme joÅ” uvek bili pod stranom vlaÅ”Äu. Profesionalna karijera Po povratku (1865) u Kneževinu Srbiju (1815ā1882) zapoÄinje rad u državnoj službi (slede postavljenja/imenovanja):[4] 16. septembra 1865. godine ā za pisara treÄe klase u Valjevskom okružnom sudu 22. novembra 1865. godine ā za pisara druge klase u Apelacionom sudu u Beogradu 3. maja 1866. godine ā za pisara prve klase u u Apelacionom sudu u Beogradu 4. novembra 1866. godine ā za sekretara druge klase u TrgovaÄkom sudu u Beogradu 11. februara 1870. godine ā za profesora Beogradske gimnazije 14. avgusta 1873. godine ā za profesora i upravitelja II odeljenja Beogradske bogoslovije (predavao je srpsku sintaksu i srpsku istoriju[5]) 11. septembra 1881. godine ā za profesora LeskovaÄke niže gimnazije (predavao je istoriju Srba u 3. i 4. razredu i srpsku sintaksu u 4. razredu[6]) 22. februara 1887. godine ā za upravitelja Pripravne Å”kole u Leskovcu (ova Å”kola nikada nije ni otvorena, pa MilojeviÄ ostaje upravitelj u gimnaziji) 1. januara 1890. godine ā za direktora LeskovaÄke niže gimnazije 6. oktobra 1890. godine ā za profesora I Beogradske gimnazije (ovu dužnost nije vrÅ”io, jer je dobio drugo bolje imenovanje) 1890 ā za upravitelja (do 1891. godine) i profesora Svetosavske Bogoslovsko-uÄiteljske Å”kole 1. maja 1893. godine ā (ukazom) je penzionisan Kada je osnovao Drugo odeljenje Bogoslovije (1873) MilojeviÄ za njega probira studente iz svih srpskih krajeva pod Turcima i hitno ih sprema za uÄitelje i sveÅ”tenike u neosloboÄenim krajevima. U ovoj obrazovnoj ustanovi predavali su se predmeti gimnazijski, pedagoÅ”ki, bogoslovski, zajedno sa vojnim vežbanjem.[7] Kroz tu Å”kolu je proÅ”lo oko trista studenata, i ubrzo, po zahtevu MilojeviÄa, pod njegovim nadzorom stvaraju se DobrovoljaÄki i UstaniÄki odredi Äiji je vojniÄki doprinos bio nemeriv /Jovan Hadži-VasiljeviÄ / u vreme Srpsko-turskog rata 1876ā1878, kada se i sam istakao kao komandant dobrovoljaca. Otuda i knjiga Srpsko-turski rat 1877-1878. godine. Älanstvo u nauÄnim institucijama Od 25. januara 1879. godine: Redovni Älan Srpskog uÄenog druÅ”tva (skr. SUD), odnosno Odbora za nauke državne i istorijske i Odbora za nauke filosofske i filoloÅ”ke[8] Od 15. novembra 1892. godine: PoÄasni Älan Srpske kraljevske akademije (skr. SKA)[8] DogaÄaji koji su neposredno prethodili osnivanju DruÅ”tva āSv. Saveā Posle smrti kneza Mihaila TeodoroviÄa ObrenoviÄa (1823ā1868), a na inicijativu uglednog srpskog državnika Jovana RistiÄa (1831ā1899) i Miloja-Mihaila M. JovanoviÄa (1826ā1898), beogradskog mitropolita SPC (1859ā1881 i 1889ā1898) doÅ”lo je (tokom avgusta 1868. godine) do stvaranja Odbora za Å”kole i uÄitelje u Staroj Srbiji, MaÄedoniji i Bosni i Hercegovini.[9][10][11][12] Odbor je bez prekida radio do 1876. godine, tj. do izbijanja srpsko-turskih ratova. Predsednik Odbora bio je arhimandrit NiÄifor DuÄiÄ, a Älanovi istoriÄar Pantelija-Panta S. SreÄkoviÄ (1834ā1903) profesor na Velikoj Å”koli u Beogradu i MiloÅ” MilojeviÄ, pravnik i oficir.[13] Kasnije, zaslugom ministra prosvete i crkvenih dela Koste-Stojana NovakoviÄa (1842ā1915), osnovano je 1873. godine veoma prestižno Drugo odeljenje Beogradske bogoslovije s ciljem da se u njemu Å”koluju mladi ljudi iz neosloboÄenih srpskih krajeva koji bi se zatim vraÄali natrag kao uÄitelji ili sveÅ”tenici. Drugim odeljenjem Bogoslovije upravljao je MiloÅ” S. MilojeviÄ. Osnivanje DruÅ”tva āSv. Saveā ZavrÅ”etkom IstoÄne krize, odnosno ratnih godina 1876ā1878. u kojima su na neosloboÄenoj teritoriji Stare Srbije i Makedonije nestali mnogi rezultati ranijih napora na prosvetnom i kulturnom polju, kralj Milan TeodoroviÄ ObrenoviÄ (1854ā1901) i naprednjaÄka vlada (mandat: 1884ā1887) Milutina I. GaraÅ”anina (1843ā1898) saÄinili su plan voÄenja nacionalne akcije u Turskoj u cilju podizanja svesti tamoÅ”njeg srpskog naroda kao najjaÄeg oružja za njegovo održanje. To je trebalo da predstavlja i najvažniji pravac u spoljnoj politici Srbije. U cilju ostvarenja te ideje, po želji kralja Milana i GaraÅ”anina, upuÄen je u Carigrad na mesto srpskog poslanika ugledni nauÄnik i politiÄar Stojan NovakoviÄ. Deo toga plana bilo je i osnivanje DruÅ”tva āSv. Saveā koje bi sopstvenom akcijom potpomoglo Å”irenju srpskih Å”kola u Turskoj, srpskih kulturnih ustanova, kao i spremanju buduÄih radnika na tom polju. Razgovori o osnivanju DruÅ”tva āSv. Saveā voÄeni su u proleÄe i leto 1886. godine. UÄesnici su bili ugledni profesori Beogradske bogoslovije (osnovane 1836. godine), Gimnazije (osnovane 1839. godine), Velike Å”kole (osnovane 1863. godine) i UÄiteljske Å”kole (osnovane 1878. godine), a meÄu njima je takoÄe bilo i trgovaca, advokata i drugih uglednih liÄnosti iz tadaÅ”nje Srbije. Sastancima je rukovodio istaknuti Älan slobodnozidarskih[14] (masonskih) loža[15][16][17][18] Svetomir K. NikolajeviÄ[19] (1844ā1922), rektor Velike Å”kole (period: 1885ā1890). Bio je obrazovan Privremeni odbor i pripremljena Osnovna pravila. PoÅ”to je tadaÅ”nji ministar prosvete i crkvenih dela, Milan KujundžiÄ Aberdar (1842ā1893), dao svoju saglasnost, DruÅ”tvo āSvetoga Saveā je 6. septembra 