Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveŔtenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaŔu mail adresu.
51-75 od 79 rezultata
Prati pretragu "radio"
Vi se opustite, Gogi Äe Vas obavestiti kad pronaÄe nove oglase za tražene kljuÄne reÄi.
Gogi Äe vas obavestiti kada pronaÄe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene saÄuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i saÄuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Zbirka toplih i raskoÅ”no ilustrovanih priÄa za decu, pogodna za Äitanje pred spavanje. 5 minuta za priÄu je zbirka priÄa pogodna za Äitanje deci pred spavanje. Deca Äe uživati u toplim priÄama i uz zanimljve junake izvuÄi mnoÅ”tvo pouka, sama, bez potrebe za dotatnim pojaÅ”njenjem od strane roditelja. ÄitajuÄi priÄu o bucmastom prasencetu, tužnom zbog svog izgleda, dete Äe na osnovu jednostavnih primera samo zakljuÄiti da ne treba zavideti drugima i da ne treba želeti biti neko drugi. Ono Å”to je navažnije, dete Äe shvatiti da ne treba žaliti zbog svojih nedostataka i postaÄe mu jasno da je svako biÄe na svetu lepo i posebno na svoj naÄin. Iz priÄe o kravici Viktoriji, koju zaboli grlo pred važo takmiÄenje u mukanju, dete Äe nauÄiti da ne treba odustajati kada se naiÄe na prepreku, veÄ treba smoÄi snage i hrabrosti i istrajati u onome Å”to radimo. Važna pouka koju nosi ova priÄa je da je važno uÄestvovati, da nije važno pobediti I da se svaki rad I trud na kraju isplati I bude nagraÄen. PriÄa U obdaniÅ”tu biÄe korisna i deci i roditeljima kojima predstoji period privikavanja deteta na vrtiÄ. Ona doÄarava prvi dan u vrtiÄu jedne devojÄice kao i strah od odvajanja od majke tj. usamljenosti i uklapanja u novu sredinu.
Zbirka toplih i raskoÅ”no ilustrovanih priÄa za decu, pogodna za Äitanje pred spavanje. 5 minuta za priÄu je zbirka priÄa pogodna za Äitanje deci pred spavanje. Deca Äe uživati u toplim priÄama i uz zanimljve junake izvuÄi mnoÅ”tvo pouka, sama, bez potrebe za dotatnim pojaÅ”njenjem od strane roditelja. ÄitajuÄi priÄu o bucmastom prasencetu, tužnom zbog svog izgleda, dete Äe na osnovu jednostavnih primera samo zakljuÄiti da ne treba zavideti drugima i da ne treba želeti biti neko drugi. Ono Å”to je navažnije, dete Äe shvatiti da ne treba žaliti zbog svojih nedostataka i postaÄe mu jasno da je svako biÄe na svetu lepo i posebno na svoj naÄin. Iz priÄe o kravici Viktoriji, koju zaboli grlo pred važo takmiÄenje u mukanju, dete Äe nauÄiti da ne treba odustajati kada se naiÄe na prepreku, veÄ treba smoÄi snage i hrabrosti i istrajati u onome Å”to radimo. Važna pouka koju nosi ova priÄa je da je važno uÄestvovati, da nije važno pobediti I da se svaki rad I trud na kraju isplati I bude nagraÄen. PriÄa U obdaniÅ”tu biÄe korisna i deci i roditeljima kojima predstoji period privikavanja deteta na vrtiÄ. Ona doÄarava prvi dan u vrtiÄu jedne devojÄice kao i strah od odvajanja od majke tj. usamljenosti i uklapanja u novu sredinu.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Muzika i film
