Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
151-175 od 6228 rezultata
Prati pretragu "radio"
Vi se opustite, Gogi će Vas obavestiti kad pronađe nove oglase za tražene ključne reči.
Gogi će vas obavestiti kada pronađe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Izdaje - Čigoja štampa Jelica Roćenović, novinar i književnik, rođena 1949. godine u Lipljanu, na Kosovu i Metohiji, u Srbiji. Završila studije srpskog jezika i književnosti. Godine 1985-86. boravila na Univerzitetu u Parizu kao francuski stipendista u oblasti književnosti. Radila kao novinar u kulturnoj redakciji lista `Jedinstvo`, urednik u Domu kulture Studentski grad, novinar RTS - Drugog i Prvog programa Radio Beograda. Dobitnica je godišnje nagrade Radio televizije Srbije za brojne emitovane književne prikaze, eseje i razgovore iz književnosti i kulture u emisiji `Vreme radoznalosti` Prvog programa Radio-Beograda. Sarađivala sa `Književnim novinama`, `Književnom reči`, `Intervjuom`, `Epohom`, `Nedeljnim telegrafom`, NIN-om, `Svedokom`, `Zbiljom` i `Pravoslavljem`. Jelica Roćenović je pisac knjiga `Srbi bez krivice krivi` i `Zašto raspinju Srbe?`, `Svi smo jedno u Hristu`, razgovora sa mitropolitom Amfilohijem Radovićem. Član je Udruženja književnika Srbije. Nezavisan je novinar. Živi na Novom Beogradu. Stanje knjige kao na slikama Mek povez 141.strana
Prva knjiga Predraga Čudića. Spolja kao na slikama, unutra dobro očuvano. Autor - osoba Čudić, Predrag Naslov Posle drame / Pedrag Čudić Vrsta građe poezija Jezik srpski Godina 1970 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Studentski izdavački centar, 1970 (Beograd : `Radiša Timotić`) Fizički opis 61 str. ; 20 cm Zbirka ǂEdicija ǂ`Vidici 70`. kolo 4 ; knj. 7 Napomene Tiraž 500. Predrag Čudić, rođen 1943. u Beogradu. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Senti, a Filološki fakultet grupa za opštu književnost sa teorijom u Beogradu. Prve radove sredinom šezdesetih objavljuje u Studentu i Vidicima. Od 1970. član UKS, a od 2008. član Srpskog književnog društva, takođe od 1972. član UKPS. U vreme studija bio stalni saradnik lista Student, a ’68\’69. urednik poezije. Od ’70. do ’76. honorarni urednik u programu za decu Radio Beograda, potom do 2005. bibliotekar u BGB kada je imenovan za izvanrednog i opunomoćenog ambasadora SCG u Republici Mađarskoj. Jedan od urednika i pokretača časopisa Heretikus. U penziji od maja 2008. Prevodi poeziju sa mađarskog i ruskog. Živi u Beogradu. Poezija Posle drame, Vidici, Beograd, 1970. Opšta bolnica, DOB, Beograd, 1974. Drug đavo, Prosveta, Beograd, 1979. Naša pesma, BIGZ, Beograd, 1990. Pesme i priče, Književna Omladina Srbije, 1993. Opšta bolnica i druge pesme, SKZ, Beograd, 1993. Poezija za decu Jesen u cirkusu, Vuk Karadžić,Beograd 1975. Dugme lutalica, Radio Beograd, Dramski program, 1977. Smešni junaci, Nolit, Beograd, 1983. Čudo od deteta, Dereta, Beograd, 2004. Proza Ljudske slabosti, Nezavisna izdanja Sl. Mašića, Beograd, 1978. (Zabranjeno i uništeno, o trošku autora i izdavača, odlukom Vrhovnog Suda Srbije) Život bez muke, Narodna knjiga, Beograd, 1987 Ljudske slabosti, drugo izdanje, Prosveta, Beograd, 1991. Saveti mladom piscu ili književna početnica, Radio B92, Beograd, 1993. Europolis, vesele