Juliette Benzoni Slava i ljubavTvrdi povezKarlo Veliki,D Artanjan,Džordž IV,Grof Beri,Nadvojvoda Ferdinand Juliette Benzoni (fr. Juliette Benzoni); pravo ime - Andre-Margarita-Juliette Mangin (fr. Andree-Marguerite-Juliette Mangin; 30. oktobar 1920. , Pariz - 8. februar 2016. , Saint-Manda) - francuski pisac koji je radio u žanru istorijskog romantičarskog romana.1/30

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Likovni urednik: Ante Schramadei Autor: Mladen Kušec, Stanko Patekar Izdavač: Školska knjiga, Zagreb Godina izdanja: 1985. Broj stranica: 12 Dimenzije: 20×28 cm Mladen Kušec (Zagreb, 24. veljače 1938. – Zagreb, 2. studenoga 2020.) bio je hrvatski pjesnik, pripovjedač, publicist i novinar. Rođen je u Zagrebu 1938. godine. U rodnom je gradu polazio osnovnu školu, gimnaziju i studij na Filozofskom fakultetu.[1] Diplomirao je jugoslavistiku 1963. godine na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Preminuo je 2. studenoga 2020. godine u 83. godini života.[2] Profesionalni put U svojem je radu jednako prisutan na Hrvatskoj televiziji i na Hrvatskom radiju kao i u književnosti, posebice onoj za djecu. Godine 1963. zaposlio se kao novinar na tadašnjem Radio Zagrebu. Do danas je osmislio i ostvario brojne emisije (Tonkica Palonkica, frrr..., Patuljci pojma nemaju, Bijela vrana, Hihotići i dr.) koje su stekle veliku popularnost, jednako među mladima i među odraslima. I kad piše i kad razgovara s djecom na hrvatskom radiju ili televiziji, njegova su tema djevojčice i dječaci, mame i tate, koji nikad nemaju dovoljno vremena za sebe. Kroz šalu, smijeh ili zanimljivu priču, pokušava djeci i ljudima pomoći da nađu sebe, da prepoznaju sve one čari života oko sebe i da čuvaju sve dobro među ljudima i u prirodi koja ih okružuje. Bio je urednik Obrazovnog i dječjeg programa na Hrvatskom radiju od 1989. do 1994. godine. godine, a nakon toga godinu i pol urednik Radio Sljemena. Od 1963. godine član je Hrvatskog novinarskog društva, a od 1968. godine Društva hrvatskih književnika. Radijske i TV emisije Tonkica Palonkica frrr..., Bijela vrana, Hihotići, Patuljci pojma nemaju i Sedmi vjetar i danas su prepoznatljive radio i televizijske emisije djeci i odraslima. Radio emisija Bijela vrana emitira se od 1973. godine. U njoj propituje jesu li djeca doista mala ili ih odrasli samo ne shvaćaju ozbiljno. U razgovorima s neobičnom djecom, bijelim vranama, dokazuje da djeca često razmišljaju ozbiljnije od odraslih. `Bio sam oduvijek Bijela Vrana, pa sam ih kao književnik i novinar tražio. I djeca su male bijele pozitivne vrane u kojima ćeš uvijek naći i otkriti nešto novo.`, Mladen Kušec o sebi. Radio emisija Tonkica Palonkica frrr... 2014. godine uprizorena je na kazališnim daskama. Književni rad Njegov je književni rad, pjesništvo i proza, posvećen djeci i mladeži. Od ranih 1970-ih, kada je objavio prvu knjigu Dobar dan, napisao je još tridesetak knjiga. Mjesto radnje je često zagrebačka sredina, gdjekad i s autobiografskim elementima kao Krijesnice predgrađa, 1994. godine. Pjesme i prozu povezuje prožetost humorom te jednostavno progovaranje o temama zanimljivima djeci. Knjige u kojima se uobličava tzv. filozofija djetinjstva su dječje ljubavne pjesme Volim te, iz 1973. godine te Plavi kaputić, iz 1974. godine. Godine 2012. izdaje slikovnicu Adrianin plavi svijet namijenjenu osnovnoškolskoj djeci, koja uči ekologiji, a objavljena je na hrvatskom, talijanskom, njemačkom i engleskom jeziku. Objavio je i knjigu o Domovinskome ratu, Ubili su mi kuću, 1991. godine....

