Originalni jugoslovenski filmski plakat (69 x 48 cm) za film Sto Si Radio U Ratu Tata ? (1966). Stanje kao na fotografijama. What Did You Do in the War, Daddy? James Coburn Aldo Ray Dick Shawn Sergio Fantoni Giovanna Ralli Carroll O`Connor Jugoslavija Ex Yu

Plakat ima ostecenja na mestu gde je presavijan i sa obe strane malo zacepljen, nista strasno! Retkou ponudi! Dimenzije: 50cm x 70cm Director: Henri Verneuil Writers: Auguste Le Breton(novel) Henri Verneuil (adaptation) José Giovanni(adaptation) Stars: Jean Gabin Alain Delon Lino Ventura Sicilijanski klan (francuski: Le clan des Siciliens) je francuski gangsterski film iz 1969. godine zasnovan na romanu Ogista Le Bretona. Film je režirao Henri Verneuil, a u glavnim ulogama su Jean Gabin, Lino Ventura i Alain Delon, čija je uloga dovela do filmskog uspeha u Francuskoj. Ennio Morricone je radio muziku.

Stanje kao na fotografijama 49cm x 69cm Earthquake je dramski film američkog ansambla iz 1974. u režiji i produkciji Marka Robsona [3], a u glavnim ulogama su Charlton Heston i Ava Gardner. Radnja se odnosi na borbu za opstanak nakon što je katastrofalni potres uništio veći dio grada Los Angelesa u Kaliforniji. U režiji Robsona uz scenarij Georgea Foxa i Maria Puza, u filmu je glumio veliki broj poznatih glumaca, među kojima su Heston, Gardner, George Kennedy, Lorne Greene, Geneviève Bujold, Richard Roundtree, Marjoe Gortner, Barry Sullivan, Lloyd Nolan , Victoria Principal i (pod pseudonimom) Walter Matthau. Značajan je po upotrebi inovativnog zvučnog efekta nazvanog Sensurround, koji je stvorio osjećaj da stvarno doživljava potres u kinima. Directed by Mark Robson Written by George Fox Mario Puzo Produced by Mark Robson Starring Charlton Heston Ava Gardner George Kennedy Lorne Greene Geneviève Bujold Richard Roundtree Marjoe Gortner Barry Sullivan Lloyd Nolan Victoria Principal Cinematography Philip H. Lathrop Edited by Dorothy Spencer Music by John Williams Production company Universal Pictures Distributed by Universal Pictures Release date November 15, 1974 Running time 123 minutes 161 minutes (extended) Country United States Language English Budget $7 million Box office $79.7 million Charlton Heston as Stewart Graff Ava Gardner as Remy Royce-Graff George Kennedy as Lou Slade Lorne Greene as Sam Royce Geneviève Bujold as Denise Marshall Richard Roundtree as Miles Quade Marjoe Gortner as Jody Joad Barry Sullivan as Dr. Willis Stockle Lloyd Nolan as Dr. James Vance Victoria Principal as Rosa Amici Walter Matuschanskayasky as Drunk[4] Monica Lewis as Barbara Gabriel Dell as Sal Amici Pedro Armendáriz, Jr. as Emilio Chavez Lloyd Gough as Bill Cameron John Randolph as Mayor Lewis Kip Niven as Walter Russell Scott Hylands as Max Tiger Williams as Corry Marshall Donald Moffat as Dr. Harvey Johnson Jesse Vint as Buck Alan Vint as Ralph Michael Richardson as Hank John Elerick as Carl Leeds John S. Ragin as (Chief Inspector) George Murdock as (Colonel) Donald Mantooth as Sid Lionel Johnston as Sandy Alex A. Brown as Pool Player Bob Cunningham as Dr. Frank Adams John Dennis as Brawny Foreman Gene Dynarski as Fred Bob Gravage as Farmer Mr. Griggs Hard Boiled Haggerty as (Pool Player) Tim Herbert as Las Vegas Man Dave Morick as Technician Inez Pedroza as Laura Josh Albee as Boy with Radio (uncredited) Crew Mark Robson: director and producer Bernard Donnenfeld: producer (uncredited) Jennings Lang: executive producer George Fox & Mario Puzo: writers John Williams: music score Philip Lathrop: director of photography Dorothy Spencer: editor Alexander Golitzen: production designer E. Preston Ames: art director Burton Miller: costume designer Albert Whitlock: visual effects Fred Tuch: Assistant Art Director Originalan filmski plakat Morava Film

