Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveŔtenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaŔu mail adresu.
76-100 od 140 rezultata
Prati pretragu "radio"
Vi se opustite, Gogi Äe Vas obavestiti kad pronaÄe nove oglase za tražene kljuÄne reÄi.
Gogi Äe vas obavestiti kada pronaÄe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene saÄuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i saÄuvate trenutno stanje
Ratovi zvezda ,dosta albuma i dosta slicica ko zna preko 1.000 verovatno Losi su za popunu drugih albuma ili pojedinacnu prodaju ali imaju neki listovi koji nisu cepani,dosta ih je takvi Prodajem kao ceo paket, ne umem da vadim slicice i to ne radim, ne prodajem ih pojedinacno pa nemojte ni da pitate
Staro izdanje Decje Novine ,nije nova verzija.Ovde su slicice cistije i lepse.Original Losi albumi ,negde vadjenje sliice pa se strane zalepile ,negde samo,ima dosta listova dobrih,oko 500 slicica za vadjenje i dopunu drugih albuma Prodajem kao ceo paket, ne umem da vadim slicice i to ne radim, ne prodajem ih pojedinacno pa nemojte ni da pitate
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
PROMO FOTOGRAFIJA SA AUTOGRAMOM VIÅ NJE KORBAR IZ 1966.G. Poslata iz Zagreba 10.februaraa 1966. godine Crno bela fotografija 14 x 10,5 cm ViÅ”nja Korbar (1942 - ) bila je jedna od najpopularnijih hrvatskih pevaÄica zabavne muzike Å”ezdesetih/sedamdesetih godina proÅ”liog veka poznata po brojnim nastupima. Impresivnim vokalom skrenula je pažnju na sebe, tako da je odmah pozvana za snimanje na Radio Zagrebu. Tu je realizovala prve snimke, a onda se predstavljala na festivalima opatijskom, zagrebaÄkom, splitskom, sarajevskom, āVaÅ” Å”lager sezoneā, āBeogradskom proleÄuāā¦ ViÅ”nja Korbar je interpretatorka zabavnih i Å”lager pesama, džeza, Å”ansona, popaā¦ Svaki muziÄki žanr koji bi zapevala svojim toplim altom zvuÄao je prelepo. Uprkos svemu navedenom, iz ko zna kojeg razloga, nije važila za komercijalnu pevaÄicu. Bila je osporavanaā¦. Äudno je da lepa, atraktivna, glasovita i talentovana ViÅ”nja nije zavredila sami vrh na muziÄkim lestvicama. Nikada nije postala hit pevaÄ. Jedini hit koji se izdvojio u njenom opusu je pesma āZbog jedne melodije davneā koju joj je 1970. autorizovao Miljenko Prohaska. Pored obrada starih hitova, džez muziÄara, Colaportera, Harolda Alma i Džordža GerÅ”vina pevala je i pesme āO jesenje duge noÄiā, āDobro doÅ”el prijatelā, āÅ ala bila-Å”ala bulā, āPod stranim krovovimaā, āI veseloj Zagorkiāā¦ Na albumu sa 18 pesama je odÅ”tampana njena zbirka. āPada snijegā, āÄovjek kojeg trebamā, āSubotnje veÄeā, āSamo ljubavā, āTiho plave moje Äežnjeā, āVolim teā, āKaži kada, kaži gdjeā.Njene suptilne priÄe, emotvno izražene kroz interpretaciju važe za umetnost zlatnog perioda Å”ansone.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Stanje kao na fotografijma, zacepljen na nekoliko mesta Redje u ponudi! 49cm x 69cm Maija pronalazi melodiju film je koji je režirao Matti Kassila, a zavrÅ”en je 1950. Film je dramska komedija u kojoj se susreÄe siroÄe SƶrnƤinen, koje je odraslo u radniÄkim prostorijama i odrastalo u kuÄi kulture. Romantiku zasjenjuje otkriÄe Maijeve proÅ”losti. Film je Kassilina treÄa režija, nakon Äega je napravio proboj kriminalnom komedijom Radio se probio. Skladatelj Ahti Sonninen nagraÄen je prvom glazbom Jussi. Autorski tim scenarija Matti Kassila i producent Toivo SƤrkkƤ navedeni su u podacima filma pod pseudonimom Toivo Mattila. Scenarij se temelji na priÄi o židovskom paru koji se iz Austrije preselio u Stockholm Leena HƤkinen ā¦ Maija Lehtinen Martti Katajisto ā¦ Sellisti-sƤvelt. Erkki Orasto Rakel Laakso ā¦ Elna Orasto Arvo Lehesmaa ā¦ konserttimestari Evald Orasto Eine Laine ā¦ Ester, Evaldin sisar, ent. oopperalaulajatar Thure Bahne ā¦ kapellimestari Reino Rautala Kaarlo Halttunen ā¦ isoisƤ Tyyne Haarla ā¦ Lempi, kotiapulainen Uljas Kandolin ā¦ Oolannin Ć ke Rauha Rentola ā¦ Inkeri, tarjoilija Sirkka-Liisa Oksanen ā¦ Kyllikki Orasto Kyllikki VƤre ā¦ Parfyymi-Anna Jalmari Rinne ā¦ tuomari Arvi Tamminen Matti Aulos ā¦ tohtori Lauri JƤƤskelƤinen Kauko KƤyhkƶ ā¦ insinƶƶri Veikko Pertama Matti LehtelƤ ā¦ ylikonstaapeli Irja Kuusla ā¦ matkustajakodin rouva Anna Lindholm Veikko UusimƤki ā¦ 1. konstaapeli Mauri Jaakkola ā¦ konservatorion vahtimestari Uolevi Lƶnnberg ā¦ asemamies Pentti Irjala ā¦ humalainen kapakassa Juhani Kumpulainen ā¦ mies konsertissa Mirjam Himberg ā¦ nainen konsertissa Seppo Wallin ā¦ Keijo Esteri Kasurinen Gƶsta Holmstrƶm Leo Jokela Veikko Sorsakivi Rauha Puntti Osmo Saarnio Martti Romppanen Otto Noro Originalan filmski plakat Morava Film
ā”ļø http://www.kupindo.com/Clan/Chuma/SpisakPredmeta Sheaffer naliv pero celo od plastike. Pero je ispisalo samo jednu patronu i posle toga je oprano i ostavljeno. Naliv pero je jako lepo oÄuvano. Dobijate samo to sa slika, bez patrone sa mastilom. InaÄe možete da koristite i standardne patrone sa mastilom ali morate da ih nabodete sa druge strane patrone. Tako inaÄe i radite sa original patronama, buÅ”ite ih uz pomoÄ sile.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
2 x presavijen oko 70 x 50 cm Deca iz sela pod GrmeÄom poÄinju da beže iz Å”kole zbog terora koji zavodi uÄitelj zvani Paprika, jer mu je nos stalno bio crven od alkohola. Prvi koji beži je JovanÄe, koji kasnije postaje harambaÅ”a. Za njim, u Prokin Gaj, dolaze Lazar MaÄak, majstor za popravljanje svega i svaÄega, Äoko Potrk, pesnik brzih nogu, i Dugonogi Stric, najviÅ”i u družini, deÄak sa slamnatim Å”eÅ”irom u koga se zaljubila devojÄica Lunja, a koju on uporno ignoriÅ”e. PrateÄi Strica, u družinu dolazi i Nikolica s Prikolicom, odnosno sa njegovim psom ŽuÄom. Nikolica ostavlja ŽuÄu noÄu da Äuva logor, staru napuÅ”tenu vodenicu. I, na kraju, Äoko Potrk dovodi Nika Äulibrka, Äiji je otac radio u Americi i Vanjku Å irokog, Äiji je otac poreklom Rus. Zatim, knez ValjuÅ”ka, seoski poglavar, organizuje poteru za deÄacima, nakon Å”to ih je Lijan otkrio. DeÄaci su pohvatani, a logor je zatvoren. Godine 1941. rat zatiÄe deÄake, i njihovu igru pretvara u stvarnost. Stric spasava život njegovom bratu Nikoletini BursaÄu, a kada ustaÅ”e doÄu u Prokin Gaj, deÄaci, Lunja, Äed Vuk i poljar Lijan beže u MaÄkovu peÄinu, koju je Lazar MaÄak joÅ” davno otkrio, a koja se nalazi ispod vodenice. Lunja kroz drugi izlaz, odlazi do partizanskog odreda i dovodi ih u peÄinu. Partizani, predvoÄeni Nikoletinom, izlaze iz vodenice i napadaju ustaÅ”e. Nakon Å”to su pobedili ustaÅ”e, partizani odlikuju deÄake, koji zahtevaju da poÄu sa njima. Na kraju, samo Lunja ostaje u Gaju i gleda kako deÄaci odlaze sa partizanima, sa sve Lijanom. Uloge: Miodrag PetroviÄ Äkalja, Pavle JovanoviÄ, Pavle PolaÄek, Dragutin DobriÄanin, LjubiÅ”a SamardžiÄ, Mihajlo Bata PaskaljeviÄ... Režija: Soja JovanoviÄ
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Hristo Botev (bug. Š„ŃŠøŃŃŠ¾ ŠŠ¾ŃŠµŠ²; Kalofer, 6. januar 1848 ā Vola, 1. jun 1876) je bio bugarski pesnik, revolucionar i publicist. Rodio se u Kaloferu u porodici uÄitelja i književnika Botja Petkova. Biografija Od 1854. do 1858. godine Hristo Botev se Å”kolovao u Karlovu, gde je njegov otac BoÄa Petkov[1] predavao. Godine 1863. uz podrÅ”ku poznatog bugarskog književnika Najdena Gerova je otiÅ”ao u Rusiju gde se upisao u Drugu Odesku gimnaziju. Tamo se upoznao s ruskom književnoÅ”Äu i ruskim piscima i revolucionarima Aleksandar Hercen, Nikolaj ÄerniÅ”evski i Nikolaj Dobroljubov. U tom periodu je Botev poÄeo pisati poeziju a prva njegova objavljena pjesma je Svojoj majci (na bugarskom: MaŠ¹ce si) koju je 1867. godine P. R. Slavejkov Å”tampao u svom listu. IskljuÄen iz gimnazije, vraÄa se u Bugarsku, gde kratko vreme radi kao uÄitelj. Godine 1867. Hristo Botev je emigrirao u ÄurÄevo u Rumuniji, gde dolazi u dodir sa bugarsko emigracijom. Kasnije je živeo u BukureÅ”tu, Braili, Galacu i radio kao uÄitelj u Aleksandriji i Izmailu. Dana 10. juna 1871. godine Botev poÄinje izdavati svoj prvi list ReÄ bugarskih emigranata. U aprilu iste godine je uhapÅ”en zbog revolucionarne delatnosti, ali je potom osloboÄen zahvaljujuÄi podrÅ”ci Vasila Levskog i Ljubena Karavelova kod koga je uskoro poÄeo raditi kao Å”tampar. 1873. je objavio prvi broj svog satiriÄnog lista Budilnik, a krajem 1874. poÄinje Å”tampati i novine Zastava (na bugarskom: Zname). Posle ustanka u Bosni i Hercegovini 1875. godine pod rukovodstvom Boteva je Bugarski revolucionarni centralni komitet poÄeo pripremati ustanak i u Bugarskoj. Zbog ranijeg izbijanja ustanak nije uspeo, ali je majem 1876. izbio Aprilski ustanak i tada sa Äetom ustanika Botev prelazi Dunav kod Kozloduja. U teÅ”kom boju 1. juna 1876. Botev je poginuo blizu VraÄanskog Balkana. Po njemu se zove Narodno pozoriÅ”te āHristo Botevā Dimitrovgrad.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Dokument iz 1933 godine, koji je potpisao tadaÅ”nji direktor Radio Beograda Danilo KalafatoviÄ. Danilo KalafatoviÄ (Konarevo, kod Kraljeva, 27. oktobar 1875 ā Mozburg na Izaru, 1946) je bio armijski general Jugoslovenske vojske. Tokom Aprilskog rata nalazio se na poziciji komandanta Komande pozadine da bi 15. aprila 1941. godine, bio imenovan naÄelnikom Glavnog generalÅ”taba Vrhovne komande sa ovlaÅ”Äenjem da povede pregovore o primirju. Danilo S. KalafatoviÄ roÄen je 27. oktobra 1875. godine u selu Konarevo nadomak Kraljeva. U vojsku je stupio 1893, kao pitomac 26. klase niže Å”kole Vojne Akademije. Dalje Å”kolovanje je nastavio kao pitomac 8. klase viÅ”e Å”kole Vojne akademije. Od 1900ā1902. godine, bio je sluÅ”alac Artiljerijske Å”kole u Fontenblou (Francuska) a od 1904ā1907. bio je na generalÅ”tabnoj pripremi. Oženio se 1909. godine Milicom, kÄerkom Dragomira LazareviÄa okružnog naÄelnika u penziji iz Å apca. Njegov sin Ratko bio je pitomac 57. klase Vojne akademije Kraljevine Jugoslavije (zavrÅ”io kao prvi u rangu). Po zavrÅ”etku Å”kolovanja, 1900. godine, odreÄen je za komandira Äete i ordonansa kralja. Od 1902. imenovan komandirom 5. baterije 2. diviziona haubiÄkog artiljerijskog puka pa potom od 28. oktobra 1903. godine, komandir 3. baterije 1. diviziona Dunavskog artiljerijskog puka. Nakon toga ponovo je postavljen 6. aprila 1907. godine, za ordonansa kralja. PomoÄnikom naÄelnika generalÅ”taba Dunavske divizijske oblasti imenovan je 3. decembra 1907. godine, pored redovne dužnosti. PoÄetkom 1909. godine, postavljen za naÄelnika generalÅ”taba TimoÄke divizijske oblasti. Na toj dužnosti se zadržao kratko jer je veÄ 8. aprila poslat za vojnog izaslanika u Bugarsku a od 27. aprila 1911. godine i u Rumuniju, i na tim dužnostima je ostao do 1913. godine. PoÄetkom Balkanskih ratova bio je u Å”tabu 2. armije. Dana 2. septembra 1913. postavljen za komandanta 3. bataljona 7. peÅ”adijskog puka a potom od 1. aprila do 13. aprila 1914. i za komandanta BregalniÄkog peÅ”adijskog puka. Tokom Arnautske pobune 1913. godine, bio je komandant 7. peÅ”adijskog puka. PoÄetkom Prvog svetskog rata od 28. avgusta 1914. do 16. aprila 1916. godine, bio je naÄelnik Å”taba Moravske divizije II poziva, da bi tokom ukrcavanja trupa u Valoni (1916) bio je imenovan predsednikom Komiteta. Nakon toga poslat