Odlično očuvano, retko s omotom. Naslov Fuck you : iz američke underground poezije / [izbor i prevod s engleskog Vojislav Despotov] Vrsta građe poezija Jezik srpski Godina 1991 Izdanje 4. izd. Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : Četvrti talas, 1991 (Bačka Palanka : `Branko Bajić`) Fizički opis 85 str. ; 20 cm Drugi autori - osoba Despotov, Vojislav Zbirka Edicija Dead poets society ; knj. 1 Sadržaj Sadržaj identičan sa sadržajem 3. izd. iz 1989. godine. ISBN (Broš.) Napomene Tiraž 1500. Predgovor / V. Despotov: str. 5-8. Čarls Bukovski Ted Berigen Frenk O`Hara Lenor Kendel Džon Viners Aram Bojadžijen Edvard Dorn Ed Sanders Edvard Fild Filip Vejlen Maks Finstin Bob Kaumfan Lorens Ferlingeti Džek Spajser Tuli Kapferberg Vojislav Despotov rođen je 1950. u Zrenjaninu, umro je 2000. godine u Beogradu. Živeo je u Novom Sadu. Bio je vlasnik i urednik prvog jugoslovenskog privatnog časopisa za književnost HEY JOE. Prevodio je sa engleskog, nemačkog i slovenačkog jezika. Radio je kao urednik dramskog programa u Radio Novom Sadu. Objavio je knjige pesama: Prvo, tj. pesmina slika reči (1972), Dnjižepta bibil zizra uhunt (1976), Trening poezije (1978), Perač sapuna (1979), Pada dubok sneg (1986), Prljavi snovi (1988), Veseli pakao evropoezije (1990), Deset deka duše (1994) i Veseli pakao poezije (izabrane pesme, 1996), esejistički spev Neočekivan čovek (1992), romane: Mrtvo mišljenje (1989), Petrovgradska prašina (1990), Jesen svakog drveta (1997), Andraci, jepuri i ostala najvažnija čudovišta Petrovgrada i Srednjeg Banata (1998), Evropa broj 2 (1998) i Drvodelja iz Nabisala (1990), kao i knjigu eseja Vruć pas (1985). Pisao je i radio i TV drame. Prevodio je sa engleskog, nemačkog i slovenačkog jezika. Jedna književna nagrada nosi njegovo ime. MG91 (N)

Radio B92, Apatridi, 1998. 127 strana. Veoma lepo očuvana. Privatna praksa jeste niz priča u kojima narator otkriva da se u Berlinu, gde živi, posvetio privatnoj praksi, analitičkoj. Jer, njegova ordinacija jeste pokretna, i ne dolaze u tu ordinaciju pacijenti, već narator sam pronalazi pacijente među pojavama, dogodovštinama, u sećanju, kao i u aktuelnoj istoriji. s

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Ucenici radili ilustracije za ovu knjigu. Mladen Kušec (Zagreb, 24. veljače 1938. – Zagreb, 2. studenoga 2020.) bio je hrvatski pjesnik, pripovjedač, publicist i novinar. Rođen je u Zagrebu 1938. godine. U rodnom je gradu polazio osnovnu školu, gimnaziju i studij na Filozofskom fakultetu.[1] Diplomirao je jugoslavistiku 1963. godine na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Preminuo je 2. studenoga 2020. godine u 83. godini života.[2] Profesionalni put U svojem je radu jednako prisutan na Hrvatskoj televiziji i na Hrvatskom radiju kao i u književnosti, posebice onoj za djecu. Godine 1963. zaposlio se kao novinar na tadašnjem Radio Zagrebu. Do danas je osmislio i ostvario brojne emisije (Tonkica Palonkica, frrr..., Patuljci pojma nemaju, Bijela vrana, Hihotići i dr.) koje su stekle veliku popularnost, jednako među mladima i među odraslima. I kad piše i kad razgovara s djecom na hrvatskom radiju ili televiziji, njegova su tema djevojčice i dječaci, mame i tate, koji nikad nemaju dovoljno vremena za sebe. Kroz šalu, smijeh ili zanimljivu priču, pokušava djeci i ljudima pomoći da nađu sebe, da prepoznaju sve one čari života oko sebe i da čuvaju sve dobro među ljudima i u prirodi koja ih okružuje. Bio je urednik Obrazovnog i dječjeg programa na Hrvatskom radiju od 1989. do 1994. godine. godine, a nakon toga godinu i pol urednik Radio Sljemena. Od 1963. godine član je Hrvatskog novinarskog društva, a od 1968. godine Društva hrvatskih književnika. Radijske i TV emisije Tonkica Palonkica frrr..., Bijela vrana, Hihotići, Patuljci pojma nemaju i Sedmi vjetar i danas su prepoznatljive radio i televizijske emisije djeci i odraslima. Radio emisija Bijela vrana emitira se od 1973. godine. U njoj propituje jesu li djeca doista mala ili ih odrasli samo ne shvaćaju ozbiljno. U razgovorima s neobičnom djecom, bijelim vranama, dokazuje da djeca često razmišljaju ozbiljnije od odraslih. `Bio sam oduvijek Bijela Vrana, pa sam ih kao književnik i novinar tražio. I djeca su male bijele pozitivne vrane u kojima ćeš uvijek naći i otkriti nešto novo.`, Mladen Kušec o sebi. Radio emisija Tonkica Palonkica frrr... 2014. godine uprizorena je na kazališnim daskama. Književni rad Njegov je književni rad, pjesništvo i proza, posvećen djeci i mladeži. Od ranih 1970-ih, kada je objavio prvu knjigu Dobar dan, napisao je još tridesetak knjiga. Mjesto radnje je često zagrebačka sredina, gdjekad i s autobiografskim elementima kao Krijesnice predgrađa, 1994. godine. Pjesme i prozu povezuje prožetost humorom te jednostavno progovaranje o temama zanimljivima djeci. Knjige u kojima se uobličava tzv. filozofija djetinjstva su dječje ljubavne pjesme Volim te, iz 1973. godine te Plavi kaputić, iz 1974. godine. Godine 2012. izdaje slikovnicu Adrianin plavi svijet namijenjenu osnovnoškolskoj djeci, koja uči ekologiji, a objavljena je na hrvatskom, talijanskom, njemačkom i engleskom jeziku. Objavio je i knjigu o Domovinskome ratu, Ubili su mi kuću, 1991. godine. Nagrade i priznanja 1979.: Nagrada Zlatno pero Hrvatskog novinarskog društva, za knjigu Donatela, nastalu prema radijskoj emisiji Bijela vrana[3] 1991.: Nagrada Ivan Šibl HRT-a, za životno djelo[4] 1993.: Nagrada Mato Lovrak, za roman Mama, tata i ja 2018.: Večernjakova ruža, za radijsku osobu godine[5] 2019.: Nagrada Otokar Keršovani Hrvatskog novinarskog društva, za životno djelo (postumno).. Biblioteka Vjeverica

