Skoro identična reprodukcija poznatog američkog traktora John Deer Dual Force Traktor sa četiri točka namenjen za jedno dete Elektromotorni pogon od 12V Poseduje sirenu i radio Može se voziti po ravnim ( asfalt, beton, behaton ) i neravnim terenima ( trava, trvde kamene površine ) sa nagibom do 10 % Namenjeno je za decu od 3 do 8 godina i do 40 kg telesne težine Brzine: 2 brzine napred ( 3.5 km/h i 7.3 km/h ) i rikverc ( 3.5 km/h ) Vreme vožnje sa jednim punjenjem akumulatora: oko 40 minuta Ako želite produžiti vreme vožnje obezbedite rezervni akumulator i punjač po potrebi Karakteristike: Ručica menjača sa dve brzine napred i rikverc Jedna pedala za gas i kočnicu ( pritiskom na pedalu kreće vozilo, oduzimanjem noge aktivira se elektronska kočnica) Pogonski motori: 2x165 W Pogon: 2 zadnja točka, prečnik točka je 30 cm Traktor poseduje i mali FM radio Dimenzije i težina: Montirano vozilo: 69,5 x 63 x 68 cm Težina vozila: 16 kg U fabričkom pakovanju se nalazi: 1 uputsvo za montiranje i upotrebu 1 vozilo 1 punjač 1 akumulator od 12V/8 Ah

Kožno Sedište Meke Gume Auto je licenciran Daljinsko upravljanje Pojas za vezivanje. Led svetla. Prikljucak za MP3 Prikljucak za USB Prikljucak za mikro SD karticu FM radio prijemnik sa ugradjenim zvucnicima Dva elektro motora 2 Akumulator 12v10ah Vrata se otvaraju Rikverc brzina Sirena Muzički volan, sa različitim zvukovima Dimenzije: 145*101*67cm (cm) Maksimalno opeterećenje do 50 kg. Sertifikati: AS CE EN71-1/-2/-3(THE NEWEST ) EMC EN62115

Kožno Sedište Meke Gume Auto je licenciran Daljinsko upravljanje Pojas za vezivanje. Led svetla. Prikljucak za MP3 Prikljucak za USB Prikljucak za mikro SD karticu FM radio prijemnik sa ugradjenim zvucnicima Dva elektro motora 2 snage 120 w Akumulator 12v10ah Vrata se otvaraju Rikverc brzina Sirena Muzički volan, sa različitim zvukovima Dimenzije: 145*101*67cm (cm) Maksimalno opeterećenje do 50 kg. Sertifikati: AS CE EN71-1/-2/-3(THE NEWEST ) EMC EN62115

Elektromotorni pogon od 24V (2x480W) 2 brzine napred (4 km/h, 8.2 km/h) + rikverc (4 km/h) Vreme vožnje sa jednim punjenjem akumulatora: - 30 minuta (orijentacioni podatak) Ručica menjača za izbor smera kretanja – napred/nazad Može se voziti po ravnim terenima (asfalt, beton, betonske kocke) i neravnim terenima (trava, tvrde kamene površine) sa nagibom do 17% Dva sedišta na podešavanje Sirena FM radio Pogon na dva točka Montirano vozilo: 90x127x88 cm Težina vozila: 27.4 kg

Eletromotorni pogon od 24V 2 brzine napred (5 km/h, 10 km/h) + rikverc (5 km/h) Vreme vožnje sa jednim punjenjem akumulatora: - 45 minuta (orijentacioni podatak) Ručica menjača za izbor smera kretanja – napred/nazad Dva sedišta na podešavanje Amortizeri na svim točkovima FM radio sa mogućnošću priključivanja MP3 plejera Kontrola stanja baterije od 24V pomoću LED dioda Za decu uzrasta od 6+ godina Do 50kg telesne težine Terensko vozilo visoke gradnje sa roll barom za dve osobe Montirano vozilo: DxŠxV = 160x98x109 cm Težina vozila: 44 kg

Za decu uzrasta od 6+ godina Do 50kg telesne težine Terensko vozilo visoke gradnje sa roll barom za dve osobe Eletromotorni pogon od 24V 2 brzine napred (5 km/h, 10 km/h) + rikverc (5 km/h) Vreme vožnje sa jednim punjenjem akumulatora: - 45 minuta (orijentacioni podatak) Ručica menjača za izbor smera kretanja – napred/nazad Dva sedišta na podešavanje Amortizeri na svim točkovima FM radio sa mogućnošću priključivanja MP3 plejera Kontrola stanja baterije od 24V pomoću LED dioda Montirano vozilo: DxŠxV = 160x98x109 cm Težina vozila: 44 kg

Kožno sedište Meke Gume Daljinsko upravljanje Pojas za vezivanje Led svetla Prikljucak za MP3 Prikljucak za USB Prikljucak za mikro SD karticu FM radio prijemnik sa ugradjenim zvucnicima Četiri elektro motora 4 x 35 W Akumulator 2x 12 V Vrata se otvaraju Rikverc brzina Sirena Ključ za paljenje Muzički volan, sa različitim zvukovima Za decu od 2 do 8 godine Dimenzije: 147*94*68cm (cm) Maksimalno opeterećenje do 50 kg. Težina vozila : 36kg Sertifikati: AS CE EN71-1/-2/-3(THE NEWEST ) EMC EN62115

Kožno sedište Meke Gume Daljinsko upravljanje Pojas za vezivanje Led svetla Prikljucak za MP3 Prikljucak za USB Prikljucak za mikro SD karticu FM radio prijemnik sa ugradjenim zvucnicima Četiri elektro motora 4 x 35 W Akumulator 2x 12 V Vrata se otvaraju Rikverc brzina Sirena Ključ za paljenje Muzički volan, sa različitim zvukovima Za decu od 2 do 8 godine Dimenzije: 147*94*68cm (cm) Maksimalno opeterećenje do 50 kg. Težina vozila : 36kg Sertifikati: AS CE EN71-1/-2/-3(THE NEWEST ) EMC EN62115

Kožno sedište Meke Gume Daljinsko upravljanje Pojas za vezivanje Led svetla Prikljucak za MP3 Prikljucak za USB Prikljucak za mikro SD karticu FM radio prijemnik sa ugradjenim zvucnicima Četiri elektro motora 4 x 35 W Akumulator 2x 12 V Vrata se otvaraju Rikverc brzina Sirena Ključ za paljenje Muzički volan, sa različitim zvukovima Za decu od 2 do 8 godine Dimenzije: 147*94*68cm (cm) Maksimalno opeterećenje do 50 kg. Težina vozila : 36kg Sertifikati: AS CE EN71-1/-2/-3(THE NEWEST ) EMC EN62115