Stanje kao na fotografijma ! 50cm x 70cm Originalan filmski plakat Stargate (Zvjezdana vrata ili Zvezdana kapija) je američki naučnofantastični film snimljen 1994. godine koga je režirao Roland Emmerich. Zaplet, temeljen na konceptu koga je Emmerich razvio sa svojim koscenaristom Deanom Devlinom, se odvija oko staroegipatskog artefakta za koga se ispostavi da predstavlja vanzemaljski uređaj za međuzvjezdano putovanje, odnosno eskpedicije koju je američko ratno zrakoplovstvo, koristeći isti uređaj, poslalo na udaljenu planetu. Iako sam film nije previše oduševio kritičare, doživio je solidan uspjeh na kino-blagajnama i s vremenom stekao kult-status. Najpoznatiji je, međutim, po tome što je kao njegov nastavak snimljena dugovječna TV-serija, te je tako postao temeljem popularne medijske franšize. Produkcija Stargate je nastao spajanjem dva različita filma koje su, nezavisno jedan od drugog, osmislili Roland Emmerich i Dean Devlin. Prvi je bio Emmerichov Necropol: City of the Dead, koji se trebao baviti vanzemaljskim svemirskim brodom pokopanim ispod Velike piramide u Gizi. Devlin je, pak, namjeravao snimiti ep o čovjeku koji postaje vođa porobljenih vanzemaljaca na dalekoj planeti, odnosno `Lawrence od Arabije u svemiru`. Emmerich i Devlin su na kraju odlučili oba motiva iskoristiti u jednom filmu. Emmerich i Devlin su pred snimanje osigurali budžet od $55 miliona dolara.[2] Pri tome je najveći dio išao na razvoj novih specijalnih efekata, pri čemu se posebna pažnja posvetila uređaju Zvjezdanih vrata, odnosno nastojanju da se na što uvjerljiviji način prikaže prolaženje glavnih junaka u prostornu crvotočinu. Za to je bio zadužen tim od 40 ljudi na čelu s Jeffom Kleiserom koji je razvio vlastiti softver za stvaranje i montažu slika na ekranu; također je razvijen komercijalni softver za CGI efekte koji je korišten u prikazivanju Zvjezdanih vrata, morfirajućih šljemova Ra i njegovih čuvara te za panoramu grada Nagade. Za snimanje eksterijera, odnosno pustinjskih scena na udaljenom planetu i u Egiptu su iskorištene lokacije oko Yume u Arizoni. Radi postizanja što boljeg ugođaja, snimanje na tim lokacijama je rađeno u tzv. čarobnom satu, odnosno u sumrak. Za piramide su korišteni digitalni efekti, isto kao i improvizirane lutke koje su `glumile` veliki broj egipatskih radnika. Dio materijala, prije svega scene Jacksonovog predavanja skeptičnim kolegama, su snimljene u Los Angelesu. U studijima u Long Beachu je, pak, napravljen izuzetno veliki set koji je glumio zrakoplovnu instalaciju, odnosno kontrolnu sobu iz koje se upravlja Zvjezdanim vratima. Među prvim snimljenim scenama su bile one koje prikazuju O`Neilla kao civila. Razlog je bio taj što je glumac Kurt Russell u njima nosio dugu kosu, koju je poslije ošišao radi scena u kojima njegov lik kao ponovno aktivirani oficir nosi kratku vojničku frizuru. Jaye Davidson je, pak, sve vrijeme snimanja nosio piercing na bradavicama, a koji je odbio skinuti. Emmerich je zbog toga odlučio vještim kadriranjem, odnosno korištenjem primitivne odjeće `sakriti` taj detalj u scenama kada njegov lik kao primitivnog mladića ugrabi vanzemaljsko stvorenje. Emmerich je prilikom snimanja angažirao egiptologa Stuarta Tysona Smitha kao stručnog savjetnika nastojeći egipatske hijeroglife i jezik korištene u filmu učiniti što vjerodostojnijim. Muzika Glavni članak: Stargate (soundtrack) Za autora muzike su Emmerich i Devlin angažirali mladog i nepoznatog britanskog kompozitora Davida Arnolda koji je prije toga radio samo na britanskom trileru Young Americans. U trenutku angažmana je Arnold radio u videoteci i, prema vlastitim riječima, bio je impresioniran kako s povjerenjem producenata, tako i sa scenarijem koji mu je ponuđen te čiji je soundtrack morao biti `što veći i što odvažniji`. [3] Nakon što je dobio posao, Arnold je nekoliko mjeseci proveo komponirajući u hotelskoj sobi, pri čemu je dodatno vrijeme dalo dugotrajno nadmetanje suparničkih holivudskih studija oko prikazivačkih prava. [4] Arnoldov soundtrack je izveo orkestar Sinfonia of London pod dirigentskom palicom Nicholasa Dodda.