zgode, Damad, Novi Pazar, 1998 Praktikum, velika žetva lovorika, Gradinar, Rožaje, 2001. Kratak pregled s predumišljajem novije srspske istorije,.Forum pisaca, Beograd, 2004. Vejači ovejana suštine, ogledi, Braničevo, Požarevac, 2011. Prevedeno Menschliche schvächen, aus dem Serbischen Katarina Wolf Grieshaber, mit einem Vorvort von Bora Ćosić , Books on demand Gmbh, Norderstedt, 2005. Dramski tekstovi Pozorišne drame Mat’ rijalisti, rimovana komedija, Atelje 212, Premijera 19. 11. 1982 Velika scena. Nagrade Dani komedije, Jagodina. Ljubiša Bačić nagrada za najbolju mušku epizodnu ulogu, Taško Načić, Statueta Ćuran za najbolje glumačko ostvarenje za ulogu Gorazda Utješinovića (Broj izvođenja 51) Šta je šta, rečnik stvari u slikama, Scena, br.4, Novi Sad, 1989. TV drame Ljubitelji golubova, režija Nebojša Komadina, TV Beograd, 1968. Useljenje, režija Petar Zec, TV Beograd, 1981. Radio-drame Malograđanski ep, radioadaptacija Vojislav Despotov, Radio Novi Sad, 2001. Radio-drame za decu Potera u krugu, Radio Beograd, 1971. Dugme lutalica, prva srpska radio- opera, kompozitor Ivana Stefanović, Radio Beograd, 1977. stereoizvođenje, ploča i kaseta,PGP,RTB. Zemlja lutaka, Radio Beograd, 1996. TV serija Lirika, razvoj evropske lirike, 8 epizoda, Kulturno obrazovni program, RTB, igrana obrazovna TV serija, režija Milutin Petrović 1992. Boda Ninković, Bane Vidaković i dr. Priredio Danilo Kiš: Pesme i prepevi Milan Milišić: Nastrana vrana, pesme za decu, Sic, Beograd, 1996. Homage Milanu Milišiću, zajedno sa V. Donićem i I. Hadžićem. Prevodi Šimon Ištvan: Jutarnji Svatovi, Bagdala, Kruševac, 1972. Ferenc Feher: Pesma đaka sa salaša, lektira sa osnovnu školu, Nolit, udr. izd., prvo izdanje 1976. Ferenc Feher: Izabrane pesme, Ulaznica, Zrenjanin, 2009. Ruski almanah ,`92.broj 02, Nikolaj Glaskov: Stihovi Ruski almanah, 98. broj 07, Aleksandar Veličanski: Pesme Ruski almanah, 02. broj 09, Jan Satunovski: Seckana proza, stihovi Sa drugim prevodiocima: Ferenc Feher: Ispovest saputnika, odabrane pesme, Ćirpanov, Novi Sad, 1977. Antologija ruske poezije, XVII–XX vek, Prosveta, Beograd, 1977. Josif Brodski: Izabrane pesme, SKZ, Beograd, 1990. Viktor Sosnora: Sova i miš, Damad, Novi Pazar, 1997. Književne nagrade I nagrada za poeziju BU, Dan studenata 4. april ( 1967.) II nagrada SK SOS za poeziju,1967. Nagrada Rade Drainac, za 2001. Nagrada Jakov Ignjatović, zadužbine u Budimpešti za 2003. MG75 (L)
Istorija radiofonije u tri epohe 1877-1906 1906-1948 dve knjige, solidno očuvane kutija1 Prva knjiga koja pokriva period od 1877. do 1906. izašla je jubilarno povodom 80 godina radiodifuzije i 75 godina radio drame u Srbiji i bavi se tehničkim počecima radija. Ako se ova, inače najtanja od tri knjige, svede na osnovnu dilemu, ona bi bila pitanje ko je otac radija. Jokić svodi ovo pitanje na narodnu dilemu – šta je starije, kokoš ili jaje, odnosno žabac ili princ, ali, iako pošteno navodi gotovo sve bitnije ljude koji su doprineli nastanku radija ( Tomas Edison, Emil Berlinerpatentira, Hajnrih Herc, Samjuel F. B. Morze, Aleksandar Bel, Mihajlo Pupin, Guljelmo Markoni ), Jokić očigledno navija za Nikolu Teslu, zaključujući na samom kraju knjige da ima dosta očeva radija, ali samo jedan deda, ovaj čiji