u Vrhovnu komandu na mesto naÄelnika ObaveÅ”tajnog odseka. Dana 25. avgusta 1917. godine pa sve do 4. maja 1920. godine, postavljen za naÄelnika Operativnog odeljenja Vrhovne komande. U novoformiranoj Vojsci Kraljevine SHS 1920. godine, kao francuski Äak poslat u Pariz i Rapalo na mesto vojnog eksperta. Od 12. aprila 1920. do 1922. godine, bio je vojni izaslanik u Parizu. Drugim pomoÄnikom naÄelnika Glavnog generalÅ”taba imenovan je 15. januara 1922. godine, nakon povratka iz Francuske. Za Å”efa sekretarijata Saveta zemaljske odbrane i pomoÄnika ministra vojske i mornarice postavljen je od 29. januara 1923. do 26. februara 1924. godine. Komandant Dravske divizijske oblasti postao je 30. aprila 1925. da bi od 1. januara 1928. godine, bio imenovan prvim pomoÄnikom naÄelnika Glavnog generalÅ”taba. Od 11. aprila 1929. godine vrÅ”ilac dužnosti pa potom komandant II armijske oblasti. Inspektor zemaljske odbrane postao je 2. avgusta 1930. i sa te pozicije po svojoj molbi stavljen u penziju 25. oktobra 1930. godine. Direktor Radio Beograda bio je od 1930. do 1936. godine. Pred sam poÄetak Aprilskog rata reaktiviran je i postavljen je za Komandanta pozadine Vrhovne komande. Predsednik vlade armijski general DuÅ”an SimoviÄ postavio ga je 14. aprila, za naÄelnika Å”taba Vrhovne komande Jugoslovenske vojske sa ovlaÅ”Äenjem da povede razgovore o primirju. KalafatoviÄ je za tu dužnost odredio bivÅ”eg ministra inostranih poslova Aleksandra Cincar-MarkoviÄa i divizijskog generala Radivoja JankoviÄa da pregovaraju sa silama Osovine. Sile Osovine su to odbile i zahtevale su da Kraljevina Jugoslavija potpiÅ”e bezuslovnu kapitulaciju. Kapitulacija je potpisana u Beogradu 17. aprila. Sa strogo pravne taÄke glediÅ”ta, kapitulacija jugoslovenske vojske je bila nelegitimna, poÅ”to je KalafatoviÄ od SimoviÄa dobio ovlaÅ”Äenje da samo pregovara o primirju i on kao ratni zarobljenik nije imao pravo da istupa u ime jugoslovenske države ili vojske. Nakon toga je interniran u NemaÄku gde je i preminuo 1946.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
LajoÅ” Zilahi / Originalni Potpis / Autogram Kao na fotografijama LajoÅ” Zilahi (maÄ. Zilahy Lajos; NaÄsalonta, Transilvanija , 27. mart 1891 ā Novi Sad, 1. decembar 1974) bio je maÄarski pisac i dramaturg. Jedan je od vodeÄih, ako ne i najÄitaniji prozni maÄarski autor dvadesetog veka. RoÄen je u Salonti, Transilvanija, tada deo Kraljevine MaÄarske. Studirao je pravo na Univerzitetu u BudimpeÅ”ti[1] pre nego Å”to je poslat na IstoÄni front tokom Prvog svetskog rata,[2] gde je bio ranjen. Posle ranjavanja 1916. je napustio front i od tada radio kao novinar.[1] O svojim iskustvima sa ratiÅ”ta potresno svedoÄi u romanu āZarobljeniciā (maÄ. KĆ©t fogoly). Njegovo najpoznatije delo je āAraratā, deo trilogije, a najpotresnije āSamrtno proleÄeā. Njegovim delima provejava duh aristokratske MaÄarske, odnosno Austrougarske, a izuzetno živim opisima uspeva da gane Äitaoca. On je takoÄe bio aktivan i na filmu.[3]Osnovao je i svoju filmsku kuÄu.[1] Njegov roman iz 1928. NeÅ”to pluta na vodi ekranizovan je dva puta. Njegova predstava General snimljena je kao film pod nazivom Vrli sin 1930. i kao Pobunjenik 1931. Nekoliko njegovih romana je prevedeno na bugarski, hrvatski, danski, holandski, ÄeÅ”ki, engleski, estonski, finski, francuski, nemaÄki, italijanski, japanski, poljski, rumunski, srpski, slovaÄki, Å”panski, Å”vedski i turski. Edicija njegovih kratkih priÄa dostupna je na Å”panskom, neke od njegovih pripovedaka prevedene su na bugarski, hrvatski, engleski, estonski, francuski, nemaÄki, italijanski, poljski, portugalski, slovaÄki, Å”panski i Å”vedski, a neki od njegovih pesama na nemaÄki. Od 1948. godine je živeo u Sjedinjenim AmeriÄkim Državama, u emigraciji. Krajem pedesetih je Äesto boravio u Novom Sadu gde je kupio kuÄu. Samo jednom, 1973. godine je posetio BudimpeÅ”tu. Planirao je da se vrati u MaÄarsku, ali ga je smrt u tome spreÄila. LajoÅ” Zilahi je sahranjen na budimpeÅ”tanskom groblju KerepeÅ”i.
tempera . original potpisano 2000 godina 18 x 12,5 cm sa paspartuom 25,5 x 20,5 cm Pesnik, prevodilac, aforistiÄar, dramski i pisac za decu Branislav PreleviÄ preminuo u Beogradu u 78. godini ISTAKNUTI srpski pesnik, prevodilac, aforistiÄar, dramski i pisac za decu Branislav PreleviÄ preminuo je u Beogradu u 78. godini. RoÄen u Zeleniku, osnovnu i srednju Å”kolu, kao i studije književnosti, zavrÅ”io je u Beogradu. Radio je kao profesor u Desetoj, Petoj i Äetrnaestoj beogradskoj gimnaziji i u Prvoj ekonomskoj Å”koli, a potom je bio slobodan umetnik. Na postdiplomskim studijama bio je u Meksiku i Å paniji, Äiju je književnost i kulturu izuzetno voleo i popularisao. Nekoliko pesniÄkih knjiga objavio je na Å”panskom, a na srpskom nekoliko antologijskih izbora hispanske poezije. Kao pesnik oglasio se 1971. zbirkom "Niotkud sna", posle koje su usledile knjige "IgraÄ u vazduhu" (1973), "Brava na svetlosti" (1983), "Antiatlantida" (1985), "Å esto Äulo" (1986), "Arijadnine niti" (1987), "Dozivanje iza zova", "UdvarajuÄi se modrini"... Autor je romana "Samurov kamen", kao i pet monodrama i jedne komedije. Priredio je i preveo mnogobrojne knjige vodeÄih pisaca Å”panskog govornog podruÄja: Pabla Nerude, Oktavija Paza, Gabrijele Mistral, Husa Horhea Padona, Garsilasa de la Vege, Gongore... Za prevodilaÅ”tvo dobio je nagradu "MiloÅ” N. ÄuriÄ", a za esej Brankovu nagradu. Dobitnik je i Å”panske nagrade "Lorkina zvezda", koje se odrekao u korist pesnika sa Kosova, Miloja DonÄiÄa. Gotovo da nema iole ozbiljnije antologije savremenog srpskog pesniÅ”tva u kojoj nisu i pesme Branislava PreleviÄa, poete izuzetne senzibilnosti, retke individualnosti i odnegovanog jezika. MeÄu poznanicima i prijateljima ostaÄe upamÄen kao neobiÄno tih i skroman, nenametljiv i plemenit Äovek, spreman uvek da pomogne kolegama po peru, odmeren i uzdržan kada je reÄ o sopstvenom stvaralaÅ”tvu.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Bedz DA PITAMO ZAJEDNO - RETKO Ekspres TV tombola pogledati slike kljucne reci za pretragu bitumen bitulit brosura brosure katalog katalozi industrija bitumenskih proizvoda beograd bulevar jna broj br 67-69 izolacione mase izolaciona masa bitumeni bituliti kraberoid 120 blank industrija bitumenskih i sintetickih proizvoda proizvod proizvodi hidroizolacione kiselootporne i druge mase masa vinaz-vinil azbestnih ploca azbestne ploce nacin primene tehnicke karakteristike svojstva osobine rugo druga dbajovic na rasprodaji mojlink www com in rs popust na popustu polovne polovni kupindo jeftina jeftino knjige prodaja na prodaju prodajem moj link politika ekspres expres skolski casovi novina novine magazin magazini politike retko retki znacka znacke poklon uz politiku srce u obliku srca srcad srca novinarstvo meta mete kruzna kruzne limeni limena znacka znacke znak pitanja targets bombardovanje srbije jugoslavije 1999. 1999 99 godine agresija na jugoslaviju nato reklama reklame Sanpaolo lajkovac lajkovca cira cire lokomotiva lokomotive voz vozovi zeleznica zeleznice lajkovacki lajkovacka pruga pruge opstina opstine septembra crveni crvena deciji decji savez savezi srbija srbije jugoslavije pionir pioniri volim srbiju srbija srpska zastava srbska beba kids kid bebe najbolje za srbiju ml m l miroljub labus lgbt duga dugine boje boje duge zastava zastave ja volim samo sebe ps srbi nasmesite se ovo je bila skrivena kamera saljivi smesni jubilej jubileji jubilarni jubilarna jubilarno 40. godina godine medicinska skola valjevski valjevsko valjevska valjevske ekologija ekoloski o ekologiji zavod zavodi yavod yavodi ya yastitu ydravlja yyyy kraljevacki grad kraljevo o kraljevo U veliko U elvisa prislija elvis prisli elvis presley znacka znacke retko retka expres ekspress televizija buba mara bubamara sa buba marom sa buba marom 4 12 13 8 postar sa postara radio televizija srbije jugoslavije rts rtj rtscg sfrj nostalgija politika ekspres vecernje novosti nagrada nagrade tonbola tombola tv expres express ekspres ekspress
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
HĆCHST- RuÄno oslikan dezertni tanjir (1947-1964) Dimenzije PreÄnik: 19 cm Visina: 1,5 cm Težina: 310 g Žig na dnu (plavim): HĆCHST (ispod crteža toÄka) āHƶchster Porzellan-Manufakturā koristila je žig od ponovnog osnivanja 1947. do 1964. godine. RuÄno dopisano, crvenim: Handgemalt (ruÄno oslikano) A Schultz 1989 U dnu oslikanog dela inicijali: AS (za A. Schultz) Fabrika āHƶchster Porzellan-Manufakturā je druga najstarija fabrika porcelana u NemaÄkoj, posle fabrike u Meissenu (Majsen). Osnovali su je dva trgovca, Johann Christoph Gƶltz (Johan Kristof Golc) i njegov zet Felician Clarus (FeliÄian Klarus), i slikar na porcelanu Adam Friedrich von Lƶwenfinck (Adam Fridrih fon Lovenfink) 1746. godine, na osnovu privilegije koju je izdao izborni knez Mainza, Johann Carl von Ostein (Johan Karl fon Ostajn). Privilegija je fabrici davala monopolski položaj u kneževini i dozvolu da kao zaÅ”titni znak koristi crtež toÄka iz grba Hƶchsta (Hohst). Lƶwenfinck je radio u fabrici u Meissenu Äetiri godine, pre nego Å”to je na ukradenom konju pobegao 1736. godine, jer su radnici bili pomno Äuvani kako bi se zaÅ”titila tajna proizvodnje porcelana. Lƶwenfinck nije znao tajnu onoga Å”to se zvalo arcanum, osnove za izradu porcelana, i mogao je da pravi samo fajans, ali je pod njegovim uticajem obojen na veoma poseban i prefinjen naÄin, koji je nazvao fajans-porcelan. Ove fine figure, uglavnom ptice, ljudske figure i životinje, obojene u izuzetne boje nikada ranije koriÅ”cĢene na fajansu, spadaju u najvažniju keramiku njegovog vremena. Prijateljstvo izmeÄu trgovca Gƶltza i umetnika Lƶwenfincka nije dugo trajalo. 1749, Lƶwenfinck se preselio u Strasbourg (Strasbur) sa svojom porodicom ā bratom i ženom koji su takoÄe bili slikari na fajansu i porcelanu. Gƶltz je i dalje želeo da proizvede pravi porcelan. Godine 1750. uspeo je da angažuje hemiÄara Johanna Jacoba Ringlera (Johan Jakob Ringler), koji je takoÄe pobegao iz Meissena i koji je znao tajnu izrade porcelana. Od tada je fabrika Hƶchst bila u stanju da uÄe u konkurenciju sa Meissenom i sa fabrikama porcelana koje su bile osnovana u meÄuvremenu. Prvi period fabrike Hƶchst zavrÅ”io se katastrofalno: Gƶltz je bankrotirao 1756. godine, na poÄetku SedmogodiÅ”njeg rata. Ovo je bila godina ekonomske depresije u NemaÄke i celoj Evropi, jer rat nije bio samo unutraÅ”njenemaÄki sukob, veÄ je ukljuÄivo i Francusku, Englesku i Rusiju. Nesolventnost Gƶltza prekinula je proizvodnju na skoro dve godine. MeÄutim, fabrika nije bila sasvim mrtva. Bila je pod zaplenom i, zaÄudo, upravo je službeni sekvestar, Johann Heinrich Maas (Johan Hajnrih Mas), bio taj koji je fabriku izveo iz depresije. 1759. godine liÄno je preuzeo brigu o fabrici i, sa dobrim osecĢajem za ekonomske uslove, ponovo je pokrenuo. Fabrika je uspeÅ”no radila sledeÄih pet godina. 1764. godine Maas je je želeo da prekine svoj liÄni angažman, i sledecĢe godine fabrika je pretvorena u akcionarsko druÅ”tvo. U tom obliku radila je do 1778. godine kada joj je ponovo pretio potpuni kolaps, i jedino reÅ”enje je bilo da izborni knez postane i akcionar fabrike. Nastavila da posluje do 1793. godine, kada je proizvodnja prekinuta zbog previranja tokom Francuske revolucije, kao i opsade i okupacije Mainza. 1796. godine fabrika je u potpunosti zatvorena. 1927. godine gradska vlada Mainza otkupila je sve oÄuvane porcelanske figure Hƶchs i upotrebila pri izgradnji gradske kuÄe, palate Bolongaro. 1946. godine odražana je u Frankfurt-Hƶchstu izložba ā200 godina Hƶchst porcelanaā, kao poÄetak napora da se oživi proizvodnja u mestu osnivanja fabrike. 1947. godine ponovno je osnovana āHƶchster Porzellan-Manufakturā u Hƶchstu, sa proizvodnim pogonom u Frankfurt-Sossenheimu (Frankfurt-Zosenhajm). 1996. godine, na 250-godiÅ”njicu od osnivanja, poÄela je proizvodnja u novom pogonu āPorzellanhof am Parkā, pored gradskog parka u Frankfurt-Hƶchstu. 2018. godine fabrika je ponovo bankrotirala, a proizvodnja je ubrzo pokrenuta zahvaljujuÄi privatnom investitoru. Danas, āHƶchster Porzellan-Manufaktur 1746ā, sa sediÅ”tem u zaÅ”tiÄenoj industrijskoj zgradi u gradskom parku Hƶchst, i dalje proizvodi vrhunske predmete, kao Å”to je to radila kroz 270 godina. Prodaje se bez držaÄa za tanjir. (118/16-39/127-kp/1197)