[5] Uvodna tema je kasnije korištena u uvodnoj špici TV-serije Stargate SG-1. Distribucija Stargate je svoju kino-premijeru imao na sjevernoameričkom tržištu 28. oktobra 1994. Tada je distribuiran pod cenzorskim rejtingom MPAA PG-13. Nekoliko mjeseci nakon toga je distribuiran u evropska u druga svjetska kina. Stargate je video-premijeru imao 1995. godine kada je izdan u obliku VHS video-kazete. 18. juna 1997. je izdano prvo DVD-izdanje, a 29. augusta 2006. je izdan na Blu-ray formatu. Komercijalni rezultati Stargate je za vrijeme originalne kino-distribucije zaradio 71,5 mil. US$ na američkom te 125 miliona US$ na svjetskom tržištu. U komercijalnom smislu je predstavljao neočekivani uspjeh za svoje producente, odnosno zaradio je više nego što su tadašnji pratioci holivudskih zbivanja predviđali. [6][7] To se prije svega odnosi na početni vikend u Sjevernoj Americi, kada je zarađeno 16,651.018 US$ što je godine 1994. predstavljalo rekord za kino-distribuciju u oktobru.[8] Mnogi upravo taj uspjeh tumače kao razlog što se Emmerich sredinom 1990-ih uspio etablirati u Hollywoodu, odnosno smatraju kako je upravo zahvaljujući Stargateu uspio pokrenuti još ambicioznije i spektakularnije projekte istog žanra kao što su Dan nezavisnosti i Godzilla. Directed by Roland Emmerich Written by Dean Devlin Roland Emmerich Produced by Joel B. Michaels Oliver Eberle Dean Devlin Starring Kurt Russell James Spader Jaye Davidson Viveca Lindfors Cinematography Karl Walter Lindenlaub Edited by Michael J. Duthie Derek Brechin Music by David Arnold Production companies Centropolis Film Productions Carolco Pictures Le Studio Canal+ Distributed by MGM/UA Distribution Co. (United States) AMLF (France) Release date October 28, 1994 Running time 121 minutes[1] Countries United States France[2][3] Language English[1] Budget $55 million[4] Box office $196.6 million Cast Kurt Russell as Colonel Jonathan J. `Jack` O`Neil, a career U.S. Air Force Special Operations officer, who suffers a period of suicidal depression after his son accidentally shoots and kills himself with O`Neil`s own pistol. When his commission is reactivated, he willingly enters the Stargate, fully aware that he will likely not survive to return to Earth.[7] James Spader as Dr. Daniel Jackson, an archaeologist and linguist whose theory that the pharaohs of the Fourth Dynasty did not build the Great Pyramid of Giza is not very widely accepted. Actor James Spader was intrigued by the script because he found it `awful`, but after meeting director Roland Emmerich got excited about it for he `realized that making this picture was going to be such an adventure that out of that would come an adventure on screen.`[8] Jaye Davidson as Ra, a powerful alien in human form. After voyaging across the universe, searching for a new host that could sustain his dying body, Ra took the form of a curious adolescent boy and enslaved the people of his planet (Earth). Using a Stargate, he transported people from Earth to another planet until the humans on Earth rebelled and buried their Stargate. Reluctant to continue acting after his debut in The Crying Game, Davidson was required to take the role after his request for $1 million in pay was accepted.