Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveΕ‘tenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaΕ‘u mail adresu.
201-225 od 242 rezultata
Prati pretragu "radio"
Vi se opustite, Gogi Δe Vas obavestiti kad pronaΔe nove oglase za traΕΎene kljuΔne reΔi.
Gogi Δe vas obavestiti kada pronaΔe nove oglase.
ReΕΎim promene aktivan!
Upravo ste u reΕΎimu promene saΔuvane pretrage za frazu .
MoΕΎete da promenite frazu ili filtere i saΔuvate trenutno stanje
KnjiΕΎevni i kulturni ΕΎivot srpskog naroda na poΔetku XX veka najteΕ‘nje je vezan za knjiΕΎevnoistoriΔarski i kritiΔarski rad Jovana SkerliΔa. SkerliΔ je bio veoma ΕΎiva i snaΕΎna priroda, omladinac koji se vaspitao na uΔenju Svetozara MarkoviΔa i koji je u nacionalno-politiΔkom i kulturnom ΕΎivotu svoga naroda odigrao veoma uticajnu, reformatorsku ulogu. Rodom BeograΔanin i beogradski Δak, on je nastavio visoko Ε‘kolovanje u Lozani i Parizu. Tom prilikom je izvorno upoznao savremenu francusku i evropsku knjiΕΎevnost i zapojio se njenim progresivnim duhom i tekovinama. PoloΕΎivΕ‘i doktorat nauka SkerliΔ se vraΔa u domovinu, u Beograd, gde stupa na katedru knjiΕΎevnosti na Filozofskom fakultetu i vremenom postaje centralna figura celokupnog knjiΕΎevnog i nacionalno-politiΔkog ΕΎivota graΔanske Srbije. Njegovi publicistiΔki radovi brzo mu obezbeΔuju opΕ‘te priznanje i najviΕ‘i autoritet. Iako nije dugo ΕΎiveo, SkerliΔ je za nepune dve decenije stvorio dela kojima je korenito izmenio naΕ‘u knjiΕΎevnu kritiku i istoriografiju. Napisao je Δitav niz knjiΕΎevnih studija, eseja i Δlanaka, kojima je nauΔno dokumentovano, trezveno i ubedljivo osvetlio Δitav XVIII i XIX vek srpske knjiΕΎevnosti. Poznate su njegove knjiΕΎevnoistorijske studije o srpskoj knjiΕΎevnosti XVIII veka, o Vojislavu IliΔu, Jakovu IgnjatoviΔu, Svetozaru MarkoviΔu i knjiΕΎevnom ΕΎivotu i stvaranju u doba takozvanog omladinskog Perioda u XIX veku (Omladina i njena knjiΕΎevnost, 1906). Posebno mesto u SkerliΔevom radu zauzima ciklus knjiΕΎevnih eseja i studija Pisci i knjige. U tim radovima je veoma obaveΕ‘teno i sugestivno naslikao ΕΎivot i rad najznaΔajnijih pisaca naΕ‘ih od XVIII pa sve do poΔetka XX veka. Na osnovu svih tih radova i kao plod veoma savesnog i nauΔnoistraΕΎivaΔkog rada, SkerliΔ je napisao i veliku Istoriju nove srpske knjiΕΎevnosti 1914. godine. To je, nesumnjivo, jedna od najboljih knjiΕΎevnih istorija ne samo srpske veΔ i jugoslovenske knjiΕΎevnosti. SkerliΔ je bio snaΕΎan, trezven i racionalan duh. U knjiΕΎevni ΕΎivot Srbije svoga vremena, u koji su sve viΕ‘e prodirala raspoloΕΎenja klonulosti i pesimizma, on je uneo nov, optimistiΔki duh. Njegov uticaj i delovanje u tom pogledu odigrali su neocenjivo veliku ulogu. Kao kritedar, SkerliΔ odstranjuje dogmatizam i knjiΕΎevnoj problematici prilazi potpuno nauΔno i istorijski. On uvek podrobno analizira druΕ‘tvene, kulturne i politiΔke uslove, pa kroz njih osvetljava rad i dela pojedinih pisaca. Potpuno moderan u svojim estetiΔkim nazorima, SkerliΔ u knjiΕΎevnosti prvenstveno tumaΔi njene sadrΕΎajne i idejne kvalitete. Ali on pri tom, kao francuski Δak, postavlja visoke zahteve i kad su u pitanju oblik, izraz i jezik knjiΕΎevnih i pesniΔkih dela. Sa takvim stavom i zahtevima on je izvrΕ‘io Δitavu prekvalifikaciju pisaca proΕ‘losti, a isto tako snaΕΎno uticao i na svoje knjiΕΎevne savremenike. Njegov stil je postao uzor za sve koji su tada radili na knjiΕΎevnosti i njenoj kritiΔarskoj i istorijskoj problematici. Taj stil je, u prvom redu, jasan, koncizan i sadrΕΎajan. SkerliΔ nije voleo frazu ni prazne reΔi. Njegov jezik i izraz su uvek konkretni i precizni, a uz to i slikoviti i emocionalni. Takvim svojim radom Jovan SkerliΔ je odigrao reformatorsku ulogu u naΕ‘oj knjiΕΎevnoj istoriji i kritici, a isto tako i u celokupnom kulturnom i nacionalnom ΕΎivotu. Kao urednik Srpskog knjiΕΎevnog glasnika, on je uspeo da okupi najpoznatije pisce iz svih naΕ‘ih krajeva, da na njih izvrΕ‘i snaΕΎan uticaj i razvitku srpske knjiΕΎevnosti da nov i progresivan smer. β°IzdavaΔ: Prosveta, 1964. β°Povez: broΕ‘iran, 499 strana β°NepodvlaΔena, nema posvetu, zacepljena prednja korica i ΕΎvrljotina na njoj, teΕΎina 380 grama
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Mehmed MeΕ‘a SelimoviΔ bio je bosanskohercegovaΔki i srpski pisac. RoΔen je u Tuzli 26. aprila 1910. godine, a umro je u Beogradu 11. jula 1982. godine. MeΕ‘a SelimoviΔ bio je znaΔajan pisac Δiji je roman ,,DerviΕ‘ i smrtβ jedan od najvaΕΎnijih knjiΕΎevnih dijela poslijeratnog perioda. Neke od glavnih tema u njegovim djelima su odnosi izmeΔu pojedinca i vlasti, ΕΎivota i smrti, te drugih egzistencijalnih pitanja. LiΔni ΕΎivot i karijera RoΔen je u istaknutoj muslimanskoj porodici 26. aprila 1910. godine u Tuzli, Bosna i Hercegovina, gdje je zavrΕ‘io osnovnu i srednju Ε‘kolu. MeΕ‘in otac, Alija SelimoviΔ, izjaΕ‘njavao se kao Srbin muslimanske vjere. PriliΔno Δesta pojava na poΔetku proΕ‘log vijeka. Bio je jako strog otac, distanciran u odnosu da djecom. Nije bio strogo religiozan, samo bi poΕ‘tovao najveΔe muslimanske praznike. Izrazito krut, nije sinu pruΕΎio toplinu i razumijevanje koje mu je bilo potrebno. MeΕ‘a je bio Δovjek gladan ljubavi u teΕ‘kim vremenima i joΕ‘ teΕΎoj zemlji, od teΕ‘kog oca i sa joΕ‘ teΕΎim ΕΎivotom, pa bi se oΔekivalo da postane grub, neprijatan ili barem sarkastiΔan. MeΔutim, baΕ‘ suprotno, on izrasta u jaku i stabilnu osobu, toliko stabilnu da je izdrΕΎavao udarce onih u koje je vjerovao. Isto tako, postao je i osjeΔajan za okolinu, volio je ljude i kasnije jednu ΕΎenu, koja je predstavljala njegov najveΔi oslonac u ΕΎivotu. Godine 1930. upisao je srpsko-hrvatski jezik i knjiΕΎevnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, a diplomirao je 1934. godine. Neki od profesora koji su mu predavali bili su Bogdan PopoviΔ, Pavle PopoviΔ, Vladimir ΔoroviΔ, Veselin ΔajkanoviΔ, Aleksandra BeliΔ i Stjepan Kuljbakinja. Na fakultetu je dobio nadimak MeΕ‘a, koji je nakon nekog vremena poΔeo i da potpisuje. Kao studen ΕΎivio je u internatu muslimanske kulturno-prosvjetne zajednice ,,Gajretov domβ, koja je podupirala Ε‘kolovanje nadarene muslimanske omladine. U slobodno vrijeme, kao hobi, volio je da igra fudbal, svira harmoniku i gitaru. Godine 1936. vratio se u Tuzlu kako bi radio kao profesor u gimnaziji koja danas nosi njegovo ime. U to vrijeme sudjelovao je u atletskoj organizaciji ,,Sokoβ. Proveo je prve dvije godine Drugoga svjetskog rata u Tuzli, sve do hapΕ‘enja zbog sudjelovanja u partizanskom antifaΕ‘istiΔkom pokretu otpora 1943. godine. Nakon osloboΔenja, preselio se u osloboΔeni teritorij, gdje je postao Δlan KomunistiΔke partije Jugoslavije i politiΔki komesar Tuzlanskog partizanskog obreda. Tokom rata, SelimoviΔev brat, takoΔer komunist, ubijen je zbog navodne kraΔe, bez suΔenja; SelimoviΔevo pismo u obrani brata nije bilo od koristi. Taj dio njegovog ΕΎivota i tragedija u porodici, uticala je na MeΕ‘in kasniji konteplativni uvod u ,,DerviΕ‘ i smrtβ, gdje glavni protagonist Ahmed Nurudin ne uspijeva spasiti svog zarobljenog brata. Nakon rata, kratko je boravio u Beogradu, a 1947. godine preselio se u Sarajevo, gdje je bio profesor ViΕ‘e pedagoΕ‘ke Ε‘kole i docent Filozofskog fakulteta, umjetniΔki direktor ,,Bosna β filmaβ, Ε‘ef dramske sekcije Narodnog pozoriΕ‘ta i glavni urednik izdavaΔke kuΔe ,,Svjetlostβ. Bio je aktivan uΔesnik NOB-a, pa je zbog toga nekoliko mjeseci proveo u zatvoru. MeΕ‘a SelimoviΔ je imao teΕΎak ΕΎivot, prepun liΔnih tragedija i nesreΔa, pa je zbog toga pravio izbore koji su nerijetko provocirale okolinu, a on je, upravo u toj okolini nalazio inspiracije za svoja najveΔa djela. Obavljao je funkciju poΔasnog direktora Sarajevskog univerziteta (1971. godine). Bio je i predsjednik Saveza knjiΕΎevnika Jugoslavije, te redovan Δlan SANU i ANUBIH. Dobitnik je brojnih nagrada kao Ε‘to su: Goranova nagrada, NIN-ova nagrada i NjegoΕ‘eva nagrada (1967. godine), nagrada AVNOJ-a, Dvadesetsedmojulska nagrada i mnoge druge. Opsjednut latentnim sukobom s nekoliko lokalnih politiΔara i intelektualaca, 1971. godine preselio se u Beograd, gdje je ΕΎivio do svoje smrti 1982. godine. U pismu Srpske akademije nauka i umjetnosti iz 1976. godine SelimoviΔ je za istorijski zapis izjavio da se smatra Srbinom i da pripada korpusu srpske knjiΕΎevnosti. U svojoj autobiografiji ,,SjeΔanjaβ, SelimoviΔ navodi da vodi porijeklo od drobnjaΔkog bratstva VujoviΔa, te da su njegovi preci preΕ‘li u islam u 17. vijeku zbog pragmatiΔnih razloga, s obzirom na prisutnost muslimanskog omanskog carstva u to vrijeme. SelimoviΔ je bio Δlan Srpske akademije nauka i umjetnosti. U knjizi ,,Prijateljiβ Dobrice ΔosiΔa, na sto osamdeset osmoj strani, prenosi dio testamentalnog pisma MeΕ‘e SelimoviΔa Srpskoj akademiji nauka i umetnosti iz 1976. SelimoviΔ piΕ‘e: βPotiΔem iz muslimanske porodice, po nacionalnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok knjiΕΎevno stvaralaΕ‘tvo u Bosni i Hercegovini, kome takoΔe pripadam, smatram samo zaviΔajnim knjiΕΎevnim centrom, a ne posebnom knjiΕΎevnoΕ‘Δu srpskohrvatskog knjiΕΎevnog jezika. Jednako poΕ‘tujem svoje poreklo i svoje opredeljenje, jer sam vezan za sve Ε‘to je odredilo moju liΔnost i moj rad. Svaki pokuΕ‘aj da se to razdvaja, u bilo kakve svrhe, smatrao bih zloupotrebom svog osnovnog prava zagarantovanog Ustavom. Pripadam, dakle, naciji i knjiΕΎevnosti Vuka, Matavulja, Stevana Sremca, Borislava StankoviΔa, Petra KoΔiΔa, Ive AndriΔa, a svoje najdublje srodstvo sa njima nemam potrebu da dokazujem. Znali su to, uostalom, i Δlanovi ureΔivaΔkog odbora edicije βSrpska knjiΕΎevnost u sto knjigaβ, koji su takoΔe Δlanovi Srpske akademije nauka i umetnosti, i sa mnom su zajedno u odeljenju jezika i knjiΕΎevnosti: Mladen Leskovac, DuΕ‘an MatiΔ, Vojislav ΔuriΔ i BoΕ‘ko PetroviΔ. Nije zato sluΔajno Ε‘to ovo pismo upuΔujem Srpskoj akademiji nauka i umetnosti sa izriΔitim zahtjevom da se ono smatra punovaΕΎnim biografskim podatkom.β Neki su smatrali da je njegova priΔa o nacionalnom porijeklu Δista izmiΕ‘ljotina i njegov svojevrstan Δin osvete druΕ‘tvu iz kojeg je potekao. ZnaΔaj ovog velikog pisca iskazuje se i nagradama koje se dodjeljuju njemu u Δast, a koje nose njegovo ime: ,,Nagrada MeΕ‘a SelimoviΔβ dodjeljivala se u Jugoslaviji od 1988. godine za roman godine, danas se ta ista nagrada dodjeljuje u Srbiji od 2007. godine za najbolji roman u Srbiji, dok se u Bosni i Hercegovini dodjeljuje bosanskohercegovaΔka ,,Nagrada MeΕ‘a SelimoviΔβ za najbolji roman, od 2002. godine. Ljubavni ΕΎivot MeΕ‘a SelimoviΔ je poslije Drugog svjetskog rata otiΕ‘ao u Beograd. Tada je bio oΕΎenjen ΕΎenom po imenu Desa, sa kojom je imao Δerku Slobodanku. Desa je bila lijepa ΕΎena, po zanimanju profesorica fiskulture u gimnaziji u Tuzli. Vodila je porijeklo iz poznate srpske porodice. Po izgledu visoka i vitka, a po naravi vitalna i energiΔna. Napustio je suprugu i malo dijete zbog ΕΎene u koju se zaljubio. Tada ga supruga prijavljuje za vanbraΔnu vezu i nevjeru. Ε½ena u koju se zaljubio zvala se Daroslava BoΕΎiΔ, bila je supruga nestalog zarobljenika iskljuΔenog iz partije i Δerka divizijskog generala vojske Kraljevine Jugoslavije. Upoznali su se sluΔajno kada je ona doΕ‘la u njegovu kancelariju. Razveo se od Dese i oΕΎenio Daroslavu, koju je neizmijerno volio. Sa Daroslavom je imao dvije Δerke Jesenku i MaΕ‘u. Δerke ΕΎive u Beogradu, a Daroslava je umrla 1999. godine. Karijera pisca MeΕ‘a SelimoviΔ bio je poznati romansijer, esejist i pripovjedaΔ. PoΔeo je pisati priliΔno kasno u ΕΎivotu. Njegova prva priΔa ,,Pjesma u olujiβ objavljena je 1948. godine, kada je on imao trideset Ε‘est godina. Njegova prva knjiga, zbirka pripovijetki ,,Prva Δetaβ objavljena je 1950. godine kada je imao Δetrdeset godina. MeΕ‘ino djelo ,,TiΕ‘ineβ, objavljeno je jedanaest godina poslije, 1961. godine. SljedeΔe knjige ,,TuΔa zemljaβ (1962. godine) i ,,Magla i mjeseΔinaβ (1965. godine) nisu dobile Ε‘iroko priznanje. MeΔutim, njegov roman ,,DerviΕ‘ i smrtβ, (1966. godine) Ε‘iroko je primljen kao remek-djelo. Zaplet romana odvija se u 18. vijeku u Sarajevu pod osmanskom vladavinom, i odraΕΎava SelimoviΔeva vlastita iskustva sa bratom; priΔa govori o ispraznosti otpora jednog Δovjeka protiv represivnog sistema i promjeni koja se odvija u tom Δovjeka nakon Ε‘to postane dio tog samog sistema. Ovaj roman je poveznica mudrosti nekih starih vremena i modernog razmiΕ‘ljana. Posvetio je roman suprugi Darki, iz zahvalnosti prema njoj, jer ona je bila ta koja mu je davala podrΕ‘ku za sve Ε‘to je radio u ΕΎivotu. Neki su kritiΔari uporedili ovaj roman s Kafkinim ,,Procesomβ. Preveden je na mnoge jezike, ukljuΔujuΔi engleski, ruski, njemaΔki, francuski, talijanski, turski i arapski. Svako poglavlje romana otvara se navodima iz Kurβana. SljedeΔi roman, ,,TvrΔavaβ (1970. godine), smjeΕ‘ten joΕ‘ dalje u proΕ‘lost, malo je optimistiΔniji i ispunjen vjerom u ljubav, za razliku od usamljenih kontemplacija i straha kod ,,DerviΕ‘a i smrtiβ. TvrΔava i ,,DerviΕ‘ i smrtβ su jedini SelimoviΔevi romani koji su bili prevedeni na engleski jezik. MeΕ‘a SelimoviΔ je obogatio jugoslovensku knjiΕΎevnost u drugoj polovini 20. vijeka. Vrijeme ne utiΔe na njegova djela, ne gubi se njihova vrijednost. Pa tako, svakim novim Δitanjem uoΔavaju se nove bogate psiholoΕ‘ke strukture. Naredni roman ,,Ostrvoβ (1974. godine), priΔa je o starijem paru koji se suoΔava sa starenjem i eventualnom smrΔu na dalmatinskom ostrvu. Nakon romana ,,Ostrvoβ slijede djela: ,,Pisci, miΕ‘ljenja i razgovoriβ i ,,Djevojka crvene koseβ (1976. godine). Posthumno je objavljen Krug (1983. godine). TakoΔer je napisao i knjigu o pravopisnim reformama Vuka KaradΕΎiΔa ,,Za i protiv Vukaβ-(Rasprava o znaΔaju Vuka KaradΕΎiΔa u reformi srpskog jezika. Djelo posjeduje kritiΔko-analitiΔke vrijednosti. Knjiga se bavi problematikom stvaranja modernog srpskog standardnog jezika). Onda je slijedila njegova autobiografija ,,SjeΔanjaβ. Citati MeΕ‘e SelimoviΔa β O ljubavi: ,,Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objaΕ‘njavati ni traΕΎiti joj razlogβ, ,,OdluΔio sam se za ljubav. Manje je istinito i manje vjerovatno, ali je plemenitije. I ljepΕ‘e. Tako sve ima viΕ‘e smisla. I smrt. I ΕΎivotβ. ,,Hiljadu neΔijih sreΔnih Δasaka biΔe kao ovaj, ali ovaj nikada viΕ‘e. Hiljadu tuΔih ljubavi biΔe kao ova, ali ova nikad viΕ‘eβ, ,,Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav. Bolje je otiΔiβ. β O Bosancima: ,,Ε½ivimo na razmeΔu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije kao na grebenuβ, ,,Otrgnuti smo, a neprihvaΔeni. Ko rukavac Ε‘to ga je bujica odvojila od majke pa nema viΕ‘e ni toka, ni uΕ‘Δa, suviΕ‘e malen da bude jezero, suviΕ‘e velik da ga zemlja upije. Drugi nam Δine Δast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamoβ, ,,Bosanci su najzamrΕ‘eniji ljudi na svijetu, ni s kim se istorija nije tako poΕ‘alila kao sa Bosnomβ. β O ΕΎivotu: ,,Kasno je sjeΔanja, uzalud se javljate, beskorisne su vaΕ‘e nemoΔne utjehe i podsjeΔanja na ono Ε‘to je moglo da bude, jer Ε‘to nije bilo, nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono Ε‘to se nije ostvarilo. Vi ste varka koja raΔa nezadovoljstvo, varka koju ne mogu i ne ΕΎelim da otjeram, jer me razoruΕΎava i tihom tugom brani od patnjeβ, ,,Ne mijenjaj svoju prirodu. Neki jure za sreΔom, drugi je stvaraju. Kada ti ΕΎivot stvori hiljadu razloga za plakanje, pokaΕΎi mu da imaΕ‘ hiljadu razloga za osmijehβ. DerviΕ‘ i smrt ,,DerviΕ‘ i smrtβ (1966. godine) je roman koga je kritika pozdravila sa oduΕ‘evljenjem kao izuzetno djelo. Roman je napisan kao reakcija na Titov reΕΎim koji se Δesto obraΔunavao sa politiΔkim osuΔenicima. I sam MeΕ‘in brat je bio na ,,Golom otokuβ, Ε‘to je predstavljalo dodatni motiv za stvaranje ovog knjiΕΎevnog djela. Vrijeme radnje je 18. vijek, u Bosni. Glavni lik romana je Ahmed Nurudin, derviΕ‘ mevlevijskog reda. Djelo posjeduje snaΕΎnu misaonu koncentraciju, pisano u ispovijednom tonu, monoloΕ‘ki, s izvanrednim umjetniΔkim nadahnuΔem. Pisac povezuje drevnu mudrost s modernim naΔinom sagledavanja pojava. PoΔinje od religioznih istina o svijetu kao oblika dogmatskog miΕ‘ljenja, da bi doΕ‘lo do Δovjekove stalne upitanosti pred svijetom, do spoznavanja straha i patnje, kao stalnog pratilaca ljudskog ΕΎivota. Pisci iz Bosne i Hercegovine predloΕΎili su da se MeΕ‘a SelimoviΔ ovim romanom kandiduje za Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost. ,,DerviΕ‘ i smrtβ poseban je po izrazito ΕΎivom stilu u kome se ispresijecaju introspekcija, mudrosti o ΕΎivotu i drama derviΕ‘kog Ε‘ejha, zbog svoje umjetniΔke vrijednosti djelo zaokuplja paΕΎnju Δitalaca Ε‘irom svijeta. Roman je i spoj drame i rezignacije kojim zraΔi islamsko-orijentalni svijet. TvrΔava Roman βTvrΔavaβ (1970. godine) vraΔa Δitaoce u joΕ‘ dublju proΕ‘lost, u 17. vijek. βTvrΔavaβ predstavlja kombinaciju stvarnosti i simbola, a kao simbol ona je Δovjek, zajednica ili ideologija zatvorena u samu sebe. Izlazak iz tvrΔave metaforiΔki je predstavljen kao istovremeni ulazak u ΕΎivot, u haotiΔnu stvarnost koja okruΕΎuje svijet, sam poΔetak individualnog razvitka i upoznavanja istinskih moralnih vrijednosti. βTvrΔavaβ je ispunjena vjerom u ljubav, bez obzira na razlike izmeΔu ljudi, bilo da su one zasnovane na uvjerenjima ili su to civilizacijske i ideoloΕ‘ke razlike.. ,,TvrΔavaβ, prikaz je Sarajeva uoΔi HoΔimske bitke i odlikuje se brojnim likovima i veΔim brojem lirskih segmenata. Roman je bogat emocionalnim, sumraΔnim iskazima o sudbini, atmosferom koja je negdje izmeΔu smirenosti u prihvatanju sudbine i bunta proiziΕ‘log iz neljudskih okolnosti. Ljubav izmeΔu muΕ‘karca i ΕΎene glavna je tematika romana. Radnja romana βTvrΔavaβ odvija se u teΕ‘ka vremena. Glavni lik, Ahmet Ε abo, vraΔa se iz Rusije u Sarajevo. Ahmet u poΔetku romana ne ΕΎeli priΔati o ratu. Dolazi u Sarajevo, gdje mu je porodica umrla od kuge. Ahmet ubrzo pronalazi ljubav njegovog ΕΎivota, hriΕ‘Δanku Tijanu. VjenΔali su se i ΕΎivjeli skromno, ali sreΔno. Ahmet gubi posao, a Tijanu zadesi pobaΔaj, ali nakon toga bili su joΕ‘ jaΔi i s drugim djetetom na putu. Kraj romana poruΔuje da niΕ‘ta nema smisla, ako nema ljubavi. Bibliografija ,,UvrijeΔeni Δovjekβ (1947. godine), ,,Prva Δetaβ (1950. godine), ,,TuΔa zemljaβ (1957. godine), ,,NoΔ i jutraβ (1958. godine), ,,TiΕ‘ineβ (1961. godine), ,,Magla i mjeseΔinaβ (1965. godine), ,,Eseji i oglediβ (1966. godine), ,,DerviΕ‘ i smrtβ (1966. godine), ,,Za i protiv Vukaβ (1967. godine), ,,Pisci, miΕ‘ljenja, razgovoriβ (1976. godine), ,,TvrΔavaβ (1970. godine), ,,Djevojka crvene koseβ (1970. godine), ,,Sabrana djelaβ (1970. godine), ,,Ostrvoβ (1974. godine), ,,Pisci, miΕ‘ljenja, razgovoriβ (1976. godine), ,,SjeΔanjaβ (1976. godine), ,,Ketten a szigetenβ (1976. godine), ,,Krugβ (1983., nedovrΕ‘eni roman).
Prvo izdanje. Posveta pesnika na predlistu, na najavnom listu podaci o promociji i potpis i ex libris bivΕ‘eg vlasnika knjige, inaΔe odliΔno oΔuvano. Autor - osoba RaiΔkoviΔ, Stevan Naslov Monolog o poeziji / Stevan RaiΔkoviΔ Vrsta graΔe knjiga Jezik srpski Godina 2001 Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : Tiski cvet, 2001 (Novi Sad : LitoStudio) FiziΔki opis 79 str. : portret autora ; 22 cm Napomene BeleΕ‘ka o piscu: str. 77. Stevan RaiΔkoviΔ (5. jul 1928 β 6. maj 2007) bio je srpski pesnik i akademik. Gimnaziju je uΔio u Senti, KruΕ‘evcu, Smederevu i Subotici, gde je 1947. i maturirao. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a veΔ sa 17 godina poΔeo je da objavljuje pesme u βKnjiΕΎevnostiβ, βMladostiβ, βKnjiΕΎevnim novinamaβ i βPoliticiβ. Od 1949. godine poΔinje da objavljuje pesme po beogradskim listovima i Δasopisima; iste godine postao je saradnik Literarne redakcije Radio Beograda, a na tom zaposlenju je ostao do 1959. godine, kada poΔinje da radi kao urednik u izdavaΔkoj kuΔi βProsvetaβ. RaiΔkoviΔ je bio urednik u βProsvetiβ do 1980. godine. Za dopisnog Δlana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 1972. godine, a za redovnog 1981. Objavio je viΕ‘e od dvadeset zbirki pesama, sedam knjiga za decu, nekoliko knjiga eseja. Prvu zbirku βDetinjstvoβ objavio je 1950. godine, da bi veΔ sledeΔom βPesma tiΕ‘ineβ, dve godine kasnije, bio primeΔen. Prevodio je ruske pesnike, Anu Ahmatovu, Marinu Cvetajevu, Josifa Brodskog, saΔinio je izbor poezije Borisa Pasternaka. U prepevu βSedam ruskih pesnikaβ i antologiji βSlovenske rimeβ predstavio je i moderne ruske pesnike. Preveo je i Ε ekspirove sonete i βDeset ljubavnih sonetaβ FranΔeska Petrarke. Sabrana dela Stevana RaiΔkoviΔa objavljena su 1998. godine. RaiΔkoviΔeva poezija objavljena je na ruskom, poljskom, ΔeΕ‘kom, slovaΔkom, maΔarskom, bugarskom, rusinskom, albanskom, slovenaΔkom i makedonskom jeziku. Dela Knjige pesama Detinjstva (1950), Pesma tiΕ‘ine (1952), Balada o predveΔerju (1955), Kasno leto (1958), Tisa (1961), Kamena uspavanka (1963), Stihovi (1964), Prolazi rekom laΔa (1967), Varke (1967), Zapisi (1971). Zapisi o crnom Vladimiru (1971), SluΔajni memoari (1978), ToΔak za muΔenje (1981), Panonske ptice (1988), Monolog na Topoli (1988), Svet oko mene (1988), Stihovi iz dnevnika (1990) Fascikla 1999/2000 (2004) Poetski i prozni zapisi Δarolija o Herceg-Novom (1989), SuviΕ‘na pesma (1991) Kineska priΔa (1995) Proza Intimne mape (1978) Zlatna greda (1993) EsejistiΔki i memoarski tekstovi BeleΕ‘ke o poeziji (1978), Portreti pesnika (1987), Dnevnik o poeziji (1990), Dnevnik o poeziji II (1997), Nulti ciklus (1998), U druΕ‘tvu pesnika (2000), Slova i besede (2000), Linija magle (2001) Monolog o poeziji (2001); Knjige za decu Veliko dvoriΕ‘te (1955), DruΕΎina pod suncem (1960), Gurije (1962) Krajcara i druge pesme (1971) VetrenjaΔa (1974) Male bajke (1974) Slike i prilike (1978) Selidba (1983) Poetski prepevi Ε ekspirovi soneti (1964) Ε est ruskih pesnika (1970) zatim dopunjeno izdanje pod naslovom Sedam ruskih pesnika, Deset ljubavnih soneta FranΔeska Petrarke posveΔenih Lauri (1974) Slovenske rime (1976) Zlatna jesen β izbor iz poezije Borisa Pasternaka (1990) Autobiografija Jedan moguΔi ΕΎivot 2003 Pesnik o poeziji βZamislio sam bio kako jednoga jutra sve novine u svetu, pa naravno i kod nas, objavljuju na prvim stranicama, sitnim slovima, kratku, ali senzacionalnu informaciju β da od tog dana viΕ‘e neΔe biti pesnika i da poeziju viΕ‘e niko neΔe pisati! Zamislio sam bio i reakciju na sve ovo: Bila bi to jedna takva vest koju bi ljudi (Δak i oni koji nikada nisu Δitali poeziju, nikada videli ΕΎivog pesnika) primili moΕΎda isprva i sa lakim smeΕ‘kom, a veΔ malo zatim β sa ogromnim iznenaΔenjem i nevericom, pa Δak i sa neskrivenom jezom: kao neki zlokobni alarm da je u svetu, neΕ‘to nevidljivo, ali u samim njegovim temeljima, eto, zauvek pukloβ¦ (Kao da je naglo, preko noΔi, izumrla neka pitoma vrsta ili iΕ‘Δileo neki plemeniti plod, na koje je svet, otkada zna za sebe, bio navikaoβ¦) SledeΔi ovu naivnu sliku-uobrazilju zamiΕ‘ljam da bi se u njoj moΕΎda mogao napipati i neki realniji smisao, neka bar simboliΔna poruka: poezija ima neki svoj taΔno odreΔeni povesni i civilizacijski znaΔaj, pa i neko svoje bar kakvo-takvo mesto Δak i u naΕ‘oj ciniΔnoj savremenosti, inaΔe, ruku na srce, ne bi ni postojala, niti bi se odrΕΎala do naΕ‘ih dana. (A postoji, koliko se zna, u razliΔitim oblicima, otkada se zna i o Δoveku.) Druga je pak stvar ona ignorantska Δinjenica Ε‘to se o njenom postojanju i prisustvu meΔu nama ne razmiΕ‘lja baΕ‘ mnogo, pa da budem joΕ‘ konsekventniji: poezija se zapravo i ne opaΕΎa u svakodnevnom ΕΎivotu. Ali, ona se ne primeΔuje (naravno, u jednoj sasvim drugaΔijoj srazmeri) na onaj naΔin kao Ε‘to se ne opaΕΎa ni vazduh koji svakoga trena udiΕ‘emo, niti se oseΔa sopstveno zdravlje sve dok ga joΕ‘ uveliko imamoβ¦β Iz knjiΕΎevne kritike o pesnikovom delu RaiΔkoviΔeva poezija je autentiΔna slika njegovog biΔa. Otmena i dostojanstvena, ona je izraz pesnikove otmenosti i dostojanstvenosti, jer, veli Tin UjeviΔ, ko nema stila u ΕΎivotu, ne moΕΎe da ga ima ni u literaturi, kako nema velikoga pesnika bez dostojna Δoveka. Poezija sama bira svoga pesnika, a ne pesnik poeziju. U sluΔaju Stevana RaiΔkoviΔa Δini nam se da raskola nema: postignuta je potpuna ravnoteΕΎa izmeΔu dva izuzetna biΔa, biΔa poezije i biΔa pesnika. (β¦) U Δemu je tajna RaiΔkoviΔevog otkriΔa? Najverovatnije u doslednosti, asketskoj doslednosti, i svojoj opsesiji i svojoj viziji. Pre svega, u tome. UspostavivΕ‘i osnovicu i stoΕΎer svoje poezije, RaiΔkoviΔ je odmah na poΔetku odredio i svoj put. Sve je u njegovoj poeziji smireno, u ravnoteΕΎi, bez erupcije i bura, osenΔeno blagom i bolnom rezignacijom. Sve Ε‘to se dogaΔa, dogaΔa se iznutra, u samim suΕ‘tinama. β Slobodan RakitiΔ Element koji je zajedniΔki velikom broju pesama Stevana RaiΔkoviΔa je, svakako, to Ε‘to je perspektiva iz koje se gleda na neku pojavu, neku stvar ili neko biΔe povezana sa duΕ‘evnim stanjem samog lirskog subjekta, sa onim Ε‘to se starinski nazivalo raspoloΕΎenje, pesnikova emocija. ZahvaljujuΔi tome, u poeziji ovog pesnika Δemo sretati vrlo raznolike perspektive iz kojih se oblikuje lirski opis. β Radivoje MikiΔ, Motivacija pesme Postavljanje pesme, poezije, na sΓ’m vrh vrednosne lestvice, posveΔenje pesmi i posveΔenje pesme, htenje da se poeziji, njenoj estetskoj i smislodavnoj meri saobrazi ΕΎivot sΓ’m, predstavlja temelj RaiΔkoviΔeve lirske pozicije. β Dragan HamoviΔ, S oΔima Ε‘to vide i ono Δeg nema U poeziji Stevana RaiΔkoviΔa, jedan od najznaΔajnijih motiva je motiv pesme, odnosno, poezije. Smisao poezije, ali i ΕΎivota β jer su oni u neraskidivoj vezi β pesnik sagledava iz razliΔitih pozicija i, gotovo uvek, u vezi sa drugim motivima svog pevanja poput kamena, trava, prolaznosti, smrti, detinjstva, tiΕ‘ine, usamljenosti ili Tise. β Jasmina ToniΔ, Dve Tise ili o smislu pevanja Nagrade Dobitnik je najznaΔajnijih pesniΔkih nagrada β Zmajeve, Zmajevih deΔjih igara, βNevenβ, NjegoΕ‘eve, DuΔiΔeve, βBranko MiljkoviΔβ, βLjubiΕ‘a JociΔβ, βGoranov vijenacβ, nagrade za prevodilaΕ‘tvo βMiloΕ‘ N. ΔuriΔβ, Vukove, βDesanka MaksimoviΔβ, βVasko Popaβ, βDuΕ‘an Vasiljevβ, βBogorodica TrojeruΔicaβ, βMeΕ‘a SelimoviΔβ MG88 (N)
Lepo oΔuvano Istorija srednjovekovne engleske knjiΕΎevnosti J. B. Trapp Srednjoenglesko razdoblje (1066β1485)[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] Nakon bitke kod Hastingsa (1066) Normani osvajaju Englesku s juga. Donose francuski jezik i kulturu. PoΔinje Ε‘iroki proces stapanja Normana i Anglosasa u buduΔi engleski narod.[9] U iduΔa dva veka dva se jezika teΕΎe usuglasiti i integrisati. Javlja se dvojeziΔnost i razliΔiti procesi konsolidacije. Na francuskom se u Engleskoj piΕ‘e i Δita od 12. do kasnog 14. veka, a istovremeno od 1204. normanski osvajaΔi usvajaju engleski identitet i jezik. U engleski ulazi sve viΕ‘e francuskih reΔi. Takav se engleski profilira kao jezik na kojem se izdaju knjige i na kojem Δitaju tadaΕ‘nji uΔeni krugovi Δitatelja. London se uspostavlja kao glavni grad. U formiranju londonskog dijalekta jaΔi su uticaji sa severa (iz univerzitetskih gradova Oksforda i KembridΕΎa, te s podruΔja Midlandsa) nego s juga. Ranija dela su poboΕΎnog tipa: βOrmulumβ, βHandlyng Synneβ, βPravila za isposniceβ.[10] VelΕ‘ki crkvenjak DΕΎefri od Monmuta piΕ‘e fiktivnu βIstoriju kraljeva Britanijeβ na latinskom jeziku (verovatno oko 1136). U njoj zaokruΕΎuje keltske legende o kralju Arturu i vitezovima Okruglog stola, temu koja je stalno prisutna u engleskoj knjiΕΎevnosti. Te legende dalje obraΔuju normanski pisac Vejko na francuskom jeziku (βGeste des Bretonsβ), a na engleskome Lejamon, koji u epu βBrutβ osim o Arturu peva i o drevnim britanskim kraljevima Cimbelinu i Liru, Δiji lik Δe kasnije preuzeti Ε ekspir za svoju poznatu tragediju Kralj Lir. S pojavom Lejamona poΔetkom 13. veka u engleskoj knjiΕΎevnosti se postupno uΔvrΕ‘Δuje i koncept autora. βBrutβ je prvi nacionalni spev na engleskom jeziku. Lejamon je preuzeo temu od Vejda i graΔu iz drugih izvora, te sastavio ep o postanku Britanije kroz dva veka izmeΔu odlaska Rimljana i pojave prvih britanskih kultura.[11] U 13. veku nastaju prva crkvena prikazanja, ali i svetovna lirika (βPesma kukaviceβ i βSova i slavujβ), satire, moralne propovedke i humoristiΔne anegdote. Francuski uticaji oΔituju se kroz ulazak ljubavnih tema u knjiΕΎevnost, Ε‘to naroΔito potiΔe iz provansalske tradicije trubadura koji su pevali o udvaranju nedostiΕΎnoj, idealizovanoj dami. PoΔinju se slaviti βΕΎenskeβ vrline strpljenja, Δekanja, lepote i vernosti (Ε‘to potiΔe od antiΔkog mitskog lika Penelope). Velik uticaj u formiranju kanona i naΔina obrade ljubavne tematike i ΕΎene je izvrΕ‘io francuski βLe Roman de la Roseβ. Autori srednjoengleskog razdoblja nisu nuΕΎno uvek pisali na engleskom. Francuski i latinski jezik i dalje su prisutni kao jezici na kojima se piΕ‘e, i to francuski posebno na dvoru, a latinski u crkvenim redovima. JaΔi zamah u knjiΕΎevnosti dogaΔa se viΕ‘e od sto godina nakon nastanka Lajamonovog Bruta. Sredinom 14. veka se javljaju prvi engleski autori u modernom smislu. Vilijam Langland (oko 1330β1400) u spevu βPirs OraΔβ (Piers Plowman) ujedinjuje engleske tradicije s francuskim uticajima. U spevu prikazuje pokvarenost crkvenih i dvorskih krugova, i patnju siromaha. Iz ovog razdoblja potiΔe i jedna od najboljih obrada legendi o kralju Arturu, spev βGavejn i zeleni vitezβ (Sir Gawain and the Green Knight, oko 1370) anonimnog autora kojem se pripisuje i autorstvo lirske alegorije βBiserkaβ (Pearl). Ta su dela joΕ‘ uvek pisana u aliteracijskom stihu. Prvi koji se dosledno sluΕΎi rimom umesto aliteracije je DΕΎon Gover (oko 1330β1408). Svoje najpoznatije delo βIspovest zaljubljenogβ (Confessio Amantis), opseΕΎnu zbirku priΔa u osmercima, je napisao na engleskom, a ostala dela na latinskom i francuskom.[11] Prvi pravi pesnik i jedan od najveΔih u engleskoj knjiΕΎevnosti je DΕΎefri Δoser (oko 1342β1400). Pisao je gotovo iskljuΔivo na engleskom. RoΔen je u imuΔnoj graΔanskoj porodici. Nije bio profesionalni knjiΕΎevnik β taj se koncept pojavljuje na engleskom tlu nekoliko vekova kasnije. Radio je u javnoj sluΕΎbi (na dvoru) i poslom boravio u Kentu, Francuskoj, i dvaput u Italiji, gde se upoznao s delom Dantea, Petrarke i BokaΔa.[11] PrevodeΔi s francuskog, u englesko pesniΕ‘tvo unosi francusku metriku. Od Italijana, prvenstveno BokaΔa, preuzima jedanaesterac. Njegov spev βTroilo i Kresidaβ, pisan po uzoru na BokaΔov βFilostratoβ, je prvi i znameniti engleski roman u stihovima.[7] Glavno Δoserovo delo su Kenterberijske priΔe (The Canterbury Tales), zbirka novela u stihovima. Verojatno ju je poΔeo pisati oko 1387. Radnja je smeΕ‘tena na londonsko podruΔje Δoserovog doba.[11] Trinaestoro ljudi hodoΔasti iz Sautvarka u Kenterberiju te svako od njih u odlasku i povratku pripoveda po dve priΔe. Do kraja ΕΎivota Δoser je napisao manje od Δetvrtine planiranih priΔa u kojima je majstorski prikazao niz tema i motiva iz svih slojeva ondaΕ‘njeg druΕ‘tva. U 15. veku knjiΕΎevnost u Engleskoj opada, ali se u Ε kotskoj pod uticajem Δosera javlja niz snaΕΎnih, originalnih pesnika (V. Danbar, Ε‘kotski kralj DΕΎejms I, R. Henrison i Gavin Daglas). U Engleskoj, oko 1470. godine Tomas Malori u prozi prepriΔava francuske i engleske legende o kralju Arturu, u vidu Smrti Arturove. U to doba nastaje i veΔina narodnih balada.[7] Medieval English Literature is the first volume of the comprehensive Oxford Anthology of English Literature to be published in a second, expanded, and fully revised edition. It provides an authoritative and representative selection from the vast riches of Anglo-Saxon and Middle English literature of the period between AD 700 and AD 1500. The texts are presented either in full or in ample selections, helpfully and fully glossed and annotated according to the most recent scholarship. They are situated in their cultural context through general and particular introductions and through the carefully chosen illustrations, many of them new. Texts, annotations, introductions, and the bibliography have been thoroughly revised and brought up to date, and there is a full glossary of literary and historical terms. Anglo-Saxon poetry appears in modern verse translation. In addition to the whole of Beowulf (Edwin Morgan`s translation), elegies, The Dream of the Rood, and The Battle of Maldon, there is a sampling of wisdom literature and of biblical epic made with particular reference to the situation of women in Anglo-Saxon society. The generous choice of Chaucer`s poetry, in a lightly modernized, glossed text, now includes, as well as the General Prologue and the tales of the Miller, the Nun`s Priest, the Wife of Bath (with her Prologue), the Franklin, and the Pardoner, an extract from The Legend of Good Women, and others from the Scottish Chaucerians Henryson and Dunbar. For romance, the whole of the third book of Chaucer`s Troilus and Criseyde and the entire text of Sir Orfeo, both glossed, have been added to Sir Gawain and the Green Knight (revised translation by Keith Harrison). The selections from Malory`s Morte Darthur have been augmented, as have the translated extracts from The Visions of Piers Plowman (with the account of the Harrowing of Hell). Modernized versions of the Chester Play of Noah and the Seven Deadly Sins episode from The Castle of Perseverance join the Second Shepherds` Play and Everyman in the Theater section. Ballads and lyric poetry have also been changed and amplified to link with a notable innovation: the section entitled Women`s Writing and Women`s Experience, an introduction to Middle English prose written by and for women.