Original,veoma dobro stanje. Prevod hrv. Kartonski omot. Slike. ŠŃŠøŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠøŃŠµ ŠŗŠ°Š“ Š»ŠøŠŗ ŠŗŠ¾ŃŠµŠ³ ŃŃŠ¼Š°ŃŠø ŠŠ»ŠøŠ½Ń ŠŃŃŠ²ŃŠ“ (Š§Š¾Š²ŃŠµŠŗ Š±ŠµŠ· ŠøŠ¼ŠµŠ½Š°), ŃŃŠøŠ¶Šµ Ń Š³ŃŠ°Š“ŠøŃ Š”Š°Š½ ŠŠøŠ³ŠµŠ», Ń ŠŗŠ¾ŃŠµŠ¼ Š³Š° ŃŠ±ŃŠ·Š¾ ŃŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠ°Š²Š°ŃŃ ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠµ Ń Š³ŃŠ°Š“Ń Š·Š° ŠæŃŠµŠ²Š»Š°ŃŃ Š±Š¾ŃŠµ Š“Š²ŠøŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠµ: Š Š¾Ń Š°ŃŠø ŃŠ° Š“Š¾Š½ ŠŠøŠ³ŠµŠ»Š¾Š¼ ŠŗŠ°Š¾ Š³Š»Š°Š²Š¾Š¼ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠµ, ŠŗŃŠŗŠ°Š²ŠøŃŠ¾Š¼ ŠŃŃŠµŠ±Š°Š½Š¾Š¼ ŃŠµ Š Š°Š¼Š¾Š½Š¾Š¼, Šø ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŃŠµŃ ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń ŃŠµ Š½Š° ŃŠµŠ»Ń ŠŠ¾Š½ ŠŠ°ŠŗŃŃŠµŃ, Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠø ŃŠµŃŠøŃ. Š§Š¾Š²ŃŠµŠŗ Š±ŠµŠ· ŠøŠ¼ŠµŠ½Š° Š¾Š“Š»ŃŃŃŃŠµ ŃŠµ ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠµ ŃŠ°Š“ŠøŃŠø Š·Š° Š¾Š±Šµ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ ŠæŠ»Š°ŃŠµŠ½ŠøŠŗ āŠ·Š° ŃŠ°ŠŗŃ Š“Š¾Š»Š°ŃŠ°ā, Š° Ń ŠøŃŃŠ¾ Š²ŃŠøŃŠµŠ¼Šµ ŠøŃ Š½Š°Š²ŠµŃŃŠø Š“Š° ŃŠµ Š¼ŠµŃŃŃŠ¾Š±Š½Š¾ ŃŃŠŗŠ¾Š±Šµ. ŠŠ¾Š½Š°ŃŠ½Š¾, ŃŃŠæŠøŃŠµŠ²Š° Š¾ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“ŠøŃŠø Š Š°Š¼Š¾Š½Š¾Š²Ń Š·Š°ŃŠ¾Š±ŃŠµŠ½ŠøŃŃ Šø ŃŃŠ±Š°Š²Š½ŠøŃŃ, ŠŠ°ŃŠøŃŠ¾Š» (ŠŠ°ŃŠøŃŠ°Š½Š° ŠŠ¾Ń ) Šø Š²ŃŠ°ŃŠ° ŃŠµ ŃŠµŠ½Š¾Ń ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠø. ŠŠ½Š°, Š·Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ° Š¼ŃŠ¶ŠµŠ¼ Šø ŃŠøŠ½Š¾Š¼, Š½Š°ŠæŃŃŃŠ° Š³ŃŠ°Š“. ŠŠ°ŠŗŠ¾Š½ ŃŃŠ¾ Š¾ŃŠŗŃŠøŃŃ ŠøŠ·Š“Š°ŃŃ, Š±ŃŠ°ŃŠ° Š Š¾Ń Š°Ń Ń Š²Š°ŃŠ°ŃŃ Š§Š¾Š²ŃŠµŠŗŠ° Š±ŠµŠ· ŠøŠ¼ŠµŠ½Š° ŃŠµ Š³Š° Š¼ŃŃŠµ, Š°Š»Šø Š¾Š½ Š½Šµ Š¾ŃŠŗŃŠøŠ²Š° Š³Š“ŃŠµ ŃŠµ ŠŠ°ŃŠøŃŠ¾Š». ŠŃŠ°ŃŠ° ŃŠµ Š¾Š“Š»ŃŃŃŃŃ ŠŗŠ¾Š½Š°ŃŠ½Š¾ Š¾Š±ŃŠ°ŃŃŠ½Š°ŃŠø Ń ŠŠ°ŠŗŃŃŠµŃŠ¾Š²ŠøŠ¼Š°: Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ ŃŃŠ¾ Š·Š°ŠæŠ°Š»Šµ ŠŗŃŃŃ ŠŠ°ŠŗŃŃŠµŃŠ¾Š²ŠøŃ , ŃŠ±ŠøŃŠ°ŃŃ ŃŠ²Šµ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ ŃŠµ Š½Š°ŃŠ»Šø Ń ŃŠ¾Ń, ŃŠŗŃŃŃŃŃŃŃŠø ŃŠµŃŠøŃŠ°, ŃŠµŠ³Š¾Š²Ń Š¶ŠµŠ½Ń Šø ŃŠøŠ½Š°. Š§Š¾Š²ŃŠµŠŗ Š±ŠµŠ· ŠøŠ¼ŠµŠ½Š° ŃŃŠæŠøŃŠµŠ²Š° ŠæŠ¾Š±ŃŠµŃŠø ŃŠ· ŠæŠ¾Š¼Š¾Ń Š³ŃŠ¾Š±Š°ŃŠ° ŠŠøŃŠøŠæŠµŃŠ° Šø Š²ŃŠ°ŃŠ° ŃŠµ Ń Š³ŃŠ°Š“ Š“Š° ŃŠæŠ°ŃŠø Š»Š¾ŠŗŠ°Š»Š½Š¾Š³ Š²Š»Š°ŃŠ½ŠøŠŗŠ° ŃŠ°Š»ŃŠ½Š° Šø ŠæŃŠøŃŠ°ŃŠµŃŠ°, Š”ŠøŠ»Š²Š°Š½ŠøŃŠ°. ŠŠ° ŠŗŃŠ°ŃŃ, Š¾Š±ŃŠ°ŃŃŠ½Š°Š²Š° ŃŠµ ŃŠ° Š±ŃŠ°ŃŠ¾Š¼ Š Š¾Ń Š°Ń Šø ŃŠøŃ Š¾Š²Š¾Š¼ Š±Š°Š½Š“Š¾Š¼. Š£Š· ŠæŠ¾Š¼Š¾Ń Š½ŠµŠæŃŠ¾Š±Š¾ŃŠ½Š¾Š³ ŃŃŠøŃŠ° Š½Š° Š³ŃŃŠ“ŠøŠ¼Š°, Š·Š°Š“Š¾Š²Š¾ŃŠ°Š²Š° ŠæŃŠ°Š²Š“Ń Šø Š¾Š“Š»Š°Š·Šø ŠøŠ· Š³ŃŠ°Š“ŠøŃŠ° ŠæŃŠµ ŃŃŠ¾ ŃŃŠøŠ³Š½Ń ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²Š½ŠøŃŠø Š·Š°ŠŗŠ¾Š½Š°.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Posveta! Ilustracije: Branka Cetkovic Nenad Briksi (1924-1984) bio je hrvatski novinar, romanopisac, komediograf, pokretaÄ i urednik mnogih Äasopisa. Njegov najpoznatiji doprinos kulturi je ureÄivanje stripa Alan Ford koji je zahvaljujuÄi i prevodu Briksija postigao gotovo veÄu popularnost od one u državi nastanka, Italiji. Osnovnu Å”kolu i gimnaziju pohaÄao je u Varaždinu, a nakon toga se upisao u Ekonomsko-komercijalnu visoku Å”kolu u Zagrebu, ali koju je nakon dva semestra napustio da bi se posvetio novinarstvu. U