[9] Stargate was the final major film for Davidson, who subsequently retired from acting. Kairon John plays the masked Ra and Dax Biagas plays the young Ra. Viveca Lindfors as Dr. Catherine Langford, the civilian leader of the Stargate project who was present when the Stargate was uncovered in Giza in 1928, where her father gave her the amulet depicting the Eye of Ra. Stargate was Lindfors` penultimate film.[7] Kelly Vint Castro portrays the young Catherine. Alexis Cruz as Skaara, the son of Kasuf and brother of Sha`uri. Skaara and his friends aid O`Neil and his men to fight Ra. Mili Avital as Sha`uri, the daughter of Kasuf. Kasuf offers Sha`uri to Daniel Jackson in marriage as a gift. Leon Rippy as Major General W. O. West, the commanding officer of the facility housing the Stargate device John Diehl as Lt. Colonel Charles Kawalsky, O`Neil`s second-in-command Carlos Lauchu as Anubis, the captain of Ra`s personal guard Djimon Hounsou as Horus, a personal guard of Ra Erick Avari as Kasuf, the local leader of the people living in a city near the Stargate, and the father of Sha`uri and Skaara French Stewart as Lt. Louis Ferretti, a member of O`Neil`s team Christopher John Fields as Lt. Freeman, a member of O`Neil`s team Derek Webster as Senior Airman Brown, a member of O`Neil`s team Jack Moore as Senior Airman Reilly, a member of O`Neil`s team Steve Giannelli as Lt. Porro, a member of O`Neil`s team Rae Allen as Dr. Barbara Shore, a researcher studying the Stargate Richard Kind as Dr. Gary Meyers, a researcher studying the Stargate

Stanje kao na fotogrfijama. 49cm x 69cm Krvavo jednostavno (eng. Blood Simple) je kriminalistički film i redateljski prvijenac braće Coen iz 1984., te također prvi dugometražni film snimatelja Barryja Sonnenfelda. Glavne uloge tumače John Getz, Frances McDormand i Dan Hedaya. Naslov potječe iz romana Crvena žetva Dashiella Hammetta, u kojem je `krvavo jednostavno` opis stanja uma ljudi nakon produženog zbivanja u nasilnim situacijama. U američkim kinima, Krvavo jednostavno je zaradio 2.2 milijuna $, a ponovno izdanje 2000. još dodatnih 1.7 milijuna $, čime je bio tek 138. najkomercijalniji film 1985. godine.[1] Ipak, film je pobrao velike pohvale kritičara te osigurao braći Coen daljnju slavu. 2001. pojavila se redateljska verzija koja je tri do četiri minute kraća od prvotne. Američki filmski institut je film stavio na 98. mjesto na listi 100 godina...100 uzbuđenja. John Getz - Ray Frances McDormand - Abby Dan Hedaya - Marty M. Emmet Walsh - Detektiv Loren Visser Samm-Art Williams - Meurice Produkcija Nakon što je Joel Coen završio filmski akademiju NYU u New Yorku, počeo je raditi kao pomoćnik montažera u niskobudžetnim filmovima nasilja. Sa bratom Ethanom, koji je tada radio kao daktilograf, je naspisao scenarij za film noir Krvavo jednostavno 1982., ali nisu imali nikakvu reputaciju kojom bi privukli filmske producente radi financiranja. Tu im je pomogao prijatelj Sam Raimi koji im je podijelio svoje iskustvo kako je uspio financirati svoj horor film Zla smrt, tzv. `ograničenim partnerstvom`: sam je napravio foršpan, gotovo cijelu verziju filma, ali na Super 8, te je potom prikazivao film ljudima u njihovim kućama kako bi našao investitore.