Retko u ponudi Kao na slikama prema romanu Migela Servantesa Savedre ; preveo Gojko VrtuniΔ ; predgovor Sreten MariΔ, Prevod dela: Vida de don Quijote y Sancho Segun : Miguel de Cervantes Saavedra explicada y comentada / por Miguel de Unamuno,319 str. 18 cm. Biblioteka Eseji i studije Autor - osoba Unamuno, Miguel de, 1864-1936 = Unamuno, Migel de, 1864-1936 Naslov Ε½ivot Don Kihota i SanΔa Panse : prema romanu Migela Servantesa Savedre / Migel de Unamuno ; preveo Gojko VrtuniΔ ; predgovor Sreten MariΔ Jedinstveni naslov Vida de don Quijote y Sancho Segun. srpski jezik Vrsta graΔe knjiga Jezik srpski Godina 1969 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Kultura, 1969 (Beograd : Prosveta) FiziΔki opis XXXIX, 319 str. ; 18 cm Drugi autori - osoba VrtuniΔ, Gojko, prevodilac = VrtuniΔ, Gojko, prevodilac MariΔ, Sreten, 1903-1992 = MariΔ, Sreten, 1903-1992 Zbirka ΗBiblioteka ΗEseji i studije ISBN (Karton s omotom) Napomene Prevod dela: Vida de don Quijote y Sancho Segun: Miguel de Cervantes Saavedra explicada y comentada / por Miguel de Unamuno Don Kihot juΔe i danas: povodom Unamunove knjige o Don Kihotu: str. V-[XL] Napomene uz tekst. Predmetne odrednice Servantes Saavedra, Migel de, 1547-1616 -- Don Kihot i SanΔo Pansa Migel de Unamuno (Ε‘p. Miguel de Unamuno y Jugo; Bilbao, 29. 9.1864. β Salamanca, 31. 12. 1936), Ε‘panski pesnik, novelista, filozof. Studirao jezike i filozofiju na Univerzitetu u Madridu. Nakon povratka u zaviΔaj, radio kao profesor. Literarna dela poΔeo objavljivati u Δetrdeset i treΔoj godini ΕΎivota. Bio je rektor Univerziteta u Salamanki. Romani i pripovetke Paz en la guerra (1895); izbor i prevod (GraΔanski rat i mir): Aleksandra ManΔiΔ MiliΔ. Beograd: Vreme, 1993. Amor y pedagogΓa (Ljubav i pedagogija) (1902); prevod: Valentina OtmaΔiΔ. Zagreb: Demetra, 2004; Recuerdos de niΓ±ez y mocedad (1908); El espejo de la muerte (1913); Niebla (Magla) (1914); prevod: Bogdan Radica. Zagreb, 1929; prevod: Jelena RajiΔ. Beograd : BMG, 1999; prevod: Ana KaleniΔ. Zagreb: Demetra, 2000. Abel SΓ‘nchez (Abel SanΔes) (1917.); preveo: Vuk Ε eΔeroviΔ; pogovor: Nikola MiloΕ‘eviΔ. Beograd: Todra, 1999; Tulio MontalbΓ‘n (1920.); Tres novelas ejemplares y un prΓ³logo (Tri pouΔne novele i jedan prolog) (1920.); prevod: Andreja JakuΕ‘. Zagreb: Demetra, 2008; prevod (Pripovetke): Bogdan KadmonoviΔ. Beograd : Alma, 2010. Pripovetka Nada menos que todo un hombre (MuΕ‘karac od glave do pete); prevod: Kalmi Baruh. Sarajevo : Pregled, 1928. Ista pripovetka, prevedena kao `Δovek`; prevod: B. KadmonoviΔ. Beograd: Narodna knjiΕΎnica, [b.g]. La tΓa Tula (Tetka Tula) (1921); prevod: Sonja Hornjak, Dragana ΔoriΔ. Zrenjanin : Gradska narodna biblioteka `Ε½arko Zrenjanin`, 2011; prevod: Andreja JakuΕ‘. Zagreb: Demetra, 2011; Teresa (1924); CΓ³mo se hace una novela (Kako nastaje roman) (1927); prevod: Aleksandra ManΔiΔ. Beograd: Rad, 2006; prevod: Andreja JakuΕ‘; priredio: Dimitrije SaviΔ. Zagreb: Demetra, 2010; San Manuel Bueno, mΓ‘rtir, Don Sandalio, jugador de ajedrez (1930). Filozofski radovi i eseji En torno al casticismo (1895); prevod (SuΕ‘tina Ε panije): Nina MarinoviΔ. Sremski Karlovci ; Novi Sad : IzdavaΔka knjiΕΎarnica Zorana StojanoviΔa, 2010; Vida de Don Quijote y Sancho (Ε½ivot Don Kihota i SanΔa) (1905); prevod: Gojko VrtuniΔ; predgovor Sreten MariΔ. Beograd : Kultura, 1969; prevela: Andreja JakuΕ‘. Zagreb: Demetra, 2007. Por tierras de Portugal y EspaΓ±a (1911); Del sentimiento trΓ‘gico de la vida (O tragiΔnom oseΔanju ΕΎivota) (1913); prevod: Olga KoΕ‘utiΔ; predgovor Nikola MiloΕ‘eviΔ. Beograd: Kultura, 1967. Beograd: Dereta, 1990; prevod: Ana Maria BogiΕ‘iΔ. Zagreb: Alfa, 2002; prevod: Andreja JakuΕ‘. Zagreb: Demetra, 2010; La agonΓa del cristianismo (Agonija hriΕ‘Δanstva) (1925); prevod: Nikola ViskoviΔ. MoguΔnosti, 1998; prevod: Biljana BukviΔ. Beograd: Clio, 2000; prevod: Andreja JakuΕ‘. Zagreb: Demetra, 2007. PozoriΕ‘na dela La esfinge (1898); La venda (1899); La princesa doΓ±a Lambra (1909); La difunta (1909); El pasado que vuelve (1910); Fedra (1910); Soledad (1921); Raquel encadenada (1921); Sombras de sueΓ±o (1926); El otro (1926); El hermano Juan o el mundo es teatro (1929). Migel de Unamuno i Hugo (1864β1936), Ε‘panski knjiΕΎevnik i filozof, jedan od najistaknutijih predstavnika Generacije β98 koja je krajem XIX veka okupljala znaΔajne Ε‘panske intelektualce, filozofe i pisce. Za ΕΎivota je bio poznat po svojim esejima o religiji, metafizici, politici i Ε‘panskoj kulturi. Danas se pre svega pamti po svojoj prozi u kojoj je na sebi svojstven naΔin i pesniΔkom upotrebom jezika izraΕΎavao psiholoΕ‘ka stanja i emocionalne konflikte. Kao jedan od preteΔa egzistencijalizma, u svojoj filozofiji je ispitivao napet odnos razuma i vere, religiju, slobodu misli i tragiΔnost smrti. Artur A. Koen ga smatra βnajveΔim stilistom Ε‘panskog jezika posle Servantesa.β Aktivno je uΔestvovao u akademskom i politiΔkom ΕΎivotu svoje zemlje. Predavao je grΔki jezik i istoriju Ε‘panske knjiΕΎevnosti na Univerzitetu u Salamanki, a 1900. godine prvi put je imenovan za rektoraβ¦Migel de Unamuno je oseΔao snaΕΎnu potrebu, da obrazloΕΎi svoja knjiΕΎevna reΕ‘enja i rado je iznosio viΔenje vlastitog dela u brojnim predgovorima, te su upravo ovi tekstovi od izuzetnog znaΔaja za razumevanje njegove stvaralaΔke poetike, Δiju sintezu na izvestan naΔin predstavlja prolog iz zbirke Tri uzorne novele i jedan prolog. U njemu sam pisac pojaΕ‘njava svoj odnos prema stvarnosti, realizmu, romanu i posebno prema likovima koji su suΕ‘tinski element svakog knjiΕΎevnog dela. Odbacuje ideju o junacima kao marionetama kojima stvaralac upravlja po vlastitom nahoΔenju i jasno izraΕΎava da mu je cilj da u svojoj prozi razvije likove iz perspektive onoga Ε‘to odreΔuje kao ΕΎelju za postojanjem ili volju. I zaista, protagoniste ovih novela odlikuje snaΕΎna volja koju bezobzirno nameΔu svojim bliΕΎnjima odvodeΔi ih u oΔajanje ili smrt. Njihovi postupci su razliΔito motivisani: u sluΔaju Rakel iz novele Dve majke u pitanju je fanatiΔna ΕΎelja za majΔinstvom, kod Karoline iz Markiza od Lumbrije ΕΎeΔ za osvetom, a kod Alehandra iz novele Pravi muΕ‘karac neobiΔno visoko miΕ‘ljenje o vlastitoj vrednosti. Nasuprot tradicionalnoj podeli prema kojoj su ΕΎene slabiji pol, u Unamunovim novelama iz ove zbirke ΕΎene su jaka biΔa volje. Sve one svojom voljom postaju deo ljubavno-emotivnog trougla i opsesivno nastoje da dosegnu ostvarenje onoga za Δim ΕΎude. U noveli Dve majke bezazleni slabiΔ don Huan nije niΕ‘ta drugo do marioneta u rukama Rakel, oliΔenju zla i propasti, i Berte, oliΔenju dobra i spasenja. U noveli Markiz od Lumbrije, u kojoj se dobra sestra Luisa i zla Karolina nadmeΔu da osvoje Tristana, koji je sveden na ulogu igraΔke. U oba sluΔaja protagonistkinje se ne bore za ljubav muΕ‘karca veΔ za nadmoΔ nad njim kako bi ga iskoristile da ostvare svoje ciljeve. Samo u treΔoj noveli Pravi muΕ‘karac, protagonista je snaΕΎan, samouveren muΕ‘karac, ali i u njoj na kraju priΔe otkrivamo da Alehandrova moΔna volja i samopouzdanje nisu niΕ‘ta drugo do privid i da krhka Hulija nije nejaka supruga kao Ε‘to se isprva Δini.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Ε½an-Pol Sartr (franc. Jean-Paul Sartre; Pariz, 21. jun 1905[3] β Pariz, 15. april 1980), bio je francuski filozof, romansijer, esejist i dramski pisac, tvorac ateistiΔkog egzistencijalizma. Posle gimnazije upisao je prestiΕΎnu Visoku Ε‘kolu normi (1924),[4][5] u kojoj je sreo svoju buduΔu saputnicu Simon de Bovoar, kasnije utemeljivaΔicu feminizma i feministiΔke filozofije.[6] Po zavrΕ‘etku studija radio je jedno vreme u Avru kao profesor filozofije, a zatim je otiΕ‘ao u Berlin, gde je prouΔavao Huserla i Hajdegera. Kada se vratio u Avr objavio je (1936) filozofske eseje Transcendencija Ega i Imaginacija, zatim (1939) Skica teorije emocija, kojima u Francusku donosi nemaΔku fenomenologiju i egzistencijalizam. Posle putovanja u Italiju (1936) ponudio βGalimaruβ roman Melanholija. Poznati izdavaΔ ga je odbio. Ovo delo postaΔe 1938. MuΔnina. Od tada pa sve do kraja ΕΎivota Sartr Δe nastupati na tri fronta: filozofskom, knjiΕΎevnom i politiΔkom. Njegova najznaΔajnija filozofska dela su BiΔe i niΕ‘tavilo (1943), trotomni Putevi slobode (1945 β 1949; Zrelo doba, Odlaganje i Ubijene duΕ‘e) i Kritika dijalektiΔkog uma (1960). Sartrovi pozoriΕ‘ni komadi Iza zatvorenih vrata (1945), Prljave ruke (1948) i Δavo i Gospod Bog (1951) stekli su svetsku slavu. Sem MuΔnine od proznih dela na glasu je njegova zbirka pripovetaka Zid (1939) i autobiografska proza ReΔi (1964). Najbolji eseji su mu Bodler (1947), Sveti Ε½ene, glumac i muΔenik (o pesniku Ε½anu Ε½eneu, 1952), a poslednje Sartrovo delo je monumentalna studija o Floberu PorodiΔni idiot (1971). Δlan Pokreta otpora i zarobljenik za vreme Drugog svetskog rata, bio je jedno vreme blizak komunistima, ali se s njima raziΕ‘ao joΕ‘ pedesetih godina. Protivio se sovjetskoj intervenciji u MaΔarskoj, ratovima u Vijetnamu i AlΕΎiru. PodrΕΎao je studentski pokret 1968. Bio je jedan od retkih intelektualaca sa Zapada koji je obiΕ‘ao komunistiΔke zemlje, Sovjetski Savez (1954), Kinu (1956), Jugoslaviju (1958) i Kubu (1960). βZa svoj rad koji je, bogat u idejama i pun duha slobode i traganja za istinom, izvrΕ‘io Ε‘irok uticaj na naΕ‘e vremeβ, Ε½an-Pol Sartr je 1964. godine dobio Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost, koju je odbio da primi, uz obrazloΕΎenje da je uvek odbijao zvaniΔne poΔasti, i da ne ΕΎeli da se ravna sa institucijama. Sartrova metafizika Baza za Sartrov egzistencijalizam nastala je u njegovom delu La Transcendance de l`Ego. Za poΔetak, stvar u sebi je beskonaΔna i preplavljujuΔa. Svaku direktnu svest o stvari u sebi Sartr naziva βpredreflektivna svestβ. Svaki pokuΕ‘aj da se stvar u sebi opiΕ‘e, razume, istorizira itd. Sartr naziva βreflektivna svestβ. Nema naΔina da reflektivna svest ukljuΔi predreflektivnu, i tako je refleksija (tj. ljudsko stanje) osuΔena na stanovitu teskobu. Reflektivna svest u svim svojim oblicima (nauΔnom, umjetniΔkom i ostalima) moΕΎe samo ograniΔiti stvar u sebi pokuΕ‘avajuΔi da je razume ili opiΕ‘e. Iz toga proizlazi da je bilo koji pokuΕ‘aj samospoznaje (samosvesti) uvek neuspeΕ‘an koliko god se puta pokuΕ‘ao (samosvest je reflektivna svest preplavljujuΔe beskonaΔnosti). Kako bi rekao Sartr, (ili taΔnije, prema jednom tumaΔenju Sartrovih reΔi), βSvest je svest same sebe u onoj meri u kojoj je svest transcendentnog objektaβ. Sve to vredi i za spoznaju βdrugogaβ. βDrugiβ (jednostavno, biΔa koja nisu βjaβ) je konstrukcija reflektivne svesti. Valja biti oprezan: reΔ je viΕ‘e o svojevrsnom upozorenju nego o ontoloΕ‘kom iskazu. Ipak, Sartr smatra solipsizam fundamentalnim za svako dosledno objaΕ‘njenje ljudskog stanja.[7] Sartr svoj solipsizam prevladava svojevrsnim ritualom. Samosvesti je potreban βDrugiβ kako bi pokazala i dokazala svoje vlastito postojanje. Ona ima βmazohistiΔku ΕΎeljuβ da bude ograniΔena tj. ograniΔena reflektivnom sveΕ‘Δu drugog subjekta. Ovo je metaforiΔki izraΕΎeno u poznatoj reΔenici iz Sartrovog dela Bez izlaza - Pakao, to su drugi (tj. ljudi). MuΔnina i egzistencijalizam Sartr je 1938. napisao roman MuΔnina (La NausΓ©e), koji je na neki naΔin posluΕΎio kao manifest egzistencijalizma i do danas ostao jedna od njegovih najboljih knjiga. Na tragu nemaΔke fenomenologije, Sartr je drΕΎao da su naΕ‘e ideje produkt iskustava iz stvarnog ΕΎivota, i da drame i romani koji opisuju takva fundamentalna iskustva vrede jednako koliko i diskurzivni eseji koji sluΕΎe elaboraciji filozofskih teorija. S ovom miΕ‘lju, radnja romana prati istraΕΎivaΔa Antoana Rokantana u gradiΔu nalik Avru, dok on polako postaje svestan da su neΕΎivi predmeti i situacije posve ravnoduΕ‘ni spram njegovog postojanja. Kao takvi, pokazuju se otpornima na svaki smisao koji im ljudska svest moΕΎe pridati. Ova ravnoduΕ‘nost βstvari u sebiβ (veoma sliΔnih βbiΔu u sebiβ iz dela BiΔe i niΕ‘tavilo) ima za posledicu sve veΔe isticanje slobode s kojom Rokantan moΕΎe oseΔati i delovati u svetu. Kamo god se okrenuo, on pronalazi situacije proΕΎete znaΔenjima koje nose peΔat njegovog postojanja. Odatle βmuΔninaβ iz naslova dela: sve Ε‘to on susreΔe u svakodnevnom ΕΎivotu proΕΎeto je uΕΎasnom slobodom. Pojam muΔnine preuzet je iz NiΔeovog Zaratustre, koji ga je koristio u kontekstu Δesto muΔnog kvaliteta postojanja. Koliko god Δeznuo za neΔim drugaΔijim ili neΔim razliΔitim, on ne moΕΎe pobeΔi od bolnih dokaza svoje povezanosti sa svetom. U romanu se takoΔe na zastraΕ‘ujuΔi naΔin ostvaruju neke Kantove ideje. Sartr se koristi idejom autonomije volje (idejom koja kaΕΎe da moral potiΔe od naΕ‘e moguΔnosti da biramo u stvarnosti, saΕΎetom u glasovitom iskazu β[Δovek je] osuΔen na sloboduβ) kako bi pokazao ravnoduΕ‘nost sveta prema pojedincu. Sloboda koju je izloΕΎio Kant ovde je velik teret, jer sloboda da delujemo na predmete krajnje je uzaludna, a praktiΔna primenjivost Kantovih ideja otklonjena je. Pripovetke iz Zida (Le Mur, 1939.) naglaΕ‘avaju proizvoljan aspekt situacije u kojima se ljudi zatiΔu, te apsurdnost njihovih pokuΕ‘aja da se racionalno nose s njima. Iz toga se kasnije razvila cela Ε‘kola knjiΕΎevnosti apsurda. Sartr i Drugi svetski rat Francuski novinari u poseti DΕΎordΕΎu MarΕ‘alu 1945. Sartr stoji (treΔi s leva). Godine 1939. Sartr je mobilisan u francusku vojsku u kojoj je sluΕΎio kao meteorolog. NemaΔka vojska zarobila ga je 1940. u gradu Padu i devet je meseci proveo kao ratni zarobljenik - kasnije u Nansiju, a na kraju u Triru, gde je napisao svoj prvi pozoriΕ‘ni komad, Bariona ou le Fils du tonnerre, dramu o BoΕΎiΔu. Zbog slabog zdravlja (slab mu je vid naruΕ‘avao ravnoteΕΎu), Sartr je puΕ‘ten u aprilu 1941. DobivΕ‘i status civila, Sartr je ponovno dobio mesto uΔitelja na LycΓ©e Pasteur blizu Pariza, smestio se u hotelu blizu Monparnasa i dobio je novo uΔiteljsko mesto na LycΓ©e Condorcet zamenivΕ‘i jevrejskog uΔitelja kojem je bilo zabranjemo predaje. Nakon povratka u Pariz u maju 1941, Sartr je sudelovao u osnivanju tajnog druΕ‘tva Socialisme et LibertΓ© zajedno sa Simon de Bovoar, Merlo-Pontijem, Dominik Desantjeom i drugima. U avgustu, Sartr i Bovoar odlaze na francusku rivijeru kako bi zadobili podrΕ‘ku Andrea Ε½ida i Andrea Malroa. MeΔutim, Ε½ide i Marlro su bili neodluΔni i to je moΕΎda bio uzrok Sartrovog razoΔaranja i obeshrabrenja. UdruΕΎenje Socialisme et LibertΓ© se uskoro raspalo i Sartr se odluΔio da se posveti knjiΕΎevnosti viΕ‘e nego aktivnom otporu. U tom periodu napisao je BiΔe i niΕ‘tavilo, Muve i Iza zatvorenih vrata, tri knjige od kojih nijednu Nemci nisu zabranili. Objavljivao je i u ilegalnim i legalnim knjiΕΎevnim Δasopisima. Nakon avgusta 1944. i osloboΔenja Pariza, Sartr je vrlo aktivno saraΔivao u Δasopisu βKombatβ, koji je u tajnosti osnovao Alber Kami, filozof i pisac koji je imao sliΔne poglede kao i Sartr. Sartr i Bovoar su s Kamijem bili u prijateljskim odnosima sve dok se on nije udaljio od komunizma, a raskol prijateljstva dogodio se 1951, nakon izdavanja Kamijevog Pobunjenog Δoveka. Kasnije, dok su Sartra neki kritikovali kao pripadnika pokreta otpora. Vladimir JankeleviΔ mu je zamerao zbog premalenog politiΔkog angaΕΎmana za vreme nemaΔke okupacije, a njegova daljnja zalaganja za slobodu tumaΔio je kao pokuΕ‘aj iskupljenja. Nakon zavrΕ‘etka rata, Sartr je utemeljio meseΔni knjiΕΎevno-politiΔki Δasopis Les Temps Modernes (Moderna vremena) i time je postao punovremeni pisac i nastavio svoj politiΔki angaΕΎman. U tom je periodu radio skice ratnih iskustava za svoju trilogiju Les Chemins de la LibertΓ©ββ (Putevi slobode). Sartr i komunizam Sartr (sredina) sa Simon de Bovoar i Δe Gevarom Prvi period Sartrove karijere, koji je obeleΕΎilo delo BiΔe i niΕ‘tavilo (1943.). Time je utro put drugoj fazi, u kojoj je Sartr postao politiΔki aktivista i intelektualac. Njegovo delo iz 1948, Prljave ruke (Les Mains Sales) je naroΔito problematiziralo politiΔki aktivnog intelektualaca. Sartr je prigrlio komunizam, iako se sluΕΎbeno nije uΔlanio u KomunistiΔku partiju, i uveliko se zalagao za osloboΔenje AlΕΎira od francuske kolonizacije. Postao je moΕΎda najeminentiji pobornik AlΕΎirskog rata za nezavisnost. Imao je alΕΎirsku ljubavnicu, Arlet Elkajm, koja je 1965. postala njegova posvojena kΔi. Protivio se Vijetnamskom ratu i 1967. zajedno sa Bertrandom Raselom i drugima organizovao je tribunal na kojemu su se trebali raskrinkati ameriΔki ratni zloΔini. Taj tribunal danas je poznat kao Raselov tribunal. Njegovi su uΔinci bili ograniΔeni. Sartr je velik deo ΕΎivota pokuΕ‘avao da pomiri egzistencijalistiΔke ideje o slobodi volje s komunistiΔkim principima, koje su pouΔavala da socio-ekonomske sile izvan naΕ‘e neposredne, individualne kontrole igraju presudnu ulogu u oblikovanju naΕ‘ih ΕΎivota. Njegovo glavno delo iz ovog perioda, Kritika dijalektiΔkog uma (Critique de la raison dialectique), izdano je 1960. Sartrovo naglaΕ‘avanje humanistiΔkih vrednosti u ranim radovima Karla Marksa dovelo ga je u sukob s vodeΔim francuskim komunistiΔkim intelektualcem 1960-ih, Lujem Altiserom, koji je tvrdio da su ideje mladog Marksa uverljivo zasenjene nauΔnim sistemom kasnoga Marksa. Za vreme 1960-ih Sartr je otiΕ‘ao na Kubu da poseti Fidela Kastra i Ernesta Δe Gevaru. Nakon Δe Gevarine smrti Sartr je izjavio da je on bio najkompletnije ljudsko biΔe njegova vremena. Sartr i knjiΕΎevnost Za vreme 1940-ih i 1950-ih egzistencijalizam je postao omiljena filozofija Bit generacije. Godine 1948. rimokatoliΔka crkva stavila je sva njegova dela na Indeks sa obrazloΕΎenjem da vernici moraju biti poΕ‘teΔeni opasnih sumnji[8]. VeΔina njegovih drama bogata je simbolizmom i sluΕΎila je kao medij njegove filozofije. Najpoznatija meΔu njima, Iza zatvorenih vrata (Huis-clos), sadrΕΎi glasovitu reΔenicu L`enfer, c`est les autres (βPakao, to su drugiβ). Osim oΔitog uticaja MuΔnine, Sartrov je najveΔi doprinos knjiΕΎevnosti bila trilogija Putevi slobode koja govori o tome kako je Drugi svetski rat uticao na Sartrove ideje. Tako Putevi slobode daju manje teoretski, a viΕ‘e praktiΔan pristup egzistencijalizmu. Prvi roman trilogije, Razumno doba (L`Γ’ge de raison, 1945) je Sartrovo delo koje je dobilo najΕ‘iri odaziv. Sartr nakon knjiΕΎevnosti Ε½an-Pol Sartr u Veneciji 1967. Godine 1964. Sartr se povukao iz knjiΕΎevnosti autobiografskim delom u kojemu na duhovit i zajedljiv naΔin opisuje prvih 6 godina svog ΕΎivota, ReΔi (Les mots). Knjiga je ironiΔan protivapad na Marsela Prusta, Δija je reputacija neoΔekivano zamraΔila onu Andre Ε½ida (koji je Sartrovoj generaciji bio modelom angaΕΎovane knjiΕΎevnosti). KnjiΕΎevnost je, zakljuΔio je Sartr, burΕΎujska zamena za pravu posveΔenost u ΕΎivotu. Iste te godine Sartru je dodeljena Nobelova nagrada za knjiΕΎevnost i to zbog βsvog dela koje je, bogato idejama, ispunjeno duhom slobode i potragom za istinom, snaΕΎno uticalo na naΕ‘e dobaβ, meΔutim on ju je odbio izjavivΕ‘i da je uvek odbijao sluΕΎbena odlikovanja i da se ne ΕΎeli pridruΕΎivati institucijama. Iako je sada postao naΕ‘iroko poznat (kao Ε‘to je to burnih 1960-ih bio egzistencijalizam), Sartr je ostao jednostavan Δovek s malo imetka, aktivno posveΔen idealima do kraja svog ΕΎivota, Ε‘to je pokazao u studentskim revolucionarnim Ε‘trajkovima u Parizu tokom 1968, kada je uhapΕ‘en zbog graΔanske neposluΕ‘nosti. General de Gol se umeΕ‘ao i pomilovao ga, izjavivΕ‘i: ne hapsite Voltera.[9] Kada su ga 1975. pitali po Δemu bi ΕΎeleo da bude zapamΔen, Sartr je rekao: βΕ½eleo bih da [ljudi] pamte βMuΔninuβ, [drame] βBez izlazaβ, βΔavo i gospod bogβ, zatim moja dva filozofska dela, posebno ono drugo, βKritiku dijalektiΔkog umaβ. Pa moj esej o Genetu, βΠ‘Π°ΠΈΠ½Ρ ΠΠ΅Π½Π΅Ρβ β¦ Kad bi se ta dela zapamtila, to bi stvarno bilo dostignuΔe, i ja ne bih traΕΎio viΕ‘e. Kao Δovek, ako se zapamti jedan Ε½an-Pol Sartr, ΕΎelio bih da ljudi zapamte milje ili istorijsku situaciju u kojoj sam ΕΎiveo β¦ kako sam u njoj ΕΎiveo, u smislu teΕΎnji Ε‘to sam ih u sebi pokuΕ‘ao sabrati.β Sartrovo se fiziΔko stanje pogorΕ‘alo, delom zbog nemilosrdnog ritma posla (zbog Δega je koristio amfetamin) piΕ‘uΔi Kritiku, kao i zadnji projekt svog ΕΎivota, opseΕΎnu, analitiΔku biografiju Gistava Flobera, L`idiot de la familie (PorodiΔni idiot); meΔutim oba dela, i Kritika i Idiot, ostala su nedovrΕ‘ena. Ε½an-Pol Sartr je preminuo u Parizu 15. aprila 1980. u 75. godini ΕΎivota od edema pluΔa. ZajedniΔka grobnica J. P. Sartra i S. de Bovoar Sartrov ateizam bio je temelj njegova egzistencijalistizma. U martu 1980, mesec dana pre smrti, Sartra je intervjuirao njegov asistent Bernar-Anri Levi. U tom je intervjuu Sartr izrazio veliko zanimanje za judaizam. Neki su to tumaΔili kao versko preobraΔenje. MeΔutim, iz teksta intervjua moΕΎe se jasno zakljuΔiti da je njega interesovao samo etiΔki i βmetafiziΔki karakterβ ΕΎidovske religije, dok je on i dalje odbacivao ideju postojanja Boga. U jednom drugom intervjuu, iz 1974, sa Simon de Bovoar, Sartr je rekao da sebe jako Δesto vidi kao βbiΔe koje je jedino moglo, Δini se, nastati od stvoriteljaβ. Ali odmah je dodao da to βnije jasna, taΔna ideja β¦β, a u ostatku intervjua on izjavljuje da je i dalje ateista i da u ateizmu nalazi liΔnu i moralnu moΔ. Sartr je rekao: βNe mislim da sam produkt sluΔaja, Δestica praΕ‘ine u svemiru, nego neto oΔekivan, pripremljen, u duhu unapred zamiΕ‘ljen. Ukratko, biΔe koje je na ovaj svet mogao staviti samo Stvoritelj; a ova ideja ruke koja stvara odnosi se na Boga.[10]β Sartr je sahranjen na pariΕ‘kom groblju Monparnas, a na pogrebu mu je bilo najmanje 25.000 ljudi, a prema nakim izvorima Δak i 50.000 ljudi. Organizatori pogreba odbili su policijsku pomoΔ, zbog Δega je doΕ‘lo do pometnje koja je, u jednom trenutku, rezultirala time da je jedan od posetioca pogreba upao u pogrebnu jamu pre nego je Sartr pokopan. Sartr i terorizam Kada je na Olimpijadi u Minhenu 1972. palestinska teroristiΔka organizacija Crni septembar ubila 11 izraelskih olimpijaca, Sartr je o terorizmu rekao da je to straΕ‘no oruΕΎje, ali da potlaΔeni siromasi drugoga nemaju. TakoΔe je smatrao krajnje skandaloznim da su francuske novine i deo javnog mnjenja osudili Minhenski maskar kao netolerantan skandal. Tokom jednog kolektivnog Ε‘trajka glaΔu, Sartr je posetio nemaΔkog teroristu Andreasa Badera (voΔu grupe Bader-Mejnhof, koju je predvodila i Ulrike Majnhof) u zatvoru Stamhejm. Sartr je kasnije izjavio kako je Bader βneverovatno glupβ
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Ivo AndriΔ (Dolac, kod Travnika, 9. oktobar 1892 β Beograd, 13. mart 1975) bio je srpski i jugoslovenski knjiΕΎevnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije.[a] Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost βza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeβ.[5] Kao gimnazijalac, AndriΔ je bio pripadnik naprednog revolucionarnog pokreta protiv Austrougarske vlasti Mlada Bosna i strastveni borac za osloboΔenje juΕΎnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije. U austrijskom Gracu je diplomirao i doktorirao, a vreme izmeΔu dva svetska rata proveo je u sluΕΎbi u konzulatima i poslanstvima Kraljevine Jugoslavije u Rimu, BukureΕ‘tu, Gracu, Parizu, Madridu, Briselu, Ε½enevi i Berlinu.[6] Bio je Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti u koju je primljen 1926. godine. Njegova najpoznatija dela su pored romana Na Drini Δuprija i TravniΔka hronika, Prokleta avlija, GospoΔica i Jelena, ΕΎena koje nema. U svojim delima se uglavnom bavio opisivanjem ΕΎivota u Bosni za vreme osmanske vlasti. U Beogradu je osnovana ZaduΕΎbina Ive AndriΔa, prva i najvaΕΎnija odredba piΕ‘Δeve oporuke bila je da se njegova zaostavΕ‘tina saΔuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zaduΕΎbina, nameni za opΕ‘te kulturne i humanitarne potrebe. Na osnovu piΕ‘Δeve testamentarne volje, svake godine dodeljuje se AndriΔeva nagrada za priΔu ili zbirku priΔa napisanu na srpskom jeziku Ivo AndriΔ je roΔen 9. oktobra ili 10. oktobra 1892. godine[7][8][9] u Docu pored Travnika u tadaΕ‘njoj Austrougarskoj od oca Antuna AndriΔa (1863β1896)[10], Ε‘kolskog posluΕΎitelja, i majke Katarine AndriΔ (roΔena PejiΔ). BuduΔi veliki pisac se rodio u Docu sticajem okolnosti, dok mu je majka boravila u gostima kod rodbine. AndriΔ je kao dvogodiΕ‘nji deΔak ostao bez oca koji je umro od posledica tuberkuloze. OstavΕ‘i bez muΕΎa i suoΔavajuΔi se sa besparicom, Ivina majka je zajedno sa sinom preΕ‘la da ΕΎivi kod svojih roditelja u ViΕ‘egrad gde je mladi AndriΔ proveo detinjstvo i zavrΕ‘io osnovnu Ε‘kolu.[11][12][13][14] AndriΔ je 1903. godine upisao sarajevsku Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovaΔku srednju Ε‘kolu. Za gimnazijskih dana, AndriΔ poΔinje da piΕ‘e poeziju i 1911. godine u βBosanskoj viliβ objavljuje svoju prvu pesmu βU sumrakβ.[15] Kao gimnazijalac, AndriΔ je bio vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik naprednog nacionalistiΔkog pokreta Mlada Bosna i strastveni borac za osloboΔenje juΕΎnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije.[16] DobivΕ‘i stipendiju hrvatskog kulturno-prosvetnog druΕ‘tva βNapredakβ, AndriΔ oktobra meseca 1912. godine zapoΔinje studije slovenske knjiΕΎevnosti i istorije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveuΔiliΕ‘ta u Zagrebu. Naredne godine prelazi na BeΔki univerzitet ali mu beΔka klima ne prija i on, nasledno optereΔen osetljivim pluΔima, Δesto boluje od upala. ObraΔa se za pomoΔ svom gimnazijskom profesoru, Tugomiru AlaupoviΔu, i veΔ sledeΔe godine prelazi na Filozofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu. U Krakovu je stanovao kod porodice Δija je Δerka Jelena IΕΎikovska mogla da bude prototip za βJelenu, ΕΎenu koje nemaβ.[17] Prvi svetski rat Godine 1914, na vest o sarajevskom atentatu i pogibiji Nadvojvode Franca Ferdinanda, AndriΔ pakuje svoje studentske kofere, napuΕ‘ta Krakov i dolazi u Split. Odmah po dolasku u Split, sredinom jula, austrijska policija ga hapsi i odvodi prvo u Ε‘ibensku, a potom u mariborsku tamnicu u kojoj Δe, kao politiΔki zatvorenik i pripadnik Mlade Bosne, ostati do marta 1915. godine. Za vreme boravka u mariborskom zatvoru, AndriΔ je intenzivno pisao pesme u prozi.[18] Po izlasku iz zatvora, AndriΔu je bio odreΔen kuΔni pritvor u OvΔarevu i Zenici u kojem je ostao sve do leta 1917. godine, kada je objavljena opΕ‘ta amnestija, posle Δega se vratio u ViΕ‘egrad. IzmeΔu dva rata Nakon izlaska iz kuΔnog pritvora zbog ponovljene bolesti pluΔa, odlazi na leΔenje u Zagreb, u Bolnicu Milosrdnih sestara gde dovrΕ‘ava knjigu stihova u prozi koja Δe pod nazivom βEx Pontoβ biti objavljena u Zagrebu 1918. godine. Nezadovoljan posleratnom atmosferom u Zagrebu, AndriΔ ponovo moli pomoΔ Tugomira AlaupoviΔa, i veΔ poΔetkom oktobra 1919. godine poΔinje da radi kao Δinovnik u Ministarstvu vera u Beogradu. Beograd ga je srdaΔno prihvatio i on intenzivno uΔestvuje u knjiΕΎevnom ΕΎivotu prestonice, druΕΎeΔi se sa MiloΕ‘em Crnjanskim, Stanislavom Vinaverom, Simom PanduroviΔem, Sibetom MiliΔiΔem i drugim piscima koji se okupljaju oko kafane βMoskvaβ. Ivo AndriΔ u svom domu u Beogradu koji je pretvoren u Spomen-muzej Ive AndriΔa. AndriΔ je imao veoma uspeΕ‘nu diplomatsku karijeru: godine 1920. bio je postavljen za Δinovnika u poslanstvu u Vatikanu, a potom je radio kao diplomata u konzulatima u BukureΕ‘tu, Trstu i Gracu.[19] U to vreme objavio je zbirku pesama u prozi βNemiriβ, pripovetke βΔorkan i Ε vabicaβ, βMustafa MadΕΎarβ, βLjubav u kasabiβ, βU musafirhaniβ i ciklus pesama βΕ ta sanjam i Ε‘ta mi se dogaΔaβ. U junu 1924. godine je na Univerzitetu u Gracu odbranio doktorsku tezu βRazvoj duhovnog ΕΎivota u Bosni pod uticajem turske vladavineβ (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). Na predlog Bogdana PopoviΔa i Slobodana JovanoviΔa, 1926. godine, Ivo AndriΔ biva primljen za Δlana Srpske kraljevske akademije, a iste godine u Srpskom knjiΕΎevnom glasniku objavljuje pripovetku βMara milosnicaβ. Tokom 1927. godine radio je u konzulatima u Marselju i Parizu, a naredne godine u poslanstvu u Madridu. Iste godine objavljena je njegova pripovetka βMost na Ε½epiβ. Od 1930. do 1933. godine bio je sekretar stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri DruΕ‘tvu naroda u Ε½enevi. 1934. godine postaje urednik Srpskog knjiΕΎevnog glasnika i u njemu objavljuje pripovetke βOlujaciβ, βΕ½eΔβ i prvi deo triptiha βJelena, ΕΎena koje nemaβ. Po dolasku Milana StojadinoviΔa na mesto predsednika vlade i ministra inostranih poslova, jula 1935. je postavljen za vrΕ‘ioca duΕΎnosti naΔelnika PolitiΔkog odeljenja Ministarstva unutraΕ‘njih poslova.[20] U vladi Milana StojadinoviΔa viΕ‘e od dve godine, od 1937. do 1939, obavljao je duΕΎnost zamenika ministra inostranih poslova.[21] Ivo je 16. februara 1939. na godiΕ‘njoj skupΕ‘tini Srpske kraljevske akademije, na predlog profesora Bogdana PopoviΔa, slikara UroΕ‘a PrediΔa i vajara ΔorΔa JovanoviΔa, izabran jednoglasno u zvanje redovnog Δlana Akademije.[22] Diplomatska karijera Ive AndriΔa tokom 1939. godine doΕΎivljava vrhunac: prvog aprila izdato je saopΕ‘tenje da je Ivo AndriΔ postavljen za opunomoΔenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu.[23] AndriΔ stiΕΎe u Berlin 12. aprila, a 19. aprila predaje akreditive kancelaru Rajha β Adolfu Hitleru.[24] Drugi svetski rat U jesen, poΕ‘to su Nemci okupirali Poljsku i mnoge nauΔnike i umetnike odveli u logore, AndriΔ interveniΕ‘e kod nemaΔkih vlasti da se zarobljeniΕ‘tva spasu mnogi od njih. Zbog neslaganja sa politikom vlade u rano proleΔe 1941. godine AndriΔ nadleΕΎnima u Beogradu podnosi ostavku na mesto ambasadora, ali njegov predlog nije prihvaΔen i 25. marta u BeΔu, kao zvaniΔni predstavnik Jugoslavije prisustvuje potpisivanju Trojnog pakta. Dan posle bombardovanja Beograda, 7. aprila, AndriΔ sa osobljem napuΕ‘ta Berlin. Naredna dva meseca su proveli na Bodenskom jezeru. Odbio je da se skloni u Ε vajcarsku,[25] i sa osobljem i Δlanovima njihovih porodica, 1. juna 1941. je specijalnim vozom doputovao u Beograd, Δime se zavrΕ‘ila njegova diplomatska karijera. Novembra 1941. je penzionisan na sopstveni zahtev, mada je odbio da prima penziju.[26] Rat provodi u Beogradu u izolaciji. Odbija da potpiΕ‘e Apel srpskom narodu kojim se osuΔuje otpor okupatoru.[27] Iz moralnih razloga je odbio poziv kulturnih radnika, da se njegove pripovetke ukljuΔe u βAntologiju savremene srpske pripovetkeβ za vreme dok βnarod pati i stradaβ: βKao srpski pripovedaΔ, kao dugogodiΕ‘nji saradnik Srpske knjiΕΎevne zadruge i Δlan njenog bivΕ‘eg KnjiΕΎevnog odbora, ja bih se u normalnim prilikama, razumljivo, odazvao ovom pozivu. Danas mi to nije moguΔe, jer u sadaΕ‘njim izuzetnim prilikama, ne ΕΎelim i ne mogu da uΔestvujem u ni u kakvim publikacijama, ni sa novim, ni sa ranije veΔ objavljenim svojim radovima.β U tiΕ‘ini svoje iznajmljene sobe u Prizrenskoj ulici, piΕ‘e prvo roman TravniΔka hronika, a krajem 1944. godine okonΔava i roman Na Drini Δuprija. Oba romana objaviΔe u Beogradu nekoliko meseci po zavrΕ‘etku rata. Krajem 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman GospoΔica.[28] Nakon rata AndriΔev grob u Aleji zasluΕΎnih graΔana na beogradskom Novom groblju. Godine 1946. postaje predsednik Saveza knjiΕΎevnika Jugoslavije.[26] Tokom 1946. godine objavljuje βPismo iz 1920. godineβ. IzmeΔu 1947. i 1953. godine objavljuje pripovetke βPriΔa o vezirovom slonuβ, nekoliko tekstova o Vuku KaradΕΎiΔu i NjegoΕ‘u, βPriΔa o kmetu Simanuβ, βBife Titanikβ, βZnakoviβ, βNa sunΔanoj straniβ, βNa obaliβ, βPod GrabiΔemβ, βZekoβ, βAska i vukβ, βNemirna godinaβ i βLicaβ. Godine 1954, postao je Δlan KomunistiΔke partije Jugoslavije. Potpisao je Novosadski dogovor o srpskohrvatskom knjiΕΎevnom jeziku. Roman βProkleta avlijaβ je Ε‘tampao u Matici srpskoj 1954. godine. OΕΎenio se 1958. godine kostimografom Narodnog pozoriΕ‘ta iz Beograda, Milicom BabiΔ, udovicom AndriΔevog prijatelja, Nenada JovanoviΔa.[29] Nobelov komitet 1961. godine dodeljuje AndriΔu Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost βza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeβ. Besedom βO priΔi i priΔanjuβ se 10. decembra 1961. godine zahvalio na priznanju. AndriΔ je novΔanu nagradu od milion dolara dobijenu osvajanjem Nobelove nagrade u potpunosti poklonio za razvoj bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini.[30] Dana 16. marta 1968. AndriΔeva supruga Milica umire u porodiΔnoj kuΔi u Herceg Novom. SledeΔih nekoliko godina AndriΔ nastoji da svoje druΕ‘tvene aktivnosti svede na najmanju moguΔu meru, mnogo Δita i malo piΕ‘e. Zdravlje ga polako izdaje i on Δesto boravi u bolnicama i banjama na leΔenju. Bio je Δlan Upravnog odbora Srpske knjiΕΎevne zadruge od 1936. do 1939. i od 1945. do smrti 1975. godine.[31] AndriΔ umire 13. marta 1975. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Aleji zasluΕΎnih graΔana. KnjiΕΎevni rad AndriΔ je u knjiΕΎevnost uΕ‘ao pesmama u prozi βU sumrakβ i βBlaga i dobra meseΔinaβ objavljenim u βBosanskoj viliβ 1911. godine.[32] Pred Prvi svetski rat, u junu 1914. godine, u zborniku Hrvatska mlada lirika objavljeno je Ε‘est AndriΔevih pesama u prozi (βLanjska pjesmaβ, βStrofe u noΔiβ, βTamaβ, βPotonuloβ, βJadni nemirβ i βNoΔ crvenih zvijezdaβ).[32] Prvu knjigu stihova u prozi - βEx Pontoβ - AndriΔ je objavio 1918. godine u Zagrebu, a zbirku βNemiriβ Ε‘tampao je u Beogradu 1920. godine.[33] Spomenik Ivi AndriΔu u Beogradu AndriΔevo delo moΕΎemo podeliti u nekoliko tematsko-ΕΎanrovskih celina. U prvoj fazi, koju obeleΕΎavaju lirika i pesme u prozi (Ex Ponto, Nemiri), AndriΔev iskaz o svetu obojen je liΔnim egzistencijalno-spiritualnim traganjem koje je delimiΔno bilo podstaknuto i lektirom koju je u to vreme Δitao (Kirkegor na primer). MiΕ‘ljenja kritike o umetniΔkim dosezima tih ranih radova podeljena su: dok srpski kritiΔar Nikola MirkoviΔ u njima gleda vrhunsko AndriΔevo stvaralaΕ‘tvo, hrvatski knjiΕΎevni istoriΔar Tomislav Ladan smatra da se radi o nevaΕΎnim adolescentskim nemirima koji odraΕΎavaju piΕ‘Δevu nezrelost i nemaju dublje ni univerzalnije vrednosti. Druga faza, koja traje do Drugog svetskog rata, obeleΕΎena je AndriΔevim okretanjem pripovedaΔkoj prozi i, na jeziΔkom planu, definitivnim prelaskom na srpsku ekavicu. Po opΕ‘tem priznanju, u veΔini pripovedaka AndriΔ je naΕ‘ao sebe, pa ta zrela faza spada u umetniΔki najproduktivnije, s veΔinom AndriΔevih najcenjenijih priΔa. Pisac nije bio sklon knjiΕΎevnim eksperimentima koji su dominirali u to doba, nego je u klasiΔnoj tradiciji realizma 19. veka, plastiΔnim opisima oblikovao svoju vizuru Bosne kao razmeΔa istoka i zapada, natopljenu iracionalizmom, konfesionalnim animozitetom i emocionalnim erupcijama. LiΔnosti su pripadnici sve Δetiri etniΔko-konfesionalne zajednice (Muslimani, Jevreji, Hrvati, Srbi β uglavnom prozvani po konfesionalnim, Δesto pejorativnim imenima (Vlasi, Turci)), uz pojave stranaca ili manjina (Jevreji, strani Δinovnici), a vremensko razdoblje pokriva uglavnom 19. vek, ali i prethodne vekove, kao i 20. TreΔa faza obeleΕΎena je obimnijim delima, romanima Na Drini Δuprija, TravniΔka hronika, GospoΔica i nedovrΕ‘enim delom OmerpaΕ‘a Latas, kao i pripovetkom Prokleta avlija. Radnja veΔine ovih dela je uglavnom smeΕ‘tena u Bosni, u njenu proΕ‘lost ili u narativni spoj proΕ‘losti i sadaΕ‘njosti gde je pisac, na zasadama franjevaΔkih letopisa i spore, sentencama protkane naracije, uspeo da kreira upeΔatljiv svet βOrijenta u Evropiβ. PiΕ‘Δevo se pripovedanje u navedenim delima odlikuje uverljivo doΔaranom atmosferom, upeΔatljivim opisima okoline i ponaΕ‘anja i psiholoΕ‘kim poniranjem. Osim tih dela, autor je u ovom periodu objavio i niz pripovedaka, putopisne i esejistiΔke proze i poznato i Δesto citirano delo, zbirku aforistiΔkih zapisa Znakovi pored puta (posthumno izdato), nesumnjivo jedno od AndriΔevih najvrednijih dela. AndriΔ o umetnosti Ivo AndriΔ 1922. godine Svoje shvatanje smisla i suΕ‘tine umetnosti AndriΔ je izlagao, bilo u posebnim napisima bilo implicitno, u pojedinim pasaΕΎima svog umetniΔkog dela. U tom pogledu posebno se istiΔe njegov esej Razgovor sa Gojom, pripovetka Aska i vuk, beseda povodom dobijanja Nobelove nagrade, βO priΔi i priΔanjuβ i zbirka aforistiΔkih zapisa βZnakovi pored putaβ. UmetniΔko stvaranje je po AndriΔu sloΕΎen i naporan Δin koji se vrΕ‘i po diktatu Δovekove nagonske potrebe za stvaranjem. U osnovi nagonska, Δovekova potreba za lepotom odbrana je od umiranja i zaborava; ona je dijalektiΔka suprotnost zakonima prolaznosti. U igri jagnjeta iz alegorijske pripovetke Aska i vuk simbolizovan je umetniΔki nagon Δovekov kao βinstinktivan otpor protiv smrti i nestajanjaβ koji βu svojim najviΕ‘im oblicima i dometima poprima oblik samog ΕΎivotaβ. Umetnost i volja za otporom, kazuje AndriΔ na kraju ove pripovetke, pobeΔuje sve, pa i samu smrt, a svako pravo umetniΔko delo Δovekova je pobeda nad prolaznoΕ‘Δu i troΕ‘noΕ‘Δu ΕΎivota. Ε½ivot je AndriΔevom delu divno Δudo koje se neprestano troΕ‘i i osipa, dok umetniΔka dela imaju trajnu vrednost i ne znaju za smrt i umiranje. StvaralaΔki akt, po AndriΔevom shvatanju, nije prost reproduktivan Δin kojim se gola fotografije unosi u umetniΔko dela. Umetnost, istina, mora da ima dubokih veza sa ΕΎivotom, ali umetnik od materijala koji mu pruΕΎa ΕΎivot stvara nova dela koja imaju trajnu lepotu i neprolazan znaΔaj. Fenomen stvaralaΕ‘tva ogleda se u tome Ε‘to umetnici izdvajaju iz ΕΎivota samo one pojave koje imaju opΕ‘tije i dublje znaΔenje. DajuΔi takvim pojavama umetniΔki oblik, umetnici ih pojaΔavaju βjedva primetno za jednu liniju ili jednu nijansu u bojiβ, stvarajuΔi umetniΔku lepotu koja otada sama nastavlja svoju slobodnu sudbinu. Sve Ε‘to u ΕΎivotu postoji kao lepota β delo je Δovekovih ruku i njegova duha. Sastavni je deo βΕΎivota i autentiΔan oblik ljudskog ispoljavanjaβ, stvoren za jedan lepΕ‘i i trajniji ΕΎivot. Mostovi i arhitektonske graΔevine najbolje ilustruju AndriΔevo shvatanje trajnosti lepote koju Δovek stvara. Anonimni neimar iz Mosta na Ε½epi spasava se od zaborava time Ε‘to svoju stvaralaΔku viziju prenosi u kamenu lepotu luka razapetog nad obalama pod kojima kao prolaznost protiΔu huΔne vode Ε½epe. Funkcija umetnosti je i u naporu umetnika da svoje delo ukljuΔi u trajne tokove ΕΎivota, da Δoveka izvede iz βuskog kruga ... samoΔe i uvede ga u prostran i veliΔanstven svet ljudske zajedniceβ. Postojanje zla u Δoveku i ΕΎivotu ne sme da zaplaΕ‘i umetnika niti da ga odvede u beznaΔe. I zlo i dobro, kao dijalektiΔke autonomne sile, samo su latentnost ΕΎivota i ljudske prirode. DuΕΎnost je umetnika da otkriva i jedno i drugo, ali, istovremeno, i da svojim delom utire put spoznaji da je moguΔe pobediti zlo i stvoriti ΕΎivot zasnovan na dobroti i pravdi. Umetnost je duΕΎna da Δoveku otkriva lepotu napora podviΕΎnika koji koraΔaju ispred savremenika i predoseΔaju buduΔe tokove ΕΎivota. Tako umetnost stalno otvara perspektive ΕΎivotu pojedinaca, naroda i ΔoveΔanstva, u podvizima i porazima onih koji su prethodili umetnost nalazi nataloΕΎena iskustva ΔoveΔanstva. Prohujala stoleΔa sublimiΕ‘u Δovekovo iskustvo oko nekolikih legendi, koje potom inspiriΕ‘u umetnika. Smisao savremenosti je u stvaralaΔkom prenoΕ‘enju iskustva proΕ‘losti u one vrednosti savremenog stvaranja koje Δe, nadΕΎivljavajuΔi nas, korisno posluΕΎiti potomcima. βSamo neuki, nerazumni ljudi β kaΕΎe AndriΔ β mogu da smatraju i da je proΕ‘lost mrtva i neprolaznim zidom zauvek odvojena od sadaΕ‘njice. Istina je, naprotiv, da je sve ono Ε‘to je Δovek mislio i oseΔao i radio neraskidivo utkao u ono Ε‘to mi danas mislimo, oseΔamo i radimo. Unositi svetlost nauΔne istine u dogaΔaje proΕ‘losti, znaΔi sluΕΎiti sadaΕ‘njostiβ. Svrha umetnosti je u povezivanju proΕ‘losti, sadaΕ‘njosti i buduΔnosti, u povezivanju βsuprotnih obala ΕΎivota, u prostoru, u vremenu, u duhuβ. Po AndriΔevom shvatanju umetnik je i vesnik istine, a njegovo delo poruka kojom se iskazuje sloΕΎena stvarnost ljudske istorije. On je βjedan od bezbrojnih neimara koji rade na sloΕΎenom zadatku ΕΎivljenja, otkrivanja i izgraΔivanja ΕΎivotaβ. OpisujuΔi svoje stvaralaΔke trenutke, AndriΔ kazuje: βNi traga da se vratim sebi. Samo da mogu, kao surovo drvo i studen metal, u sluΕΎbi ljudske slabosti i veliΔine, u zvuk da se pretvorim i da ljudima i njihovoj zemlji potpuno razumno prenesem bezimene melodije ΕΎivota ...β GovoreΔi o opasnostima koje vrebaju umetnika, AndriΔ posebno upozorava na formalizam reΔi i dela: βBeskrajno nagomilavanje velikih reΔi sve nam manje kazuje Ε‘to se viΕ‘e ponavlja i pod njim izdiΕ‘u istina i lepota kao robinjeβ. Najdublji poraz doΕΎivljuje onaj umetnik koji smatra da βprasak reΔi i vitlanje slika mogu biti umetniΔka lepota. Istina, svakom pravom umetniΔkom delu potreban je i estetski sjaj, ali on se ostvaruje samo u jednostavnosti. βSavrΕ‘enstvo izraΕΎavanja forme β kaΕΎe AndriΔ β sluΕΎba je sadrΕΎiniβ. PruΕΎajuΔi βzadovoljstvo bez patnje i dobro bez zlaβ, umetniΔko delo Δe pruΕΎiti Δoveku najviΕ‘i vid ΕΎivota β Δesta je poruka AndriΔevog dela. AndriΔeva vizija harmoniΔnog ΕΎivota buduΔeg ΔoveΔanstva zasnovana je upravo na uverenju da Δe umetniΔka lepota uniΕ‘titi zlo i izmiriti protivreΔnosti Δovekovog bitisanja. Napomena: Tekst ovog Δlanka je delom, ili u potpunosti, prvobitno bio preuzet sa prezentacije Znanje.org uz odobrenje. UmetniΔki postupak PoΕ‘tanska marka s likom Ive AndriΔa, deo serije maraka pod imenom βVelikani srpske knjiΕΎevnostiβ koju je izdala Srbijamarka, PTT Srbija, 2010. godine U naΔinu izgraΔivanja likova i umetniΔkom postupku pri oblikovanju svojih misli o ΕΎivotu i ljudima, AndriΔ se ne odvaja od najlepΕ‘ih tradicija Ε‘kole realistiΔke knjiΕΎevnosti, iako takav njegov postupak ne znaΔi i ponavljanje tradicionalnih realistiΔkih manira.[34] Njegove slike ΕΎivota nisu samo realistiΔki izraz odreΔene ΕΎivotne i istorijske stvarnosti, jer on u njih utkiva i znatno Ε‘ira uopΕ‘tavanja i opΕ‘tija, gotovo trajna ΕΎivotna znaΔenja. Legendarni bosanski junak Alija Δerzelez nije samo tip osmanlijskog pustolova i avanturiste, veΔ i veΔiti Δovek pred veΔitim problemom ΕΎene. Tamnica iz pripovetke Prokleta avlija ima znatno Ε‘ire znaΔenje: ona je izvan vremena i mesta kojima ih je pisac lokalizovao. Iako se u AndriΔevom knjiΕΎevnom delu najΔeΕ‘Δe javlja Bosna, gotovo svi njeni likovi se izdiΕΎu izvan ΕΎivotnog kruga u kome ih pisac nalazi. AndriΔ, prirodno, nikada ne izneverava tipiΔnost sredine i vremena, ali on pri tom tako kompleksne liΔnosti ume da dogradi i u njima podvuΔe ono Ε‘to je opΕ‘tije i ΕΎivotno Ε‘ire od osobenosti odreΔenih konkretnom sredinom i vremenom. Ono po Δemu se AndriΔ naroΔito istiΔe u srpskoj savremenoj knjiΕΎevnosti, to su vanredne analize i psiholoΕ‘ka sagledavanja onih Δovekovih stanja koja su u srpskoj knjiΕΎevnosti, do njega, bila izvan znaΔajnih literarnih interesovanja. Njega najviΕ‘e zanima onaj tamni i neizrecivi nagon u Δoveku, koji je izvan domaΕ‘aja njegove svesti i volje. PolazeΔi od nekih savremenih postavki psiholoΕ‘ke nauke, AndriΔ je prikazao kako ti tajanstveni unutraΕ‘nji impulsi fatalno truju i optereΔuju Δoveka. Osim toga, on je sa posebnom sugestivnoΕ‘Δu slikao dejstvo seksualnih nagona i Δulnih percepcija na duΕ‘evni ΕΎivot Δoveka. Zbog svega toga AndriΔ se prvenstveno pokazuje kao moderni psihoanalitiΔar u naΕ‘oj savremenoj knjiΕΎevnosti. U sudbini svake liΔnosti ovog naΕ‘eg pripovedaΔa je i neka opΕ‘tija ideja, izvesna misao o ΕΎivotu, Δoveku i njegovoj sreΔi. Zato se za njegovu prozu s pravom kaΕΎe da nosi u sebi obeleΕΎja filozofskog realizma. AndriΔ je i majstor i reΔi i stila. Njegova proza je saΔuvala apsolutnu, kristalnu jasnost izraza. On ne traΕΎi stilski efekat u neobiΔnoj metafori ili u naglaΕ‘enom izrazu. Skladna i jednostavna reΔenica, uverljivost i sugestivna estetska i misaona funkcionalnost pripovedaΔkih slika Δine da AndriΔevo delo predstavlja najsuptilniju umetniΔku vrednost koju srpska knjiΕΎevnost poseduje. AndriΔevo delo je postalo ponos srpske kulture, a sa visokim meΔunarodnim priznanjem, oliΔenim u Nobelovoj nagradi, ono danas ΕΎivi i kao trajna svojina svetske literature. ZaduΕΎbina Ive AndriΔa Ivo AndriΔ iz profila Glavni Δlanak: ZaduΕΎbina Ive AndriΔa ZaduΕΎbina Ive AndriΔa je poΔela sa radom 12. marta 1976. godine na temelju testamentarne volje Ive AndriΔa.