1886. godine održalo svoj osnivaÄki javni skup na kome su prihvaÄena Osnovna pravila DruÅ”tva i izabran Glavni odbor kao njegovo rukovodeÄe telo. Predsednik DruÅ”tva bio je Svetomir NikolajeviÄ, redovni Älan (od 17. februara 1874. godine[20]) Srpskog uÄenog druÅ”tva (Odbora za nauke filosofske i filoloÅ”ke), a u Glavnom odboru su bili pored ostalih Stevan T. VladisavljeviÄ KaÄanski (1829ā1890), poÄasni Älan (od 29. jula 1864. godine[21]) Srpskog uÄenog druÅ”tva, Milan Ä. MiliÄeviÄ (1831ā1908), redovni Älan (od 29. jula 1864. godine[22]) Srpskog uÄenog druÅ”tva, istoriÄar Panta SreÄkoviÄ, redovni Älan (od 29. jula 1864. godine[23]) Srpskog uÄenog druÅ”tva, pravnik Ljubomir M. KovaÄeviÄ (1848ā1918), redovni Älan (od 20. oktobra 1880. godine[24]) Srpskog uÄenog druÅ”tva (Odbora za nauke državne i istorijske), filolog i istoriÄar Milojko V. VeselinoviÄ (1850ā1913), protosinÄel SPC Dimitrije DražiÄ ā Firmilijan (1852ā1903), i dr.[25] Älanovi DruÅ”tva bili su āredovniā (koji bi mu prosleÄivali godiÅ”nje uplate) i āutemeljaÄiā (koji bi ga pomogli jednom novÄanom svotom).[25] Iz njihovih redova birali bi se poverenici i pododbori u raznim srpskim oblastima. DruÅ”tvo se pismeno obratilo velikom broju uglednih Srba da postanu njegovi Älanovi ili poverenici, odziv je bio preko svake mere.[25] Za samo pet meseci osnovano je 43 pododbora i bilo upisano 1250 āutemeljaÄaā i 3500 āredovnihā Älanova.[25] MeÄu Älanovima āutemeljaÄimaā bili su i prestolonaslednik (princ) Aleksandar TeodoroviÄ ObrenoviÄ (1876ā1903) i Teodor-Teodosije P. MraoviÄ (1815ā1891), beogradski mitropolit SPC (1883ā1889).[26] Mitropolit je, Å”taviÅ”e, dozvolio da Glavni odbor drži svoje sastanke u prostorijama Mitropolije.[26] U oktobru 1886. godine Odlukom Narodne skupÅ”tine Kraljevine Srbije (1882ā1918) DruÅ”tvo āSvetoga Saveā je osloboÄeno plaÄanja poÅ”tanske takse na pisma i poÅ”iljke, zatim i carinske takse na sva primanja, a dozvoljeno mu je da besplatno Å”tampa spise u Državnoj Å”tampariji.[27] Iz sastava Glavnog odbora DruÅ”tva āSv. Saveā organizovan je jedan njegov uži Odbor sa zadatkom da procenjuje vrednost ponuÄenih tekstova za Å”tampanje, da bi isti poslužili osnovnom postavljenom zadatku da se Å”iri srpska misao.[28] Sa istim ciljem bio je pokrenut zbornik radova āBratstvoā.[28] DruÅ”tvo āSv. Saveā zamiÅ”ljeno da bude Ā»stožer i pokretaÄ u Äuvanju i gajenju narodnih srpskih vrlina i oseÄanjaĀ«, pokrenulo je Å”iroku radnju da putem knjige, Å”kole i crkve utiÄe na uzdizanje narodne misli u neosloboÄenim srpskim oblastima, a baÅ”tinilo je upravo ideje MilojeviÄa.[29] To se u prvom redu odnosilo na Staru Srbiju i Makedoniju dok je organizovanje takve radnje u Bosni i Hercegovine bilo skopÄano sa velikom opasnoÅ”Äu zbog toga Å”to su tamoÅ”nje okupacione austrougarske vlasti pod oružanom pretnjom to u svakom sluÄaju bile spremne da onemoguÄe. Glavni odbor je u ime DruÅ”tva: NovÄanim sredstvima podsticao osnivanje Å”kola, odazivao se molbama, na primer uÄitelja iz PeÄi, Äakovice, Mitrovice i dr. koji su im se, u ime tamoÅ”njeg naroda i crkve, obraÄali za slanje pomoÄi tamoÅ”njim crkvama i Å”kolama. Odobravao je i putne troÅ”kove uÄiteljima koji su odlazili u zagraniÄne srpske krajeve. UpuÄivao je Äasopis āBratstvoā kao i druge knjige da se besplatno rasturaju po srpskim krajevima. Pomagao je i osnivanje Å”kola, izvoÄenje opravki na jednom broju Å”kolskih zgrada, vrÅ”io nabavke knjiga i drugih potrebnih stvari i slao pomoÄ u novcu i stvarima crkvama. Vanredno je nagraÄivao pojedine srpske radnike i pružao pomoÄ onim Äacima koji su iz raznih krajeva dolazili u Beograd da se Å”koluju. Uprava DruÅ”tva zasedala u je zgradi Mitropolije sve dok 1890. godine nije izgraÄen Svetosavski dom (Dom āSv. Saveā).[30] DruÅ”tvu je zaveÅ”tano viÅ”e legata a poklonjena su mu i znatna materijalna sredstva Äime su se lakÅ”e zadovoljavale potrebe mnogih Å”kola, crkava a isto tako i raznih izaslanika, poverenika ili vrÅ”ila nagraÄivanja zaslužnih srpskih rodoljuba.[26] Ratovi sa Turskom carevinom 1876ā1878. MiloÅ” S. MilojeviÄ (1840ā1897), srpski pravnik i oficir na portretu iz 1880. godine. Tekst poziva MiloÅ”a S. MilojeviÄa (1840ā1897) dobrovoljcima za Drugi srpsko-turski rat 1877. godine. U vreme Srpsko-turskih ratova (1876ā1878), MilojeviÄ je osnovao i poveo u rat dobrovoljaÄke jedinice (ustaÅ”e) Moravsko-dobriÄko-dobrovoljaÄki ustaÅ”ki kor, DobrovoljaÄko-ustaÅ”ki raÅ”ko-ibarski kor i Deževsko-ibarsko-ustaÅ”ki kor. TakoÄe, MiloÅ” MilojeviÄ je zajedno sa Kostom A. Å umenkoviÄem (1828ā1905) iz Borovce[31][32] (kod Stume), arhimandritom Savom BaraÄem - DeÄancem, Todorom P. StankoviÄem (1852ā1925) iz NiÅ”a, Aksentijem Hadži ArsiÄem iz PriÅ”tine, Despotom S. BadžoviÄem iz KruÅ”eva i Gligorijem M. ÄemerikiÄem (aÄutant MilojeviÄa u ratu 1876. godine[33]) iz Prizrena bio Älan Tajnog komiteta u NiÅ”u, koji je organizovao regrutaciju ljudstva (sa tada turske teritorije) za srpsku vojsku i njene dobrovoljaÄke jedinice, a delovao je veoma aktivno i u pozadini turske vojske.