citat stoji u zaglavlju Radara. Za ljude koji su nepismeni ili nezainteresovani za fiziku i tehnologiju ova prva knjiga može biti zamorna, posebno zato što se oglušuje o pravilo koje je patentirao Stiven Hoking, a to je da ako želiš pisati knjigu o nauci za širu publiku, treba da izbegavaš formule i grafikone, jer se Jokić školski bavi i teorijama o prostiranju zvuka, da bi postupno došao do toga kako je zapravo nastao radio. Ovu prvu knjigu nikako ne treba preskakati zato što autor s pravom insistira na činjenici da je radio, tokom cele svoje istorije bio dete tehnologije i umetnosti koji su se međusobno inspirisali i podsticali. O tome najbolje svedoči tzv. Magnetofonska revolucija u kojoj je upravo jedno tehnološko otkriće kao što je magnetofon zapravo i omogućilo nastanak savremene radio drame zasnovane na montaži i umetničkoj manipulaciji snimljenim materijalom. Sa druge strane, prva knjiga omogućava savremenom čitaocu da zaviri u prve nade i viđenja radija od strane pionira na ovom polju koji, kada se danas sagledaju, ulivaju sasvim i nenadano svežu krv obnavljajući oduševljenje za ovu, može se reći, tehnološki prevaziđenu, birokratski zarobljenu i kulturološki svarenu stvar kao što je radio i, unutar njega, radio drama. Tako nas oduševljavanje Tesle za tranzistor kao čudesnu stvar koju će svaki bogovetni stvor na planeti moći da nosi u džepu i prima čudesne talase odozgo, podseća na činjenicu da je ovo malo sokoćalo, koje uzimamo zdravo za gotovo, a koje je 60-ih godina bilo statusni simbol u našem gradu, zapravo pravo čudo! Čudo na koje smo se navikli. Takođe, u prvoj knjizi, Jokić se bavi pojmom radiofonije u njegovim začecima postavljajući ga u kontekst ostalih umetnosti poput filma sa kojim ga neretko poredi i sa kojim je, u svojoj istoriji, imao dosta dodirnih tačaka (recimo, braća Pate su svoj prvi kapital, kasnije uložen u film, zaradili valjajući fonografe po vašarima kao novo čudo tehnologije; kasnije, usavršavanjem radio drame, uostalom i drugih radijskih formi dolazi se do zaključka da umetnička komunikacija počiva na definisanju najmanje montažne jedinice koja nastaje snimanjem (kadra, odnosno zvučnog zapisa), te da su i filmski i radiofonijski jezik uslovljeni montažnim konstituisanjem najmanjih jedinica značenja – kadra i zvučnog zapisa). Ovakvo postupno traganje za počecima radija i u najzabitijim delovima sveta u vezi je sa Jokićevim insistiranjem na činjenici da je izumom radija promenjena logika kretanja čovekovog duha. Otuda, kako i sam kaže, bez radio-tehnike nemoguće je sagledati estetiku osme umetnosti. Takođe, vraćanjem u ove prenatalne dane radija, Jokić jasno ukazuje na jaku pupčanu vrpcu koja je od starta radio vezivala za institucije moći i kontrole, odnosno, na prvom mestu državu i vojsku. U prvim danima, za bilo kakve eksperimente koji bi ubrzali saznanja o radiju i njegovo usavršavanje bio je potreban novac, a samim tim i pokroviteljstvo države, a kasnije će se ova zavisnost usložniti, odnosno postati daleko perfidnija dovodeći radio u poslušnički položaj i čineći ga, u isto vreme, svedokom grubih promena u istorijskim tokovima na našim prostorima, zbog čega je Jokićevo delo u neku ruku i ogledno delo na polju domaće istorije u naznačenom periodu.