[35] Prva i najvaΕΎnija odredba piΕ‘Δeve oporuke bila je da se njegova zaostavΕ‘tina βsaΔuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zaduΕΎbina, nameni za opΕ‘te kulturne i humanitarne potrebeβ. OrganizujuΔi nauΔne skupove o AndriΔevom delu i o razliΔitim aspektima savremene srpske knjiΕΎevnosti, ZaduΕΎbina sluΕΎi najdubljim intersima srpske knjiΕΎevnosti, umetnosti i kulture. Veliki je broj diplomaca i postdiplomaca koji su dobili stipendiju AndriΔeve zaduΕΎbine za radove iz oblasti knjiΕΎevnosti, a takoΔe su kao gosti i stipendisti, u piΕ‘Δevoj ZaduΕΎbini boravili i radili mnogobrojni slavisti iz celoga sveta. AndriΔeva nagrada Glavni Δlanak: AndriΔeva nagrada Na osnovu piΕ‘Δeve testamentarne volje, poΔev od 1975. godine, svake godine se dodeljuje AndriΔeva nagrada za priΔu ili zbirku priΔa napisanu na srpskom jeziku. Prvi dobitnik nagrade je bio Dragoslav MihailoviΔ za delo Petrijin venac.[36] Spomen-muzej Ive AndriΔa Glavni Δlanak: Spomen-muzej Ive AndriΔa U okviru ZaduΕΎbine Ive AndriΔa spada i Spomen-muzej Ive AndriΔa se nalazi u sastavu Muzeja grada Beograda i otvoren je 1976. godine u stanu na AndriΔevom vencu 8, u kome je pisac ΕΎiveo sa suprugom Milicom BabiΔ od 1958. godine. SaΔuvani su autentiΔni raspored i izgled ulaznog hola, salona i AndriΔeve radne sobe, a nekadaΕ‘nje dve spavaΔe sobe preureΔene su u izloΕΎbeni prostor gde je otvorena stalna postavka koja raznovrsnim eksponatima predstavlja AndriΔev ΕΎivotni put i markantne taΔke njegove stvaralaΔke biografije. Pored reprezentativnih dokumenata (indeksi, pasoΕ‘i, plakete, diplome, Nobelova plaketa i medalja, Vukova nagrada, poΔasni doktorati) i fotografija, u izloΕΎbenoj postavci mogu se videti i originalni rukopisi AndriΔevih dela, pisma, izdanja njegovih knjiga na raznim jezicima, kao i neki piΕ‘Δevi liΔni predmeti. Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa Glavni Δlanak: Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa Od 1982. godine ZaduΕΎbina izdaje Δasopis Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa koje izlaze jednom godiΕ‘nje. Ova publikacija objavljuje nepoznate i nepublikovane AndriΔeve rukopise, prepisku, nauΔne i kritiΔke studije o AndriΔevom slojevitom delu i njegovom ΕΎivotu, njegovom duhovnom prostoru kao i o vremenu i svetu u kojem je ΕΎiveo.[37] AndriΔgrad Glavni Δlanak: AndriΔgrad AndriΔgrad ili Kamengrad je grad, kulturni centar i vrsta etno-sela, koji se nalazi na lokaciji UΕ‘Δe na samom uΕ‘Δu reka Drina i Rzav u ViΕ‘egradu Δiji je idejni tvorac reΕΎiser Emir Kusturica. Za posetioce je otvoren 5. jula 2012.[38] Grad je izgraΔen od kamena i u njemu se nalazi pedesetak objekata.[39] U gradu Δe postojati gradsko pozoriΕ‘te, moderni bioskop, gradska uprava, akademija lijepih umjetnosti, zgrada AndriΔeve gimnazije, rijeΔna marina i pristaniΕ‘te, hoteli, trgovi, crkva, stari han, duΔani i spomen kuΔa Ive AndriΔa.[39] U okviru akademije lepih umetnosti koja Δe postojati u Kamengradu, radiΔe Fakultet za reΕΎiju.[39] OΔekuje se i da Srbija, a moΕΎda i neke druge zemlje, otvore svoje konzulate i poΔasne konzulate u AndriΔevom gradu.[39] Dana 28. juna 2013. godine otvoren je AndriΔev institut.[40] Ivo, Srbin i srpski pisac Ivo se izravno i nedvosmisleno izjaΕ‘njavao kao Srbin i srpski pisac, kako je on to volio da kaΕΎe, u `njegovim zrelim godinama i ne od juΔe`. U svom pismu komesaru Srpske knjiΕΎevne zadruge (1942) istiΔe da je srpski pisac.[41] dok u svojim liΔnim dokumentima, liΔnoj karti (1951), vojnoj knjiΕΎici (1951), partijskoj knjiΕΎici (1954), izvodima iz matiΔne knjige roΔenih i venΔanih, u rubrici `narodnost`, Ivo unosi `srpska`. S druge strane, dva puta se eksplicitno distancira od hrvatstva: 1933. odbijanjem da njegove pesme uΔu u Antologiju hrvatske lirike [42], a zatim 1954. odbija da se u njegovoj biografiji u Jugoslovenskoj enciklopediji pomene da je hrvatskog porekla[43] Kao neku vrstu potvrde Ivine narodnosti spomenimo kanadsko-ameriΔkog istoriΔara MekNila (William H. McNeil) koji piΕ‘e da su roditelji Ivine majke bili Srbi[44] te VojnoviΔevo pismo svom bratu Luji u kome kaΕΎe: βΕ aljem to djelo Ex ponto koje je probudilo veliku senzaciju. Pisac mladi katoliΔki Srbin iz Bosne, idealan mladiΔ, 26 god.`.[45] Jednako treba dodati dva druga stranca, Ivine prijatelje i savremenike L. F. Edvardsa (Lovett F. Edwards), koji u svom predgovoru prevodu knjige (1944) kaΕΎe da je Ivo istovremeno i Srbin i Bosanac[46], te stalnog sekretara Ε vedske kraljevske akademije Osterlinga (Anders Γsterling), koji u svom govoru prilikom dodeljivanja Nobelove nagrade Ivi, istiΔe da se je Ivo, kao mlad srpski student, prikljuΔio nacionalnom revolucionarnom pokretu, bio progonjen pa zatvoren 1914 na poΔetku Prvog svetskog rata. Srpska knjiΕΎevna kritika vidi AndriΔa kao srpskog knjiΕΎevnika srpske avangarde i meΔuratnog modernizma 20. veka[47] i knjiΕΎevnika koji je izrastao iz srpske knjiΕΎevne tradicije [48] Bibliografija Ivo AndriΔ sa suprugom Milicom na vest o Nobelovoj nagradi (1961) Autor je brojnih eseja, zapisa i kritiΔkih osvrta o srpskim piscima, kao Ε‘to su Simo Matavulj, Bora StankoviΔ, Branko RadiΔeviΔ, Petar KoΔiΔ, koji se odlikuju dokumentarnoΕ‘Δu, bogatstvom podataka i racionalnom analizom istorijskih i aktuelnih problema.[49] Ex Ponto, stihovi u prozi, 1918. Nemiri, stihovi u prozi, 1920. Put Alije Δerzeleza, 1920. Most na Ε½epi, 1925. Anikina vremena, 1931. Portugal, zelena zemlja, putopisi, 1931. Ε panska stvarnost i prvi koraci u njoj, putopisi, 1934. Razgovor sa Gojom, esej, 1936. Na Drini Δuprija, roman, 1945. Deca, zbirka pripovedaka GospoΔica, roman, 1945. TravniΔka hronika, roman, 1945. Na Nevskom prospektu, 1946. Na kamenu, u PoΔitelju PriΔa o vezirovom slonu, 1948. Prokleta avlija, roman, 1954. Igra, 1956. O priΔi i priΔanju, beseda povodom dodele Nobelove nagrade, 1961. Jelena, ΕΎena koje nema, pripovetka, 1963. Ε ta sanjam i Ε‘ta mi se dogaΔa, lirske pesme, objavljene posthumno 1977. OmerpaΕ‘a Latas, nedovrΕ‘en roman, objavljen posthumno 1977. Na sunΔanoj strani, nedovrΕ‘en roman, objavljen posthumno Znakovi pored puta, knjiga, objavljena posthumno Sveske, knjiga, objavljena posthumno Dela Ive AndriΔa su prevoΔena na viΕ‘e od 50 jezika
Lepo oΔuvano prvo srpsko izdanje Narodna knjiga U dnevniΔkim beleΕ‘kama jednog od najznaΔajnijih mislilaca naΕ‘eg doba, neprevaziΔeni Eko deli sa nama svoj zabavan oseΔaj za apsurdno u savremenom ΕΎivotu, kroz duhovite eseje o knjiΕΎevnosti, modernoj tehnologiji, bibliotekarkama, semiotici i mnogim drugim zanimljivim temama. Umberto Eko (ital. Umberto Eco; Alesandrija, Pijemont, 5. januar 1932 β 19. februar 2016)[5] bio je italijanski pisac, filozof, estetiΔar, semiolog, teoretiΔar knjiΕΎevnosti, esejist i istoriΔar srednjeg veka. Poznat je po svojim romanima i esejistiΔkim delima.[6] Eko je plodno pisao tokom svog ΕΎivota, sa svojim radovima obuhvatajuΔi knjige za decu, prevode sa francuskog i engleskog, kao i novinsku rubriku βLa Bustina di Minervaβ (Minervina Ε‘ibica) objavljivanu da puta meseΔno u Δasopisu L`Espresso poΔev od 1985. Njegov poslednji doprinos (kritiΔka ocena romantiΔnih slika FranΔeska Hajeza) se pojavio 27. januara 2016.[7][8] U vreme svoje smrti, bio je profesor emeritus na Univerzitetu u Bolonji, gde je predavao tokom veΔeg dela svog ΕΎivota.[9] U 21. veku, nastavio je da stiΔe priznanje za svoj esej iz 1995. godine βUr-faΕ‘izamβ, gde Eko navodi Δetrnaest opΕ‘tih svojstava za koje veruje da Δine faΕ‘istiΔke ideologije. Rani ΕΎivot i obrazovanje[uredi | uredi izvor] Eko je roΔen 5. januara 1932. u gradu Alesandrija, u Pijemontu u severnoj Italiji. Ε irenje italijanskog faΕ‘izma Ε‘irom regiona uticalo je na njegovo detinjstvo. Sa deset godina dobio je Prvu pokrajinsku nagradu Ludi Juveniles nakon Ε‘to je pozitivno reagovao na podsticaj mladog italijanskog faΕ‘iste koji je napisao βDa li treba da umremo za slavu Musolinija i za besmrtnu sudbinu Italije?β.[10] Njegov otac, Δulio, jedno od trinaestoro dece, bio je raΔunovoΔa pre nego Ε‘to ga je vlada mobilisala da uΔestvuje u tri rata.Tokom Drugog svetskog rata, Umberto i njegova majka, Δovana (Bizio), preselili su se u malo selo na padinama planine Pijemont.[11] Njegovo selo je osloboΔeno 1945. godine, i nakon toga je bio izloΕΎen ameriΔkim stripovima, evropskom otporu i Holokaustu.[10] Eko je stekao salezijansko obrazovanje i upuΔivao se na red i njegovog osnivaΔa u svojim radovima i intervjuima.[12] Pred kraj ΕΎivota Eko je verovao da je njegovo porodiΔno ime skraΔenica od ex caelis oblatus (od latinskog: dar s neba). Kao Ε‘to je u to vreme bio obiΔaj, ime je njegovom dedi (siroΔetu) dao zvaniΔnik u gradskoj skupΕ‘tini. U jednom intervjuu iz 2011, Eko je objasnio da je prijatelj sluΔajno naiΕ‘ao na akronim na listi jezuitskih akronima u Vatikanskoj biblioteci, informiΕ‘uΔi ga o verovatnom poreklu imena.[13] Biografija[uredi | uredi izvor] Tokom 1960-ih bavio se estetikom i istakao se kao jedan od najznaΔajnijih predstavnika avangarde u italijanskoj kulturi. Pripadao je knjiΕΎevnom pokretu Grupa 63. Bio je osnivaΔ knjiΕΎevnih Δasopisa Il Marcatre i Il Quindici. U svom istraΕΎivaΔkom radu bavio se prouΔavanjem sredstava masovnog informisanja u okviru semiologije i estetike primenom strukturalistiΔkog metoda. Estetika televizijskog iskustva, estetske strukture direktnog prenoΕ‘enja, sloboda dogaΔaja i determinacija, analiza poetskog jezika, otvorenost i teorija informacija, teme su kojima se bavio. Radio je pet godina kao urednik u redakciji za kulturu u Radiotelevisione Italiana (RAI) RAI od 1954. do 1959. godine.[14] Pomno je pratio i lucidno analizirao savremenu kulturu, komunikacije, univerzum informacija i informacionu estetiku. Pored opΕ‘te semiologije, bavio se semiologijom vizuelnih poruka, semiologijom arhitekture, epistemologijom strukturalnih modela i semioloΕ‘kom granicom. U okviru hermeneutike i teorije knjiΕΎevnosti bavio se semiologijom teksta, tumaΔenjem metafora, problemom krivotvorenja i falsifikata i granicama tumaΔenja. Od 1971. bio je redovni profesor estetike vizuelnih komunikacija i semiologije na Univerzitetima u Torinu, Milanu, Firenci, Univerzitetu Kolumbija u Njujorku, Jejlu i gostujuΔi profesor na mnogim fakultetima. Godine 1980. objavio je filozofsko-detektivski roman Ime ruΕΎe[14] koji je postao jedan od najΔitanijih i najprevoΔenijih romana. Ekov drugi roman, Fukoovo klatno takoΔe je doΕΎiveo veliki uspeh. Bavio se pisanjem, ΕΎivio u Milanu i Riminiju sa suprugom Renatom koja je istoriΔar umetnosti. Na Univerzitetu u Bolonji vodio program iz komunikologije. Pisao je kolumnu za LβEspresso nazvanu La bustina di Minerva (Minervina svaΕ‘tara). Za roman Ime ruΕΎe dobio je Premio Strega 1981. godine.[15] U braku sa profesorkom nemaΔke umetnosti Renatom RamΕΎ imao je sina i Δerku.[14][16] KritiΔka recepcija i nasleΔe[uredi | uredi izvor] Kao akademik sa fokusom filozofiju, semiotiku i kulturu, Eko je podelio kritiΔare u pogledu toga da li njegovo teoretisanje treba posmatrati kao briljantan ili kao bespotreban projekat sujete opsednut sitnicama, dok je njegovo pisanje fikcije zapanjilo kritiΔare svojom istovremenom sloΕΎenoΕ‘Δu i popularnoΕ‘Δu. U svom osvrtu na Ulogu Δitaoca iz 1980. godine, filozof RodΕΎer Skruton, napadajuΔi Ekove ezoteriΔne tendencije, piΕ‘e da, β[Eko traΕΎi] retoriku tehnikalnosti, sredstva za stvaranje toliko dima toliko dugo da Δe Δitalac poΔeti da krivi njegov sopstveni nedostatak percepcije, a ne nedostatak prosvetljenja autora, zbog Δinjenice da je on prestao da vidi.`[17] U svom pregledu Vere u krivotvorine i Umetnost i lepota u srednjem veku, istoriΔar umetnosti Nikola Peni, iz 1986. u meΔuvremenu, optuΕΎuje Eka za podmetanje, piΕ‘uΔi βSumnjam da je Eko moΕΎda prvo bio zaveden intelektualnim oprezom, ako ne i skromnoΕ‘Δu, pravednim uzrokom `relevantnosti` (reΔ koja ide u prilog kada se pojavio raniji od ovih eseja) β uzrok koji srednjovekovci mogu biti skloni da prihvate sa posebno oΔajniΔkim odbacivanjem.`[18] Na drugom kraju spektra, Eko je hvaljen zbog svoje nestalnosti i enciklopedijskog znanja, Ε‘to mu je omoguΔilo da nedokuΔive akademske predmete uΔini dostupnim i zanimljivim. U recenziji Imena ruΕΎe iz 1980. godine, knjiΕΎevni kritiΔar i nauΔnik Frank Kermod naziva Teoriju semiotike, βsnaΕΎnom, ali teΕ‘kom raspravomβ, smatrajuΔi da je Ekov roman βneverovatno zanimljiva knjiga β veoma Δudna stvar koja se moΕΎe roditi iz strasti prema srednjem veku i semiotici, i veoma moderno zadovoljstvo.`[19] Ε½il Delez citira Ekovu knjigu Otvoreno delo iz 1962. godine sa odobravanjem u svom seminalnom tekstu Razlika i ponavljanje iz 1968, knjizi za koju se kaΕΎe da je iz nje poststrukturalistiΔki filozof Ε½ak Derida takoΔe crpeo inspiriciju.[20][21] U nekrologu filozofa i knjiΕΎevnog kritiΔara Karlina Romana, za Eka se kaΕΎe da je β[postao], tokom vremena, kritiΔka savest u centru italijanske humanistiΔke kulture, ujedinjujuΔi manje svetove kao niko pre njegaβ.[21] Nagrade i poΔasti[uredi | uredi izvor] Eko je dobio preko 30 poΔasnih doktorata na mnogim uglednim univerzitetima Ε‘irom sveta.[14] Dela[uredi | uredi izvor] Teorijska dela[uredi | uredi izvor] Estetski problem u sv. Tome Akvinskog 1956. (Il problema estetico in San Tommaso) Umetnost i lepo u estetici srednjeg veka 1959, (srp. izd.1994) Otvoreno djelo 1962, (Opera Aperta 1962, srp. izd.1965) DΕΎojsove poetike, (srp. izd. 1965) Kultura, informacija, komunikacija 1968, (La struttura assente 1968, srp. izd. 1973) Napomene uz Ime ruΕΎe, 1983 (Postille al `Nome della rosa` 1983) Minervina svaΕ‘tara, (La Bustine di Minerva 2000, antologija novinskih kolumni i komentara 1994) Kant i kljunar (Kant e l`omitorinco 1997, 1997) Spisi o moralu Kako se piΕ‘e diplomski rad (srp. izd. 2000) Granice tumaΔenja 1995, (I limiti dell`interpretazione, srp. izd.2001) O knjiΕΎevnosti, (Sulla letteratura, srp. izd. 2002) Minimalni dnevnik (Diario Minimo1963, Il secondo Diario Minimo 1990) Kazati gotovo istu stvar 2003, (Dire quasi la stessa cosa, srp. izd. 2011) Istorija lepote 2004, (srp. izd. 2008) Istorija ruΕΎnoΔe 2008. Beskrajni spiskovi, 2009.[22] Ispovesti mladog romanopisca 2013. Romani[uredi | uredi izvor] Ime ruΕΎe (Il nome della rosa, 1980) Fukoovo klatno (Il pendolo di Foucault, 1988) Ostrvo dana preΔaΕ‘njeg (1994) (L`isola del giorno prima, 1994) Baudolino (Baudolino, 2000) Tajanstveni plamen kraljice Loane (La misteriosa fiamma della regina Loana (2004)) PraΕ‘ko groblje (Il cimitero di Praga, 2010) Nulti broj (Numero zero, 2015) Knjige za decu[uredi | uredi izvor] Bomba i general (La bomba e il generale, 1966, Rev. 1988) Tri kosmonauta (I tre cosmonauti, 1966) Gli gnomi di Gnu, 1992
U dobrom stanju Autor: Rolan Bart IzdavaΔ: Vuk KaradΕΎiΔ - Beograd, 1979. Mek povez, 183 str. UZ OVU KNJIGU Savremeni francuski knjiΕΎevni kritiΔar i prouΔavalac knjiΕΎevnosti i kulture, Rolan Bart, za Δije ime su vezane neke od najznaΔajnijih pojava u francuskom knjiΕΎevnom i intelektualnom ΕΎivotu u protekle dve decenije (knjiΕΎevni strukturalizam, βnova kritikaβ, semiologija) i Δiji se uticaj oseΔa i u naΕ‘oj knjiΕΎevnoj kritici i teoriji, do sada je naΕ‘oj publici predstavljen dvema knjigama: KnjiΕΎevnost, mitologija, semilogija (βNolitβ, 1971) i Zadovoljstva u tekstu (βGradinaβ, 1976). Prva od ove dve knjige predstavlja izbor Bartovih radova nastalih izmeΔu 1935. i 1966, a druga je prevod Bartovog eseja iz 1973. godine. Dakle, moΕΎe se reΔi da je naΕ‘oj publici uglavnom ostao nepoznat Bartov rad iz poslednjih desetak godina, a u tom razdoblju on je objavio nekoliko znaΔajnih knjiga, koje su privukle paΕΎnju skoro koliko i njegovi najkontroverzniji spisi iz prethodnog perioda: Sistem mode (1967), S/Z (1970), Sad, Furije, Lojola (1971), Novi kritiΔki eseji (1972), Bart o sebi (1975) i Odlomci jednog ljubavnog govora (1977). Knjiga Sad, Furije, Lojola sadrΕΎi dve studije o Sadu i po jednu studiju o Furijeu i Lojoli. Iako su tri od ove Δetiri studije objavljene posebno, Bart napominje da je βsvaka od njih odmah bila zamiΕ‘ljena kao deo iste knjigeβ. I, doista, posle prvog iznenaΔenja (Ε‘ta bi moglo biti zajedniΔko jednom prokaΕΎenom piscu, jednom socijalisti utopisti i jednom jezuitskom svecu?), Δitalac uviΔa da se Bartova knjiga o trojici meΔusobno veoma razliΔitih autora ipak odlikuje visokim stepenom koherentnosti. TaΔku konvergencije Bart nije traΕΎio (niti bi je, po svemu sudeΔi, mogao naΔi) u ravni knjiΕΎevnoistorijskih ili tematskih paralela izmeΔu Sada, Furijea i Lojole, veΔ u njihovom odnosu prema jeziku. To, na prvi pogled, ne obeΔava mnogo, ali Bart iz svog pristupa izvlaΔi dalekoseΕΎne zakljuΔke. Sva trojica su, kaΕΎe on, ,,logoteli, jezikotvorci`, i sva trojica u svom jezikotvomom radu pribegavaju istim operacijama. Bart je zato u prvom redu usmeren na to da opiΕ‘e te operacije i ,,jezikeβ koje su Sad, Furije i Lojola stvorili. Treba napomenuti da se ovde misli na jezik u Ε‘irem smislu, odnosno na njegovo semioloΕ‘ko odreΔenje kao sistema znakova. (Na primer, Sad je tvorac svojevrsnog βerotskog jezika` ili βerotskog koda`, koji se odlikuje dvostrukom artikulacijom i sintaksom i Δije su jedinice erotske βpozeβ, βradnje`, ,,figureβ i βepizode`.) Dakle, nije reΔ o stilistiΔkoj ili retoriΔkoj analizi Sadovog, Furijeovog i Lojolinog jezika, veΔ o modemom postupku u tumaΔenju teksta koji se oslanja na tekovine stukturalne i poststrukturalne lingvistike i semiologije (koju Bart ovde, kao i u knjizi S/Z i nekim novijim radovima, povezuje s takozvanom βteorijom teksta`). Jezici koje stvaraju Sad, Furije i Lojola β piΕ‘e Bart β βpostaju dostupni samo ako se primeni semioloΕ‘ka definicija Tekst`. MeΔutim, pisac ove knjige ni u metodoloΕ‘kom ni u teorijskom pogledu ne zadovoljava se objektivnim odnosom prema βtekstu`, to jest, gledanjem na βtekst` kao na βintelektualni predmet`. On nastoji da smanji razliku izmeΔu Δitanja i pisanja, izmeΔu tumaΔenja i βproizvodnje teksta`. (JoΕ‘ bolji primer takvog nastojanja daje njegova knjiga Odlomci jednog ljubavnog govora.) Tako se kod Barta, na iznenaΔenje onih koji su u njemu videli pre svega predstavnika novog kritiΔkog pozitivizma, javlja tema subjektivnosti. Uprkos tome Ε‘to je tekst βrazbijaΔ subjekta`, u njemu diskretno ostaje piΕ‘Δeva βrazvejana` subjektivnost. Zbog toga tekst podrazumeva βkoegzistencijuβ pisca i Δitaoca, pri Δemu pisac βnije liΔnost u graΔanskom, Civilnom smislu, veΔ telo`. (Ovo glediΕ‘te, u kome se prepoznaje uticaj Lakanovog nastojanja da poveΕΎe psihoanalizu i strukturalizam, Bart je posebno razvio u eseju Zadovoljstvo u tekstu.) S druge strane, Bart ni ovde ne zapostavlja ono Ε‘to je ranije nazvao βmoralom jezika`, a ovde βdruΕ‘tvenom odgovornoΕ‘Δu teksta`. To Ε‘to se Sadom, Furijeom i Lojolom bavi nezavisno od religije, utopije i sadizma, ne znaΔi da prenebregava pitanje socijalnog statusa njihovih spisa; on taj problem samo βpremeΕ‘ta`. βNeki verujuβ, kaΕΎe Bart, βda mogu sa sigumoΕ‘Δu da odrede mesto te odgovomosti: to bi bio autor, autor u svom vremenu, u svojoj istoriji, u svojoj klasi. MeΔutim, jedno drugo mesto ostaje zagonetno, joΕ‘ uvek izmiΔe svakom objaΕ‘njenju: Δitanje.` ZahvaljujuΔi svom metodoloΕ‘kom i teorijskom bogatstvu (u kome je puno βtudih bisera`, ali koje BaH niΕΎe u ogrlice koje nose peΔat njegove originalne draguIjarske veΕ‘tine), ova knjiga svakako je zanimljiva i za one Δitaoce koji se posebno ne interesuju za njen nominalni predmet. StaviΕ‘e, njena zanimljivost i vrednost ne mogu se svesti ni na konstataciju da je reΔ o delu koje dobro ilustruje neka od najoriginalnijih i najakluelnijih stremljenja u savremenoj knjiΕΎevnokritiΔkoj misli. Jer Bart je, uz sve, ili, pre svega, pisac a Sad, Furije i Lojola je jedna od nekoliko njegovih knjiga Δiji je knjiΕΎevni kvalitet (Ε‘to bi on radije nazvao βzadovoljstvom u tekstu`) bar ravan teorijskoj kompetenciji (koju on ne bi tako oΕ‘tro razlikovao od zadovoljstva). I.Δ. ____________________ Rolan Ε½erar Bart (franc. Roland GΓ©rard Barthes; Ε erbur Oktevil, 12. novembar 1915. - Pariz 25. mart 1980) bio je francuski teoretiΔar knjiΕΎevnosti, filozof, knjiΕΎevni kritiΔar i semiotiΔar. Njegovo polje interesovanja bilo je Ε‘iroko. IzvrΕ‘io je snaΕΎan uticaj na razvoj strukturalizma, semiotike, egzistencijalizma, marksizma, antropologije i poststrukturalizma. Bart je roΔen 12. novembra 1915. u Ε erburu u Normandiji kao sin Anrijete i Luja Barta, pomorskog oficira. Otac mu je poginuo 1916. na Severnome moru za vreme Prvog svetskog rata. Sa jedanaest godina zajedno sa majkom preselio se u Pariz, no uprkos preseljenju Bart je Δitav ΕΎivot ostao vezan za svoj rodni kraj. Na pariskoj Sorboni, koju pohaΔa od 1935. do 1939, pokazuje se ambicioznim uΔenikom. U tom razdoblju bolovao je od raznoraznih bolesti, ukljuΔujuΔi i tuberkulozu, zbog koje je mnogo vremena proveo u izolaciji sanatorijuma. UΔestali zdravstveni problemi negativno su uticali na njegovu akademsku karijeru i polaganje ispita. Zbog loΕ‘eg zdravlja bio je osloboΔen vojne sluΕΎbe. Od 1939. do 1948. radio je na dobijanju diplome iz gramatike i filologije, izdao je svoje prve akademske radove, sudelovao je u medicinskim studijima, ali se i dalje borio sa loΕ‘im zdravstvenim stanjem. Godine 1948. vratio se iskljuΔivo akademskome radu, te je dobio nekoliko kratkoroΔnih poslova na institutima u Francuskoj, Rumuniji i Egiptu. Istovremeno pisao je za pariski leviΔarski Δasopis Borba (Combat), a ti Δlanci su vremenom izrasli u knjigu Le degrΓ© zΓ©ro de l`Γ©criture (1953). Narednih sedam godina proveo je u Centre national de la recherche scientifique gde je studirao leksikologiju i sociologiju. TakoΔe, u tome periodu poΔeo je da piΕ‘e popularni serijal eseja za Δasopis Les Lettres Nouvelles u kojima je pobijao mitove popularne kulture (kasnije su eseji okupljeni i objavljeni u zbirci Mitologije izdanoj 1957. godine). PoznavajuΔi u izvesnoj meri engleski jezik, Bart je predavao na Midlberi koledΕΎu 1957. godine i sprijateljio se sa buduΔim engleskim prevodiocem velikog dela njegovog rada, RiΔardom Hauardom, tog leta u Njujorku. Rane Ε‘ezdesete proveo je istraΕΎivajuΔi semiotiku i strukturalizam. Mnogi njegovi radovi su kritikovali postojeΔe tradicionalne akademske poglede knjiΕΎevne kritike. Njegove ideje dovele su ga u javni sukob sa Romonom Pikarom, koji ga je napao u tekstu Nova kritika zbog navodnog nedostatka poΕ‘tovanja prema francuskpj knjiΕΎevnoj tradiciji. Bart mu je odgovario u svome delu Kritika i istina iz 1966. gde je optuΕΎio staru graΔansku kritiku za manjak brige o nijansama i finoΔi jezika, te o selektivnoj neukosti u kritici dijalektiΔkih teorija (kao Ε‘to je na primer marksizam). Do kasnih Ε‘ezdesetih Bart je stekao veliki ugled. Putuje u SAD i Japan te odrΕΎava prezentacije. Svoje najpoznatije delo, esej Smrt autora, koje sluΕΎi kao jedan od osnovnih prelaznih radova u istraΕΎivanju logike strukturalistiΔke misli, objavio je 1967. godine. Nastavio je da doprinosi zajedno sa Filipom Solerom avangardnom knjiΕΎevnom Δasopisu Tel Quel, gde se razvijaju sliΔne ideje Bartovim. Bart objavljuje knjigu S/Z 1970, u kojoj je analizirao Balzakovu pripovetku Sarazin. Tokom sedamdesetih nastavio je graditi knjiΕΎevnu kritiku, te razvija pojmove tekstualnosti i knjiΕΎevniΔke neutralnosti. 1971. gostuje kao predavaΔ na univerzitetu u Ε½enevi. roland barthes semiotika poststrukturalizam
Agora, 2010. OdreΔujuΔi za sebe poziciju ΔitaΔa sveta, pesnikinja Tanja KragujeviΔ, kroz mikroeseje knjige Izgovoriti zvezdu, samerava svoje bogato pesniΔko i ΔitalaΔko iskustvo sa talogom iskustva nekih od najprominentnijih pesniΔkih knjiga svetske i srpske poezije koje su se na naΕ‘oj knjiΕΎevnoj sceni pojavile poslednjih godinaβ¦ Tanja KragujeviΔ (Senta, 26. oktobar 1946)[1] srpska je knjiΕΎevnica i pesnikinja. Δlan je Srpskog knjiΕΎevnog druΕ‘tva, od njegovog osnivanja, 2001. godine.[2] Odlukom Vlade Srbije, od 24. decembra 2009. godine, dobitnik je zvanja vrhunskog umetnika u oblasti knjiΕΎevnosti. Ε½ivi u Zemunu. Ε kolovanje Prvi razred osnovne Ε‘kole je zavrΕ‘ila u Senti, a dalje Ε‘kolovanje je nastavila u Beogradu, u osmogodiΕ‘njoj Ε‘koli βVuk KaradΕΎiΔβ i Drugoj beogradskoj gimnaziji. Diplomirala je 1970. godine, a magistrirala 1973. godine na FiloloΕ‘kom fakultetu u Beogradu, na grupi za OpΕ‘tu knjiΕΎevnost sa teorijom knjiΕΎevnosti. Magistarski rad, posveΔen jednom od najznaΔajnijih srpskih pesnika MomΔilu NastasijeviΔu objavila je u formi eseja u uglednoj ediciji Argus, beogradske izdavaΔke kuΔe βVuk KaradΕΎiΔ`, 1976. Zastupljena je u viΕ‘e antologija savremene srpske poezije u zemlji i inostranstvu. KnjiΕΎevni rad Prvu pesniΔku knjigu objavila je u dvadesetoj godini, u kolekciji Prva knjiga, jednog od najstarijih i najznaΔajnijih izdavaΔa u Srbiji (`Matica srpska`, Novi Sad, 1966), a od tada je publikovala sedamnaest pesniΔkih zbirki, od kojih je najnovija, Hleb od ruΕΎa, izaΕ‘la u izdanju KnjiΕΎevne opΕ‘tine VrΕ‘ac, (2012). Prva pesniΔka knjiga, Vratio se VoloΔa, ilustrovana je fotografijama Tanjinog oca, umetniΔkog fotografa i fotoreportera Politike, Stevana KragujeviΔa, dok je monografija KragujeviΔ, Senta koje viΕ‘e nema, objavljena povodom 300. godine grada Sente, u izdanju Kulturno-obraznovnog centra βTurzo LajoΕ‘ iz Senteβ, 1997. godine, uraΔena na temelju umetniΔkih fotosa Stevana KragujeviΔa, ilustrovana stihovima njegove kΔeri Tanje, objavljenih u dopunjenoj verziji u posebnoj zbirci PejzaΕΎi nevidljivog (KnjiΕΎevna opΕ‘tina VrΕ‘ac, 2001). Prvi izbor iz njene celokupne poezije objavila je izdavaΔka kuΔa βAgoraβ iz Zrenjanina, (2009). Izabrane i nove pesme, pod nazivom Staklena trava priredio je i pogovor napisao pesnik i knjiΕΎevni kritiΔar Nenad Ε aponja. U okviru Edicije dobitnika knjiΕΎevne nagrade Milica StojadinoviΔ Srpkinja, i u izdanju Zavoda za kulturu Vojvodine, 2010. godine pojavio se novi izbor iz njene poezije, pod nazivom RuΕΎa, odista, koji je priredila i pogovorom propratila knjiΕΎevna kritiΔarka i esejistkinja Dragana Beleslijin. O stvaralaΕ‘tvu Tanje KragujeviΔ su pisali: pesnici i esejisti Ivan V. LaliΔ, Milica NikoliΔ, prof. dr Slavko GordiΔ, DraΕ‘ko ReΔep, dr Dragana Beleslijin, Dragan JovanoviΔ Danilov i Nenad Ε aponja, kao i knjiΕΎevni kritiΔari Δedomir MirkoviΔ, Vasa PavkoviΔ, Bojana StojanoviΔ PantoviΔ, DuΕ‘ica PotiΔ, Aleksandar B. LakoviΔ, i drugi. Gostovanja na festivalima Gostovala na festivalima poezije: StruΕ‘ke veΔeri poezije (Makedonija), PuΕ‘kinovi dani poezije (Rusija), Trg pesnika, Budva (Crna Gora). UΔestvovala u radu KnjiΕΎevne kolonije u SiΔevu (1994), u MeΔunarodnoj knjiΕΎevnoj koloniji u Δortanovcima (2008). Predstavljala Srbiju na Prvom transbalkanskom festiivalu poezije u Solunu (24-26. maj 2012). UΔestvovΠ°la na Δetvrtom meΔunarodnom festivalu knjiΕΎevnosti i filma u gradu Ordu (Turska) [3], 3-6. oktobar 2013. Tanja, 1978. Tanja, 1978. Tanja, 1987. Tanja, 1987. Legati porodice KragujeviΔ Istorijski arhiv Beograda Povodom pet decenija od objavljivanja prve pesniΔke knjige Vratio se VoloΔa, Istorijski arhiv u Beogradu priredio je (8 - 23. decembar) 2016. godine, istoimenu izloΕΎbu, kojom je autor postavke viΕ‘i arhivista Isidora StojanoviΔ predstavila autorske knjige, antologije, nagrade, artefakta i fotose, koji Δine deo Legata porodice KragujeviΔ, a obeleΕΎavaju ΕΎivot, uredniΔki i stvaralaΔki rad pesnikinje. Posebni segmenti postavke odnose na porodicu, prijatelje i saradnike, njihova pisma, fotose, knjige sa posvetama, poklone, raritetne knjige i predmete, koji Δine sastavni deo ovog Legata.[4] [5][6] UdruΕΎenje βAdligatβ Glavni Δlanak: ΠΠ΅Π³Π°Ρ Π’Π°ΡΠ΅ ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΠΠΈΠ½ΡΠ΅ ΠΡΡΠΈΡΠ° PorodiΔni legat Tanje KragujeviΔ i Vasilija Vince VujiΔa otvoren je 20. septembra 2019. godine u Muzeju srpske knjiΕΎevnosti β UdruΕΎenja za kulturu, umetnost i meΔunarodnu saradnju βAdligat` u Beogradu, i svedoΔi o sto pedeset godina rada u kulturi petoro pojedinaca od kojih je svako ostvario uspehe i na trajan naΔin postigao izuzetnost.[7] Pored pesnikinje Tanje KragujeviΔ i njenog supruga, profesora Zemunske gimnazije Vasilija Vince VujiΔa predstavljeni su roditelji Tanje KragujeviΔ, fotoreporter Stevan KragujeviΔ i Lepa KragujeviΔ koja nosi poΔasno zvanje neimara Radio Televizije Beograd. Iza ovih vrednih poslenika kulture ostali su brojni dokumenti i knjige, od znaΔaja za sferu novinarstva i srpsku kulturu. Centralna liΔnost ovog Legata je Joca VujiΔ, deda Vasilija Vince VujiΔa β velikoposednik, poΔasni Δlan Matice srpske, sakupljaΔ slovenske starine, Δuvar nacionalnog blaga Srba, istorijskih dokumenata, knjiga i umetniΔkih dela od kapitalne vrednosti, veliki dobrotvor i jedan od najplemenitih darovatelja srpske kulture. Legat predstavlja vaΕΎne predmete iz Kolekcije Joce VujiΔa (nekadaΕ‘njeg njegovog Muzeja u Senti, prvog takve vrste u Srbiji), a posebno, ustaniΔko oruΕΎje, narodnu noΕ‘nju, nakit od vanrednog znaΔaja, kao iumetniΔke slike.[8] Zbog naroΔitot zalaganja i doniranja projektu Adligata, Tanja KragujeviΔ i Vasilije Vince VujiΔ imaju status poΔasnih Δlanova β osniviΔa UdruΕΎenja Adligat. Prevodi Njena poezija se u prevodu na viΕ‘e jezika moΕΎe Δitati u najveΔoj svetskoj poetskoj antologiji u internet izdanju Lyrikline (www. lyrikline.org), kao i na njenom liΔnom vebsajtu (www.tanjakragujevic.com). Pesme su joj prevoΔene na nemaΔki, engleski, francuski, Ε‘panski, maΔarski, holandski, bugarski, makedonski, ruski, beloruski, italijanski, slovenaΔki, poljski, japanski i grΔki jezik. Posebno je zanimljivo izdanje Staklena trava, Sedam pesama na sedam jezika (francuski, nemaΔki, grΔki, maΔarski, italijanski, japanski, Ε‘panski), koju je objavila zrenjaninska Agora, 2012. Zastupljena u tematskim i drugim zbornicima u zemlji i inostranstvu, te u najvaΕΎnijim antologijama koje predstavjaju srpsku poeziju danas, izmeΔu ostalog: Poesia Serbia hoy, Debats (InstituciΓ³ Alfons el MagnΓ nim, Valensija, n.109, 2010/4), Les PoΓ¨tes de la MediterannΓ©e (predgovor Yves Bonnefoy, Gallimar & Culturesfrance, 2010); Hundert grams seele, Ten Decagrams of Soul, The Anthology of Serbian Poetry of the Second Part of Twentieth Century (priredio Robert Hodel, Leipziger Literaturverlag, 2011), The Anthology of Serbian Poetry of XX and XXI Century (Herg Benet Publishers, BukureΕ‘t, 2012), El Color de la Esencia (the Monography of New Serbian poetry (Silvia Monros StojakoviΔ, Anfora Nova, Ε panija, 2013). PrireΔivanje Priredila je knjigu za decu Desanke MaksimoviΔ Patuljak KukuruzoviΔ i Bajka o putevima (Slike Janeza Smolea; βZavod za udΕΎbenike i nastavna sredstva` i βNarodna knjige`, Beograd, 1979), kao i testamentarnu knjigu stihova modernog klasika Srbe MitroviΔa (1931β2007) Magline, sazveΕΎΔa (βRad`, Beograd, 2007), za koju je napisala pogovor. IzdavaΔki rad ViΕ‘e od petnaest godina bavila se izdavaΔkim radom. Kao urednik (βNarodna knjigaβ u Beogradu) kreirala je nekoliko kolekcija knjiga savremene knjiΕΎevnosti, sabrana i izabrana dela znaΔajnih svetskih autora (βDela Marine Cvetajeve`, 1990); ediciju βAlpha Lyrae` posveΔenu najznaΔajnijim imenima moderne svetske poezije (H. L. Borhes, Filip Larkin, Silvija Plat, Δeslav MiloΕ‘, Janis Ricos, H. M. Encensberger, TadeuΕ‘ RuΕΎeviΔ, Josif Brodski, Vislava Ε iimborska, Adam Zagajevski, Δarls SimiΔ i drugi). Urednik je biblioteke βArijelβ izdavaΔke kuΔe βAgoraβ, koja objavljuje najznaΔajnija pesniΔka imena savremene svetske poezije (Lucija Stupica, Stanislav BaranjΔak, Tasos Livaditis i drugi). Dela (bibliografija) Tanja KragujeviΔ pisanje neposredno poistoveΔuje sa traganjem za βspojenim sudovima ΕΎivota i poezijeβ, ne samo kroz pesniΔki izraz, veΔ i u posebnoj formi mikroeseja, Δija se struktura i intonacija usredsreΔuju na pesniΔka otkrovenja (pa i poetsku odbranu) fenomena svakidaΕ‘njeg ΕΎivljenja i maksimalno redukovan prozni izaraz, iz Δega je nastala autorki najsvojstvenija forma lirskog eseja. Knjiga Kutija za meseΔinu, objavljena je 2003, u KnjiΕΎevnoj opΕ‘tini VrΕ‘ac. Dodela nagrade Desanka MaksimoviΔ u Brankovini Poezija Vratio se VoloΔa, Sa fotografijama Stevana KragujeviΔa. Edicija βPrva knjiga`. Matica srpska, Novi Sad, 1966. Nesan, Sa grafiΔkim prilozima Lazara Vujaklije. Bagdala, KruΕ‘evac,1973. Stud, Prosveta, Beograd, 1978. Samica, Nolit, Beograd, 1986. Osmejak omΔice, KnjiΕΎevna opΕ‘tina VrΕ‘ac KOV, VrΕ‘ac, 1993. Divlji bulevar, Rad, Beograd, 1993. MuΕ‘ka srma, Srpska knjiΕΎevna zadruga, Beograd, l993. DuΕ‘a trna, Sa crteΕΎima Mihaila ΔokoviΔa Tikala. Prosveta, NiΕ‘,1995. Osmejak pod straΕΎom, KOV, VrΕ‘ac, 1995. Autoportret, sa krilom, Prosveta, Beograd,1996. SlovoΔuvar i slovoΔuvarka, Prosveta, Beograd, 1998. PejzaΕΎi nevidljivog, KOV, VrΕ‘ac, 2001. Godine, pesme, Edicija `Povelja`. Biblioteka Stefan PrvovenΔani, Kraljevo, 2002. Pismo na koΕΎi, Rad, Beograd, 2002. Njutnov dremeΕΎ, KnjiΕΎevno druΕ‘tvo Sveti Sava, Beograd, 2004. Ε½ena od pesme, KOV, VrΕ‘ac, 2006. Plavi sneg, KOV, VrΕ‘ac, 2008.[9] Staklena trava, Izabrane pesme. Priredio i pogovor napisao Nenad Ε aponja. Biblioteka `Arijel`, knjiga 1. Agora, Zrenjanin, 2009. Fotografija na koricama: Stevan KragujeviΔ, Put kroz ravnicu. RuΕΎa, odista, Zavod za kulturu Vojvodine. 2010. Izabrane pesme. Izbor i pogovor Dragana Beleslijin. Motel za zbogom, Biblioteka `Stefan PrvovenΔani`, Kraljevo, 2010. Hleb od ruΕΎa, KOV, VrΕ‘ac, 2012.[10] Od svetlosti, od praΕ‘ine, KnjiΕΎevna akademija Istok, KnjaΕΎevac, 2014. Efekat leptira, Kulturni centar Novog Sada, 2016. Korona, male pesme. Pogovor Jovica AΔin. Na korici: Alan BeΔiri, βTiski cvetβ. Ilustracije Maja SimiΔ, Δigoja, Beograd, 2017. Efekat leptira, RatkoviΔeve veΔeri poezije, Bijelo Polje, 2018. Extravaganza, pesme. Na koricama: Stevan KragujeviΔ, Rasuta svetlost, senke, Beograd. Pogovor Slavko GordiΔ. IzdavaΔi: Δigoja i autor. Beograd, 2019. Fraktali, Na koricama: Stevan KragujeviΔ, βVaga za liΕ‘Δeβ. Recenzent Svetlana Ε eatoviΔ. Pogovor SlaΔana IliΔ. IzdavaΔi: Δigoja Ε‘tampa i autor, Beograd, 2022. Korice za odlazeΔi glas. Recenzent Jovica AΔin. KOV, VrΕ‘ac, 2022.[11][12] Izabrane pesme Staklena trava. Izabrane i nove pesme. Biblioteka βArijelβ, knj. 1. Priredio i pogovor napisao Nenad Ε aponja. Agora, Zrenjanin, 2009. RuΕΎa, odista. Izabrane pesme. Edicija dobitnika knjiΕΎevne nagrade Milica StojadinoviΔ Srpkinja. Izbor i pogovor Dragana Beleslijin. Zavod za kulturu Vojvodine, Novi Sad, 2010. Trn o svili, izbor autora. Edicija βNagrada Desanke MaksimoviΔβ, knjiga 21, ZaduΕΎbina βDesanka MaksimoviΔβ i Narodna biblioteka Srbije, Beograd, 2016. Posebna monografska publikacija Stevan KragujeviΔ i Tanja KragujeviΔ: Senta koje viΕ‘e nema, KOC βTurzo LajoΕ‘β, Senta, 1997. Izdanje povodom 300. godiΕ‘njice grada Sente. Fotografije; Stevan KragujeviΔ. Stihovi: Tanja KragujeviΔ. Eseji Mitsko u NastasijeviΔevom delu. Biblioteka βArgus`. Vuk KaradΕΎiΔ, Beograd, 1976. Dodir paunovog pera. Knjiga Δitanja. Rad, Beograd, 1994. Trepet i Δvor. Druga knjiga Δitanja. Rad, Beograd, 1997. Orfej iz teretane. TreΔa knjiga Δitanja. Prosveta, Beograd, 2001. BoΕΎanstvo pesme. Eseji o poeziji Miodraga PavloviΔa, Ivana V. LaliΔa, Aleksandra RistoviΔa, Srbe MitroviΔa, DuΕ‘ana VukajloviΔa i Nenada Ε aponje. Prosveta, Beograd, 1999. Kutija za meseΔinu. Mali eseji. KOV, VrΕ‘ac, 2003. SviraΔ na vlati trave. Eseji. AGORA, Zrenjanin, 2006. Izgovoriti zvezdu. Mali eseji. AGORA, Zrenjanin, 2010. Talog nedovrΕ‘enog. Minuete. KnjiΕΎevna opΕ‘tina VrΕ‘ac, 2010. Telegrami i molitve, AGORA, Zrenjanin 2015. Svetlost za druge oΔi, Povelja, Kraljevo, 2016. ProΔi ispod Δarobnog luka, eseji ΠΈ lirski zapisi. Tanesi, Beograd, 2018 Putnik ka omegi (Tri pesnika, tri eseja: Eva Zonenbarg, Toni Hogland, Vislava Ε imborska). Pogovor Vladislava PetkoviΔ GordiΔ, crteΕΎi na korici Maja SimiΔ, Δigoja, Beograd, KuΔa poezije, Banja LukΠ° 2018. Sabranost, ListiΔi, zapisi, eseji. Recenzent Tamara ΠrstiΔ. CrteΕΎi na korici Goran ΠovaΔeviΔ, Δigoja, Beograd, 2022. Knjigu eseja o savremenim srpskim pesnicima BoΕΎanstvo pesme (o poeziji znaΔajnih savremenih srpskih pesnika (Miodraga PavloviΔa, Ivana V. LaliΔa, Aleksandra RistoviΔa, Srbe MitroviΔa, DuΕ‘ana VukajloviΔa i Nenada Ε aponje) objavila je beogradska `Prosveta` 1999. Knjiga SviraΔ na vlati trave (βAgoraβ, 2006) bavi se poezijom Desimira BlagojeviΔa, MiloΕ‘a Crnjanskog, Vaska Pope, Srbe MitroviΔa, Miroljuba TodoroviΔa i Nikole VujΔiΔa. Njeni eseji o domaΔoj i svetskoj literaturi, emitovani na talasima Radio Beorada (Drugi program) sakupljeni su u tri Knjige Δitanja, objavljene u Beogradu l994, 1997, 2001. Zbirku malih eseja o knjigama poezije savremene svetske i domaΔe knjiΕΎevnosti Izgovoriti zvezdu objavila je izdavaΔka kuΔa βAgoraβ (edicija Ogledalo), 2010, a iste godine vrΕ‘aΔki KOV publikovao je novu knjigu njenih lirskih zapisa i mikroeseja Talog nedovrΕ‘enog. PrireΔivanje Patuljak KukuruzoviΔ i Bajka o putevima (Slike Janeza Smolea; Zavod za udΕΎbenike i nastavna sredstva i βNarodna knjige`, Beograd, 1979. Srba MitroviΔ: Magline, sazveΕΎΔa, pesme. PrireΔivanje i pogovor: Tanja KragujeviΔ. Biblioteka βRad`. Rad, Beograd, 2007. Prevedena poezija Staklena trava, sedam pesama na sedam jezika (francuski, nemaΔki, grΔki, maΔarski, italijanski, japanski, Ε‘panski). Agora, Zrenjanin, 2012. Fotografija na koricama: Stevan KragujeviΔ, put kroz ravnicu.[13] SeΔanje svile, Izbor iz zbirke Hleb od ruΕΎa. Na srpskom i u prevodu na engleski (Marija KneΕΎeviΔ), francuski (Marilyne Bertoncini) i Ε‘panski (Silvija Monros StojakoviΔ). O Hlebu od ruΕΎa (pogovor) Vasa PavkoviΔ. Prevod teksta pogovora na engleski Nikola KrznariΔ. Na korici: Katarina AlempijeviΔ, Linea alba III, objekat od papira. Fotografija pesnikinje: Ε½ivko NikoliΔ. KniΕΎevno druΕ‘tvo βSveti Savaβ, edicija βDruga obalaβ, Beograd, 2015. Prepevi Kajetan KoviΔ. Pesme. Izbor i pogovor JoΕΎe Snoj. Prevod Tatjana DetiΔek. Prepev Tanja KragujeviΔ. Narodna knjiga, Beograd, 1974. Tone PavΔek, Pesme. Izbor i pogovor Tode Δolak. Prevod Tatjana DetiΔek-VujasinoviΔ. Prepev Tanja KragujeviΔ. Narodna knjiga, Beograd, 1977. Svetlana MakaroviΔ: Pesme. Izbor, prevod i pogovor Marija MitroviΔ. Prepev Tanja KragjeviΔ. Narodna knjiga,Beograd, 1977. Marina Cvetajeva, Dela, Narodna knjiga 1990, priredila Milica NikoliΔ. Knjiga I, Pesme i poeme. Marina Cvetajeva: Pohvala vremenu. Izabrane pesme. Priredila Milica NikoliΔ. Preveli: Olga VlatkoviΔ, Mirjana VukmiroviΔ, Jelica Drenovac, Danilo KiΕ‘, Zlata KociΔ, Tanja KragujeviΔ, Ljudmila Lisina. Biblioteka βAtlas vetrovaβ, KnjiΕΎevna opΕ‘tina VrΕ‘ac, 1997. Radila je, u saradnji sa prevodiocima, na viΕ‘e knjiga prepeva, a njeno sudelovanje u prevodima stihova Marine Cvetajeve uvrΕ‘Δeno je Antologiju prevoda Miodraga SibinoviΔa: Antologija ruske lirike X-XXI vek, knjiga II (Prva Δetvrtina - sredina XX veka; Marina Cvetajeva, βDuΕ‘a`, prevod Ljudmina Lisina, prepev Tanja KragujeviΔ, pp. 132). Paideja, Beograd, 2007. Antologije (izbor) Poezija Tanje KragujeviΔ zastupljlena je u viΕ‘e desetina antologija u zemlji i inostranstvu,u zbornicima i antologijskim presecima koji su predstavljali knjiΕΎevnost Jugoslavije, kao i u reprezentativnim izborima iz srpske poezije novijeg doba, kao i u razliΔitim njenim tematskim selekcijama - od memorijalnih zbornika Druge Beogradske gimnazije ili FiloloΕ‘kog fakuteta u Beogradu, do posebnih antologijskih izbora (ljubavne poezije, poezije o Beogradu, najlepΕ‘ih pesama o vodi) - a isto tako i u opseΕΎnim hronoloΕ‘kim pregledima i najaktuelnijim izborima iz srpskog pesniΕ‘tva 20. i poΔetka 21. veka. IzmeΔu ostalih, tu spadaju i ove knjige: Radoslav VojvodiΔ, Srpske pesnikinje od Jefimije do danas, Slovo ljubve, Beograd,1972. Jovica AΔin, KljuΔevi. Iz novijeg pesniΕ‘tva u Jugoslaviji, 1968-1984, Kov, VrΕ‘ac, 1984. Ajsa Zahirovic, Yugoslav women`s poetry, India,1986. Zlatno zrno vremena, Pesnici Druge beogradske gimanziije, Beograd, 1991. Pesnici Vasku Popi, Matica srpska, SANU - ogranak u Novom Sadu i Dokumentacioni centar Vasko Popa, Novi Sad, Beogad, 2003. Bojana StojanoviΔ-PantoviΔ, Panorama srpskog pesniΕ‘tva kraja XX veka, Hrvatsko druΕ‘tvo pisaca i Durieux, Zagreb, 2006. Zlatko Krasni, Srpska poezija. Poseban broj Δasopisa Podium, BeΔ, 2009. Pesnici Mediterana, Galimar, 2010. Robert Hodel, Deset deka duΕ‘e. Srpska poezija druge polovine XX veka, Lajpcig, 2011. Miodrag SibinoviΔ, Vetar u grivi. Konj u poeziji slovenskih naroda. Beograd, 2011. Nenad GrujiΔiΔ, Antologija srpske poezije (1847β2000), Sremski Karlovci, 2012. Antologija srpske poezije XX i poΔetka XXI veka, BukureΕ‘t, 2012. MiloΕ‘ JankoviΔ, 365 ljubavnih, Beograd, 2013. Silvija Monros StojakoviΔ, Boja suΕ‘tine, savremena srpska poezija, Rute, Ε panija, 2013. Antologija srpske erotske poezije, prireΔivanje i predgovor Mirko MagaraΕ‘eviΔ, Akademska knjiga, Novi Sad, 2016. Πd A do Ε . Osam vekova srpske poezije, priredio Johan Lavundi (Johann Lavundi). Predgovor, fusnote, biografije, prevod pesama na nemaΔki jezik Johan Lavundi. Banatski kulturni centar, Novo MileΕ‘evo, 2017. Ako sam ja ona, Antologija pesama dobitnica knjiΕΎevne nagrade βMilica StojadinoviΔ Srpkinjaβ, 2009β2019, priredila Dragana V. Todoreskov, Πulturni centar Vojvodine βMiloΕ‘ Crnjanskiβ, Novi Sad, 2020. Senke i njihovi predmeti 1991- 2020, Antologija novijeg srpskog pesniΕ‘tva. Priredio SaΕ‘a RadojΔiΔ, Povelja, Kraljevo, 2021. Internet antologija Od 10. aprila 2009. godine, stihovi Tanje KragujeviΔ na viΕ‘e jezika mogu se Δitati u stalnoj prezentaciji najveΔe svetske internet antologije Lyrikline.org.[14] O poeziji Tanje KragujeviΔ Poezija Tanje KragujeviΔ. Zbornik radova. Edicija βDesankini majski razgovoriβ, knjiga 34. ZaduΕΎbina βDesanka MaksimoviΔβ i Narodna biblioteka Srbije, Beograd, 2017. Priredila Mirjana StaniΕ‘iΔ. Autori: profesor emeritus dr Slavko GordiΔ, Milica NikoliΔ, Vasa PavkoviΔ, prof. dr Bojan ΔorΔeviΔ, Darija Ε½iliΔ, dr Mila MedigoviΔ StefanoviΔ, Tamara KrstiΔ, Sonja MilovanoviΔ i prof. dr Vladislava GordiΔ. Nagrade Brankova nagrada, za knjigu pesama Vratio se VoloΔa, 1966.[15] Plaketa Senta, za knjiΕΎevni i kulturni doprinos, 1968. Nagrada βIsidora SekuliΔβ, za esej βMitsko u NastasijeviΔevom deluβ, 1976.[16] Plaketa grada Beograda, za knjiΕΎevni i kulturni doprinos, 1984. Nagrada βΔura JakΕ‘iΔβ, za knjigu pesama Divlji bulevar, 1994. Nagrada βMilan BogdanoviΔβ, za kritiΔki tekst o knjizi Pesme Dragoslava AndriΔa, 1996. Nagrada βMilica StojadinoviΔ Srpkinjaβ, za zbirku pesama Staklena trava, 2009.[17] Nagrada βPeΔat varoΕ‘i sremskokarlovaΔkeβ, za knjigu pesama Hleb od ruΕΎa, 2013.[18] Nagrada βRade TomiΔβ, za pesniΔki rukopis Od svetlosti, od praΕ‘ine, 2014.[19] Nagrada βDesanka MaksimoviΔβ, 2015.[20][21] Nagrada βLenkin prstenβ, za pesmu βVodaβ, 2015.[22][23] Nagrada βGraΔaniΔka poveljaβ, 2016. Nagrada βRisto RatkoviΔβ, za knjigu pesama Efekat leptira, 2017.[24] Nagrada βDrainacβ, za knjigu pesama Extravaganza, 2020.[25] Posebna priznanja Srpski filantropski forum i Koalicija za dobroΔinstvo uruΔili su na KolarΔevom narodnom univerzitetu povodom petog Nacionalnog dana davanja 9. oktobra 2022. godine, priznanja kao znak zahvalnosti. Priznanja su uruΔena pojedincima koji su formiranjem legata znaΔajno obogatili kulturu Srbije. Zahvalnice su povodom osnivanja Legata u Adligatu β UdruΕΎenju za kulturu, umetnost i meΔunarodnu saradnju β dobili izmeΔu drugih donatora, Tanja KragujeviΔ, kao i njen suprug Vailije Vince VujiΔ.