[32][34] Vojne formacije MiloÅ”a S. MilojeviÄa bile su sastavljene od ljudi iz Srbije, ali i iz Stare Srbije, Makedonije i Bosne i Hercegovine. Uzrok prisustva (u velikom broju) ljudi iz neosloboÄenih krajeva kod MilojeviÄevih ustaÅ”a, bio je njegov dotadaÅ”nji (veoma plodni) kulturno-prosvetno-vojni nacionalni rad, jer je na primer samo jednom prilikom sa svojim kumom Å umenkoviÄem tajno (od juna do oktobra 1871. godine) proputovao Staru Srbiju i Makedoniju, pa mu je ovaj doveo oko 150 dobrovoljaca (mahom iz Ohrida i Debarske nahije).[35] U redovima njegovog kora bilo je i 30 pitomaca Äuvenog MilojeviÄevog Drugog odeljenja Bogoslovije (iz Beograda), koje je i formirano da bi uz redovno obrazovanje, kod tamoÅ”njih pitomaca razvijalo jasno profilisano rodoljublje i patriotizam.[35] Duhovne i svetovne vlasti Kneževine Srbije nisu želele da odvode (starije) uÄenike u rat, pa je MiloÅ” MilojeviÄ morao mnoge od svojih pitomaca da odbije (Äak i grubo), mada su ga isti masovno molili da ih ne odbija kada se jave na zborna mesta.[35] NajveÄi broj njih je MiloÅ” primio tek nakon svog prelaska sa Supovca na RaÅ”ku.[35] U MilojeviÄevom Deževsko-ibarsko-ustaÅ”kom koru (pored raznih dobrovoljaca sa srpskog etniÄkog prostora), nalazili su se i pitomci prestižnog Drugog odeljenja Bogoslovije (ovo je nepotpuni spisak pitomaca-dobrovoljaca).[36] Tekst poziva dobrovoljcima pred Drugi srpsko-turski rat (1877ā1878), koji je (putem plakata) MiloÅ” S. MilojeviÄ (1840ā1897) preko svojih saradnika Koste Å umenkoviÄa i Milojka VeselinoviÄa, postavio na kljuÄnim mestima srpske prestonice, a radi organizovanja prikupljanja dobrovoljaca, glasio je ovako: Ā»Pod komandom profesora rezervnog kapetana I kl. g. M. S. MilojeviÄa biv. komandanta deževo-ibarskih ustanika i dobrovoljaca, kupe se dobrovoljci za odbranu drage nam otadžbine i dostojanstva Srbije i srpskog naroda. BraÄo Srbi! Pohitajte pod zastavu ViteÅ”kog ObrenoviÄa za odbranu Äasti srpskog imena! Za upis valja se javiti potpisatima kod āMalog Balkanaā na TrkaliÅ”tu. K. A. Å umenkoviÄ M. V. VeselinoviÄĀ«[37] Porodica i bolest Pored života u Beogradu, MilojeviÄ je ostao vezan i za Leskovac (u njemu boravi od 1881. do 1890. godine) gde je imao i imanje u selu Buvcu. Ženio se dva puta, ali ni sa prvom, ni sa drugom ženom nije imao dece.[38] Mada nisu ostala zabeležena imena njegovih žena, za prvu se nesporno zna da je bila Äerka Ane P. NikolajeviÄ-MoleroviÄ i pukovnika Petra P. LazareviÄa-CukiÄa (1795ā1849). MiloÅ” MilojeviÄ se 90-tih godina 19. veka razboleo, a posledica te njegove bolesti bilo je suÅ”enje ruke, pored navedenog on je bolovao i od teÅ”ke astme.[6] Preminuo je 24. juna 1897. godine u Beogradu na rukama svog kuma[39], prijatelja i saborca Koste A. Å umenkoviÄa i uÄenika Atanasija-Tase JungiÄa (1858ā1912). Kritika objavljenih radova Ilarion Ruvarac ga u svojim delima naziva Å”arlatanom i najveÄim krivotvoriteljem srpske istorije koji je izabran u Srpsko uÄeno druÅ”tvo.[3] Ivan StepanoviÄ Jastrebov je oÅ”tro kritikovao MilojeviÄa razotkrivajuÄi njegova dela koje su bili zbornici tendencioznih laži i obmana. Ovo tvrÄenje je potvrÄeno od strane Ruske Carske akademije, Äiji su akademici dokazali da je MilojeviÄ najveÄi pseudoistoriÄar XIX veka. Tome u prilog idu i to da je bio zagovornik teze po kojoj je teritorija danaÅ”nje Crne Gore istorijska oblast āCrvena Hrvatska`, a takoÄe je tvrdio i da Srpska pravoslavna crkva nije osnovana 1219. godine od strane Svetog Save I, veÄ od strane apostola u 1. veku naÅ”e ere.[40] Posle Srpsko-turskog rata 1876ā78, MilojeviÄ je putovao po srpskim krajevima koji su ostali pod turskom vlaÅ”Äu. Å irio je nacionalnu propagandu i sakupljao narodne pesme i stare rukopise. Kuma Petkana Å umenkoviÄ mu je bila dragocen saradnik kazivaÄ starih srpskih narodnih pesmi sa juga.[41] Sastavio je zbirku pesama Pesme i obiÄaji ukupnog naroda Srbskog, koju su Stojan NovakoviÄ i Milan KujundžiÄ Aberdar ocenili kao āuzor nereda, nebrižljivosti i književniÄke nemarnostiā.[3] NajuoÄljivije prepravke koje je MilojeviÄ vrÅ”io u srpskim narodnim pesmama sastoje se u dodavanju imena slovenskih bogova, poznatih i onih koje je on izmislio, u stihove pesama. IstoriÄar književnosti, Vladimir Bovan, je zakljuÄio da nije lako razluÄiti istinito od lažnog u MilojeviÄevoj zbirci. Na osnovu nekih istoriÄara MilojeviÄ je verovatno najveÄi krivotvoritelj srpskih narodnih pesama,[3] a pored toga utvrÄeno je da je falsifikovao natpise iz srednjeg veka.[3] MilojeviÄa kao istoriÄara nije toliko kritikovao - koliko je ismejavao, arhimandrit Ilarion Ruvarac, pripadnik kritiÄke istoriografije, u svojim Älancima u crkvenom listu.