Bager za jedno dete, sa eletromotornim pogonom od 12V. Može se voziti po ravnim (asfalt, beton, betonske kockice) i neravnim terenima (trava, trvde kamene površine) sa nagibom do 10% Pravi digitalni FM radio (napon: baterija 9V, nisu uključene u ponudu) Ručica menjača sa dve brzine napred (prva:3.5km, druga:7.3km) + rikverc: 3.4km Jedna pedala za gas i kočnicu (pritiskom na pedalu kreće vozilo, oduzimanjem noge aktivira se elektronska kočnica) Pogonski Motor: 2 x 165w Vreme vožnje sa jednim punjenjem akumulatora: 40min (orijentacioni podatak) Dimenzije montiranog vozila: 63x140.5x70.5cm

- Za decu uzrasta od 3 godine i do 60kg telesne težine - Za dve osobe - Ima elektronski pogon od 12V/12ah - Može se voziti po ravnim terenima (asfalt, beton, betonske kocke) i neravnim terenima (trava, tvrde kamene površine) sa nagibom do 17% - 2 brzine napred (3.9 km/h, 7.5 km/h) + rikverc (3.9 km/h) Karakteristike: Imitacija zadnjih amortizera točkova Ručica menjača za izbor smera napred/nazad Poseban prekidač za izbor brzine 1/2/3 (2 brzine napred + rikverc) Pravi digitalni FM radio, sa ulazom za MP3 player Podizanje poklopca motora Dva sedišta Lažni farovi i lažna zadnja svetla Progresivna pedala za gas i kočnicu (pritiskom na pedalu kreće vozilo, oduzimanjem noge aktivira se elektronska kočnica) - Pogonski motori: 500W - Pogon: 2 zadnja točka - Dimenzije: 120 x 90 x 100cm - Težina: 31.2kg

Za decu uzrasta od 6 godina i do 50kg telesne težine Za dve osobe Ima elektronski pogon od 24V Može se voziti po ravnim terenima (asfalt, beton, betonske kocke) i neravnim terenima (trava, tvrde kamene površine) sa nagibom do 17% 2 brzine napred (4 km/h, 8.2 km/h) + rikverc (4.1 km/h) Vreme vožnje sa jednim punjenjem akumulatora: - 60min (orijentacioni podatak) Ručni alat Zadnji amortizeri točkova Ručica menjača za izbor smera napred/nazad Poseban prekidač za izbor brzine 1/2/3 Pravi digitalni FM radio (napon: baterija 9V, nije serijska oprema) Podizanje poklopca motora Sirena na volanu (napon: baterija 9V, nije serijska oprema) Dva sedišta Svetleći farovi i lažna zadnja svetla Progresivna pedala za gas i kočnicu (pritiskom na pedalu kreće vozilo, oduzimanjem noge aktivira se elektronska kočnica) Pogonski motori: 480W Pogon: 2 zadnja točka Prečnik točka: d=33 cm

Vozilo na akumulator za decu uzrasta od 3 godina i do 60 kg telesne težine Za dve osobe sa elektronskim pogonom od 24V Može se voziti po ravnim terenima ( asfalt, beton, behaton) i neravnim terenima ( trava, tvrde kamene površine ) sa nagibom do 17% 2 brzine napred ( 3.5 km/h, 7 km/h ) i rikverc (3.5 km/h ) Vreme vožnje sa jednim punjenjem akumulatora: oko 30min Karakteristike: Zadnji amortizeri točkova Ručica menjača za izbor smera napred ili nazad Poseban prekidač za izbor brzine 1/2/R Pravi digitalni FM radio (napon: baterija 9V, nije serijska oprema) Podizanje kipa preko rucice Sirena na volanu (napon: baterija 9V, nije serijska oprema) Dva sedišta Lažni svetleći farovi i zadnja svetla Progresivna pedala za gas i kočnicu (pritiskom na pedalu kreće vozilo, oduzimanjem noge aktivira se elektronska kočnica) Pogonski motori: 4 x 175W (700W) Pogon: 4 zadnja točka Dimenzije montiranog vozila: 90x171x75.5 cm Težina: 40.5 kg

Peg Perego John Deer Gator HPX 6X4 namenjen je za dve osobe. Ima elektromotorni pogon od 24V, 2 brzine + rikverc. Za decu uzrasta od 3+ godine Za decu uzrasta od 3 godina i do 60kg telesne težine Za dve osobe sa elektronskim pogonom od 24V Može se voziti po ravnim terenima (asfalt, beton, betonske kocke) i neravnim terenima (trava, tvrde kamene površine) sa nagibom do 17% 2 brzine napred (3.5 km/h, 7 km/h) + rikverc (3.5 km/h) Vreme vožnje sa jednim punjenjem akumulatora: - 30min (orijentacioni podatak) Zadnji amortizeri točkova Ručica menjača za izbor smera napred/nazad Poseban prekidač za izbor brzine 1/2/R Pravi digitalni FM radio (napon: baterija 9V, nije serijska oprema) Podizanje kipa preko rucice Sirena na volanu (napon: baterija 9V, nije serijska oprema) Dva sedišta Lažni svetleći farovi i zadnja svetla Progresivna pedala za gas i kočnicu (pritiskom na pedalu kreće vozilo, oduzimanjem noge aktivira se elektronska kočnica) Pogonski motori: 4 x 175W (700W) Pogon: 4 zadnja točka

Peg Perego Džip Gaucho Grande namenjen je za dve osobe. Ima elektromotorni pogon od 12V, 2 brzine + rikverc. Namenjen je za decu uzrasta od 3+ godine Ima elektromotorni pogon od 12V Može se voziti po ravnim terenima (asfalt, beton, betonske kockice) i neravnim (trava, trvde kamene površine) sa nagibom do 17%. Za decu uzrasta od 3+ godina i do 60 kg telesne težine. 2 brzine napred (3.9 km/h i 7.5 km/h) + rikverc (3.9 km/h) Vreme vožnje sa jednim punjenjem akumulatora: - 25 minuta (orijentacioni podatak) Ako želite produžiti vreme vožnje obezbedite rezervni akumulator i punjač po potrebi Ručni alat Zadnji amortizeri točkova Ručica menjača sa dve brzine napred + rikverc Pravi digitalni FM radio (napon: baterija 9V, nije serijska oprema) Podizanje poklopca motora Sirena na volanu (napon: baterija 9V, nije serijska oprema) Sigurnosni pojasevi (igračka-imitacija) Jedna pedala za gas i kočnicu (pritiskom na pedalu kreće vozilo, oduzimanjem noge aktivira se elektronska kočnica) Pogonski motori: 2x240W Pogon: 2 zadnja točka Prečnik točka: d=33 cm Ne poseduje daljinski upravljač Težina vozila: 31 kg Montirano vozilo: DxŠxV = 131x90x100 cm