posleratnom periodu sve do 1974. bavi se uredniÅ”tvom listova: Varaždinske vijesti (1945ā1947), Novi list, Rijeka (1947ā1954), Narodni list, Zagreb (1955), Globus (1956). Glavni i odgovorni je urednik lista Plavi vjesnik (1960ā1967), a uskoro zatim urednik zabavnih sadržaja u zagrebaÄkom Vjesniku (1967ā1974), listu koji je bio analogija beogradske Borbe. Iz izdavaÅ”tva se zbog srÄane bolesti morao povuÄi, te je 1973. godine otiÅ”ao u invalidsku penziju. Osim novinarstva, od 1945. bavio se i pisanjem novela, crtica, humoreski i putopisa. Napisao je nekoliko komedija i radio-drama, savremene tematike i s mestom zbivanja u Zagrebu. Pod pseudonimom Timoti TaÄer objavio je viÅ”e humoristiÄkih i kriminalistiÄkih romana, od kojih su neki obraÄeni i za TV ekran. Romani `I tako dalje` i `Sve ili neÅ”to` prevedeni su na ÄeÅ”ki. Kao najuspeÅ”nije Briksijevo delo raÄuna se roman `Mrtvacima ulaz zabranjen`[1] koji je doživeo desetak izdanja, preveden je na pet jezika, a prema njemu su snimljena i dva igrana filma. Dela Rame uz rame (knjiga reportaža), 1951. I tako dalje (roman o izgradnji prigradskih naselja), 1956. Mrtvacima ulaz zabranjen, 1960.[1] Miran život (radiokomedija), 1964. Holivud protiv mene, 1964. Sve ili neÅ”to (roman o prodoru televizije), 1965. Tri i pol mrtvaca, 1975. Potraži me u pijesku, 1976. Rupa u Äelu, 1976. Vampir u taksiju, 1976. Noge uvis, 1976. Plati pa ostavi, 1976. Pokal za utopljenika, 1976. Gola i mrtva, 1976. Važno je (u)biti prvi, 1976. SljedeÄa, molim, 1976. Sve ili neÅ”to, 1976. Anketa (radiokomedija), 1977. NoÄne igre, 1979. ZagrebaÄka veza, 1980.[2] Bijela loptica, 1982. (sa ilustracijama Branke ÄetkoviÄ)[3] Dobra stara gangsterska vremena, 1982. Tajna crvenog salona, 1983. LeÅ” na klupi, 1984. Brixy, Nenad, hrvatski književnik i novinar (Varaždinske Toplice, 4. V. 1924 ā Zagreb, 17. VIII. 1984). Å kolovao se u Varaždinu i Zagrebu, službovao kao novinar u Novom listu, Narodnom listu, Globusu te bio glavni urednik Plavog vjesnika. Pokrenuo je viÅ”e revija i biblioteka. Pisao novinarske reportaže, libreta za mjuzikl, kratku prozu, romane, komedije i putopise. Njegov roman Sve ili neÅ”to (1976) meÄu prvima se u nas bavio pojavom televizije. KriminalistiÄki humoristiÄki roman Mrtvacima ulaz zabranjen (1960) s Timothyjem Tatcherom kao antijunakom jedan je od najpopularnijih i najtiražnijih suvremenih hrvatskih romana, preveden na pet jezika te dvaput ekraniziran. Kao pripadnik prvog naraÅ”taja hrvatskoga kriminalistiÄkog romana pridonio popularizaciji i raznovrsnosti toga književnog žanra u nas. Ostala djela: LeÅ” na klupi (1984), Tajna crvenog salona (1983) i dr.