[3] Braća Coen su ga poslušala te prvo snimila dvominutni foršpan na 35 mm u stilu eksploatacijskih filmova koji je `naglašavao akciju, krv i odvažnost`, no nije imao glumce. Potom su taj foršpan godinu dana vozili okolo i prikazivali ljudima u njihovim dnevnim boravcima kako bi ih privukli da im daju novac za snimanje filma. Na kraju su privukli 65 investitora - doktora, odvjetnika, zubara - od kojih je 60-70 % bilo iz Minneapolisa. Svaki je u prosjeku dao pet do deset tisuća dolara, te su nakon godinu i pol uspijeli prikupiti otprilike 750,000 $. [4] Obitelj braće Coen je također uložila 15 tisuća $. Time su si mogli osigurati potpuno kreativnu slobodu. Nakon što su skupili novac, pozvali su kolegu Marka Silvermana sa NYU koji je imao malo iskustva sa niskobudžetnim filmovima te je stoga postao vođa snimanja i organizirao set. Snimanje je trajalo osam tjedana, od listopada do studenog 1983., u Teksasu.[5] Joel Coen se odlučio na dugu pretprodukciju, crtao je storyboard kako bi se iscprno pripremio za snimanje svake scene. Silverman je unajmio Sonnenfelda kojem je to bio prvi posao snimatelja na dugometražnom filmu. Joel Coen priznaje da je gotovo cijeloj ekipi to bilo prvo iskustvo u igranom filmu a da se on sam također po prvi put našao na nekom filmskom setu.[5] Prvi glumac koji je prihvatio ulogu u Krvavo jedostavno bio je M. Emmet Walsh. Braća Coen su napisala ulogu detektiva Vissera s njim na umu nakon što su ga vidjela u filmu Provalnik na slobodi. Njihov agent za audiciju je Walshu poslao scenarij i braća Coen su bila ugodno iznenađena da je pristao glumiti u filmu. On je jedini dobio ulogu bez audicije, dok su ostali glumci pronađeni u New Yorku. Braći Coen se svidjela Holly Hunter, ali je ona bila zauzeta radom na predstavi, pa je glavnu žensku ulogu dobila njena cimerica u Bronxu, Frances McDormand.[5] Tijekom prvog dana snimanja, Joel Coen je bio iznenađen i prestrašen brojem kamiona na setu dok je Sonnenfeld bio toliko nervozan da je jednom povraćao. I McDormand je bila nervozna. Sonnenfeld je koristio vrlo ušpicano svjetlo, brzi film i niske razine osvjetljenja. Nakon završetka snimanja, snimljeni materijal su prebacili u New York radi montaže. Sve scene sa Walshom u sobi za razvijanje fotografija snimljene su u stanu braće Coen u New Yorku a neki eksterijeri u Sonnenfeldovom dvorištu. Tijekom snimanja, produkcija je braći Coen plaćala smještaj i 15 $ dnevnice od koje su živjeli.[6] Premijera Nakon što je film završen početkom 1984., autori su krenuli tražiti distributera. Odnijeli su film u Los Angeles i pokazali ga velikim studijima. Svi su odbili izuzev Oriona koji je prihvatio distribuciju, ali uz uvjet da ne bi ništa platio unaprijed, što je investitorima bilo neprihvatljivo. Joel Coen napominje da se dogovorio sa agentom za prodaju prava u inozemstvu kako bi se napokon film počeo prikazivati negdje, no to je bio riskantan potez jer to ubija zanimanje domaćih distributera. Crown International Pictures je pokazao zanimanje za distribuciju jedino pod uvjetom da se ubaci kakve golotinje u film. Nitko nije htio film sve dok nije primljen na New York Film Festival i dok nije prikazan u Torontu gdje je dobio dobre recenzije. Tamo ga je vidio i Ben Barenholtz, partner tvrtke Circle Films, koji je prihvatio distribuirati film po kinima.[7] Nakon toga, film je ubirao pohvale kritike. Soundtrack Original Motion Picture Soundtrack: Raising Arizona and Blood Simple — Carter Burwell Žanr filmska glazba Trajanje 39:26 Izdavač Varèse Sarabande Recenzije 4 stars.svg [8] Carter Burwell — kronologija Original Motion Picture Soundtrack: Raising Arizona and Blood Simple 1987. Millerovo raskrižje 1991. Glazbu za Krvavo jednostavno napisao je Carter Burwell kojemu je to bila prva suradnja s braćom Coen. Kasnije je napisao glazbu za gotovo sve njihove filmove. Glazba je spoj solo glasovira i elektroničkih zvukova ambijenta. Jedna pjesma, `Monkey Chant`, se temelji na `Kecaku`, plesu na otoku Baliju. Izbor Burwellove glazbe objavljen je na albumu 1987. zajedno sa izborom glazbe sljedećeg filma braće Coen, Arizona Junior. Režija Joel Coen Producent Ethan Coen Joel Coen Scenario Joel i Ethan Coen Uloge John Getz Frances McDormand Dan Hedaya M. Emmet Walsh Muzika Carter Burwell Fotografija Barry Sonnenfeld Montaža Roderick Jaynes Don Wiegmann Distribucija Circle Films (1985.) USA Films (2000.) Datum(i) premijere 1984. Trajanje 99 min. 96 min. (redateljeva verzija) Zemlja Sjedinjene Američke Države Jezik engleski Budžet $1,500,000 Originalan filmski plakat Avala Film