[42] Ruski diplomata Ivan Jastrebov o njemu piÅ”e da je poznati srpski književni Å”arlatan, ... neka MilojeviÄ i njemu sliÄni srpski Å”arlatani izmiÅ”ljaju natpise na grobovima, crkvama i dr., ali ga u odnosu na patriotski rad hvali. Arnauti su navodno skinuli olovo sa DeÄana i pretila je propast manastirske crkve, pa Jastrebov hvali MilojeviÄa: Treba odati priznanje profesoru MilojeviÄu, koji je manastir posetio i krajnje revnosno isticao neophodnost neodložne pomoÄi. [43] Ali, Jastrebov viÅ”e grdi nego Å”to hvali MilojeviÄev rad, pa dalje navodi: ... kod MilojeviÄa je natpis na tom mestu izmiÅ”ljen i Äista je krivotvorina..., ... To je izmiÅ”ljotina svojstvena MilojeviÄu..., MilojeviÄ nije Äak umeo ni krivotvorinu da napravi veÅ”to, ... da je Ruvarac imao pravo da MilojeviÄa nazove Å”arlatanom! Njegove knjige bi ozbiljno trebalo da se zovu Zbornik krivotvorenih natpisa iz Stare Srbije ili Zbornik tendencioznih izmiÅ”ljotina i obmana. [44] Neki kritiÄari MilojeviÄevog dela navode sledeÄe probleme: Njegovi āOdlomci istorije srpskih (jugoslavenskih) zemaljaā prepuni su fantastiÄnih pasusa o boravku āstarihā Srba u centralnoj Aziji i u Africi, kao i o sudaru starih Srba sa Kinezima. āNarodne pesme i obiÄaji ukupnog naroda srpskogā, u tri toma, pune su izmiÅ”ljene i krajnje mistifikovane folkloristiÄke graÄe koja je joÅ” u vreme svoga prvog publikovanja postala opasna po srpske nacionalne interese u Staroj Srbiji i Makedoniji, i to u toj meri da ju je struÄna kritika druge polovine XIX veka odmah prepoznala kao insinuacije i odbacila. āPutopis dela prave Srbijeā vrvi od fabrikovanih i falsifikovanih natpisa iz srpskog srednjeg veka, ali i izmiÅ”ljenih srpskih spomenika antiÄkog doba Å”to su blagovremeno kritikovala istaknuta nauÄna imena, Äime je joÅ” za života MiloÅ” S. MilojeviÄ diskreditovan i oznaÄen kao istraživaÄ srpske proÅ”losti u Äije se informacije ne može verovati. Knjiga āNaÅ”i manastiri i kaluÄerstvoā prepuna pogreÅ”nih imena liÄnosti i ubikacija svetosavskih episkopskih sediÅ”ta na nemoguÄe lokacije odbaÄena je joÅ” i od književno-istorijske kritike na stranicama crkvenih Äasopisa Kneževine i Kraljevine Srbije. Rad MiloÅ”a S. MilojeviÄa i njegov spisateljski opus su, izmeÄu brojnih uglednih imena, javno i oÅ”tro kritikovali sledeÄi njegovi savremenici: Ilarion Ruvarac, Stojan NovakoviÄ, Ivan StepanoviÄ Jastrebov, Jovan CvijiÄ i dr. O tome postoje brojna svedoÄanstva, a njegovo uklanjanje iz nauÄne sfere vremenom je postala trajna i nepromenljiva Äinjenica.[1][1] Afera Ministarstva kulture Udruženje āMiloÅ” S. MilojeviÄ` iz Crne Bare apliciralo je 2018. i 2019. godine kod Ministarstva kulture i informisanja, i to posredstvom Narodne biblioteke āJanko VeselinoviÄ` iz BogatiÄa i MeÄuopÅ”tinskog istorijskog arhiva iz Å apca, za sredstva za objavljivanje MilojeviÄeve prepiske iz razdoblja Srpsko-turskih ratova. Ukupna suma koje je Ministarstvo kulture i informisanja izdvojilo za ovaj projekat bilo je oko milion dinara. To je uÄinjeno za vreme mandata ministra Vladana VukosavljeviÄa koji je bez prethodne struÄne provere odobrio sredstva dotiÄnom udruženju. Udruženje iz Crne Bare i prethodno je u viÅ”e navrata objavljivalo dela MiloÅ”a S. MilojeviÄa iako su u pitanju odavno potvrÄeni istorijski falsifikati.[45] Odlikovanja MiloÅ” S. MilojeviÄ (1840ā1897), odlikovan je kao uÄesnik u Srpsko-turskim ratovima (1876ā1878) Zlatnom medaljom za hrabrost, Takovskim krstom prvog stepena, kao i sa joÅ” mnogo drugih odlikovanja. Takovski krst V, IV, III, II, i I stepena[46] Zlatna medalja za hrabrost Srebrna medalja za hrabrost Zlatna medalja za revnosnu službu (18. aprila 1878)[47] Orden āSvetog Saveā Spomenica rata 1876 i 1877ā1878 Medalja crvenog krsta Orden āBelog orlaā Orden DruÅ”tva āSvetoga Saveā ā āsrebrna svetosavska medaljaā 1890. godine [48] Orden āRumunskog krstaā
Prvo izdanje druge knjige priÄa Milutina UskokoviÄa iz 1908. Ekstremno retko u ponudi s originalnim mekim koricama. Spolja kao na fotografijama, unutra veoma dobro oÄuvano. Vinjeta na prednjoj korici Beta VukanoviÄ. Izdato u Mostaru u okviru Äuvene āMale bibliotekeā Å tamparsko umjetniÄkog zavoda Pahera i KisiÄa. Autor - osoba UskokoviÄ, Milutin, 1884-1915 = UskokoviÄ, Milutin, 1884-1915 Naslov Vitae fragmenta : knjiga za umorne ljude / Milutin M. UskokoviÄ Vrsta graÄe kratka proza Jezik srpski Godina 1908 Izdavanje i proizvodnja U Mostaru : Å tamparsko-umjetniÄki zavod Pahera i KisiÄa, 1908 FiziÄki opis 59 str. ; 15 cm Zbirka Mala biblioteka ; Ēsv. Ē153 (BroÅ”.) VITAE FRAGMENTA Bio sam mu juÄe. ZakljuÄano. Ne bjeÅ”e ga doma. Odavno se znamo, al odavno se ne viÄesmo. Ja na vrata, al vrata od kapije ne mož viÄet. Osmi sprat! Državna zgrada s liftom. Posagni se, da nijesam pobrka, kad ono, ne jedna no dvije zlatne, niklovane, kaligrafske ploÄice. Rad emancipacije bjeÅ”e njeno ime prvo, a njegovo drugo. Ono, vazda se znalo ko Äe živi, pa se po kapiji i po kuÄi moglo poznat i ko se tu skuÄio. Sad, kako se živi po stanovima mož po vratima, iako je osmi sprat, viÄet ko se tu stanio. Mož Äak viÄet i ko je ko, okle je ko i dokle je ko dospio. Dok sam se penja uz stepenice, puva sam na usta držeÄi se za glender, jer lift bjeÅ”e pokvaren. A neko bjeÅ”e ponio spisak stanara, pa sam ti gleda od vrata do vrata da naÄem onoga moga. I sve pisaÅ”e o onima unutra ā na vratima! Na prvome spratu uselio Marko NikoliÄ. S obije strane ulaza u njegov stan stajaÅ”e po velika vazna sa zelenim cvijeÄem. Da l bor, da l jela? Å imÅ”ir... nije, ni kunovina... Na drugome, s desne strane lifta koji bjeÅ”e sav izguljen, ka da ima kakvu kožni bolest, stanili su se Ružica