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
48 x 68 cm 2 x presavijen movie poster ILUSTROVAO : BOLE 1964 Bridge to the Sun is a 1961 film, directed by Etienne PĆ©rier, starring Carroll Baker, James Shigeta, James Yagi, TetsurÅ Tamba, and Sean Garrison. It is based on the 1957 autobiography Bridge To The Sun by Gwen Terasaki, which detailed events in Gwen`s life and marriage. Gwen Harold, an American woman from Tennessee, meets Hidenari Terasaki (called Terry by his friends and family), the secretary to the Japanese Ambassador, while attending a reception at the Japanese Embassy in Washington D.C. with her Aunt Peggy and friend Bill. They share a moment while Terry is showing her the antique Japanese artworks on display in the Embassy, and after some reluctance, she agrees to allow him to call on her. They begin dating and they quickly fall in love, even though Terry occasionally has fits of anti-western sentiment. When Terry asks her to marry him, she agrees, much to the chagrin of Aunt Peggy (who was raised in the Jim Crow South), and who sees the relationship as unnatural, especially when there are `nice clean young men` available. The Japanese Ambassador also calls on Gwen and attempts to dissuade her from accepting, claiming it would hurt Terry`s career by giving him an American bias, and states that even though the two countries are friendly, anything could happen between foreign countries. He seems to hint at possible aggression in the future, even though it is only 1935 and the Japanese have not yet resumed conflicts with China, keeping the countries of Gwen and Terry at an uneasy peace. They eventually marry despite the obstacles and, when Terry is recalled, travel to Japan by ship. Almost immediately after disembarking and arriving in Tokyo, Terry begins to treat Gwen much differently, expecting her to behave according to the male-centric beliefs of contemporary Japan, such as being silent among men, always entering doors after the men, and virtually bending to every whim of Terry and her male relatives. They continually fight and make up, mostly because of Gwen`s outspokenness among men and Terry`s strict adherence to the local customs. After having a fight one night over a general saying that Terry should be proud he may have a son to die for the Emperor, and Gwen speaking out about his distasteful comment, they make up and she reveals that she was so offended by the comment because she is pregnant. The baby daughter is named Mako. By November 1941 Terry has been reassigned to the Embassy in America. They have Thanksgiving dinner in Washington with Aunt Peggy, as World War II embroils the world around them and America is one of the few powers of the world still at peace. Terry speaks on the phone with his friend Haro. He mentions that Mako, now about 5 years old, has an apparent illness involving too many antibodies in her blood. He also mentions a possible upcoming invasion of Thailand by the Imperial Japanese Army. Sensing that it may be the last chance for peace between America and the Empire of Japan, Terry attempts to go over the heads of his superiors and have a cable sent directly to President Roosevelt, alerting him to cable the Emperor to seek to preserve the peace. However, the Emperor is rapidly becoming the leader of Japan in name only, because of a power struggle with the army leaders. Terry`s effort is in vain as December 7th comes and war is declared shortly after the Japanese attack. Terry calls Gwen after hearing of the attack and tells her to leave Washington for Tennessee with Mako, but the FBI enter and force her to hang up the phone. She decides to accompany Terry back to Japan, as he is due to be deported in an Ambassador exchange, and there is nearly a riot as she leaves with the other Japanese families, because of anti-Japanese fervor sweeping the nation in the aftermath of the attack on Pearl Harbor, The Philippines, and other European and American held colonies and bases in the Pacific and Asia. In Japan, a similar nationalist, anti-American hatred, is shown among the citizens. Terry, however, is less enthusiastic about the war, and attempts to be a mediator for peace, which is dangerous due to sentiment and secret police. Gwen is briefly accosted by a group of soldiers, who try and force her to walk on an American flag. She refuses and an air raid begins, causing panic in the streets as bombs begin to destroy the area. She sees a crying child and remembering her daughter, runs to the smoldering school to rescue Mako, who says that children had hit her and called her an American. Later, Terry reveals that he is under suspicion for being disloyal, because he has an American wife, does not belong to any patriotic clubs, and speaks out against the war. Soldiers enter and search the house, and while they don`t arrest him, it is clear that he and his family are going to have a rough time as long as they stay in Tokyo. They agree to stay at a friend`s empty house outside of the city. As they leave Tokyo, they run into Terry`s cousin, Ishi, who has been one of the few people who has been kind to Gwen. Now a soldier, he informs them that he is captain in a Kamikaze squadron, and will soon `die for a descendent of the sun-god`. While taking a train, Gwen sees captured American soldiers, possibly on a death march. They arrive at their new home and meet the young girl who lives there. Terry reveals that he is going back to Tokyo, and didn`t tell her earlier because she would not have gone to stay without him. He offers to arrange her passage back to America, but she refuses, wanting to be close to her husband. As the war continues, food shortages and widespread damage make it clear that things are going against Japan. As the years go on, Terry visits less and less, and Mako grows not knowing any other existence besides one of perpetual war. Terry returns after months and they enjoy a night`s sleep together. They awaken to a visit from a military police officer, who is looking for Terry. As the war continues to turn against them, they begin to suspect disloyalty from anyone critical of the government. Gwen manages to convince them that she has not seen Terry, and they leave. Terry reveals that he has brought a radio, and an American news station announces the end of the Battle of Iwo Jima, which will be used as a base to launch bombers against mainland Japan. Later on, the surrender of Nazi Germany, Japan`s main ally, is also announced, and it is clear that the invasion of Japan is coming soon. Terry and Gwen have a fight one night because he gave away the last of their food. Gwen goes to the village to get her hair done to please her husband and on her way home she allows Mako to play in the village but then a squadron of American bombers and fighters attack. The couple rush to find her, and amid the devastation of the village, they find Mako, alive and unhurt. Her close friend, however, has been hit and died instantly. At the burial, Gwen comments on Mako`s jaded reaction, showing no tears or emotion for her friend, because of Japanese customs, as well as growing up during a war. One night Gwen visits Terry`s old friend Hara, who has some power within the party, pleading for him to keep her husband safe. He introduces her to Tokyo Rose, a radio propaganda announcer who tries to hurt the moral of enemy armies listening to her broadcasts. They agree to help Terry, but only if Gwen makes an anti-American speech on the radio, recognizing the propaganda value of an actual American denouncing her country. Gwen refuses, and learns that Ishi has been fatally injured and is in the hospital. She visits, and realizing he is dying asks why he sent his wife away at this time. He reveals that it is tradition that he not want his loved ones to see him die. She returns home in time to see Terry, who had been hiding in the hills to avoid arrest, return. The next day, the entire village arrives at their house, being the only one with a radio, for the Emperor`s radio address. The Emperor has never spoken in public before, so they realize he must have major news, possibly surrender. As the village listens to the Emperor`s voice for the first time, the speech starts: We are fully aware of the inner-most feelings of all of you, however, have resolved to pave the way for peace for all generations to come. By enduring the unendurable, and suffering what is insufferable, let the entire nation unite as one family, from generation to generation, and cultivate the ways of rectitude and nobility of spirit. With the war over, Terry asks Gwen to return to her home of Johnson City, Tennessee, to put Mako in an American school while she is young and can lose her prejudices against America, to `become a bridge between the two nations`. At that time Gwen vehemently refuses to leave him. Later on, she finds Terry, who has been overworked, malnourished, and ill for many months, standing over his parents` graves. She recalls a speech he once gave her about visiting the graves of ancestors at times of marriage, birth and death. She also recalls the conversation with Ishi at the hospital before his death when he said he didn`t want his wife to see him die. She speaks to Terry`s doctor and learns that he has at most, months to live, and was trying to send his family away because, like his cousin, he didn`t want them to see him die. Days later, after Gwen agrees to his final wish to leave for America, Terry sees her and Mako off at the dock. They kiss and embrace for the last time, and Gwen reassures him that they`ll be expecting him soon, knowing she will never see him again. She holds her composure until he is out of sight, then breaks down and begins crying. As the ship departs, Terry walks down the dock, keeping pace with it until he can go no farther. The film ends with Gwen and Terry lovingly meeting each other`s gaze for a final time.