Stanje kao na fotografijama! JAvna kuca u Singapuru 49cm x 69cm Veliki Dzek je kriminalističko-komični film iz 1979. godine koji je režirao Peter Bogdanovich, a temelji se na romanu Sveti Jack iz 1973. godine. Ben Gazzara glumi Cvijeće u filmu. U filmu također sudjeluju Denholm Elliott i George Lazenby. Ben Gazzara as Jack Flowers Denholm Elliott as William Leigh James Villiers as Frogget Joss Ackland as Yardley Rodney Bewes as Smale Mark Kingston as Mr. Yates Lisa Lu as Mrs. Yates Monika Subramaniam as Monika Judy Lim as Judy George Lazenby as Senator Peter Bogdanovich as Eddie Schuman Joseph Noël as Gopi Directed by Peter Bogdanovich Produced by Roger Corman Screenplay by Peter Bogdanovich Howard Sackler Paul Theroux Based on Saint Jack by Paul Theroux Starring Ben Gazzara Denholm Elliott George Lazenby Cinematography Robby Müller Edited by William C. Carruth Distributed by New World Pictures Release date April 27, 1979 Running time 112 minutes Country United States Language English Budget $2 million Cybill Shepherd tužila je časopis Playboy nakon što su objavili njezine fotografije iz emisije The Last Picture Show. Kao dio nagodbe, dobila je prava na roman Saint Jack, koji je željela snimiti u filmu otkad joj je Orson Welles dao kopiju. Saint Jack je u cijelosti ustrijeljen na različitim mjestima u Singapuru u svibnju i lipnju 1978. Mjesta u filmu uključuju bivši centar za krame Empress Place (danas srušen) i Bugis Street. Lokalne vlasti znale su za knjigu, stoga im strana produkcijska ekipa nije rekla da je prilagođavaju, bojeći se da im neće biti dopušteno snimanje filma. Umjesto toga, stvorili su lažni sinopsis za film pod nazivom Jack of Hearts (ono što je redatelj nazvao `križancem između ljubavi koja je sjajna stvar i Pala Joeya` [1]), a većina Singapuraca uključenih u produkciju vjerovala je da je to što su radili. Otpustite Film je zabranjen u Singapuru i Maleziji 17. siječnja 1980. Singapur ga je zabranio `uglavnom zbog zabrinutosti da će doći do pretjeranih montaža na scenama golotinje i nekog grubog jezika prije nego što se može prikazati široj publici`, i ukinuo zabranu tek u ožujku 2006. [3] To je sada film s ocjenom M18. Saint Jack ponovno je izdan u Sjevernoj Americi na DVD-u 2001. godine. U intervjuu za The New York Times 15. ožujka 2006., Bogdanovich je rekao: `Saint Jack i Svi su se smijali bili su dva od mojih najboljih filmova, ali nikada nisu dobili takvu distribuciju kakvu bi trebali imati.` [4] Kritični prijem Roger Ebert dao je filmu kritiku s četiri zvjezdice. Pohvaljujući izvedbi Gazzare, on piše `ponekad lik u filmu nastani njegov svijet tako slobodno, tako lako, da ga stvara i za nas. Ben Gazzara to čini u Saint Jacku.` Dalje kaže: `Film je Peter Bogdanović, i kakvo je to otkriće, dolazi nakon tri skupa neuspjeha. Ali ovdje je sve opet u redu. Sve.` [5] Stanley Kauffmann iz The New Republic opisao je Saint Jacka kao `otiozu i odvratno `. Originalan filmski plakat Avala Film