i Cvetko Miloduh. Ravnopravno, ali opet malo prenaglaÅ”eno ukoso ispisano njeno ime. Njegovo je bilo sitnije napisano i ā niže. Vezivalo ih je samo ono `i`. Na treÄem, naslonjena na zid kesa smeÄa, razbuÄena, a na vratima maÅ”inom otkucana i zalijepljena dva prezimena. Vesna StojiÄ i Nidžo K. DimitrijeviÄ. BiÄe da je neko od njih iz preduzeÄa uzeo traku, prekuca i zalijepio. U meÄuvremenu su se posvaÄali, jer su flomasterom, crtom, razdvojena imena, pa sad svako iznosi svoje smeÄe. A dok iznosi sluÄajno zakaÄi kesu onoga drugoga... Oni iznad njih napisali su samo ā PopoviÄ, a na vrata lifta zalijepili papir na kome Äirilicom, Å”tampanim slovima pisaÅ”e `ne lupaj vratima, ljudi se odmaraju`. Dok sam vata dah, viÄeh na petom su se ugnijezdili Kaufer Zoe, na staroj mesinganoj ploÄici, starijoj nego ova zgrada i odnekud ovÄe donijeta, i rukom, na papiru na kocke, dopisan Novak ZdravkoviÄ. Veza starog i novog i bez ploÄica bila je viÅ”e nego oÄigledna. Oni imaju Å”anse. A na spratu iznad, sve bjeÅ”e ispunjeno mirisom kiselog kupusa, a pred samim vratima Äista i vlažna krpa. Da dolaznik obriÅ”e cipele ... Da ne povjerujeÅ”. Na vratima samo ono Å”to se kroz njega viri i ā broj. Sigurni u sebe, znaju Å”ta hoÄe i vidiÅ” da im nije po volji da im se doÄe i dolazi. A ako neko i bane ā briÅ”i svoj glibež. Äisto i jasno. Ko zna i ko treba, zna i kako da uÄe. A na spratu ispod onoga mojega neki nauÄnik, jer mu latinicom, ispisanim rukopisom pisaÅ”e i nekoliko titula i ime, na kraju malo stisnuto i savijeno nagore. Na prekidaÄu pored vrata, iznad, istim rukopisom pisaÅ”e `zvonce`. Kad sam dospio do onoga mojega, duÅ”a mi je bila u vrh nosa. Sjeo sam da danem i kroz kapiju, metalnu, koja bjeÅ”e izgraÄena od kovanoga gvožÄa i pribijena ispred njegovih ulaznih vrata, vidio malu prikucanu ploÄicu ā pas, kuÄak, bizin. Sa novim slovom. Digni se i pogledni. Kapija jaka, masivna i prelijepa, taman kao kod onoga mu roÄaka na selo. BiÄe da je stavio da mu lupeži ne ponesu regal, i druge unikate. Ima, zamoga je, pa bi i da pokaže, al i da ne panu u napast... pa da mu to ne mogu ponijet. A ja, poÅ”to viÄeh da niko od njih troje ne otvara, predahnuh i polako siÄoh niza stepenice. Milutin UskokoviÄ (Užice 4./16. jun 1884 ā KurÅ”umlija 15./28. oktobar 1915) bio je srpski književnik, pravnik, doktor nauka. ZavrÅ”io je osnovnu Å”kolu u Užicu a gimnaziju u Beogradu. Studirao je prava u Beogradu. U Ženevi je 1910. odbranio disertaciju o carinskoj uniji i meÄunarodnom pravu i stekao titulu doktora pravnih nauka. Zaposlio se 1906. u Carinskoj upravi u Beogradu, a 1907. je postavljen za diplomatskog službenika u Srpskom konzulatu u Skoplju. Radio je kao sekretar u Odeljenju za trgovinu, radinost i saobraÄaj Ministarstva narodne privrede, a od 1914. u trgovinskom inspektoratu Ministarstva narodne privrede u Skoplju. PovlaÄeÄi se ispred bugarske vojske iz Skoplja , stigao je preko PriÅ”tine u KurÅ”umliju. Potresen tragedijom svoga naroda 1915. godine izvrÅ”io je samoubistvo. Kolo srpskih sestara iz Užica 1936. godine postavilo je spomen ploÄu na kuÄi u kojoj je živeo Milutin UskokoviÄ. Književni rad Pisao je crtane, pripovetke i romane. Bio je saradnik i Älan redakcije Politike od njenog osnivanja 1904. Književne tekstove je objavljivao u Äasopisima: Savremenik, Delo, Nova iskra, Srpski književni glasnik, Samouprava, Å tampa, Slovenski jug, Srpska domaja, Brankovo kolo, Beogradske novine, GraÄanin, Bosanska vila, Carigradski glasnik, Venac, Vardar, Letopis Matice srpske i dr. U Äasopisu Sudslawische Revue objavio je 1912. godine prilog o novopazarskom sandžaku. Njegov lirski temperament bio je ispunjen priliÄnom dozom sentimentalnosti. Pripadao je generaciji mladih srpskih pisaca koji su poÄetkom XX veka smelo napuÅ”tali tradicije srpske realistiÄke proze i ugledali se na modernu evropsku literaturu. Smatran je predstavnikom tzv. beogradskog druÅ”tvenog romana. UlazeÄi u dramatiÄne sudare liÄnosti sa gradskom sredinom, viÅ”e je davao unutraÅ”nja stanja naÅ”ih intelektualaca nego kompleksnu sliku vremena i sredine; u njegovoj literaturi osetna je protivreÄnost izmeÄu starinskog romantizma i modernog shvatanja života i sveta. NajznaÄajniji je pisac koga je Užice imalo do Prvog svetskog rata. PolitiÄko delovanje UÄestvovao je u organizovanju Male konferencije jugoslovenskih književnika i umetnika, Prvog ÄaÄkog jugoslovenskog kongresa u Beogradu i Prve jugoslovenske umetniÄke izložbe. Zalagao se za konfederaciju jugoslovenskih država. Na konferenciji jugoslovenskih studenata u Sofiji 1906. godine podneo je referat Balkanska konfederacija i jugoslovenska zajednica. Dela Pod životom : crtice, pesme u prozi, pesme, Älanci o književnosti, Beograd, 1905. Vitae fragmenta, Mostar,1908 DoÅ”ljaci, Beograd, 1910 Kad ruže cvetaju, Beograd, 1912 Les traites d Union douaniere en droit international, Geneve, 1910 Äedomir IliÄ, Beograd, 1914 Dela, Beograd, 1932 Usput, Beograd, Užice, 1978 Beta VukanoviÄ (1872ā1972). Beta VukanoviÄ, ili kako je njeno pravo ime, Babet Bahmajer, je roÄena 18. aprila 1982. godine u Bambergu, NemaÄka. UÄila je slikarstvo