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Knjiga Ex ponto, nemiri , lirika ma koliko se doΕΌivljava kao okrenutost pesnika sebi i svom unutraΕ‘njem svetu, kao razgovor s duΕ‘om, ona je i obraΔanje pesnika Δitaocu, Bogu, ljudima i dijalog sa svima njima, i to je ono Ε‘to je Δini aktuelnom i danas. Jer, AndriΔ ispovedanje diΕΌe na nivo opΕ‘teg saznanja i univerzalnog iskustva u kome prepoznajemo i sebe i druge, proΕ‘le, sadaΕ‘nje i buduΔe stradalnike. Ivo AndriΔ (Dolac, kod Travnika, 9. oktobar 1892 β Beograd, 13. mart 1975) bio je srpski i jugoslovenski knjiΕΎevnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije.[a] Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost βza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeβ.[5] Kao gimnazijalac, AndriΔ je bio pripadnik naprednog revolucionarnog pokreta protiv Austrougarske vlasti Mlada Bosna i strastveni borac za osloboΔenje juΕΎnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije. U austrijskom Gracu je diplomirao i doktorirao, a vreme izmeΔu dva svetska rata proveo je u sluΕΎbi u konzulatima i poslanstvima Kraljevine Jugoslavije u Rimu, BukureΕ‘tu, Gracu, Parizu, Madridu, Briselu, Ε½enevi i Berlinu.[6] Bio je Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti u koju je primljen 1926. godine. Njegova najpoznatija dela su pored romana Na Drini Δuprija i TravniΔka hronika, Prokleta avlija, GospoΔica i Jelena, ΕΎena koje nema. U svojim delima se uglavnom bavio opisivanjem ΕΎivota u Bosni za vreme osmanske vlasti. U Beogradu je osnovana ZaduΕΎbina Ive AndriΔa, prva i najvaΕΎnija odredba piΕ‘Δeve oporuke bila je da se njegova zaostavΕ‘tina saΔuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zaduΕΎbina, nameni za opΕ‘te kulturne i humanitarne potrebe. Na osnovu piΕ‘Δeve testamentarne volje, svake godine dodeljuje se AndriΔeva nagrada za priΔu ili zbirku priΔa napisanu na srpskom jeziku Ivo AndriΔ je roΔen 9. oktobra ili 10. oktobra 1892. godine[7][8][9] u Docu pored Travnika u tadaΕ‘njoj Austrougarskoj od oca Antuna AndriΔa (1863β1896)[10], Ε‘kolskog posluΕΎitelja, i majke Katarine AndriΔ (roΔena PejiΔ). BuduΔi veliki pisac se rodio u Docu sticajem okolnosti, dok mu je majka boravila u gostima kod rodbine. AndriΔ je kao dvogodiΕ‘nji deΔak ostao bez oca koji je umro od posledica tuberkuloze. OstavΕ‘i bez muΕΎa i suoΔavajuΔi se sa besparicom, Ivina majka je zajedno sa sinom preΕ‘la da ΕΎivi kod svojih roditelja u ViΕ‘egrad gde je mladi AndriΔ proveo detinjstvo i zavrΕ‘io osnovnu Ε‘kolu.[11][12][13][14] AndriΔ je 1903. godine upisao sarajevsku Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovaΔku srednju Ε‘kolu. Za gimnazijskih dana, AndriΔ poΔinje da piΕ‘e poeziju i 1911. godine u βBosanskoj viliβ objavljuje svoju prvu pesmu βU sumrakβ.[15] Kao gimnazijalac, AndriΔ je bio vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik naprednog nacionalistiΔkog pokreta Mlada Bosna i strastveni borac za osloboΔenje juΕΎnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije.[16] DobivΕ‘i stipendiju hrvatskog kulturno-prosvetnog druΕ‘tva βNapredakβ, AndriΔ oktobra meseca 1912. godine zapoΔinje studije slovenske knjiΕΎevnosti i istorije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveuΔiliΕ‘ta u Zagrebu. Naredne godine prelazi na BeΔki univerzitet ali mu beΔka klima ne prija i on, nasledno optereΔen osetljivim pluΔima, Δesto boluje od upala. ObraΔa se za pomoΔ svom gimnazijskom profesoru, Tugomiru AlaupoviΔu, i veΔ sledeΔe godine prelazi na Filozofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu. U Krakovu je stanovao kod porodice Δija je Δerka Jelena IΕΎikovska mogla da bude prototip za βJelenu, ΕΎenu koje nemaβ.[17] Prvi svetski rat Godine 1914, na vest o sarajevskom atentatu i pogibiji Nadvojvode Franca Ferdinanda, AndriΔ pakuje svoje studentske kofere, napuΕ‘ta Krakov i dolazi u Split. Odmah po dolasku u Split, sredinom jula, austrijska policija ga hapsi i odvodi prvo u Ε‘ibensku, a potom u mariborsku tamnicu u kojoj Δe, kao politiΔki zatvorenik i pripadnik Mlade Bosne, ostati do marta 1915. godine. Za vreme boravka u mariborskom zatvoru, AndriΔ je intenzivno pisao pesme u prozi.[18] Po izlasku iz zatvora, AndriΔu je bio odreΔen kuΔni pritvor u OvΔarevu i Zenici u kojem je ostao sve do leta 1917. godine, kada je objavljena opΕ‘ta amnestija, posle Δega se vratio u ViΕ‘egrad. IzmeΔu dva rata Nakon izlaska iz kuΔnog pritvora zbog ponovljene bolesti pluΔa, odlazi na leΔenje u Zagreb, u Bolnicu Milosrdnih sestara gde dovrΕ‘ava knjigu stihova u prozi koja Δe pod nazivom βEx Pontoβ biti objavljena u Zagrebu 1918. godine. Nezadovoljan posleratnom atmosferom u Zagrebu, AndriΔ ponovo moli pomoΔ Tugomira AlaupoviΔa, i veΔ poΔetkom oktobra 1919. godine poΔinje da radi kao Δinovnik u Ministarstvu vera u Beogradu. Beograd ga je srdaΔno prihvatio i on intenzivno uΔestvuje u knjiΕΎevnom ΕΎivotu prestonice, druΕΎeΔi se sa MiloΕ‘em Crnjanskim, Stanislavom Vinaverom, Simom PanduroviΔem, Sibetom MiliΔiΔem i drugim piscima koji se okupljaju oko kafane βMoskvaβ. Ivo AndriΔ u svom domu u Beogradu koji je pretvoren u Spomen-muzej Ive AndriΔa. AndriΔ je imao veoma uspeΕ‘nu diplomatsku karijeru: godine 1920. bio je postavljen za Δinovnika u poslanstvu u Vatikanu, a potom je radio kao diplomata u konzulatima u BukureΕ‘tu, Trstu i Gracu.[19] U to vreme objavio je zbirku pesama u prozi βNemiriβ, pripovetke βΔorkan i Ε vabicaβ, βMustafa MadΕΎarβ, βLjubav u kasabiβ, βU musafirhaniβ i ciklus pesama βΕ ta sanjam i Ε‘ta mi se dogaΔaβ. U junu 1924. godine je na Univerzitetu u Gracu odbranio doktorsku tezu βRazvoj duhovnog ΕΎivota u Bosni pod uticajem turske vladavineβ (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). Na predlog Bogdana PopoviΔa i Slobodana JovanoviΔa, 1926. godine, Ivo AndriΔ biva primljen za Δlana Srpske kraljevske akademije, a iste godine u Srpskom knjiΕΎevnom glasniku objavljuje pripovetku βMara milosnicaβ. Tokom 1927. godine radio je u konzulatima u Marselju i Parizu, a naredne godine u poslanstvu u Madridu. Iste godine objavljena je njegova pripovetka βMost na Ε½epiβ. Od 1930. do 1933. godine bio je sekretar stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri DruΕ‘tvu naroda u Ε½enevi. 1934. godine postaje urednik Srpskog knjiΕΎevnog glasnika i u njemu objavljuje pripovetke βOlujaciβ, βΕ½eΔβ i prvi deo triptiha βJelena, ΕΎena koje nemaβ. Po dolasku Milana StojadinoviΔa na mesto predsednika vlade i ministra inostranih poslova, jula 1935. je postavljen za vrΕ‘ioca duΕΎnosti naΔelnika PolitiΔkog odeljenja Ministarstva unutraΕ‘njih poslova.[20] U vladi Milana StojadinoviΔa viΕ‘e od dve godine, od 1937. do 1939, obavljao je duΕΎnost zamenika ministra inostranih poslova.[21] Ivo je 16. februara 1939. na godiΕ‘njoj skupΕ‘tini Srpske kraljevske akademije, na predlog profesora Bogdana PopoviΔa, slikara UroΕ‘a PrediΔa i vajara ΔorΔa JovanoviΔa, izabran jednoglasno u zvanje redovnog Δlana Akademije.[22] Diplomatska karijera Ive AndriΔa tokom 1939. godine doΕΎivljava vrhunac: prvog aprila izdato je saopΕ‘tenje da je Ivo AndriΔ postavljen za opunomoΔenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu.[23] AndriΔ stiΕΎe u Berlin 12. aprila, a 19. aprila predaje akreditive kancelaru Rajha β Adolfu Hitleru.[24] Drugi svetski rat U jesen, poΕ‘to su Nemci okupirali Poljsku i mnoge nauΔnike i umetnike odveli u logore, AndriΔ interveniΕ‘e kod nemaΔkih vlasti da se zarobljeniΕ‘tva spasu mnogi od njih. Zbog neslaganja sa politikom vlade u rano proleΔe 1941. godine AndriΔ nadleΕΎnima u Beogradu podnosi ostavku na mesto ambasadora, ali njegov predlog nije prihvaΔen i 25. marta u BeΔu, kao zvaniΔni predstavnik Jugoslavije prisustvuje potpisivanju Trojnog pakta. Dan posle bombardovanja Beograda, 7. aprila, AndriΔ sa osobljem napuΕ‘ta Berlin. Naredna dva meseca su proveli na Bodenskom jezeru. Odbio je da se skloni u Ε vajcarsku,[25] i sa osobljem i Δlanovima njihovih porodica, 1. juna 1941. je specijalnim vozom doputovao u Beograd, Δime se zavrΕ‘ila njegova diplomatska karijera. Novembra 1941. je penzionisan na sopstveni zahtev, mada je odbio da prima penziju.[26] Rat provodi u Beogradu u izolaciji. Odbija da potpiΕ‘e Apel srpskom narodu kojim se osuΔuje otpor okupatoru.[27] Iz moralnih razloga je odbio poziv kulturnih radnika, da se njegove pripovetke ukljuΔe u βAntologiju savremene srpske pripovetkeβ za vreme dok βnarod pati i stradaβ: βKao srpski pripovedaΔ, kao dugogodiΕ‘nji saradnik Srpske knjiΕΎevne zadruge i Δlan njenog bivΕ‘eg KnjiΕΎevnog odbora, ja bih se u normalnim prilikama, razumljivo, odazvao ovom pozivu. Danas mi to nije moguΔe, jer u sadaΕ‘njim izuzetnim prilikama, ne ΕΎelim i ne mogu da uΔestvujem u ni u kakvim publikacijama, ni sa novim, ni sa ranije veΔ objavljenim svojim radovima.β U tiΕ‘ini svoje iznajmljene sobe u Prizrenskoj ulici, piΕ‘e prvo roman TravniΔka hronika, a krajem 1944. godine okonΔava i roman Na Drini Δuprija. Oba romana objaviΔe u Beogradu nekoliko meseci po zavrΕ‘etku rata. Krajem 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman GospoΔica.[28] Nakon rata AndriΔev grob u Aleji zasluΕΎnih graΔana na beogradskom Novom groblju. Godine 1946. postaje predsednik Saveza knjiΕΎevnika Jugoslavije.[26] Tokom 1946. godine objavljuje βPismo iz 1920. godineβ. IzmeΔu 1947. i 1953. godine objavljuje pripovetke βPriΔa o vezirovom slonuβ, nekoliko tekstova o Vuku KaradΕΎiΔu i NjegoΕ‘u, βPriΔa o kmetu Simanuβ, βBife Titanikβ, βZnakoviβ, βNa sunΔanoj straniβ, βNa obaliβ, βPod GrabiΔemβ, βZekoβ, βAska i vukβ, βNemirna godinaβ i βLicaβ. Godine 1954, postao je Δlan KomunistiΔke partije Jugoslavije. Potpisao je Novosadski dogovor o srpskohrvatskom knjiΕΎevnom jeziku. Roman βProkleta avlijaβ je Ε‘tampao u Matici srpskoj 1954. godine. OΕΎenio se 1958. godine kostimografom Narodnog pozoriΕ‘ta iz Beograda, Milicom BabiΔ, udovicom AndriΔevog prijatelja, Nenada JovanoviΔa.[29] Nobelov komitet 1961. godine dodeljuje AndriΔu Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost βza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeβ. Besedom βO priΔi i priΔanjuβ se 10. decembra 1961. godine zahvalio na priznanju. AndriΔ je novΔanu nagradu od milion dolara dobijenu osvajanjem Nobelove nagrade u potpunosti poklonio za razvoj bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini.[30] Dana 16. marta 1968. AndriΔeva supruga Milica umire u porodiΔnoj kuΔi u Herceg Novom. SledeΔih nekoliko godina AndriΔ nastoji da svoje druΕ‘tvene aktivnosti svede na najmanju moguΔu meru, mnogo Δita i malo piΕ‘e. Zdravlje ga polako izdaje i on Δesto boravi u bolnicama i banjama na leΔenju. Bio je Δlan Upravnog odbora Srpske knjiΕΎevne zadruge od 1936. do 1939. i od 1945. do smrti 1975. godine.[31] AndriΔ umire 13. marta 1975. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Aleji zasluΕΎnih graΔana. KnjiΕΎevni rad AndriΔ je u knjiΕΎevnost uΕ‘ao pesmama u prozi βU sumrakβ i βBlaga i dobra meseΔinaβ objavljenim u βBosanskoj viliβ 1911. godine.[32] Pred Prvi svetski rat, u junu 1914. godine, u zborniku Hrvatska mlada lirika objavljeno je Ε‘est AndriΔevih pesama u prozi (βLanjska pjesmaβ, βStrofe u noΔiβ, βTamaβ, βPotonuloβ, βJadni nemirβ i βNoΔ crvenih zvijezdaβ).[32] Prvu knjigu stihova u prozi - βEx Pontoβ - AndriΔ je objavio 1918. godine u Zagrebu, a zbirku βNemiriβ Ε‘tampao je u Beogradu 1920. godine.[33] Spomenik Ivi AndriΔu u Beogradu AndriΔevo delo moΕΎemo podeliti u nekoliko tematsko-ΕΎanrovskih celina. U prvoj fazi, koju obeleΕΎavaju lirika i pesme u prozi (Ex Ponto, Nemiri), AndriΔev iskaz o svetu obojen je liΔnim egzistencijalno-spiritualnim traganjem koje je delimiΔno bilo podstaknuto i lektirom koju je u to vreme Δitao (Kirkegor na primer). MiΕ‘ljenja kritike o umetniΔkim dosezima tih ranih radova podeljena su: dok srpski kritiΔar Nikola MirkoviΔ u njima gleda vrhunsko AndriΔevo stvaralaΕ‘tvo, hrvatski knjiΕΎevni istoriΔar Tomislav Ladan smatra da se radi o nevaΕΎnim adolescentskim nemirima koji odraΕΎavaju piΕ‘Δevu nezrelost i nemaju dublje ni univerzalnije vrednosti. Druga faza, koja traje do Drugog svetskog rata, obeleΕΎena je AndriΔevim okretanjem pripovedaΔkoj prozi i, na jeziΔkom planu, definitivnim prelaskom na srpsku ekavicu. Po opΕ‘tem priznanju, u veΔini pripovedaka AndriΔ je naΕ‘ao sebe, pa ta zrela faza spada u umetniΔki najproduktivnije, s veΔinom AndriΔevih najcenjenijih priΔa. Pisac nije bio sklon knjiΕΎevnim eksperimentima koji su dominirali u to doba, nego je u klasiΔnoj tradiciji realizma 19. veka, plastiΔnim opisima oblikovao svoju vizuru Bosne kao razmeΔa istoka i zapada, natopljenu iracionalizmom, konfesionalnim animozitetom i emocionalnim erupcijama. LiΔnosti su pripadnici sve Δetiri etniΔko-konfesionalne zajednice (Muslimani, Jevreji, Hrvati, Srbi β uglavnom prozvani po konfesionalnim, Δesto pejorativnim imenima (Vlasi, Turci)), uz pojave stranaca ili manjina (Jevreji, strani Δinovnici), a vremensko razdoblje pokriva uglavnom 19. vek, ali i prethodne vekove, kao i 20. TreΔa faza obeleΕΎena je obimnijim delima, romanima Na Drini Δuprija, TravniΔka hronika, GospoΔica i nedovrΕ‘enim delom OmerpaΕ‘a Latas, kao i pripovetkom Prokleta avlija. Radnja veΔine ovih dela je uglavnom smeΕ‘tena u Bosni, u njenu proΕ‘lost ili u narativni spoj proΕ‘losti i sadaΕ‘njosti gde je pisac, na zasadama franjevaΔkih letopisa i spore, sentencama protkane naracije, uspeo da kreira upeΔatljiv svet βOrijenta u Evropiβ. PiΕ‘Δevo se pripovedanje u navedenim delima odlikuje uverljivo doΔaranom atmosferom, upeΔatljivim opisima okoline i ponaΕ‘anja i psiholoΕ‘kim poniranjem. Osim tih dela, autor je u ovom periodu objavio i niz pripovedaka, putopisne i esejistiΔke proze i poznato i Δesto citirano delo, zbirku aforistiΔkih zapisa Znakovi pored puta (posthumno izdato), nesumnjivo jedno od AndriΔevih najvrednijih dela. AndriΔ o umetnosti Ivo AndriΔ 1922. godine Svoje shvatanje smisla i suΕ‘tine umetnosti AndriΔ je izlagao, bilo u posebnim napisima bilo implicitno, u pojedinim pasaΕΎima svog umetniΔkog dela. U tom pogledu posebno se istiΔe njegov esej Razgovor sa Gojom, pripovetka Aska i vuk, beseda povodom dobijanja Nobelove nagrade, βO priΔi i priΔanjuβ i zbirka aforistiΔkih zapisa βZnakovi pored putaβ. UmetniΔko stvaranje je po AndriΔu sloΕΎen i naporan Δin koji se vrΕ‘i po diktatu Δovekove nagonske potrebe za stvaranjem. U osnovi nagonska, Δovekova potreba za lepotom odbrana je od umiranja i zaborava; ona je dijalektiΔka suprotnost zakonima prolaznosti. U igri jagnjeta iz alegorijske pripovetke Aska i vuk simbolizovan je umetniΔki nagon Δovekov kao βinstinktivan otpor protiv smrti i nestajanjaβ koji βu svojim najviΕ‘im oblicima i dometima poprima oblik samog ΕΎivotaβ. Umetnost i volja za otporom, kazuje AndriΔ na kraju ove pripovetke, pobeΔuje sve, pa i samu smrt, a svako pravo umetniΔko delo Δovekova je pobeda nad prolaznoΕ‘Δu i troΕ‘noΕ‘Δu ΕΎivota. Ε½ivot je AndriΔevom delu divno Δudo koje se neprestano troΕ‘i i osipa, dok umetniΔka dela imaju trajnu vrednost i ne znaju za smrt i umiranje. StvaralaΔki akt, po AndriΔevom shvatanju, nije prost reproduktivan Δin kojim se gola fotografije unosi u umetniΔko dela. Umetnost, istina, mora da ima dubokih veza sa ΕΎivotom, ali umetnik od materijala koji mu pruΕΎa ΕΎivot stvara nova dela koja imaju trajnu lepotu i neprolazan znaΔaj. Fenomen stvaralaΕ‘tva ogleda se u tome Ε‘to umetnici izdvajaju iz ΕΎivota samo one pojave koje imaju opΕ‘tije i dublje znaΔenje. DajuΔi takvim pojavama umetniΔki oblik, umetnici ih pojaΔavaju βjedva primetno za jednu liniju ili jednu nijansu u bojiβ, stvarajuΔi umetniΔku lepotu koja otada sama nastavlja svoju slobodnu sudbinu. Sve Ε‘to u ΕΎivotu postoji kao lepota β delo je Δovekovih ruku i njegova duha. Sastavni je deo βΕΎivota i autentiΔan oblik ljudskog ispoljavanjaβ, stvoren za jedan lepΕ‘i i trajniji ΕΎivot. Mostovi i arhitektonske graΔevine najbolje ilustruju AndriΔevo shvatanje trajnosti lepote koju Δovek stvara. Anonimni neimar iz Mosta na Ε½epi spasava se od zaborava time Ε‘to svoju stvaralaΔku viziju prenosi u kamenu lepotu luka razapetog nad obalama pod kojima kao prolaznost protiΔu huΔne vode Ε½epe. Funkcija umetnosti je i u naporu umetnika da svoje delo ukljuΔi u trajne tokove ΕΎivota, da Δoveka izvede iz βuskog kruga ... samoΔe i uvede ga u prostran i veliΔanstven svet ljudske zajedniceβ. Postojanje zla u Δoveku i ΕΎivotu ne sme da zaplaΕ‘i umetnika niti da ga odvede u beznaΔe. I zlo i dobro, kao dijalektiΔke autonomne sile, samo su latentnost ΕΎivota i ljudske prirode. DuΕΎnost je umetnika da otkriva i jedno i drugo, ali, istovremeno, i da svojim delom utire put spoznaji da je moguΔe pobediti zlo i stvoriti ΕΎivot zasnovan na dobroti i pravdi. Umetnost je duΕΎna da Δoveku otkriva lepotu napora podviΕΎnika koji koraΔaju ispred savremenika i predoseΔaju buduΔe tokove ΕΎivota. Tako umetnost stalno otvara perspektive ΕΎivotu pojedinaca, naroda i ΔoveΔanstva, u podvizima i porazima onih koji su prethodili umetnost nalazi nataloΕΎena iskustva ΔoveΔanstva. Prohujala stoleΔa sublimiΕ‘u Δovekovo iskustvo oko nekolikih legendi, koje potom inspiriΕ‘u umetnika. Smisao savremenosti je u stvaralaΔkom prenoΕ‘enju iskustva proΕ‘losti u one vrednosti savremenog stvaranja koje Δe, nadΕΎivljavajuΔi nas, korisno posluΕΎiti potomcima. βSamo neuki, nerazumni ljudi β kaΕΎe AndriΔ β mogu da smatraju i da je proΕ‘lost mrtva i neprolaznim zidom zauvek odvojena od sadaΕ‘njice. Istina je, naprotiv, da je sve ono Ε‘to je Δovek mislio i oseΔao i radio neraskidivo utkao u ono Ε‘to mi danas mislimo, oseΔamo i radimo. Unositi svetlost nauΔne istine u dogaΔaje proΕ‘losti, znaΔi sluΕΎiti sadaΕ‘njostiβ. Svrha umetnosti je u povezivanju proΕ‘losti, sadaΕ‘njosti i buduΔnosti, u povezivanju βsuprotnih obala ΕΎivota, u prostoru, u vremenu, u duhuβ. Po AndriΔevom shvatanju umetnik je i vesnik istine, a njegovo delo poruka kojom se iskazuje sloΕΎena stvarnost ljudske istorije. On je βjedan od bezbrojnih neimara koji rade na sloΕΎenom zadatku ΕΎivljenja, otkrivanja i izgraΔivanja ΕΎivotaβ. OpisujuΔi svoje stvaralaΔke trenutke, AndriΔ kazuje: βNi traga da se vratim sebi. Samo da mogu, kao surovo drvo i studen metal, u sluΕΎbi ljudske slabosti i veliΔine, u zvuk da se pretvorim i da ljudima i njihovoj zemlji potpuno razumno prenesem bezimene melodije ΕΎivota ...β GovoreΔi o opasnostima koje vrebaju umetnika, AndriΔ posebno upozorava na formalizam reΔi i dela: βBeskrajno nagomilavanje velikih reΔi sve nam manje kazuje Ε‘to se viΕ‘e ponavlja i pod njim izdiΕ‘u istina i lepota kao robinjeβ. Najdublji poraz doΕΎivljuje onaj umetnik koji smatra da βprasak reΔi i vitlanje slika mogu biti umetniΔka lepota. Istina, svakom pravom umetniΔkom delu potreban je i estetski sjaj, ali on se ostvaruje samo u jednostavnosti. βSavrΕ‘enstvo izraΕΎavanja forme β kaΕΎe AndriΔ β sluΕΎba je sadrΕΎiniβ. PruΕΎajuΔi βzadovoljstvo bez patnje i dobro bez zlaβ, umetniΔko delo Δe pruΕΎiti Δoveku najviΕ‘i vid ΕΎivota β Δesta je poruka AndriΔevog dela. AndriΔeva vizija harmoniΔnog ΕΎivota buduΔeg ΔoveΔanstva zasnovana je upravo na uverenju da Δe umetniΔka lepota uniΕ‘titi zlo i izmiriti protivreΔnosti Δovekovog bitisanja. Napomena: Tekst ovog Δlanka je delom, ili u potpunosti, prvobitno bio preuzet sa prezentacije Znanje.org uz odobrenje. UmetniΔki postupak PoΕ‘tanska marka s likom Ive AndriΔa, deo serije maraka pod imenom βVelikani srpske knjiΕΎevnostiβ koju je izdala Srbijamarka, PTT Srbija, 2010. godine U naΔinu izgraΔivanja likova i umetniΔkom postupku pri oblikovanju svojih misli o ΕΎivotu i ljudima, AndriΔ se ne odvaja od najlepΕ‘ih tradicija Ε‘kole realistiΔke knjiΕΎevnosti, iako takav njegov postupak ne znaΔi i ponavljanje tradicionalnih realistiΔkih manira.[34] Njegove slike ΕΎivota nisu samo realistiΔki izraz odreΔene ΕΎivotne i istorijske stvarnosti, jer on u njih utkiva i znatno Ε‘ira uopΕ‘tavanja i opΕ‘tija, gotovo trajna ΕΎivotna znaΔenja. Legendarni bosanski junak Alija Δerzelez nije samo tip osmanlijskog pustolova i avanturiste, veΔ i veΔiti Δovek pred veΔitim problemom ΕΎene. Tamnica iz pripovetke Prokleta avlija ima znatno Ε‘ire znaΔenje: ona je izvan vremena i mesta kojima ih je pisac lokalizovao. Iako se u AndriΔevom knjiΕΎevnom delu najΔeΕ‘Δe javlja Bosna, gotovo svi njeni likovi se izdiΕΎu izvan ΕΎivotnog kruga u kome ih pisac nalazi. AndriΔ, prirodno, nikada ne izneverava tipiΔnost sredine i vremena, ali on pri tom tako kompleksne liΔnosti ume da dogradi i u njima podvuΔe ono Ε‘to je opΕ‘tije i ΕΎivotno Ε‘ire od osobenosti odreΔenih konkretnom sredinom i vremenom. Ono po Δemu se AndriΔ naroΔito istiΔe u srpskoj savremenoj knjiΕΎevnosti, to su vanredne analize i psiholoΕ‘ka sagledavanja onih Δovekovih stanja koja su u srpskoj knjiΕΎevnosti, do njega, bila izvan znaΔajnih literarnih interesovanja. Njega najviΕ‘e zanima onaj tamni i neizrecivi nagon u Δoveku, koji je izvan domaΕ‘aja njegove svesti i volje. PolazeΔi od nekih savremenih postavki psiholoΕ‘ke nauke, AndriΔ je prikazao kako ti tajanstveni unutraΕ‘nji impulsi fatalno truju i optereΔuju Δoveka. Osim toga, on je sa posebnom sugestivnoΕ‘Δu slikao dejstvo seksualnih nagona i Δulnih percepcija na duΕ‘evni ΕΎivot Δoveka. Zbog svega toga AndriΔ se prvenstveno pokazuje kao moderni psihoanalitiΔar u naΕ‘oj savremenoj knjiΕΎevnosti. U sudbini svake liΔnosti ovog naΕ‘eg pripovedaΔa je i neka opΕ‘tija ideja, izvesna misao o ΕΎivotu, Δoveku i njegovoj sreΔi. Zato se za njegovu prozu s pravom kaΕΎe da nosi u sebi obeleΕΎja filozofskog realizma. AndriΔ je i majstor i reΔi i stila. Njegova proza je saΔuvala apsolutnu, kristalnu jasnost izraza. On ne traΕΎi stilski efekat u neobiΔnoj metafori ili u naglaΕ‘enom izrazu. Skladna i jednostavna reΔenica, uverljivost i sugestivna estetska i misaona funkcionalnost pripovedaΔkih slika Δine da AndriΔevo delo predstavlja najsuptilniju umetniΔku vrednost koju srpska knjiΕΎevnost poseduje. AndriΔevo delo je postalo ponos srpske kulture, a sa visokim meΔunarodnim priznanjem, oliΔenim u Nobelovoj nagradi, ono danas ΕΎivi i kao trajna svojina svetske literature. ZaduΕΎbina Ive AndriΔa Ivo AndriΔ iz profila Glavni Δlanak: ZaduΕΎbina Ive AndriΔa ZaduΕΎbina Ive AndriΔa je poΔela sa radom 12. marta 1976. godine na temelju testamentarne volje Ive AndriΔa.[35] Prva i najvaΕΎnija odredba piΕ‘Δeve oporuke bila je da se njegova zaostavΕ‘tina βsaΔuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zaduΕΎbina, nameni za opΕ‘te kulturne i humanitarne potrebeβ. OrganizujuΔi nauΔne skupove o AndriΔevom delu i o razliΔitim aspektima savremene srpske knjiΕΎevnosti, ZaduΕΎbina sluΕΎi najdubljim intersima srpske knjiΕΎevnosti, umetnosti i kulture. Veliki je broj diplomaca i postdiplomaca koji su dobili stipendiju AndriΔeve zaduΕΎbine za radove iz oblasti knjiΕΎevnosti, a takoΔe su kao gosti i stipendisti, u piΕ‘Δevoj ZaduΕΎbini boravili i radili mnogobrojni slavisti iz celoga sveta. AndriΔeva nagrada Glavni Δlanak: AndriΔeva nagrada Na osnovu piΕ‘Δeve testamentarne volje, poΔev od 1975. godine, svake godine se dodeljuje AndriΔeva nagrada za priΔu ili zbirku priΔa napisanu na srpskom jeziku. Prvi dobitnik nagrade je bio Dragoslav MihailoviΔ za delo Petrijin venac.[36] Spomen-muzej Ive AndriΔa Glavni Δlanak: Spomen-muzej Ive AndriΔa U okviru ZaduΕΎbine Ive AndriΔa spada i Spomen-muzej Ive AndriΔa se nalazi u sastavu Muzeja grada Beograda i otvoren je 1976. godine u stanu na AndriΔevom vencu 8, u kome je pisac ΕΎiveo sa suprugom Milicom BabiΔ od 1958. godine. SaΔuvani su autentiΔni raspored i izgled ulaznog hola, salona i AndriΔeve radne sobe, a nekadaΕ‘nje dve spavaΔe sobe preureΔene su u izloΕΎbeni prostor gde je otvorena stalna postavka koja raznovrsnim eksponatima predstavlja AndriΔev ΕΎivotni put i markantne taΔke njegove stvaralaΔke biografije. Pored reprezentativnih dokumenata (indeksi, pasoΕ‘i, plakete, diplome, Nobelova plaketa i medalja, Vukova nagrada, poΔasni doktorati) i fotografija, u izloΕΎbenoj postavci mogu se videti i originalni rukopisi AndriΔevih dela, pisma, izdanja njegovih knjiga na raznim jezicima, kao i neki piΕ‘Δevi liΔni predmeti. Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa Glavni Δlanak: Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa Od 1982. godine ZaduΕΎbina izdaje Δasopis Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa koje izlaze jednom godiΕ‘nje. Ova publikacija objavljuje nepoznate i nepublikovane AndriΔeve rukopise, prepisku, nauΔne i kritiΔke studije o AndriΔevom slojevitom delu i njegovom ΕΎivotu, njegovom duhovnom prostoru kao i o vremenu i svetu u kojem je ΕΎiveo.[37] AndriΔgrad Glavni Δlanak: AndriΔgrad AndriΔgrad ili Kamengrad je grad, kulturni centar i vrsta etno-sela, koji se nalazi na lokaciji UΕ‘Δe na samom uΕ‘Δu reka Drina i Rzav u ViΕ‘egradu Δiji je idejni tvorac reΕΎiser Emir Kusturica. Za posetioce je otvoren 5. jula 2012.[38] Grad je izgraΔen od kamena i u njemu se nalazi pedesetak objekata.[39] U gradu Δe postojati gradsko pozoriΕ‘te, moderni bioskop, gradska uprava, akademija lijepih umjetnosti, zgrada AndriΔeve gimnazije, rijeΔna marina i pristaniΕ‘te, hoteli, trgovi, crkva, stari han, duΔani i spomen kuΔa Ive AndriΔa.[39] U okviru akademije lepih umetnosti koja Δe postojati u Kamengradu, radiΔe Fakultet za reΕΎiju.[39] OΔekuje se i da Srbija, a moΕΎda i neke druge zemlje, otvore svoje konzulate i poΔasne konzulate u AndriΔevom gradu.[39] Dana 28. juna 2013. godine otvoren je AndriΔev institut.[40] Ivo, Srbin i srpski pisac Ivo se izravno i nedvosmisleno izjaΕ‘njavao kao Srbin i srpski pisac, kako je on to volio da kaΕΎe, u `njegovim zrelim godinama i ne od juΔe`. U svom pismu komesaru Srpske knjiΕΎevne zadruge (1942) istiΔe da je srpski pisac.[41] dok u svojim liΔnim dokumentima, liΔnoj karti (1951), vojnoj knjiΕΎici (1951), partijskoj knjiΕΎici (1954), izvodima iz matiΔne knjige roΔenih i venΔanih, u rubrici `narodnost`, Ivo unosi `srpska`. S druge strane, dva puta se eksplicitno distancira od hrvatstva: 1933. odbijanjem da njegove pesme uΔu u Antologiju hrvatske lirike [42], a zatim 1954. odbija da se u njegovoj biografiji u Jugoslovenskoj enciklopediji pomene da je hrvatskog porekla[43] Kao neku vrstu potvrde Ivine narodnosti spomenimo kanadsko-ameriΔkog istoriΔara MekNila (William H. McNeil) koji piΕ‘e da su roditelji Ivine majke bili Srbi[44] te VojnoviΔevo pismo svom bratu Luji u kome kaΕΎe: βΕ aljem to djelo Ex ponto koje je probudilo veliku senzaciju. Pisac mladi katoliΔki Srbin iz Bosne, idealan mladiΔ, 26 god.`.[45] Jednako treba dodati dva druga stranca, Ivine prijatelje i savremenike L. F. Edvardsa (Lovett F. Edwards), koji u svom predgovoru prevodu knjige (1944) kaΕΎe da je Ivo istovremeno i Srbin i Bosanac[46], te stalnog sekretara Ε vedske kraljevske akademije Osterlinga (Anders Γsterling), koji u svom govoru prilikom dodeljivanja Nobelove nagrade Ivi, istiΔe da se je Ivo, kao mlad srpski student, prikljuΔio nacionalnom revolucionarnom pokretu, bio progonjen pa zatvoren 1914 na poΔetku Prvog svetskog rata. Srpska knjiΕΎevna kritika vidi AndriΔa kao srpskog knjiΕΎevnika srpske avangarde i meΔuratnog modernizma 20. veka[47] i knjiΕΎevnika koji je izrastao iz srpske knjiΕΎevne tradicije [48] Bibliografija Ivo AndriΔ sa suprugom Milicom na vest o Nobelovoj nagradi (1961) Autor je brojnih eseja, zapisa i kritiΔkih osvrta o srpskim piscima, kao Ε‘to su Simo Matavulj, Bora StankoviΔ, Branko RadiΔeviΔ, Petar KoΔiΔ, koji se odlikuju dokumentarnoΕ‘Δu, bogatstvom podataka i racionalnom analizom istorijskih i aktuelnih problema.[49] Ex Ponto, stihovi u prozi, 1918. Nemiri, stihovi u prozi, 1920. Put Alije Δerzeleza, 1920. Most na Ε½epi, 1925. Anikina vremena, 1931. Portugal, zelena zemlja, putopisi, 1931. Ε panska stvarnost i prvi koraci u njoj, putopisi, 1934. Razgovor sa Gojom, esej, 1936. Na Drini Δuprija, roman, 1945. Deca, zbirka pripovedaka GospoΔica, roman, 1945. TravniΔka hronika, roman, 1945. Na Nevskom prospektu, 1946. Na kamenu, u PoΔitelju PriΔa o vezirovom slonu, 1948. Prokleta avlija, roman, 1954. Igra, 1956. O priΔi i priΔanju, beseda povodom dodele Nobelove nagrade, 1961. Jelena, ΕΎena koje nema, pripovetka, 1963. Ε ta sanjam i Ε‘ta mi se dogaΔa, lirske pesme, objavljene posthumno 1977. OmerpaΕ‘a Latas, nedovrΕ‘en roman, objavljen posthumno 1977. Na sunΔanoj strani, nedovrΕ‘en roman, objavljen posthumno Znakovi pored puta, knjiga, objavljena posthumno Sveske, knjiga, objavljena posthumno Dela Ive AndriΔa su prevoΔena na viΕ‘e od 50 jezika
Lepo oΔuvano 1994 Svetovi BIS - POEZIJA Oskar Vajld, Vitmen, MickjeviΔ, Strindberg, Sveti Francisko iz Asizija, Himenes, Kipling, PROZA Strindberg, Keler, Pirandelo, NeΕ‘to o prevoΔenju, Eseji o autorima: Vitmen, Strindberg, Iz prepiske sa prevodiocima, POgovor Jasmina NeΕ‘koviΔ, Latinica, Na koricama slika AndriΔa, 180 str Ivo AndriΔ (Dolac, kod Travnika, 9. oktobar 1892 β Beograd, 13. mart 1975) bio je srpski i jugoslovenski[a] knjiΕΎevnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije.[b] Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost βza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeβ.[10] Kao gimnazijalac, AndriΔ je bio pripadnik naprednog revolucionarnog pokreta protiv Austrougarske vlasti Mlada Bosna i strastveni borac za osloboΔenje juΕΎnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije. U austrijskom Gracu je diplomirao i doktorirao, a vreme izmeΔu dva svetska rata proveo je u sluΕΎbi u konzulatima i poslanstvima Kraljevine Jugoslavije u Rimu, BukureΕ‘tu, Gracu, Parizu, Madridu, Briselu, Ε½enevi i Berlinu.[11] Bio je Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti u koju je primljen 1926. godine. Njegova najpoznatija dela su pored romana Na Drini Δuprija i TravniΔka hronika, Prokleta avlija, GospoΔica i Jelena, ΕΎena koje nema. U svojim delima se uglavnom bavio opisivanjem ΕΎivota u Bosni za vreme osmanske vlasti. U Beogradu je osnovana ZaduΕΎbina Ive AndriΔa, prva i najvaΕΎnija odredba piΕ‘Δeve oporuke bila je da se njegova zaostavΕ‘tina saΔuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zaduΕΎbina, nameni za opΕ‘te kulturne i humanitarne potrebe. Na osnovu piΕ‘Δeve testamentarne volje, svake godine dodeljuje se AndriΔeva nagrada za priΔu ili zbirku priΔa napisanu na srpskom jeziku. Biografija Detinjstvo i Ε‘kolovanje Ivo AndriΔ je roΔen 9. oktobra ili 10. oktobra 1892. godine[12][13][14] u Dolcu pored Travnika u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom okupacijom od oca Antuna AndriΔa (1863β1896)[15], Ε‘kolskog posluΕΎitelja, i majke Katarine AndriΔ (roΔena PejiΔ). BuduΔi veliki pisac se rodio u Docu sticajem okolnosti, dok mu je majka boravila u gostima kod rodbine. AndriΔ je kao dvogodiΕ‘nji deΔak ostao bez oca koji je umro od posledica tuberkuloze. OstavΕ‘i bez muΕΎa i suoΔavajuΔi se sa besparicom, Ivina majka je zajedno sa sinom preΕ‘la da ΕΎivi kod svojih roditelja u ViΕ‘egrad gde je mladi AndriΔ proveo detinjstvo i zavrΕ‘io osnovnu Ε‘kolu.[16][17][18][19] AndriΔ je 1903. godine upisao sarajevsku Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovaΔku srednju Ε‘kolu. Za gimnazijskih dana, AndriΔ poΔinje da piΕ‘e poeziju i 1911. godine u βBosanskoj viliβ objavljuje svoju prvu pesmu βU sumrakβ.[20] Kao gimnazijalac, AndriΔ je bio vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik naprednog nacionalistiΔkog pokreta Mlada Bosna i strastveni borac za osloboΔenje juΕΎnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije.[21] DobivΕ‘i stipendiju hrvatskog kulturno-prosvetnog druΕ‘tva βNapredakβ, AndriΔ oktobra meseca 1912. godine zapoΔinje studije slovenske knjiΕΎevnosti i povesti na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveuΔiliΕ‘ta u Zagrebu. Naredne godine prelazi na BeΔki univerzitet ali mu beΔka klima ne prija i on, nasledno optereΔen osetljivim pluΔima, Δesto boluje od upala. ObraΔa se za pomoΔ svom gimnazijskom profesoru, Tugomiru AlaupoviΔu, i veΔ sledeΔe godine prelazi na Filozofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu. U Krakovu je stanovao kod porodice Δija je Δerka Jelena IrΕΎikovska mogla da bude prototip za βJelenu, ΕΎenu koje nemaβ.[22][23] O tome postoji knjiga βJelena, ΕΎena koje imaβ. Prvi svetski rat Godine 1914, na vest o sarajevskom atentatu i pogibiji Nadvojvode Franca Ferdinanda, AndriΔ pakuje svoje studentske kofere, napuΕ‘ta Krakov i dolazi u Split. Odmah po dolasku u Split, sredinom jula, austrijska policija ga hapsi i odvodi prvo u Ε‘ibensku, a potom u mariborsku tamnicu u kojoj Δe, kao politiΔki zatvorenik i pripadnik Mlade Bosne, ostati do marta 1915. godine. Za vreme boravka u mariborskom zatvoru, AndriΔ je intenzivno pisao pesme u prozi.[24] Po izlasku iz zatvora, AndriΔu je bio odreΔen kuΔni pritvor u OvΔarevu i Zenici u kojem je ostao sve do leta 1917. godine, kada je, nakon smrti cara Franca Jozefa, objavljena opΕ‘ta amnestija, posle Δega se vratio u ViΕ‘egrad. IzmeΔu dva rata Ivo AndriΔ 1922. godine Nakon izlaska iz kuΔnog pritvora zbog ponovljene bolesti pluΔa, odlazi na leΔenje u Zagreb, u Bolnicu Milosrdnih sestara gde dovrΕ‘ava knjigu stihova u prozi koja Δe pod nazivom βEx Pontoβ biti objavljena u Zagrebu 1918. godine. Nezadovoljan posleratnom atmosferom u Zagrebu, AndriΔ ponovo moli pomoΔ Tugomira AlaupoviΔa, i veΔ poΔetkom oktobra 1919. godine poΔinje da radi kao Δinovnik u Ministarstvu vera u Beogradu. Beograd ga je srdaΔno prihvatio i on intenzivno uΔestvuje u knjiΕΎevnom ΕΎivotu prestonice, druΕΎeΔi se sa MiloΕ‘em Crnjanskim, Stanislavom Vinaverom, Simom PanduroviΔem, Sibetom MiliΔiΔem i drugim piscima koji se okupljaju oko kafane βMoskvaβ. AndriΔ je imao veoma uspeΕ‘nu diplomatsku karijeru: godine 1920. bio je postavljen za Δinovnika u poslanstvu u Vatikanu, a potom je radio kao diplomata u konzulatima u BukureΕ‘tu, Trstu i Gracu.[25] U to vreme objavio je zbirku pesama u prozi βNemiriβ, pripovetke βΔorkan i Ε vabicaβ, βMustafa MadΕΎarβ, βLjubav u kasabiβ, βU musafirhaniβ i ciklus pesama βΕ ta sanjam i Ε‘ta mi se dogaΔaβ. U junu 1924. godine je na Univerzitetu u Gracu odbranio doktorsku tezu βRazvoj duhovnog ΕΎivota u Bosni pod uticajem turske vladavineβ (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). Na predlog Bogdana PopoviΔa i Slobodana JovanoviΔa, 1926. godine, Ivo AndriΔ biva primljen za Δlana Srpske kraljevske akademije, a iste godine u Srpskom knjiΕΎevnom glasniku objavljuje pripovetku βMara milosnicaβ. Tokom 1927. godine radio je u konzulatima u Marselju i Parizu, a naredne godine u poslanstvu u Madridu. Iste godine objavljena je njegova pripovetka βMost na Ε½epiβ. Od 1930. do 1933. godine bio je sekretar stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri DruΕ‘tvu naroda u Ε½enevi. 1934. godine postaje urednik Srpskog knjiΕΎevnog glasnika i u njemu objavljuje pripovetke βOlujaciβ, βΕ½eΔβ i prvi deo triptiha βJelena, ΕΎena koje nemaβ. Po dolasku Milana StojadinoviΔa na mesto predsednika vlade i ministra inostranih poslova, 8. jula 1935. je postavljen za vrΕ‘ioca duΕΎnosti naΔelnika PolitiΔkog odeljenja Ministarstva unutraΕ‘njih poslova.[26] U vladi Milana StojadinoviΔa viΕ‘e od dve godine, od 1937. do 1939, obavljao je duΕΎnost zamenika ministra inostranih poslova.[27][28] Ivo je 16. februara 1939. na godiΕ‘njoj skupΕ‘tini Srpske kraljevske akademije, na predlog profesora Bogdana PopoviΔa, slikara UroΕ‘a PrediΔa i vajara ΔorΔa JovanoviΔa, izabran jednoglasno u zvanje redovnog Δlana Akademije.[29] Diplomatska karijera Ive AndriΔa tokom 1939. godine doΕΎivljava vrhunac: prvog aprila izdato je saopΕ‘tenje da je Ivo AndriΔ postavljen za opunomoΔenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu.[30] AndriΔ stiΕΎe u Berlin 12. aprila, a 19. aprila predaje akreditive kancelaru Rajha β Adolfu Hitleru.[31][32] Drugi svetski rat U jesen, poΕ‘to su Nemci okupirali Poljsku i mnoge nauΔnike i umetnike odveli u logore, AndriΔ interveniΕ‘e kod nemaΔkih vlasti da se zarobljeniΕ‘tva spasu mnogi od njih. Zbog neslaganja sa politikom vlade u rano proleΔe 1941. godine AndriΔ nadleΕΎnima u Beogradu podnosi ostavku na mesto ambasadora, ali njegov predlog nije prihvaΔen i 25. marta u BeΔu, kao zvaniΔni predstavnik Jugoslavije prisustvuje potpisivanju Trojnog pakta. Dan posle bombardovanja Beograda, 7. aprila, AndriΔ sa osobljem napuΕ‘ta Berlin. Naredna dva meseca su proveli na Bodenskom jezeru. Odbio je da se skloni u Ε vajcarsku,[33] i sa osobljem i Δlanovima njihovih porodica, 1. juna 1941. je specijalnim vozom doputovao u Beograd, Δime se zavrΕ‘ila njegova diplomatska karijera. Novembra 1941. je penzionisan na sopstveni zahtev, mada je odbio da prima penziju.[34] Rat provodi u Beogradu u izolaciji. Odbija da potpiΕ‘e Apel srpskom narodu kojim se osuΔuje otpor okupatoru.[35] Iz moralnih razloga je odbio poziv kulturnih radnika, da se njegove pripovetke ukljuΔe u βAntologiju savremene srpske pripovetkeβ za vreme dok βnarod pati i stradaβ: Kao srpski pripovedaΔ, kao dugogodiΕ‘nji saradnik Srpske knjiΕΎevne zadruge i Δlan njenog bivΕ‘eg KnjiΕΎevnog odbora, ja bih se u normalnim prilikama, razumljivo, odazvao ovom pozivu. Danas mi to nije moguΔe, jer u sadaΕ‘njim izuzetnim prilikama, ne ΕΎelim i ne mogu da uΔestvujem u ni u kakvim publikacijama, ni sa novim, ni sa ranije veΔ objavljenim svojim radovima. U tiΕ‘ini svoje iznajmljene sobe u Prizrenskoj ulici, piΕ‘e prvo roman TravniΔka hronika, a krajem 1944. godine okonΔava i roman Na Drini Δuprija. Oba romana objaviΔe u Beogradu nekoliko meseci po zavrΕ‘etku rata. Krajem 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman GospoΔica.[36] Nakon rata Ivo AndriΔ sa suprugom Milicom (na vest o Nobelovoj nagradi, 1961) Godine 1946. postaje predsednik Saveza knjiΕΎevnika Jugoslavije.[34] Tokom 1946. godine objavljuje βPismo iz 1920. godineβ. IzmeΔu 1947. i 1953. godine objavljuje pripovetke βPriΔa o vezirovom slonuβ, nekoliko tekstova o Vuku KaradΕΎiΔu i NjegoΕ‘u, βPriΔa o kmetu Simanuβ, βBife Titanikβ, βZnakoviβ, βNa sunΔanoj straniβ, βNa obaliβ, βPod GrabiΔemβ, βZekoβ, βAska i vukβ, βNemirna godinaβ i βLicaβ. Godine 1954, postao je Δlan KomunistiΔke partije Jugoslavije. Potpisao je Novosadski dogovor o srpskohrvatskom knjiΕΎevnom jeziku. Roman βProkleta avlijaβ je Ε‘tampao u Matici srpskoj 1954. godine. OΕΎenio se 1958. godine kostimografom Narodnog pozoriΕ‘ta iz Beograda, Milicom BabiΔ, udovicom AndriΔevog prijatelja, Nenada JovanoviΔa.[37] Iste 1958. godine je poΔeo da ΕΎivi u stanu na sadaΕ‘njem AndriΔevom vencu.[38] Nobelov komitet 1961. godine dodeljuje AndriΔu Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost βza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeβ. Besedom βO priΔi i priΔanjuβ se 10. decembra 1961. godine zahvalio na priznanju. AndriΔ je novΔanu nagradu od milion dolara dobijenu osvajanjem Nobelove nagrade u potpunosti poklonio za razvoj bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini.[39] Josip Broz Tito se nije pridruΕΎio sveopΕ‘tem slavlju u Jugoslaviji povodom AndriΔevog osvajanja Nobelove nagrade, poΕ‘to je smatrao da je uΔinjena nepravda Miroslavu KrleΕΎi. Dobrica ΔosiΔ beleΕΎi da su na sveΔanom ruΔku koji je Broz priredio povodom AndriΔevog uspeha, teme razgovora bila zdrava hrana i ΕΎivot, putovanje, kao i da je AndriΔ bio uΕ‘togljen, distanciran i da su se domaΔini i gosti rastali uz laΕΎnu srdaΔnost.[40] Dana 16. marta 1968. AndriΔeva supruga Milica umire u porodiΔnoj kuΔi u Herceg Novom. SledeΔih nekoliko godina AndriΔ nastoji da svoje druΕ‘tvene aktivnosti svede na najmanju moguΔu meru, mnogo Δita i malo piΕ‘e. Zdravlje ga polako izdaje i on Δesto boravi u bolnicama i banjama na leΔenju. Bio je Δlan Upravnog odbora Srpske knjiΕΎevne zadruge od 1936. do 1939. i od 1945. do smrti 1975. godine.[41] AndriΔ umire 13. marta 1975. godine na staroj Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Sahranjen je u Aleji zasluΕΎnih graΔana na Novom groblju. KnjiΕΎevni rad Spomenik Ivi AndriΔu u Beogradu AndriΔ je u knjiΕΎevnost uΕ‘ao pesmama u prozi βU sumrakβ i βBlaga i dobra meseΔinaβ objavljenim u βBosanskoj viliβ 1911. godine.[42] Pred Prvi svetski rat, u junu 1914. godine, u zborniku Hrvatska mlada lirika objavljeno je Ε‘est AndriΔevih pesama u prozi (βLanjska pjesmaβ, βStrofe u noΔiβ, βTamaβ, βPotonuloβ, βJadni nemirβ i βNoΔ crvenih zvijezdaβ).[42] Prvu knjigu stihova u prozi β βEx Pontoβ β AndriΔ je objavio 1918. godine u Zagrebu, a zbirku βNemiriβ Ε‘tampao je u Beogradu 1920. godine.