Stanje kao na fotografijama. Merry Christmas, Mr. Lawrence, 1983 g. 49cm x 69cm Sretan Božić, gospodine Lawrence (japanski: 戦 場 の メ リ ー ク リ ス マ ス, Hepburn: Senjō no Merī Kurisumasu, `Sretan Božić na bojnom polju`), u mnogim europskim izdanjima poznat i kao Furyo (俘虜, japanski za „ratnog zarobljenika“), [5] je japansko-britanski ratni film iz 1983. Režirala ga je Nagisa Ōshima, scenaristi Ōshima i Paul Mayersberg, a producent Jeremy Thomas. U njemu glume David Bowie, Tom Conti, Ryuichi Sakamoto, Takeshi Kitano i Jack Thompson. Film se temelji na iskustvima Sir Laurensa van der Posta kao ratnog zarobljenika Japanaca u Drugom svjetskom ratu, kako je prikazano u njegovim knjigama Sjeme i sijač (1963.) i Noć mladog mjeseca (1970.). Sakamoto je također napisao partituru i vokalnu temu `Zabranjene boje`, u kojoj glumi David Sylvian. Film je prijavljen na Filmski festival u Cannesu 1983. godine u konkurenciji za Zlatnu palmu. [6] Rezultat Sakamota filmu je donio nagradu BAFTA za najbolju filmsku glazbu. David Bowie as Maj. Jack `Strafer` Celliers Chris Broun as Jack Celliers (aged 12) Tom Conti as Lt. Col. John Lawrence Ryuichi Sakamoto as Capt. Yonoi Takeshi Kitano as Sgt. Gengo Hara Jack Thompson as Gp. Capt. Hicksley Johnny Okura as Kanemoto Alistair Browning as De Jong James Malcolm as Celliers` brother Yuya Uchida as Commandant of military prison Ryunosuke Kaneda as Colonel Fujimura, President of the Court Takashi Naitō as Lt. Iwata Tamio Ishikura as Prosecutor Rokko Toura as Interpreter Kan Mikami as Lt. Ito Hideo Murota as New commandant of the camp David Bowie izabran je za Jack Celliersa nakon što ga je redateljica Nagisa Ōshima vidjela u produkciji Čovjek slon na Broadwayu. Smatrao je da Bowie ima `unutarnji duh koji je neuništiv`. Tijekom snimanja filma, Bowie se začudio da je Ōshima na udaljenom polinezijskom otoku Rarotonga sagradio kamp od dva do tri hektara, ali većina kampa nikada nije snimljena na filmu. Rekao je da je Ōshima `pucao samo na male dijelove po uglovima. Nekako sam mislio da je to rasipanje, ali kad sam vidio film, bio je toliko moćan - sasvim sigurno ste mogli osjetiti kamp tamo.` [7] Bowie je primijetio kako bi Ōshima dao nevjerojatnu količinu usmjerenja svojim japanskim glumcima (`do najsitnijih detalja`), ali kad bi usmjeravao njega ili kolegu zapadnjaka Toma Contija, rekao bi `Molim vas, učinite sve što vi radite.` [8] Bowie je smatrao da je njegova izvedba u filmu `najvjerodostojnija predstava` koju je do tada u svojoj karijeri izveo u filmu. [7] Slijed internata snimljen je na mjestu King`s College, privatne srednje škole u Aucklandu na Novom Zelandu. Na snimci dvoje učenika koji igraju bilijar može se vidjeti još jedan dječak u sobi kako nosi kraljev blejzer. Ostale scene snimane su na raznim mjestima oko Aucklanda, uključujući željeznički kolodvor Auckland. [9] Suprotno uobičajenoj kinematografskoj praksi, Ōshima je film snimio bez žurbe i poslao ga s otoka bez sigurnosnih otisaka. `Sve je to izlazilo iz kamere i spuštalo se do pošte, zamotano u smeđi papir i poslano u Japan`, izjavio je Bowie. Ōshimin urednik u Japanu izrezao je film grubo u roku od četiri dana od povratka Ōshime u Japan. Directed by Nagisa Ōshima Produced by Jeremy Thomas Screenplay by Nagisa Ōshima Paul Mayersberg Based on The Seed and the Sower by Sir Laurens van der Post Starring David Bowie Tom Conti Ryuichi Sakamoto Takeshi Jack Thompson Music by Ryuichi Sakamoto Cinematography Toichiro Narushima Edited by Tomoyo Ōshima Production companies Recorded Picture Company Oshima Productions Distributed by Palace Pictures (UK) Shochiku (Japan) Universal Pictures (US) Release date 10 May 1983 (Cannes) 28 May 1983 (Japan) 25 August 1983 (United Kingdom) Running time 123 minutes Countries United Kingdom Japan[1] New Zealand[2] Languages English Japanese Box office ¥990 million (Japan rentals) $2.3 million (USA)