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Ilustracije: Bosiljka Kicevic Gvido Tartalja (Zagreb, 25. januar 1899 — Beograd, 29. decembar 1984) bio je srpski književnik, pesnik, prevodilac[1] čuven po svojim knjigama za decu, često nazivan „Zmajem savremene srpske književnosti za decu”.[2] Objavio je preko trideset knjiga, među kojima su „Pesma i grad”, „Lirika”, „Začarani krug”, „Srmena u gradu ptica”, zatim pesme za decu „Oživela crtanka”, „Šta meseci pričaju”, „Od oblaka do maslačka”, „Dedin šešir i vetar” i druge. Deo njegove zaostavštine nalazi se u Udruženju za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat” u Beogradu, u okviru porodične Zbirke porodice Tartalja.[3] Biografija Rođen je 25. januara 1899. godine u Zagrebu, u uvaženoj i staroj grofovskoj porodici Tartalja (hrv. Tartaglia, od ital. tartagliare: mucati, tepati), jednoj od poslednjih porodica sa tom titulom na Balkanu.[4][5] Izvorno porodično prezime zabeleženo u 15. veku bilo je Jakovlić, potom promenjeno u Tartalić, a naposletku u Tartalja.[5] Titulu grofova porodici je dodelio mletački dužd 1444. godine.[5] Osnovnu i srednju školu Gvido je završio u Splitu, a nakon položene velike mature 1916. godine radio je kao hemičar asistent u jednoj fabrici.[6] Došao je 1920. godine u Beograd na studije prava[6] i diplomirao je na Pravnom fakultetu Beogradskog univerziteta 1923. godine. Književnošću je počeo da se bavi 1917. godine. Sarađivao je u velikom broju književnih i drugih publikacija. Tokom 1921. godine sarađivao je u Srpskom književnom glasniku i „Misli“.[6] U periodu između 1920. i 1930. godine Gvido Tartalja je pratio zbivanja u savremenoj italijanskoj književnosti i objavio je veliki broj priloga, prevoda i prikaza[1]. Po sopstvenim rečima na njega su imali uticaja Vladimir Nazor kao lirski pesnik i Jovan Jovanović Zmaj kao dečji pesnik, a izvesnog uticaja je imao i Tin Ujević koga je slušao 1919. u Splitu kako čita svoje pesme.[7] Od završetka Prvog svetskog rata skrasio se u Beogradu. Kao Srbin katolik slavio je katolički Božić.[8] Bio je zaposlen pre Drugog svetskog rata u Narodnoj banci u Beogradu.[9] Po završetku Drugog svetskog rata posvetio se sav kulturi i radio u izdavačkom preduzeću Prosveta, gde je kao urednik priređivao dela Ive Ćipika, Zmajeve pesme, putopise Mike Alasa itd. Njegova knjiga „Koliko je težak san“ bila je školska lektira i imala je najviše izdanja i tiraž od preko 150 hiljada primeraka.[6] Tartalja spada u red onih naših književnika koji iskreno vole decu, razumeju dečju dušu i daju svoje dragocene priloge našoj mladoj posleratnoj dečjoj literaturi.[10] Bio je izuzetno plodan i svestran dečji pisac koji je ne samo pisao knjige, već svakodnevno objavljivao literarne napise u novinama. Davao je pre svega u beogradskoj `Pravdi` pesme i zabavne priloge (poput rebusa), izvodio radio-žurnale za decu[11] na Radio Beogradu, otvarao izložbe dečjih i dece slikara i drugo. Dobio je 1960. nagradu „Mlado pokolenje“ za životno književno delo namenjeno deci.[6] Dobitnik je Povelje Zmajevih dečjih igara 1978. godine [12]. Tokom 15. i 17. februara 1980. bio je gost Drugog programa Radio Beograda u emisiji koju je vodio Miloš Jevtić.[13] Njegov rođeni brat bio je slikar Marino Tartalja, a sin profesor književnosti Ivo Tartalja...