Peg Perego Džip Gaucho Rockin namenjen je za dve osobe. Ima elektromotorni pogon od 12V, 2 brzine + rikverc. Za decu uzrasta od 3+ godine Za dve osobe Ima elektromotorni pogon od 12V Može se voziti po ravnim terenima (asfalt, beton, betonske kockice) i neravnim (trava, trvde kamene površine) sa nagibom do 17%. Za decu uzrasta od 3+ godina i do 60 kg telesne težine. 2 brzine napred (3.9 km/h i 7.5 km/h) + rikverc (3.9 km/h) Vreme vožnje sa jednim punjenjem akumulatora: - 25 minuta (orijentacioni podatak) - Ako želite produžiti vreme vožnje obezbedite rezervni akumulator i punjač po potrebi Ručni alat Zadnji amortizeri točkova Ručica menjača sa dve brzine napred + rikverc Pravi digitalni FM radio (napon: baterija 9V, nije serijska oprema) Podizanje poklopca motora Sirena na volanu (napon: baterija 9V, nije serijska oprema) Sigurnosni pojasevi (igračka-imitacija) Jedna pedala za gas i kočnicu (pritiskom na pedalu kreće vozilo, oduzimanjem noge aktivira se elektronska kočnica) Pogonski motori: 2x240W Pogon: 2 zadnja točka Prečnik točka: d=33 cm Montirano vozilo: DxŠxV = 132x92x98 cm

Peg Perego Džip Gaucho Superpower namenjen je za dve osobe. Ima elektromotorni pogon od 24V, 2 brzine + rikverc. Za decu uzrasta od 6+ godina Za decu uzrasta od 6 godina i do 50kg telesne težine Za dve osobe Ima elektronski pogon od 24V Može se voziti po ravnim terenima (asfalt, beton, betonske kocke) i neravnim terenima (trava, tvrde kamene površine) sa nagibom do 17% 2 brzine napred (5 km/h, 10 km/h) + rikverc (5 km/h) Vreme vožnje sa jednim punjenjem akumulatora: - 60min (orijentacioni podatak) Ručni alat Zadnji amortizeri točkova Ručica menjača za izbor smera napred/nazad Poseban prekidač za izbor brzine 1/2/3 Pravi digitalni FM radio (napon: baterija 9V, nije serijska oprema) Podizanje poklopca motora Sirena na volanu (napon: baterija 9V, nije serijska oprema) Dva sedišta Lažni svetleći farovi i zadnja svetla Progresivna pedala za gas i kočnicu (pritiskom na pedalu kreće vozilo, oduzimanjem noge aktivira se elektronska kočnica) Pogonski motori: 2 x 340W Pogon: 2 zadnja točka Sva četiri točka su presvučena gumenom navlakom Ne poseduje daljinski upravljač Prečnik točka: d=33 cm

Peg Perego Traktor John Deer Ground Force je Traktor sa četiri točka i prikolicom, za jednu osobu. Ima elektromotorni pogon od 12V. Gotovo identična reprodukcija poznatog Američkog traktora John Deer Ground Force Traktor sa četiri točka i prikolicom, za jednu osobu Sa elektromotornim pogonom od 12V Može se voziti po ravnim (asfalt, beton, betonske kockice) i neravnim terenima (trava, trvde kamene površine) sa nagibom do 10% Namenjeno je za decu od 3 do 8 godina i do 40 kg telesne težine + 10kg prikolica Brzine: - 2 brzine napred (3.5 km/h i 7.3 km/h) + rikverc (3.4 km/h) Vreme vožnje sa jednim punjenjem akumulatora: - 40 minuta (orijentacioni podatak) Ako želite produžiti vreme vožnje obezbedite rezervni akumulator i punjač po potrebi Ručica menjača sa dve brzine napred + rikverc Jedna pedala za gas i kočnicu (pritiskom na pedalu kreće vozilo, oduzimanjem noge aktivira se elektronska kočnica) Pogonski motori: 2x165W Pogon: 2 zadnja točka - prečnik točka: d=30 cm Poseduje i mali FM radio Montirano vozilo: D x Š x V = 169,5 x 63 x 68 cm

West - album za sličice, Panini - Dečije novine 1976. godine sve sličice zalepljene (400/400) izuzetno očuvano za 45+ godina, bez podvlačenja, crtkanja, upisivanja, mirisa i žutila strana, većina slika koje su iz delova nalepljne u `komadu` (kako mi je rečeno ujak je radio u `Litopapiru` gde su štampane sličice pa je donosio tako u `komadu`), zaista vrlo dobar i unikatan primerak. Stajao u kutiji između časopisa više od 20 godina. mane: - zacepljena jedna stranica na kraju 3,5 cm (prikazano na fotografiji), - gornja klamerica očuvana, na mestu donje veoma vešto ubačen konac da drži (prikazano na fotografiji) Besplatna dostava za teritoriju Republike Srbije putem PostEkspresa. Eventualni kupci iz inostranstva - uplata na WesternUnion + troškovi dostave unapred Plaćanje lično ili uplata na tekući račun/postnetom Ne šaljem pouzećem. Za sva pitanja stojim na raspolaganju Besplatna dostava se odnosi na slanje predmeta Postekspresom na teritoriji RS Na Kosovo* šaljem isključivo na odgovornost kupca kao preporučenu tiskovinu Kupci iz inostranstva plaćaju poštarinu ------ Za neki noviji Paninijev album treba vam više od 70 hiljada dinara za sličice da bi ste ga popunili (prema formuli profesora Harpera), tako da je ovo što bi se reklo zadnja cena za album od 45+ godina u sasvim solidnom stanju. Za ispod ne dajem, a vi niste u obavezi da kupite -----

A. Marionnet nemački ovčari drzači graničnici za knjige od pozlaćene bronze umetnicki rad Albert Marionnet (1852-1910) jednog od najboljih francuskih skulptora koji su u to vreme radili sa bronzom. Postolje je od oksidisane bronze. Dimenzije postolja 14×11 cm. Visina 15 cm. Težina 1556 i 1600 g. Na poslednjoj fotografijia se vidi koja je cena sličnog držača istog umetnika. Cena je po komadu!

SENZACIONALNO.....JEDINSTVENO.....KULTNE LUTKE POLITICARA IZ SADA VEC VINTAGE EMISIJE-NIKAD IZVINI-KORISCENI ORIGINALI IZ EPIZODA KOJE SU ZASMEJAVALE SIROKE MASE,CENA JE ZAISTA NAJMANJE MOGUCA ZA OVAKVO NESTO,BEZ IKAKVE MOGUCNOSTI SNIZENJA.VISINA OKO 30 CM,REPRIRAN DONJI DEO SUNDJERA NA KOJOJ SU GLAVE,POMERAJU SE OCI I USTA,STANJE KAO NA SLICI,POJEDINACNA PRODAJA 600 EVRA PO LUTKI,LUTKE SU -VUK JEREMIC-MIRKO CVETKOVIC-I MISLIM VLADAN BATIC, TEKST ZA SERIJU JE RADILO INDEXOVO POZORISTE