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! ilustracije: Ivan Svertasek Biblioteka Vjeverica Kolar, Slavko, hrvatski pripovjedaÄ i dramski pisac (PaleÅ”nik kraj GareÅ”nice, 1. XII. 1891 ā Zagreb, 15. IX. 1963). ZavrÅ”io ViÅ”e gospodarsko uÄiliÅ”te u Križevcima 1913., a 1919ā20. bio na specijalizaciji u Francuskoj. IzmeÄu dvaju svjetskih ratova radio je kao agronomski struÄnjak i Äesto se selio, poslije bio upravitelj poljoprivrednoga dobra u Božjakovini. Sudjelovao je u II. svjetskom ratu, u partizanskom pokretu. Bio je potpredsjednik Matice hrvatske (1946) i predsjednik DruÅ”tva književnika Hrvatske (1947ā51). UreÄivao je Hrvatski narod (1920) i Republiku (1946ā48). Svojom je prozom jednim dijelom nastavio tradiciju hrvatske humoristiÄke proze XIX. st., s time Å”to u njegovoj prozi humor varira od povrÅ”inskog efekta, preko humora situacije, do jedva primjetne ironije, drastiÄne groteske ili pak vrlo Äestog spoja tragiÄnog i komiÄnoga. U prvoj zbirci Nasmijane pripovijesti (1917) prevladava proza anegdotalnoga znaÄaja. Vrhunac su njegove novelistike novele objavljene u zbirkama Ili jesmo ā ili nismo (1933) i Mi smo za pravicu (1936). Kolar je analizirao život hrvatskoga malograÄanskoga druÅ”tva, pri Äemu je prikazivao likove karijerista, kompromisera i poluintelektualaca, a uvjerljivo i plastiÄno ocrtavao je i seoski život. Negativnosti ljudske naravi ocrtavao je uvijek izrugivanjem bez zlobe. Jedna od najpoznatijih Kolarovih pripovijesti, Breza iz zbirke Mi smo za pravicu, joÅ” je 1928. bila nagraÄena nagradom za novelu DruÅ”tva hrvatskih književnika. SrediÅ”nji je lik Janica, Äija osobna tragedija i smrt, ali i spoznaja da Ā»praviceĀ« nema, istodobno svjedoÄi i o tragiÄnoj dimenziji koja proizlazi iz socijalnih i ekonomskih uvjeta na selu. RijeÄ je o kompleksnoj noveli koja sadrži i socijalnokritiÄke i rafinirane psiholoÅ”ke implikacije. Brezu je vrlo uspjeÅ”no ekranizirao A. Babaja u istoimenome filmu iz 1967., poslije je doživjela i scenske adaptacije, a Janica je postala jedan od paradigmatskih likova hrvatske književnosti. Za novelu Svoga tijela gospodar 1932. dobio je nagradu JAZU. U novelama u kojima prevladavaju seoski motivi Kolar je s jedne strane duboko prodirao u psihologiju seljaka, ali je s druge uspjeÅ”no osvijetlio i druÅ”tvene i politiÄke prilike s poÄetka XX. st. Iako je u novelama pripovijedao o tragiÄnim sudbinama ili dogaÄajima, tu je tragiku u pravilu ublažavao humorom. Zbirke Perom i drljaÄom (1938), Natrag u naftalin (1946), Glavno da je kapa na glavi (1956) uglavnom sadrže feljtonsku prozu, humoreske, ali i oÅ”tre satire graÄanskog života poslijeratnoga doba, no slabije su inventivnosti i umjetniÄke vrijednosti od zbirki iz 1930-ih. Njegove drame Narod je strpljiv (1947) i Sedmorica u podrumu (1949) politiÄke su drame u maniri socrealizma, a Svoga tela gospodar (1956) uspjeÅ”na je dramska adaptacija, nastala prema motivima istoimene novele. OkuÅ”ao se i u filmskim scenarijima (B. MarjanoviÄ, Opsada, 1956; F. HanžekoviÄ, Svoga tela gospodar, 1957; A. Babaja, Breza, 1967) te pripovijestima za djecu (Na leÄima delfina, 1953; Jurnjava na motoru, 1961). Kolar se zanimanjem za druÅ”tvenu zbilju svojega doba ne razlikuje od naraÅ”taja prozaika kojemu je pripadao, ali je njegova osobitost i kvaliteta upravo u prevladavajuÄoj humoristiÄnoj intonaciji. Osebujan i prepoznatljiv književni izriÄaj stvorio je spojem regionalizma, pri Äemu do izražaja dolazi dobro poznavanje kajkavskog sela, te humorizma u kojem nema jeftinih komiÄnih efekata.