[43] AndriΔevo delo moΕΎemo podeliti u nekoliko tematsko-ΕΎanrovskih celina. U prvoj fazi, koju obeleΕΎavaju lirika i pesme u prozi (Ex Ponto, Nemiri), AndriΔev iskaz o svetu obojen je liΔnim egzistencijalno-spiritualnim traganjem koje je delimiΔno bilo podstaknuto i lektirom koju je u to vreme Δitao (Kirkegor na primer). MiΕ‘ljenja kritike o umetniΔkim dosezima tih ranih radova podeljena su: dok srpski kritiΔar Nikola MirkoviΔ u njima gleda vrhunsko AndriΔevo stvaralaΕ‘tvo, hrvatski knjiΕΎevni istoriΔar Tomislav Ladan smatra da se radi o nevaΕΎnim adolescentskim nemirima koji odraΕΎavaju piΕ‘Δevu nezrelost i nemaju dublje ni univerzalnije vrednosti. Druga faza, koja traje do Drugog svetskog rata, obeleΕΎena je AndriΔevim okretanjem pripovedaΔkoj prozi i, na jeziΔkom planu, definitivnim prelaskom na srpsku ekavicu. Po opΕ‘tem priznanju, u veΔini pripovedaka AndriΔ je naΕ‘ao sebe, pa ta zrela faza spada u umetniΔki najproduktivnije, s veΔinom AndriΔevih najcenjenijih priΔa. Pisac nije bio sklon knjiΕΎevnim eksperimentima koji su dominirali u to doba, nego je u klasiΔnoj tradiciji realizma 19. veka, plastiΔnim opisima oblikovao svoju vizuru Bosne kao razmeΔa istoka i zapada, natopljenu iracionalizmom, konfesionalnim animozitetom i emocionalnim erupcijama. LiΔnosti su pripadnici sve Δetiri etniΔko-konfesionalne zajednice (Muslimani, Jevreji, Hrvati, Srbi β uglavnom prozvani po konfesionalnim, Δesto pejorativnim imenima (Vlasi, Turci)), uz pojave stranaca ili manjina (Jevreji, strani Δinovnici), a vremensko razdoblje pokriva uglavnom 19. vek, ali i prethodne vekove, kao i 20. TreΔa faza obeleΕΎena je obimnijim delima, romanima Na Drini Δuprija, TravniΔka hronika, GospoΔica i nedovrΕ‘enim delom OmerpaΕ‘a Latas, kao i romanom Prokleta avlija. Radnja veΔine ovih dela je uglavnom smeΕ‘tena u Bosni, u njenu proΕ‘lost ili u narativni spoj proΕ‘losti i sadaΕ‘njosti gde je pisac, na zasadama franjevaΔkih letopisa i spore, sentencama protkane naracije, uspeo da kreira upeΔatljiv svet βOrijenta u Evropiβ. PiΕ‘Δevo se pripovedanje u navedenim delima odlikuje uverljivo doΔaranom atmosferom, upeΔatljivim opisima okoline i ponaΕ‘anja i psiholoΕ‘kim poniranjem. Osim tih dela, autor je u ovom periodu objavio i niz pripovedaka, putopisne i esejistiΔke proze i poznato i Δesto citirano delo, zbirku aforistiΔkih zapisa Znakovi pored puta (posthumno izdato), nesumnjivo jedno od AndriΔevih najvrednijih dela. AndriΔ o umetnosti Ivo AndriΔ iz profila, fotografija Stevana KragujeviΔa Svoje shvatanje smisla i suΕ‘tine umetnosti AndriΔ je izlagao, bilo u posebnim napisima bilo implicitno, u pojedinim pasaΕΎima svog umetniΔkog dela. U tom pogledu posebno se istiΔe njegov esej Razgovor sa Gojom, pripovetka Aska i vuk, beseda povodom dobijanja Nobelove nagrade, βO priΔi i priΔanjuβ i zbirka aforistiΔkih zapisa βZnakovi pored putaβ. UmetniΔko stvaranje je po AndriΔu sloΕΎen i naporan Δin koji se vrΕ‘i po diktatu Δovekove nagonske potrebe za stvaranjem. U osnovi nagonska, Δovekova potreba za lepotom odbrana je od umiranja i zaborava; ona je dijalektiΔka suprotnost zakonima prolaznosti. U igri jagnjeta iz alegorijske pripovetke Aska i vuk simbolizovan je umetniΔki nagon Δovekov kao βinstinktivan otpor protiv smrti i nestajanjaβ koji βu svojim najviΕ‘im oblicima i dometima poprima oblik samog ΕΎivotaβ. Umetnost i volja za otporom, kazuje AndriΔ na kraju ove pripovetke, pobeΔuje sve, pa i samu smrt, a svako pravo umetniΔko delo Δovekova je pobeda nad prolaznoΕ‘Δu i troΕ‘noΕ‘Δu ΕΎivota. Ε½ivot je AndriΔevom delu divno Δudo koje se neprestano troΕ‘i i osipa, dok umetniΔka dela imaju trajnu vrednost i ne znaju za smrt i umiranje. StvaralaΔki akt, po AndriΔevom shvatanju, nije prost reproduktivan Δin kojim se gola fotografije unosi u umetniΔko dela. Umetnost, istina, mora da ima dubokih veza sa ΕΎivotom, ali umetnik od materijala koji mu pruΕΎa ΕΎivot stvara nova dela koja imaju trajnu lepotu i neprolazan znaΔaj. Fenomen stvaralaΕ‘tva ogleda se u tome Ε‘to umetnici izdvajaju iz ΕΎivota samo one pojave koje imaju opΕ‘tije i dublje znaΔenje. DajuΔi takvim pojavama umetniΔki oblik, umetnici ih pojaΔavaju βjedva primetno za jednu liniju ili jednu nijansu u bojiβ, stvarajuΔi umetniΔku lepotu koja otada sama nastavlja svoju slobodnu sudbinu. Sve Ε‘to u ΕΎivotu postoji kao lepota β delo je Δovekovih ruku i njegova duha. Sastavni je deo βΕΎivota i autentiΔan oblik ljudskog ispoljavanjaβ, stvoren za jedan lepΕ‘i i trajniji ΕΎivot. Mostovi i arhitektonske graΔevine najbolje ilustruju AndriΔevo shvatanje trajnosti lepote koju Δovek stvara. Anonimni neimar iz Mosta na Ε½epi spasava se od zaborava time Ε‘to svoju stvaralaΔku viziju prenosi u kamenu lepotu luka razapetog nad obalama pod kojima kao prolaznost protiΔu huΔne vode Ε½epe. Funkcija umetnosti je i u naporu umetnika da svoje delo ukljuΔi u trajne tokove ΕΎivota, da Δoveka izvede iz βuskog kruga ... samoΔe i uvede ga u prostran i veliΔanstven svet ljudske zajedniceβ. Postojanje zla u Δoveku i ΕΎivotu ne sme da zaplaΕ‘i umetnika niti da ga odvede u beznaΔe. I zlo i dobro, kao dijalektiΔke autonomne sile, samo su latentnost ΕΎivota i ljudske prirode. DuΕΎnost je umetnika da otkriva i jedno i drugo, ali, istovremeno, i da svojim delom utire put spoznaji da je moguΔe pobediti zlo i stvoriti ΕΎivot zasnovan na dobroti i pravdi. Umetnost je duΕΎna da Δoveku otkriva lepotu napora podviΕΎnika koji koraΔaju ispred savremenika i predoseΔaju buduΔe tokove ΕΎivota. Tako umetnost stalno otvara perspektive ΕΎivotu pojedinaca, naroda i ΔoveΔanstva, u podvizima i porazima onih koji su prethodili umetnost nalazi nataloΕΎena iskustva ΔoveΔanstva. Prohujala stoleΔa sublimiΕ‘u Δovekovo iskustvo oko nekolikih legendi, koje potom inspiriΕ‘u umetnika. Smisao savremenosti je u stvaralaΔkom prenoΕ‘enju iskustva proΕ‘losti u one vrednosti savremenog stvaranja koje Δe, nadΕΎivljavajuΔi nas, korisno posluΕΎiti potomcima. βSamo neuki, nerazumni ljudi β kaΕΎe AndriΔ β mogu da smatraju i da je proΕ‘lost mrtva i neprolaznim zidom zauvek odvojena od sadaΕ‘njice. Istina je, naprotiv, da je sve ono Ε‘to je Δovek mislio i oseΔao i radio neraskidivo utkao u ono Ε‘to mi danas mislimo, oseΔamo i radimo. Unositi svetlost nauΔne istine u dogaΔaje proΕ‘losti, znaΔi sluΕΎiti sadaΕ‘njostiβ. Svrha umetnosti je u povezivanju proΕ‘losti, sadaΕ‘njosti i buduΔnosti, u povezivanju βsuprotnih obala ΕΎivota, u prostoru, u vremenu, u duhuβ. Po AndriΔevom shvatanju umetnik je i vesnik istine, a njegovo delo poruka kojom se iskazuje sloΕΎena stvarnost ljudske istorije. On je βjedan od bezbrojnih neimara koji rade na sloΕΎenom zadatku ΕΎivljenja, otkrivanja i izgraΔivanja ΕΎivotaβ. OpisujuΔi svoje stvaralaΔke trenutke, AndriΔ kazuje: βNi traga da se vratim sebi. Samo da mogu, kao surovo drvo i studen metal, u sluΕΎbi ljudske slabosti i veliΔine, u zvuk da se pretvorim i da ljudima i njihovoj zemlji potpuno razumno prenesem bezimene melodije ΕΎivota ...β GovoreΔi o opasnostima koje vrebaju umetnika, AndriΔ posebno upozorava na formalizam reΔi i dela: βBeskrajno nagomilavanje velikih reΔi sve nam manje kazuje Ε‘to se viΕ‘e ponavlja i pod njim izdiΕ‘u istina i lepota kao robinjeβ. Najdublji poraz doΕΎivljuje onaj umetnik koji smatra da βprasak reΔi i vitlanje slika mogu biti umetniΔka lepota. Istina, svakom pravom umetniΔkom delu potreban je i estetski sjaj, ali on se ostvaruje samo u jednostavnosti. βSavrΕ‘enstvo izraΕΎavanja forme β kaΕΎe AndriΔ β sluΕΎba je sadrΕΎiniβ. PruΕΎajuΔi βzadovoljstvo bez patnje i dobro bez zlaβ, umetniΔko delo Δe pruΕΎiti Δoveku najviΕ‘i vid ΕΎivota β Δesta je poruka AndriΔevog dela. AndriΔeva vizija harmoniΔnog ΕΎivota buduΔeg ΔoveΔanstva zasnovana je upravo na uverenju da Δe umetniΔka lepota uniΕ‘titi zlo i izmiriti protivreΔnosti Δovekovog bitisanja. UmetniΔki postupak PoΕ‘tanska marka s likom Ive AndriΔa, deo serije maraka pod imenom βVelikani srpske knjiΕΎevnostiβ koju je izdala Srbijamarka, PTT Srbija, 2010 U naΔinu izgraΔivanja likova i umetniΔkom postupku pri oblikovanju svojih misli o ΕΎivotu i ljudima, AndriΔ se ne odvaja od najlepΕ‘ih tradicija Ε‘kole realistiΔke knjiΕΎevnosti, iako takav njegov postupak ne znaΔi i ponavljanje tradicionalnih realistiΔkih manira.[44] Njegove slike ΕΎivota nisu samo realistiΔki izraz odreΔene ΕΎivotne i istorijske stvarnosti, jer on u njih utkiva i znatno Ε‘ira uopΕ‘tavanja i opΕ‘tija, gotovo trajna ΕΎivotna znaΔenja. Legendarni bosanski junak Alija Δerzelez nije samo tip osmanlijskog pustolova i avanturiste, veΔ i veΔiti Δovek pred veΔitim problemom ΕΎene. Tamnica iz romana Prokleta avlija ima znatno Ε‘ire znaΔenje: ona je izvan vremena i mesta kojima ih je pisac lokalizovao. Iako se u AndriΔevom knjiΕΎevnom delu najΔeΕ‘Δe javlja Bosna, gotovo svi njeni likovi se izdiΕΎu izvan ΕΎivotnog kruga u kome ih pisac nalazi. AndriΔ, prirodno, nikada ne izneverava tipiΔnost sredine i vremena, ali on pri tom tako kompleksne liΔnosti ume da dogradi i u njima podvuΔe ono Ε‘to je opΕ‘tije i ΕΎivotno Ε‘ire od osobenosti odreΔenih konkretnom sredinom i vremenom. Ono po Δemu se AndriΔ naroΔito istiΔe u srpskoj knjiΕΎevnosti, to su vanredne analize i psiholoΕ‘ka sagledavanja onih Δovekovih stanja koja su u srpskoj knjiΕΎevnosti, do njega, bila izvan znaΔajnih literarnih interesovanja. Njega najviΕ‘e zanima onaj tamni i neizrecivi nagon u Δoveku, koji je izvan domaΕ‘aja njegove svesti i volje. PolazeΔi od nekih savremenih postavki psiholoΕ‘ke nauke, AndriΔ je prikazao kako ti tajanstveni unutraΕ‘nji impulsi fatalno truju i optereΔuju Δoveka. Osim toga, on je sa posebnom sugestivnoΕ‘Δu slikao dejstvo seksualnih nagona i Δulnih percepcija na duΕ‘evni ΕΎivot Δoveka. Zbog svega toga AndriΔ se prvenstveno pokazuje kao moderni psihoanalitiΔar u srpskoj knjiΕΎevnosti. U sudbini svake liΔnosti ovog naΕ‘eg pripovedaΔa je i neka opΕ‘tija ideja, izvesna misao o ΕΎivotu, Δoveku i njegovoj sreΔi. Zato se za njegovu prozu s pravom kaΕΎe da nosi u sebi obeleΕΎja filozofskog realizma. AndriΔ je i majstor i reΔi i stila. Njegova proza je saΔuvala apsolutnu, kristalnu jasnost izraza. On ne traΕΎi stilski efekat u neobiΔnoj metafori ili u naglaΕ‘enom izrazu. Skladna i jednostavna reΔenica, uverljivost i sugestivna estetska i misaona funkcionalnost pripovedaΔkih slika Δine da AndriΔevo delo predstavlja najsuptilniju umetniΔku vrednost koju srpska knjiΕΎevnost poseduje. AndriΔevo delo je postalo ponos srpske kulture, a sa visokim meΔunarodnim priznanjem, oliΔenim u Nobelovoj nagradi, ono danas ΕΎivi i kao trajna svojina svetske literature. Srpski identitet LiΔna iskaznica Ive AndriΔa gde on svoju narodnost navodi kao βsrpskuβ (1951) Ivo se direktno i nedvosmisleno izjaΕ‘njavao kao Srbin i srpski pisac, kako je on to volio da kaΕΎe, u βsvojim zrelim godinama i ne od juΔeβ. U svom pismu komesaru Srpske knjiΕΎevne zadruge (1942) istiΔe da je srpski pisac.[45] dok u svojim liΔnim dokumentima, liΔnoj karti (1951), vojnoj knjiΕΎici (1951), partijskoj knjiΕΎici (1954), izvodima iz matiΔne knjige roΔenih i venΔanih, u rubrici βnarodnostβ, Ivo unosi βsrpskaβ. S druge strane, dva puta se eksplicitno distancira od hrvatstva: 1933. odbijanjem da njegove pesme uΔu u Antologiju hrvatske lirike [46], a zatim 1954. odbija da se u njegovoj biografiji u Jugoslovenskoj enciklopediji pomene da je hrvatskog porekla.[47] Kao neku vrstu potvrde Ivine narodnosti spomenimo kanadsko-ameriΔkog istoriΔara MekNila (William H. McNeil) koji piΕ‘e da su roditelji Ivine majke bili Srbi[48] te VojnoviΔevo pismo svom bratu Luji u kome kaΕΎe: βΕ aljem to djelo Ex ponto koje je probudilo veliku senzaciju. Pisac mladi katoliΔki Srbin iz Bosne, idealan mladiΔ, 26 god.β.[49] Jednako treba dodati dva druga stranca, Ivine prijatelje i savremenike L. F. Edvardsa (Lovett F. Edwards), koji u svom predgovoru prevodu knjige (1944) kaΕΎe da je Ivo istovremeno i Srbin i Bosanac[50], te stalnog sekretara Ε vedske kraljevske akademije Osterlinga (Anders Γsterling), koji u svom govoru prilikom dodeljivanja Nobelove nagrade Ivi, istiΔe da se on, kao mlad srpski student, prikljuΔio nacionalnom revolucionarnom pokretu i da je bio progonjen pa zatvoren 1914. na poΔetku Prvog svetskog rata. Srpska knjiΕΎevna kritika vidi AndriΔa kao srpskog knjiΕΎevnika srpskog meΔuratnog modernizma 20. veka[51][52] i knjiΕΎevnika koji je izrastao iz srpske knjiΕΎevne tradicije.[53] AndriΔev grob u Aleji zasluΕΎnih graΔana na beogradskom Novom groblju. Odlikovanja Orden oficira obnovljene Poljske (1926) Orden Crvenog krsta (1936) Orden velikog oficira obnovljene Poljske (1937) Orden velikog oficira Legije Δasti (1937) Orden Svetog Save I reda (1938) Orden NemaΔkog orla I reda (1939) Orden zasluga za narod I reda (1952) Orden Republike sa zlatnim vencem za naroΔite zasluge na polju knjiΕΎevne i kulturne delatnosti (1962) Orden junaka socijalistiΔkog rada (1972)[54] NasleΔe ZaduΕΎbina Ive AndriΔa Glavni Δlanak: ZaduΕΎbina Ive AndriΔa ZaduΕΎbina Ive AndriΔa je poΔela sa radom 12. marta 1976. godine na temelju testamentarne volje Ive AndriΔa.[55] Prva i najvaΕΎnija odredba piΕ‘Δeve oporuke bila je da se njegova zaostavΕ‘tina βsaΔuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zaduΕΎbina, nameni za opΕ‘te kulturne i humanitarne potrebeβ. OrganizujuΔi nauΔne skupove o AndriΔevom delu i o razliΔitim aspektima savremene srpske knjiΕΎevnosti, ZaduΕΎbina sluΕΎi najdubljim interesima srpske knjiΕΎevnosti, umetnosti i kulture. Veliki je broj diplomaca i postdiplomaca koji su dobili stipendiju AndriΔeve zaduΕΎbine za radove iz oblasti knjiΕΎevnosti, a takoΔe su kao gosti i stipendisti, u piΕ‘Δevoj ZaduΕΎbini boravili i radili mnogobrojni slavisti iz celoga sveta. AndriΔeva nagrada Glavni Δlanak: AndriΔeva nagrada Na osnovu piΕ‘Δeve testamentarne volje, poΔev od 1975. godine, svake godine se dodeljuje AndriΔeva nagrada za priΔu ili zbirku priΔa napisanu na srpskom jeziku. Prvi dobitnik nagrade je bio Dragoslav MihailoviΔ za delo Petrijin venac.[56] Spomen-muzej Ive AndriΔa AndriΔev radni sto, deo stalne postavke u spomen-muzeju Glavni Δlanak: Spomen-muzej Ive AndriΔa U okviru ZaduΕΎbine Ive AndriΔa spada i Spomen-muzej Ive AndriΔa se nalazi u sastavu Muzeja grada Beograda i otvoren je 1976. godine u stanu na AndriΔevom vencu 8, u kome je pisac ΕΎiveo sa suprugom Milicom BabiΔ od 1958. godine. SaΔuvani su autentiΔni raspored i izgled ulaznog hola, salona i AndriΔeve radne sobe, a nekadaΕ‘nje dve spavaΔe sobe preureΔene su u izloΕΎbeni prostor gde je otvorena stalna postavka koja raznovrsnim eksponatima predstavlja AndriΔev ΕΎivotni put i markantne taΔke njegove stvaralaΔke biografije. Pored reprezentativnih dokumenata (indeksi, pasoΕ‘i, plakete, diplome, Nobelova plaketa i medalja, Vukova nagrada, poΔasni doktorati) i fotografija, u izloΕΎbenoj postavci mogu se videti i originalni rukopisi AndriΔevih dela, pisma, izdanja njegovih knjiga na raznim jezicima, kao i neki piΕ‘Δevi liΔni predmeti. Ivo AndriΔ u svom domu u Beogradu koji je pretvoren u Spomen-muzej Ive AndriΔa. Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa Glavni Δlanak: Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa Od 1982. godine ZaduΕΎbina izdaje Δasopis Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa koje izlaze jednom godiΕ‘nje. Ova publikacija objavljuje nepoznate i nepublikovane AndriΔeve rukopise, prepisku, nauΔne i kritiΔke studije o AndriΔevom slojevitom delu i njegovom ΕΎivotu, njegovom duhovnom prostoru kao i o vremenu i svetu u kojem je ΕΎiveo.[57] Stazama Ive AndriΔa Godine 2012. u gradu Beogradu je odluΔeno da se na svim taΔkama grada gde je AndriΔ provodio vreme (radna mesta, parkovi, kafane) postave male table sa odgovarajuΔom oznakom. U gornjem desnom uglu table je i QR kod preko koga se uz pomoΔ interneta moΕΎe doΔi do potpunijih podataka o datoj lokaciji. AndriΔgrad Glavni Δlanak: AndriΔgrad AndriΔgrad ili Kamengrad je grad, kulturni centar i vrsta etno-sela, koji se nalazi na lokaciji UΕ‘Δe na samom uΕ‘Δu reka Drina i Rzav u ViΕ‘egradu Δiji je idejni tvorac reΕΎiser Emir Kusturica. Za posetioce je otvoren 5. jula 2012.[61] Grad je izgraΔen od kamena i u njemu se nalazi pedesetak objekata.[62] U gradu Δe postojati gradsko pozoriΕ‘te, moderni bioskop, gradska uprava, akademija lijepih umjetnosti, zgrada AndriΔeve gimnazije, rijeΔna marina i pristaniΕ‘te, hoteli, trgovi, crkva, stari han, duΔani i spomen kuΔa Ive AndriΔa.[62] U okviru akademije lepih umetnosti koja Δe postojati u Kamengradu, radiΔe Fakultet za reΕΎiju.[62] OΔekuje se i da Srbija, a moΕΎda i neke druge zemlje, otvore svoje konzulate i poΔasne konzulate u AndriΔevom gradu.[62] Dana 28. juna 2013. godine otvoren je AndriΔev institut.[63] U Herceg Novom postoji kuΔa Ive AndriΔa.[64] Ε½aneta ΔukiΔ PeriΕ‘iΔ objavila je viΕ‘e knjiga o Ivi AndriΔu. U knjizi βKo je bio Ivo AndriΔβ sabrala je seΔanja savremenika na Ivu AndriΔa.[65] Dela Ivo AndriΔ u svojoj radnoj sobi Autor je brojnih eseja, zapisa i kritiΔkih osvrta o srpskim piscima, kao Ε‘to su Simo Matavulj, Bora StankoviΔ, Branko RadiΔeviΔ, Petar KoΔiΔ, koji se odlikuju dokumentarnoΕ‘Δu, bogatstvom podataka i racionalnom analizom istorijskih i aktuelnih problema.[66] Osnovni pregled najznaΔajnijih dela Ex Ponto, stihovi u prozi, 1918. Nemiri, stihovi u prozi, 1920. Put Alije Δerzeleza, 1920. Most na Ε½epi, 1925. Anikina vremena, 1931. Portugal, zelena zemlja, putopisi, 1931. Ε panska stvarnost i prvi koraci u njoj, putopisi, 1934. NjegoΕ‘ kao tragiΔni junak kosovske misli, esej, 1935. Razgovor sa Gojom, esej, 1936. Na Drini Δuprija, roman, 1945. Deca, zbirka pripovedaka GospoΔica, roman, 1945. TravniΔka hronika, roman, 1945. Na Nevskom prospektu, 1946. Na kamenu, u PoΔitelju PriΔa o vezirovom slonu, 1948. Prokleta avlija, roman, 1954. Igra, 1956. O priΔi i priΔanju, beseda povodom dodele Nobelove nagrade, 1961. Jelena, ΕΎena koje nema, pripovetka, 1963. Ε ta sanjam i Ε‘ta mi se dogaΔa, lirske pesme, objavljene posthumno 1977. OmerpaΕ‘a Latas, nedovrΕ‘en roman, objavljen posthumno 1977. Na sunΔanoj strani, nedovrΕ‘en roman, objavljen posthumno Znakovi pored puta, knjiga, objavljena posthumno Sveske, knjiga, objavljena posthumno Dela Ive AndriΔa su prevoΔena na viΕ‘e od 50 jezika.[67] L41
Rad, 1995. Izvanredno oΔuvana, verovatno nekoriΕ‘Δena. SaΔuvati normalnu ljudsku pamet u jednom temeljno pervertiranom svetu ravno je poduhvatu. I znam nemalo ljudi koji takve pameti nisu liΕ‘eni. No malo ih je, neverovatno malo, koji su spremni da o onome Ε‘to vide roΔenim oΔima, da o onome Ε‘to, imajuΔi pameti, proziru, ili progovore. Ljiljana ΔuriΔ spada u tu malu grupu ljudi koji su u vreme besprimernog jednoumlja prihvatili ulogu onih koji drugaΔije misle, koji su se izdvojili iz hora i izvojevali sebi pravo na sopstveni glas. Ljiljana ΔurΔiΔ (Beograd, 1946 β Beograd, 11. novembar 2021) bila je srpska knjiΕΎevnica, kritiΔar i prevodilac, pisala je poeziju, pripovetke i eseje. Biografija RoΔena je 1946. u Beogradu, gde je maturirala u Prvoj beogradskoj gimnaziji. Diplomirala Svetsku knjiΕΎevnost na FiloloΕ‘kom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Radila u Narodnoj biblioteci Srbije na mestu NaΔelnika IzdavaΔke delatnosti NBS. Bila je urednik Srpske retrospektivne bibliografije. Pokrenula je biblioteku Ε½iva proΕ‘lost i potpisala preko 200 izdanja NBS. Bila je kolumnista dnevnog lista Danas (2000β2002) i nedeljnika Evropa (2005β2006). Jedna je od osnivaΔica i urednica Δasopisa za ΕΎensku knjiΕΎevnost i kulturu ProFemina (1995 β 2010). Prevela je sa engleskog jezika zbirke poezije Silvije Plat Arijel i Rani odlazak (Izabrane pesme) i Δarlsa SimiΔa Svet se ne zavrΕ‘ava. Bila je Δlanica Srpskog knjiΕΎevnog druΕ‘tva. Bibliografija Zbirke poezije Ε vedska gimnastika, KOS, 1977. Ogled dalmatinskog bilja i drugi predeli, Matica srpska, 1980. Preobilje/Nula, Prosveta, 1991. Zbirke pripovedaka Kako sam ljubila Franca Kaspara, Rad, 1986. Slike iz prethodnog ΕΎivota, Filip ViΕ‘njiΔ, 1997.[1] Stadijum ogledala, Rad, 2004. Svi na kraju kaΕΎu mama, Agora,2009.[2] Silva Jugoslovenka, Agora, 2016. Zbirke eseja i kolumni Beograd by my mind, Rad, 1995. Udri kravicu, Samizdat, B92, 2001. PresvlaΔenje No 5102000, CUPS, 2003. Fool memories, Beogradska manufaktura snova, 2004. Nek crkne svet, BraniΔevo, PoΕΎarevac, 2012. Antologije i izboriβdomaΔi Ε um Vavilona, KnjiΕΎevna zajednica Novog Sada, 1988, Mihajlo PantiΔ/Vasa PavkoviΔ, Moderno srpsko pjesniΕ‘tvo, Svjetlost, Sarajevo, 1991, Stevan TontiΔ, Nemirni zaliv, DeΔje novine, 1991, Vladimir Brguljan, Intelektualci i rat, Beogradski krug, 1993, Pohvala redu voΕΎnje, Sveti Sava, 1995, Miljurko VukadinoviΔ, MaΔke ne idu u raj, Samizdat FreeB92, 2000, Radmila LaziΔ, Antologija pripovedaka srpskih knjiΕΎevnica, Zepter Book World, 2002, Rajko LukaΔ, Poezija i poslednji dani, Serbika, 2009, Dobrivoje StanojeviΔ, Antologija ljubavne poezije srpske, Zillion/Blic, 2012, BoΕΎo Koprivica i Lazar Ristovski. Antologija srpske poezije (1847β2000), Nenad GrujiΔiΔ, Brankovo kolo, 2012. Zemaljski dugovi, Majstori savremene srpske priΔe, Laguna , 2013, Milovan MarΔetiΔ Bunker, PriΔe za odbranu i poslednje dane knjiΕΎevnosti, Arhipelag, 2013, SrΔan TeΕ‘in Putnik sa dalekog neba, MiloΕ‘ Crnjanski kao knjiΕΎevni junak, Laguna, 2013, Milovan MarΔetiΔ Δetvrtasto mesto, Antologija priΔa o Δitanju novina, Arhipelag, 2014, SrΔan TeΕ‘in Na tragu, Srpska krimi priΔa, Solaris, 2014, Vasa PavkoviΔ/Dejan IliΔ Δaroban Ε‘uma, Srpska erotska priΔa, Solaris, 2016, Vasa PavkoviΔ/Dejan IliΔ Vrt nade, Antologija ΕΎenske pripovetke od 1950 do danas, 2017, Vukotic Media, Slavica Garonja Kraljica Lir i njena deca, Najbolje priΔe srpskih spisateljica, Laguna, 2017, Ljubica ArsiΔ Ljubav, Biseri srpske ljubavne poezije i proze, priredio Zoran Penevski, Laguna, 2020. Zov daljine, Panorama savremenih priΔa o putovanju, priredili Ljubica ArsiΔ i Dejan MihailoviΔ, Laguna, 2020. Antologije i izboriβinostrani New Serbian Poetry, Relations, 1978, Aleksandar Petrov (Maja Herman-SekuliΔ), Arhipelagul dantelat, Lumina, 1988, Miljurko VukadinoviΔ-Mariana Dan, Mellan drom och vaka, MonitorForlaget, 1994, Jon Milos, Les intellectuales et la guerre, Les Temps Moderne, Paris, 1994, The Third Shore, Hortwestern University Press, Agata Schwartz/Luise Von Flotow (Alice Copple-ToΕ‘iΔ), 2006. Wszystkie su tu i nic byc nie przestaje, Agawa, 2008, Grzegorz Latuszynski, Migrazioni e paesaggi urbani, C.A.C.I.T β Trieste,2007; Melita Richter Malabotta (Bojana BratiΔ), The Horse Has Six Legs, Greywolf Press, 1992, 2010, Charles Simic, Der Engel und der rot Hund, Noach&Bloch, Berlin, 2011, Angela Richter (Hg.). Cat Painters: An Anthology of Contemporary Serbian Poetry, Dialog Press, New Orleans, 2016. AndriΔ, koga ima. Antologija priΔa o AndriΔu, Banja Luka, 2017, Miljenko StojiΔiΔ Priredila antologije i izbore Izbor iz poezije Danice MarkoviΔ Pesme o alhemijskom pokuΕ‘aju, DeΔje novine, 1989. MiloΕ‘ Crnjanski Boka Kotorska, NBS, 1997. Ε½enski kontinent, Antologija savremene srpske ΕΎenske priΔe, Prosveta, 2004. Pesme o biblioteci, NBS, 2003. Nagrade i priznanja Plaketa Narodne biblioteke Srbije za ukupan rad 1984. BIGZ-ova nagrada, za prevod knjige Rani odlazak Silvije Plat, 1999.[3] Nagrada βStevan Sremacβ, za knjigu pripovedaka Svi na kraju kaΕΎu mama, 2010. [4] Knjiga priΔa Silva Jugoslovenka u 2017. godini bila je nominovana za Nagradu βBiljana JovanoviΔβ i AndriΔevu nagradu.
Rad, 1995. Izvanredno oΔuvana, verovatno nekoriΕ‘Δena. SaΔuvati normalnu ljudsku pamet u jednom temeljno pervertiranom svetu ravno je poduhvatu. I znam nemalo ljudi koji takve pameti nisu liΕ‘eni. No malo ih je, neverovatno malo, koji su spremni da o onome Ε‘to vide roΔenim oΔima, da o onome Ε‘to, imajuΔi pameti, proziru, ili progovore. Ljiljana ΔuriΔ spada u tu malu grupu ljudi koji su u vreme besprimernog jednoumlja prihvatili ulogu onih koji drugaΔije misle, koji su se izdvojili iz hora i izvojevali sebi pravo na sopstveni glas. Ljiljana ΔurΔiΔ (Beograd, 1946 β Beograd, 11. novembar 2021) bila je srpska knjiΕΎevnica, kritiΔar i prevodilac, pisala je poeziju, pripovetke i eseje. Biografija RoΔena je 1946. u Beogradu, gde je maturirala u Prvoj beogradskoj gimnaziji. Diplomirala Svetsku knjiΕΎevnost na FiloloΕ‘kom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Radila u Narodnoj biblioteci Srbije na mestu NaΔelnika IzdavaΔke delatnosti NBS. Bila je urednik Srpske retrospektivne bibliografije. Pokrenula je biblioteku Ε½iva proΕ‘lost i potpisala preko 200 izdanja NBS. Bila je kolumnista dnevnog lista Danas (2000β2002) i nedeljnika Evropa (2005β2006). Jedna je od osnivaΔica i urednica Δasopisa za ΕΎensku knjiΕΎevnost i kulturu ProFemina (1995 β 2010). Prevela je sa engleskog jezika zbirke poezije Silvije Plat Arijel i Rani odlazak (Izabrane pesme) i Δarlsa SimiΔa Svet se ne zavrΕ‘ava. Bila je Δlanica Srpskog knjiΕΎevnog druΕ‘tva. Bibliografija Zbirke poezije Ε vedska gimnastika, KOS, 1977. Ogled dalmatinskog bilja i drugi predeli, Matica srpska, 1980. Preobilje/Nula, Prosveta, 1991. Zbirke pripovedaka Kako sam ljubila Franca Kaspara, Rad, 1986. Slike iz prethodnog ΕΎivota, Filip ViΕ‘njiΔ, 1997.[1] Stadijum ogledala, Rad, 2004. Svi na kraju kaΕΎu mama, Agora,2009.[2] Silva Jugoslovenka, Agora, 2016. Zbirke eseja i kolumni Beograd by my mind, Rad, 1995. Udri kravicu, Samizdat, B92, 2001. PresvlaΔenje No 5102000, CUPS, 2003. Fool memories, Beogradska manufaktura snova, 2004. Nek crkne svet, BraniΔevo, PoΕΎarevac, 2012. Antologije i izboriβdomaΔi Ε um Vavilona, KnjiΕΎevna zajednica Novog Sada, 1988, Mihajlo PantiΔ/Vasa PavkoviΔ, Moderno srpsko pjesniΕ‘tvo, Svjetlost, Sarajevo, 1991, Stevan TontiΔ, Nemirni zaliv, DeΔje novine, 1991, Vladimir Brguljan, Intelektualci i rat, Beogradski krug, 1993, Pohvala redu voΕΎnje, Sveti Sava, 1995, Miljurko VukadinoviΔ, MaΔke ne idu u raj, Samizdat FreeB92, 2000, Radmila LaziΔ, Antologija pripovedaka srpskih knjiΕΎevnica, Zepter Book World, 2002, Rajko LukaΔ, Poezija i poslednji dani, Serbika, 2009, Dobrivoje StanojeviΔ, Antologija ljubavne poezije srpske, Zillion/Blic, 2012, BoΕΎo Koprivica i Lazar Ristovski. Antologija srpske poezije (1847β2000), Nenad GrujiΔiΔ, Brankovo kolo, 2012. Zemaljski dugovi, Majstori savremene srpske priΔe, Laguna , 2013, Milovan MarΔetiΔ Bunker, PriΔe za odbranu i poslednje dane knjiΕΎevnosti, Arhipelag, 2013, SrΔan TeΕ‘in Putnik sa dalekog neba, MiloΕ‘ Crnjanski kao knjiΕΎevni junak, Laguna, 2013, Milovan MarΔetiΔ Δetvrtasto mesto, Antologija priΔa o Δitanju novina, Arhipelag, 2014, SrΔan TeΕ‘in Na tragu, Srpska krimi priΔa, Solaris, 2014, Vasa PavkoviΔ/Dejan IliΔ Δaroban Ε‘uma, Srpska erotska priΔa, Solaris, 2016, Vasa PavkoviΔ/Dejan IliΔ Vrt nade, Antologija ΕΎenske pripovetke od 1950 do danas, 2017, Vukotic Media, Slavica Garonja Kraljica Lir i njena deca, Najbolje priΔe srpskih spisateljica, Laguna, 2017, Ljubica ArsiΔ Ljubav, Biseri srpske ljubavne poezije i proze, priredio Zoran Penevski, Laguna, 2020. Zov daljine, Panorama savremenih priΔa o putovanju, priredili Ljubica ArsiΔ i Dejan MihailoviΔ, Laguna, 2020. Antologije i izboriβinostrani New Serbian Poetry, Relations, 1978, Aleksandar Petrov (Maja Herman-SekuliΔ), Arhipelagul dantelat, Lumina, 1988, Miljurko VukadinoviΔ-Mariana Dan, Mellan drom och vaka, MonitorForlaget, 1994, Jon Milos, Les intellectuales et la guerre, Les Temps Moderne, Paris, 1994, The Third Shore, Hortwestern University Press, Agata Schwartz/Luise Von Flotow (Alice Copple-ToΕ‘iΔ), 2006. Wszystkie su tu i nic byc nie przestaje, Agawa, 2008, Grzegorz Latuszynski, Migrazioni e paesaggi urbani, C.A.C.I.T β Trieste,2007; Melita Richter Malabotta (Bojana BratiΔ), The Horse Has Six Legs, Greywolf Press, 1992, 2010, Charles Simic, Der Engel und der rot Hund, Noach&Bloch, Berlin, 2011, Angela Richter (Hg.). Cat Painters: An Anthology of Contemporary Serbian Poetry, Dialog Press, New Orleans, 2016. AndriΔ, koga ima. Antologija priΔa o AndriΔu, Banja Luka, 2017, Miljenko StojiΔiΔ Priredila antologije i izbore Izbor iz poezije Danice MarkoviΔ Pesme o alhemijskom pokuΕ‘aju, DeΔje novine, 1989. MiloΕ‘ Crnjanski Boka Kotorska, NBS, 1997. Ε½enski kontinent, Antologija savremene srpske ΕΎenske priΔe, Prosveta, 2004. Pesme o biblioteci, NBS, 2003. Nagrade i priznanja Plaketa Narodne biblioteke Srbije za ukupan rad 1984. BIGZ-ova nagrada, za prevod knjige Rani odlazak Silvije Plat, 1999.[3] Nagrada βStevan Sremacβ, za knjigu pripovedaka Svi na kraju kaΕΎu mama, 2010. [4] Knjiga priΔa Silva Jugoslovenka u 2017. godini bila je nominovana za Nagradu βBiljana JovanoviΔβ i AndriΔevu nagradu.
Veoma dobro oΔuvano, bez pisanja, podvlaΔenja, peΔata. Autor - osoba Barthes, Roland, 1915-1980 = Bart, Rolan, 1915-1980 Naslov Sad, Furije, Lojola / Rolan Bart ; [prevod Ivan ΔoloviΔ] Jedinstveni naslov Sade, Fourier, Loyola. scc Vrsta graΔe esej Jezik srpski Godina 1979 Izdanje 1. izd. Izdavanje i proizvodnja Beograd : `Vuk KaradΕΎiΔ`, 1979 (Beograd : Kultura) FiziΔki opis 182 str. ; 19 cm Drugi autori - osoba ΔoloviΔ, Ivan, 1938- = ΔoloviΔ, Ivan, 1938- Zbirka ΗBiblioteka ΗZodijak ; knj. 44 (BroΕ‘.) Napomene Prevod dela: Sade, Fourier, Loyola / Roland Barthes. UZ OVU KNJIGU Savremeni francuski knjiΕΎevni kritiΔar i prouΔavalac knjiΕΎevnosti i kulture, Rolan Bart, za Δije ime su vezane neke od najznaΔajnijih pojava u francuskom knjiΕΎevnom i intelektualnom ΕΎivotu u protekle dve decenije (knjiΕΎevni strukturalizam, βnova kritikaβ, semiologija) i Δiji se uticaj oseΔa i u naΕ‘oj knjiΕΎevnoj kritici i teoriji, do sada je naΕ‘oj publici predstavljen dvema knjigama: KnjiΕΎevnost, mitologija, semiologija (βNolitβ, 1971) i Zadovoljstva u tekstu (βGradinaβ, 1976). Prva od ove dve knjige predstavlja izbor Bartovih radova nastalih izmeΔu 1935. i 1966, a druga je prevod Bartovog eseja iz 1973. godine. Dakle, moΕΎe se reΔi da je naΕ‘oj publici uglavnom ostao nepoznat Bartov rad iz poslednjih desetak godina, a u tom razdoblju on je objavio nekoliko znaΔajnih knjiga, koje su privukle paΕΎnju skoro koliko i njegovi najkontroverzniji spisi iz prethodnog perioda: Sistem mode (1967), S/Z (1970), Sad, Furije, Lojola (1971), Novi kritiΔki eseji (1972), Bart o sebi (1975) i Odlomci jednog ljubavnog govora (1977). Knjiga Sad, Furije, Lojola sadrΕΎi dve studije o Sadu i po jednu studiju o Furijeu i Lojoli. Iako su tri od ove Δetiri studije objavljene posebno, Bart napominje da je βsvaka od njih odmah bila zamiΕ‘ljena kao deo iste knjigeβ. I, doista, posle prvog iznenaΔenja (Ε‘ta bi moglo biti zajedniΔko jednom prokaΕΎenom piscu, jednom socijalisti utopisti i jednom jezuitskom svecu?), Δitalac uviΔa da se Bartova knjiga o trojici meΔusobno veoma razliΔitih autora ipak odlikuje visokim stepenom koherentnosti. TaΔku konvergencije Bart nije traΕΎio (niti bi je, po svemu sudeΔi, mogao naΔi) u ravni knjiΕΎevno-istorijskih ili tematskih paralela izmeΔu Sada, Furijea i Lojole, veΔ u njihovom odnosu prema jeziku. To, na prvi pogled, ne obeΔava mnogo, ali Bart iz svog pristupa izvlaΔi dalekoseΕΎne zakljuΔke. Sva trojica su, kaΕΎe on, βlogoteti, jezikotvorciβ, i sva trojica u svom jezikotvomom radu pribegavaju istim operacijama. Bart je zato u prvom redu nameren na to da opiΕ‘e te operacije i βjezikeβ koje su Sad, Furije i Lojola stvorili. Treba napomenuti da se ovde misli na jezik u Ε‘irem smislu, odnosno na njegovo semioloΕ‘ko odreΔenje kao sistema znakova. (Na primer, Sad je tvorac svojevrsnog βerotskog jezikaβ ili βerotskog kodaβ, koji se odlikuje dvostrukom artikulacijom i sintaksom i Δije su jedinice erotske βpozeβ, βradnjeβ, βfigureβ i βepizodeβ.) Dakle, nije reΔ o stilistiΔkoj ili retoriΔkoj analizi Sadovog, Furijeovog i Lojolinog jezika, veΔ o modernom postupku a tumaΔenju teksta koji se oslanja na tekovine strukturalne i poststrukturalne lingvistike i semiologije (koju Bart ovde, kao i u knjizi S/Z i nekim novijim radovima, povezuje s takozvanom βteorijom tekstaβ). Jezici koje stvaraju Sad, Furije i Lojola β piΕ‘e Bart β βpostaju dostupni samo ako se primeni semioloΕ‘ka definicija Tekstaβ. MeΔutim, pisac ove knjige ni u metodoloΕ‘kom ni u teorijskom pogledu ne zadovoljava se objektivnim odnosom prema βtekstuβ, to jest, gledanjem na βtekstβ kao na βintelektualni predmetβ. On nastoji da smanji razliku izmeΔu Δitanja i pisanja, izmeΔu tumaΔenja i βproizvodnje tekstaβ. (JoΕ‘ bolji primer takvog nastojanja daje njegova knjiga Odlomci jednog ljubavnog govora.) Tako se kod Barta, na iznenaΔenje onih koji su u njemu videli pre svega predstavnika novog kritiΔkog pozitivizma, javlja tema subjektivnosti. Uprkos tome Ε‘to je tekst βrazbijaΔ subjektaβ, u njemu diskretno ostaje piΕ‘Δeva βrazvejanaβ subjektivnost. Zbog toga tekst podrazumeva βko-egzistencijuβ pisca i Δitaoca, pri Δemu pisac βnije liΔnost u graΔansko-moralnom smislu, veΔ teloβ. (Ovo glediΕ‘te, u kome se prepoznaje uticaj Lakanovog nastojanja da poveΕΎe psihoanalizu i strukturalizam, Bart je posebno razvio u eseje Zadovoljstvo u tekstu.) S druge strane, Bart ni ovde ne zapostavlja ono Ε‘to je ranije nazvao βmoralom jezikaβ, a ovde βdruΕ‘tvenom odgovornoΕ‘Δu tekstaβ. To Ε‘to se Sadom, Furijeom i Lojolom bavi nezavisno od religije, utopije i sadizma, ne znaΔi da prenebregava pitanje socijalnog statusa njihovih spisa; on taj problem samo βpremeΕ‘taβ. βNeki verujuβ, kaΕΎe Bart, βda mogu sa sigurnoΕ‘Δu da odrede mesto te odgovornosti: to bi bio autor, autor u svom vremenu, u svojoj istoriji, u svojoj klasi. MeΔutim, jedno drugo mesto ostaje zagonetno, joΕ‘ uvek izmiΔe svakom objaΕ‘njenju: Δitanje.β ZahvaljujuΔi svom metodoloΕ‘kom i teorijskom bogatstvu (u kome je puno βtuΔih biseraβ, ali koje Bart niΕΎe u ogrlice koje nose peΔat njegove originalne draguIjarske veΕ‘tine), ova knjiga svakako je zanimljiva i za one Δitaoce koji se posebno ne interesuju za njen nominalni predmet. StaviΕ‘e, njena zanimljivost i vrednost ne mogu se svesti ni na konstataciju da je reΔ o delu koje dobro ilustruje neka od najoriginalnijih i najaktuelnijih stremljenja u savremenoj knjiΕΎevno-kritiΔkoj misli. Jer Bart je, uz sve, ili, pre svega, pisac a Sad, Furije i Lojola je jedna od nekoliko njegovih knjiga Δiji je knjiΕΎevni kvalitet (Ε‘to bi on radije nazvao βzadovoljstvom u tekstuβ) bar ravan teorijskoj kompetenciji (koju on ne bi tako oΕ‘tro razlikovao od zadovoljstva). I. Δ. Rolan Ε½erar Bart (franc. Roland GΓ©rard Barthes; Ε erbur Oktevil, 12. novembar 1915 β Pariz 25. mart 1980) bio je francuski teoretiΔar knjiΕΎevnosti, filozof, knjiΕΎevni kritiΔar i semiotiΔar. Njegovo polje interesovanja bilo je Ε‘iroko. IzvrΕ‘io je snaΕΎan uticaj na razvoj strukturalizma, semiotike, egzistencijalizma, marksizma, antropologije i poststrukturalizma. Biografija Bart je roΔen 12. novembra 1915. u Ε erburu u Normandiji kao sin Anrijete i Luja Barta, pomorskog oficira. Otac mu je poginuo 1916. na Severnome moru za vreme Prvog svetskog rata. Sa jedanaest godina zajedno sa majkom preselio se u Pariz, no uprkos preseljenju Bart je Δitav ΕΎivot ostao vezan za svoj rodni kraj. Na pariskoj Sorboni, koju pohaΔa od 1935. do 1939, pokazuje se ambicioznim uΔenikom. U tom razdoblju bolovao je od raznoraznih bolesti, ukljuΔujuΔi i tuberkulozu, zbog koje je mnogo vremena proveo u izolaciji sanatorijuma. UΔestali zdravstveni problemi negativno su uticali na njegovu akademsku karijeru i polaganje ispita. Zbog loΕ‘eg zdravlja bio je osloboΔen vojne sluΕΎbe. Od 1939. do 1948. radio je na dobijanju diplome iz gramatike i filologije, izdao je svoje prve akademske radove, sudelovao je u medicinskim studijima, ali se i dalje borio sa loΕ‘im zdravstvenim stanjem. Godine 1948. vratio se iskljuΔivo akademskome radu, te je dobio nekoliko kratkoroΔnih poslova na institutima u Francuskoj, Rumuniji i Egiptu. Istovremeno pisao je za pariski leviΔarski Δasopis Borba (Combat), a ti Δlanci su vremenom izrasli u knjigu Le degrΓ© zΓ©ro de l`Γ©criture (1953). Narednih sedam godina proveo je u Centre national de la recherche scientifique gde je studirao leksikologiju i sociologiju. TakoΔe, u tome periodu poΔeo je da piΕ‘e popularni serijal eseja za Δasopis Les Lettres Nouvelles u kojima je pobijao mitove popularne kulture (kasnije su eseji okupljeni i objavljeni u zbirci Mitologije izdanoj 1957. godine). PoznavajuΔi u izvesnoj meri engleski jezik, Bart je predavao na Midlberi koledΕΎu 1957. godine i sprijateljio se sa buduΔim engleskim prevodiocem velikog dela njegovog rada, RiΔardom Hauardom, tog leta u Njujorku. Rane Ε‘ezdesete proveo je istraΕΎujuΔi semiotiku i strukturalizam. Mnogi njegovi radovi su kritikovali postojeΔe tradicionalne akademske poglede knjiΕΎevne kritike. Njegove ideje dovele su ga u javni sukob sa Romonom Pikarom, koji ga je napao u tekstu Nova kritika zbog navodnog nedostatka poΕ‘tovanja prema francuskoj knjiΕΎevnoj tradiciji. Bart mu je odgovorio u svome delu Kritika i istina iz 1966. gde je optuΕΎio staru graΔansku kritiku za manjak brige o nijansama i finoΔi jezika, te o selektivnoj neukosti u kritici dijalektiΔkih teorija (kao Ε‘to je na primer marksizam). Do kasnih Ε‘ezdesetih Bart je stekao veliki ugled. Putuje u SAD i Japan te odrΕΎava prezentacije. Svoje najpoznatije delo, esej Smrt autora, koje sluΕΎi kao jedan od osnovnih prelaznih radova u istraΕΎivanju logike strukturalistiΔke misli, objavio je 1967. godine. Nastavio je da doprinosi zajedno sa Filipom Solerom avangardnom knjiΕΎevnom Δasopisu Tel Quel, gde se razvijaju sliΔne ideje Bartovim. Bart objavljuje knjigu S/Z 1970, u kojoj je analizirao Balzakovu pripovetku Sarazin. Tokom sedamdesetih nastavio je graditi knjiΕΎevnu kritiku, te razvija pojmove tekstualnosti i knjiΕΎevniΔke neutralnosti. 1971. gostuje kao predavaΔ na univerzitetu u Ε½enevi. Godine 1976. bio je odabran za predavaΔa na katedri za knjiΕΎevnu semiologiju na KoleΕΎu de Frans u Parizu. Iste godine njegova majka Anrijeta Bart, sa kojom je ΕΎiveo 60 godina umire. Njegovo poslednje veliko delo MraΔna komora je delom esej o prirodi fotografije, a delom pomirenje sa smrΔu njegove majke. Dana 25. februara 1980. Barta je udario automobil, nakon Ε‘to je napustio zabavu, koju je odrΕΎao Fransoa Miteran. Mesec dana kasnije umro je od posledica povrede. MG135 (L)
SAVREMENA JUGOSLOVENSKA LITERATURA - Sveta LukiΔ Savremena jugoslovenska literatura 1945-1965 IzdavaΔ: Prosveta Godina izdanja: 1968. Broj strana: 300 veoma dobro stanje Sveta LukiΔ je u drugoj polovini proΕ‘log veka bio nezaobilazna liΔnost u jugoslovenskom duhovnom prostoru β cenjeni estetiΔar, kritiΔar, prozni pisacβ¦ Danas β ko se seΔa ovog Δoveka koji nije pripadao nijednoj partiji, nijednoj stranci, bio je svojβ¦ Sveta LukiΔ, blistavo ime srpske knjiΕΎevnosti u svoje vreme, krajem pedesetih godina pa nadalje, esejista, estetiΔar, enciklopedist, kritiΔar i romansijerβ¦ Na zakazani sastanak u tzv. bermudskom trouglu Beograda (kafane βΕ umatovacβ, βGrmeΔβ, βPod Lipomβ) stiΕΎe na vreme. SluΔajno nailazi glumac Ateljea 212 MiΔa TomiΔ. Sveta ga pozdravlja sa: βGde si ortak!ββ¦ MiΔa nastavlja dalje, pitam Svetu β zaΕ‘to ortak? A on kaΕΎe: βZnaΕ‘, ja sam mu preoteo ΕΎenu Lolu VlatkoviΔ (prevodioca sa ruskog jezika, urednika Radio Beograda), onda sam otiΕ‘ao u vojsku, kad, javljaju mi da je moj ΕΎenu preoteo Bora Prase (Bora ΔosiΔ. Ovaj je tu βotimaΔinuβ kasnije opisao u svom romanu-hronici βKonzul u Beograduβ): βPonovo se seΔam onog perioda, Δehovljevskog, moga ΕΎivota. Dok sam otimao ΕΎenu najboljem prijatelju, a ona kaΕ‘ljalaβ¦ Tako su veΔ i njenim ranijim muΕΎevima, bilo ih je dvojicaβ¦ beΕΎe od te dame Ε‘to dalje. Ipak, njen krupni glas, njene stamene noge, crna griva njene kose privlaΔe muΕ‘ke subjekte kroz decenije, tako bi i sa mnomβ¦β ΔosiΔ ne propuΕ‘ta priliku i da okalpi svog nekadaΕ‘njeg prijatelja (βnaΕ‘eg Osipa Brikaβ, kako u knjizi kaΕΎe da je βfilozofski nastrojen, a knjiΕΎevno nedarovitβ). A Sveta LukiΔ (1931-1997) u to vreme (1956) bio je apsolvent na Filozofskom fakultetu u Beogradu, stanovao je u Skadarskoj 53, i njegov dom je bio steciΕ‘te mladih beogradskih intelektualaca β od pisaca do slikara, reditelja, muziΔara. Jer, on je jedan od urednika avangardnog Δasopisa βDeloβ, a na fakultetu vaΕΎio je za lepotana u koga su bile (platonski, kako je govorio njegov kolega Mihailo MarkoviΔ) zaljubljene studentkinje ne samo sa filozofije. (Nedavno se u antikvarijatu sasvim sluΔajno u gomili knjiga pojavila LukiΔeva knjiga lirskih eseja βBuna protiv reΔiβ, a ono na prvoj strani njegova posveta: βPorodici VlatkoviΔ u celini β dajem ovo baΕ‘ u vreme mog filmsko-vajdinskog rastanka sa literaturom. U ime otadΕΎbine zahvalni zetβ¦β) U knjiΕΎevnosti Sveta LukiΔ se javio 1952. godine sa jednom pesmom u βSvedoΔanstvimaβ. Bio je viΕ‘e od tri i po decenije liΔnost rado viΔena na tribinama i u Δasopisima Ε‘irom Jugoslavije. Samo na Tribini mladih u Novom Sadu, instituciji koja je uΕΎivala lep glas meΔu intelektualcima, Sveta je bio Δest gost β govorio je o pisanju danas (1956), o ruskoj poeziji zajedno sa prijateljem Borom ΔosiΔem (1962), o umetnosti Oktobra, moΔi i nemoΔi umetniΔke kritike u nas (zajedno sa Svetozarom PetroviΔem)β¦ Dakle, to je vreme kad je bio VlatkoviΔa zet, kad nije bio Osip Brik, kako veli Bora ΔosiΔ. A Brik je metafora za razne trouglove u ljubavi, kao Ε‘to su: Ljilja Brik β Osip Brik i Vladimir Majakovski, ili Gala-Pol Elijar β Mark Ernst β Salvador Dali, Josip Brodski β Natalija Basnamova i Josifov prijatelj D. V. BobiΕ‘evβ¦ Objavio je Sveta LukiΔ sijaset tekstova u Reviji, NIN-u, Vidicima, Novoj misli, KnjiΕΎevnosti, Delu β¦ mahom oglede iz kritike umetnosti (estetike) i filozofije, ali i prikaze knjiga, kritike na knjige Rastka PetroviΔa, Zorana MiΕ‘iΔa, Stevana RaiΔkoviΔa, Oskara DaviΔa, DuΕ‘ana MatiΔa, Milana BogdanoviΔa, Zorana GavriloviΔa, Gaje PetroviΔaβ¦ Sveta LukiΔ objavljuje i prozne tekstove. Prva knjiga pojavila se u izdanju βNolitaβ 1957. godine β esejistiΔka proza βRazloziβ, βo faktorima koji odreΔuju liΔnosti jednog naΕ‘eg savremenog mladiΔaβ, a prijateljima kaΕΎe da je zavrΕ‘io pisanje βknjige proze o intelektualcima u ratu i revolucijiβ Oko sunca i oko svoje ose, a zavrΕ‘io je pisanje i svoga prvog romana Glasovi od pruge do vode (radni naslovi). Kada je podneo molbu za prijem u UdruΕΎenje pisaca Srbije, novembra 1957. godine, napisao je o sebi ove generalije: βRoΔen sam 18. oktobra 1931. godine u Beogradu. Otac pok. Ljutica, sudija β poginuo u zarobljeniΕ‘tvu 1944. godine. Majka Divna β sada sekretar Vrhovnog suda NRS. Prvo detinjstvo u Beogradu. Kraj osnovne Ε‘kole, dva razreda gimnazije za vreme okupacije i joΕ‘ dva do 1947 β Smederevo. Ponovo Beograd. Matura 1950. godine u beogradskoj I muΕ‘koj gimnaziji. Apsolvirao sam juna 1956. na filozofskoj grupi Filozofskog fakulteta. Δlan sam omladinske organizacije od poΔetak 1945. Danas sam Δlan Saveza studenata i SocijalistiΔkog saveza. Bio 1951. godine na pruzi Banjaluka β Doboroj.β (βΕ½irantiβ za prijem bili su Aleksandar VuΔo i Dobrica ΔosiΔ.) I joΕ‘ je neΕ‘to na kraju svoje molbe dodao: βOΕΎenjen. Vojsku nisam joΕ‘ sluΕΎio.β A kad je otiΕ‘ao u vojsku njegova supruga otiΕ‘la je sa njegovim bliskim prijateljem, sa kojim je potom ΕΎivela u Beogradu, Rovinju i NemaΔkoj, sve do smrti, u Berlinu, juna 2004. godine, a Sveta LukiΔ je preminuo 31. januara 1997. godine β pao na ulici dok je vodio u Ε‘etnju svog omiljenog psa, koji mu se vazda βΕ‘etaoβ i po radnom stolu. Ε½iveo je Δasno i poΕ‘teno, kako je neko rekao β izmeΔu stvaralaca i kulova; nije pripadao nijednoj partiji li stranci β o svima je imao kritiΔan odnos. Bio je, koliko se zna, jedan od prvih Srba koji je u Poljskoj razgovarao, egal, sa slavnim filozofskim piscem LeΕ‘ekom Kolakovskim, pa sa isto tako velikim piscem KaΕΎimjeΕΎom Brandisom, a βpajtao seβ sa svetskim reΕΎiserom AndΕΎejom Vajdom, koji je po Svetinom scenariju snimio film βSibirska ledi Magbetβ, i njegovom suprugom, poznatom poljskom glumicom Beatom TiΕ‘kijeviΔ. A u Moskvi je vodio dugi razgovor sa Viktorom Ε klovskim, velikim kritiΔarem i piscem monografije o Tolstoju i Dostojevskom, teoretiΔarem knjiΕΎevnosti na svetskom glasu. Kad se vraΔao sa putovanja po svetu (boravio je i u Kini i opisao svoje viΔenje ove zemlje), u βMaderiβ ga je Δekalo druΕ‘tvo β glumac Ljuba TadiΔ, pre svih, ali i drugi: slikar Stojan ΔeliΔ, nuklearni fiziΔar Dragan PopoviΔβ¦ Bio je βveliki oboΕΎavalac kafanaβ *napisao je i knjigu o toj svojoj ljubavi). Ali Sveta LukiΔ je u proleΔe 1989. godine obeleΕΎio trideset i pet godina knjiΕΎevnog rada i tom prilikom javnosti su u Konaku kneginje Ljubice predstavljeni njegovi romani, pet knjiga (kojom prilikom je govorio Dragan OrloviΔ, pisac predgovora ovim knjigama). Romane βSunovratiβ (nova verzija romana βSlom 1941β), βRatne igre u Vrbovcuβ, βFreska na mansardiβ, βVodeni cvetoviβ i βRazloziβ objavili su udruΕΎeni izdavaΔi βProsvetaβ, sarajevska βSvjetlostβ, βKnjiΕΎevne novineβ i Srpska knjiΕΎevna zadruga. βU kritici bio je viΕ‘e zainteresovan za pojave i kretanje ideje nego za knjige i kritiΔke ocene β LukiΔ je na stvari gledao grosso modo, u celini, a ne kroz pojedinaΔna dela, kako to rade dnevni kritiΔariβ¦ Sveta LukiΔ je u posleratnoj kulturi orao veliku njivu i ostavio nekoliko dubokih i uporednih brazdaβ (Predrag Palavestra). Pri kraju ΕΎivota Sveta LukiΔ pisao je u kulturnom dodatku βPolitikeβ kratke eseje β u jednome (Sumorni izveΕ‘taji veli da je βveΔ mesecima deprimiran, depresivan, utuΔen kao i dobar deo moje okolineβ¦β U drugom eseju, pak, otkriva jednu svoju muku β sina Relju, violonΔelistu, supruga Lika (poznata novinarka Televizije Beograd) ispratili su u svet, u Italiju, jer deΔko je video da se u zemlji gine uzaludnoβ. Sveta u svojoj poslednjoj knjizi βZvezde na nebu socijalizmaβ (1996) napisao je: βTo je moje poslednje Zdravo deco i ΕΎeno moja..β JoΕ‘ devedesetih godina njegov bliski prijatelj Ε½ika PavloviΔ, ugledni filmski reΕΎiser i pisac, u svom dnevniku je zapisao posle jedne posete Sveti LukiΔu: ββ¦ Neki umor se uselio u njega, umor i gorΔinaβ¦ turobna ravnoduΕ‘nost, koja je smenila ΕΎivu radoznalost duha.β U stvari, dojadio mu je ΕΎivot βu gomili laΕΎiβ. A davno je rekao: βKnjiga se Δita β a pisac upoznajeβ¦β On ih je upoznao kao retko koji srpski pisac. Na primer, objavio je u βPoliticiβ opΕ‘iran, veoma zapaΕΎen afirmativan prikaz βPohvala doslednostiβ β knjiΕΎevni portret KoΔe PopoviΔa. Slavni partizanski komandant, ali i aktivni pristaΕ‘a nadrealistiΔkog pokreta (Marko RistiΔ, MatiΔ, Dedinac, VuΔoβ¦) izmeΔu dva rata, te subote prepodne prvi put u ΕΎivotu mu je telefonirao i pozvao ga da doΔe na kafu i piΔe, oduΕ‘evljen tekstom, uz, naravno, lepe reΔi. Razgovarali su u vili u LackoviΔevoj ulici, na Dedinju, veoma prijatno. Samo Ε‘to se vratio kuΔi (tada je stanovao u Ε olinoj ulici, takoΔe na Dedinju), zazvonio je telefon β KoΔa mu je rafalno sasu niz pogrda, kako ga je βuvalio u grdnu nevoljuβ, jer se u meΔuvremenu javila KoΔina ljubav uoΔi rata sa kojom se raziΕ‘ao po osloboΔenju, koja mu je βsvaΕ‘ta reklaβ, a potom je objavila i pismo u βPoliticiβ, tim povodomβ¦ Eto, malo podseΔanja na jedan izuzetan a zaboravljeni stvaralaΔki duh u srpskoj knjiΕΎevnosti β Svetu LukiΔa, koji se vazda izdvajao iz gomile pesnika, romansijera, kritiΔaraβ¦ Prebukirana udruΕΎenja i druΕ‘tva pisaca se i ne seΔaju β ko to bi Sveta LukiΔ.