SLEPI PUTNIK - Dušan Gojkov Beograd 1994 145 str 1965. Rođen u Beogradu. 1970-1976. Voditelj emisije «Dobro jutro, deco» Dečijeg programa Radio Beograda. 1976-1983. Glumac u pozorištima KPGT, Ateljeu 212, Narodnom pozorištu – Beograd, na Televiziji Beograd, kao i u nekoliko filmova. Asistent reditelja u Dramskom programu Radio Beograda.Svira klavir, kontrabas i bas gitaru u nekoliko džez sastava.Komponuje muziku za nekoliko pozorišnih predstava. 1983. Odslužio vojni rok. 1984. Lutajući reporter Radio Beograda, voditelj jutarnjeg programa Programa 202, potom urednik jutarnjeg programa.Upisao klasičnu arheologiju i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. 1985. Obnavlja Beogradsko čitalište (osn. 1848.) – neformalni prostor za književne večeri, izložbe, kamerne koncerte, pozorišne predstave. Jedan od prvih urednika obnovljenih Novina beogradskog čitališta.Tokom jesenjeg semestra u Istraživačkoj stanici Petnica predaje sintetičku arheologiju i antropologiju istorije. Učestvuje u organizaciji i realizaciji međunarodnog studentskog simpozijuma Anarheologija. 1986 – 1987. Živi u Londonu, šalje priloge za Radio Beograd, piše svoju prvu knjigu «Džez roman» i radi kao kuvar u francuskim restoranima. 1987-1989. Kao dopisnik, specijalni izveštač ili reporter Radio Beograda i beogradskog dnevnog lista «Politika» piše reportaže i izveštava iz čitave Evrope, Mediterana, sa Bliskog i Dalekog Istoka, iz Afrike, bivšeg Sovjetskog Saveza, Azije, Sjedinjenih Država. Skoro čitave dve godine ne vraća se u svoju zemlju.Takođe, iz inostranstva piše za jugoslovenske listove NIN, Vreme, vršačku Košavu, Borbu, Književne novine, Književnu reč, Reč... 1990. Nakon izbijanja prvih međunacionalnih sukoba na teritoriji bivše Jugoslavije prelazi u YUTEL. 1991. Odlazi iz zemlje: Grčka, Nemačka, Austrija, Švajcarska, Belgija, Velika Britanija i Sjedinjene Države. U privremenoj emigraciji piše svoj prvi roman Slepi putnik. Radi kao kuvar po francuskim restoranima. U Sjedinjenim Državama radi kao lektor i urednik u izdavačkoj kući GLG – Chicago. 1992. Krajem godine, vraća se u zemlju, kratko radi u redakciji dokumentarnog programa Radio Beograda, sve dok nije otpušten zbog antiratnog komentara. 1993. Prelazi u tada opozicioni Radio B92, gde radi kao urednik Svetskog informacionog servisa Odraz B, urednik Književne redakcije i književni kritičar.Osniva Književni klub Jazzbina, u kojem za deset meseci predstavlja više od četiri stotine najrelevantnijih pisaca sa prostora bivše Jugoslavije. Objavljuje svoju prvu knjigu kratkih priča Grand hotel, koja izlazi u četiri izdanja. 1994. Objavljuje svoj prvi roman Slepi putnik, koji ulazi u uži izbor za NIN-ovu nagradu za najbolji roman. Pridružuje se mirovnoj misiji UN na granici Savezne Republike Jugoslavije i Bosne i Hercegovine. 1995-1997. Nakon odsluženog roka, vraća se u Beograd, i počinje da radi kao urednik Dramskog programa radio stanice Politika i, nešto docnije, urednik u Dokumentarnom programu Televizije Politika. Za to vreme napisao i režirao nešto više od pedeset sopstvenih, originalnih drama i radiofonskih eseja. Za radio dramatizovao i režirao nešto manje od dve stotine proznih i poetskih dela domaćih i stranih autora. 