Rsprodajem kolekciju, navedena cena je podložna korektnoj korekciji, pa izvolite ponudite svoju cenu za svaki sat iz moje kolekcije. Komodni sat koji je napravila firma Adolfa Nevira iz Berlina, sa izuzetno kvalitetnim mehanizmom koji je na sajmu 1855. godine dobio zlatnu medalju za kvalitet i inovativnost, po čemu je firma inače bila poznata. Na svakom delu mehanizma utisnut je fabrički broj, kao i na prednjim i zadnjim vratancima. Mehanizam je ugradjen u lepo mermerno kućište. Adolf Nevir je bio dvorski časovničar Fridriha II, a svoju firmu je osnovao 1763. godine. Firma je proizvodila veoma kvalitetne i skupe satove. Imače,  Adolf Nevir je jedan od retkih nemaačkih časovničara koji se usudio i uspešno nosio sa francuskim proizvodjačima ove vrste satova, posebno sa radionicom BROCOT. Posle promene nekoliko vlasnika, medju kojima su bili i potomci Adolfa Nevira, firma je zatvorena 1940. godine, što znači da je ovaj sat star najmanje 80, a verovatnije preko 100 godina. Zbog nekoliko promena vlasnika fabrika često nije radila i po nekoliko godina, pa nije proizvedeno mnogo satova zbog čega su ovi satovi prilično retki. Sat je u vrlodobrom stanju, ispravan i servisiran. Na zadnjim vratancima je oštećeno staklo na par mesta, vidi se na snimcima, to je čisto estetski nedostatak. Nakon nekoliko veoma loših iskustava sa kurirskim službaama, ne šaljem, već samo preuzimanje kod mene ili dostava kako se dogovorimo. Opcija dostava BEX-om je uneta jer to traži sistem, ali mi to ne radimo.

PRIZNANJE za 20 i 30 godina u sluzbi JNA sa ORIGINALNIM KARTONIMA u kojima je priznanje dato /// kao sto vidite postoje i stari papiri iz 1946. godine i 1970. godine sa originalnom fotografijom /// FOTOGRAFIJE SU NAMERNO NAPRAVLJENE KAO STO VIDITE (neki brojevi su zamagljeni) KAKO `PIRATI` NE BI IMALI SVE INFORMACIJE UKOLIKO ZELE RADITI FOTOKOPIJE - takodje dimenzije nisu date iz istog razloga MILUNKA SAVIC je narodni heroj i zavrsila je na `smetlistu istorije` jer ovakvi materijali treba da se nalaze u muzejima - MILUNKA je sahranjena u ALEJI VELIKANA pored drugih velikana koji su zaduzili Srbiju , kao sto su: DZEJ RAMADANOVSKI i SABAN SAULIC (ovo je, ne zamerite CINIZAM i stvarna cinjenica)