u Minhenu i Parizu. Udala se za kolegu sa Akademije, Ristu VukanoviÄa i promenila ime u ono po kome je danas poznata u Srbiji. Ona je zaslužna za uvoÄenje u domaÄu umetnost mnogih likovnih vrsta, koje pre nje kod nas nisu postojale. Preselila se u Beograd i prvi put ovde izlagala 20. septembra 1898. godine. Izložbi je prethodilo sveÄano otvaranje, Å”to je u to vreme bila prava retkost, kao i izlaganje u prostoru kao Å”to je sala Narodne skupÅ”tine. Izložbi je prisustvovao i kralj Milan ObrenoviÄ i tom prilikom pozvao nju i drugih dvojicu izlagaÄa (Rista VukanoviÄ, Simeon RoksandiÄ) da izlažu na Dvoru. Ona je uticala na tadaÅ”nje umetnike da izaÄu iz ateljea i stvaraju u prirodnom okruženju, otud termin āplain airā, koji se vezuje za njeno ime. Preminula je u Beogradu, nakon Äitav vek duge životne priÄe, 31. oktobra 1972. godine. U trenutku kada su, aprila mjeseca 1899. godine Paher i KisiÄ dali prvu, temeljno pripremljenu objavu da pokreÄu āMalu Bibliotekuā, oni su istovremeno bili u prilici da ponude petnaestak dotad objavljenih knjiga u vlastitom izdanju. Svoj izravni uzor izdavaÄka knjižarnica i Å”tamparija Pahera i KisiÄa i izriÄito je naznaÄila u oglasu o pokretanju, objavljenom u posebnoj, nultoj svesci (āsveska za prikazā), gdje se kaže da Äe ova biblioteka ābiti u srpskoj književnosti sliÄna Reklamovoj `Univerzalnoj biblioteci` u NjemaÄkojā. U dvanaestogodiÅ”njem životu mostarske āMale Bibliotekeā (1899ā1910) objavljeno je ukupno 110 naslova, tj. djela, u 185 numerisanih sveski (neka djela izlazila su u viÅ”e sveski), na kraju uvezanih u 36 knjiga. Iako treba imati na umu da se radi o malim sveskama, sa Äetiri do Å”est tabaka džepnog formata, u cjelini se može govoriti o zaista impozantnom izdavaÄkom poduhvatu za to vrijeme. Kada se govori o odnosu broja i kvaliteta knjiga, u kome je sadržana trajna potreba za usaglaÅ”avanjem umjetniÄke vrijednosti literarnih djela sa brojnoÅ”Äu ÄitalaÄke publike, a koju su osnivaÄi i vlasnici āM. B.ā nastojali da zadovolje na optimalan naÄin, taj odnos doveden je u onaj omjer koji je omoguÄio dosta dug vijek edicije i njen opstanak na tržiÅ”tu knjige u jednom reprezentativnom periodu srpske književnosti. To je podrazumijevalo da se biblioteka prvenstveno i u veÄoj mjeri morala oslanjati na kraÄe forme i lakÅ”e, zabavno Å”tivo satiriÄno-humoristiÄkog karaktera, pa tek onda na poznata i provjerena djela i pisce domaÄe i strane književnosti. Iz istih razloga, a i zbog toga Å”to je bila dominantna u tadaÅ”njoj srpskoj književnosti, najviÅ”e je zastupljena pripovijetka, ali znaÄajno mjesto imala je i dramska književnost, neÅ”to viÅ”e komadi humoristiÄkog karaktera, mada je bilo dosta djela i sa melodramskim sadržajem i tragiÄnim ishodom, Å”to je sve, opet, u vezi sa standardima i praktiÄnim kulturnim potrebama toga doba. Mnogo manje je poezije, a najmanje književnih studija, ali sama Äinjenica da ih je uopÅ”te i bilo dovoljno svjedoÄi o potrebi da se zadovolje i neki ekskluzivniji zahtjevi književnog ukusa. Mada su, dakle, u veÄoj mjeri bili zastupljeni manje poznati pisci sa radovima viÅ”e primijenjenog karaktera, bilo je i mnogo najpoznatijih pisaca tog vremena, a neki od njih su objavili i po nekoliko knjiga. Svetozar ÄoroviÄ i Branislav NuÅ”iÄ, na primjer, imali su po pet naslova, Simo Matavulj i Svetislav StefanoviÄ po Äetiri, Stevan Sremac tri, Milan BegoviÄ dva, dok su po jednim naslovom bili zastupljeni neÅ”to manje ili viÅ”e znaÄajni pisci kao Å”to su Ilija VukiÄeviÄ, Ivo Äipiko, Mileta JakÅ”iÄ, Milorad P. Å apÄanin, Janko VeselinoviÄ, Äedomir MijatoviÄ, Marko Car, Dragutin IliÄ, Ksaver Å andor Äalski, Milan BudisavljeviÄ, Pera S. Taletov, Vojislav JovanoviÄ, Milutin UskokoviÄ, Jovan SkerliÄ, Sima PanduroviÄ, Grigorije BožoviÄ, i drugi. Ranije je veÄ reÄeno da su ÄeÅ”Äe objavljivana manje znaÄajna djela poznatih pisaca, Å”to je valjda i normalno, jer takvih djela je mnogo viÅ”e nego onih drugih. Ali ni to ne umanjuje znaÄaj ove edicije, jer su u njoj objavljena i neka važna djela srpske književnosti tog doba, kao Å”to su: āŽenidba Pere Karantanaā, āStojan MutikaÅ”aā i zbirka priÄa āMoji poznaniciā Svetozara ÄoroviÄa, drama āKnez od Semberijeā Branislava NuÅ”iÄ, āPoÅ”ljednji vitezoviā i āSvrzimantijaā Sime Matavulja, āSa jadranskih obalaā Ive Äipika, āMoje simpatijeā i āNiz rodno Primorjeā Marka Cara, āVitae fragmentaā Milutina UskokoviÄa, prva zbirka poezije āPosmrtne poÄastiā Sime PanduroviÄa, prva zbirka priÄa āIz Stare Srbijeā Grigorija BožoviÄa, kao i Äetiri knjige Svetislava StefanoviÄa, itd. Biblioteka je imala veliki ugled i kod najznaÄajnijih pisaca toga doba. A. G. MatoÅ” koji u to vrijeme ākao vojni bjegunac živi u potkrovljima Pariza, traži da mu se āÅ”alju izdanja `Male Biblioteke`ā, a Bora StankoviÄ ākaže da bi voleo da mu `KoÅ”tana` izaÄe u izdanjima `Male Biblioteke` viÅ”e nego i u jednom preduzeÄu Beogradaā. āMala Bibliotekaā ugasila se kada viÅ”e nije mogla da opstane na tržiÅ”tu knjige. U Bosanskoj vili 1909. godine uz obavijest da je obustavljen njen Äasopis Prijegled, data je i prognoza da Äe do kraja te godine morati