odliÄno stanje kao na slikama Naslov Na Å”arkanovom chvoste : bĆ”snickĆ” zbierka pre deti / Michal Babinka ; [ilustrovala Anna PixiadesovĆ”] Vrsta/sadržaj type of material poezija Jezik slovaÄki Godina 1958 Izdavanje i proizvodnja Petrovec : KultĆŗra, 1958 (Petrovec : Hlas Äŗudu) Ostali autori PixiadesovĆ”, Anna FiziÄki opis 46 str. : ilustr. ; 20 cm ZavrÅ”io je pedagoÅ”ku Å”kolu, radio je kao uÄitelj. Bio je pesnik, pisac za decu, književni kritiÄar, prevodilac, glavni urednik meseÄnika āNovi životā, novinar i slobodni umetnik. Debitovao je knjigom za decu Na Å”arkanovom chvoste (1958) gde je kao preteÄa primenio tzv. deÄiji aspekt. Pisao je i angažovanu poeziju koju je posvetio konkretnim liÄnostima i deÅ”avanjima. Njegovi pesniÄki poÄeci u zbirci BezbožnĆ© letĆ” (1960) imaju odlike simbolizma, opisi prirode su povezani sa njegovim teskobnim oseÄanjima, pritom se spajaju sa melanholijom, uspomenama, tugom. U zbirkama Priestory (1961), RozkoÅ” nenĆ”vratov (1964), Pod krokom prsÅ„ (1967), KĆ“rnatenie navrelĆn (1970), PrĆchodzĆ sa nevracajĆŗ (1972) kreÄe ka desubjektivizaciji, apstraktnijim pojmovima i univerzalnim temama. Na srpskom jeziku je objavio zbirku I bi zemlja (1970), za Äiji odabir i prevod pesama se pobrinuo Mihal Harpanj. SimbolistiÄki metod je postepeno kombinovao sa motivima nadrealizma, Äime njegov tekst postaje razgranatiji. U njegovu poeziju dospevaju biblijski simboli, anititetski nazivi. Postao je preteÄa egzistencionalnog i nadrealistiÄnog izraza u slovaÄkoj vojvoÄanskoj poeziji. Njegovu poeziju je obeležio oseÄaj asketizma, samoÄe a lajt motivi su smrt i nestanak. U rukopisu je ostala zbirka Majster, dielo, ty. Osim toga, izdao je i sledeÄa dela za decu: Abeceda skĆ”Äe (Kultura, Petrovac 1961. god.), Sto Ćŗsmevov a jedna slza (Kultura, Petrovac 1962. god.), V troch tuctoch ā pripovetka (ÄehoslovaÄki savez u NR Hrvatskoj, Daruvar 1962. god.), CengĆ”Äik na dobrĆ© rĆ”no (Obzor, Novi Sad ā Mlade Leta, Bratislava 1968. god.) i Ako rĆ”stol Igorko (Obzor, Novi Sad ā Mlade Leta, Bratislava 1970. god.). Na slovaÄki jezik je preveo zbirku pripovedaka za decu Jovanke JorgaÄeviÄ āSunce za moj kaktusā (Obzor, Novi Sad 1970. god.). Babinkovo raznovrsno stvaralaÅ”tvo, privatna pesniÄka kao i bogata prevodilaÄka i novinarska delatnost, svedoÄe o jednom Å”irokom interesovanju, velikom umetniÄkom iskustvu i produktivnom produbljivanju vlastitog stvaralaÅ”tva. O pesniÄkom izrazu Mihala Babinke Mihal Harpanj je napisao sledeÄe: Babinka ne traži nove naÄine pesniÄkog izraza. U njegovim pesmama na poÄetku se nalazi slika, koja nije uvek stvarna i jednodimenzionalna. Odatle se na sve strane raÄvaju izvori reÄi, koji nisu sluÄajni. Interesuje ga reÄ pesme kao fenomen, koji je istovremeno i Lepota i Umetnost, ali ta reÄ pre svega mora biti Logos, mora biti Život. Ukupna Babinkova poezija je u znaku pronalaženja reÄi, novih preokreta reÄi, i zbog toga je ona snažno metaforiÄna. Å ta to u sebi sadrži njegova metafora, da li simbol ili neku alegoriju, teÅ”ko je odrediti. Jedno je sigurno: Babinkova metafora je u bliskoj vezi sa metaforom nadrealizma. Nakon teÅ”ke bolesti Babinka je preminuo 4. jula 1974. god. u bolnici u Sremskoj Kamenici. Sahranjen je u Novom Sadu a 2007. god. su njegovi posmrtni ostaci preneti na groblje u Padinu. Svake godine se u Padini održavaju književne veÄeri pod nazivom Babinkovi susreti, u Äast seÄanja na liÄnost i stvaralaÅ”tvo Mihala Babinke. simbolizam slovaÄka avangarda neoavangarda Äasopis polja tribina mladih novosadska avangarda vovjoÄanska knjizevnost slovaka u vojvodini vizuelna poezija konkretna ... avangarda casopis polja tribina mladih neoavangarda postmoderna novosadska avangardna scena novi sad savremena slovaÄka poezija slovacka knjizevnost ... slovacka poezija za decu decja deÄija poezija slovaka slovacka knjizevnost ...