OdliΔno oΔuvano! Autor - osoba Propp, Vladimir JakovleviΔ, 1895-1970 = Propp, Vladimir Π―kovleviΔ, 1895-1970 Naslov Morfologija bajke / Vladimir Prop ; [preveli Petar VujiΔiΔ, Radovan MatijaΕ‘eviΔ, Mira VukoviΔ] Jedinstveni naslov MorfologiΡ skazki Vrsta graΔe knjiga Ciljna grupa odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiΕΎ.) Jezik srpski Godina 1982 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Prosveta, 1982 (Beograd : Beogradski izdavaΔko-grafiΔki zavod) FiziΔki opis 334 str., [1] presavijen list ; 17 cm Drugi autori - osoba VujiΔiΔ, Petar, 1924-1993 = VujiΔiΔ, Petar, 1924-1993 MatijaΕ‘eviΔ, Radovan = MatijaΕ‘eviΔ, Radovan VukoviΔ, Mira, 1940- = VukoviΔ, Mira, 1940- JaniΔijeviΔ, Jovan, 1936-2015 = JaniΔijeviΔ, Jovan, 1936-2015 Zbirka ΗBiblioteka ΗXX vek ; 52 SadrΕΎaj SadrΕΎi i: Struktura i forma: razmiΕ‘ljanja o jednom delu Vladimira Propa / Klod Levi-Stros. Strukturalno-tipoloΕ‘ko prouΔavanje bajke / E. M. Meletinski. Napomene Prevod dela: MorfologiΡ skazki / V. Π―. Propp Prop, oko njega i posle njega / Jovan JanΔijeviΔ: str. 314-334 Predmetne odrednice Bajka β Morfologija PREDGOVOR Morfologija tek treba da se potvrdi kao posebna nauka, ΔineΔi svojim glavnim predmetom ono Δime se druge nauke bave od sluΔaja do sluΔaja i uzgred, sabirajuΔi ono Ε‘to je tamo raΕ‘trkano, i ustanovljujuΔi novo stanoviΕ‘te koje dopuΕ‘ta da se prirodne pojave prouΔavaju lako i zgodno. Pojave kojima se ona bavi izuzetno su znaΔajne; intelektualne operacije pomoΔu kojih ona uporeΔuje pojave slaΕΎu se s ljudskom prirodom i prijatne su joj, tako da Δe Δak i neuspeo pokuΕ‘aj ipak spojiti korist i lepotu. (Gete) ReΔ morfologija oznaΔava uΔenje o oblicima. U botanici se pod morfologijom razume uΔenje o sastavnim delovima biljke, o njihovom meΔusobnom odnosu i odnosu prema celini, drugim reΔima, kao uΔenje o graΔi biljke. O moguΔnosti pojma i termina morfologija bajke niko nije razmiΕ‘ljao. MeΔutim, u oblasti narodne, folklorne priΔe moguΔno je prouΔavati oblike i utvrditi zakonitosti ustrojstva podjednako taΔno kao Ε‘to je moguΔna morfologija organskih tvorevina. Ako se to ne moΕΎe tvrditi o priΔi uopΕ‘te, u celokupnom njenom obimu, to se u svakom sluΔaju moΕΎe tvrditi o takozvanim bajkama, o priΔama βu uΕΎem smislu reΔiβ. Samo njima je i posveΔen ovaj rad. Ovaj ogled je rezultat dosta pipavog rada. Takva uporedna istraΕΎivanja zahtevaju od istraΕΎivaΔa izvesno strpljenje. Ali mi smo nastojali da pronaΔemo takav naΔin izlaganja koji neΔe previΕ‘e kuΕ‘ati ΔitaoΔevo strpljenje, pojednostavljujuΔi i skraΔujuΔi gde god je bilo moguΔno. Rad je proΕ‘ao kroz tri faze. Prvobitno je to bila obimna rasprava sa mnogobrojnim tabelama, shemama, analizama. Takav rad se nije mogao objaviti veΔ i zbog njegova velikog obima. PoΔeo sam da ga skraΔujem kako bih ga sveo na minimalan obim uz maksimum sadrΕΎaja. MeΔutim, takvo skraΔeno, saΕΎeto izlaganje bilo bi preteΕ‘ko za proseΔnog Δitaoca: liΔilo bi na gramatiku ili udΕΎbenik harmonije. Morao sam da izmenim naΔin izlaganja. DoduΕ‘e, ima stvari koje je nemoguΔno izloΕΎiti popularno. Toga ima i u ovom radu. No, ipak, Δini se da je u sadaΕ‘njem obliku ovaj rad pristupaΔan svakom ljubitelju bajke, ako samo ushte da poΔe za nama u lavirint bajkovne raznolikosti, koja Δe mu se na kraju ukazati kao Δudesno jedinstvo. Da bi izlaganje bilo Ε‘to kraΔe i Ε‘to ΕΎivlje, morao sam se odreΔi mnogo Δega od onoga Ε‘to bi za struΔnjaka bilo vaΕΎno. U prvobitnom obliku rad je, osim delova koji slede, obuhvatao i istraΕΎivanje bogate oblasti atributa likova (tj. likova kao takvih); u radu su podrobno razmatrana pitanja metamorfoze, tj. transformacije bajke; bile su ukljuΔene velike uporedne tabele (ostali su samo njihovi naslovi u prilogu), a celom radu je prethodio stroΕΎi metodoloΕ‘ki ogled. Nameravao sam da prouΔim ne samo morfoloΕ‘ku nego i sasvim posebnu logiΔku strukturu bajke, Ε‘to bi pripremilo njeno istorijsko prouΔavanje. Samo izlaganje bilo je podrobnije. Elementi koji su ovde samo izdvojeni kao takvi, bili su podvrgnuti podrobnom razmatranju i uporeΔivanju. No izdvajanje elemenata je okosnica celokupnog rada i predodreΔuje zakljuΔke. Iskusan Δitalac sam Δe umeti da dopuni ono Ε‘to je naznaΔeno. Vladimir JakovljeviΔ Propp (rus. ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ Π―ΠΊΠΎΠ²Π»Π΅Π²ΠΈΡ ΠΡΠΎΠΏΠΏ; 29. travnja 1895. β 22. kolovoza 1970.) bio je ruski strukturalist, poznat po svojim detaljnim analizama ruskih bajki. Ε½ivotopis Vladimir Propp roΔen je 1895. u Sankt-Peterburgu u njemaΔkoj obitelji. PohaΔao je SveuΔiliΕ‘te u Sankt-Peterburgu od 1913. do 1918. te zavrΕ‘io ruski jezik i njemaΔku filozofiju. Poslije Ε‘kolovanja predavao je ruski i njemaΔki jezik u srednjoj Ε‘koli, a potom njemaΔki na fakultetu. Godine 1928. objavljuje Morfologiju bajke kojom je tek u pedesetim godinama 20. stoljeΔa, poΕ‘to je prevedena, postao poznat u folkloristici te utjecao na LΓ©vi-Straussa i Barthesa. Njegovi modeli likova i funkcija mogu se primijeniti na gotovo svaku priΔu, film ili sliΔno djelo. Godine 1932. postao je dio Lenjingradskog sveuΔiliΕ‘ta. Nakon 1938. usredotoΔio se na istraΕΎivanje folklora, a ne na lingvistiku. Bio je predstojnik Odsjeka za folkloristiku sve dok nije potpao pod Odsjek za rusku knjiΕΎevnost. Radio je na sveuΔiliΕ‘tu do svoje smrti 1970. godine. Morfologija bajke Morfologija Morfologija je opis priΔe prema njezinim dijelovima i odnosima dijelova meΔusobno te dijelova prema cjelini. Propp funkciju opisuje kao djelovanje lika, definira je iz aspekta njegove vaΕΎnosti za tijek radnje. Funkcije su stabilni, konstantni elementi u priΔi, neovisni o tomu kako se i od koga ispunjavaju. Broj funkcija ograniΔen je, ali redoslijed je uvijek identiΔan - odsutnost pojedine funkcije ne mijenja redoslijed ostalih. Sve su bajke zapravo jednake s obzirom na strukturu. Bajke definiraju funkcije, konjunktivni elementi (deux ex machina, najave nesreΔe, dozivi...), motivacije (razlozi i ciljevi), obliΔja likova te atributivni elementi. Funkcije 1. jedan od Δlanova obitelji odlazi od kuΔe 2. zabrana dana junaku 3. zabrana je prekrΕ‘ena 4. zlikovac odlazi u izvidnicu 5. zlikovac dobiva informacije od ΕΎrtve 6. zlikovac pokuΕ‘ava zavarati ΕΎrtvu da bi dobio nju ili njezin posjed 7. junak je zavaran i nesvjesno pomaΕΎe 8. zlikovac naudi Δlanu obitelji 8. a. Δlanu obitelji Ε‘togod nedostaje ili to ΕΎeli imati 9. nesreΔa i nedostatak poznati su, junaku je dan zahtjev ili zapovijed, mora otiΔi ili ga se Ε‘alje 10. tragaΔ se sloΕΎi s poslanjem ili sam odluΔuje o njem 11. junak napuΕ‘ta dom 12. junak se ispituje, provjerava, napada itd., to ga priprema da primi Δarobni predmet ili pomoΔnika 13. junak reagira na djela buduΔeg darivatelja 14. junak posjeduje Δarobni predmet 15. junak je doveden do mjesta gdje je traΕΎeno 16. junak i zlikovac u izravnoj borbi 17. junak je ΕΎigosan/obiljeΕΎen 18. zlikovac je pobijeΔen 19. prvotna se nesreΔa i nedostatak rjeΕ‘avaju 20. junak se vraΔa 21. junaka progone 22. spaΕ‘avanje junaka iz potjere VeΔina bajki ovdje zavrΕ‘ava, ali radnja se moΕΎe i zakomplicirati - novi zlikovac. Ponovno se izvrΕ‘avaju osma i deseta funkcija. 23. neprepoznati junak stiΕΎe kuΔi ili u drugu zemlju 24. laΕΎni junak tvrdi neutemeljeno 25. junaku je dan teΕΎak zadatak 26. zadatak je rijeΕ‘en 27. junak je prepoznat 28. laΕΎni je junak razotkriven 29. junak dobiva novi izgled 30. zlikovac se kaΕΎnjava 31. junak se ΕΎeni i nasljeΔuje prijestolje. ZnaΔaji Uz trideset i jednu funkciju, postoji 8 znaΔaja (karaktera): 1. zlikovac (bori se protiv junaka) 2. darivatelj (priprema junaka ili mu daje Δarobni predmet) 3. Δarobni pomoΔnik (pomaΕΎe junaku u pothvatu) 4. princeza (osoba koju junak ΕΎeni, Δesto predmet potrage) 5. princezin otac (kralj) 6. otpremnik (obznanjuje Ε‘to nedostaje i otprema junaka) 7. junak (reagira na darivatelja, ΕΎeni princezu) 8. laΕΎni junak/antijunak/uzurpator (preuzima junakove zasluge i ΕΎeli se oΕΎeniti princezom). Katkad se uloge dijele meΔu viΕ‘e likova. Historijski korijeni bajke Princip djela jest povezati bajku s historijskim obredima i obiΔajima u stvarnosti. ΔeΕ‘Δe se susreΔe preosmiΕ‘ljavanje obreda koji sluΕΎi kao objaΕ‘njenje odgovarajuΔeg motiva bajke. Mitovi Δine najdragocjeniju plemensku srΕΎ, a oduzeti Δovjeku priΔu znaΔi oduzeti mu ΕΎivot. Dolazi do profanacije sakralnog siΕΎea. Bajka je u odnosu sa socijalnim institutima proΕ‘losti - nije vaΕΎna tehnika proizvodnje nego druΕ‘tveno ustrojstvo. Bajku valja usporeΔivati s historijskom zbiljom proΕ‘losti i u njoj traΕΎiti njezine korijene. Propp tajanstvenu Ε‘umu, veliku kuΔu, Δarobne darove, putovanja, ognjenu rijeku i zmajeve, Δarobna carstva, nevjestu i Δaroliju usporeΔuje s dijelovima obreda inicijacije. Od kompleksa inicijacije potjeΔu razni motivi (djeca se odvode ili protjeruju u Ε‘umu ili su pak oteta od Ε‘umskog duha, odsijecanje prsta, rasijecanje i oΕΎivljavanje, pokazivanje prividnih dokaza o smrti, gutanje i izbacivanje, Δarobna sredstva i pomoΔnici, Ε‘umski uΔitelji, vjeΕ‘tice i kolibe itd.), a taj je ciklus najstarija osnova bajke. Inicijacija neofita bila je zapravo boravak u zemlji smrti (predodΕΎba o smrti - zmajeva otmica djevojke, otpremanje i daleki put, Ε‘uma kao vrata u novo carstvo, junakov miris, borba s Δuvarom ulaza, vaganje itd.). Jedinstvo bajke ne krije se u posebnostima ΔovjeΔje psihe i umjetnosti nego u historijskoj realnosti proΕ‘losti. MG67 (N)
Prosveta, 1968. Rasprava o knjiΕΎevnom ΕΎivotu i knjiΕΎevnim merilima kod nas Dobro oΔuvana. Sveta LukiΔ je u drugoj polovini proΕ‘log veka bio nezaobilazna liΔnost u jugoslovenskom duhovnom prostoru β cenjeni estetiΔar, kritiΔar, prozni pisacβ¦ Danas β ko se seΔa ovog Δoveka koji nije pripadao nijednoj partiji, nijednoj stranci, bio je svojβ¦ Sveta LukiΔ, blistavo ime srpske knjiΕΎevnosti u svoje vreme, krajem pedesetih godina pa nadalje, esejista, estetiΔar, enciklopedist, kritiΔar i romansijerβ¦ Na zakazani sastanak u tzv. bermudskom trouglu Beograda (kafane βΕ umatovacβ, βGrmeΔβ, βPod Lipomβ) stiΕΎe na vreme. SluΔajno nailazi glumac Ateljea 212 MiΔa TomiΔ. Sveta ga pozdravlja sa: βGde si ortak!ββ¦ MiΔa nastavlja dalje, pitam Svetu β zaΕ‘to ortak? A on kaΕΎe: βZnaΕ‘, ja sam mu preoteo ΕΎenu Lolu VlatkoviΔ (prevodioca sa ruskog jezika, urednika Radio Beograda), onda sam otiΕ‘ao u vojsku, kad, javljaju mi da je moj ΕΎenu preoteo Bora Prase (Bora ΔosiΔ. Ovaj je tu βotimaΔinuβ kasnije opisao u svom romanu-hronici βKonzul u Beograduβ): βPonovo se seΔam onog perioda, Δehovljevskog, moga ΕΎivota. Dok sam otimao ΕΎenu najboljem prijatelju, a ona kaΕ‘ljalaβ¦ Tako su veΔ i njenim ranijim muΕΎevima, bilo ih je dvojicaβ¦ beΕΎe od te dame Ε‘to dalje. Ipak, njen krupni glas, njene stamene noge, crna griva njene kose privlaΔe muΕ‘ke subjekte kroz decenije, tako bi i sa mnomβ¦β ΔosiΔ ne propuΕ‘ta priliku i da okalpi svog nekadaΕ‘njeg prijatelja (βnaΕ‘eg Osipa Brikaβ, kako u knjizi kaΕΎe da je βfilozofski nastrojen, a knjiΕΎevno nedarovitβ). A Sveta LukiΔ (1931-1997) u to vreme (1956) bio je apsolvent na Filozofskom fakultetu u Beogradu, stanovao je u Skadarskoj 53, i njegov dom je bio steciΕ‘te mladih beogradskih intelektualaca β od pisaca do slikara, reditelja, muziΔara. Jer, on je jedan od urednika avangardnog Δasopisa βDeloβ, a na fakultetu vaΕΎio je za lepotana u koga su bile (platonski, kako je govorio njegov kolega Mihailo MarkoviΔ) zaljubljene studentkinje ne samo sa filozofije. (Nedavno se u antikvarijatu sasvim sluΔajno u gomili knjiga pojavila LukiΔeva knjiga lirskih eseja βBuna protiv reΔiβ, a ono na prvoj strani njegova posveta: βPorodici VlatkoviΔ u celini β dajem ovo baΕ‘ u vreme mog filmsko-vajdinskog rastanka sa literaturom. U ime otadΕΎbine zahvalni zetβ¦β) U knjiΕΎevnosti Sveta LukiΔ se javio 1952. godine sa jednom pesmom u βSvedoΔanstvimaβ. Bio je viΕ‘e od tri i po decenije liΔnost rado viΔena na tribinama i u Δasopisima Ε‘irom Jugoslavije. Samo na Tribini mladih u Novom Sadu, instituciji koja je uΕΎivala lep glas meΔu intelektualcima, Sveta je bio Δest gost β govorio je o pisanju danas (1956), o ruskoj poeziji zajedno sa prijateljem Borom ΔosiΔem (1962), o umetnosti Oktobra, moΔi i nemoΔi umetniΔke kritike u nas (zajedno sa Svetozarom PetroviΔem)β¦ Dakle, to je vreme kad je bio VlatkoviΔa zet, kad nije bio Osip Brik, kako veli Bora ΔosiΔ. A Brik je metafora za razne trouglove u ljubavi, kao Ε‘to su: Ljilja Brik β Osip Brik i Vladimir Majakovski, ili Gala-Pol Elijar β Mark Ernst β Salvador Dali, Josip Brodski β Natalija Basnamova i Josifov prijatelj D. V. BobiΕ‘evβ¦ Objavio je Sveta LukiΔ sijaset tekstova u Reviji, NIN-u, Vidicima, Novoj misli, KnjiΕΎevnosti, Delu β¦ mahom oglede iz kritike umetnosti (estetike) i filozofije, ali i prikaze knjiga, kritike na knjige Rastka PetroviΔa, Zorana MiΕ‘iΔa, Stevana RaiΔkoviΔa, Oskara DaviΔa, DuΕ‘ana MatiΔa, Milana BogdanoviΔa, Zorana GavriloviΔa, Gaje PetroviΔaβ¦ Sveta LukiΔ objavljuje i prozne tekstove. Prva knjiga pojavila se u izdanju βNolitaβ 1957. godine β esejistiΔka proza βRazloziβ, βo faktorima koji odreΔuju liΔnosti jednog naΕ‘eg savremenog mladiΔaβ, a prijateljima kaΕΎe da je zavrΕ‘io pisanje βknjige proze o intelektualcima u ratu i revolucijiβ Oko sunca i oko svoje ose, a zavrΕ‘io je pisanje i svoga prvog romana Glasovi od pruge do vode (radni naslovi). Kada je podneo molbu za prijem u UdruΕΎenje pisaca Srbije, novembra 1957. godine, napisao je o sebi ove generalije: βRoΔen sam 18. oktobra 1931. godine u Beogradu. Otac pok. Ljutica, sudija β poginuo u zarobljeniΕ‘tvu 1944. godine. Majka Divna β sada sekretar Vrhovnog suda NRS. Prvo detinjstvo u Beogradu. Kraj osnovne Ε‘kole, dva razreda gimnazije za vreme okupacije i joΕ‘ dva do 1947 β Smederevo. Ponovo Beograd. Matura 1950. godine u beogradskoj I muΕ‘koj gimnaziji. Apsolvirao sam juna 1956. na filozofskoj grupi Filozofskog fakulteta. Δlan sam omladinske organizacije od poΔetak 1945. Danas sam Δlan Saveza studenata i SocijalistiΔkog saveza. Bio 1951. godine na pruzi Banjaluka β Doboroj.β (βΕ½irantiβ za prijem bili su Aleksandar VuΔo i Dobrica ΔosiΔ.) I joΕ‘ je neΕ‘to na kraju svoje molbe dodao: βOΕΎenjen. Vojsku nisam joΕ‘ sluΕΎio.β A kad je otiΕ‘ao u vojsku njegova supruga otiΕ‘la je sa njegovim bliskim prijateljem, sa kojim je potom ΕΎivela u Beogradu, Rovinju i NemaΔkoj, sve do smrti, u Berlinu, juna 2004. godine, a Sveta LukiΔ je preminuo 31. januara 1997. godine β pao na ulici dok je vodio u Ε‘etnju svog omiljenog psa, koji mu se vazda βΕ‘etaoβ i po radnom stolu. Ε½iveo je Δasno i poΕ‘teno, kako je neko rekao β izmeΔu stvaralaca i kulova; nije pripadao nijednoj partiji li stranci β o svima je imao kritiΔan odnos. Bio je, koliko se zna, jedan od prvih Srba koji je u Poljskoj razgovarao, egal, sa slavnim filozofskim piscem LeΕ‘ekom Kolakovskim, pa sa isto tako velikim piscem KaΕΎimjeΕΎom Brandisom, a βpajtao seβ sa svetskim reΕΎiserom AndΕΎejom Vajdom, koji je po Svetinom scenariju snimio film βSibirska ledi Magbetβ, i njegovom suprugom, poznatom poljskom glumicom Beatom TiΕ‘kijeviΔ. A u Moskvi je vodio dugi razgovor sa Viktorom Ε klovskim, velikim kritiΔarem i piscem monografije o Tolstoju i Dostojevskom, teoretiΔarem knjiΕΎevnosti na svetskom glasu. Kad se vraΔao sa putovanja po svetu (boravio je i u Kini i opisao svoje viΔenje ove zemlje), u βMaderiβ ga je Δekalo druΕ‘tvo β glumac Ljuba TadiΔ, pre svih, ali i drugi: slikar Stojan ΔeliΔ, nuklearni fiziΔar Dragan PopoviΔβ¦ Bio je βveliki oboΕΎavalac kafanaβ *napisao je i knjigu o toj svojoj ljubavi). Ali Sveta LukiΔ je u proleΔe 1989. godine obeleΕΎio trideset i pet godina knjiΕΎevnog rada i tom prilikom javnosti su u Konaku kneginje Ljubice predstavljeni njegovi romani, pet knjiga (kojom prilikom je govorio Dragan OrloviΔ, pisac predgovora ovim knjigama). Romane βSunovratiβ (nova verzija romana βSlom 1941β), βRatne igre u Vrbovcuβ, βFreska na mansardiβ, βVodeni cvetoviβ i βRazloziβ objavili su udruΕΎeni izdavaΔi βProsvetaβ, sarajevska βSvjetlostβ, βKnjiΕΎevne novineβ i Srpska knjiΕΎevna zadruga. βU kritici bio je viΕ‘e zainteresovan za pojave i kretanje ideje nego za knjige i kritiΔke ocene β LukiΔ je na stvari gledao grosso modo, u celini, a ne kroz pojedinaΔna dela, kako to rade dnevni kritiΔariβ¦ Sveta LukiΔ je u posleratnoj kulturi orao veliku njivu i ostavio nekoliko dubokih i uporednih brazdaβ (Predrag Palavestra). Pri kraju ΕΎivota Sveta LukiΔ pisao je u kulturnom dodatku βPolitikeβ kratke eseje β u jednome (Sumorni izveΕ‘taji veli da je βveΔ mesecima deprimiran, depresivan, utuΔen kao i dobar deo moje okolineβ¦β U drugom eseju, pak, otkriva jednu svoju muku β sina Relju, violonΔelistu, supruga Lika (poznata novinarka Televizije Beograd) ispratili su u svet, u Italiju, jer deΔko je video da se u zemlji gine uzaludnoβ. Sveta u svojoj poslednjoj knjizi βZvezde na nebu socijalizmaβ (1996) napisao je: βTo je moje poslednje Zdravo deco i ΕΎeno moja..β JoΕ‘ devedesetih godina njegov bliski prijatelj Ε½ika PavloviΔ, ugledni filmski reΕΎiser i pisac, u svom dnevniku je zapisao posle jedne posete Sveti LukiΔu: ββ¦ Neki umor se uselio u njega, umor i gorΔinaβ¦ turobna ravnoduΕ‘nost, koja je smenila ΕΎivu radoznalost duha.β U stvari, dojadio mu je ΕΎivot βu gomili laΕΎiβ. A davno je rekao: βKnjiga se Δita β a pisac upoznajeβ¦β On ih je upoznao kao retko koji srpski pisac. Na primer, objavio je u βPoliticiβ opΕ‘iran, veoma zapaΕΎen afirmativan prikaz βPohvala doslednostiβ β knjiΕΎevni portret KoΔe PopoviΔa. Slavni partizanski komandant, ali i aktivni pristaΕ‘a nadrealistiΔkog pokreta (Marko RistiΔ, MatiΔ, Dedinac, VuΔoβ¦) izmeΔu dva rata, te subote prepodne prvi put u ΕΎivotu mu je telefonirao i pozvao ga da doΔe na kafu i piΔe, oduΕ‘evljen tekstom, uz, naravno, lepe reΔi. Razgovarali su u vili u LackoviΔevoj ulici, na Dedinju, veoma prijatno. Samo Ε‘to se vratio kuΔi (tada je stanovao u Ε olinoj ulici, takoΔe na Dedinju), zazvonio je telefon β KoΔa mu je rafalno sasu niz pogrda, kako ga je βuvalio u grdnu nevoljuβ, jer se u meΔuvremenu javila KoΔina ljubav uoΔi rata sa kojom se raziΕ‘ao po osloboΔenju, koja mu je βsvaΕ‘ta reklaβ, a potom je objavila i pismo u βPoliticiβ, tim povodomβ¦ Eto, malo podseΔanja na jedan izuzetan a zaboravljeni stvaralaΔki duh u srpskoj knjiΕΎevnosti β Svetu LukiΔa, koji se vazda izdvajao iz gomile pesnika, romansijera, kritiΔaraβ¦ Prebukirana udruΕΎenja i druΕ‘tva pisaca se i ne seΔaju β ko to bi Sveta LukiΔ.
Naklada JurΔiΔ, 1998. Zbirka kraΔih eseja i ogleda na razne teme iz hrvatske knjiΕΎevnosti (Ivan BuniΔ VuΔiΔ, CesariΔ, HergeΕ‘iΔ, Ε oljan, hrvatska moderna itd.) Vrlo retko u ponudi. Ante StamaΔ (otok Molat, 9. listopada 1939. β Zagreb, 30. studenoga 2016.),[1][2] hrvatski pjesnik i akademik HAZU, teoretiΔar knjiΕΎevnosti, bio je redovitim profesorom na Odsjeku za hrvatski jezik i knjiΕΎevnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; esejist i prevoditelj. U dva navrata bio je predsjednik Hrvatskoga filoloΕ‘kog druΕ‘tva (1981. β 1984. te 1991. β 1992.) i predsjednik DruΕ‘tva hrvatskih knjiΕΎevnika u dva mandata od 1995. do 1999. Od 2011. do 2014. bio je tajnik Razreda za knjiΕΎevnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Δlan PredsjedniΕ‘tva HAZU. Bio je urednik Δasopisa: βRazlogβ (1966. β 1968.), βTelegramβ (1968. β 1971.), βMost/The Bridgeβ (1972. β 1977.), βCroaticaβ (glavni i odgovorni urednik 1989. β 2001., kada je Δasopis obustavljen), βUmjetnost rijeΔiβ (1981. - ?), βRepublikaβ (2002. β 2016.), voditelj ZagrebaΔkih knjiΕΎevnih razgovora DruΕ‘tva hrvatskih knjiΕΎevnika, voditelj uredniΕ‘tva edicije Matice hrvatske StoljeΔa hrvatske knjiΕΎevnosti (2010. β 2016.). Ε½ivotopis Ante StamaΔ, pjesnik, teoretik knjiΕΎevnosti, esejisti i prevoditelj, violinist, sveuΔiliΕ‘ni profesor i akademik HAZU roΔen je 9. listopada 1939. na otoku Molatu u obitelji gimnazijskih profesora, filologa. Otac Viktor bio je profesor francuskoga i latinskoga jezika, a majka Miroslava profesorica engleskoga i njemaΔkoga. Kako su se roditelji zbog profesorske sluΕΎbe selili, tako je i djetinjstvo provedeno u Dubrovniku, KriΕΎevcima, Daruvaru, Molatu i Zadru. Gimnaziju i srednju glazbenu Ε‘kolu (s violinom kao glavnim predmetom) polazio je u Zadru i Zagrebu. 1957. godine iskljuΔen je iz svih Ε‘kola tadaΕ‘nje drΕΎave SFRJ, stigmatiziran zbog hrvatstva, osuΔen na sedam mjeseci zatvora zajedno sa skupinom zadarskih gimnazijalaca te poslan na Goli otok na kojemu je izdrΕΎao kaznu. 1958. i 1959. privatno zavrΕ‘ava sedmi i osmi razred gimnazije, te je maturirao u Zagrebu na I. gimnaziji 1959. godine. DiplomiravΕ‘i 1963. na Filozofskom fakultetu SveuΔiliΕ‘ta u Zagrebu komparativnu knjiΕΎevnost i engleski jezik, magistrirao je na istom fakultetu komparatistiΔkom radnjom o Tinu UjeviΔu 1970. te doktorirao disertacijom o teoriji metafore 1978. godine. IzmeΔu 1963. i 1969. godine studirao je muzikologiju i povijest umjetnosti u Ljubljani, te filozofiju i germanistiku u BeΔu. Nakon diplomiranja 1963. bio je zaposlen kao violinist u Operi Hrvatskoga narodnog kazaliΕ‘ta, te kao glazbeni urednik MuziΔkog salona Studentskog centra, kojemu je bio i utemeljitelj. Godine 1971. izabran je za znanstvenoga asistenta na Katedri za teoriju knjiΕΎevnosti Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta SveuΔiliΕ‘ta u Zagrebu, gdje je radio do umirovljenja 30. prosinca 2003. godine. Uvijek je s ponosom isticao da je bio asistent i nasljednik na katedri svome uΔitelju i prijatelju karizmatiΔnom pjesniku Juri KaΕ‘telanu. Od 1978. godine je docent, pa izvanredni profesor i voditelj iste Katedre, da bi 1989. bio izabran za redovnog profesora. Kao znanstveni savjetnik i profesor u trajnom zvanju umirovljen je 2004. godine. Od 2002. redovni je Δlan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. IzmeΔu 2004. i 2014. godine obnaΕ‘ao je funkciju tajnika Razreda za knjiΕΎevnost HAZU te je bio Δlan PredsjedniΕ‘tva HAZU. U Matici hrvatskoj bio je njezin aktivni Δlan, knjiΕΎevni tajnik Odjela za knjiΕΎevnost te potpredsjednik Matice hrvatske (2010. β 2014.). Bio je 1969. stipendist Herderove zaklade u BeΔu (na prijedlog akademika Marijana MatkoviΔa), te stipendist znamenite Humboldtove zaklade 1977./78. godine u tadaΕ‘njem Zapadnom Berlinu i GΣ§ttingenu. Mentori su mu bili poznati njemaΔki pjesnik i teoretik knjiΕΎevnosti Walter HΣ§llerer te ugledni slavist i komparatist, danas dopisni Δlan HAZU, Reinhard Lauer. Akademik StamaΔ bio je 1989. i 1990. godine gostujuΔi profesor na SveuΔiliΕ‘tu u Oldenburgu. OdrΕΎao je brojna predavanja na njemaΔkim sveuΔiliΕ‘tima, a kao sveuΔiliΕ‘ni i knjiΕΎevni predavaΔ gostovao je i u brojnim drugim europskim zemljama, ukljuΔivΕ‘i i SAD. U dva navrata bio je predsjednik Hrvatskoga filoloΕ‘kog druΕ‘tva (1981. β 1984. te 1991. β 1992.), predsjednik DruΕ‘tva hrvatskih knjiΕΎevnika (1995. β 1999.). U Matici hrvatskoj obnaΕ‘ao je duΕΎnost dopredsjednika (2012. β 2014.). Bio je urednik Δasopisa: βRazlogβ (1966. β 1968.), βTelegramβ (1968. β 1971.), βMost/The Bridgeβ (1972. β 1977.), βCroaticaβ (glavni i odgovorni urednik 1989. β 2001., kada je Δasopis obustavljen), βUmjetnost rijeΔiβ (1981. - ?), βRepublikaβ (2002. β 2016.), voditelj ZagrebaΔkih knjiΕΎevnih razgovora DruΕ‘tva hrvatskih knjiΕΎevnika, voditelj uredniΕ‘tva edicije Matice hrvatske StoljeΔa hrvatske knjiΕΎevnosti (2010. β 2016.). KnjiΕΎevni rad Pisao je pjesme, eseje, sastavljao je zbirke i prevodio njemaΔke klasike (Goethea, Nietzschea, Rilkea, Hoffmanstahla), Joycea i ine. Napisao je i djela knjiΕΎevnoznanstvene misli koja su znatno pridonijela oblikovanju hrvatske znanosti o knjiΕΎevnosti (Hocke, Friedrich, Jakobson, Huizinga, Halle, Nietzsche, Noth, Hjelmslev, Steiger i dr.). U jednom svom govoru je istaknuo da su na njegov knjiΕΎevni rad utjecali Ε ime Dunatov, Marijan MatkoviΔ i Jure KaΕ‘telan. Na hrvatski jezik prevodi i pjesme s makedonskog jezika. Tako je preveo i neke pjesme makedonskog pjesnika Konstantina Miladinova.[3] Nagrade Orden Red danice Hrvatske s likom Marka MaruliΔa, odlukom dr. Franje TuΔmana, 29. svibnja 1995. godine; GodiΕ‘nja βNagrada Vladimir Nazorβ za 1995. godinu, Zagreb, 1996.; GodiΕ‘nja nagrada INA-e za promicanje hrvatske kulture u svijetu za 1995. godinu, za Antologiju hrvatske ratne lirike U ovom straΕ‘nom Δasu, Zagreb, 1996. godine; GodiΕ‘nja βNagrada Iso VelikanoviΔβ za 2006. godinu, za prijevod Fausta W. von Goethea, 2007. godina; KnjiΕΎevna nagrada `Kiklop` Pula, 2007., za prijevod godine, Faust J.W.Goethea; plaketa `Dobrojutro, more` 2007. βNagrada Grada Zagreba za 2007. godinu, Zagreb, 2008.; nagrada `Tin UjeviΔ` 2007. za zbirku pjesama `Vrijeme, vrijeme` Povelja `Visoka ΕΎuta ΕΎita` za sveukupni opus i cjeloviti doprinos hrvatskoj knjiΕΎevnosti 2007. na PjesniΔkim susretima u Drenovcima Nagrada Grada Zadra za ΕΎivotno djelo, Zadar, 2010. godine; nagrada `Antun Branko Ε imiΔ` 2011. za knjigu Sabrane pjesme[4] Maslinov vijenac (poeta oliveatus), Croatia rediviva, Selca na otoku BraΔu, 2012. Djela Pjesme Rasap, 1962. Sa svijetom jedno, 1965. Doba prisjeΔanja, 1968. Smjer, 1968. DeΕ‘ifriranje vage, 1972. Odronske poredbe, 1982. Ε½alostinke, 1991. Crnerupe, mraΔni soneti, 1995. Izabrane pjesme, 1997. Zvonki moteti, 2004. Molat (pjesniΔka monografija s Tomislavom Marijanom BilosniΔem), 2006. `Vrijeme, vrijeme`, 2007. Your and My Signs, 2008. Neka njegova djela u svojoj je antologiji Ε»ywe ΕΊrΓ³dΕa iz 1996. s hrvatskog na poljski prevela poljska knjiΕΎevnica i prevoditeljica Εucja Danielewska. Znanstveni radovi iz podruΔja knjiΕΎevnosti UjeviΔ, 1971. Slikovno i pojmovno pjesniΕ‘tvo, 1977. Teorija metafore, 1978., 1983. Kritika ili teorija?, 1983. Suvremeno hrvatsko pjesniΕ‘tvo, zbornik, 1988. Passim, 1989. Uvod u knjiΕΎevnost (sa Zdenkom Ε krebom), 1983., 1986., 1998. Ranjivi opis sustava, 1996. Pjesnici druge moderne, 1996. Tema MihaliΔ, 1996. Rasprave i eseji o hrvatskoj knjiΕΎevnosti, 1997. Pogled unatrag, 1999. Tema KaΕ‘telan, 2003. Zapravo, Ε oljan, 2004. Obnovljeni UjeviΔ, 2005. Germanica & anglica, 2007. proΕ‘ireno izdanje Tema KaΕ‘telan, 2009. Tragovi, otisci i lica, 2009. KnjiΕΎevnoteorijski fragmenti, 2012. Eseji Ogledi, 1980. KnjiΕΎevni ΕΎivot, 1993. Na prijelazu, 1996. Vrijednosti, pogledi i ogledi 1998. Moje motriΕ‘te, 2006. Prolazne postaje, autobiografski zapisi objavljeni u Zadarskoj smotri 2010., 2011., 2012. Predgovori/Pogovori, 2013. Skupne knjige Nova evropska kritika, I-III, 1968., 1969., 1972. Arhajski torzo (divot-izdanje djela R. M. Rilkea, 1985.) U ovom straΕ‘nom Δasu, 1993., 1995. Lirika Velikog petka, 1998. Poezija i proza Rainera Marie Rilkea, 2001. Antologija hrvatskoga pjesniΕ‘tva, od davnina pa do naΕ‘ih dana, 2007. Prijevodi; knjiΕΎevnost Koautorstvo s Trudom StamaΔ: Rainer Maria Rilke, Soneti Orfeju, 1969. Gottfried Benn, StatiΔke pjesme, 1970. GΓΌnter Grass, Lumbur, 1979. Friedrich Schiller, Razbojnici, 1996. Novalis, Himne noΔi; Fragmenti, 1998. Autorski prijevodi Ante StamaΔa: Kurt Pahlen, Djeca svijeta i njihove pjesme: 49 pjesama iz 24 zemlje, 1981. Bertolt Brecht, Dramski tekstovi, (15 drama), 1989. John Webster, Vojvotkinja MalfeΕ‘ka, 1989. James Joyce, Komorna glazba, 1990. Hugo von Hofmannstal, SvatkoviΔ, 1993. Bertolt Brecht, Majka Courage i njezina djeca, 1997., 2015. James Joyce, Pjesme, 1998. Samuel Beckett, Beznina / Martin Esslin, Uvod u Bezninu, 2000. James Joyce, Prognanici, 2001. Rainer Maria Rilke, Poezija i proza, 2001. Beaumont & Fletcher, Vitez goruΔeg tuΔka 2005. Johann Wolfgang von Goethe, Faust, I. i II. dio, 2006. Mildred Clary, Mozart svjetlo BoΕΎje, 2006. grof Janko DraΕ‘koviΔ, RijeΔ veleduΕ‘nim kΔerima Ilirije o starijoj povijesti i o najnovijem preporodu knjiΕΎevnosti njihove domovine, 2007. Dora PejaΔeviΔ, Popijevke, 2009. Hans Blumenberg, Brodolom naoΔigled promatraΔu, 2016. Prijevodi; znanost o knjiΕΎevnosti i filozofija Koautorstvo s Trudom StamaΔ: Hugo Friedrich, Struktura moderne lirike, 1969., 1989. Johann Huizinga, Homo ludens, 1969.,1992. Autorski prijevodi Ante StamaΔa: Louis Hjelmslev, Prologomena teoriji jezika, 1980. Gustav RenΓ© Hocke, Manirizam u knjiΕΎevnosti, 1984. Roman Jakobson & Morris Halle, Temelji jezika, 1988. Friedrich Nietzsche, Volja za moΔ, 1988., 2006. Emil Stiager, Temeljni pojmovi poetike, 1990. Rene Girard, Mimezis i nasilje, 2003. Winfried NΣ§th, PriruΔnik semiotike, 2004. Winfried NΣ§th, O prostornom predstavljanju drugoga u kulturi, 2005. Friedrich Nietzsche, Nietzsche contra Wagnera, 2005. Gergard Ochs, Sedam pjesama, 2006. Hans KΓΌng, Povijest KatoliΔke crkeve, 2009. John Elsom, Jezik, urotniΕ‘tvo i globalizacija, 2009. Martin Heidegger, Stavak o identitetu, 2009. Wilhelm von Humboldt, O raznolikosti gradbe ljudskih jezika i o njezinu utjecaju na razvoj ljudskoga roda, 2010. Karl Jaspers, Filozofija religije, 2011. Karl Jaspers, OpΔa psihopatologija,
Epoha, 1965. Omot na obodima iskrzan, unutra sve odliΔno. Vidi se na slikama. TEMELJNA STUDIJA O NAUΔNOJ FANTASTICI Darko Suvin - Od Lukijana do Lunjika Darko Suvin β Od Lukijana do Lunjika NauΔna fantastika kao literarni ΕΎanr razvijala se par decenija bez kritiΔkog i teorijskog promiΕ‘ljanja, bez takozvane βsekundarne literatureβ. Razlozi za ovakvo stanje razliΔiti su: ponajpre je, pre nego Ε‘to je imenovana kao poseban ΕΎanr, nauΔna fantastika stvarana u korpusu glavnog literarnog toka; kada je, 1920-tih godina u SAD, u cilju lakΕ‘e prodaje izdanja petparaΔke namene i vrednosti, izdvojena kao ΕΎanr, nauΔna fantastika je od akademskih krugova prokazana kao polje nedostojno ozbiljne paΕΎnje. Mada ovakav stav u Starom svetu nije u potpunosti uvaΕΎavan, βloΕ‘ glasβ je i tu imao veliki uticaj (ali ne i u zemljama IstoΔnog bloka u kome je nauΔna fantastika tretirana kao relevantna pojava od koje su traΕΎeni i ozbiljni rezultati). Kao reakcija na odbijanje zvaniΔnih krugova, u okriljima nauΔnofantastiΔkog geta pojavljuju se i dela koja prate istoriju ΕΎanra i vrednuju je, rukovodeΔi se samo za ΕΎanr skrojenim vrednosnim parametrima. Ipak, postojanje nauΔne fantastike kao segmenta kulturnog miljea i njegovog specifiΔnog fenomena, moralo je da privuΔe i seriozne teoretiΔare izvan ΕΎanra koji Δe pokuΕ‘ati da je klasifikuju i vrednuju objektivnim, nauΔnim instrumentarijumom. Ovaj proces zapoΔet retkim knjigama tokom 1960-tih, jaΔao je i doveo nauΔnu fantastiku u akademsko-nauΔno okrilje. Jedna od pionirskih teorijskih knjiga koje se bavila ovim ΕΎanrom objavljena u Jugoslaviji je βOd Lukijana do Lunjikaβ (izdanje βEpohaβ Zagreb, 1965.) Darka Suvina (1930). ReΔ je o delu koje i posle pola veka ostaje, uprkos manjkavostima, relevantno na ovim prostorima (pa i Ε‘ire, poΕ‘to je Suvin, posle odlaska u Kanadu, od 1970-tih na ovamo objavio viΕ‘e knjiga u kojima je, izmeΔu ostalog, produbljivao i razvijao teze formulisane u ovoj knjizi). βOd Lukijana do Lunjikaβ sa podnaslovom βPovijesni pregled i antologija nauΔnofantastiΔne literatureβ, u obimu veΔem od 560 strana, Δine Suvinova istorijsko-teorijska razmatranja (oko 20% knjige) i βpraktiΔni primeriβ: priΔe, poezija, delovi drama i romana kojima se βilustrujeβ odreΔena epoha odnosno savremeni trenutak ΕΎanra. Autor nakon izlaganja namera i pristupa-koncepcije dela daje hronoloΕ‘ki pregled dela znaΔajnih za ΕΎanr (skraΔeno ga oznaΔava kao SF, engl. Science Fiction) poΔev od βMitoloΕ‘ke epoheβ i βgeneriΔkih mitovaβ starih naroda do 1932.g. i Hakslijevog βVrlog, novog svetaβ. U nastavku Suvin se najpre bavi βprenauΔnom fantastikomβ, u poglavljima o antici, srednjem veku, renesansi i baroku. Tezu o postojanju nauΔne fantatike pre nastanka nauke u savremenom znaΔenju tog pojma on opravdava i marksistiΔkim istorijskim materijalizmom. Kako god bilo, oΔito je reΔ o temama (ΕΎeΔ za znanjem, utopije, nove zemlje u kojima se moΕΎe stvoriti pravedno druΕ‘tvo) koje su u temeljima ljudske civilizacije (bez obzira da li postoji nauke kao posebna delatnost). U delu knjige koji je fokusiran na 19. i 20. vek klasifikuju se odreΔene teme nauΔne fantastike i analizira njihov razvoj i dometi. Svako poglavlje zavrΕ‘ava se odlomcima analiziranih dela, od Lukijanovih βIstinitih priΔaβ, Danteovog βPaklaβ, DrΕΎiΔevog βDundo Marojaβ, Siranovih βPokrajine i carstva Mesecaβ, Bekonove βNove Atlantideβ do βPogleda unazad 2000-1888β E. Belamija, i βVijesti iz Nigdjenijevaβ V. Morisa. Segment βNa prelazu stoljeΔaβ bavi se rodonaΔelnikom nauΔne fantastike H. DΕΎ. Velsom, odnosno autorima ovog perioda uz ilustracije iz dela Londona, Δapeka, Zamjatina i KrleΕΎe. Poslednja celina βDruga treΔina 20. stoljeΔaβ analizira (tadaΕ‘nju) savremenu nauΔnu fantastiku, bogatstvo tema i ideja koje prezentuje. Kao ilustracija, na Δak 200 stranica, slede priΔe ameriΔkih i engleskih pisaca (Hajnlajna, Kordvejnera Smita, Olivera, Kristofera, Ε eklija, Oldisa), ali i francuskih (Klajna, Batina) i istoΔnoevropskih (Lema, braΔe Strugacki, Aljtova) i pesmu βZaljubljeni kosmonautβ Vesne Parun (u knjizi je objavljena i pesma βSaopΕ‘tenje o Ikaruβ Ivana V. LaliΔa). Knjigu okonΔava βNeΕ‘to kao zakljuΔak β SF kao folklor nauΔnog razdobljaβ u kome Suvin tvrdi da je nauΔna fantastika βfolklor nauΔnog razdobljaβ koje je poΔelo Oktobarskom revolucijom. βOna odgovara nauΔnom razdoblju po Ε‘irini svoje vizije, koja Δovjeka uvijek prikazuje u odnosu na veΔe celine β druΕ‘tvo, kosmos i sl.; po kvalitetu vizije, otkrivaΔke i antiindividualistiΔke; i po smjeru vizije, anticipatorno otvorene prema zbiljno novome.β To je knjiΕΎevni rod βkoji je spreman da najsvetije datosti mjesta, vremena, ljudskih i kosmiΔkih odnosa tretira kao varijable, te (u sluΔaju, dakako, da posjeduje knjiΕΎevne kvalitete) prevaziΔe didaktiku Δinjenicom da ne razmatra samo smjerove moguΔih odgovora na goruΔa pitanja veΔ i moguΔnosti iskrsavanja novih usijanih pitanja Δiji vulkani joΕ‘ skriveni drijemaju.β Suvin nauΔnu fantastiku ne posmatra kao pristrasni, vatreni ljubitelj, veΔ teΕΎi da je pozicionira u literarnoj istoriji i da joj prepozna karakteristike. Njegova zakljuΔak je da je ovaj ΕΎanr βknjiΕΎevnost spoznajnog oΔuΔenjaβ velikih umetniΔkih kapaciteta (termin βzaΔudnosti u nauΔnom razdobljuβ preuzet je od Bertolda Brehta iz njegovog dela βMali organon za pozoriΕ‘teβ). Uprkos metodoloΕ‘kim manjkavostima, ponekim nedovoljno obrazloΕΎenim tvrdnjama i preteranom insistiranju na marksistiΔkoj teoriji, ova temeljna studija za izuΔavanje nauΔne fantastike svakako zasluΕΎuje paΕΎnju savremenih Δitalaca, bilo da su ljubitelji svekolike knjiΕΎevnosti ili samo ovog ΕΎanra. Ilija BakiΔ Darko Suvin (Zagreb, 19. jula 1930) je akademik Kanadske akademije, profesor emeritus knjiΕΎevnosti, istaknuti meΔunarodni teoretiΔar nauΔne fantastike. Ε½ivotopis Darko Suvin je roΔen 19. 7. 1930 godine u Zagrebu u jevrejskoj obitelji Miroslava i Trude Ε lezinger. U Zagrebu je pohaΔao Elementarnu ΕΎidovsku Ε‘kolu u PalmotiΔevoj ulici. 1939 godine, neΕ‘to prije Drugog svetskog rata, Darkova obitelj je promenila prezime iz Ε lezinger u Suvin, ponajpre zbog politiΔke situacije i antisemitizma uzrokovanog ustaΕ‘kom i nacistiΔkom propagandom. Mnogi Δlanovi Darkove porodice su stradali u Holokaustu, meΔu njima Darkov deda Lavoslav i baka Josipa Ε lezinger.[1] Za vreme Drugog svetskog rata (1943. ili 1944), nekih 50 metara od njega eksplodirala je bomba, Ε‘to je imalo u vidu tadaΕ‘nju starost (13 ili 14 godina) koja je presudno uticala na njegovo razmiΕ‘ljanje o alternativnim istorijama i na kraju na sveΕΎivotno interesovanje za nauΔnu fantastiku.[2] Radio je na Filozofskom fakultetu SveuΔiliΕ‘ta u Zagrebu, na Katedri za komparativnu knjiΕΎevnost od 1959. do 1967. Preselio se u Kanadu, gdje je od 1968. predavao dramsku knjiΕΎevnost i nauΔnu fantastiku na Makgil univerzitetu u Montrealu. Doktorirao je 1970. u Zagrebu disertacijom `Dramatika Ive VojnoviΔa: geneza i struktura`.[3] Penzisao se sa Univerziteta Makgil 1999. godine, a nakon penzionisanja preselio se u Italiju . Rad u nauΔnoj fantastici Darko Suvin je verovatno najpoznatiji svetski teoretiΔar nauΔne fantastike, koju je definisao kao knjiΕΎevnost kognitivnog oΔuΔenja . Njegovo kljuΔno delo je knjiga `Metamorphoses of Science Fiction: On the Poetics and History of a Literary Genre` (Metamorfoze nauΔne fantastike: o poetici i istoriji knjiΕΎevnog ΕΎanra), objavljeno 1979.[4] Pored poduΔavanja i pisanja o nauΔnoj fantastici, bio je suurednik nauΔnog Δasopisa Science-Fiction Studies od osnivanja 1973. do 1981. Na zagrebaΔkom SFeraKon-u je 2009. godine dobio Nagradu Sfera za ΕΎivotno delo. Dela Dva vida dramaturgije: eseji o teatarskoj viziji (Zagreb, 1964) Od Lukijana do Lunjika (Zagreb, 1965) Other Worlds, Other Seas: Science-Fiction Stories from Socialist Countries (1970) Uvod u Brehta (Zagreb, 1970) Russian Science Fiction, 1956-1970: A Bibliography (1971) Andere Welten, andere Meere (1972) Autres mondes, autres mers (1973) Science-Fiction Studies: Selected Articles on Science Fiction, 1973-1975 (1976) Dramatika Iva VojnoviΔa: geneza i struktura (1977) Pour une poΓ©tique de la science-fiction : Γ©tudes en thΓ©orie et en histoire d`un genre littΓ©raire (Montreal 1977) H. G. Wells and Modern Science Fiction (1977) Science-Fiction Studies: Selected Articles on Science Fiction, 1976-1977 (1978) Metamorphoses of Science Fiction: On the Poetics and History of a Literary Genre (1979) Poetik und Science Fiction. Zur Theorie einer literarischen Gattung (1979) Victorian Science Fiction in the UK: The Discourses of Knowledge and of Power (1983) To Brecht and Beyond: Soundings in Modern Dramaturgy (1984) Metamorfosis de la ciencia ficciΓ³n (Meksiko, 1984 and 1987) Le Metamorfosi della fantascienza (Bologna, 1985) The Long March, Notes on the Way 1981-1984, Poems (1987) Positions and Presuppositions in Science Fiction (1988) Armirana Arkadija (Zagreb, 1990) SF no hen`yΓ΄ (Tokyo 1991) Lessons of Japan: Assayings of Some Intercultural Stances (1997) Learning from Other Worlds: Estrangement, Cognition, and the Politics of Science Fiction and Utopia (Liverpool, 2001) US Science Fiction and War/Militarism (2004) Gdje smo? Kuda idemo? Za politiΔku epistemologiju spasa: eseji za orijentaciju i djelovanje u oskudnom vremenu (Zagreb, 2006) Of Starship Troopers and Refuseniks: War and Militarism in US Science Fiction Spoznaja, sloboda, The Dispossessed kao klasik (Zagreb, 2008) NauΔna fantastika, spoznaja, sloboda (Beograd, 2009) Defined by a Hollow: Essays on Utopia, Science Fiction and Political Epistemology (2010) Kje smo? Kam gremo? Za politiΔno ekonomijo odreΕ‘itve (Ljubljana, 2010) Metamorfoze znanstvene fantastike (Zagreb, 2010) Darko Suvin, a Life in Letters (Washington, 2011) PreΕΎivjeti Potop: fantasy, po-robljenje i graniΔna spoznaja (Zagreb, 2012)
Autor - osoba RaiΔkoviΔ, Stevan, 1928-2007 = RaiΔkoviΔ, Stevan, 1928-2007 Naslov Portreti pesnika / Stevan RaiΔkoviΔ Vrsta graΔe dr.knjiΕΎ.oblici Jezik srpski Godina 1987 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Beogradski izdavaΔko-grafiΔki zavod, 1987 (Beograd : BIGZ) FiziΔki opis 223 str. ; 22 cm Zbirka Nove knjige domaΔih pisaca. Posebna izdanja (broΕ‘. sa omotom) Predmetne odrednice RakiΔ, Milan, 1876-1938 Crnjanski, MiloΕ‘, 1893-1977 MaksimoviΔ, Desanka, 1898- Drainac, Rade, 1899-1943 CesariΔ, DobriΕ‘a, 1902-1980 KulenoviΔ, Skender, 1910-1978 SarajliΔ, Izet, 1930-2002 Srpska poezija -- 20. v. Devet eseja Stevana RaiΔkoviΔa pod naslovom βPortreti pesnikaβ, nastalih u periodu od 1967. do 1984. godine govori o pesnicima Milanu RakiΔu, MiloΕ‘u Crnjanskom, Desanki MaksimoviΔ (dva teksta), Radu Draincu, DobriΕ‘i CesariΔu, Skenderu KulenoviΔu (dva teksta) i Izetu SarajliΔu. Osnovne RaiΔkoviΔeve ideje o tim pesnicima moΕΎemo, i ovako, izdvojiti: RakiΔ kao usamljena liΔnost u srpskoj poeziji (βsto godina samoΔe Milana RakiΔaβ β tekst je pisan o stogodiΕ‘njici pesnikovog roΔenja); Crnjanski, bez pretka u poeziji srpskog jezika, nalazio se u samom vrhu naΕ‘e (meΔuratne) avangarde, ali je svojim delom obesmislio priΔu o tradicionalizmu i modernizmu; Desanka MaksimoviΔ kao apsolutni pesnik β za nju se ne postavlja pitanje βkojim literarnim oblikom saopΕ‘titi odreΔeni sadrΕΎaj?β; Drainac je poΔeo kao pesnik trenutka i zavrΕ‘io kao takav, u svoju poetsku avanturu ovaj pesnik je uΕ‘ao bez seΔanja; autentiΔnost i spontanost kao snaga lirike DobriΕ‘e CesariΔa koja je, lirika, βu drugoj liniji samo jedne fazeβ; pesniΔki put Skendera KulenoviΔa βneodoljivo liΔi na ponornicu (ogromne pauze izmeΔu izbijanja poezije na povrΕ‘inu)β sa samoniklim poetskim osobinama; humanistiΔki duh poezije Izeta SarajliΔa, suzdrΕΎanog od oseΔanja tragizma. Kao Ε‘to Δesto biva kad pesnik, iz vlastitog pesniΔkog iskustva, piΕ‘e o drugom pesniku, takvi zapisi su dvostruko dragoceni: pogled napolje, na drugi pesniΔki svet, krenuo je iznutra, iz pesniΔke radionice. Takvi tekstovi, dakle, govore o svojoj temi, ali i o svom autoru. Nije li RaiΔkoviΔ, kada, na primer, kaΕΎe za Crnjanskog da je kao pripadnik samog vrha naΕ‘e (meΔuratne) avangarde obesmislio priΔu o tradicionalizmu i modernizmu, rekao neΕ‘to i o sebi, tj. o svojoj ulozi u naΕ‘oj (posleratnoj) avangardi? Ne bi se moglo ustvrditi da o poeziji najbolje piΕ‘u pesnici, ali se svakako moΕΎe reΔi da nauka o knjiΕΎevnosti i teorijski utemeljena kritika knjiΕΎevnosti, jedan deo svoje inspiracije duguju i iskustvu ekspliciranom u pesniΔkim razmiΕ‘ljanjima o poeziji. Bila ili ne bila taΔna takva tvrdnja, ovu Δemo knjigu svakako sa zanimanjem Δitati jer je uΔinila dostupnim, u celini, dragocena autorska razmatranja jednog ΕΎivog pesnika, od najznaΔajnijih srpskih, o drugim pesnicima i poeziji. (Iz recenzije Miroslava MaksimoviΔa) Stevan RaiΔkoviΔ (5. jul 1928 β 6. maj 2007) bio je srpski pesnik i akademik. Gimnaziju je uΔio u Senti, KruΕ‘evcu, Smederevu i Subotici, gde je 1947. i maturirao. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a veΔ sa 17 godina poΔeo je da objavljuje pesme u βKnjiΕΎevnostiβ, βMladostiβ, βKnjiΕΎevnim novinamaβ i βPoliticiβ. Od 1949. godine poΔinje da objavljuje pesme po beogradskim listovima i Δasopisima; iste godine postao je saradnik Literarne redakcije Radio Beograda, a na tom zaposlenju je ostao do 1959. godine, kada poΔinje da radi kao urednik u izdavaΔkoj kuΔi βProsvetaβ. RaiΔkoviΔ je bio urednik u βProsvetiβ do 1980. godine. Za dopisnog Δlana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 1972. godine, a za redovnog 1981. Objavio je viΕ‘e od dvadeset zbirki pesama, sedam knjiga za decu, nekoliko knjiga eseja. Prvu zbirku βDetinjstvoβ objavio je 1950. godine, da bi veΔ sledeΔom βPesma tiΕ‘ineβ, dve godine kasnije, bio primeΔen. Prevodio je ruske pesnike, Anu Ahmatovu, Marinu Cvetajevu, Josifa Brodskog, saΔinio je izbor poezije Borisa Pasternaka. U prepevu βSedam ruskih pesnikaβ i antologiji βSlovenske rimeβ predstavio je i moderne ruske pesnike. Preveo je i Ε ekspirove sonete i βDeset ljubavnih sonetaβ FranΔeska Petrarke. Sabrana dela Stevana RaiΔkoviΔa objavljena su 1998. godine. RaiΔkoviΔeva poezija objavljena je na ruskom, poljskom, ΔeΕ‘kom, slovaΔkom, maΔarskom, bugarskom, rusinskom, albanskom, slovenaΔkom i makedonskom jeziku. Dela Knjige pesama Detinjstva (1950), Pesma tiΕ‘ine (1952), Balada o predveΔerju (1955), Kasno leto (1958), Tisa (1961), Kamena uspavanka (1963), Stihovi (1964), Prolazi rekom laΔa (1967), Varke (1967), Zapisi (1971). Zapisi o crnom Vladimiru (1971), SluΔajni memoari (1978), ToΔak za muΔenje (1981), Panonske ptice (1988), Monolog na Topoli (1988), Svet oko mene (1988), Stihovi iz dnevnika (1990) Fascikla 1999/2000 (2004) Poetski i prozni zapisi Δarolija o Herceg-Novom (1989), SuviΕ‘na pesma (1991) Kineska priΔa (1995) Proza Intimne mape (1978) Zlatna greda (1993) EsejistiΔki i memoarski tekstovi BeleΕ‘ke o poeziji (1978), Portreti pesnika (1987), Dnevnik o poeziji (1990), Dnevnik o poeziji II (1997), Nulti ciklus (1998), U druΕ‘tvu pesnika (2000), Slova i besede (2000), Linija magle (2001) Monolog o poeziji (2001); Knjige za decu Veliko dvoriΕ‘te (1955), DruΕΎina pod suncem (1960), Gurije (1962) Krajcara i druge pesme (1971) VetrenjaΔa (1974) Male bajke (1974) Slike i prilike (1978) Selidba (1983) Poetski prepevi Ε ekspirovi soneti (1964) Ε est ruskih pesnika (1970) zatim dopunjeno izdanje pod naslovom Sedam ruskih pesnika, Deset ljubavnih soneta FranΔeska Petrarke posveΔenih Lauri (1974) Slovenske rime (1976) Zlatna jesen β izbor iz poezije Borisa Pasternaka (1990) Autobiografija Jedan moguΔi ΕΎivot 2003 Pesnik o poeziji βZamislio sam bio kako jednoga jutra sve novine u svetu, pa naravno i kod nas, objavljuju na prvim stranicama, sitnim slovima, kratku, ali senzacionalnu informaciju β da od tog dana viΕ‘e neΔe biti pesnika i da poeziju viΕ‘e niko neΔe pisati! Zamislio sam bio i reakciju na sve ovo: Bila bi to jedna takva vest koju bi ljudi (Δak i oni koji nikada nisu Δitali poeziju, nikada videli ΕΎivog pesnika) primili moΕΎda isprva i sa lakim smeΕ‘kom, a veΔ malo zatim β sa ogromnim iznenaΔenjem i nevericom, pa Δak i sa neskrivenom jezom: kao neki zlokobni alarm da je u svetu, neΕ‘to nevidljivo, ali u samim njegovim temeljima, eto, zauvek pukloβ¦ (Kao da je naglo, preko noΔi, izumrla neka pitoma vrsta ili iΕ‘Δileo neki plemeniti plod, na koje je svet, otkada zna za sebe, bio navikaoβ¦) SledeΔi ovu naivnu sliku-uobrazilju zamiΕ‘ljam da bi se u njoj moΕΎda mogao napipati i neki realniji smisao, neka bar simboliΔna poruka: poezija ima neki svoj taΔno odreΔeni povesni i civilizacijski znaΔaj, pa i neko svoje bar kakvo-takvo mesto Δak i u naΕ‘oj ciniΔnoj savremenosti, inaΔe, ruku na srce, ne bi ni postojala, niti bi se odrΕΎala do naΕ‘ih dana. (A postoji, koliko se zna, u razliΔitim oblicima, otkada se zna i o Δoveku.) Druga je pak stvar ona ignorantska Δinjenica Ε‘to se o njenom postojanju i prisustvu meΔu nama ne razmiΕ‘lja baΕ‘ mnogo, pa da budem joΕ‘ konsekventniji: poezija se zapravo i ne opaΕΎa u svakodnevnom ΕΎivotu. Ali, ona se ne primeΔuje (naravno, u jednoj sasvim drugaΔijoj srazmeri) na onaj naΔin kao Ε‘to se ne opaΕΎa ni vazduh koji svakoga trena udiΕ‘emo, niti se oseΔa sopstveno zdravlje sve dok ga joΕ‘ uveliko imamoβ¦β Iz knjiΕΎevne kritike o pesnikovom delu RaiΔkoviΔeva poezija je autentiΔna slika njegovog biΔa. Otmena i dostojanstvena, ona je izraz pesnikove otmenosti i dostojanstvenosti, jer, veli Tin UjeviΔ, ko nema stila u ΕΎivotu, ne moΕΎe da ga ima ni u literaturi, kako nema velikoga pesnika bez dostojna Δoveka. Poezija sama bira svoga pesnika, a ne pesnik poeziju. U sluΔaju Stevana RaiΔkoviΔa Δini nam se da raskola nema: postignuta je potpuna ravnoteΕΎa izmeΔu dva izuzetna biΔa, biΔa poezije i biΔa pesnika. (β¦) U Δemu je tajna RaiΔkoviΔevog otkriΔa? Najverovatnije u doslednosti, asketskoj doslednosti, i svojoj opsesiji i svojoj viziji. Pre svega, u tome. UspostavivΕ‘i osnovicu i stoΕΎer svoje poezije, RaiΔkoviΔ je odmah na poΔetku odredio i svoj put. Sve je u njegovoj poeziji smireno, u ravnoteΕΎi, bez erupcije i bura, osenΔeno blagom i bolnom rezignacijom. Sve Ε‘to se dogaΔa, dogaΔa se iznutra, u samim suΕ‘tinama. β Slobodan RakitiΔ Element koji je zajedniΔki velikom broju pesama Stevana RaiΔkoviΔa je, svakako, to Ε‘to je perspektiva iz koje se gleda na neku pojavu, neku stvar ili neko biΔe povezana sa duΕ‘evnim stanjem samog lirskog subjekta, sa onim Ε‘to se starinski nazivalo raspoloΕΎenje, pesnikova emocija. ZahvaljujuΔi tome, u poeziji ovog pesnika Δemo sretati vrlo raznolike perspektive iz kojih se oblikuje lirski opis. β Radivoje MikiΔ, Motivacija pesme Postavljanje pesme, poezije, na sΓ’m vrh vrednosne lestvice, posveΔenje pesmi i posveΔenje pesme, htenje da se poeziji, njenoj estetskoj i smislodavnoj meri saobrazi ΕΎivot sΓ’m, predstavlja temelj RaiΔkoviΔeve lirske pozicije. β Dragan HamoviΔ, S oΔima Ε‘to vide i ono Δeg nema U poeziji Stevana RaiΔkoviΔa, jedan od najznaΔajnijih motiva je motiv pesme, odnosno, poezije. Smisao poezije, ali i ΕΎivota β jer su oni u neraskidivoj vezi β pesnik sagledava iz razliΔitih pozicija i, gotovo uvek, u vezi sa drugim motivima svog pevanja poput kamena, trava, prolaznosti, smrti, detinjstva, tiΕ‘ine, usamljenosti ili Tise. β Jasmina ToniΔ, Dve Tise ili o smislu pevanja Nagrade Dobitnik je najznaΔajnijih pesniΔkih nagrada β Zmajeve, Zmajevih deΔjih igara, βNevenβ, NjegoΕ‘eve, DuΔiΔeve, βBranko MiljkoviΔβ, βLjubiΕ‘a JociΔβ, βGoranov vijenacβ, nagrade za prevodilaΕ‘tvo βMiloΕ‘ N. ΔuriΔβ, Vukove, βDesanka MaksimoviΔβ, βVasko Popaβ, βDuΕ‘an Vasiljevβ, βBogorodica TrojeruΔicaβ, βMeΕ‘a SelimoviΔβ. MG95