predratna ORIGINALNA fotografija GLADYS SWARTHOUT iz 1937. glamur glamour film movie veliki format dim. 26 x 20 cm Gladys Swarthout (b. December 25, 1900, Deepwater, Missouri ā d. July 7, 1969, Florence, Italy) was an American mezzo-soprano opera singer and entertainer. While studying at the Bush Conservatory of Music in Chicago, a group of friends arranged an audition for her with the Chicago Civic Opera Company. Much to her surprise, she ended up with a contract, though at the time she didn`t know a single operatic role. By her debut a few months later, she had memorized 23 parts and participated in over half of the season`s operas. She sang for the Ravinia Opera Company of Chicago for three seasons. In 1929, she made her debut with the New York Metropolitan Opera Company, where she was a participant for several decades. Swarthout`s role as Carmen was well respected. She regularly worked eight hours a day with vocal coaches, and would spend an hour or more singing duets with her husband, Frank Chapman, also an opera singer. She also advocated inflating balloons and blowing bubbles to strengthen the chest. She also wrote a semi-autobiographical novel entitled Come Soon, Tomorrow: The Story of a Young Singer first published in 1943 that went through at least seven printings. She starred in five films for Paramount Pictures, including Rose of the Rancho, Romance in the Dark, Give Us This Night and Ambush. For the movie Champagne Waltz with Fred MacMurray, she sang her songs in five languages, including French, German, Italian, and Spanish for the foreign versions of the films. Swarthout also performed on a number of opera shows on television. In one of her final public singing performances, she did a concert in January 1951 at the Met. She continued to make public appearances, including an appearance on What`s My Line? in 1951. The Railroad Hour presented Martha on February 22, 1954. She was often heard on radio programs, including those of General Motors, RCA-Magic Key, Camel Caravan, the Ford Symphony and the Prudential Family Hour. In a 1942 article, Time Magazine reported that she had earned $1,250,000 in her lifetime. One of her signature songs on the radio was Bless this House featured in advertising and commonly found framed in many homes throughout America. Shortly after World War II Swarthout recorded `Just Awearyin` for You` (w. 1894 by Frank Lebby Stanton, m. 1901 by Carrie Jacobs-Bond). Swarthout first married Harry Kern of Chicago, an older man who was general credit manager for the Hart-Schaffner Marx Company, but she still retained her maiden name for her singing appearances. Kern died in 1931. She later married Frank M. Chapman, Jr. (1931); the two had first met in an opera house in Naples two years earlier. In addition to their common interest in singing, they enjoyed collecting French furniture, many examples of which can be seen in their photographs together. She once said, `Our marriage started as a romantic adventure. We intend to keep it that way.` She collected silver and they had several dogs. It was also Chapman`s second marriage. In 1956, Swarthout was diagnosed with a mitral heart valve problem. She eventually decided to undergo open heart surgery; she was on the operating table for six hours. Later, she began a campaign to ensure that parents knew the dangers of unsuspected rheumatic fever. In 1958, Dr. Paul Dudley White presented her with the American Heart Association`s very first `Heart-of-the-Year` Award, to be given annually to a distinguished American whose faith and courage in meeting the personal challenge of heart disease have inspired new hope for hearts. She wrote about her decision in When the Song Left My Heart, an article in the October 1958 Everywoman`s Family Circle. As she went into retirement, she and Frank bought a villa in Italy, La Ragnaia, near Florence, where they lived together until Chapman`s death in 1966.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
`ECHT` TUPPACK - Dva dezertna tanjira `China Bunt` (1919-1944) Dimenzije PreÄnik: 18,5 cm Visina: 2 cm Ukupna težina: 560 g Sitni tragovi pribora na dnu tanjira. Žig na dnu: āECHTā TUPPACK (iznad krune i inicijala āSā, verovatno od āSchlesienā / Å lezija) āChina Buntā TIEFENFURTH (polukružno) āPorzellanfabrik C.H. Tuppackā koristila je žig od 1919. do zatvaranja 1944. godine. Fabriku fajansa u nemaÄkom gradu Tiefenfurt (Tifenfurt, danas: Parowa, Poljska) osnovao je 1908. godine Johann Heinrich Nicolai Matthiesen (Johan Hajnrih Nikolai Matizen). 1865. godine njegov sin Friedrich Nicolai Matthiesen (Fridrih Nikolai Matizen) uveo je i proizvodnju predmeta od porcelana. 1872. fabrika je prodata i nastavila proizvodnju kao akcionarsko druÅ”tvo pod imenom āSchlesische Porzellan- und Steingut-Manufaktur AG.ā Fabrika je imala uspeha u prvim godinama poslovanja, proizvodila je dekorisan i luksuzan porcelan, koji je velikim delom izvozila preko luka u BaltiÄkom moru. Investicije u nove objekte i maÅ”ine od 1872. do 1874. godine udvostruÄile su proizvodne kapacitet i doprinele kvalitetu proizvoda. Ipak, fabrika je bila primorana da proglasi bakrot 1885. godine. NajveÄi deo fabrike preuzeo je 1885. godine Louis Lƶvinsohn (Luis Lovinzon) koji je zaposlio Paula Donatha (Paul Donat) kao generalnog direktora. 120 zaposlenih proizvodilo je, pored cvetova od porcelana, i posude u stilu Rokokoa. Na osnovu sporazuma iz 1891. godine fabrika je preÅ”la u ruke aktuelnog direktora Paula Georga Alfreda Donatha, koji ju je i dalje vodio, sada pod nazivom āSchlesische Porzellanfabrik Paul Donathā. NajveÄi deo proizvodnje luksuznih predmeta izvozio se u SAD, Englesku, Rusiju i Å vedsku. 1909. fabrika je transformisana u kompaniju, generalni direktor je postao Ernst Wilhelm Fischer (Ernst Vilhelm FiÅ”er), a od oko 1916. godine pod rukovodstvom Carla Hansa Tuppacka (Karl Hans Tupak) radilo je skoro 150 zaposlenih. Posle I Svetskog rata fabriku je preuzeo Carl Hans Tuppack i preimenovao u āPorzellanfabrik C.H. Tuppackā. Fabrika je radila sve do pred kraj II Svetskog rata, kada je zatvorena 1944. godine. Prodaju se bez držaÄa za tanjire. (124/19-47/158-kp/1481)
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
PROMO FOTOGRAFIJA SA AUTOGRAMOM KVARTETA IVANOVIÄA 1966. Poslata iz Beograda 25. juna 1966. godine Crno bela fotografija 10 x 15 cm Predrag IvanoviÄ je poznati srpski i jugoslovenski trubaÄ, pevaÄ i kompozitor koji se pored džeza bavio i zabavnom muzikom i neko vreme uspeÅ”no vodio svoj popularni vokalni kvartet. UÄestvovao je na prvom bledskom jazz festivalu kao Älan āUdruženja muziÄara džeza i zabavne muzike Srbijeā . Osim Å”to je svirao trubu u velikom orkestru i u manjim sastavima za koje je pisao i aranžmane, interesovao se i za pevanje. IvanoviÄ je prvo formirao vokalni sastav od Å”est ljudi koji Äe kasnije redukovati na dva ženska i dva muÅ”ka vokala. Sa tim sastavom pozantijim kao vokalni kvartet Predraga IvanoviÄa nastupao je i izvodio džez i pop muziku tokom kasnih pedesetih i Å”ezdesetih godina. Mnogi kažu da ono Å”to je Frenk Sinatra predstavljao za Njujork, to je Kvartet IvanoviÄ bio za Beograd. Dok sluÅ”ate njihovu muziku ispred oÄiju vam prolazi neko bezbrižno vreme, vreme kada novac nije bio najvažnija stvar na svetu, doterane devojke sa ākonjskim repovimaā, žiponima i baletankama, vespe, āfiÄeā i ātristaÄiā, letovanja u Rovinju, zeleni autobusi GSP-a, prepuni bioskopiā¦ Najpoznatija pesma āPod sjajem zvezdaā je nastala 1957.godine, kada je Predrag bio u vojsci. OseÄajuÄi nostalgiju za Beogradom, napisao je tu melodiju na nekom starom klaviru u Domu armije, a stihove je naknadno napisala Mira SaviÄ. Na molbu Darka KraljiÄa pesma je uÅ”la u film āLjubav i modaā 1960. godine. Kada je 1965. umro Älan kvarteta Bata SeniÄ, kvartet zvaniÄno prestaje da postoji. Predrag IvanoviÄ (1930-2010) je otiÅ”ao na Berkli, gde je diplomirao aranžiranje, a svirao je klavir i trubu. Aleksandra IvanoviÄ (1937-2003), mecosopran, je nastavila da se bavi pevanjem u horu RTB i bila je profesor na FMU. Kao dirigent IvanoviÄ je upravljao Studio ansamblom RTB ā kao Älan trubaÄke sekcije osvojio je prvo mesto na festivalu u Juan- Les- Pinsu sa āJazz orkestrom Radio- televeizije Beogradā sa kojim je obavio sve koncertne i festivalske nastupe u zemlji i inostranstvu do 1974 godine, kada je poslednji put nastupio na jazz ā festivalu u Ljubljani i kada je nažalost zbog bolesti morao napustiti aktivno sviranje.