da se āobustavi izlaženje same bibliotekeā. Prema podacima sa tog mjesta u tom periodu do Äitalaca je stizalo svega 329 primjeraka njenih knjiga, pri Äemu je 115 primjeraka iÅ”lo po osnovu godiÅ”nje, 39 polugodiÅ”nje, a 4 tromjeseÄne pretplate, dok su 92 primjerka iÅ”la za razmjenu i saradnicima. Druga, veÄa polovina tiraža praktiÄno je zavrÅ”avala kod neurednih platiÅ”a i tu se zapravo i krije razlog Å”to je iduÄe 1910. godine biblioteka morala da se ugasi. Koliki je znaÄaj i ugled imala āMala Bibliotekaā svjedoÄi i podatak da ju je ākupio Iso ÄurÄeviÄ, knjižar iz Sarajeva, i 1918. godine nastavio da Å”tampa knjige od 186. sv. nadalje, a istovremeno da doÅ”tampa i brojeve od 1. do 185. sv., kako bi stvorio svoju, novu bibliotekuā. Preuzetu biblioteku novi izdavaÄ je izdavao do 1931. godine, ali kontinuitet od 1ā185 sveske nije uspio popuniti svojim knjigama. Ideja āMale Bibliotekeā ponovo je oživjela sedamdesetih godina ovog vijeka kada je Ihsan (Ico) MuteveliÄ u Mostaru osnovao Prvu književnu komunu, koja je bila inspirisana davnim Paher ā KisiÄevim izdavaÄkim poduhvatom. U okviru te kulturno veoma Å”iroko zasnovane izdavaÄko-knjižarske institucije, koja je umnogome podsjeÄala na āÅ tamparsko-umjetniÄki zavod Pahera i KisiÄaā bila je pokrenuta i jedna edicija pod imenom āMala Bibliotekaā, koja, meÄutim, nije dostigla znaÄaj svog uzora i prethodnika KNJIGE OBJAVLJENE U āMALOJ BIBLIOTECIā 1899. 0. Ljubav prema knjizi po Edmondu de Amicisu. Sa napomenama nekoliko srpskih književnika (sveska za prikaz); 1. Jovan ProtiÄ: Å areni Å”ljunci. HumoristiÄne crtice; 2. Damjan Ä. OmÄikus: Disjekta. Slike, crtice i pripovijetke. I svezak; 3. Antun P. Äehov: Pripovetke. Preveo Velja MirosavljeviÄ. I sveska; 4. Simo Matavulj: Tri pripovijetke; 5. Svetozar ÄoroviÄ: Dvije Å”aljive igre. I. PoremeÄen plan. II. Izdaje stan pod kiriju; 6ā7. Od srpskih pripovjedaÄa: BožiÄne priÄe. # zastupljeni: Jovan MaksimoviÄ, Ilija I. VukiÄeviÄ, Svetozar ÄoroviÄ, Ivan IvaniÄ, Milan BudisavljeviÄ, Marko Car; 8. Ilija I. VukiÄeviÄ: Arnautske slike; 1900. 9. Stevan Sremac: Dve pripovetke; 10. Ivo Äipiko: Sa jadranskih obala. Kratke priÄe; 11ā12. Jovan ProtiÄ: Seoske fotografije; 13. Damjan Ä. OmÄikus: Disjekta. Slike, crtice i pripovijetke. II svezak; 14. Branislav Ä. NuÅ”iÄ: Knez od Semberije. Istoriska scena; 15. Mileta JakÅ”iÄ: PriÄe; 16. Antun P. Äehov: Pripovetke. Preveo Velja MirosavljeviÄ. II sveska; 1901. 17ā18. Svetozar ÄoroviÄ: Crtice; 1902. 19. Od srpskih pisaca: Humoristikon. I sveska; # zastupljeni: Branislav Ä. NuÅ”iÄ, Milorad M. PetroviÄ, Dr. Branislav StojanoviÄ, ÄiÄa Ilija StanojeviÄ, Jovan ProtiÄ. 20. Jovan ProtiÄ: Pripovetka kako se pokojni Avram NestoroviÄ svadio sa pokojnim Nestorom AvramoviÄem; 21ā22. Dragomir Brzak: U komisiji. Svakojake slike i prilike iz mojeg beležnika, I sveska; 23ā24. Nikolaj V. Gogolj: Ženidba. Sasvim neobiÄan dogaÄaj. Komedija u dva Äina. Prevela Vukosava IvaniÅ”eviÄ ÄukoviÄ; 25. Luka GrÄiÄ BjelokosiÄ: Stotina Å”aljivih priÄa. Iz srpskog narodnog života u Hercegovini; 26ā27. Milan BudisavljeviÄ: PriÄe. Nova zbirka. āBijedni ljudiā; 28ā29. Milorad P. Å apÄanin: Posljednje pripovetke. Predgovor Dimitrije GligoriÄ; 30. Jovan Fil. IvaniÅ”eviÄ: Vragolije Vuka ZloÄeviÄa. Pripovijetke iz crnogorskog života; 31ā32. Od srpskih pisaca: Humoristikon. Kozerije IIāIII sveska; # zastupljeni: Milovan Ä. GliÅ”iÄ, Stevan Sremac, Dragomir M. JankoviÄ, Jevta UgriÄiÄ, Radoje D. DomanoviÄ, Ilija I. VukiÄeviÄ, S. H., O. 33ā34. Dragomir Brzak: U komisiji. Svakojake slike i prilike iz mojeg beležnika, II sveska; 35. Nikolaj V. Gogolj: Å injel. Preveo Ljubomir MiljkoviÄ; 36. Vladoje S. JugoviÄ: Sjene. Male pripovijesti; 37. Branislav Ä. NuÅ”iÄ: Å openhauer. Humoreska u jednom Äinu; 38. Edgar Allan Poe (Edgar Alan Po): Dve pripovetke. S engleskog preveo Svetislav StefanoviÄ; 39. Joanikije PamuÄina: Å aljive srpske narodne pripovijetke. I sveska; 40. Dragomir Brzak: U komisiji. Svakojake slike i prilike iz mojeg beležnika. III sveska; 41ā42. Wiliame Shakespeare (Viljem Å ekspir): Julije Cezar. Tragedija. S engleskog preveo Dr. Svetislav StefanoviÄ; 1903. 43. Simo Matavulj: PoÅ”ljednji vitezovi; 44. Jean Baptiste Racine (Žan Batist Rasin): Fedra. Tragedija u pet Äinova. S francuskog preveo Dr. Nikola ÄoriÄ. 45. Simo Matavulj: Svrzimantija; 46ā47. MiloÅ” P. ÄirkoviÄ: Iz mojih uspomena; 48. Gyy de Maupassant (Gi de Mopasan): Orla. S francuskog preveo Veljko M. MiliÄeviÄ. Predgovor M. MiliÄeviÄ; 49. Jovan ÄorÄeviÄ: ÄuÄuk-Stana. Biografijska crta; 50. Brankovinski (Äoka NenadoviÄ): Pripovetke. I sveska; 51ā52ā53. Wiliame Shakespeare (Viljem Å ekspir): Hamlet kraljeviÄ danski. S engleskog preveo Dr. Laza KostiÄ; 54ā55. Dr. Jovan SubotiÄ: MiloÅ” ObiliÄ. Tragedija u pet Äinova; 56. Maksim Gorki: ÄelkaÅ”. S ruskog preveo Nikola NikolajeviÄ; 57ā58ā59. Janko M. VeselinoviÄ: CiganÄe. Iz zbirke sitih i gladnih; 60. Ferenc Herceg: Å est priÄica. S maÄarskog preveo Jovan GrÄiÄ; 61ā62. Wiliame Shakespeare (Viljem Å ekspir): Magbet. S engleskog preveo Dr. Svetislav StefanoviÄ; 63. Branislav Ä. NuÅ”iÄ: Malo PozoriÅ”te. I. Pod starost. II. NaÅ”a deca. I sveska; 64ā65. Franz Grillparzer (Franc Grilparcer): Jevrejka ToleÄanka. Istoriska žalosna igra u pet Äinova. S njemaÄkog preveo Jovan GrÄiÄ; 66. Stevan Sremac: ÄiÄa-Jordan. Jedna slika; 1904. 