1997-1999. Za televiziju pripremio i režirao tridesetak kratkih dokumentarnih filmova u seriji »Politika govori« kojom je Kuća želela da obeleži svoju nastupajuću stotu godišnjicu. Takođe, kao reditelj i scenarista snimio desetak epizoda dokumentarne serije »Sećanja« o starom Beogradu. Objavljuje drugi roman Opšta mesta (nagrada LAZA K. LAZAREVIĆ), zbirku radiofonskih eseja Evropa pleše u dva izdanja (nagrada KRITIKE), potom zbirke dokumentarno – dramskih radiofonskih eseja Fotografije glasova i Utuljena baština, te izabrane eseje Une nuit (un jour) d`une vie, i roman Passager clandestine (nagrade CENTRE NATIONAL DU LIVRE i CENTRE RÉGIONAL DES LETTRES MIDI-PYRÉNÉES). 1999. Pred kraj NATO bombardovanja, zajedno sa većom grupom novinara otpušten iz Radio Televizije »Politika«. 1999-2005. Prelazi u slobodne umetnike. Završava roman Album fotografija, objavljuje ga 2003. Trenutno živi u Beogradu, radi kao Programme Manager BITEF Art Centra. BIBLIOGRAFIJA: Grand Hotel, kratke priče, bibliofilsko izdanje 1993, dva izdanja 1994; Slepi putnik, roman, tri izdanja 1994; Evropa pleše, radiofonski eseji, 1995, 1996; Fotografije glasova i Utuljena baština, dokumentarno-dramski radiofonski eseji, 1997; Une nuit (un jour) d`une vie, izabrani eseji, 1997; Passager clandestine, roman, 1998; Opšta mesta – jedan paraliterarni herbarijum, roman, 1998. Album fotografija 1991 – 1993., roman, 2003. K.D.S.3.1.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Dodatne informacije Pisac TOMISLAV LONGINOVIĆ Izdavač RADIO B92 – BEOGRAD Izdanje 1994 Povez MEKI Strana 253 Stanje Dobro
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Dodatne informacije Pisac ANTONIO TABUKI Izdavač RADIO B92 – BEOGRAD Izdanje 1995 Povez MEKI Strana 152 Stanje Dobro
Izdavač: Prosveta - Beograd; 1996; Broširani povez; ćirilica; 12x20 cm; 148 str.; Očuvana knjiga. Čitana i ne jednom, ali nije oštećena, sem ćoška prednje korice, donji levi ugao (vidi se sa fotografije). Nema posvete, pisanja ni rukopisa po njoj. Unutra čista i uredna! Građanski rat u BiH. . . ! Retko u ponudi! Kolekcionarski primerak! Nema je po ovoj ceni na netu! Preporučujem kupcima! Do oktobra 1992. godine, živeo i radio u Sarajevu, kao dramski pisac i reditelj. Na Televiziji Sarajevo radio je kao reditelj i odgovorni urednik Redakcije igranog programa. Od 1992. godine je živeo i radio u Beogradu kao samostalni umetnik. Anđić je autor tridesetak dramskih i proznih dela. Pisao je radio i televizijske drame i serije, pozorištne drame, kratke priče i romane. Njegova najpoznatija dramska dela su „Jedilište (Omer-paša Latas)`, premijera 1977.godine i „Princip G` (o Sarajevskom atentatu),1981. godine - obe u režiji autora i u izvodjenju Narodnog pozorišta u Sarajevu. Izabrane drame Dušana Anđića objavila je sarajevska izdavačka kuća „Svjetlost` 1985. u ediciji Antologija savremene književnosti naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine u 50 knjiga. Anđić je autor više proznih dela: `Smrt u Sarajevu` (`Prosveta` Beograd, 1994, prvo izdanje, 1995, drugo izdanje), `Balkanska priča`, roman, 2009, `Kratka priča o nestajanju i nastajanju`, 1014, `Hagada - Sarajevska priča`, , roman 2015, `Ko je ubio predsednika`, roman, 2016. godine (sve u izdanju Izdavačke kuće `Rabic` iz Sarajeva).