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Stanje kao na fotografijma 49cm x 69cm Redje u ponudi! Heroji Telemarka britanski je ratni film iz 1965. godine koji je režirao Anthony Mann, a temelje se na istinitoj priÄi o norveÅ”koj sabotaži teÅ”ke vode tijekom Drugog svjetskog rata sa Skije protiv atoma, memoarima norveÅ”kog vojnika otpora Knuta Haukelida. U filmu glume Kirk Douglas kao dr. Rolf Pedersen i Richard Harris kao Knut Straud, zajedno s Ullom Jacobsson kao Anna Pedersen. Snimljen je na lokaciji u NorveÅ”koj. Directed by Anthony Mann Written by Ben Barzman Ivan Moffat Based on Skis Against the Atom 1954 memoir by Knut Haukelid But for These Men 1962 novel by John Drummond Produced by Benjamin Fisz Starring Kirk Douglas Richard Harris Ulla Jacobsson Cinematography Robert Krasker Edited by Bert Bates Music by Malcolm Arnold Production company Benton Film Productions Distributed by The Rank Organisation (UK) Columbia Pictures (US) Release date 23 November 1965 (London-Premiere) 26 November 1965 (United Kingdom) 19 January 1966 (Chicago) 9 March 1966 (United States) Running time 130 minutes Country UK Languages English, German, Norwegian, German Budget $5 million[1] Box office $1,650,000 (est. US/ Canada rentals) Kirk Douglas as Dr Rolf Pedersen Richard Harris as Knut Straud Ulla Jacobsson as Anna Pedersen Michael Redgrave as Uncle David Weston as Arne Sebastian Breaks as Gunnar John Golightly as Freddy Alan Howard as Oli Patrick Jordan as Henrik William Marlowe as Claus Brook Williams as Einar Roy Dotrice as Jensen Anton Diffring as Major Frick Ralph Michael as Nilssen Eric Porter as Josef Terboven Wolf Frees as SturmbannfĆ¼hrer Knippelberg Karel Stepanek as Professor HartmĆ¼ller Gerard Heinz as Professor Erhardt Victor Beaumont as German Sergeant George Murcell as SS OberscharfĆ¼hrer Mervyn Johns as Col. Wilkinson Barry Jones as Professor Roderick Logan Geoffrey Keen as Gen. Bolt Robert Ayres as General Courts Jennifer Hilary as Sigrid Maurice Denham as Doctor David Davies as Captain of Galtesund Philo Hauser as Businessman Faith Brook as Woman on Bus Elvi Hale as Mrs. Sandersen Russell Waters as Mr. Sandersen Paul Hansard as German Officer (uncredited) George Roubicek as German Radio Operator (uncredited) Joe Dunne as Norwegian Quisling`s Nazi (uncredited) Originalan filmski plakat Morava Film
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
ŠŃŠ±ŠµŠ½ ŠŠ°ŃŠ°Š²ŠµŠ»Š¾Š² Š”ŃŠ¾ŃŃŠµŠ² (ŠŠ¾ŠæŃŠøŠ²ŃŃŠøŃŠ°, 1834.[1] ŠøŠ»Šø 1835. ŠøŠ»Šø 1837.[Š°][2]ā 21. ŃŠ°Š½ŃŠ°Ń 1879, Š ŃŃŃŃŠŗ) ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š±ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠø ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗ, ŠæŠøŃŠ°Ń, ŠµŠ½ŃŠøŠŗŠ»Š¾ŠæŠµŠ“ŠøŃŃ, Š½Š¾Š²ŠøŠ½Š°Ń, ŠµŃŠ½Š¾Š³ŃŠ°Ń, Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½Šø Ń ŠµŃŠ¾Ń Šø Š±Š¾ŃŠ°Ń Š·Š° Š¾ŃŠ»Š¾Š±Š¾ŃŠµŃŠµ ŠŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠµ Š¾Š“ Š¾ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠŗŠµ Š²Š»Š°Š“Š°Š²ŠøŠ½Šµ[3]. ŠŠ°ŃŠ°Š²ŠµŠ»Š¾Š² ŃŠµ ŃŃŠ°ŃŠøŃŠø Š±ŃŠ°Ń[4] ŃŃŠøŃŠ°ŃŠ½Š¾Š³ ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠ°ŃŠ° ŠŠµŃŠŗŠ° ŠŠ°ŃŠ°Š²ŠµŠ»Š¾Š²Š° (1843ā1903). ŠŃŠ¾Š²ŠµŠ¾ ŃŠµ ŠŃŠ±ŠµŠ½ Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ° ŠŗŠ°Š¾ ŠµŠ¼ŠøŠ³ŃŠ°Š½Ń Ń Š”ŃŠ±ŠøŃŠø, Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń Šø ŠŃŃŃŃŠ¾ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠ¾Ń, Ń ŠŠ¾Š²Š¾Š¼ Š”Š°Š“Ń. ŠŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ° ŠŃŠ±ŠµŠ½ ŃŠµ ŃŠ¾ŃŠµŠ½ Ń Š¼ŠµŃŃŃ ŠŠ¾ŠæŃŠøŠ²ŃŃŠøŃŠø Ń ŠŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠ¾Ń 1837. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. ŠŠ°ŠŗŠ¾Š½ Š·Š°Š²ŃŃŠµŠ½Šµ Š¾ŃŠ½Š¾Š²Š½Šµ ŃŠŗŠ¾Š»Šµ, Ń ŃŠ¾Š“Š½Š¾Š¼ Š¼ŠµŃŃŃ ŠŗŠ¾Š“ ŃŃŠøŃŠµŃŠ° Š”ŃŠ±ŠøŠ½Š°, ŠŠ¾ŃŃŠ° ŠŠ¾Š¶ŠøŠ»Š¾Š²ŠøŃŠ°[5], ŃŃŠµŠ±Š°Š»Š¾ ŃŠµ Š“Š° Š½Š°ŃŃŠ°Š²Šø ŃŠŗŠ¾Š»Š¾Š²Š°ŃŠµ Ń ŠŠ»Š¾Š²Š“ŠøŠ²Ń. Š£ ŃŠ°Š¼Š¾ŃŃŠ¾Ń Š³ŃŃŠŗŠ¾Ń Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŠø ŃŃŠµŃŠµ Š¼Ń Š½ŠøŃŠµ ŠæŠ¾Š»Š°Š·ŠøŠ»Š¾ Š·Š° ŃŃŠŗŠ¾Š¼ (ŃŠµŃ Š½ŠøŃŠµ Š²Š¾Š»ŠµŠ¾ Š³ŃŃŠŗŠø ŃŠµŠ·ŠøŠŗ), ŠæŠ° ŃŠµ Š½Š°ŠæŃŃŃŠøŠ¾ ŃŠŗŠ¾Š»Ń Šø ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š¾ ŃŃŠ³Š¾Š²Š°ŃŠŗŠø ŠæŠ¾Š¼Š¾ŃŠ½ŠøŠŗ. Š¢Š¾ŠŗŠ¾Š¼ ŃŠŗŠ¾Š»Š¾Š²Š°ŃŠ° Ń ŠŠ»Š¾Š²Š“ŠøŠ²Ń, ŠŃŠ±ŠµŠ½ ŃŠµ ŠæŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Š¾ ŃŠ° ŃŠ°Š·ŃŠ¼ŠµŠ²Š°ŃŠµŠ¼ Š“Š²Šµ ŃŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ³Šµ, ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃ Š½Š° ŃŠµŠ³Š° Š¼Š½Š¾Š³Š¾ ŃŃŠøŃŠ°Š»Šµ. Š Š°Š“ŠøŠ»Š¾ ŃŠµ Š¾ Š½Š°ŃŠ»Š¾Š²ŠøŠ¼Š°, ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Š¼ Š·Š±Š¾ŃŠ½ŠøŠŗŃ `ŠŠµŠ²ŠµŠ½-Š”Š»Š¾Š³Š°` Šø `ŠŠ¾ŃŠ¾Š²ŠŗŠ°`.[6] ŠŠ±Š¾Š³ ŠæŠ¾ŃŃŠµŠ±Šµ ŠæŠ¾ŃŠ»Š° Š¼Š½Š¾Š³Š¾ ŠæŃŃŃŃŠµ, Š¾Š±ŠøŠ»Š°Š·Šø Š½Šµ ŃŠ°Š¼Š¾ ŠŃŠ³Š°ŃŃŠŗŃ Š½ŠµŠ³Š¾ Šø Š”ŃŠ±ŠøŃŃ Šø ŠŠ¾ŃŠ½Ń. Š¢Š°ŠŗŠ¾ ŃŠµ ŃŠ° Š¾ŃŠµŠ¼ ŃŠµŠ»ŠµŠ±ŃŠøŃŠ¾Š¼ (ŃŃŠ³Š¾Š²ŃŠµŠ¼ ŃŃŠ¾ŠŗŠµ) 1854. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ ŠŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠµ ŠæŠ¾ŃŠµŃŠøŠ¾ Š“ŠµŠ¾ ŠŠ°ŠŗŠµŠ“Š¾Š½ŠøŃŠµ Šø Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ. ŠŠ°ŠŗŠ¾ ŃŃŠ³Š¾Š²Š°Ń Š²ŠøŃŠµ Š³Š° ŃŠµ ŠæŃŠøŠ²Š»Š°ŃŠøŠ¾ Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½Šø Š¶ŠøŠ²Š¾Ń, ŠŗŠ¾ŃŠø ŠæŃŃŃŃŃŃŠø ŠøŃŃŃŠ°Š¶ŃŃŠµ Šø Š·Š°ŠæŠøŃŃŃŠµ Š³ŃŠ°ŃŃ. ŠŠ°ŠæŃŃŃŠ° ŃŃŠ³Š¾Š²Š°ŃŠŗŃ ŃŃŃŃŠŗŃ, Šø Š½Š° ŠæŃŠµŠ“Š»Š¾Š³ ŠæŃŠøŃŠ°ŃŠµŃŠ° ŠŠ°ŃŠ“Š°Š½Š° ŠŠµŃŠ¾Š²Š° Š¾Š“Š»Š°Š·Šø 1857. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠŗŠ¾Š“ Š±ŃŠ°ŃŠ° Ń Š ŃŃŠøŃŃ.[3] ŠŠ¾ŃŃŠ¾ Š½Šµ ŃŃŠæŠµ Š“Š° ŃŠµ ŃŠæŠøŃŠµ Š½Š° ŠŠ¾ŃŠ½Ń Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŃ, ŠæŃŠµŠ»Š°Š·Šø Š½Š° ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠø Š¾Š“ŃŠµŠŗ Š¤ŠøŠ»Š¾Š·Š¾ŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŠŗŃŠ»ŃŠµŃŠ° Ń ŠŠ¾ŃŠŗŠ²Šø. ŠŠ°Š²Šø ŃŠµ ŠæŃŠ¾ŃŃŠ°Š²Š°ŃŠµŠ¼ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠµ, Š°Š»Šø Šø ŃŃŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø; ŃŃ Š·Š°ŠæŠ¾ŃŠøŃŠµ ŃŠ²Š¾Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŃŠ°Š“. ŠŠ° Š²ŠµŃŃ Š“Š° ŃŃ Š·Š°ŃŠ°ŃŠøŠ»Šø Š”ŃŠ±Šø Šø Š¢ŃŃŃŠø ŠæŃŠøŃŠæŠµŠ¾ ŃŠµ Ń Š”ŃŠ±ŠøŃŃ ŃŠµŠ±ŃŃŠ°ŃŠ° 1867. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠæŠ¾ŠŗŃŃŠ°Š²Š°ŃŃŃŠø Š“Š° ŃŃŠ²Š¾ŃŠø Š²ŠµŠ·Ń ŠøŠ·Š¼ŠµŃŃ ŠæŠ¾Š“ŃŠ°ŃŠ¼ŃŠµŠ½ŠøŃ Š”ŃŠ±Š° Šø ŠŃŠ³Š°ŃŠ°, ŃŠ°Š“Šø Š·Š°ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŠŗŠµ Š±Š¾ŃŠ±Šµ. ŠŃŃŠ¶Šø ŃŠµ Š±ŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠ¾Š¼ Š¾Š¼Š»Š°Š“ŠøŠ½Š¾Š¼ Šø ŃŠ°ŃŠ°ŃŃŃŠµ ŃŠ° Š”Š²ŠµŃŠ¾Š·Š°ŃŠ¾Š¼ ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠµŠ¼; Š·Š° ŠŗŃŠ°ŃŠŗŠ¾ Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŃŠµ Š“Š¾Š±ŃŠ¾ Š½Š°ŃŃŠøŠ¾ ŃŃŠæŃŠŗŠø ŃŠµŠ·ŠøŠŗ. ŠŠ°Š¾ Šø ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃ Šø Š¾Š½ ŃŠµ ŃŠ°Š²ŃŠ° ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²Š½ŠøŠŗŠ¾Š¼ ŃŠµŠ°Š»ŠøŠ·Š¼Š° Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø. ŠŠ²Š³ŃŃŃŠ° 1867. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠŠ°ŃŠ°Š²ŠµŠ»Š¾Š² Ń ŠøŠ¼Šµ ŠŃŠ³Š°ŃŠ° ŃŃŠµŃŃŠ²ŃŃŠµ Ń ŃŠ°Š“Ń ŃŠŗŃŠæŃŃŠøŠ½Šµ `ŃŃŠµŠ“ŠøŃŠµŠ½Šµ ŠŠ¼Š»Š°Š“ŠøŠ½Šµ ŃŃŠæŃŠŗŠµ. ŠŠøŃŠµ ŃŠ°Š¼ Ń ŃŃŃŠøŠ½Šø, ŃŠµŃ ŃŠµ Ń ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Ń ŠæŃŠµŃŃŠ¾Š½ŠøŃŠø ŃŠ°Šŗ ŠµŠ¼ŠøŠ³ŃŠ°Š½ŃŃŠŗŠø Š±ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠø ŃŠµŠ½ŃŠ°Ń. Š£ ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń ŃŠµ ŠŃŠ³Š°ŃŠøŠ½ Š Š°ŠŗŠ¾Š²ŃŠŗŠø, Š¾ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¾ `ŠŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠ¾ ŃŠ°ŃŠŗŠ¾ Š“ŃŃŃŃŠ²Š¾ Šø ŃŠøŃŠ°Š¾Š½ŠøŃŃ `Š”ŃŠµŠ“ŠøŃŠµŠ½ŠøŃŠµ``.[7] Š£ Š»ŠµŃŠ¾ 1867. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠŠ°ŃŠ°Š²ŠµŠ»Š¾Š² ŃŠ° ŃŃŠ½Š°ŃŠ“Š½ŠøŃŠøŠ¼Š° Š¾ŃŠ½ŠøŠ²Š° Š·Š°Š²ŠµŃŠµŠ½ŠøŃŠŗŠø `ŠŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠø ŠŗŠ¾Š¼ŠøŃŠµŃ`, Ń ŃŃŠ°Š½Ń ŠŠ½Š°ŃŃŠ°ŃŠ° ŠŠ°ŃŠ°ŃŃŠ¾ŃŠ°Š½Š¾Š²Š° - Š“Š²Š¾ŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ¾ŃŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠ°, ŃŠ° ŃŠ°Š“ŃŠ¾Š¼ ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ Š”Š°Š±Š¾ŃŠ½Šµ ŃŃŠŗŠ²Šµ. Š£ Š“ŃŃŃŃŠ²Ń ŃŠ° ŃŠ¾Ń Š½ŠµŠŗŠøŠ¼ ŠæŃŠøŃŃŠ°Š»ŠøŃŠ°Š¼Š° ŃŠ°ŃŃŠ°Š²ŃŠ° Ń Š»ŠµŃŠ¾ 1867. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ `ŠŠ°ŠŗŠ¾Š½` (ŠæŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠµ) Š“Š¾Š±ŃŠ¾Š²Š¾ŃŠ°ŃŠŗŠµ ŃŠµŃŠµ. ŠŠ°Š¾ ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠø Š°ŠŗŃŠøŠ²Š°Š½ Šø ŠµŠŗŃŠæŠ¾Š½ŠøŃŠ°Š½ ŃŃŠµŃŠ½ŠøŠŗ Š“Š¾Š³Š°ŃŠ°ŃŠ° Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń, Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Š¼ŠµŃŠµŃŠø ŠæŃŠµ Š°ŃŠµŠ½ŃŠ°ŃŠ° Š½Š° ŠŗŠ½ŠµŠ·Š° ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š°, Š±ŠøŠ²Š° Š½ŠµŠæŠ¾Š¶ŠµŃŠ°Š½ Š·Š±Š¾Š³ ŃŠ²Š¾ŃŠøŃ Š°ŠŗŃŠøŠ²Š½Š¾ŃŃŠø. ŠŠ· ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Š° Š³Š“Šµ ŃŠµ Š±Š°Š²ŠøŠ¾ `ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠ¼ ŠæŠ¾ŃŠ»Š¾Š¼` Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠµŠ±ŃŃŠ°ŃŠ° 1868. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ `ŠøŃŃŠµŃŠ°Š½`.[8] ŠŠ±Š¾Š³ ŠæŃŠ¾Š³Š¾Š½Š° ŃŠµ ŃŠŗŠ»Š°ŃŠ° Ń Š“ŃŃŠ³Šø ŃŃŠæŃŠŗŠø ŃŠµŠ½ŃŠ°Ń, Ń ŠŠ¾Š²Šø Š”Š°Š“ Š³Š“Šµ Š½Š°Š»Š°Š·Šø Š½Š¾Š²Š¾ ŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠµ Šø Š½Š°ŃŃŠ°Š²ŃŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŃŠ°Š“. Š¢Ń ŃŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠµ ŠŠ¼Š°ŃŠ° Šø Š”Š²ŠµŃŠ¾Š·Š°ŃŠ° ŠŠøŠ»ŠµŃŠøŃŠ°, ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠ°ŃŠµ ŃŠ°ŃŠ°Š“Š½ŠøŠŗ Š»ŠøŃŃŠ° `ŠŠ°ŃŃŠ°Š²Š°`.[9] ŠŠµŃŃŃŠøŠ¼ Ń Š°ŠæŃŠµ Š½Š° ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠµ Š²Š»Š°ŃŃŠø, ŠŗŠ°Š¾ ŃŠ°Š“Š° Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾Š³ ŠæŃŠ¾ŃŠøŠ²Š½ŠøŠŗŠ° ŃŠµŠ¶ŠøŠ¼Š° ŠŠ±ŃŠµŠ½Š¾Š²ŠøŃŠ°, Šø Š¾Š½ ŃŠøŠ»Š¾Š¼ ŠæŃŠøŠ»ŠøŠŗŠ° ŠæŃŠ¾Š²Š¾Š“Šø ŠæŠ¾Š»Š° Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š·Š°ŃŠ²Š¾ŃŠµŠ½ Ń ŠŠµŃŃŠø. ŠŠ°ŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š½Š¾Š²Š¾ Š¼ŠµŃŃŠ¾ Š·Š° Š¶ŠøŠ²Š¾Ń Šø ŃŠ°Š“ Ń Š ŃŠ¼ŃŠ½ŠøŃŠø, Ń ŠæŃŠµŃŃŠ¾Š½ŠøŃŠø ŠŃŠŗŃŃŠµŃŃŃ. Š¢Ń ŃŠµ Š±Š°Š²Šø ŠæŃŠ±Š»ŠøŃŠøŃŃŠøŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠ°Š“Š¾Š¼, ŠæŠ¾ŠŗŃŠµŃŠµ Šø ŃŃŠµŃŃŃŠµ Š»ŠøŃŃŠ¾Š²Šµ: `ŠŠ½Š°ŃŠµ` Šø `Š”Š»Š¾Š±Š¾Š“Ń`. ŠŠµ ŃŠŗŠ»Š°ŠæŠ° ŃŠµ Š“Š¾Š²Š¾ŃŠ½Š¾ Ń ŃŠµŠ²Š¾Š»ŃŃŠøŠ¾Š½Š°ŃŠ½Ń ŠµŠ¼ŠøŠ³ŃŠ°Š½ŃŃŠŗŃ Š±ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŃ ŃŃŠµŠ“ŠøŠ½Ń. ŠŠ°ŃŠ¾ ŠæŠ¾Š½Š¾Š²Š¾ Š“Š¾Š»Š°Š·Šø Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ Š³Š“Šµ ŃŠµ Š±Š¾ŃŠ°Š²ŠøŃŠø Š“Š¾ ŠŗŃŠ°ŃŠ° Š”ŃŠæŃŠŗŠ¾-Š±ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŠ° 1879. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ[10] ŠŠ¾ŃŠ»ŠµŠ“ŃŠµ Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŠæŃŠ¾Š²ŠµŠ¾ ŃŠµ ŃŠ° ŃŃŠæŃŃŠ³Š¾Š¼ Ń Š±ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠ¾Š¼ Š³ŃŠ°Š“Ń Š ŃŃŠµ (Š ŃŃŃŃŠŗŃ). ŠŠµŃŠ¼Š¾ŃŠ½Š¾ ŃŠµ ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ Š½Š° ŃŠŗŃŠæŃŠ°ŃŃ Š“Š¾Š±ŃŠ¾Š²Š¾ŃŠ°ŃŠ° Š·Š° ŃŃŠµŃŃŠµ Ń ŃŃŠæŃŠŗŠ¾-ŃŃŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°ŃŃ. ŠŠ¼Š°Š¾ ŃŠµ Š·Š±Š¾Š³ ŃŠ¾Š³Š° ŠæŃŠ¾Š±Š»ŠµŠ¼Š° Ń Š ŃŠ¼ŃŠ½ŠøŃŠø, Š³Š“Šµ ŃŠµ Š·Š°ŃŠ²Š°ŃŠ°Š½ Š·Š±Š¾Š³ ŃŠµŠ³ŃŃŃŠ¾Š²Š°ŃŠ° Š±ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠøŃ Š“Š¾Š±ŃŠ¾Š²Š¾ŃŠ°ŃŠ°. ŠŠ°ŃŠ°Š²ŠµŠ»Š¾Š² ŃŠµ ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š·Š“ŃŠ°Š²ŃŠµ ŃŠ½ŠøŃŃŠøŠ¾ Ń ŠŗŠ°Š·Š°Š¼Š°ŃŠøŠ¼Š° Šø ŠµŠ¼ŠøŠ³ŃŠ°ŃŠøŃŠø, ŃŠ¼ŠøŃŠµ ŠøŃŃŃŠæŃŠµŠ½ Ń Š ŃŃŃŃŠŗŃ 1879. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š¾Š“ ŃŃŠ±ŠµŃŠŗŃŠ»Š¾Š·Šµ, Ń Š½Š°ŠæŠ¾Š½Ń ŃŠ²Š¾ŃŠµ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°Š»Š°ŃŠŗŠµ ŃŠ½Š°Š³Šµ.[11] ŠŃŃŃŃŠ²ŠµŠ½Šø Š°Š½Š³Š°Š¶Š¼Š°Š½ Š¼ŠµŃŃ Š”ŃŠ±ŠøŠ¼Š° ŠŠ¾ŃŠµŠ¾ ŃŠµ Š“Š° ŠæŠøŃŠµ Ń 31. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šø Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ°, ŠæŠ¾ŃŠøŃŠµ ŃŠ° ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠ¾Š¼, Š° ŠøŠ½ŃŠæŠøŃŠ°ŃŠøŃŃ Š½Š°Š»Š°Š·Šø Ń ŃŃŃŠ°Š“Š°ŃŃ Š±ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠ¾Š³ Š½Š°ŃŠ¾Š“Š° ŠæŠ¾Š“ Š¢ŃŃŃŠøŠ¼Š°. ŠŠøŠ¾ ŃŠµ Š“Š¾ŠæŠøŃŠ½Šø ŃŠ»Š°Š½ ŃŠøŠ»Š¾Š·Š¾ŃŃŠŗŠ¾Š³ Šø ŃŠøŠ»Š¾Š»Š¾ŃŠŗŠ¾Š³ Š¾Š“ŃŠµŠŗŠ° Š”ŃŠæŃŠŗŠ¾Š³ ŃŃŠµŠ½Š¾Š³ Š“ŃŃŃŃŠ²Š° Š¾Š“ 1872. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠŗŠ°Š¾ `ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠŗ Šø Š¶ŃŃŠ½Š°Š»ŠøŃŃ Š±ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠø`. ŠŠ½ ŃŠµ ŃŠ°Š“Š° Š±Š°Š²Šø Ń ŠŃŠŗŃŃŠµŃŃŃ, Š³Š“Šµ ŃŠµ ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ Š»ŠøŃŃŠ° `Š”Š»Š¾Š±Š¾Š“Š°` (Š¾Š“ 1870).[12] ŠŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š½Šµ ŃŠ°Š¼Š¾ Š½Š° Š¼Š°ŃŠµŃŃŠµŠ¼, Š²ŠµŃ Šø Š½Š° ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠµŠ·ŠøŠŗŃ. ŠŠ±ŃŠ°Š²ŠøŠ¾ ŃŠµ 1868. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃŃ `ŠŠ°ŃŠøŃŠ°` ŃŠµŠ“Š½Ń ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŃ. ŠŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŃ ŠæŠ¾Š“ Š½Š°Š·ŠøŠ²Š¾Š¼ `ŠŠµ Š»Šø ŠŗŃŠøŠ²Š° ŃŃŠ“Š±ŠøŠ½Š°?` ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¾ ŃŠµ Š±ŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠøŠ¼ Š“ŃŃŠ³Š¾Š²ŠøŠ¼Š°.[13] ŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ Š¾Š“ŠµŃŠµŃŠµ ŠŠ°ŃŠøŃŠµ Š”ŃŠæŃŠŗŠµ Š³Š° ŃŠµ 1869. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š·Š° ŃŃ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŃ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“ŠøŠ»Š° ŃŠ° 70 Ń.[14] ŠŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾Ń ŠŠ°ŃŃŠ¾ŃŠ»Š°Š² ŠŠ°Š³ŠøŃ (Ń Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŠŗŠ°Š“Š° ŃŠµ ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ Ń ŠŠµŃŠ»ŠøŠ½Ń) ŠæŃŠøŠ¼ŠµŃŃŃŠµ Ń ŃŠ²Š¾Š¼ ŠµŃŠµŃŃ Š¾ ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾Ń Š±ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠ¾Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø, Š·Š° `Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠµŠ³ Š±ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŃŠ°` Š. ŠŠ°ŃŠ°Š²ŠµŠ»Š¾Š²Š°: `ŠøŠ¼Š°Š¾ ŃŠµ ŃŠ°Š»ŠµŠ½ŃŠ° Š“Š° ŠøŠ·Š½ŠµŃŠµ Ń Š¾ŃŃŃŠøŠ¼ ŃŃŃŠ°Š¼Š° ŠŗŠ°ŃŠ°ŠŗŃŠµŃŠøŃŃŠøŃŠ½Šµ ŃŃŃŠ°Š½Šµ Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½Š¾Š³ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ°, Š°Š»Šø ŃŠµŠ³Š¾Š² ŠøŃŃŠ²ŠøŃŠµ Š³Š¾Š»Šø ŃŠµŠ°Š»ŠøŠ·Š°Š¼ ŃŠµ ŃŠµŃŃŠ¾ ŃŃŃŠ¾Š² Šø Š“Š¾ŃŠ°Š“Š°Š½`.[15] Š”Š¼Š°ŃŃŠ° ŃŠµ ŃŠµŠ“Š½ŠøŠ¼ Š¾Š“ ŃŠ²Š¾ŃŠ°ŃŠ° ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Š³ ŠŗŃŠøŃŠøŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠµŠ°Š»ŠøŠ·Š¼Š°.[16] ŠŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ 1868-1869. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń Š½Š¾Š²Š¾ŃŠ°Š“ŃŠŗŠ¾Ń `ŠŠ°ŃŠøŃŠø` ŠŗŃŠøŃŠøŃŠŗŠø ŠæŃŠøŠŗŠ°Š· ŠŗŃŠøŠ³Šµ ŠŠøŠ»Š¾Š²Š°Š½Š° ŠŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ° Š¾ ŃŠ¼ŃŃŠø ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŠ° ŠŃŃŠ°Š½Š°,[17] Š·Š°ŃŠøŠ¼ Š¾ ŠŠ±ŠµŃŠ“Š°ŃŠ¾Š²Š¾Š¼ `ŠŃŠ²Š¾Š¼ ŃŠµŠŗŃ` ŠøŃŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Šø Š“Ń. ŠŠøŠ¾ ŃŠµ Š¾Š¶ŠµŃŠµŠ½ Š”ŃŠæŠŗŠøŃŠ¾Š¼ ŠŠ°ŃŠ°Š»ŠøŃŠ¾Š¼ ŠŠµŃŃŠ¾Š²ŠøŃ ŠŠ°ŃŠ°Š²ŠµŠ»Š¾Š²Š¾Š¼, ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠ¾Š¼, ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠ¾Š¼ Š°ŠŗŃŠøŠ²ŠøŃŃŠŗŠøŃŠ¾Š¼ Šø Š“Š¾Š±ŃŠ¾ŃŠ²Š¾ŃŠŗŠ¾Š¼, ŃŠµŃŃŃŠ¾Š¼ ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠ°ŃŠ° ŠŠ°ŃŃŠ°ŃŠ° ŠŠµŃŃŠ¾Š²ŠøŃŠ°.[18] ŠŠµŠ½ŃŠ°ŃŠµ ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š¾ ŃŃŠ½Š° 1868. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń Š”ŃŠµŠ¼ŃŠŗŠøŠ¼ ŠŠ°ŃŠ»Š¾Š²ŃŠøŠ¼Š°, Š° Š·Š°ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŠŗŠø Š¶ŠøŠ²Š¾Ń ŃŃ Š½Š°ŃŃŠ°Š²ŠøŠ»Šø Ń ŠŠ¾Š²Š¾Š¼ Š”Š°Š“Ń. ŠŠ°ŃŠ°Š»ŠøŃŠ° ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š° Š¾Š“Š°Š½Š° ŃŠ²Š¾Š¼ Š¼ŃŠ¶Ń Ń ŃŠµŠ³Š¾Š²ŠøŠ¼ ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠøŠ¼ ŃŃŃŠµŠ¼ŃŠµŃŠøŠ¼Š°. Š¢Š°ŠŗŠ¾ ŃŠµ Š“Š¾Šŗ ŃŃ Š¶ŠøŠ²ŠµŠ»Šø Ń Š ŃŃŃŃŠŗŃ (Š½Š° ŠŃŠ½Š°Š²Ń) ŃŠ° ŃŠ°Š»ŃŠøŃŠøŠŗŠ¾Š²Š°Š½ŠøŠ¼ ŠæŠ°ŃŠ¾ŃŠµŠ¼ ŠæŃŠµŠ½Š¾ŃŠøŠ»Š° ŠæŃŠµŠŗŠ¾ ŠŃŠ½Š°Š²Š° ŠæŃŠ¾ŠæŠ°Š³Š°Š½Š“Š½Šø Š¼Š°ŃŠµŃŠøŃŠ°Š», Š±ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠµŠ²Š¾Š»ŃŃŠøŠ¾Š½Š°ŃŃ ŠŠ°ŃŠøŠ»Ń ŠŠµŠ²ŃŠŗŠ¾Š¼.[19] Š£ Š±ŃŠ°ŠŗŃ Š½ŠøŃŃ ŠøŠ¼Š°Š»Šø Š“ŠµŃŠµ, Š° ŃŠ“Š¾Š²Š° ŠŠ°ŃŠ° ŃŠµ Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ ŃŠ¼ŃŃŠø Š¼ŃŠ¶Š° ŠæŠ¾ Š“ŃŃŠ³Šø ŠæŃŃ ŃŠ“Š°Š»Š°, Šø Š²ŃŠ°ŃŠøŠ»Š° Ń Š”ŃŠ±ŠøŃŃ.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