U ovoj knjizi, koja je deo edicije Srpski velikani, predstavljamo vam ilustrovani životopis Mihajla Idvorskog Pupina, koji je svetsku slavu stekao kao pronalazač u oblastima telekomunikacija, radio-tehnike i radiologije. Uz verodostojne ilustracije i autentične fotografije, mladi čitaoci upoznaće se sa likom i delom ovog velikana. Edicija Srpski velikani dobitnik je Nagrada Gomionica za najbolje knjige za decu na Sajmu knjiga u Banjaluci 2018.

Dragoslav Simić - Autobiografije uživo (knjiga + CD)- u celofanu AUTOBIOGRAFIJE UŽIVO Od Slobodana Jovanovića do danas - Dragoslav Simic Izbor iz Dokumentarnog programaa Govori da bih te video Radio Beograd 2 Izdavac: Draslar Partner Sadrzaj: Dragoslav Simic: Put ideje autobiografija uzivo Slobodan Jovanovic - Danilo Basta Matija Beckovic Aleksandar Jerkov Dusan Janjic Dejan Kosanovic Isak Asiel Rasko Jovanovic Jovan Cirilov Radomir Putnik Dragoljub Pokrajac Ivan Aleksic Rajko Djuric Djordje Malavrazic Biografski podaci polikav

AUTOBIOGRAFIJE UŽIVO Od Slobodana Jovanovića do danas - Dragoslav Simic Izbor iz Dokumentarnog programaa Govori da bih te video Radio Beograd 2 Izdavac: Draslar Partner Knjiga ne sadzi CD Cvrst povez 182 str. Sadrzaj: Dragoslav Simic: Put ideje autobiografija uzivo Slobodan Jovanovic - Danilo Basta Matija Beckovic Aleksandar Jerkov Dusan Janjic Dejan Kosanovic Isak Asiel Rasko Jovanovic Jovan Cirilov Radomir Putnik Dragoljub Pokrajac Ivan Aleksic Rajko Djuric Djordje Malavrazic Biografski podaci

Opis proizvoda Fika je na poklon dobila konja. I to ne bilo kakvog konja! To je pravi islandski poni, koji je nekada radio u cirkusu. Tata i mama se ne slažu s tim da ona zadrži Lasea. Uz sve to, tog konjića želi i neki stari klovn koji želi da povrati svoju slavu. Fika je, međutim, obećala prijateljici Olgi da će brinuti o Laseu i učiniće sve da ga zadrži…