Petrovaradin - Ištvan B. Foki Izdavač: Autorsko izdanje - Novi Sad, 1977. god. Broširan povez, 20 cm. 171 str. Ilustrovano VRLO DOBRO OCUVANO ,IMA samo potpis autora na najavnoj stranici Foki B. Ištvan je rođen u Bezdanu 26. septembra 1934. godine, gde je završio četiri razreda osnovne škole. U Sombor se seli 1956. godine i završava četiri razreda gimnazije, nakon čega odlazi u Suboticu gde završava više razrede i stiče učiteljsku diplomu. Kao učitelj je radio u Bogojevu i Telečki i tamo došao u prvi kontak sa radom sa decom. Istovremeno je pisao brojne takstove za ondašnje novine, kao i poeziju na mađarskom jeziku. Na Radiju Novi Sad je bio urednik i saradnik dečijeg programa na mađarskom jeziku sve do penzionisanja. Pisao je i piše pesme, prozu, radio drame, radio igre i pozorišne komade najviše za decu i omladinu ali i za odrasle. Radio igre su mu donele brojne nagrade a kasnije bile i povod za veliki broj njegovih knjiga. Prevodi poeziju i prozu sa srpskog na mađarski jezik. Sarađivao je sa mnogim domaćim književnicima od kojih izdvaja Miroslava Antića, Ljubivoja Ršumovića i Mariju Šimković sa kojima je pisao dvojezične knjige ili prepeve. Njegova prva knjiga, pesmarica za decu Mačji klavir, objavljena je 1972. godine na spskom jeziku. Nakon ove izdao je još šesnaest knjiga. Poslednjih godina bavi se prozom i stvarnim problematičnim pričama subotičke omladine (prostitucijom, krađama, noćnim živitom, druženjem.. (KUTIJA 2)
Црвена нит овог истраживања су радио-везе и депеше између Југословенске владе и Драже Михаиловића током Другог светског рата, под британском и мимо британске контроле. Аутор Милан Терзић истражио је и систематизовао обимну грађу похрањену у Војном архиву и Архиву Југославије која се односи на југословенско-британске преписке око радио-веза и депеша. Расветљавање ове важне комуникације омогућава да сагледамо шире преламање међународних односа на југословенску ратну ситуацију, а разрешењем појединих питања надопуњава се југословенски ратни мозаик. 17 х 24 цм, 444 стр., тврд повез
NAZOVI O RADI OGLASA , grupa autora, Danga Beograd 1990 , izbor tekstova INDEXOVOG RADIO POZORIŠTA ,radio drame , mek povez,latinica,194 strane, , drame iz sadržaja : Isus se vraća kući Kino uvo - obustave štrajkova Svečanost u našoj maloj firmi Nazovi o radi oglasa Marsovce ne sme niko da bije Partijo zemljo mila Karavanom na jug Savetovanje u razdogradu Kviz znanja Mi protiv Vas Put na istok Kvarljivo leto 84 Rođendanska tragedija Ovo je zahvalnica Prednja korica oštećena vidi se na slici pa je cena umanjena HOD. L. POL. 1
Miriam Margraf Neue freunde Berlin 1986 tvrde korice odlično očuvana posveta Мириам Марграф Нови пријатељи Мириам Марграф, рођена 1964. године, рођена је у Халле / Саале. Прво је студирала глуму у Берлину, учествовала у неколико позоришних, филмских и радијских представа и радила за штампу и радио као музички критичар и репортер. 1984. објавила је своју прву књигу, свеску о коњским причама. Од тада пише књиге за децу и младе, али и поезију и приповетке за одрасле, радио драме и сценарије. Мириам Марграф живи са ћерком, сином, два коња и псом у Неуенхагену близу Берлина.