nije putovala kao na slikama ne znam tacnu godinu, procenjeno po izgledu Vasilije āVasaā EÅ”kiÄeviÄ (Irig, 1/13. januar 1867 ā Novi Sad, 21. januar/3. februar 1933) je bio srpski slikar i nastavnik crtanja. Sadržaj 1 Biografija 2 Reference 3 Vidi joÅ” 4 SpoljaÅ”nje veze Biografija[uredi | uredi izvor] RoÄen je u Irigu, 1/13. januara 1867. godine, od oca Koste ratara i majke Ljube roÄ. LaziÄ iz Bukovca.[1] Osnovnu Å”kolu je zavrÅ”io u rodnom mestu, uÄio je berberski zanat, ali ga je napustio zbog umetnosti. Posle toga je otiÅ”ao u BeÄ i upisao jednu privatnu slikarsku Å”kolu. U BeÄu je pohaÄao i veÄernji kurs crtanja pri Akademiji likovnih umetnosti. Posle tri godine Å”kolovanja u BeÄu otiÅ”ao je u Rusiju gde je zavrÅ”io petorazrednu umetniÄku Å”kolu, kao pitomac ruske države.[2] Posle te Å”kole pohaÄao je joÅ” tri godine privatni institut kneginje TeniÅ”ove u Petrogradu pod voÄstvom Äuvenog ruskog realiste Ilje Rjepina, a 1900. godine primljen je kao Rjepinov Äak u Imperatorsku akademiju umetnosti, koju je zavrÅ”io 1908. dobivÅ”i diplomu za konkursnu sliku āZabajkalski kozaci u mandžurskim klancimaā.[3] Do Prvog svetskog rata ostao je u Rusiji kao nastavnik crtanja i izlagao u Moskvi i Petrogradu. Kad je poÄeo Prvi svetski rat doÅ”ao je u Srbiju i postao dobrovoljac, ratni slikar Prve srpske armije. Kao dobrovoljac u vojsci je proveo pet godina i proÅ”ao golgotu Albanije, boravak na Krfu i proboj Solunskog fronta. Posle toga se vratio u Irig. Nedugo zatim preÅ”ao je u Novi Sad, u kome je nastavio da živi sve do smrti, 1933. godine.[2] NajveÄi deo njegovih starijih slika ostao je u Petrogradu. Osim slika koje se nalaze u Rusiji, opus mu saÄinjavaju uglavnom portreti ratnika, scene i položaji iz rata i, reÄe, pejzaži. Radio je u stilu akademskog realizma. Prema novijim stavovima likovne kritike, u njegovim delima ima elemenata ekspresionizma. Bavio se i književnim radom i prevoÄenjem. Bio je Älan književnog odeljenja Matice srpske. Pesme, Älanke i prevode objavljivao je u āOtadžbiniā (1892), āLuÄiā (1896ā99), āBranikuā (1898-99 i 1904), āSrbadijiā (1923ā24), āSevernoj Srbijiā (1925ā26). Njegova autobiografija, skice i ostali rukopisi Äuvaju se u Rukopisnom odeljenju Matice srpske. Njegova porodica je najvredniji deo umetniÄke zaostavÅ”tine poklonila Galeriji Srpske Äitaonice i knjižnice u Irigu. NajveÄi privatni kolekcionar njegovih slika sa motivima iz Prvog svetskog rata bio je Željko RažnatoviÄ Arkan. Umro je u Novom Sadu, 21. januara/2. februara 1933. godine.[2]
film glumac glumica united artist dim. 25,5 x 20,5 cm Joan Crawford (San Antonio, 23. ožujka 1904. ili 1905. - New York, 10. svibnja 1977.), ameriÄka filmska glumica. Otac je napustio porodicu pre njenog roÄenja, a nakon Å”to ju je rodila njena majka Anna LeSueur preselila se u Oklahomu i udala za lokalnog impresarija Henrya Cassina koji se brinuo o Lucille i njenom starijem bratu Hallu. Luccile uzima ime Billie Cassin i poÄinje raditi kao plesaÄica. Cela se porodica potom seli u Kansas City, a Lucille plesom izdržava celu porodicu i odlazi u privatnu Å”kolu glume. Nakon Å”to je osvojila 46 $ na takmiÄenju u plesu, seli se u Chicago i zapoÅ”ljava u pozoristu gde je uoÄava agent MGM-a. Seli se u Hollywood, a u MGM-u joj nalaze novo ime Joan Crawford, koje navodno nikada nije volela. Uskoro postaje najveÄa zvezda kompanije, a ubrzo i najbolje plaÄena. Godine 1945. dobija Oscara za glavnu žensku ulogu u filmu `Mildred Pierce`.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
14 x 10 cm ÄorÄe Äoka MarjanoviÄ (KuÄevo, 30. oktobar 1931 ā Beograd, 15. maj 2021) bio je jugoslovenski i srpski pevaÄ, najpopularniji tokom Å”ezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina 20. veka u SFR Jugoslaviji i Sovjetskom Savezu i, po mnogima, najveÄa zvezda jugoslovenske i srpske zabavne muzike. RoÄen je u KuÄevu. Gimnaziju je zavrÅ”io u Požarevcu, nakon Äega je u Beogradu studirao farmaciju. PoÅ”to je zapostavio studije, novac je zaraÄivao istovarajuÄi vagone na železniÄkoj stanici, raznoseÄi mleko i novine, radeÄi kao inkasant u Radio Beogradu i statirajuÄi u filmu `Svi na more` i predstavama Jugoslovenskog dramskog pozoriÅ”ta. Prvi put je zapevao na audiciji pevaÄa zabavne muzike koju je organizovalo Udruženje džezista Srbije, da bi u narednom periodu pevao na igrankama i zabavama u gradu. Prelomni trenutak dogodio se 1958. godine u NiÅ”u. DuÅ”ko RadanÄeviÄ, Å”ef jednog malog beogradskog orkestra koji je pratio pevaÄe i glumce, pozvao ga je da peva u pauzi izmeÄu nastupa pevaÄa zabavne i narodne muzike. ÄorÄe je otpevao Äetiri pesme - Zvižduk u osam, Plavo u plavom, Stidljiva serenada i kaubojsku pesmu iz jednog filma. Publika je fantastiÄno reagovala, tražila bis, a ÄorÄe, kako je spremio samo pomenute pesme, sve ih je otpevao na bis. Njegovo pojavljivanje na televiziji sa pesmom āZvižduk u osamā odmah se pretvorilo u opÅ”te oduÅ”evljenje. On je bio prvi pevaÄ zabavne muzike na prostoru Jugoslavije koji nije samo stajao za mikrofonom veÄ je padao na kolena, valjao se po podu, plakao, bacao sako u publiku. Prva LP ploÄa ÄorÄa MarjanoviÄa Muzika za igru (PGP RTB) pojavila se u prodaji na njegov roÄendan, 30. oktobra 1959. godine. PloÄa je prodata u 11.000 primeraka, u vreme kad u Jugoslaviji nije bilo viÅ”e od 20.000 gramofona. Druga LP ploÄa, pod nazivom Mustafa objavljena je 1962. godine. Omote za obe ploÄe oblikovao je istaknuti srpski dizajner Ljubomir PaviÄeviÄ Fis. 1960. godine sa pesmama Pesma raznosaÄa mleka i ProdavaÄ novina uÄestvovao je na festivalu u Opatiji i osvojio tri nagrade. Na takmiÄenju Zlatni mikrofon 1961. godine u Domu sindikata, po miÅ”ljenju publike nepravedno mu je oduzeto prvo mesto i nezadovoljni āÄokistiā su na trgu Marksa i Engelsa (danas Nikole PaÅ”iÄa) napravili demonstracije i uliÄne nerede, tako da je milicija morala da interveniÅ”e. Da bi nekako smirio razbesnelu masu, ÄorÄe se popeo na krov automobila i odatle pevao svojim obožavaocima. 1963. godine zapoÄinje svoju karijeru u Sovjetskom Savezu, Äija ga je publika prihvatila od prvog trenutka. O njegovoj popularnosti u SSSR-u najbolje govori podatak da je na stadionu `Lenjin` imao petnaest uzastopnih koncerata pevajuÄi svake veÄeri pred petnaestak hiljada ljudi. UÄestvovao je na gotovo svim jugoslovenskim festivalima zabavne muzike - Beogradsko proleÄe, VaÅ” Å”lager sezone, Festival Opatija, Pesma leta, Splitski festival, ZagrebaÄki festival, kao i nekoliko puta na jugoslovenskom izboru za Pesmu Evrovizije. Na Beoviziji 2009. je nastupio zajedno sa Oskarom i sastavom Bjuti kvins u pesmi Superstar Ognjena AmidžiÄa, Vladimira GraiÄa i SaÅ”e MiloÅ”eviÄa Mareta. Dana 14. aprila 1990. je doživeo moždani udar na koncertu u Melburnu (Australija) gde je bio gost Lepe Brene. Udar je doživeo na sceni dok je pevao pesmu āMene nema ko da žaliā. Posle toga jedno vreme ostao je potpuno bez govora. Kasnije mu se govor povratio u izvesnoj meri tako da može da priÄa ali otežano. Uprkos bolesti, na insistiranje svojih obožavalaca prireÄivao je koncerte gde je uglavnom pevao sa gostima i na plejbek svoje stare hitove. Pojavljivao se i na koncertima drugih pevaÄa i kao gost na televiziji. Oprostio se od muziÄke publike i publike uopÅ”te 31. maja 2004. koncertom u centru Sava. Povodom 75. roÄendana ÄorÄa MarjanoviÄa, Kulturno-obrazovni program RTS-a napravio je seriju `K`o nekad u osam` od pet epizoda o njegovom životu i karijeri, Äija je promocija održana u Ruskom domu, uz prisustvo delegacija Rusije, Belorusije i Ukrajine. Povodom 80. roÄendana, 30. oktobra 2011. godine u Domu sindikata održan je koncert, nazvan `Milordu s ljubavlju`, na kom su ÄorÄu u Äast pevali njegovi prijatelji i kolege: Bora ÄorÄeviÄ, Leo Martin, Miki JevremoviÄ, Cune GojkoviÄ, Radmila KaraklajiÄ, Ekstra Nena, Dragana del Monako, Živan SaramandiÄ, Oliver Njego, DuÅ”an Svilar, Andrej BerÅ”Äenko, kao i grupa Ivan i klinci iz MarjanoviÄevog rodnog KuÄeva. Juna 2016. godine, na oduÅ”evljenje brojne publike, pojavio se na festivalu Pesma leta u Smederevu i na plejbek izveo pesme Zvižduk u osam, Romana i Nikad nije kasno. Dobitnik je velikog broja nagrada i priznanja, meÄu kojima su: priznanje Nacionalni estradno-muziÄki umetnik Srbije (2018), Zlatni mikrofon Radio Beograda (2016), Sretenjski orden treÄeg stepena (2015), Zlatna plaketa Beograda, Orden rada, Orden zasluga za narod sa srebrnim vencem. Predsednik SSSR Mihail GorbaÄov dodelio mu je Orden za uÄvrÅ”Äivanje prijateljstva i Å”irenje kulturnih veza izmeÄu Jugoslavije i SSSR. Po Srbiji su postojali klubovi obožavalaca ÄorÄa MarjanoviÄa, Äokisti, koje je on redovno obilazio, rukovao se i slikao. U tadaÅ”njem Sovjetskom Savezu ÄorÄe je bio veoma popularan pevaÄ. Pevao je u najveÄim dvoranama i bio doÄekivan sa poÄastima. Na jednom od tih putovanja ÄorÄe je upoznao i svoju suprugu Eli, sa kojom je bio u braku od 1966 do njegove smrti. Imao je troje dece. Živeo je u Beogradu. Marijana DujoviÄ je o ÄorÄu MarjanoviÄu objavila biografsku knjigu āEnergija slobodeā 2019. godine. Preminuo je 15. maja 2021. godine. Iako se u poÄetku ispostavilo da je umro od posledica virusa korona, njegova kÄi Nevena je potvrdila da je on zapravo umro od opÅ”te slabosti, buduÄi da je imao 89 godina. Sahranjen je u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju u Beogradu