retko! odliÄno stanje Naslov CengĆ”Äik na dobrĆ© rĆ”no / Michal Babinka ; [ilustroval Ivan PopoviÄ Vrsta/sadržaj type of material poezija Jezik slovaÄki Godina 1968 Izdavanje i proizvodnja NovĆ½ Sad : Obzor ; Bratislava : MladĆ© letĆ”, 1968 (v BĆ”Äskom Petrovci : Obzor) Ostali autori PopoviÄ, Ivan FiziÄki opis 44 str. : ilustr. ; 21 cm Zbirka EdĆcia MĆ”j Napomene Tiraž 500. ZavrÅ”io je pedagoÅ”ku Å”kolu, radio je kao uÄitelj. Bio je pesnik, pisac za decu, književni kritiÄar, prevodilac, glavni urednik meseÄnika āNovi životā, novinar i slobodni umetnik. Debitovao je knjigom za decu Na Å”arkanovom chvoste (1958) gde je kao preteÄa primenio tzv. deÄiji aspekt. Pisao je i angažovanu poeziju koju je posvetio konkretnim liÄnostima i deÅ”avanjima. Njegovi pesniÄki poÄeci u zbirci BezbožnĆ© letĆ” (1960) imaju odlike simbolizma, opisi prirode su povezani sa njegovim teskobnim oseÄanjima, pritom se spajaju sa melanholijom, uspomenama, tugom. U zbirkama Priestory (1961), RozkoÅ” nenĆ”vratov (1964), Pod krokom prsÅ„ (1967), KĆ“rnatenie navrelĆn (1970), PrĆchodzĆ sa nevracajĆŗ (1972) kreÄe ka desubjektivizaciji, apstraktnijim pojmovima i univerzalnim temama. Na srpskom jeziku je objavio zbirku I bi zemlja (1970), za Äiji odabir i prevod pesama se pobrinuo Mihal Harpanj. SimbolistiÄki metod je postepeno kombinovao sa motivima nadrealizma, Äime njegov tekst postaje razgranatiji. U njegovu poeziju dospevaju biblijski simboli, anititetski nazivi. Postao je preteÄa egzistencionalnog i nadrealistiÄnog izraza u slovaÄkoj vojvoÄanskoj poeziji. Njegovu poeziju je obeležio oseÄaj asketizma, samoÄe a lajt motivi su smrt i nestanak. U rukopisu je ostala zbirka Majster, dielo, ty. Osim toga, izdao je i sledeÄa dela za decu: Abeceda skĆ”Äe (Kultura, Petrovac 1961. god.), Sto Ćŗsmevov a jedna slza (Kultura, Petrovac 1962. god.), V troch tuctoch ā pripovetka (ÄehoslovaÄki savez u NR Hrvatskoj, Daruvar 1962. god.), CengĆ”Äik na dobrĆ© rĆ”no (Obzor, Novi Sad ā Mlade Leta, Bratislava 1968. god.) i Ako rĆ”stol Igorko (Obzor, Novi Sad ā Mlade Leta, Bratislava 1970. god.). Na slovaÄki jezik je preveo zbirku pripovedaka za decu Jovanke JorgaÄeviÄ āSunce za moj kaktusā (Obzor, Novi Sad 1970. god.). Babinkovo raznovrsno stvaralaÅ”tvo, privatna pesniÄka kao i bogata prevodilaÄka i novinarska delatnost, svedoÄe o jednom Å”irokom interesovanju, velikom umetniÄkom iskustvu i produktivnom produbljivanju vlastitog stvaralaÅ”tva. O pesniÄkom izrazu Mihala Babinke Mihal Harpanj je napisao sledeÄe: Babinka ne traži nove naÄine pesniÄkog izraza. U njegovim pesmama na poÄetku se nalazi slika, koja nije uvek stvarna i jednodimenzionalna. Odatle se na sve strane raÄvaju izvori reÄi, koji nisu sluÄajni. Interesuje ga reÄ pesme kao fenomen, koji je istovremeno i Lepota i Umetnost, ali ta reÄ pre svega mora biti Logos, mora biti Život. Ukupna Babinkova poezija je u znaku pronalaženja