67ā68. Äeda MijatoviÄ: Siromah Marko; 69. Matilda Serao ā Enriko Kastelnuovo ā Äovani Verga: Iz Italije. Pripovetke. S talijanskog preveo Svetolik A. PopoviÄ; 70. Dr. Svetislav StefanoviÄ: Skice; 71ā72ā73. Wiliame Shakespeare (Viljem Å ekspir): RiÄard III. Tragedija u pet Äinova. S engleskog preveo Dr. Laza KostiÄ; 74. Marko Car: S bojnog i ljubavnog polja. Prigodne priÄe; 75. Luka GrÄiÄ BjelokosiÄ: Moje crtice; 76ā77. I. E. Poricki: NaliÄje života. Skice iz anatomije. S njemaÄkog preveo Gerasim P. IveziÄ; 78. Stevan Sremac: Jeksik-adžija. Pripovetka; 79ā80. Camille Debans (Kamil Deban): Prepreka. S francuskog preveo Vladimir T. SpasojeviÄ; 81ā82ā83. Milan PribiÄeviÄ: U mraku i magli; 84ā85. Lav NikolajeviÄ Tolstoj: Jutro jednog spahije. S ruskog preveo Nikola NikolajeviÄ; 86ā87. Svetislav StefanoviÄ: Pesme. Originalne i prevedene. II knjiga; 88. Ivan Vazov: Kratke priÄe. S bugarskog preveo Svetolik A. PopoviÄ; 89. Jovan ProtiÄ: U Zavetrincima; 90. Evripid: Alkesta. AntiÄka drama u tri Äina sa prologom. Preradio Ž. Rivole. Preveo Risto J. OdaviÄ; 1905. 91. Dragutin J. IlijÄ: Pripovetke. I sveska; 92. Jeremije Obrad KaradžiÄ: Srpske narodne pripovijetke; 93ā95. Johann Wolfang Goethe (Johan Volfgang Gete): Stradanje mladoga Vertera. S nemaÄkog preveo Branko MuÅ”icki; 96ā97. Ksaver Å andor Äalski (Ljubomir BabiÄ): Pripovijetke. I sveska;112 98ā99. Vaclav Steh (Vaclav Å teh): Zvoni treÄi put. Vesela igra u tri Äina. S ÄeÅ”kog preveo Dr. Ilija BajiÄ; 100. Branislav Ä. NuÅ”iÄ: Malo pozoriÅ”te. I. Greh za greh. II. Pod oblacima, II sveska; 101. Stevan Sremac: Skice; 102ā103. Petar J. OdaviÄ: Novele. I sveska; 104ā105. Wiliame Shakespeare (Viljem Å ekspir): MletaÄki trgovac. S engleskog preveo Dr. Svetislav StefanoviÄ; 106. Nikola T. JankoviÄ: Pripovetke. I sveska; 107. GĆ©za Gardonui (Geza Gardonji): Male priÄe. S maÄarskog preveo Jovan ProtiÄ; 108. Milan BegoviÄ: Vojislav IlijÄ. Studija; 109ā110. Svetislav StefanoviÄ: Pesme. Originalne i prevedene. III sveska; 111ā112. Henrik Ibsen (Henrik Ipsen): Rosmersholm. Drama u Äetiri Äina. Preveo Vojislav JovanoviÄ; 113ā114. Svetozar ÄoroviÄ: Ženidba Pere Karantana; 1906. 115. Simo Matavulj: Car Duklijan; 116ā118. Milan BudisavljeviÄ: Tmurni dnevi. Pripovijesti; 119. Svetozar Hruban-Vajanski: Bura u zatiÅ”ju. Novela. Sa slovaÄkoga preveo Jovan VuÄeriÄ. Predgovor od prevodioca; 120. Detlev Liliencron (Detlev Lilienkron): Ratne novele. S nemaÄkog Mirko DamnjanoviÄ; 121. Ž. M. RomanoviÄ: Psihodrame; 122ā123. Wiliame Shakespeare (Viljem Å ekspir): Mnogo vike ni oko Å”ta. S engleskog Dr. Svetislav StefanoviÄ; 124. Milan BegoviÄ: Meniet. Kaprisa u jednom Äinu; 125. Aleksandar ValentinoviÄ Amfiteatrov: Stara vrlina. Dramska kaža u jednom Äinu. S. Ruskog preveo Risto J. OdaviÄ; 126ā132. Pera S. Taletov: Novac. Roman iz beogradskog života; 133. Edgar Allan Poe (Edgar Alan Po): Tri pripovetke. S engleskog preveo Dr. DuÅ”an RajiÄiÄ; 134ā135. Jovan ProtiÄ: Iz seoskog albuma; 1907. 136ā138. Svetislav StefanoviÄ: Iz engleske književnosti. Eseji. I knjiga; 139ā140. Vojislav JovanoviÄ: NaÅ”i sinovi. Komad u Äetiri Äina s epilogom; 141ā147. Svetozar ÄoroviÄ: Stojan MutikaÅ”a. Roman; 148ā149. Maksim Gorki: Na dnu. Dramska slika u Äetiri Äina. S ruskog prevela Maga MagazinoviÄ; 1908. 150. Aleksa Å antiÄ: Pod maglom. Slika iz Gornje Hercegovine; 151ā152. Grigorije BožoviÄ: Iz Stare Srbije. Pripovetke. I sveska; 153. Milutin UskokoviÄ: Vitae fragmenta . Knjiga za umorne ljude; 154ā155. Milutin JovanoviÄ: Pjesme; 156. Jean Baptiste Moliere (Žan Batist Molijer): SmijeÅ”ne precioze. Komedija. S francuskog preveo DuÅ”an L. ÄukiÄ. Predgovor P. PopoviÄa; 157. Jovan SkerliÄ: Francuski romantiÄari i srpska narodna poezija;114 158ā160. Aleksandar VasiljeviÄ Družinjin: Paulina Sasovica. Pripovetka. S ruskog preveo Stojan NovakoviÄ; 161ā162. Sima PanduroviÄ: Posmrtne poÄasti; 1909. 163. Branislav NuÅ”iÄ: Danak u krvi. Dramski fragment u jednom Äinu; 164ā165. Svetozar ÄoroviÄ: Moji poznanici; 166ā168. MaÄarski pripovjedaÄi. Dvadeset pripovjedaka. S maÄarskog preveo Slavko M. KosiÄ; #Zastupljeni: Äula Sini, Zoltan Turi, Äula VarteÅ”i, Geza Gardonji, Adi Endre, Ferenc Herceg, LajoÅ” Biro, Žigmond SeleÅ”i, Jene Heltai, Zoltan AmbruÅ”, Å andor Brodi, Viktor RakoÅ”i, TomaÅ” Kobor, Bela Tot, Ferenc Molnar, Äula Krudi, Marton Zoldi, Geza LenÄel, IÅ”tvan BarÅ”ol, Kalman Miksat; 169ā170. Jovan ProtiÄ: Perom i olovkom. Äeretanja; 171ā174. Johann Wolfang Goethe (Johan Volfgang Gete): GvozdenÅ”aka Gec od Berlihingena. PozoriÅ”na igra u pet Äinova. S njemaÄkog originala od 1773 g. Preveo Ivan Vasin PopoviÄ; 175. Mita DimitrijeviÄ: PriÄe; 176ā177. Maksim Gorki: Konovalov. Pripovetka. S ruskog prevela Ljuba A. MarjanoviÄa; 1910. 178ā181. Andre Theuriet (Andre Terije): Žerarova ženidba. Roman. S francuskog preveo Mihailo S. DojÄinoviÄ; 182ā185. Aleksa Å antiÄ: Iz njemaÄke lirike. KC