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
U dobrom stanju! 49cm x 69cm Breaking Glass je britanski film iz 1980. godine u kojem glume Hazel O`Connor, Phil Daniels i Jonathan Pryce. Koproducirao ga je Dodi Fayed, a scenarij i režija Brian Gibson. [2] PoÄetno financiranje od 30.000 GBP (koriÅ”teno za razvoj) osigurao je Goldcrest Films. To je tvrtka nadoknadila kad je Dodi Fayed stavio cjelokupni proraÄun od 3 milijuna dolara. [3] Goldcrest i Allied (Fayedova tvrtka) kasnije Äe raditi zajedno na Vatrenim koÄijama. Film je prikazan izvan konkurencije na Filmskom festivalu u Cannesu 1980. [4] Album sa zvuÄnom trakom, koji sadrži pjesme u izvoÄenju O`Connora, dosegao je 5. mjesto u Velikoj Britaniji, a britanska fonografska industrija certificirala ga je zlatom. [5] Dva singla, `Osmi dan` i `HoÄeÅ” li`, uÅ”la su meÄu 10 najboljih u Velikoj Britaniji. Directed by Brian Gibson Produced by Davina Belling Clive Parsons Written by Brian Gibson Starring Hazel O`Connor Phil Daniels Cinematography Stephen Goldblatt Edited by Michael Bradsell Distributed by Paramount Pictures Release date September 1980 Running time 104 minutes Country United Kingdom Language English Budget $3 million Filmski plakat
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Plakat je malo iskrzan po ivicama, ostalo u dobrom stanju! Redje u ponudi! 49cm x 69cm Put oko sveta je jugoslovenski film iz 1964. godine. Scenario filma zasnovan je na delu Branislava NuÅ”iÄa Put oko sveta JovanÄe MiciÄa. Žanr komedija avantura vestern Režija Soja JovanoviÄ Scenario Soja JovanoviÄ Nenad JoviÄiÄ Producent Petar Å obajiÄ Glavne uloge Miodrag PetroviÄ Äkalja Dara ÄaleniÄ Rade MarkoviÄ Muzika ÄorÄe KaraklajiÄ Borivoje SimiÄ Kamera Nenad JoviÄiÄ Montaža Milanka MladenoviÄ IzdavaÄka kuÄa Avala film Beograd Godina 1964. Trajanje 105 minuta Zemlja SFR Jugoslavija Jezik srpskohrvatski Filmski plakat Miodrag PetroviÄ āÄkaljaā (KruÅ”evac, 1. april 1924 ā Beograd, 20. oktobar 2003) je bio srpski glumac i jedan od najistaknutijih komiÄara na teritoriji bivÅ”e Jugoslavije. Miodrag PetroviÄ je roÄen 1. aprila 1924. godine u KruÅ”evcu. Bio je Äetvrto dete Äedomira i Hristine - Tine PetroviÄ. Porodica PetroviÄ Å¾ivela je u BalÅ”iÄevoj ulici u KruÅ”evcu. U rodnom gradu zavrÅ”io je gimnaziju, gde je i poÄeo da se bavi glumom - u dramskoj sekciji. U vreme Drugog svetskog rata nalazio se Kulturno-prosvetnoj ekipi 47. divizije NOVJ vojnoj jedinici formiranoj 1. oktobra 1944. Nakon rata i demobilizacije upisuje studije veterinarske medicine Univerziteta u Beogradu. Nastavlja da se bavi glumom u KUD āIvo Lola Ribarā. Godine 1946, postaje Älan Dramskog studija Radio Beograda, gde i poÄinje njegova popularnost uÄestvovanjem u emisiji āVeselo veÄeā. Od 1951. do 1977. godine bio je Älan HumoristiÄkog pozoriÅ”ta u Beogradu. Glumi i u prvoj seriji Televizije Beograd - āServisna stanicaā, od 1959. godine. U toj seriji se proslavio tumaÄeÄi lik kuvara Jordana. U pozoriÅ”tu, izmeÄu ostalog, igra u predstavi āBog je umro uzaludā (snimljen i film) i antologijskoj komediji Dragutina DobriÄanina āZajedniÄki stanā (kasnije je snimljena i TV verzija). Od 1976. godine imao je status slobodnog umetnika. Ostvario je veliki broj uloga na filmu i u TV serijama. Najbolje uloge ostvario je u serijama `Servisna stanica` (1959), `Ljubav na seoski naÄin` (1970), `Kamiondžije` (1972), `VruÄ vetar` (1980) i `Kamiondžije 2` (1983), kao i u filmovima `Orlovi rano lete` (1966), `Bog je umro uzalud` (1969), `Paja i Jare` (1973), `Avanture Borivoja Å urdiloviÄa` (1980) i `Kamiondžije opet voze` (1984). Imao je uspeÅ”nu saradnju sa kolegom Mijom AleksiÄem. Dobitnik je viÅ”e nagrada: 1974. je dobio Sterijinu nagradu, 1977. Miodrag PetroviÄ Äkalja i Danica AÄimac nagraÄeni su kao GlumaÄki par godine, 1977. Sedmojulsku nagradu, 1991. NuÅ”iÄevu nagradu za životno delo, 1995. RTS-ovu nagradu za životno delo, āZlatnog Äuranaā za životno delo na danima komedije u Jagodini.[1] Äkaljin sin Äedomir PetroviÄ je glumac i reditelj, a unuka takoÄe glumica Jovana PetroviÄ. Poslednje godine života proveo je tiho, povukavÅ”i se iz javnog života. Javno se angažovao 2000. godine u predizbornoj kampanji DOS-a.[2] Umro je 20. oktobra 2003. godine u Beogradu u 80. godini života. Njemu u Äast postavljena je spomen-tabla 9. februara 2018. u Beogradu.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
EMO Celje - Stari emajlirani Äajnik Dimenzije Visina s ruÄkom: 26 cm Visina bez ruÄke: 19,5 cm Dužina: 23,5 cm Å irina: 15 cm PreÄnik dna: 11 cm PreÄnik otvora: 8 cm Zapremina: 2 l Težina: 600 g Emajl je oÅ”teÄen na nekoliko mesta, negde manje negde viÅ”e - vidljivo je na slikama, posebno na kolaž-slici. Žig na dnu: Crtež dva lava koji drže posudu, sa znakom crvene petokrake. Fabrika āEMOā u Celju, koristila je posle II Svetskog rata žig prethodnog vlasnika, tako Å”to je inicijale A.W. (za āAdolf Westenā) na posudi zamenila crvenom petokrakom. Fabrika āEMOā u Celju naslednik je fabrike āWestenā, koja je, u privatnom vlasniÅ”tvu, radila od 1892. godine do II Svetskog rata. Posle rata, ime je promenjeno u āEMOā (skraÄeno od āEmajlirnica, metalna industrija in orodjarnaā ā āEmajl, metalna industrija i alatnicaā). Pored proizvodnje ponatog emajliranog posuÄa, fabrika je razvila i hemijsku industriju i proizvodnju kontejnera od pocinkovanog lima. Nakon Å”to je Slovenija stekla nezavisnost 1991. godine, kompanija je izgubila velik deo tržiÅ”ta i podeljena je na nekoliko manjih kompanija: āEMO OroÄarnaā fokusirala se na izradu zahtevnih alata za automobilsku industriju, āEMO Containerā proizvodi kontejnere veÄih dimenzija, a āEMO ETTā i dalje proizvodi emajlirano posuÄe, ali viÅ”e ne u takvim razmerama kao ranije. (123/31-46/152-kp/1451)
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
PROMO FOTOGRAFIJA SA AUTOGRAMOM RADMILE MIKIÄ IZ 1966.G. Poslata 1966. godine Crno bela fotografija 14 x 9 cm Radmila MikiÄ zapoÄela je svoju karijeru 1960. godine, nastupajuÄi u Orfeumu. To je bio muziÄko-scenski kabare, a nalazio se pod velikim Å”atorom na platou iznad Trga Slavija u Beogradu. PrateÄi se na gitari izvodila je `kaubojske` pesme - repertoar hilibili i kantri vestern muzike. Po povratku sa turneje iz SAD-a, s horom `Branko KrsmanoviÄ` snimila je i prvu singl ploÄu sa Äetiri kompozicije koje su bile iz repertoara koji je pevala u Orfeumu. PloÄa je doživela veliki uspeh kod publike. Krajem 1962. godine, Radmila MikiÄ odlazi na gostovanje u NemaÄku, gde ja radila po ameriÄkim klubovima sa orkestrom Dragana Vidaka. Nakon povratka iz NemaÄke snima nekoliko singl ploÄa sa donekle promenjenim repertoarom sa pop melodijom. Radmila MikiÄ 1966. godine nastupa u Äuvenoj pariskoj Olimpiji u okviru programa pod nazivom Beogradski mjuzik hol. NajveÄi hitovi su bile kompozicije Stara siva kola, Moj bivÅ”i mladiÄ, Med i mleko, Boliver, Bil Bejli, O, lonesome me, Bilo je ludo... Od 1966. do 1980. usledila su gostovanja po tadaÅ”njem SSSR-u, gde je nastupila na oko 800 koncerata. Radmila MikiÄ je snimila ukupno petnaestak singlova i jedan LP za decu pod nazivom Jakci drakci - jakci droni.