Hasifa Kapidžić Hadžić Skrivena pričaTvrdi povezIlustracije:Danica RusjanNasiha Kapidžić-Hadžić (Banja Luka, 6. decembar 1932 – Sarajevo, 22. septembar 1995.) bila je bosanskohercegovačka i jugoslavenska pjesnikinja, prozni pisac i urednica.BiografijaNjen otac, Hadžić Ali-efendija Kapidžić bio je viši vojni imam u vojsci Kraljevine Jugoslavije i početkom II svjetskog rata bio je prvi potpisnik Rezolucije banjalučkih muslimana, koja je bila usmjerena protiv progona Srba i Jevreja od vlasti NDH.[1]Osnovnu i srednju školu završila je u rodnom gradu i diplomirala na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. U početku je radila kao profesor u banjalučkoj gimnaziji, a zatim je bila urednik u Obrazovnom i Dječijem programu Radija Sarajevo. Potom je prešla u Izdavačko preduzeće `Veselin Masleša` gdje je, do penzionisanja, bila urednik edicije za djecu i omladinu.Nasiha Kapidžić-Hadžić je pisala poeziju za djecu, poetsko-prozne zapise i dramske tekstove. Njeni pjesnički i prozni radovi uvršteni su u niz antologija i čitanki za osmogodišnje škole. Zastupljena je izborom iz pjesničkog opusa u školskoj lektiri.Svakog jula u kući i bašti u sklopu manifestacije „Dani banjalučke dijaspore“ se održavaju književni susreti „Vezeni mostovi“, koji su ime dobili po jednoj od pjesama Nasihe Kapidžić-Hadžić. O značaju pjesnikinje govori činjenica da je štampana poštanska marka sa njenim likom.[1]DjelaPoezijaMaskenbal u šumi, pjesme, 1962.Vezeni most, pjesme, 1965.Od zmaja do viteza, antologija, 1970, 1981.Skrivena priča, pjesme, 1971.Poslanica tiha, pjesme, 1972.Od tvog grada do mog grada, pjesme, 1975.Šare mog šeširaLiliput, pjesme, 1977.Lete, lete laste, pjesme, 1981.Vrbaska uspavanka, pjesme, 1981.ProzaKad si bila mala, proza, 1973.San o livadici, radio-igra za djecu, 1974.Glas djetinjstva, radio-igra za djecu, 1975.Događaj u Loncipunumu, radio-igra za djecu, 1977.Glas djetinjstva (mala dječja pozornica) drama, 1978.Dječija pozornica, 1982.Pjetlić,svraka i proljeće.NagradeZa stvaralački rad dobila je niz nagrada i priznanja:Dvadesetsedmojulska nagrada1979. - Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva;nagradu Zmajevih dječijih igaranagradu `Veselin Masleša` koju dodjeljuje grad Banja Lukadvije godišnje nagrade Izdavačkog preduzeća `Svjetlost`11/17

NASIHA KAPIDŽIĆ HADŽIĆ SKRIVENA PRIČA Tvrdi povez Ilustracije: Danica Rusjan Nasiha Kapidžić-Hadžić (Banja Luka, 6. decembar 1932 – Sarajevo, 22. septembar 1995.) bila je bosanskohercegovačka i jugoslavenska pjesnikinja, prozni pisac i urednica. Biografija Njen otac, Hadžić Ali-efendija Kapidžić bio je viši vojni imam u vojsci Kraljevine Jugoslavije i početkom II svjetskog rata bio je prvi potpisnik Rezolucije banjalučkih muslimana, koja je bila usmjerena protiv progona Srba i Jevreja od vlasti NDH.[1] Osnovnu i srednju školu završila je u rodnom gradu i diplomirala na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. U početku je radila kao profesor u banjalučkoj gimnaziji, a zatim je bila urednik u Obrazovnom i Dječijem programu Radija Sarajevo. Potom je prešla u Izdavačko preduzeće `Veselin Masleša` gdje je, do penzionisanja, bila urednik edicije za djecu i omladinu. Nasiha Kapidžić-Hadžić je pisala poeziju za djecu, poetsko-prozne zapise i dramske tekstove. Njeni pjesnički i prozni radovi uvršteni su u niz antologija i čitanki za osmogodišnje škole. Zastupljena je izborom iz pjesničkog opusa u školskoj lektiri. Svakog jula u kući i bašti u sklopu manifestacije „Dani banjalučke dijaspore“ se održavaju književni susreti „Vezeni mostovi“, koji su ime dobili po jednoj od pjesama Nasihe Kapidžić-Hadžić. O značaju pjesnikinje govori činjenica da je štampana poštanska marka sa njenim likom.[1] Djela Poezija Maskenbal u šumi, pjesme, 1962. Vezeni most, pjesme, 1965. Od zmaja do viteza, antologija, 1970, 1981. Skrivena priča, pjesme, 1971. Poslanica tiha, pjesme, 1972. Od tvog grada do mog grada, pjesme, 1975. Šare mog šešira Liliput, pjesme, 1977. Lete, lete laste, pjesme, 1981. Vrbaska uspavanka, pjesme, 1981. Proza Kad si bila mala, proza, 1973. San o livadici, radio-igra za djecu, 1974. Glas djetinjstva, radio-igra za djecu, 1975. Događaj u Loncipunumu, radio-igra za djecu, 1977. Glas djetinjstva (mala dječja pozornica) drama, 1978. Dječija pozornica, 1982. Pjetlić,svraka i proljeće. Nagrade Za stvaralački rad dobila je niz nagrada i priznanja: Dvadesetsedmojulska nagrada 1979. - Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva; nagradu Zmajevih dječijih igara nagradu `Veselin Masleša` koju dodjeljuje grad Banja Luka dvije godišnje nagrade Izdavačkog preduzeća `Svjetlost`

Dušan Radović je pisao za mnoge medije: radio, televiziju, film, pozorište... Ovaj izbor iz tog opusa je nezaobilazan ako volite izazovne i neuobičajene prikaze složenosti ljudskih osećanja. Jer Radović je izuzetno duhovit u nadrealnim pričama, maestralan stilista u žanrovskom mešanju i poeziji, savršeni pesnik u dramskim minijaturama i apsurdnim scenama. Otuda nije čudno što su mnogi njegovi tekstovi zaživeli u našoj svakodnevici, pa im se, osim radosti prepoznavanja, vraćamo kao starim, bliskim prijateljima.