Stanje kao na fotografijama! Nacrtao: V. Badrov Proizvodnja Bosna Film 1951 god. Dimezije: 70cm x 100cm Veoma retko !!! Plakat u dobrom stanju! Scenario: - Drago Mazar - Bosko Kosanovic Rezija: - Bosko Kosanovic Snimio: - Aleksandar Sekulovic Muzika: - Boris Papandopulo U glavnoj ulozi - Dragomir Felba Na granici je jugoslovenski crno-beli kratki igrani film snimljen 1951. godine u režiji Boška Kosanovića, kome je to predstavljao režijski debi. Scenario za film su napisali Kosanović i Drago Mazar. Boško Kosanović (1913 - 1974) bio je jugoslavenski filmski režiser, najpoznatiji kao autor igranog filma Kuća na obali koja je 1954. godine predstavljala prvu važniju koprodukciju jugoslavenske i neke od zapadnih kinematografija. Kosanović je u filmski svijet ušao nakon kratke karijere u jugoslavenskoj tajnoj policiji OZNA, tokom koje je bio zadužen za ispitivanje zarobljenih škripara i drugih paravojnih formacija koji su pokušavali srušiti komunističku Jugoslaviju neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Njegov filmski opus se uglavnom sastojao od dokumentarnih filmova. Filmografija Boško je uglavnom radio na dokumentarnim filmovima, a njegova najpoznatija ostvarenja u režiranju su filmovi Kuća na obali (1954) i film Male stvari (1957). Za sva svoja ostvarenja u režiji je pisao scenario, osim za film Male stvari. Dragomir Felba (7. jul 1921 — 13. jul 2006) je bio jugoslovenski i srpski filmski, pozorišni i televizijski glumac. Studirao je tehnički i pravni fakultet, a kasnije i Visoku filmsku školu u Beogradu koju je i završio 1950. Debitovao je u kragujevačkom Narodnom pozorištu ali je već 1952. godine prešao u Jugoslovensko dramsko pozorište. Već od 1956. godine ima status slobodnog umetnika. Prvu filmsku ulogu odigrao je 1948. godine u filmu „Sofka“ a proslavio se ulogom u filmu „Barba Žvane“. Za ulogu u filmu „Kozara“ je, na pulskom filmskom festivalu, nagrađen specijalnom diplomom. Aleksandar Stojković (1915 — 1972) bio je pozorišni i filmski glumac. Biografija Bio je brat poznatog glumca Danila Bate Stojkovića i suprug glumice Rahele Ferari. Boris Papandopulo (Honnef na Rajni, 25. veljače 1906. - Zagreb, 16. listopada 1991.), hrvatski skladatelj i dirigent; sin operne pjevačice Maje Strozzi-Pečić i oca grčkog plemenitaša Konstantina Papandopula. Kompoziciju je studirao u Zagrebu, a dirigiranje u Beču. Bio je zborovođa Kola u Šibeniku i Zvonimira u Splitu, te ravnatelj opere HNK i dirigent simfonijskog orkestra Hrvatskoga radija, ravnatelj opere u Rijeci, dirigent opere u Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Autor je jednog od najvećih (oko 440 djela) opusa u hrvatskoj glazbi. Boris Papandopulo rođen je u Bad Honnefu na Rajni 1906. Papandopulo je u Zagrebu od 1921. studirao kompoziciju na Muzičkoj akademiji (teorijske predmete u razredu Frana Lhotke i Franje Dugana starijeg, glasovir u razredu Antonije Geiger-Eichhorn) i diplomirao u razredu Blagoja Berse 1929. U međuvremenu, na preporuku obiteljskoga prijatelja Igora Stravinskoga, 1925–28. u Beču studirao dirigiranje, isprva privatno u D. Focka, potom na Novom bečkom konzervatoriju u R. Niliusa. Zarana počeo skladati – glasovitu je Contradanzu za glasovir, prema vlastitoj izjavi, skladao za studija, a skladbu s oznakom op. 1, In petto degli amanti za sopran i komorni orkestar, 1924. kad i Prvi gudački kvartet (revidirao ga je 1927.). Godine 1928. u Beču mu je uspjelo praizvedena kantata Slavoslovije (Laudamus) za sole, mješoviti zbor i orkestar, a 1930. u Hrvatskom glazbenom zavodu održan je njegov prvi autorski skladateljski koncert: Antonija Geiger-Eichhorn praizvela je Prvu sonatu za glasovir op. 10, a Maja Strozzi-Pečić sudjelovala je u praizvedbi za nju skladanoga antologijskoga djela Concerto da camera op. 11. Kao dirigent je debitirao 1927. u Zagrebu ravnajući izvedbom vlastite skladbe Veče mladosti za mješoviti zbor i orkestar s Hrvatskim pjevačkim društvom »Kolo« i Zagrebačkom filharmonijom. Od 1929. do 1934. bio je umjetnički voditelj i dirigent »Kola«, ujedno 1930–35. dirigent Društvenoga orkestra HGZ-a i 1932–35. Učiteljskoga pjevačkoga zbora »Ivan Filipović«. Često je nastupao i kao pijanist u komornim sastavima, a ponajviše kao glasovirski pratilac pjevača. Nezadovoljan statusom u Zagrebu, odlazi u Split, gdje je 1935–38. nastavnik u Gradskoj glazbenoj školi i zborovođa Splitskoga muzikalnoga društva »Zvonimir«, ujedno 1936–38. nastavnik glazbe u dominikanskoj gimnaziji u Bolu. U Zagrebu 1938–46. ponovo vodi HPD »Kolo«, istodobno je u HNK od 1938. korepetitor, 1940–45. dirigent i 1943–45. ravnatelj Opere te na Hrvatskom krugovalu 1942–45. dirigent Simfonijskoga orkestra. Zaposlen na Radio-stanici Zagreb od kolovoza 1945. do svibnja 1946. kad mu je, zbog dužnosti koje je obnašao ratnih godina, odlukom Suda časti Udruženja kompozitora Hrvatske četiri mjeseca zabranjeno javno djelovanje. Potom je pozvan da preuzme neku od ponuđenih funkcija. Odlučio se za mjesto direktora Opere Narodnoga kazališta »Ivan Zajc« u Rijeci, gdje je za prvoga mandata 1946–48. obnovio ansambl i postavio opsežan repertoar. Godine 1948. imenovan je direktorom Opere Narodnoga kazališta u Sarajevu, gdje je, zadržavši se do 1953., ostavio trag na svim glazbenim područjima. Od 1949. bio je i nastavnik u sarajevskoj Državnoj muzičkoj školi. U Rijeci je ponovno na čelu Opere 1953–59.: iznimno pridonosi glazbenomu životu grada, usmjeruje opernu i koncertnu repertoarnu politiku i prema manje poznatim djelima, intenzivno sklada, često nastupa kao dirigent i pijanist te drži predavanja kako bi glazbenu umjetnost približio što većemu broju slušatelja. Od 1959. do 1965. dirigent je Opere HNK u Zagrebu, 1968–74. Opere HNK u Splitu, a istodobno gostuje ravnajući različitim ansamblima u nas (Simfonijski i Tamburaški orkestar RTV Zagreb, orkestar Zagrebačkoga gradskoga kazališta »Komedija«) te u Mostaru, Beogradu, Sarajevu i Kairu. Posljednjih desetljeća života bio je aktivan podjednako kao skladatelj i dirigent. Boris Papandopulo kao mladi umjetnik Skladajući nesmanjenim intenzitetom gotovo šest desetljeća, stvorio je opus od približno 440 djela. Skladao je orkestralnu (simfonijske pjesme, baletne suite, dvije simfonije), koncertantnu (za