reÄi, novih preokreta reÄi, i zbog toga je ona snažno metaforiÄna. Å ta to u sebi sadrži njegova metafora, da li simbol ili neku alegoriju, teÅ”ko je odrediti. Jedno je sigurno: Babinkova metafora je u bliskoj vezi sa metaforom nadrealizma. Nakon teÅ”ke bolesti Babinka je preminuo 4. jula 1974. god. u bolnici u Sremskoj Kamenici. Sahranjen je u Novom Sadu a 2007. god. su njegovi posmrtni ostaci preneti na groblje u Padinu. Svake godine se u Padini održavaju književne veÄeri pod nazivom Babinkovi susreti, u Äast seÄanja na liÄnost i stvaralaÅ”tvo Mihala Babinke. simbolizam slovaÄka avangarda neoavangarda Äasopis polja tribina mladih novosadska avangarda vovjoÄanska knjizevnost slovaka u vojvodini vizuelna poezija konkretna ... avangarda casopis polja tribina mladih neoavangarda postmoderna novosadska avangardna scena novi sad savremena slovaÄka poezija slovacka knjizevnost ...
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Urednik: Grigor Vitez Ilustracije iz originala: Jean Bruller Naslovna strana: Edo Kovacevic Claude Aveline, pseudonim Evgena Avtsinea (19. srpnja 1901. - 4. studenog 1992.), bio je pisac, izdavaÄ, urednik, pjesnik i Älan francuskog Pokreta otpora. Aveline, koji je roÄen u Parizu, u Francuskoj, napisao je brojne knjige i spise tijekom svoje spisateljske karijere. Bio je poznat kao svestrani pisac, pisao je romane, pjesme, scenarije, drame, Älanke, izreke i joÅ” mnogo toga. Biografija RoÄen je od židovskih roditelja koji su pobjegli od rasne segregacije kojoj su bili izloženi u Rusiji,[1] preselili su se u Francusku 1891. i postali francuski državljani 1905. Avtsine je studirao u prestižnom LycĆ©e Henri-IV u Parizu, a zatim u Å”koli u Versaillesu u koji su se preselili njegovi roditelji. Godine 1915. dobrovoljno se prijavio kao bolniÄar u Prvom svjetskom ratu, potom je otiÅ”ao na koledž u Pariz, ali mu je zdravlje naruÅ”eno i morao je prekinuti studij. Od 1918. do 1919. živio je u blizini grada Cannesa u jugoistoÄnoj Francuskoj, gdje je poÄeo pisati pod pseudonimom Claude Aveline. Karijera Godine 1919. njegove su pjesme objavljene u Äasopisima, a upoznao ga je s piscem Anatoleom Franceom, postavÅ”i njegov Å”tiÄenik i blizak prijatelj. Godine 1920. vraÄa se u Pariz, radi kao urednik umjetniÄkog Äasopisa i prihvaÄa zahtjev da napiÅ”e knjigu o Budi pod nazivom `La merveilleuse LĆ©gende de Siddhartha Gautama Bouddha`. Godine 1922., u dobi od 21 godine, osnovao je vlastitu izdavaÄku kuÄu[2] pod imenom `Chez Claude Aveline Ć©diteur` i kasnije je prozvan `najmlaÄim izdavaÄem u Francuskoj`.[3] pa Äak i `u svijetu`.[4] Nakon joÅ” jednog zdravstvenog incidenta 1923., Aveline je ostao Äetiri godine u zdravstvenoj klinici u Font-Romeu, gdje je upoznao i sprijateljio se s mladim pacijentom Jeanom Vigom, postavÅ”i filmski redatelj. Aveline Äe kasnije djelovati i kao izvrÅ”itelj redateljeve ostavÅ”tine i kao zakonski skrbnik Vigove kÄeri nakon smrti njegove žene; 1951. Aveline je utemeljio nagradu Prix Jean Vigo koja se dodjeljuje mladim filmskim redateljima. Bio je predsjednik žirija dvadeset i pet godina.[5] Godine 1932. objavio je detektivski roman `La Double Mort de FrĆ©dĆ©ric Belot` koji je doživio javni uspjeh, a 1936. roman `Le Prisonnier`. Le Prisonniera je Albert Camus naveo kao utjecaj i inspiraciju za svoj uspjeÅ”an roman L`Ćtranger.