Dušan Radović je pisao za mnoge medije: radio, televiziju, film, pozorište... Ovaj izbor iz tog opusa je nezaobilazan ako volite izazovne i neuobičajene prikaze složenosti ljudskih osećanja. Jer Radović je izuzetno duhovit u nadrealnim pričama, maestralan stilista u žanrovskom mešanju i poeziji, savršeni pesnik u dramskim minijaturama i apsurdnim scenama. Otuda nije čudno što su mnogi njegovi tekstovi zaživeli u našoj svakodnevici, pa im se, osim radosti prepoznavanja, vraćamo kao starim, bliskim prijateljima.

Aleksandar Radaškejevič-Arija Žanrovi: Drama Izdavač: Čigoja Broj strana: 235 Pismo: Ćirilica Povez: Mek Format: 21 cm Cigoja, 2015. paperback. New. Serbian language, cirilica, 21 cm, Ruska knjizevnost, ALEKSANDAR PAVLOVIC RADASKJEVIC, pesnik, esejist, prevodilac, rodjen 30. aprila 1950. u Orenbugru, u oficirskoj porodici. Odrastao u gradu Ufa. Sedamdesetih godina ziveo i radio u tadasnjem Lenjingradu. U SSSR-u nije objavljivan, svoje prve pesnicke radove poveravao profesorki knjizevnosti i prevodiocu N. J. Rikovoj. Emigrirao u SAD 1978. godine. Radio u biblioteci Jelskog univerziteta (Nju-Hejven), saradjujuci sa estonskim pesnikom i istoricarom umetnosti Aleksisom Ranitom. Godine 1983. prelazi u Pariz, gde radi u najstarijem ruskom nedeljniku „Ruska misao“. Pocev od kraja 70-ih godina, njegove pesme, recenzije, clanci i prevodi nasiroko su objavljivani u emigrantskoj periodici, a od 1989, kada je Mihail Dudin objavio izbor njegovih pesama u casopisu „Zvezda“, i u otadzbini. Zivi u Parizu. Pesnicke knjige: Goblen (Njujork, 1986), Ono doba (Sankt-Peterburg, 1997), Poslednji sneg (Sankt-Peterburg–Pariz, 2003), Vetar sozercanja (Sankt-Peterburg, 2008), Zemaljski praznici (Moskva, 2013). Knjiga poetske proze: Lisac, ili Inferno (Sankt-Peterburg, 2009). Knjige koje je preveo s engleskog: Dzejms Habel Ljubavna pisma Zemlji (1983), Dzejms Bolduin Djovanijeva soba (2006). Knjiga je N O V A ---------------------------- 08

SAN O ARMAGEDONU , Herbert Džordž Vels , Authors & Artists Beograd 2008 Herbert Džordž Vels (1866–1946) jedan je od najpoznatijih pisaca naučne fantastike svih vremena. Njegova dela iz ove oblasti poznata su po vizionarskim opisima tehnoloških dostignuća kao i po opisima načina ratovanja koji će postati aktuelni tek u XX veku. Zbog toga su njegova dela obilato korišćena u drugim umetničkim oblastima (kao što su film i radio). mek povez, format 14,5 cm x 20,5 cm , latinica, 152 strane

Laguna, 2011. 64 ilustrovane strane, tvrd povez, veliki format. Sem posvete na prvom praznom listu, odlično očuvana Zašto su izgrađeni viseći vrtovi u Vavilonu? Kada je uništen Kolos sa Rodosa? Kako je radio svetionik Faros u Aleksandriji? Sedam čuda starog sveta i mnoga savremena čudesa predstavljena su kroz fantastične ilustracije i spektakularne fotografije. Istražite stare i nove spomenike iz celog sveta, uključujući Empajer stejt bilding i Tadž Mahal. Saznajte nešto o velikim izumima i prirodnim pojavama kao što je Maunt Everest.

BEOGRADSKA KNJIGA Beograd 2002 meke korice kao nova sa potpisom autora Knjiga `Zaveštanja Vojina Šulovića` obuhvata dva razgovora koje je autor vodio sa akademikom Vojinom Šulovićem. Prvi je vođen za ciklus emisija Radio Beograda `Gost Drugog programa` u junu 1976.godine. Drugi razgovor je vođen za ovu knjigu. Ova knjiga predstavlja životno-stručni put ovog našeg uglednog lekara i profesora, akademika, kao i uvid u život naše medicine u drugoj polovini XX veka. I biće, slutim, podstrek mladim lekarima u njihovoj profesionalnoj karijeri.