glasovir, violinu, fagot, čembalo, kontrabas, timpane), komornu, glasovirsku, vokalnu (solo-popijevke, zborovi), vokalno-instrumentalnu (16 kantata), glazbeno-scensku (osam opera, 12 baleta) i filmsku glazbu. Snažnu potrebu za istraživanjem zvukovnosti iskazuje zarana u trima tematskim krugovima: folklornom, sakralnom te onom temeljenom na tradicionalnim oblikovnim uzorima (ta će se načelna podjela vidjeti u cijelom opusu, premda ima i znakovito vrijednih otklona). Kompleksnost postupanja s glazbenom građom te niz rješenja netipičnih u usporedbi s djelima proizašlim iz folklorne tematike drugih hrvatskih skladatelja istoga razdoblja temelj su strukture njegovih vokalnih i vokalno-instrumentalnih djela. Tretirajući glazbeni folklor kao samo jedan od izvora različitih elemenata glazbe, nikad se nije podvrgnuo ideološkim pravilima koja su bitno obilježila neonacionalni stil u hrvatskoj glazbi između Prvoga i Drugoga svjetskoga rata. Ta neobvezatnost odnosa dopustila mu je mogućnost odabira, vlastitost što će se očitovati u svim etapama, od melodijske i ritamske invencije do konačnoga oblika partiture (romantični ep Utva zlatokrila, tekst V. Nazor, 1932.). Tijekom godina njegov će odnos prema glazbenom folkloru sve više apstrahirati tako što će se ishodišni predložak prepoznavati isključivo kao zvukovna, tonska građa lišena izvanglazbenoga sadržaja i razloga, ali često vezana uz kakvu specifičnu temu (Istarske freske iz Berma, 1973.; Osorski requiem, 1977.). Njegovo se stvaralaštvo temeljilo na uvjerenju da sve »stvari života« uvijek mogu biti i »stvari glazbe« i to je neprestano interferiranje funkcioniralo neovisno o tom je li pojedino djelo imalo i vlastitu, autonomnu priču. Komorni mu opus podrazumijeva skladbe za tradicionalne sastave, ali i djela s neobičnim sastavima, kojima kao da je uloga realizirati neku posve novu predodžbu zvučnosti. Istraživački poriv prema zvukovnoj boji iskazivao je već 1930-ih, što će, pokazat će se poslije, biti jedno od temeljnih obilježja njegova svekolikoga opusa. Zvučanje kao temeljni zakon podvrgava se jedino kretanju kao svojoj vremenskoj koordinati. U kretanju se sažimlju parametri melodijskoga crteža i njegove ritamske razvedenosti te čine ustroj skladbe unutar formalnoga okvira. Taj pak okvir iskazuje stanovitu dvoznačnost iz koje se na jednoj strani raspoznaju temelji tradicionalnoga oblika, a na drugoj oblik ovisi o izdržljivosti, o kapacitiranosti tematske građe, katkad čak i motiva, da reproducira, mijenja, obrađuje, transponira vlastite elemente. Česta je procjena njegove glazbe kao izrazito motorične, iako intencija prema ponavljanju segmenata građe može biti i u svezi s tradicijom ponavljanja kao obilježja folklornoga glazbenoga idioma. Izazov zvučanja svakako je nadređen svim skladateljskim postupcima bez obzira na to o kakvu je parametru riječ i jesu li posrijedi folklorom obojeni stavci ili se temelje na kakvu modusu ili možda čak i na dvanaestotonskom redoslijedu. Često se to vidi i u izboru glazbala, jedinstvenom za onodobnu skladateljsku praksu. U nekonvencionalne instrumentalne kombinacije upuštao se već u ranim djelima, a osobito je u tom bio inventivan u poslijeratnim godinama (Concertino za trubu i timpane, 1950.; Na teferiču za zbor, klarinet i veliki bubanj, 1952.; kantata Romaniji za zbor, četiri trube, četiri trombona i dva para timpana, 1953.; Groteska za tubu, glasovir i udaraljke, 1964.; Razgovor ugodni za flautu i čembalo, 1969.). Osim neobičnih zvukovnih kombinacija, prostor zvučnosti proširuje i čestim odabirom velikih vokalno-instrumentalnih sastava, poduprtih neuobičajenim glazbalima, većim brojem solista, otvarajući pritom i mnogobrojne mogućnosti u realizaciji formalnih zamisli. U istoj su ovisnosti o zvučnom učinku posljedično i česte promjene tonaliteta, njegovo proširenje ili pak potpuno napuštanje, uravnoteženo, ekonomično, ali i potpuno korištenje opsega i mogućnosti pojedinih glazbala, dok se od izvođača zahtijeva maksimum, jednako na razini umijeća kao i na suptilnijoj, kreativnijoj razini, koja će igri sa zvukovnom bojom udahnuti umjetnički život. Oblik u Papandopulovu djelu ovisi o njegovoj potrebi da sitnjenjem i ponavljanjem motiva, ili čak njegovih dijelova, u doslovnom, a češće u variranom obliku postigne dinamizam kretanja (neobarokna motoričnost). Očituje se to i u građenju velike forme nizanjem malih, u sebi zatvorenih oblika. Rijetko će se u tom golemom opusu susresti sonatni oblik, a uočljivo je pretežno baratanje s malim oblikom vrlo često jednostavnoga trodijelnoga ustroja. Slijed malih cjelina nerijetko je povezan u zbroj međusobno korespondentnih, gotovo samostalnih, zaokruženih odjeljaka kakva velikoga vokalno-instrumentalnoga djela. Živost glazbenoga protoka katkad zaokuplja pozornost na štetu melodijskoga tijeka, osobito kad se služi plesnim pokretom kao polazištem, a svaka ritamski složenija vodoravna linija teži ornamentiranju (triole, kvintole, sekstole, septole). Načelu okomitoga ritmičkoga kontrastiranja pogoduje intenzivna i gusta promjena metra, njegov omiljeni postupak, a krajnji je učinak na trenutke upravo fascinantna dinamičnost. Sve te sastavnice skladateljskoga izraza moguće je slijediti u njegovu stvaralaštvu koje sadržava gotovo sve tradicijom naslijeđene oblike, ali i mnoge nestandardne formacije koje su pokrenule spoznajne skladateljske vizure u hrvatskoj glazbi prve polovice 20. stoljeća, a da nisu zakoračile u prostore avangardnih glazbenih procesa koji su prodrli u hrvatsku glazbu potkraj 1950-ih. Boris Papandopulo uz pijanino Papandopulov opus, jedan od najvećih u cjelokupnoj hrvatskoj glazbenoj povijesti, ne samo opsegom nego i umjetničkom vrijednošću snažno je obilježio hrvatsku glazbenu umjetnost 20. stoljeća. Skladao je glazbu za igrane filmove Barok u Hrvatskoj i Lisinski (O. Miletić, 1942., 1944.), Bakonja fra Brne i Stojan Mutikaša (F. Hanžeković, 1951., 1954.), U oluji (V. Mimica, 1952.), Milioni na otoku (B. Bauer, 1955.) i Pustolov pred vratima (Š. Šimatović, 1961.), za 14 dokumentarnih filmova (Vlak broj 51, R. Sremec, 1947; Jadran kroz vjekove, Melita Filipović, 1948; Vincent iz Kastva, M. Katić, 1956) te animirani Susret na pijesku (B. Brajković, 1959.). Obrađivao je božićne pjesme za zbor i orkestar, redigirao djela Vatroslava Lisinskoga i Ivana pl. Zajca, skladatelja koje je promovirao i kao dirigent. U fonoteci Hrvatskoga radija sačuvano je više od 300 snimka njegovih skladba i oko 200 snimka njegovih dirigentskih interpretacija s različitim orkestrima i ansamblima. Ostavština mu se od 2006. čuva u knjižnici Hrvatskoga glazbenog zavoda u Zagrebu. Bio je redoviti član JAZU (današnja Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) od 1965., počasni član Hrvatskoga glazbenog zavoda od 1977. Umro je u Zagrebu 1991. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju. Drago Mažar (Bosanski Petrovac, 16. avgust 1918 — Banja Luka, 10. novembar 1991) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Bosne i Hercegovine i narodni heroj Jugoslavije. Biografija Rođen je 16. avgusta 1918. godine u Bosanskom Petrovcu. Ostao je bez oca s devet godina, kada se porodica već doselila u Banjaluku. Posle jednog đačkog incidenta sa nastavnicom francuskog jezika, Drago je iz gimnazije prešao na zanatsku školu. Pod uticajem starijeg brata Ivice, počeo je da se interesuje za revolucionarnu literaturu, a uskoro je bio i jedan od organizatora aktiva revolucionarno orijentisane srednjoškolske i radničke omladine u zanatskoj školi. Već 1937, postao je rukovodilac skojevske grupe. Pored aktivnosti u muzičkoj sekciji „Pelagić“ stizao je da se angažuje u raznovrsnim akcijama Kluba akademičara Banjaluke, te sportskog društva „Borac“. Isticao se i učešćem u demonstracijama, protestnim zborovima i štrajkovima. Tada je kuća Mažarovih bila sastajalište radničkih aktivista, skojevaca i komunista. U godinama početka Drugog svetskog rata u Evropi, vlada Cvetković-Maček formirala je tzv. radne vojne logore da bi neutralisala komuniste. U jedan od njih, koji se nalazio kod Ivanjice u Srbiji, bio je deportovan i Drago Mažar. Posle puča u martu 1941, ovaj logor bio je raspušten. Posle puča, Drago je na proputovanju kroz Beograd uhvatio vezu sa Veselinom Maslešom, koji mu je preneo direktivu KPJ da se javi u vojsku. Sa svojom jedinicom dočekao je kapitulaciju Jugoslavije u Sarajevu, bio zarobljen, ali je istog dana uspeo da pobegne. S KPJ i ilegalcima Sarajeva uhvatio je vezu preko Nisima Albaharija i uključio se u pripremu za oružanu borbu. Predstavljajući se nemačkoj komandi kao šef orkestra u hotelu „Evropa“, uspeo je da dobije propusnicu za slobodno kretanje noću, pa je iz nemačkog skladišta iznosio vojnička odela i drugu ratnu opremu. Krajem aprila 1941, kada se vratio u Banjaluku, četiri brata Mažara našli su se nakratko na okupu kod kuće i ubrzo je svaki krenuo na izvršenje svog zadatka koji je odredila KPJ. Prikupljajući oružje kao rukovodilac diverzantske grupe u gradu, jednom je prilikom obukao uniformu domobranskog narednika i tako ušao u Kastel, odakle je izneo municiju, a desetak pušaka bacio u Vrbas, koje je Karlo Rojc izvadio i sakrio na groblju. S ovim su oružjem u rukama prvi lokalni partizani otpočeli ustanak u Banjaluci. Drago Mažar se krajem juna 1941. nalazio među prvim partizanskim borcima iz Banjaluke koji su se okupili na Starčevcu iznad grada. Učestvovao je u borbama na relaciji Jajce–Mrkonjić grad. U avgustu je bio izabran za komandira čete, odnosno komandanta partizanskog štaba Prve čete za Bosansku krajinu. Tih su dana ustaše uhvatile u Jajcu njegovog brata Ivicu i streljale ga. Upravo je tada u njegovu četu iz Banjaluke došla sestra Nada. Tokom septembra i oktobra 1941, operisao je sa svojom jedinicom po centralnoj Bosni, koja je tada izvela niz uspešnih akcija kod Krupe na Vrbasu, Skender-Vakufa, na Čelincu i u Crnoj Rijeci. U jesen 1941, Drago je bio izabran za komandanta bataljona u Trećem, kasnije preimenovanom u Četvrti krajiški partizanski odred, koji je tokom zime 1941. i 1942. razvio veliku aktivnost u blizini Banjaluke. Kada je jednom posetio svoju majku, koja je još uvek živela na periferiji Banjaluke, a njena kuća bila ilegalno partizansko uporište, Drago je uspostavio saradnju s domobranskim satnikom Majerom, zapovjednikom domobranske jedinice, kojeg je majka Marija na to pripremila. Zahvaljujući tim okolnostima, Drago je 5. februara 1942. godine izveo jednu od najsmelijih akcija u Bosanskoj krajini. Majer je, po dogovoru, neutralisao svoju posadu u Debeljacima, obezbedio uniforme i ugovorene znake raspoznavanja, tako da je Drago sa 22 odabrana partizanska borca, preobučena u domobranske uniforme, došao usred dana pred žandarmerijsku kasarnu u Vrbanji. Posle borbe koja je trajala samo nekoliko trenutaka, poginulo je i ranjeno više žandara i domobrana, a 40 ih je zarobljeno. Kasarna je zapaljena, a kolona sa zarobljenim neprijateljskim vojnicima, koji su nosili plen, i dva poginula a dva teže ranjena partizana, uputila se na prevoje Ponira iznad grada. Ubrzo se nakon toga i majka Marija pridružila partizanima, sredinom februara 1942, noseći u naručju šestogodišnju unuku Nenu, ćerku najstarijeg sina Boška. Početkom maja 1943. godine, Drago je bio postavljen za komandanta Šestog partizanskog odreda, a po oslobođenju Prijedora za komandanta mesta Ljubija. Učestvovao je i u prvim borbama za vreme neprijateljske ofanzive na Kozaru, juna 1942. godine. Krajem jula ponovno je bio postavljen za komandanta Šestog partizanskog odreda, ali je već septembra iste 1942. preuzeo funkciju obaveštajnog oficira u Operativnom štabu za Bosansku krajinu. Od leta 1943, kao obaveštajni oficir Prvog bosanskog korpusa NOVJ, izveo je na čelu grupe obaveštajaca niz akcija u istočnoj Bosni. Kao major, Mažar je, 1944. u svojstvu šefa obaveštajnog odseka rukovodio kursom obaveštajaca. Do kraja rata, pretrpeo je još nekoliko gubitaka u užoj porodici; majka mu je umrla od tifusa, poginuo mu je drugi brat Josip, i naposletku najstariji brat Boško. Po završetku rata, Drago Mažar je radio u Upravi državne bezbednosti do 1952. godine, a po demobilizaciji, u činu pukovnika, obavljao je niz društveno-političkih funkcija na republičkoj i saveznom nivou. Bio je aktivan i u razvoju kulture i kao pisac i kao dugogodišnji upravnik Narodnog pozorišta Bosanske krajine. Umro je 10. novembra 1991. godine u Banjaluci, gde je i sahranjen. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i mnogih drugih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.