OdliΔno stanje 1983 - 1984 370+366, format 24cm Engleska knjiΕΎevnost je pojam kojim su obuhvaΔena sva knjiΕΎevna dela nastala na engleskom jeziku na Britanskim ostrvima, ukljuΔujuΔi i Irsku, od 7. veka do savremenog doba. KnjiΕΎevnost nastala na engleskom jeziku izvan Britanskih ostrva se zasebno prouΔavaju u sklopu ameriΔke, australijske, kanadske i novozelandske knjiΕΎevnosti.[1] Engleski jezik se razvio tokom perioda od viΕ‘e od 1400 godina.[2] Najranije forme engleskog, set anglofrizijskih dijalekata doneli su u Veliku Britaniju anglosaksonski naseljenici u petom veku, a nazivaju se staroengleski. Srednjeengleski je nastao tokom jedanaestog veka Normanskim osvajanjem Engleske.[3] Rani moderni engleski je nastao u kasnom 15. veku sa uvoΔenjem Ε‘tamparske maΕ‘ine u London i Biblijom kralja DΕΎejmsa kao i velikom promenom samoglasnika.[4] Kroz uticaj Britanskog carstva, engleski jezik se raΕ‘irio Ε‘irom sveta poΔevΕ‘i od 17. veka. Π‘Π°Π΄ΡΠΆΠ°Ρ Istorija Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ Staroengleska knjiΕΎevnost (do 1066) Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ Prva strana epske pesme Beovulf Staroengleska knjiΕΎevnost, ili anglosaksonska knjiΕΎevnost, obuhvata saΔuvanu knjiΕΎevnost napisanu na staroengleskom u Anglosaksonskoj Engleskoj, u periodu nakon naseljavanja Saksonaca i drugih germanskih plemena u Engleskoj (Juti i Angli) c. 450, nakon povlaΔenja Rimljana, i βokonΔava se ubrzo nakon Normanskog osvajanjaβ 1066. godine.[5] Ti radovi obuhvataju ΕΎanrove kao Ε‘to je epska poezija, hagiografija, sermoni, prevodi Biblije, pravni radovi, hronike i zagonetke.[6] Sve zajedno saΔuvano je oko 400 rukopisa iz tog perioda.[6] Iz najstarijeg doba anglosaske knjiΕΎevnosti potiΔu narativna pesma βVidsitβ o legendarnim plemenima, dvorovima i kraljevstvima, elegijske pesme βLutalacβ (The Wanderer) i βPomoracβ (The Seafarer) o udaljenosti od doma, samoΔi i pogibiji na moru i druge. Epska pesma Beovulf je najstariji i najveΔi spomenik Δitavog germanskog pesniΕ‘tva,[7] i najstariji junaΔki ep nastao u zapadnoj Evropi nakon razdoblja klasiΔne antike. Ima viΕ‘e od 3000 stihova. Autor je nepoznat. Nastao je verojatno oko 8. veka, a saΔuvan u rukopisu iz 10. veka. Beovulf je neΔak kralja Higelaca, junak iz plemena Gaeta s podruΔja danaΕ‘nje juΕΎne Ε vedske. Dolazi u pomoΔ danskom kralju Hrotgaru Δije kraljevstvo i podanike napada ΔudoviΕ‘te Grendel, a zatim i Grendelova majka. Beovulf ih oboje pobeΔuje. VraΔa se kuΔi i postaje kraljem. Nakon duge sreΔne vladavine zmaj napada i njegovu zemlju te mu se Beovulf suprotstavlja s grupom mladih ratnika. U borbi gine, iako uspeva da nadvlada zmaja.[8] Ova su dela nastala na bitno drugaΔijoj verziji engleskoga od danaΕ‘nje pa su kao knjiΕΎevno Ε‘tivo dostupna uglavnom uΕΎem krugu struΔnjaka koji ih prouΔava.[7] Dolaskom hrΕ‘Δanstva u poeziju na engleskom tlu ulaze biblijski motivi i legende (βEgzodβ, βJuditβ, βSan o krstuβ, βKrstβ). Javlja se nova Ε‘kola koju predvode pesnici Kadmon i Sinevulf.[7] Kralj Alfred Veliki (kraj 9. veka) udara temelje engleskoj prozi svojom redakcijom βAnglosaske hronikeβ. S latinskog je preveo i dela Orozija (βIstorija protiv paganaβ), Boetija (βO utehi filozofijeβ) i Bede (βCrkvena istorija naroda Anglaβ`). Njegovi nastavljaΔi u 11. veku su Alfrik i Vulfstan.[7] MeΔu rukopisima iz staroengleskog (anglosaskog) razdoblja su propovedke i priΔe o ΕΎivotima svetaca, prevodi Biblije i crkvenih spisa, anglosaske hronike i istorijsko-narativni spisi, zakoni, oporuke i drugi pravni dokumenti, zapisi iz podruΔja gramatike, medicine i geografije, te poezija. Srednjoenglesko razdoblje (1066β1485) Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ Nakon bitke kod Hastingsa (1066) Normani osvajaju Englesku s juga. Donose francuski jezik i kulturu. PoΔinje Ε‘iroki proces stapanja Normana i Anglosasa u buduΔi engleski narod.[9] U iduΔa dva veka dva se jezika teΕΎe usuglasiti i integrisati. Javlja se dvojeziΔnost i razliΔiti procesi konsolidacije. Na francuskom se u Engleskoj piΕ‘e i Δita od 12. do kasnog 14. veka, a istovremeno od 1204. normanski osvajaΔi usvajaju engleski identitet i jezik. U engleski ulazi sve viΕ‘e francuskih reΔi. Takav se engleski profilira kao jezik na kojem se izdaju knjige i na kojem Δitaju tadaΕ‘nji uΔeni krugovi Δitatelja. London se uspostavlja kao glavni grad. U formiranju londonskog dijalekta jaΔi su uticaji sa severa (iz univerzitetskih gradova Oksforda i KembridΕΎa, te s podruΔja Midlandsa) nego s juga. Ranija dela su poboΕΎnog tipa: βOrmulumβ, βHandlyng Synneβ, βPravila za isposniceβ.[10] VelΕ‘ki crkvenjak DΕΎefri od Monmuta piΕ‘e fiktivnu βIstoriju kraljeva Britanijeβ na latinskom jeziku (verovatno oko 1136). U njoj zaokruΕΎuje keltske legende o kralju Arturu i vitezovima Okruglog stola, temu koja je stalno prisutna u engleskoj knjiΕΎevnosti. Te legende dalje obraΔuju normanski pisac Vejko na francuskom jeziku (βGeste des Bretonsβ), a na engleskome Lejamon, koji u epu βBrutβ osim o Arturu peva i o drevnim britanskim kraljevima Cimbelinu i Liru, Δiji lik Δe kasnije preuzeti Ε ekspir za svoju poznatu tragediju Kralj Lir. S pojavom Lejamona poΔetkom 13. veka u engleskoj knjiΕΎevnosti se postupno uΔvrΕ‘Δuje i koncept autora. βBrutβ je prvi nacionalni spev na engleskom jeziku. Lejamon je preuzeo temu od Vejda i graΔu iz drugih izvora, te sastavio ep o postanku Britanije kroz dva veka izmeΔu odlaska Rimljana i pojave prvih britanskih kultura.[11] U 13. veku nastaju prva crkvena prikazanja, ali i svetovna lirika (βPesma kukaviceβ i βSova i slavujβ), satire, moralne propovedke i humoristiΔne anegdote. Francuski uticaji oΔituju se kroz ulazak ljubavnih tema u knjiΕΎevnost, Ε‘to naroΔito potiΔe iz provansalske tradicije trubadura koji su pevali o udvaranju nedostiΕΎnoj, idealizovanoj dami. PoΔinju se slaviti βΕΎenskeβ vrline strpljenja, Δekanja, lepote i vernosti (Ε‘to potiΔe od antiΔkog mitskog lika Penelope). Velik uticaj u formiranju kanona i naΔina obrade ljubavne tematike i ΕΎene je izvrΕ‘io francuski βLe Roman de la Roseβ. Autori srednjoengleskog razdoblja nisu nuΕΎno uvek pisali na engleskom. Francuski i latinski jezik i dalje su prisutni kao jezici na kojima se piΕ‘e, i to francuski posebno na dvoru, a latinski u crkvenim redovima. JaΔi zamah u knjiΕΎevnosti dogaΔa se viΕ‘e od sto godina nakon nastanka Lajamonovog Bruta. Sredinom 14. veka se javljaju prvi engleski autori u modernom smislu. Vilijam Langland (oko 1330β1400) u spevu βPirs OraΔβ (Piers Plowman) ujedinjuje engleske tradicije s francuskim uticajima. U spevu prikazuje pokvarenost crkvenih i dvorskih krugova, i patnju siromaha. Iz ovog razdoblja potiΔe i jedna od najboljih obrada legendi o kralju Arturu, spev βGavejn i zeleni vitezβ (Sir Gawain and the Green Knight, oko 1370) anonimnog autora kojem se pripisuje i autorstvo lirske alegorije βBiserkaβ (Pearl). Ta su dela joΕ‘ uvek pisana u aliteracijskom stihu. Prvi koji se dosledno sluΕΎi rimom umesto aliteracije je DΕΎon Gover (oko 1330β1408). Svoje najpoznatije delo βIspovest zaljubljenogβ (Confessio Amantis), opseΕΎnu zbirku priΔa u osmercima, je napisao na engleskom, a ostala dela na latinskom i francuskom.[11] Prvi pravi pesnik i jedan od najveΔih u engleskoj knjiΕΎevnosti je DΕΎefri Δoser (oko 1342β1400). Pisao je gotovo iskljuΔivo na engleskom. RoΔen je u imuΔnoj graΔanskoj porodici. Nije bio profesionalni knjiΕΎevnik β taj se koncept pojavljuje na engleskom tlu nekoliko vekova kasnije. Radio je u javnoj sluΕΎbi (na dvoru) i poslom boravio u Kentu, Francuskoj, i dvaput u Italiji, gde se upoznao s delom Dantea, Petrarke i BokaΔa.[11] PrevodeΔi s francuskog, u englesko pesniΕ‘tvo unosi francusku metriku. Od Italijana, prvenstveno BokaΔa, preuzima jedanaesterac. Njegov spev βTroilo i Kresidaβ, pisan po uzoru na BokaΔov βFilostratoβ, je prvi i znameniti engleski roman u stihovima.[7] Glavno Δoserovo delo su Kenterberijske priΔe (The Canterbury Tales), zbirka novela u stihovima. Verojatno ju je poΔeo pisati oko 1387. Radnja je smeΕ‘tena na londonsko podruΔje Δoserovog doba.[11] Trinaestoro ljudi hodoΔasti iz Sautvarka u Kenterberiju te svako od njih u odlasku i povratku pripoveda po dve priΔe. Do kraja ΕΎivota Δoser je napisao manje od Δetvrtine planiranih priΔa u kojima je majstorski prikazao niz tema i motiva iz svih slojeva ondaΕ‘njeg druΕ‘tva. U 15. veku knjiΕΎevnost u Engleskoj opada, ali se u Ε kotskoj pod uticajem Δosera javlja niz snaΕΎnih, originalnih pesnika (V. Danbar, Ε‘kotski kralj DΕΎejms I, R. Henrison i Gavin Daglas). U Engleskoj, oko 1470. godine Tomas Malori u prozi prepriΔava francuske i engleske legende o kralju Arturu. U to doba nastaje i veΔina narodnih balada.[7] Renesansa (1500β1660) Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ Period renesanse je obeleΕΎen otkiΔem novih kontinenata, velikim interesom za prouΔavanje antiΔkih klasika, i raΔanjem nove nauke. Nakon Ε‘to je Vilijam Kekston uveo Ε‘tamparsku presu u Englesku 1476. godine, kolokvijalna knjiΕΎevnost je cvetala.[12] Reformacija je inspirisala produkciju narodne liturgije Ε‘to je dovelo do objavljivanja Knjige uobiΔajenih molitvi (1549), sa trajnim uticajem na knjiΕΎevni jezik. Engleska renesansa je bila kulturni i umetniΔki pokret u Engleskoj od kasnog 15. do 17. veka. Ona je povezana s paneuropskim renesansom za koju se obiΔno smatra da jze zapoΔela u Italiji u kasnom 14. veku. Poput veΔeg dela severne Evrope, u Engleskoj se malo toga dogaΔalo do jednog veka kasnije. Renesansni stil i ideje su veoma sporim tempom penetrirale Englesku, i elizabetansko doba iz druge polovine 16. veka se obiΔno smatra najviΕ‘im stupnjem engleske renesanse.[13] Italijanski uticaj se isto takom moΕΎe naΔi u poeziji Tomasa Vajata (1503β1542), jednog od najranijih engleskih renesansnih pesnika. On je odgovoran za mnoge izume u engleskoj poeziji, i zajedno sa Henrijem Hauardom (1516/1517β1547) uveo je sonet iz Italije u Englesku u ranom 16. veku.[14][15][16] Ε ekspir de kvinsi dzejms dzojs carls dikens romanticari engleski pisci istorija engleske knjizevnosti uliks roman toka svesti ivo vidan
Kao na slikama Dobro oΔuvano Roman OsipoviΔ Jakobson (rus. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²ΠΈΡ Π―ΠΊΠΎΠ±ΡΠΎΠ½; Moskva, 23. oktobar 1896[1] β Boston, 18. jul 1982[2]) je bio ruski lingvista i semiolog, bio je jedan od najuticajnijih lingvista 20. veka i zaΔetnik razvoja strukturalistiΔke analize jezika, poezije i umetnosti. Kao pionir strukturalne lingvistike, Jakobson je bio jedan od najslavnijih i najuticajnijih lingvista dvadesetog veka. Sa Nikolajem Trubeckojem je razvio revolucionarne nove tehnike za analizu jeziΔkih zvuΔnih sistema, efektivno osnovavΕ‘i savremenu disciplinu fonologije. Jakobson je zatim primenio sliΔne principe i tehnike na prouΔavanje drugih aspekata jezika kao Ε‘to su sintaksa, morfologija i semantika. On je dao brojne doprinose slovenskoj lingvistici, od kojih su najznaΔajnije dve studije ruskih padeΕΎa i analiza kategorija ruskih glagola. OslanjajuΔi se na uvide iz semiotike Δ. S. Pirsa, kao i iz teorije komunikacije i kibernetike, predloΕΎio je metode za istraΕΎivanje poezije, muzike, vizuelnih umetnosti i kinematografije. Svojim odluΔujuΔim uticajem na Kloda Levi-Strosa i Rolana Barta, izmeΔu ostalih, Jakobson je postao kljuΔna figura u prilagoΔavanju strukturalne analize disciplinama izvan lingvistike, ukljuΔujuΔi filozofiju, antropologiju i teoriju knjiΕΎevnosti; njegov razvoj pristupa Δiji je pionir Ferdinand de Sosir, poznatog kao βstrukturalizamβ, postao je znaΔajan posleratni intelektualni pokret u Evropi i Sjedinjenim DrΕΎavama. U meΔuvremenu, iako je uticaj strukturalizma opao tokom 1970-ih, Jakobsonov rad je nastavio da dobija paΕΎnju u lingvistiΔkoj antropologiji, posebno kroz etnografiju komunikacije koju je razvio Del Hajms i semiotiku kulture koju je razvio Jakobsonov bivΕ‘i uΔenik Majkl SilverΕ‘tajn. Jakobsonov koncept temeljnih lingvistiΔkih univerzalija, posebno njegova proslavljena teorija osobenih karakteristika, presudno je uticao na rano razmiΕ‘ljanje Noama Δomskog, koji je postao dominantna figura u teorijskoj lingvistici tokom druge polovine dvadesetog veka.[3] Ε½ivot i rad[uredi | uredi izvor] RoΔen, u bogatoj porodici ruskih jevrejskih doseljenika, u Moskvi od ranog doba bio je fasciniran jezikom. Kao student bio je vodeΔa figura Moskovskog lingvistiΔkog kruga i uΔestvovao u moskovskom aktivu svetske avangardne umetnosti i poezije.[4] Lingvistika u to vreme je bila obeleΕΎena neogramatiΔarima i insistirala da je jedino nauΔno prouΔavanje jezika prouΔavanje istorijske lingvistike i razvoja reΔi kroz vreme (dijahronijski pristup). S druge strane, Jakobson je pod uticajem radova Ferdinanda de Sosira razvio ideju strukturne analize lingvistiΔkih fenomena (sinhronijski pristup). Godine 1920. Jakobson, usled politiΔkih promena, napuΕ‘ta svoju rodnu zemlju i dolazi u Prag kao Δlan Sovjetske diplomatske misije da nastavi svoje doktorske studije. U Pragu se sprijateljuje sa brojnim ΔeΕ‘kim knjiΕΎevnicima. TakoΔe je impresionirao ΔeΕ‘ke akademike svojim izuΔavanjem ΔeΕ‘kih stihova. Godine 1926. on zajedno sa N. Trubeckojim, V. Matheziusom i ostalima postaje osnivaΔ praΕ‘ke Ε‘kole, odnosno lingvistiΔkog druΕ‘tva pod nazivom PraΕ‘ki lingvistiΔki krug. Dok je Trubeckoj insistirao na tome da je jezik naΔin Δuvanja i samorazumevanja kulture, Jakobson je suprotno smatrao da je jezik naΔin izraΕΎavanja i razvoja kulture. Iako su njihovi pristupi bili razliΔiti, njihova saradnja je bila veoma korisna za slavistiku i lingvistiku 20-og veka. U to vreme Jakobson je napisao brojne radove iz fonetike i 1929. godine on koristi termin strukturalizam da bi prvi put opisao Ε‘ta je distinkcija u ruskim studijama. Jakobsonova univerzalna strukturalno-funkcionalna teorija fonologije bazira se na principu binarnosti za uspostavljanje distinktivnih obeleΕΎja (opozicija) i bila je prvo uspeΕ‘no reΕ‘enje lingvistiΔke analize u skladu sa Sosirovim hipotezama. Pod distinktivnim obeleΕΎjem se podrazumeva ono svojstvo jednog glasa na osnovu kojeg taj glas stoji u fonoloΕ‘koj opoziciji prema drugom glasu. Princip binarnosti (dihotomije) ispoljava se u svrstavanju jeziΔkih jedinica u parove od po dva Δlana izmeΔu kojih postoji opozicija po prisustvu, odnosno odsustvu karakteristiΔnog obeleΕΎja. Postojanje distinktivnih obeleΕΎja kao stvarnih relevantnih kategorija u konkretnom procesu sporazumevanja pokazuju i psiholoΕ‘ki testovi izvrΕ‘eni nad veΔim brojem lica. Posle nacistiΔke invazije na Prag 1941. godine, Jakobson odlazi u Ε vedsku i Dansku gde se pridruΕΎuje KopenhagenΕ‘kom lingvistiΔkom krug i tu upoznaje Luisa Hjelmsleva. Jakobson se interesuje za antropologiju i to mu pomaΕΎe da napravi lingvistiΔki zaokret u pravcu humanizma. Po dolasku u SAD, postaje Δlan velikog udruΕΎenja intelektualaca emigranata u Njujorku, gde takoΔe nastavlja druΕΎenje sa ΔeΕ‘kim emigrantima. Na Γcole Libre des Hautes Γtudes, vrsti frankofonog univerziteta u egzilu, Jakobson saraΔuje sa antropologom Klod Levi-Ε trausom, koji je bio jedan od najpoznatijih strukturalista. PredajuΔi na Kolumbija univerzitetu, Harvardu i MIT-u, Jakobson odrΕΎava poznanstva sa mnogim ameriΔkim lingvistima i antropolozima kao Ε‘to su BendΕΎamin Vorf, Edvard Sapir, Franc Boas i Leonard Blumfild. Godine 1949. Jakobson se seli na Univerzitet u Harvardu, gde Δe provesti ostatak svog ΕΎivota. Njegovo interesovanje se kreΔe od ruske poezije prema opΕ‘tim osobenostima poetskog jezika. Sa istraΕΎivanjima na tu temu postao je poznat u celom svetu. PoΔetkom 1960. godine Jakobson sveobuhvatno prouΔava jezik i poΔinje pisati o komunikacionim naukama u celini. Komunikacijske funkcije[uredi | uredi izvor] Jakobson razlikuje Ε‘est komunikacijskih funkcija, koje odgovaraju dimenzijama komunikacijskog procesa. Dimenzije su: 1. kontekst; 2. poruka; 3. poΕ‘iljalac; 4. primalac; 5. kanal; 6. kod. Funkcije su: 1. referentna (kontekstualna ili situaciona informacija); 2. poetska (estetska ili kreativna); 3. emotivna (liΔna ili ekspresivna); 4. konativna (vokativno ili imperativno adresovanje primaocu); 5. fatiΔka (kontrolni radni kanal); 6. metalingvistiΔka (kontrolni radni kod). Jedna od Ε‘est funkcija uvek je dominantna u tekstu i obiΔno odreΔuje tip teksta. U poeziji dominantna funkcija je poetska funkcija: fokus je na samoj poruci. Prava oznaka poezije je prema Jakobsonu βprojekcija principa jednakosti sa ose selekcije na osu kombinacijeβ. UopΕ‘teno govoreΔi, to znaΔi da poezija uspeΕ‘no kombinuje i integriΕ‘e formu i funkciju. Jakobsonova teorija komunikacija je prvi put objavljena u βClosing Statements: Linguistics and Poeticsβ. Danas nijedno istraΕΎivanje na temu komunikacijskih nauka ne moΕΎe zaobiΔi njegov rad. Intelektualni doprinosi[uredi | uredi izvor] Prema Jakobsonovim liΔnim seΔanjima, najodluΔnija faza u razvoju njegovog miΕ‘ljenja bio je period revolucionarnog iΕ‘Δekivanja i preokreta u Rusiji izmeΔu 1912. i 1920. godine, kada je, kao mlad student, pao pod Δari proslavljenog ruskog futuriste i lingvistiΔkog mislioca Velimira Hlebnikova.[5] NudeΔi malo drugaΔiju sliku, predgovor drugom izdanju ZvuΔnog oblika jezika tvrdi da ova knjiga predstavlja Δetvrtu fazu u βJakobsonovoj potrazi da se otkrije funkcija i struktura zvuka u jeziku.β[6] Prva faza je bila otprilike od 1920-ih do 1930-ih, gde je saraΔivao sa Trubeckojevim, u kojem su razvili koncept fonema i razjasnili strukturu fonoloΕ‘kih sistema. Druga faza, od oko kasnih 1930-ih do 1940-ih, tokom koje je razvio ideju da su βbinarne osobene karakteristikeβ temeljni element u jeziku i da je takva razliΔitost βpuka drugostβ ili diferencijacija.[6] U treΔoj fazi Jakobsonovog rada, od 1950-ih do 1960-ih, radio je sa akustiΔarem C. Gunar Fantom i Morisom Haleom (Jakobsonovim uΔenikom) na razmatranju akustiΔkih aspekata osobenih karakteristika. Legat[uredi | uredi izvor] Jakobsonove tri osnovne ideje danas igraju znaΔajnu ulogu u lingvistici, a to su lingvistiΔka tipologija, markiranost (obeleΕΎenost) i lingvistiΔke univerzalije. Ta tri koncepta su tesno isprepletana: tipologija je klasifikacija jezika u smislu zajedniΔkih gramatiΔkih obeleΕΎja kao suprotnost zajedniΔkom poreklu, markiranost grubo reΔeno oznaΔava to da su izvesne forme gramatiΔke organizacije βprirodnijeβ od drugih, odnosno ova razlika se tiΔe prisustva ili odsustva nekog jeziΔkog obeleΕΎja, i lingvistiΔke univerzalije su naziv za zajedniΔka obeleΕΎja svih jezika sveta. Jakobson se bavio i nepotpunim jeziΔkim sistemima, traΕΎeΔi Ε‘ta je u njima uvek i najΔeΕ‘Δe prisutno, a Ε‘ta moΕΎe i izostati. Tako su nastali njegovi radovi o deΔjem jeziku i afaziji. Afazija je jeziΔki poremeΔaj, koji nastaje kad se oΕ‘teti oblast mozga koja je ukljuΔena u obradu jezika. Prema Jakobsonu afazija je smanjenje sposobnosti odabira (selekcije) ili kombinacije i kontekstualizacije. Njegove zasluge u lingvistici su postojale i na polju morfologije, gde je dao metod odreΔivanja odnosa u okviru morfoloΕ‘kih sistema prema principu binarnosti (obeleΕΎena kategorija ima prema sebi neobeleΕΎenu kategoriju). Posebno je ispitivao ruski glagolski i padeΕΎni sistem. Iako je Roman Jakobson u skladu sa programom praΕ‘ke Ε‘kole, kao njen najeminentniji Δlan najviΕ‘e paΕΎnje poklanjao istraΕΎivanju fonologije i distinktivnih obeleΕΎja njegova nauΔna delatnost je bila viΕ‘estruka (komunikacijske funkcije, ispitivanja poetskog jezika, jeziΔka tipologija, socijalna antropologija, psihoanaliza). Harvardska slavistiΔka Ε‘kola, koju je Jakobson osnovao, je i danas jedna od najreprezentativnijih u svetu. Bibliografija[uredi | uredi izvor] R. Jakobson βRemarques sur l`evolution phonologique du russe compare a celle des autres langues slavesβ. Prague, 1929 R. Jakobson β Child Language, Aphasia and Phonological Universals, 1941 R. Jakobson βStyle in Language, ed. Thomas Sebeok, 1960 R. Jakobson βSelected Writings, ed. Stephen Rudy, The Hague, Paris, Mouton in 6 volumes: 1.Phonological Studies, 1971 2. Word and Language, 1971 3. The Poetry of Grammar and the Grammar of Poetry, 1980 4. Slavic Epic Studies, 1966 5. On Verse, Its Masters and Explores, 1978 6. Early Slavic Paths and Crossroads, 1985 R. Jakobson βQuestions de poetiqe, 1973 R. Jakobson βVerbal Art, Verbal Sign, Verbal Time (ed. Krystyna Pomorska and Stephen Rudy), 1985 R. Jakobson βSix Lectures of Sound and Meaning, 1978 R. Jakobson βThe Framework of Language, 1980 R. Jakobson βHalle M., Fundamentals of Language, 1956 R. Jakobson βWaugh L., The Sound Shape of Language, 1979 R. Jakobson βPomorska K., Dialogues, 1983 Teorija knjizevnosti
Autor - osoba PavloviΔ, Miodrag Naslov Ogledi o narodnoj i staroj srpskoj peoziji / Miodrag PavloviΔ Vrsta graΔe poezija Jezik srpski Godina 1994 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Srpska knjiΕΎevna zadruga, 1994 FiziΔki opis 287 str. ; 18 cm Zbirka Mala biblioteka Srpske knjiΕΎevne zadruge Napomene cir. Predmetne odrednice Srbija -- narodna poezija SADRΕ½AJ I LIRSKA MITOLOΕ KA NARODNA POEZIJA Lirska mitoloΕ‘ka narodna poezija 7 βΕ½enidba sjajnoga mjesecaβ 17 βVilin Δudesni gradβ 26 βVila zida gradβ 33 Narodna pesma βΕ½enidba vrapca podunavcaβ 44 βJelen vodu muΔaΕ‘eβ 49 Rosa i bosiljak u narodnoj pesmi βBosiljak i rosaβ 53 βIzjeden ovΔarβ 60 Narodna pesma βBraΔa i sestraβ 67 Pevanje Petra Dolnjozemca 75 βSveci blago deleβ 80 PoΕ‘to aΕΎdaja proΕΎdra jelena 85 II JUNAΕ TVO U ANTROPOLOΕ KOM KLJUΔU JunaΕ‘tvo u antropoloΕ‘kom kljuΔu 95 Uz βSmederevsku bugarΕ‘ticuβ 112 Marko se proizvodi u junaka (βUroΕ‘ i MrljavΔeviΔiβ) 120 Pesma o StrahiniΔu Banu 127 βZidanje Skadra na Bojaniβ 139 βZidanje Ravaniceβ 148 Epsko pevanje o Kosovskom boju 156 βSmrt Marka KraljeviΔaβ 179 βΕ½enidba MiliΔa Barjaktaraβ 182 βStari Vujadinβ ili rasprava o oΔima 187 Uz pesmu βObretenije glave kneza Lazaraβ 193 III NAΕ A SREDNJOVEKOVNA POEZIJA NaΕ‘a srednjovekovna poezija 201 Vizantijska kultura i srpska folklorna tradicija 207 Polaganje umiruΔeg na travu 213 Teodosijevo Ε½itije Petra KoriΕ‘kog 218 Natpis na mramornom stubu na polju Kosovu 224 Δitati Danila II 230 Pohvalno slovo knezu Lazaru 239 MitoloΕ‘ki sloj u NjegoΕ‘evom βGorskom vijencuβ 249 EPILOG Elementi za jednu poetiku srpskog pesniΕ‘tva 259 POGOVOR Ε½arko TrebjeΕ‘anin: Δari PavloviΔevog odgonetanja srpske poetske baΕ‘tine 269 Bibliografija teorijsko-esejistiΔkih knjiga i studija Miodraga PavloviΔa 283 Miodrag PavloviΔ (Novi Sad, 28. novembar 1928 β Tutlingen, 17. avgust 2014) bio je srpski knjiΕΎevnik, pesnik i esejista, akademik SANU i dugogodiΕ‘nji urednik Prosvete. RoΔen je 1928. u Novom Sadu. Osnovnu i srednju Ε‘kolu je zavrΕ‘io u Beogradu, kao i Medicinski fakultet koji je studirao u periodu 1947-1954. On je pesnik, pripovedaΔ, esejista, dramski pisac, prevodilac i antologiΔar. 1952. je objavio svoju prvu zbirku pesama pod nazivom β87 pesamaβ. Ova zbirka pesama se smatra prekretnicom u novijoj srpskoj poeziji i ona je u potpunosti opredelila dalji ΕΎivotni put Miodraga PavloviΔa. Nakon njegove znamenite knjige β87 pesamaβ, koja je, nasuprot socrealizmu, proklamovala neonadrealistiΔki protest, PavloviΔ je, onda kada je to bila ideoloΕ‘ko-politiΔka jeres, posegao za revalorizacijom naΕ‘e nepravedno zapostavljene pesniΔke proΕ‘losti. Miodrag PavloviΔ je u duhovnom sazvuΔju balkanske tradicije i ΕΎivog preplitanja mitskih i istorijskih nanosa ustanovio nov tip srpskog pesniΕ‘tva. Imao je vodeΔe mesto u modernoj srpskoj poeziji poΔev od veΔ kultne knjige β87 pesmaβ Δije je objavljivanje 1952. oznaΔilo definitivni raskid njega i njegove generacije sa nametnutim dogmama, estetskim i ideoloΕ‘kim, u stvaralaΕ‘tvu. Izvanredan znalac srpske i evropske poezije, sjajan esejista. Jedan od najuticajnijih pesnika posleratne srpske knjiΕΎevnosti. Njegova poezija i eseji su objavljeni na svim evropskim jezicima i nekoliko orijentalnih jezika. Njegova dela su naroΔito prevoΔena na nemaΔki jezik i vrlo visoko ocenjivana u najuglednijim nemaΔkim listovima, Δemu je znatno doprineo nemaΔki prevodilac Peter Urban, PavloviΔev dugogodiΕ‘nji prijatelj. Zastupljen je u prvoj antologiji moderne srpske poezije na nemaΔkom jeziku koja je izaΕ‘la 2004. godine. Ova antologija se zove βPesma pomera brdaβ prema jednom stihu Miodraga PavloviΔa, antologija sadrΕΎi 260 pesama od 82 pesnika. 1960. je postao dramaturg u Narodnom pozoriΕ‘tu u Beogradu. Radio je 12 godina kao urednik u izdavaΔkom preduzeΔu βProsvetaβ. Bio je redovni Δlan Evropske akademije za poeziju. Dopisni Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti postao je 1978, a redovni Δlan 1985. godine. Bio je jedan od akademika koji su potpisali Apel protiv rata, ovaj apel je objavljen 18. novembra 1991. Bio je i jedan od izvrΕ‘ilaca poslednje volje Isidore SekuliΔ. Umro je u Tutlingenu 17. avgusta 2014. godine, gde je ΕΎiveo sa suprugom Marlenom, sa kojom je imao Δerke Kristinu i Jasminu. NajznaΔajnija dela MeΔu najznaΔajnija njegova dela spadaju zbirke poezije β87 pesamaβ (1952), βStub seΔanjaβ (1953), βHododarjeβ (1971), βUlazak u Kremonuβ (1989), βKosmologija profanataβ (1990), βS Hristom netremiceβ (2001), romani βDrugi dolazakβ (2000), βAfroditina uvalaβ itd. Napisao je viΕ‘e knjiga eseja. Sastavio je nekoliko antologija poezije, meΔu njima se posebno istiΔe βAntologija srpskog pesniΕ‘tva od XIII do XX vekaβ (1964, a potom veliki broj izdanja). Ova antologija je ponovo vratila na poetsku scenu neke zaboravljene pisce kao Ε‘to je na primer Milica StojadinoviΔ Srpkinja. Poezija 87 pesama, Novo pokolenje, Beograd, 1952. Stub seΔanja, Novo pokolenje, Beograd, 1953. Oktave, Nolit, Beograd, 1957. Mleko iskoni, Prosveta, Beograd, 1963. 87 pesama (izbor poezije), Nolit, Beograd, 1963. Velika Skitija, Svjetlost, Sarajevo, 1969. Nova Skitija, izd. Δasopisa βKnjiΕΎevnostβ, Beograd, 1970. Hododarje, Nolit, Beograd, 1971. Svetli i tamni praznici, Matica srpska, Novi Sad, 1971. Velika Skitija i druge pesme (izabrane i nove pesme), SKZ, Beograd, 1972. Zavetine, Rad, Beograd, 1976. Karike, Svetlost, Kragujevac, 1977. Pevanja na Viru, Slovo ljubve, Beograd, 1977. Bekstva po Srbiji, Slovo ljubve, Beograd, 1979. 87 pesama, DeΔje novine, Gornji Milanovac, 1979 (treΔe izdanje). Izabrane pesme, Rad, Beograd, 1979. Vidovnica, Narodna knjiga, Beograd, 1979. Poezija I i Poezija II, u okviru Izabranih dela Miodraga PavloviΔa, βVuk KaradΕΎiΔβ, Beograd, 1981. Divno Δudo, Nolit, Beograd, 1982. Zlatna zavada, Gradina, NiΕ‘, 1982. Sledstvo, SKZ, Beograd, 1985. Poezija, Prosveta, Beograd, 1986. Svetogorski dani i noΔi, Jedinstvo, PriΕ‘tina, 1987. Odbrana naΕ‘eg grada, Smederevska pesniΔka jesen, NaΕ‘ glas, Smederevo, 1989. Ulazak u Kremonu, Nolit, Beograd, 1989. Knjiga staroslovna, SKZ, Beograd, 1989; 1991 (drugo izdanje). Bezazlenstva, MiliΔ RakiΔ, Valjevo, 1989. On, Bratstvo-jedinstvo, Novi Sad, 1989. Divno Δudo, NIRO βKnjiΕΎevne novineβ, Beograd, 1989 (drugo izdanje). Cosmologia profanata, Grafos, Beograd, 1990. Esej o Δoveku, KOV, VrΕ‘ac, 1992. Pesme o detinjstvu i ratovima, SKZ, Beograd, 1992. Knjiga horizonta, Prosveta, Beograd, 1993. Nebo u peΔini, Krajinski knjiΕΎevni krug, Negotin, 1993. MeΔustepenik, KOV, VrΕ‘ac, 1994. Ulazak u Kremonu, GNB βΕ½arko Zrenjaninβ i Zenitβ, Zrenjanin, 1995 (drugo izdanje). Bekstva po Srbiji i Sledstva, βValjevska Ε‘tamparijaβ, Valjevo, 1995. Nebo u peΔini, Disovo proleΔe, ΔaΔak, 1996 (drugo izdanje). Izabrane i nove pesme, Prosveta, Beograd, 1996. Novo ime kletve, SKC, Beograd, 1996. PosveΔenje pesme (izbor iz poezije), Prosveta, NiΕ‘, 1996. Izabrane pesme, Zavod za udΕΎbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1996. Velika Skitija i druge pesme (izabrane i nove pesme), SKZ, Beograd, 1996 (drugo izdanje). Srbija do kraja veka (izabrane pesme), ZaduΕΎbina Desanke MaksimoviΔ, Narodna biblioteka Srbije i SKZ, Beograd, 1996. Proza Most bez obala, Matica srpska, Novi Sad, 1956, 1982. Bitni ljudi, Prosveta, Beograd, 1995. Eseji Rokovi poezije, SKZ, Beograd, 1958. Osam pesnika, Prosveta, Beograd, 1964. Dnevnik pene, Slovo ljubve, Beograd, 1972. Poezija i kultura, Nolit, Beograd, 1974. Poetika modernog, Grafos, Beograd, 1978. (Nagrada βΔorΔe JovanoviΔβ) NiΕ‘titelji i svadbari, BIGZ, Beograd, 1979. Nove slikarske godine MiΔe PopoviΔa, βMerkurβ, Apatin, 1979. Eseji o srpskim pesnicima i Poetika modernog, u okviru Izabranih dela Miodraga PavloviΔa, βVuk KaradΕΎiΔβ, Beograd, 1981. (pogovor Nikole MiloΕ‘eviΔa). Prirodni oblik i lik, Nolit, Beograd, 1984. Slikarstvo Mladena SrbinoviΔa, SANU, Beograd, 1985. Obredno i govorno delo, Prosveta, Beograd, 1986. Poetika ΕΎrtvenog obreda, Nolit, Beograd, 1987. (Nolitova nagrada) Govor o niΔem, Gradina, NiΕ‘, 1987. Hram i preobraΕΎenje, Sfairos, Beograd, 1989. Δitanje zamiΕ‘ljenog, Bratstvo-jedinstvo, Novi Sad, 1990. Eseji o srpskim pesnicima, SKZ, Beograd, 1992. Ogledi o narodnoj i staroj srpskoj poeziji, SKZ, Beograd, 1993. Poetika ΕΎrtvenog obreda, SKC, Beograd, 1996 (drugo izdanje). Drame Igre bezimenih, Prosveta, Beograd, 1963. Koraci u podzemlju, Matica srpska, Novi Sad, 1991. Putopisi Kina β oko na putu, izd. Δasopisa βGradinaβ, NiΕ‘, 1982, SKC, Beograd, 1995 (drugo izdanje). Putevi do hrama, Prosveta, NiΕ‘, 1991. Otvaraju se hilandarske dveri, Prosveta, Beograd, 1997. Antologije Antologija moderne engleske poezije (sa Sv. BrkiΔem), Nolit, Beograd, 1957. i 1975. Antologija srpskog pesniΕ‘tva od XIII do XX veka, SKZ, Beograd, 1964, 1984. (sa novim predgovorom), 1994 (sedmo izdanje). PesniΕ‘tvo evropskog romantizma, Prosveta, Beograd, 1969, 1979. Antologija lirske narodne poezije, Vuk KaradΕΎiΔ, Beograd, 1982.; drugo izdanje βKnjiΕΎevne novineβ, Beograd, 1989. Boj na Kosovu, Narodne pesme, Prosveta, NiΕ‘, 1989. Predgovori Radomir ProdanoviΔ: Glas, SKZ, Beograd, 1962. (sa Svetozarom BrkiΔem) Velimir Ε½ivojinoviΔ Massuka: Pesme. Izbor i predgovor. Prosveta, Beograd, 1965. Poezija od Vojislava do BojiΔa, Nolit, Beograd, 1966. Isidora SekuliΔ: Eseji I, Prosveta, Svjetlost, Naprijed, Beograd, Sarajevo, Zagreb, 1967. Vladislav PetkoviΔ-Dis: Utopljene duΕ‘e, Prosveta, Beograd, 1968. Jovan JovanoviΔ-Zmaj: Pevanija, Prosveta, Beograd, 1968. Stanislav Vinaver: Evropska noΔ i druge pesme, SKZ, Beograd, 1973. Sima PanduroviΔ: Pesme, Rad, Beograd, 1975. Jovan Sterija PopoviΔ: Pesme, Rad, Beograd, 1976. Petre Andreevski: Pesme, Narodna knjiga, Beograd, 1977. Despot Stefan LazareviΔ: Slova i natpisi, Slovo ljubve, Beograd, 1979. Rober Marto: Na Kirkinom ostrvu, Gradina, NiΕ‘, 1984. Ε arl Bodler: Odabrana proza, Nolit, Beograd, 1957. Aleksandar Blok: Ni snovi ni java, SKZ, Beograd, 1959. Moris BlanΕ‘o: Eseji, Nolit, Beograd, 1960. Vilijem Fokner: Rekvijem za iskuΕ‘enicu, SKZ, Beograd, 1960. Petrus Borel, esej. Predgovor knjizi Petrus Borel: Ε ampaver, Prosveta, Beograd, 1962. Horhe Luis Borhes: MaΕ‘tarije, Nolit, Beograd, 1963. Sen-DΕΎon Pers, predgovor knjizi Morekazi od Sen-DΕΎon Persa, Prosveta, Beograd, 1963. Od kamena do sveta, predgovor knjizi Vaska Pope NepoΔin polje. Prosveta, Beograd, 1963. Vlada UroΕ‘eviΔ: Usnuli grad, Slovo ljubve, Beograd, 1977. Jovan JovanoviΔ Zmaj: ΔuliΔi ΔuliΔi uveoci, DeΔje novine, Gornji Milanovac, 1979. Petar PetroviΔ NjegoΕ‘: LuΔa mikrokozma, Rad, Beograd, 1979. Ljubomir SimoviΔ: Hleb i so, SKZ, Beograd, 1987. Matija BeΔkoviΔ: KaΕΎa, SKZ, Beograd, 1988. ΔorΔe Sp. RadojiΔiΔ: Staro srpsko pesniΕ‘tvo, Bagdala, KruΕ‘evac, 1988. T. S. Eliot: Pusta zemlja, Prosveta, NiΕ‘, 1988. Knjige o poeziji Miodraga PavloviΔa Radoman KordiΔ: Govor s dna, Vuk KaradΕΎiΔ, Beograd, 1976. Δaslav ΔorΔeviΔ: Miodrag PavloviΔ pesnik humanistiΔke etike, Svetlost, Kragujevac, 1974. Bogdan A. PopoviΔ: Epski rasponi Miodraga PavloviΔa, Grafos, Beograd, 1985. Zlata KociΔ: Rtanjska svetila, Prosveta, NiΕ‘, 1996. Δaslav ΔorΔeviΔ: Pesnikovo svevideΔe oko, Prosveta, Beograd, 1997. Temati u Δasopisima posveΔeni kritiΔko-teorijskom radu Miodraga PavloviΔa Savremenik, br. 6, 1981. sa prilozima Ljiljane Ε op, Nenada LjubinkoviΔa, Slavka GordiΔa, Predraga ProtiΔa i Mirka MagaraΕ‘eviΔa. Gradina, br. 5, 1988. AntropoloΕ‘ka mislenica Miodraga PavloviΔa sa prilozima Sretena PetroviΔa, Vladete JerotiΔa, Bojana JovanoviΔa, Dejana AjdaΔiΔa, Novaka Kilibarde i Δaslava ΔorΔeviΔa. Raskovnik, jesenβzima 1988. Uz 60-godiΕ‘njicu Miodraga PavloviΔa, Narodno stvaralaΕ‘tvo β tema i nadahnuΔe, sa prilozima Dragana KoΔiΕ‘eviΔa, Ljubomira SimoviΔa, Δaslava ΔorΔeviΔa, Zorana GluΕ‘ΔeviΔa, Bogdana A. PopoviΔa, Nenada LjubinkoviΔa, SneΕΎane SamardΕΎije, Ljubinka RadenkoviΔa i Ε½arka TrebjeΕ‘anina. BraniΔevo, br. 1β2, 1990. Mitotvorstvo i mitoruΕ‘ilaΕ‘tvo sa prilozima Radomana KordiΔa, Miroslava LukiΔa i Aleksandra M. PetroviΔa. KnjiΕΎevnost, 5β6-7, 1992. sa prilozima DraΕ‘ka ReΔepa, Pavla ZoriΔa i Vojina MatiΔa. MG53 (N)
Ivo AndriΔ Pisac govori svojim delom Meki povez ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΠΠΎΠ»Π°Ρ, ΠΊΠΎΠ΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1892 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 13. ΠΌΠ°ΡΡ 1975) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ[Π°] ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΈ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[Π±] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1961. Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β.[10] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅. Π£ Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ, Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ Π ΠΈΠΌΡ, ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ, ΠΡΠΈΡΠ΅Π»Ρ, ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[11] ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°. Π£ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π±Π°Π²ΠΈΠΎ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ. Π£ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ, Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅. ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅, ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ 10. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1892. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅[12][13][14] Ρ ΠΠΎΠ»ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ Π°ΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ° ΠΠ½ΡΡΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° (1863β1896)[15], ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΡΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡ). ΠΡΠ΄ΡΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Ρ ΠΠΎΡΡ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π΄ΠΎΠΊ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° Ρ Π³ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π²ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ Π΄Π΅ΡΠ°ΠΊ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΡΡΠ±Π΅ΡΠΊΡΠ»ΠΎΠ·Π΅. ΠΡΡΠ°Π²ΡΠΈ Π±Π΅Π· ΠΌΡΠΆΠ° ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° Π±Π΅ΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΠ²ΠΈΠ½Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΠ»Π° Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ.[16][17][18][19] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ 1903. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΡ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ, Π½Π°ΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎ-Ρ Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ. ΠΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΈΡ Π΄Π°Π½Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΡ ΠΈ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ²Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ.[20] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π²Π°ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π³ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π°, ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅.[21] ΠΠΎΠ±ΠΈΠ²ΡΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎ-ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° βΠΠ°ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΠΊβ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° 1912. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΡΠΈ Π½Π° ΠΡΠ΄ΡΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ»ΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Π°Π»ΠΈ ΠΌΡ Π±Π΅ΡΠΊΠ° ΠΊΠ»ΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ½, Π½Π°ΡΠ»Π΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠ»ΡΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΠ»ΡΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΏΠ°Π»Π°. ΠΠ±ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΡ, Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΡ ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΡ, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ. Π£ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π° ΠΡΠΆΠΈΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Π»Π° Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ Π·Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Ρ, ΠΆΠ΅Π½Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β.[22][23] Π ΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°β. ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1914, Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠΌ Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ³ΠΈΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΠ°Π΄Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° Π€Π΅ΡΠ΄ΠΈΠ½Π°Π½Π΄Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠ°ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ² ΠΈ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ. ΠΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΏΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ, ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ»Π°, Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ° Π³Π° Ρ Π°ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΎ Ρ ΡΠΈΠ±Π΅Π½ΡΠΊΡ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΈΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠ»Π°Π΄Π΅ ΠΠΎΡΠ½Π΅, ΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1915. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΊΠ° Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΡ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ.[24] ΠΠΎ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΡ ΠΈΠ· Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΊΡΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡ Ρ ΠΠ²ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈ ΠΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ Π»Π΅ΡΠ° 1917. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΌΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ° Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° ΠΠΎΠ·Π΅ΡΠ°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠΏΡΡΠ° Π°ΠΌΠ½Π΅ΡΡΠΈΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ 1922. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΠ° ΠΈΠ· ΠΊΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡΠ° Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ ΠΏΠ»ΡΡΠ°, ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, Ρ ΠΠΎΠ»Π½ΠΈΡΡ ΠΠΈΠ»ΠΎΡΡΠ΄Π½ΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠ° Π³Π΄Π΅ Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ°Π²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βEx Pontoβ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΌΠΎΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1919. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ Π²Π΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π³Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅, Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ΅ΠΌ Π¦ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ½Π°Π²Π΅ΡΠΎΠΌ, Π‘ΠΈΠΌΠΎΠΌ ΠΠ°Π½Π΄ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ, Π‘ΠΈΠ±Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΡ ΠΎΠΊΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ°Π½Π΅ βΠΠΎΡΠΊΠ²Π°β. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡΠΏΠ΅ΡΠ½Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΡ ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ: Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1920. Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, Π’ΡΡΡΡ ΠΈ ΠΡΠ°ΡΡ.[25] Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠΎΡΠΊΠ°Π½ ΠΈ Π¨Π²Π°Π±ΠΈΡΠ°β, βΠΡΡΡΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρβ, βΠΡΠ±Π°Π² Ρ ΠΊΠ°ΡΠ°Π±ΠΈβ, βΠ£ ΠΌΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π°Π½ΠΈβ ΠΈ ΡΠΈΠΊΠ»ΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° βΠ¨ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ°ΠΌ ΠΈ ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°β. Π£ ΡΡΠ½Ρ 1924. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π½Π° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ΅Π·Ρ βΠ Π°Π·Π²ΠΎΡ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΡΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π°Π²ΠΈΠ½Π΅β (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). ΠΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π° ΠΈΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ βΠΠ°ΡΠ° ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ°β. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ°ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, Π° Π½Π°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° βΠΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈβ. ΠΠ΄ 1930. Π΄ΠΎ 1933. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°Ρ ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ Π΄Π΅Π»Π΅Π³Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈ ΠΡΡΡΡΠ²Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° Ρ ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ. 1934. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠ»ΡΡΠ°ΡΠΈβ, βΠΠ΅Ρβ ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΡΡΠΈΠΏΡΠΈΡ Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β. ΠΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π²Π»Π°Π΄Π΅ ΠΈ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°, 8. ΡΡΠ»Π° 1935. ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° Π²ΡΡΠΈΠΎΡΠ° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[26] Π£ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ 1937. Π΄ΠΎ 1939, ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[27][28] ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ 16. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 1939. Π½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΎΡ ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΠ° Π£ΡΠΎΡΠ° ΠΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° ΠΈ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΡΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ½ΠΎ Ρ Π·Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½Π° ΠΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅.[29] ΠΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π° Π²ΡΡ ΡΠ½Π°Ρ: ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΎΠΏΡΠ½ΠΎΠΌΠΎΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[30] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΡΠΈΠΆΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½ 12. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, Π° 19. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅ Π°ΠΊΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ²Π΅ ΠΊΠ°Π½ΡΠ΅Π»Π°ΡΡ Π Π°ΡΡ Π° β ΠΠ΄ΠΎΠ»ΡΡ Π₯ΠΈΡΠ»Π΅ΡΡ.[31][32] ΠΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ Π£ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΡ ΠΠ΅ΠΌΡΠΈ ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΠΎΡΡΠΊΡ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄Π²Π΅Π»ΠΈ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΡΠΏΠ°ΡΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ . ΠΠ±ΠΎΠ³ Π½Π΅ΡΠ»Π°Π³Π°ΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠΌ Π²Π»Π°Π΄Π΅ Ρ ΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ΅ 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°Π΄Π»Π΅ΠΆΠ½ΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π°ΠΌΠ±Π°ΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ 25. ΠΌΠ°ΡΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡ, ΠΊΠ°ΠΎ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Π’ΡΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΠΊΡΠ°. ΠΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, 7. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π° Π΄Π²Π° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈ Π½Π° ΠΠΎΠ΄Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·Π΅ΡΡ. ΠΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈ Ρ Π¨Π²Π°ΡΡΠ°ΡΡΠΊΡ,[33] ΠΈ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, 1. ΡΡΠ½Π° 1941. ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ Π²ΠΎΠ·ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1941. ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½ Π½Π° ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π·Π°Ρ ΡΠ΅Π², ΠΌΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΡΡ.[34] Π Π°Ρ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Ρ ΠΈΠ·ΠΎΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ΄Π±ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΏΠ΅Π» ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΡΡΡΠ΅ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΡ.[35] ΠΠ· ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ² ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°, Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΡΡΡΠ΅ Ρ βΠΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅β Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠΊ βΠ½Π°ΡΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΡΠ°Π΄Π°β: ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ³ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π±ΠΈΠ²ΡΠ΅Π³ ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ°, ΡΠ° Π±ΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΌΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ°Π·ΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ, ΠΎΠ΄Π°Π·Π²Π°ΠΎ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²Ρ. ΠΠ°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈ ΡΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅, ΡΠ΅Ρ Ρ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, Π½Π΅ ΠΆΠ΅Π»ΠΈΠΌ ΠΈ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ΠΌ Ρ Π½ΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, Π½ΠΈ ΡΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌ, Π½ΠΈ ΡΠ° ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°. Π£ ΡΠΈΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π°ΡΠΌΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠΎΠ±Π΅ Ρ ΠΡΠΈΠ·ΡΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΡΠ»ΠΈΡΠΈ, ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1944. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠΊΠΎΠ½ΡΠ°Π²Π° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠ±Π° ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΠ°ΡΠ°. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1945. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°.[36] ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ (Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ, 1961) ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1946. ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[34] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1946. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ βΠΠΈΡΠΌΠΎ ΠΈΠ· 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅β. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 1947. ΠΈ 1953. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ½Ρβ, Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²Π° ΠΎ ΠΡΠΊΡ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΠ΅Π³ΠΎΡΡ, βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ ΠΊΠΌΠ΅ΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠ°Π½Ρβ, βΠΠΈΡΠ΅ Π’ΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΊβ, βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈβ, βΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈβ, βΠΠ° ΠΎΠ±Π°Π»ΠΈβ, βΠΠΎΠ΄ ΠΡΠ°Π±ΠΈΡΠ΅ΠΌβ, βΠΠ΅ΠΊΠΎβ, βΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊβ, βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠ½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°β ΠΈ βΠΠΈΡΠ°β. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1954, ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ ΠΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΈ Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ βΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°β ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ 1954. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΆΠ΅Π½ΠΈΠΎ ΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π±ΠΈΡ, ΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΠ΅Π½Π°Π΄Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°.[37] ΠΡΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²Π΅Π½ΡΡ.[38] ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ² ΠΊΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Ρ 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β. ΠΠ΅ΡΠ΅Π΄ΠΎΠΌ βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΡΠ΅ 10. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°Ρ Π²Π°Π»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΎΠ΄ ΠΌΠΈΠ»ΠΈΠΎΠ½ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅Π½Ρ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΎ Π·Π° ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΡΡΠ²Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ.[39] ΠΠΎΡΠΈΠΏ ΠΡΠΎΠ· Π’ΠΈΡΠΎ ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΠΈΠΎ ΡΠ²Π΅ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»Π°Π²ΡΡ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ΅Π½Π° Π½Π΅ΠΏΡΠ°Π²Π΄Π° ΠΠΈΡΠΎΡΠ»Π°Π²Ρ ΠΡΠ»Π΅ΠΆΠΈ. ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠΈΡ Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠΈ Π΄Π° ΡΡ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΡΡΡΠΊΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΡΠΎΠ· ΠΏΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°, ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΠΈΠ»Π° Π·Π΄ΡΠ°Π²Π° Ρ ΡΠ°Π½Π° ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ, ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΡΠΎΠ³ΡΠ΅Π½, Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ Π³ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠ· Π»Π°ΠΆΠ½Ρ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ.[40] ΠΠ°Π½Π° 16. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1968. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΡΡΠΏΡΡΠ³Π° ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΡΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠΈΡ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π½Π° Π½Π°ΡΠΌΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡ, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ΅. ΠΠ΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ Π³Π° ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈ Ρ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ Π±Π°ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΡ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π£ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΎΠ΄ 1936. Π΄ΠΎ 1939. ΠΈ ΠΎΠ΄ 1945. Π΄ΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[41] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠΌΠΈΡΠ΅ 13. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΡΠ°ΡΠΎΡ ΠΠΎΡΠ½ΠΎΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π‘Π°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ. ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠ²ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ ΠΈ βΠΠ»Π°Π³Π° ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Π°β ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[42] ΠΡΠ΅Π΄ ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ, Ρ ΡΡΠ½Ρ 1914. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΡ Π₯ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ° ΠΌΠ»Π°Π΄Π° Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (βΠΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠΌΠ°β, βΠ‘ΡΡΠΎΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΈβ, βΠ’Π°ΠΌΠ°β, βΠΠΎΡΠΎΠ½ΡΠ»ΠΎβ, βΠΠ°Π΄Π½ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠΈΡβ ΠΈ βΠΠΎΡ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡ Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π·Π΄Π°β).[42] ΠΡΠ²Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ β βEx Pontoβ β ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, Π° Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[43] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΡΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎ-ΠΆΠ°Π½ΡΠΎΠ²ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π°. Π£ ΠΏΡΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π·ΠΈ, ΠΊΠΎΡΡ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (Ex Ponto, ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ), ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΡΠΊΠ°Π· ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΡ ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π΅Π³Π·ΠΈΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎ-ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π³Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΎ ΠΈ Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΈΡΠ°ΠΎ (ΠΠΈΡΠΊΠ΅Π³ΠΎΡ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Ρ). ΠΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΡΠ΅Π·ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΡ: Π΄ΠΎΠΊ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠΈΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° Π³Π»Π΅Π΄Π° Π²ΡΡ ΡΠ½ΡΠΊΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ, Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ Π’ΠΎΠΌΠΈΡΠ»Π°Π² ΠΠ°Π΄Π°Π½ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π½Π΅Π²Π°ΠΆΠ½ΠΈΠΌ Π°Π΄ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π΅ΠΌΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Ρ Π½Π΅Π·ΡΠ΅Π»ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΡ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π½ΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·Π°Π»Π½ΠΈΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΡΠ³Π° ΡΠ°Π·Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΈ, Π½Π° ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ»Π°Π½Ρ, Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΡ Π΅ΠΊΠ°Π²ΠΈΡΡ. ΠΠΎ ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π±Π΅, ΠΏΠ° ΡΠ° Π·ΡΠ΅Π»Π° ΡΠ°Π·Π° ΡΠΏΠ°Π΄Π° Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°ΡΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠ΅, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠΈΡΠ°Ρ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΠ°Π»ΠΈ Ρ ΡΠΎ Π΄ΠΎΠ±Π°, Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° 19. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΏΠ»Π°ΡΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π²ΠΈΠ·ΡΡΡ ΠΠΎΡΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°Π·ΠΌΠ΅ΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΠΊΠ° ΠΈ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π°, Π½Π°ΡΠΎΠΏΡΠ΅Π½Ρ ΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π°Π½ΠΈΠΌΠΎΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π΅ΠΌΠΎΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π΅ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ-ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ (ΠΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΠΈ, ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, Π₯ΡΠ²Π°ΡΠΈ, Π‘ΡΠ±ΠΈ β ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠ·Π²Π°Π½ΠΈ ΠΏΠΎ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΎΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ° (ΠΠ»Π°ΡΠΈ, Π’ΡΡΡΠΈ)), ΡΠ· ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½Π° (ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠΈ), Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΠ°Π·Π΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΡΠΈΠ²Π° ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ 19. Π²Π΅ΠΊ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½Π΅ Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ 20. Π’ΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ°Π·Π° ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΠΈΠΌΠ½ΠΈΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°, Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΠΌΠ΅ΡΠΏΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°. Π Π°Π΄ΡΠ° Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ, Ρ ΡΠ΅Π½Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈ ΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, Π½Π° Π·Π°ΡΠ°Π΄Π°ΠΌΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°ΡΠΊΠΈΡ Π»Π΅ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠ΅, ΡΠ΅Π½ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΊΠ°Π½Π΅ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΊΡΠ΅ΠΈΡΠ° ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ² ΡΠ²Π΅Ρ βΠΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ° Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈβ. ΠΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ΅ Ρ Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΎ Π΄ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ, ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ½ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, Π°ΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΈ Π½ΠΈΠ· ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠ½Π΅ ΠΈ Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΈΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ, Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ° (ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ), Π½Π΅ΡΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΠ²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ· ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ»Π°, ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½Π° ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° Π‘Π²ΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΌΠΈΡΠ»Π° ΠΈ ΡΡΡΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»Π°Π³Π°ΠΎ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΈΠΌ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠΌΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΎ, Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΠ°ΡΠ°ΠΆΠΈΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π΅ΡΠ΅Ρ Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ, Π±Π΅ΡΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ°β. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΡΡΠΈ ΠΏΠΎ Π΄ΠΈΠΊΡΠ°ΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅ Π·Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. Π£ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ°, ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π° Π·Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π°; ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΠΈΠ³ΡΠΈ ΡΠ°Π³ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· Π°Π»Π΅Π³ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ² ΠΊΠ°ΠΎ βΠΈΠ½ΡΡΠΈΠ½ΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΠ°β ΠΊΠΎΡΠΈ βΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈΠΌ ΠΎΠ±Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ° Π·Π° ΠΎΡΠΏΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅, ΠΏΠΎΠ±Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅, ΠΏΠ° ΠΈ ΡΠ°ΠΌΡ ΡΠΌΡΡ, Π° ΡΠ²Π°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄Π° Π½Π°Π΄ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΡ ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π΄ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΄ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΎ ΡΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΎΡΠΈΠΏΠ°, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ Π·Π½Π°ΡΡ Π·Π° ΡΠΌΡΡ ΠΈ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅. Π‘ΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΈ Π°ΠΊΡ, ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ, Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡ ΡΠ΅ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ»Π° ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΈΡΡΠΈΠ½Π°, ΠΌΠΎΡΠ° Π΄Π° ΠΈΠΌΠ° Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΈΡ Π²Π΅Π·Π° ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΌΡ ΠΏΡΡΠΆΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ° Π½ΠΎΠ²Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π°Π½ Π·Π½Π°ΡΠ°Ρ. Π€Π΅Π½ΠΎΠΌΠ΅Π½ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΠ·Π΄Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΠ· ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΎΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ βΡΠ΅Π΄Π²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π»ΠΈΠ½ΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π½ΠΈΡΠ°Π½ΡΡ Ρ Π±ΠΎΡΠΈβ, ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΠΎΡΠ°Π΄Π° ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½Ρ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Ρ. Π‘Π²Π΅ ΡΡΠΎ Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° β Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠΊΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΡΡ Π°. Π‘Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΠΎ βΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ°β, ΡΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π»Π΅ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ. ΠΠΎΡΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ»ΡΡΡΡΡΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ½ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ½ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°Ρ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΡΠ° Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈ ΡΠΏΠ°ΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΡ Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π»ΡΠΊΠ° ΡΠ°Π·Π°ΠΏΠ΅ΡΠΎΠ³ Π½Π°Π΄ ΠΎΠ±Π°Π»Π°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΡ Ρ ΡΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΠ΅ΠΏΠ΅. Π€ΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ Ρ Π½Π°ΠΏΠΎΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΊΡΡΡΠΈ Ρ ΡΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅ ΠΈΠ· βΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΡΠ³Π° ... ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π³Π° Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π½ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ ΡΠ²Π΅Ρ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅β. ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π»Π° Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ Π½Π΅ ΡΠΌΠ΅ Π΄Π° Π·Π°ΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π½ΠΈΡΠΈ Π΄Π° Π³Π° ΠΎΠ΄Π²Π΅Π΄Π΅ Ρ Π±Π΅Π·Π½Π°ΡΠ΅. Π Π·Π»ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ΅ Π°ΡΡΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ½Π΅ ΡΠΈΠ»Π΅, ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΡ Π»Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π΅. ΠΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ, Π°Π»ΠΈ, ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ, ΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΡΡΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ Π½Π° Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²Π΄ΠΈ. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½Π° Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠΆΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΡΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠ΅ΡΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ°, Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°, Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π·ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π°ΡΠ°Π»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°. ΠΡΠΎΡ ΡΡΠ°Π»Π° ΡΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ° ΡΡΠ±Π»ΠΈΠΌΠΈΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΈΡ Π»Π΅Π³Π΅Π½Π΄ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°. Π‘ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠ΅ΡΡ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΎΠ½Π΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅, Π½Π°Π΄ΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ Π½Π°Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΡΠΈΠΌΠ°. βΠ‘Π°ΠΌΠΎ Π½Π΅ΡΠΊΠΈ, Π½Π΅ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΌΡΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΈΠΌ Π·ΠΈΠ΄ΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ², Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠ΄ΠΈΠ²ΠΎ ΡΡΠΊΠ°ΠΎ Ρ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΠΌΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΌΠΎ, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌΠΎ. Π£Π½ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠ»ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅ Ρ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, Π·Π½Π°ΡΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈβ. Π‘Π²ΡΡ Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ βΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ ΠΎΠ±Π°Π»Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ, Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ, Ρ Π΄ΡΡ Ρβ. ΠΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ ΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΈΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ½ ΡΠ΅ βΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π±Π΅Π·Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π΅ Π½Π° ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π·Π°Π΄Π°ΡΠΊΡ ΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. ΠΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅: βΠΠΈ ΡΡΠ°Π³Π° Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π±ΠΈ. Π‘Π°ΠΌΠΎ Π΄Π° ΠΌΠΎΠ³Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠΎΠ²ΠΎ Π΄ΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ ΠΌΠ΅ΡΠ°Π», Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΡΠ»Π°Π±ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π²ΡΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΈ Π΄Π° ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅ΠΌ Π±Π΅Π·ΠΈΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΌΠ΅Π»ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ...β ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΠΎ ΠΎΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π±Π°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠ°Π²Π° Π½Π° ΡΠΎΡΠΌΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π΄Π΅Π»Π°: βΠΠ΅ΡΠΊΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π½Π°Π³ΠΎΠΌΠΈΠ»Π°Π²Π°ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ²Π΅ Π½Π°ΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π΄ΠΈΡΡ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅β. ΠΠ°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π· Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° βΠΏΡΠ°ΡΠ°ΠΊ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΈΡΠ»Π°ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Ρ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ°. ΠΡΡΠΈΠ½Π°, ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΈ Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΡΠ°Ρ, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΡΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. βΠ‘Π°Π²ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ° ΡΠΎΡΠΌΠ΅ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠΈΠ½ΠΈβ. ΠΡΡΠΆΠ°ΡΡΡΠΈ βΠ·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΡΡΠ²ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ Π±Π΅Π· Π·Π»Π°β, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈ Π²ΠΈΠ΄ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° β ΡΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΠ° Ρ Π°ΡΠΌΠΎΠ½ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅Π³ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π° Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π±ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ°ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π°: Π’Π΅ΠΊΡΡ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½ΠΊΠ° ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ, ΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅Ρ ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π·Π΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Znanje.org ΡΠ· ΠΎΠ΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ΡΠ΅. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠ°ΠΊ ΠΠΎΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Ρ Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ βΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ°Π½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈβ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄Π°Π»Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°, ΠΠ’Π’ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, 2010 Π£ Π½Π°ΡΠΈΠ½Ρ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠΊΡ ΠΏΡΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π΅ ΠΎΠ΄Π²Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ»Π΅ΠΏΡΠΈΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ° ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ°Π² ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠ°ΠΊ Π½Π΅ Π·Π½Π°ΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΡ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°.[44] ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π½ΠΈΡΡ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈΠ·ΡΠ°Π· ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Π΅ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ΅Ρ ΠΎΠ½ Ρ ΡΠΈΡ ΡΡΠΊΠΈΠ²Π° ΠΈ Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΡΠΎΠΏΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ°, Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ½Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Π° Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ΅Π³Π΅Π½Π΄Π°ΡΠ½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈ ΡΡΠ½Π°ΠΊ ΠΠ»ΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ·Π΅Π»Π΅Π· Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠΈΠΏ ΠΎΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΡΡΠΎΠ»ΠΎΠ²Π° ΠΈ Π°Π²Π°Π½ΡΡΡΠΈΡΡΠ΅, Π²Π΅Ρ ΠΈ Π²Π΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΏΡΠ΅Π΄ Π²Π΅ΡΠΈΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠΎΠΌ ΠΆΠ΅Π½Π΅. Π’Π°ΠΌΠ½ΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ° ΠΈΠΌΠ° Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅: ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Π»ΠΎΠΊΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°ΠΎ. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΠΎΡΠ½Π°, Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ²ΠΈ ΡΠ΅Π½ΠΈ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄ΠΈΠΆΡ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΊΡΡΠ³Π° Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π½ΠΎ, Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π½Π΅ ΠΈΠ·Π½Π΅Π²Π΅ΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠΏΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΏΡΠΈ ΡΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΠΊΡΠ½Π΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ Π΄Π° Π΄ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΈ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΡΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠΎΠ±Π΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΈ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ. ΠΠ½ΠΎ ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠΎ ΡΡ Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π°Π½Π°Π»ΠΈΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ° ΡΠ°Π³Π»Π΅Π΄Π°Π²Π°ΡΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π΄ΠΎ ΡΠ΅Π³Π°, Π±ΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ΅Π³Π° Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠ·ΡΠ΅ΡΠΈΠ²ΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ΅. ΠΠΎΠ»Π°Π·Π΅ΡΠΈ ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΊΠΈΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈΠΌΠΏΡΠ»ΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΡΡΡΡΡ ΠΈ ΠΎΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎΠΌ ΡΡΠ³Π΅ΡΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π΅ΡΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ Π½Π°Π³ΠΎΠ½Π° ΠΈ ΡΡΠ»Π½ΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΡΠ΅ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π° Π΄ΡΡΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. ΠΠ±ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΡΠΎΠ³Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ°Π½Π°Π»ΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠ΅Π³ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ°, ΠΈΠ·Π²Π΅ΡΠ½Π° ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ, ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ΅ΡΠΈ. ΠΠ°ΡΠΎ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΠΏΡΠΎΠ·Ρ Ρ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° Π½ΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΡΠ° ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠΈΠ»Π°. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΎΠ·Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π»Π° Π°ΠΏΡΠΎΠ»ΡΡΠ½Ρ, ΠΊΡΠΈΡΡΠ°Π»Π½Ρ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈΠ·ΡΠ°Π·Π°. ΠΠ½ Π½Π΅ ΡΡΠ°ΠΆΠΈ ΡΡΠΈΠ»ΡΠΊΠΈ Π΅ΡΠ΅ΠΊΠ°Ρ Ρ Π½Π΅ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΠΎΡΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π½Π°Π³Π»Π°ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ°Π·Ρ. Π‘ΠΊΠ»Π°Π΄Π½Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½Π° ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ°, ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΡΠ³Π΅ΡΡΠΈΠ²Π½Π° Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠ° ΠΈ ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎΠ½Π° ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΡΠΈΠ½Π΅ Π΄Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ° Π½Π°ΡΡΡΠΏΡΠΈΠ»Π½ΠΈΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΡΡΠ΅. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅, Π° ΡΠ° Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΈΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ, ΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ, ΠΎΠ½ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ½Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠ½Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ΅. Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΈΡΠ½Π° ΠΈΡΠΊΠ°Π·Π½ΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Π³Π΄Π΅ ΠΎΠ½ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠΏΡΠΊΡβ (1951) ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠ½ΠΎ ΠΈ Π½Π΅Π΄Π²ΠΎΡΠΌΠΈΡΠ»Π΅Π½ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΠΎ Π²ΠΎΠ»ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΊΠ°ΠΆΠ΅, Ρ βΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π·ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° ΠΈ Π½Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ΅β. Π£ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΈΡΠΌΡ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ (1942) ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ.[45] Π΄ΠΎΠΊ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ°, Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΠ°ΡΡΠΈ (1951), Π²ΠΎΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠΈΡΠΈ (1951), ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠΈΡΠΈ (1954), ΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΈ Π²Π΅Π½ΡΠ°Π½ΠΈΡ , Ρ ΡΡΠ±ΡΠΈΡΠΈ βΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡβ, ΠΠ²ΠΎ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ βΡΡΠΏΡΠΊΠ°β. Π‘ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅, Π΄Π²Π° ΠΏΡΡΠ° ΡΠ΅ Π΅ΠΊΡΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΡΠ²Π°: 1933. ΠΎΠ΄Π±ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΡΡΡ Ρ ΠΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ [46], Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ 1954. ΠΎΠ΄Π±ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ Π΅Π½ΡΠΈΠΊΠ»ΠΎΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°.[47] ΠΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΊΡ Π²ΡΡΡΡ ΠΏΠΎΡΠ²ΡΠ΄Π΅ ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠΎ ΠΊΠ°Π½Π°Π΄ΡΠΊΠΎ-Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠ΅ΠΊΠΠΈΠ»Π° (William H. McNeil) ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈ[48] ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΠΏΠΈΡΠΌΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π±ΡΠ°ΡΡ ΠΡΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅: βΠ¨Π°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠΎ Π΄ΡΠ΅Π»ΠΎ Ex ponto ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ±ΡΠ΄ΠΈΠ»ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΡΠ΅Π½Π·Π°ΡΠΈΡΡ. ΠΠΈΡΠ°Ρ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΠ½Π΅, ΠΈΠ΄Π΅Π°Π»Π°Π½ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ, 26 Π³ΠΎΠ΄.β.[49] ΠΠ΅Π΄Π½Π°ΠΊΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π° Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠΈ Π΄Π²Π° Π΄ΡΡΠ³Π° ΡΡΡΠ°Π½ΡΠ°, ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ΅ Π. Π€. ΠΠ΄Π²Π°ΡΠ΄ΡΠ° (Lovett F. Edwards), ΠΊΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ (1944) ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈ ΠΠΎΡΠ°Π½Π°Ρ[50], ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Π¨Π²Π΅Π΄ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΡΡΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Π³Π° (Anders Γsterling), ΠΊΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΠ²ΠΈ, ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ½, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½Ρ, ΠΏΡΠΈΠΊΡΡΡΠΈΠΎ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΡ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅Π½ ΠΏΠ° Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ 1914. Π½Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°. Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ° Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΌΠ΅ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΠ·ΠΌΠ° 20. Π²Π΅ΠΊΠ°[51][52] ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΡΠ°ΡΡΠ°ΠΎ ΠΈΠ· ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ΅.[53] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² Π³ΡΠΎΠ± Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ. ΠΠ΄Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΠΎΡΡΠΊΠ΅ (1926) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π¦ΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΊΡΡΡΠ° (1936) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΠΎΡΡΠΊΠ΅ (1937) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π³ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠΈ (1937) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅ I ΡΠ΅Π΄Π° (1938) ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠ»Π° I ΡΠ΅Π΄Π° (1939) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π·Π°ΡΠ»ΡΠ³Π° Π·Π° Π½Π°ΡΠΎΠ΄ I ΡΠ΅Π΄Π° (1952) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΡΠ° Π·Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΌ Π²Π΅Π½ΡΠ΅ΠΌ Π·Π° Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ»ΡΠ³Π΅ Π½Π° ΠΏΠΎΡΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ (1962) ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ° ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π° (1972)[54] ΠΠ°ΡΠ»Π΅ΡΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ 12. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1976. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[55] ΠΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° βΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ, Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅β. ΠΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΡΡΡΡΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΡΠΊΡΠΏΠΎΠ²Π΅ ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΈ ΠΎ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΠΌ Π°ΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΡΠ»ΡΠΆΠΈ Π½Π°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅. ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΠ΅ Π±ΡΠΎΡ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ Π·Π° ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π΅ ΠΈΠ· ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π° ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ Π³ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎΡ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ΅Π»ΠΎΠ³Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΠ΅Π² ΠΎΠ΄ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. ΠΡΠ²ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΈΠΊ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΡΠ°Π³ΠΎΡΠ»Π°Π² ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π° Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΠ΅ΡΡΠΈΡΠΈΠ½ Π²Π΅Π½Π°Ρ.[56] Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΡΠ°Π΄Π½ΠΈ ΡΡΠΎ, Π΄Π΅ΠΎ ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠ΅ Ρ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅ΡΡ ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Π£ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠΏΠ°Π΄Π° ΠΈ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Ρ ΠΡΠ·Π΅ΡΠ° Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ 1976. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΡΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²Π΅Π½ΡΡ 8, Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π±ΠΈΡ ΠΎΠ΄ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π‘Π°ΡΡΠ²Π°Π½ΠΈ ΡΡ Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΈ ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄ ΡΠ»Π°Π·Π½ΠΎΠ³ Ρ ΠΎΠ»Π°, ΡΠ°Π»ΠΎΠ½Π° ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ°Π΄Π½Π΅ ΡΠΎΠ±Π΅, Π° Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ Π΄Π²Π΅ ΡΠΏΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠΎΠ±Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡ Ρ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΡΡΠ°Π»Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ²ΡΡΠ½ΠΈΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°Π½ΡΠ½Π΅ ΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅Π·Π΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½Π°ΡΠ° (ΠΈΠ½Π΄Π΅ΠΊΡΠΈ, ΠΏΠ°ΡΠΎΡΠΈ, ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅ΡΠ΅, Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ΅, ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ΅Π΄Π°ΡΠ°, ΠΡΠΊΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ) ΠΈ ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°, Ρ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠΈ ΠΌΠΎΠ³Ρ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π½ΠΈ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, ΠΏΠΈΡΠΌΠ°, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° Π½Π° ΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΈ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅ΡΠΈ. ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΌΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Ρ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°. Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΄ 1982. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»Π°Π·Π΅ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ΅. ΠΠ²Π° ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠ΅, ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΈΡΠΊΡ, Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ, ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ.[57] Π‘ΡΠ°Π·Π°ΠΌΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 2012. Ρ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠΊΠ°ΠΌΠ° Π³ΡΠ°Π΄Π° Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ (ΡΠ°Π΄Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠ°, ΠΏΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈ, ΠΊΠ°ΡΠ°Π½Π΅) ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²Π΅ ΠΌΠ°Π»Π΅ ΡΠ°Π±Π»Π΅ ΡΠ° ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΎΠΌ ΠΎΠ·Π½Π°ΠΊΠΎΠΌ. Π£ Π³ΠΎΡΡΠ΅ΠΌ Π΄Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ³Π»Ρ ΡΠ°Π±Π»Π΅ ΡΠ΅ ΠΈ QR ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΡΠ· ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ½Π΅ΡΠ° ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄ΠΎΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΎ Π΄Π°ΡΠΎΡ Π»ΠΎΠΊΠ°ΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΡΠ±ΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΡΠ±ΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° Π‘ΠΠΠ£. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° Π‘ΠΠΠ£. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΊΠ»ΡΠΏΠΈ Ρ ΠΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎ. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΊΠ»ΡΠΏΠΈ Ρ ΠΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎ. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ»ΡΠ±Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ° ΡΠ»ΠΈΡΠ°. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ»ΡΠ±Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ° ΡΠ»ΠΈΡΠ°. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΊΡ. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΊΡ. ΠΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ 60 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, Ρ Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΡ 2021. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ.[58] ΠΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π΅, ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π΅, ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΈ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»Π΅ ΡΡ Π½Π°Π·ΠΈΠ² Ρ ΡΠ°ΡΡ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΡΠ»Π΅Π΄ΠΈ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ: Π‘ΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½Π³ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ Π³ΡΠ°Π΄, ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π½ΡΠ°Ρ ΠΈ Π²ΡΡΡΠ° Π΅ΡΠ½ΠΎ-ΡΠ΅Π»Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»ΠΎΠΊΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π£ΡΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ ΡΡΡΡ ΡΠ΅ΠΊΠ° ΠΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π Π·Π°Π² Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ°Ρ ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΌΠΈΡ ΠΡΡΡΡΡΠΈΡΠ°. ΠΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ 5. ΡΡΠ»Π° 2012.[61] ΠΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΠΏΠ΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΠ°.[62] Π£ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ΅, ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ Π±ΠΈΠΎΡΠΊΠΎΠΏ, Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ° ΡΠΏΡΠ°Π²Π°, Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ° Π»ΠΈΡΠ΅ΠΏΠΈΡ ΡΠΌΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Π·Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅, ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ½Π° ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½Π° ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΡΠ°Π½ΠΈΡΡΠ΅, Ρ ΠΎΡΠ΅Π»ΠΈ, ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΠΈ, ΡΡΠΊΠ²Π°, ΡΡΠ°ΡΠΈ Ρ Π°Π½, Π΄ΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ ΠΊΡΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[62] Π£ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π»Π΅ΠΏΠΈΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ Ρ ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½Π³ΡΠ°Π΄Ρ, ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ΅ Π€Π°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Π·Π° ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΡ.[62] ΠΡΠ΅ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, Π° ΠΌΠΎΠΆΠ΄Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ΅ Π΄ΡΡΠ³Π΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅, ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠ΅ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ.[62] ΠΠ°Π½Π° 28. ΡΡΠ½Π° 2013. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡ.[63] Π£ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΡΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[64] ΠΠ΅Π»Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΎΡ ΡΠΎΠ±ΠΈ ΠΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π΅ΡΠ΅ΡΠ°, Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²ΡΡΠ° ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠΎ ΠΠ°ΡΠ°Π²ΡΡ, ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎ Π Π°Π΄ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ, ΠΠ΅ΡΠ°Ρ ΠΠΎΡΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡΡΡ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΡ, Π±ΠΎΠ³Π°ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈ ΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ Π°Π½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΠΈ Π°ΠΊΡΡΠ΅Π»Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ°.[65] ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π³Π»Π΅Π΄ Π½Π°ΡΠ·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° Ex Ponto, ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ, 1918. ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ, ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ, 1920. ΠΡΡ ΠΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΠ·Π΅Π»Π΅Π·Π°, 1920. ΠΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈ, 1925. ΠΠ½ΠΈΠΊΠΈΠ½Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, 1931. ΠΠΎΡΡΡΠ³Π°Π», Π·Π΅Π»Π΅Π½Π° Π·Π΅ΠΌΡΠ°, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈ, 1931. Π¨ΠΏΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΈ Ρ ΡΠΎΡ, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈ, 1934. ΠΠ΅Π³ΠΎΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΡΠ½Π°ΠΊ ΠΊΠΎΡΠΎΠ²ΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ, Π΅ΡΠ΅Ρ, 1935. Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΎΠΌ, Π΅ΡΠ΅Ρ, 1936. ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. ΠΠ΅ΡΠ°, Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. ΠΠ° ΠΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠΏΠ΅ΠΊΡΡ, 1946. ΠΠ° ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ, Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΡΡ ΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ½Ρ, 1948. ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1954. ΠΠ³ΡΠ°, 1956. Π ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡ, Π±Π΅ΡΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, 1961. ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°, 1963. Π¨ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ°ΠΌ ΠΈ ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°, Π»ΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ 1977. ΠΠΌΠ΅ΡΠΏΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρ, Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ 1977. ΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ, Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ°, ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅, ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΠ΅Π»Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° Π½Π° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 50 ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°.[66] ΠΠ°Π»Π΅ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π’Π°Π±Π»Π° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠΈΡΠΈ Π’Π°Π±Π»Π° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠΈΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π»ΠΈΡΠ½Π° ΠΊΠ°ΡΡΠ° ΠΈΠ· 1951. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π»ΠΈΡΠ½Π° ΠΊΠ°ΡΡΠ° ΠΈΠ· 1951. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΏΡΠΈΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠ° Π·Π° ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΏΡΠΈΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠ° Π·Π° ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠΌΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠΌΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π±Π°Π½ΠΊΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π±Π°Π½ΠΊΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠΈΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΠΈΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠΎΡ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄.[3] ΠΠΎΠ²ΡΡ ΡΠ²Π΅Π³Π°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΡΠ²Π΅Π½ ΠΏΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½ΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄, ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΈΡΠ΅ΠΊΠ°Π²ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ, Π°Π»ΠΈ Π³Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΎ Ρ Π΅ΠΊΠ°Π²ΡΠΊΠΈ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ.[4][5] ΠΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Π³Π° Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³β ΠΈΠ»ΠΈ βΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°β (Π΅Π½Π³Π». Yugoslav) ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈβ.[6] ΠΠΈΠ΄ΠΈ[7][8][9] Π Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ΅ JuriΔiΔ, Ε½elimir B. (1986). The Man and the Artist: Essays on Ivo AndriΔ. Lanham, Maryland: University Press of America. ISBN 978-0-81914-907-7. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° β ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° Lampe 2000, ΡΡΡ. 91. Norris 1999, ΡΡΡ. 60. Alexander 2006, ΡΡΡ. 391. Frenz 1999, ΡΡΡ. 561. ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ: ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ, Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° 1976 pp. 186. The Nobel Prize in Literature 1961, Ivo Andric Award Ceremony Speech, Presentation Speech by Anders Γsterling, Permanent Secretary of the Swedish Academy Na Drini Δuprija; BIGZ, Beograd, BeleΕ‘ka o piscu. ISBN 978-86-13-00077-8. ΡΡΡ. 381β382. βThe Nobel Prize in Literature 1961β. nobelprize.org. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 18. 3. 2012. βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, ΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½, ΠΌΠ°Ρ 2012)β. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 11. 09. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΠ΅ Π·Π½Π° ΠΡΠ³Π», Π³ΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠΈΠΊΠΈΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° β ΠΠ°Π½Π°Ρ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½Π΄Π°Π½ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018. ΠΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ 125 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π½ΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018. ΠΠΎ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΈΡΡΠ° Π±ΠΈΠΎ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ? (Π92, 10. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 2016) Ivo Andric: The bridge over the Drina, Harvill. 1944. ΡΡΡ. 4. Ivo Andric:The Bridge on the Drina The University of Chicago Press. 1977. ΡΡΡ. 7. Critical Survey of Long Fiction, Volume 1 Andric, Ivo Biography Salem Press, Apr 30, 2000 pp. 85. Ivo AndriΔ:Pisac govori svojim delom, Srpska knjiΕΎevna zadruga, 1994 pp. 92. ΠΠ° ΡΠ°ΠΌ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΌΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ, Π½Π° ΠΌΠΎΡΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΡ ΠΊΡΡΡ ... βIvo Andric (1892β1975) Biographyβ. kirjasto.sci.fi. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 04. 10. 2013. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. βIvo AndriΔ β 38 godina od smrti nobelovcaβ. Blic, Tanjug. 13. 3. 2013. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 26. 4. 2016. ΠΡΡΠ° ΠΈΠ· ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Π° (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, 30. ΡΠ°Π½ΡΠ°Ρ 1997) Π’Π°ΡΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π΅ (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, 14. Π°ΠΏΡΠΈΠ» 2016) βΠ‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡβ. velikirat.vigimnazija.edu.rs/. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 13. 05. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. βΠΡΠΈΡΠ°Π½ΡΠ½Π° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°β. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. 10. 10. 2011. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΠΈΠ»Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ²Π°Π½ (19. 4. 2015). βTajni pregovori Jugoslavije i Italije Ivo AndriΔ: Albaniju bi trebalo podelitiβ. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 11. 09. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ² ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅:βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΈ β ΠΊΠ°ΡΠ°Π»ΠΎΠ³ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅ ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Π½Π° ΡΠ°ΡΡΡ Wayback Machine (27. ΡΡΠ½ 2019), Π°ΡΡΠΎΡ: ΠΡΡΠ°Π½ ΠΠΎΠ½ΡΠΈΡ, ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π° ΠΡΡΠΈΡΠΈΡ. 2011. ISBN 978-86-80099-38-5. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. `ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, 11. Π½ΠΎΠ². 1937 Ivo AndriΔ: a writer`s life by Radovan PopoviΔ, ZaduΕΎbina Ive AndriΔa, 1989 pp. 46. `ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ `ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, 20. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ βΠ‘Π£Π‘Π ΠΠ’ ΠΠΠΠ ΠΠΠ Π Π₯ΠΠ’ΠΠΠ Π: ΠΠ²ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠΈΠΎβ. ΠΠΏΠΎΡΡΠ°Π». 19. 1. 2023. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 20. 1. 2023. ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 178. ΠΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ 2011, ΡΡΡ. 1077. ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 179. βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°β. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. βΕ½ivotna priΔa β Ivo AndriΔ: Od prave ljubavi ne moΕΎe se pobeΔiβ. story.rs. 19. 6. 2011. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 30. 5. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΡΠΊΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΈΡΠΈΡ, ΠΠ°Π½Π΅ΡΠ° (27. 4. 2022). βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π°Π΄ΡΠ΅ΡΠ΅β. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 28. 4. 2022. Kako je AndriΔ doΕΎivio Nobelovu nagradu | Al Jazeera Balkans, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2015. ΠΠ°Π²Π»ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ (2014). ΠΠ³Π»Π΅Π΄Π°Π»ΠΎ ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΡΡΡ. 126β127. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° ΡΡ Π²ΡΡΡΠ°ΡΠΈ (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 11. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 2017) ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. ΠΠΎΠ²Π°Π½ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ. ΠΡΠ°ΡΠΊΠ° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΡΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°Ρ Π Π°ΡΡΠΊΠΎ, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 18. 3. 2012. βPrepriΔana lektira Ex ponto β Ivo AndriΔβ. knjizevni.kutak. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.[ΠΌΡΡΠ²Π° Π²Π΅Π·Π°] ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ, Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° 1976 pp. 186. ΠΠ°ΡΡΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΡΠΊΠΎΠ²Π΅ Π΄Π°Π½Π΅, Volume 22, Issues 1-2 ΠΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π½ΡΠ°Ρ, 1994 pp. 209. Enes ΔengiΔ: `KrleΕΎa post mortem`, I-III. Svjetlost, Sarajevo, 1990. 2. part. pp. 171β172 Ivo Andric The Bridge on the Drina The University of Chicago Press. 1977. Introduction by William H. McNeil. pp. 3. Profil profesionalnog Δitatelja: Δitateljske prakse Ive VojnoviΔa, Nada TopiΔ, SveuΔiliΕ‘te u Zadru, Poslijediplomski studij DruΕ‘tvo znanja i prijenos informacija pp. 13. The bridge over the Drina by Ivo AndriΔ Harvill, 1944 Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ XX Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΠ°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ³ΡΠ°ΠΌ Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΠ° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ 2003, ΡΡΡ. 141-147. Π. ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ: `ΠΠΈΠ²ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΠΊΡΡΡΡ`, ΠΏΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ Π. ΠΠΎΠ½Π³Π°ΡΠ° `Π Π°ΠΊΠΈ`, ΠΠ°ΡΠ΅Π½ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 2011 ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 184. βDelatnost zaduΕΎbine Ive AndriΔaβ. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. βKekanoviΔu uruΔena AndriΔeva nagrada za pripovetkuβ. Blic. 10. 10. 2014. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. βSveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔaβ. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. βΠ¨Π΅ΡΡ Π΄Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΠ²ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡβ. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. 31. 1. 2022. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 1. 2. 2022. βΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π° ΡΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠ°β. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. βΠΠ¨ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π Π°Π΄ΠΈΠ½Π°Ρβ. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΠΈΠΎΡΠ΅β. ΠΡΠ°ΡΡΠ½Π°Ρ (ΡΠ΅ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΆΠ°). 5. 7. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 6. 7. 2012. βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½ Π³ΡΠ°Π΄ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ ΠΠΌΠΈΡ ΠΡΡΡΡΡΠΈΡΠ° β Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΠΊΡ Π½Π° ΠΡΠΈΠ½ΠΈβ, ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Π°Ρ ΠΠ°ΡΠ΅Π·Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, 17. Π°ΠΏΡΠΈΠ» 2012; ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 28. ΡΡΠ½Π° 2012. (ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ: ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ) ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡ ΡΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄Π° (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 28. ΡΡΠ½ 2013) ΠΡΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ, Π. (28. 7. 2022). βΠ’Π ΠΠΠΠΠ ΠΠ£ΠΠΠΠ ΠΠΠΠ ΠΠΠ Π ΠΠΠΠΠ¦Π: Π‘Π°ΡΠ°Π΄ΡΠ° Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ° ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π½ΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΡΠ΅ Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌβ. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 29. 7. 2022. βΠΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ `Π ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ°`β. ΠΠΎΠΌΠΏΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. 16. 11. 2014. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π΄Π΅Π»Π° Π½Π° ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ° (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 27. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 2018) ΠΠ·Π²ΠΎΡΠΈ ΠΈ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΠ²ΠΎ; Π£ΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΊΠΈ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡ: ΠΡΡΠΏΠ° Π°ΡΡΠΎΡΠ° (2017). ΠΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ²Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° [1. ΠΠΎΠ»ΠΎ 1. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 2. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 3. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 4. ΠΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 5. ΠΠΈΡΠ° - 2. ΠΠΎΠ»ΠΎ 6. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1914-1941) I 7. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1849-1960) II 9. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1949-1960) 10. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1961-1975) - 3. ΠΠΎΠ»ΠΎ 11. ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ I 12. ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ II 13. Ex Ponto 14. ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ 15. ΠΠΈΡΠΈΠΊΠ°. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΠ²ΠΎ; ΠΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°Ρ: ΠΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ Π£ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈ: Π£ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΡ, Π Π°Π΄ΠΎΠΌΠΈΡ; ΠΡΠΊΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΈΡΠΈΡ, ΠΠ°Π½Π΅ΡΠ°; ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ² ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Π°Ρ ΠΈ ΠΡΡΡΡΡΠΈΡΠ°, ΠΠΌΠΈΡ (2012). Π‘Π°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΡ. 1 - 20 [1. ΠΠ΅ΡΠΌΠ΅ * Ex ponto * ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ 2. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 3. ΠΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 4. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ I 5. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ II 6. ΠΠΈΡΠ° 7. ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ 8. ΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ 9. ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ° 10. Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ° 11. ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° 12.