Autor - osoba Đokić, Ljubiša Naslov Pozorišne bajke / Ljubiša Đokić ; [predgovor Miroslav Belović ; ilustracije Dušan Ristić] Vrsta građe drama Jezik srpski Godina 1981 Izdanje 1. izd. Izdavanje i proizvodnja Beograd : `Vuk Karadžić`, 1981 Fizički opis 218 str. : ilustr. ; 22 cm Drugi autori - osoba Belović, Miroslav Ristić, Dušan Sadržaj Biberče; Vitez Straha; Bajka o Vremenu; Do poslednjeg šaha; Grdilo (Karton) Napomene Pozorište od mašte i snova: str. 5-10 Stanje: rikna u donjem delu reparirana, inače unutra odlično očuvano, bez pisanja, pečata, podvlačenja Ljubiša Prezime: ĐOKIĆ Profili: pisac, reditelj, Datum rođenja: 27. 10. 1929 Mesto rođenja: Danilovgrad Datum smrti: 1996 Mesto smrti: Beograd Napomena: Prvi profesionalni rediteljski angažman dobio je u Radio-Beogradu, gde je od 1956. režirao brojne radio-dramske emisije. Od 1958. do 1962. bio je reditelj Narodnog pozorišta u Mostaru, a povremeno je gostovao na scenama pozorišta u Kragujevcu, Zrenjaninu, Somboru, Uzicu i Skoplju. Na scenu je postavio, kao reditelj, tridesetak dramskih dela. Napisao je desetinu dramskih dela za dečju scenu, koja su s velikim uspehom igrana na jugoslovenskim scenama, a prikazana su i na brojnim gostovanjima u inostranstvu. Objavio je više radova iz oblasti dramaturgije i pozorišta za decu u stručnim časopisima. Od 1968. do 1975. bio je predsednik Međunarodne organizacije pozorišta za decu i omladinu – ASITEJ. Poslednjih godina svoje interesovanje usmerava radu na scenariju, u obrazovnim i naučnim programima televizije, gde uspešno režira serije: Dramske igre, Raskomik, Kocka, kocka, kockica,... Kolariću-Paniću i dr. Đokić je redovni profesor na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, gde predaje Uvod u dramaturgiju. Svoje najveće umetničke uspehe ostvario je kao pisac drama za decu: U cara Trojana kozje uši (1952), Biberče (1954), Grdilo (1964), Vita Straha (1966), U oazi Tarapani (1968) i dr. Pisac je više dramatizacija i radio-dramskih dela. Njegove drame Biberče (1962) i Grdilo (1965), u izvođenju pozorišta „Boško Buha`, prikazane su s uspehom na Sterijinom pozorju. Objavio je sledeće knjige: Biberče, Prosveta, 1964; Škols­ka pozornica, Zavod za izdavanje udžbenika SRS, 1969; Pozorišne bajke, „Vuk Karadžić`, 1980; hrestomatija Osnovi dramaturgije, Univerzitet umetnosti u Beogradu, 1989. Dobitnik je nagrada „Mladog pokolenja` i „Politikinog zabavnika`, kao i drugih priznanja. MG88 (N)

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Posveta! BIBLIOTEKA LJILJAN Marija Paskaval MARIJA PASKVAL Maria Pascual - Princ Hodocasnik Ljubavi - Zidareva pustolovina - Begunac Maria Pasqual i Alberich (Barcelona, ​​1. srpnja 1933. - 13. prosinca 2011.) bila je plodna i popularna španjolska ilustratorica. Maria Pascual Alberich započela je svoju karijeru kasnih 1940-ih, izmjenjujući uvodnike kao Ameller (Los Mil y una Cuentas, Mala princeza), Marte (Sam, Cuentos Mariposa) i Toray (Azucena, Cuentos de la Abuelita, Mis Tales). Pascual Alberich je od 1955. radio gotovo isključivo za izdavačku kuću Toray u obje prethodne i nove zbirke: Alice (1955), Graciela (1956), Lindaflor (1958), Rosas Blancas (1958), Guendalina (1959), Susan ( 1959.), Serenada (1959.) i Tales Diadem (1960.). U Editorial Brugueri objavila je nekoliko strip priča, “Sissi” (1957.) i “Cuentos de Andersen” (1958.), koji su brojevi 38. i 57. serije Priče.[1] Kasnije je Pascual Alberich radio u Editorial Susaeti, koristeći svoju reputaciju za predstavljanje zbirki kao što su Las Muñecas Pascual Maria i Muñecas Recortables de María Pascual. Međutim, njen najvažniji posao je odradio s Grupom Ocean: Dječje priče, Dječja Biblija, Basne, Tisuću i jedna noć, Uči engleski s Maríom Pascual, Učim matematiku, Moj prvi rječnik, Seks ispričan djeci itd. među najvažnijima, iako nisu bili jako poznati jer su bili namijenjeni Južnoj Americi i nekoliko europskih zemalja. Njezini osobni radovi uključuju više od 2000 crteža, a čuvaju se u Biblioteca de Catalunya....