Cudno je u celoj ovoj prici to sto Ljubodrag Djuric nije bio neki levo smetalo beznacajan mish vec Sef Titovog kabineta, a onda i ko je smestio Zeki Rodzeru, ispada kao da je - i da li mu je UDBA namestila? Međutim, u pauzi mu je prišao general Nikola Ljubičić i rekao mu: ‚Izvini, i ja sam se ogrešio. Pozvala me tvoja žena na kafu, navodno da je posle negde odvezem, ja svratio, i eto... ‚ Đuriću je tada pao mrak na oči...Partijska komisija formirana da ispita ceo slučaj saslušala je sve aktere, a od njih je uzela i pisane izjave...Milka je morala da priloži i spisak svih „drugova“ s kojima je išla u krevet. Kasnije se pričalo da je na njemu bilo 34 imena, neki su licitirali sa čak 52 muskarca Godine 1952. u Zagrebu se održava VI Kongres KPJ. Delegat na Kongresu je i Ljubodrag Đurić. U svojoj diskusiji na Kongresu on žestoko opali po Petru Stamboliću, koji mu je „preoteo` žene, i iznese još niz teških kritika na račun Petra Stambolića, Tito kao predsedavajući „urlikne`: `... Šta govori ovaj luđak!`, isključi, kao predsedavajući, sve mikrofone, zvučnike, obezbeđenje svlači Đurića sa govornice, strpaju ga u džip, i osim šofera u džipu je i Jovo Kapičić. ĐURIĆ Ljubodrag (1917-1988) - Užice, Srbija; učitelj. Član KPJ (1941). Komandant 2. proleterske brigade i divizije (1942/43); zamenik komandanta (Koča Popović) Glavnog štaba Srbije (1944). Prvi komandant oslobođenog Beograda (1944/45); šef kabineta maršala Tita. ĐURIĆ: Tada sam pretrpeo šok, i uzviknuo: `Ko laže?!` ...Pa ugledavši Petra Stambolića u predsedništvu Kongresa, rekao sam pokazujući rukom na njega: `Ovaj mi je preoteo ženu!“ Seksi kongres! (javili su zapadni dopisnici). Đurić je na licu mesta uhapšen (43 dana u zatvoru; poslednji stanovnik beogradske Glavnjače; srušena). O Đurićevoj labudovoj pesmi, kongresno i Tito: `Ja sam duboko uvjeren da iza ovog luđaka stoji neprijateljska ruka...` Đurić je isključen iz SKJ, i dve godine „interniran“ izvan Beograda. U međuvremenu - posredovanjem žene Osmana Karabegovića, Ljubice - Đurić se oženio Hajrom Šećibović (odmah „otpuštena iz državne službe i isključena iz SKJ“; ćerka Gordana). Svih godina diskriminacije, Đurić pedantno čestita rođen­dane Titu (uzvraća zahvalnicom), a Tito Đuriću nove godine. U Đurićevoj bolesti (1955), „dođe u stan jedan drug iz Marša­lata, te predade koverat sa novcem mojoj supruzi Hajri, sa napomenom da on to donosi po nalogu drugarice Jovanke i predsednika Tita“. Na molbu da mu lično uruči prvi primerak knjige svog `Ratnog dnevnika`, posle 14 godina Tito je primio Đurića (24. novembar 1966). Još kod vrata, priznanje Titovo: `Slušaj, Đurić... nikad se nisam prevario o tebi, i, znao sam, da ćeš se držati tako kako si se držao...` I dželatova pesma! Kad mu je pokazivao „kako me je Marko prisluškivao“, Đurić je podsetio Tita da je to `ozvučenje izvršeno još dok sam ja bio kod njega...“ Tu je susret malo splasnuo, ali Tito je promenio temu: „E... Đurić!... I ovo ti trebam reći: Znaš li ti... da je bio predlog da te likvidiraju u zatvoru! Ja sam te spasao! Ja to nisam dozvolio.“ U poenti, Tito još solidarnije: „Dobro je, Đurić, kad smo ja i ti živi i zdravi!...“ Naročito Đurić. „Bila je nedelja, 10. jul 1988, Ljubodrag Đurić je, u svom stanu u beogradskoj Baba-Višnjinoj ulici, na komadu hartije, zapisao stihove legendarne partizanske pesme: Partizan sam, tim se dičim,/ to ne može biti svak,/ umrijeti za slobodu,/ može samo div junak. Sat kasnije, a bilo je tačno 20 časova i 45 minuta, Ljubodrag Đurić je pucao u sebe. Smrt fašizmu - sloboda narodu! Đurić se tri puta ženio. Njegova prva žena, kad je 1943. u beogradskoj okupatorskoj štampi pročitala da joj je muž ubijen, preudala se. Posle rata oženio se opet, ali se 1948. njegov šurak izjasnio za Informbiro. Tito i Ranković pozvali su ga na razgovor i, na njihovo pitanje da li mu je važnija žena ili posao, rekao je „posao“ i razveo se od nje. Nešto kasnije je od svojih saboraca tražio da mu nađu novu, „ispravnu“ ženu. „Ispravna“ nije značilo i „nevina“, nego ona koja je već bila „proverena od drugih drugova“.Istoričar Venceslav Glišić, koji je Đurića dobro poznavao i bio recenzent njegovih memoara, pričao je da se ovaj, „na predlog Tita i Rankovića“, oženio Užičankom Milkom Petrović, koja je pre toga bila devojka narodnog heroja Milinka Kušića, poginulog u ratu. Međutim, samo posle pet-šest meseci braka, Milka je rekla Đuriću da čeka bebu, a da je otac deteta Petar Stambolić, „s kojim živi od leta 1944. godine - sve do ovih dana“.Žalio se RankovićuSutradan je to isto ponovila i Rankoviću, kome se Đurić požalio. Besan, Tito je odredio partijsku komisiju da istraži slučaj. Stambolić, potonji predsednik jugoslovenske vlade i Predsedništva SFRJ, sve je priznao. Pošto se nije znalo da li je začeto dete njegovo ili Đurićevo, Udba je diskretno organizovala abortus. Da Đurića uteši, Tito ga je krajem aprila 1952. postavio na mesto predsednika novoosnovanog Udruženja rezervnih oficira Jugoslavije. Pola godine kasnije održan je Šesti kongres SKJ.„Na Šestom kongresu, kojim je Stambolić predsedavao“, kaže Glišić, „Đurić se jedva suzdržavao da ne pukne. Međutim, u pauzi mu je prišao general Nikola Ljubičić i rekao mu: ‚Izvini, i ja sam se ogrešio. Pozvala me tvoja žena na kafu, navodno da je posle negde odvezem, ja svratio, i eto... ‚ Đuriću je tada pao mrak na oči. Izašao je za govornicu i besno održao tiradu o tome da u partiji vlada nemoral, da se poštenima otimaju žene... To je uzburkalo atmosferu, i nekolicina, uglavnom onih koji su spavali sa suprugama svojih ‚drugova‘, povikali su Đuriću da laže... Prvi je, ispričao mi je Đurić, uzviknuo „lažeš“ Mijalko Todorović, s kojim je Mitra Mitrović prevarila svog muža Milovana Đilasa. Ustali su potom i neki Bosanci sa istim optužbama na račun svojih partijskih ‚drugova‘...“Tito pobesneoTito je bio besan. Naredio je: „Van s ovim luđakom!“, i nekoliko pripadnika državne bezbednosti, predvođeni Jovom Kapičićem, svuklo je Đurića sa govornice i pravo iz sale odvelo u zatvor.Reč je uzeo Milovan Đilas, da smiri situaciju: „Prije svega, do sada sam smatrao da je Ljuba Đurić normalan čovek. Čim je počeo da govori, izgledao je kao lud...“Đurića su razrešili funkcije sekretara vlade, bio je 43 dana u zatvoru, a posle je radio kao učitelj u nekoj osnovnoj školi u Sremu. Delimično je rehabilitovan kad je 1967. godine objavio „Ratni dnevnik“. Tada ga je Tito primio i rekao mu: „Nema više starih, dobrih drugova kao što si bio ti“. Đurić je kasnije postavljen za direktora „Službenog glasnika“, napisao je memoare „Životne uspomene“, a onda je ubrzo, obolevši od raka, 1988. godine izvršio samoubistvo u svom stanu. Posle saznanja da je Milka Petrović, „drugarica“ koju su oni Ljubodragu Đuriću preporučili za brak - ljubavnica Petra Stambolića, Tito i Ranković bili su besni. Partijska komisija formirana da ispita ceo slučaj saslušala je sve aktere, a od njih je uzela i pisane izjave...Milka je morala da priloži i spisak svih „drugova“ s kojima je išla u krevet. Kasnije se pričalo da je na njemu bilo 34 imena, neki su licitirali sa čak 52, ali izgleda da su u pitanju bila preterivanja. Djuricevo pismo Titu na vizit karti ( originalni rukopis, autogram - potpis, za ljubitelje, ultra retkost ); provenijencija: kolekcija jednog od najpoznatijih domacih sakupljaca slicnih stvari. Druze Marsale, Meni, kao I mnogima drugima, tesko je da pronadjemo reci ovom prigodom. Ono sto svaki od nas moze reci, to je: Da te volimo I postujemo, a jedina nam je zelja da nam budes zdrav I krepak I da pozivis jos dugi niz godina za dobrobit nasih naroda, za malo bolji postupak prema tvojim suradnicima (sic!) I dalji procvat nase socijalisticke zemlje! Vas – Djuric –