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Biblioteka Ljiljan Knjiga 10 10. Francuske bajke, Madam D`Onoa Zelena zmija Plemenita mišica Maria Pasqual i Alberich (Barcelona, ​​1. srpnja 1933. - 13. prosinca 2011.) bila je plodna i popularna španjolska ilustratorica. Maria Pascual Alberich započela je svoju karijeru kasnih 1940-ih, izmjenjujući uvodnike kao Ameller (Los Mil y una Cuentas, Mala princeza), Marte (Sam, Cuentos Mariposa) i Toray (Azucena, Cuentos de la Abuelita, Mis Tales). Pascual Alberich je od 1955. radio gotovo isključivo za izdavačku kuću Toray u obje prethodne i nove zbirke: Alice (1955), Graciela (1956), Lindaflor (1958), Rosas Blancas (1958), Guendalina (1959), Susan ( 1959.), Serenada (1959.) i Tales Diadem (1960.). U Editorial Brugueri objavila je nekoliko strip priča, “Sissi” (1957.) i “Cuentos de Andersen” (1958.), koji su brojevi 38. i 57. serije Priče.[1] Kasnije je Pascual Alberich radio u Editorial Susaeti, koristeći svoju reputaciju za predstavljanje zbirki kao što su Las Muñecas Pascual Maria i Muñecas Recortables de María Pascual. Međutim, njen najvažniji posao je odradio s Grupom Ocean: Dječje priče, Dječja Biblija, Basne, Tisuću i jedna noć, Uči engleski s Maríom Pascual, Učim matematiku, Moj prvi rječnik, Seks ispričan djeci itd. među najvažnijima, iako nisu bili jako poznati jer su bili namijenjeni Južnoj Americi i nekoliko europskih zemalja. Njezini osobni radovi uključuju više od 2000 crteža, a čuvaju se u Biblioteca de Catalunya....

O knjizi: Jedan deo svog obimnog književnog rada Laza Lazić je posvetio saradnji sa Dečjom redakcijom Radio Beograda, posebno popularnoj emisiji "Dobro jutro deco". Vernost ovoj emisiji izražava se sada u obliku knjige "Troskok s motkom"- u kojoj se nalaze tri serije: Cirkus Reks Univerzal, Biro za izgubljene stvari, decu i ostalo i Troskok s motkom, svojevrsni omaž direktnom prenosu, i to u neizmenjenom obliku kako su bile prezentovane u jutarnjem programu radija - na radost današnjoj i budućim generacijama. Knjigu je ilustrovao Predrag Todorović.

Opis Bestseler pisac Džon Grišam prvi put je radio knjigu o stvarnim događajima, ali kad je video koliko mu je energije i vremena trebalo za delo "Nevin čovek" shvatio je da će mu to ujedno biti i poslednji takav poduhvat. Njegova knjiga govori o životnoj priča Rona Vilijamsona i njegovog prijatelja Denisa Frica koji su osuđeni za ubistvo konobarice 1982. godine. Obojica su na kraju oslobođeni pošto njihova DNK nije mogla da se poveže s mestom ubistva. Povez knjige : broširani Strana : 444 Format : 13x20 cm Pismo : latinica

O knjizi: Jedan deo svog obimnog književnog rada Laza Lazić je posvetio saradnji sa Dečjom redakcijom Radio Beograda, posebno popularnoj emisiji "Dobro jutro deco". Vernost ovoj emisiji izražava se sada u obliku knjige "Troskok s motkom"- u kojoj se nalaze tri serije: Cirkus Reks Univerzal, Biro za izgubljene stvari, decu i ostalo i Troskok s motkom, svojevrsni omaž direktnom prenosu, i to u neizmenjenom obliku kako su bile prezentovane u jutarnjem programu radija - na radost današnjoj i budućim generacijama. Knjigu je ilustrovao Predrag Todorović.

Autor: Isak Babelj Broj strana: 360 Format: A-5 Povez: Tvrd Biblioteka: Kosmopolis Oblast: Književnost www.logos.in.rs Isak Babelj – Kako se to radilo u Odesi Priče Isaka Babelja opisuju surovu, golu realnost rata, stvarajući tako slike nezamislive svima onima koji nisu proživeli rat.