[6][7] Naklonjen lijevoj strani politiÄkog spektra, pridonio je pisanju brojnih komunistiÄkih i antifaÅ”istiÄkih Äasopisa i publikacija, poput Komune i Vendredi.[8] Tijekom nacistiÄke okupacije u Drugom svjetskom ratu Claude Aveline pridružio se francuskom pokretu otpora. Godine 1952. osvojio je Grand Prix SociĆ©tĆ© des gens de lettres i Prix Italia 1955. za svoj kreativni rad u radio dramama. Godine 1956. Aveline je zamolio svoje brojne prijatelje umjetnike da umjetniÄki ilustriraju, tj. nacrtaju ili naslikaju Portrait de l`Oiseau-Qui-N`Existe-Pas (Portret ptice koja ne postoji), pjesmu koju je napisao 1950. koji je naknadno preveden na 55 jezika.[9] Sastavljena je antologija od 108 portreta umjetnika razliÄitog porijekla i stilova kao Å”to su Henri-Georges Adam, Atlan, Bertholle, Bissiere, Prassinos, Music, Singier, Vieira da Silva i Jacques Villon. Godine 1963. Aveline ga je poklonio MusĆ©e National d`Art Moderne u Parizu gdje je bio izložen. Njegova bista, koju je 1967. izradio Ossip Zadkine, bila je posljednja skulptura koju je izradio Zadkine prije smrti.[10] Aveline je napisala Ā«Je suis le dernier ZadkineĀ» (Ja sam posljednji Zadkine) u francuskim novinama Le Figaro, u znak poÄasti umjetniku.[11] Godine 1974. poÄeo je pisati memoare. Umro je 1992. u Parizu.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Velika, veca i najveca Jerzy Broszkiewicz Mladost, Zagreb, 1977. Ilustracije: Ordan Petlevski Biblioteka Veverica Zanimljiva priÄa s naslovnice o tri pustolovine koje su se dogodile dvoje simpatiÄne, energiÄne i inteligentne djece - Ice i Bean. Avanture, od kojih je svaka neobiÄnija od prethodne, otuda i naslov knjige. U prvoj od avantura djeca oslobaÄaju djeÄaka iz ruku opasnih otmiÄara, u drugoj pronalaze putnike i pilote aviona koji se sruÅ”io iznad pustinje Sahare, a u treÄoj spaÅ”avaju cijelu zemaljsku civilizaciju od istrebljenja. u rukama vanzemaljaca. Junaci ovog pustolovno fantastiÄnog romana takoÄer su strojevi koji misle i govore ljudskim glasom: automobil, avion, telefoni, radio. Prvi put objavljen 1961. godine, `Veliki, veÄi i najveÄi` prvi je (od osam) Broszkiewiczov roman za djecu i tinejdžere. Napisao ju je za svoju kÄer `da ima Å”to Äitati`, jer je odluÄio da tadaÅ”nja ponuda književnosti za djecu i mlade ne sadrži niÅ”ta zanimljivo. Doista, knjiga donosi novu kvalitetu ovoj ponudi. Otkida nametljivu didaktiÄnost, a svoje junake predstavlja kao samostalne mislioce, hrabre, inicijativne, pune fantazije, uÄinkovito se natjeÄuÄi s odraslima. To je pohvala za aktivan i kreativan ā i jednostavno zabavan. UnatoÄ proteklom nizu godina, ovaj tekst uopÄe nije ostario ā bezvremenski je ā kao sva dobra literatura. Može se Äak reÄi da je u danaÅ”nje vrijeme, kada je atmosfera Narodne Republike Poljske postala joÅ” moderna, dobila dodatne vrijednosti. `Big, Bigger and the Biggest` do sada je u Poljskoj doživio preko 20 izdanja. Prevedena je na strane jezike. Dugi niz godina nalazi se na listi Å”kolske lektire. Njegova ukupna naklada premaÅ”ila je milijun primjeraka. Po njoj je 1962. snimljen film u režiji Anne SokoÅowske. Ponekad se postavljala i kao kazaliÅ”na predstava (takoÄer izvan Poljske). Za kraj deÅ”ifrirajmo imena junaka ovog romana. Ika je umanjenica od Irene ā ime spisateljiÄine kÄeri. Groszek je, s druge strane, alter-ego samog Broszkiewicza, kojeg su njegovi prijatelji zvali Broszek. Ovaj par djeÄjih heroja pojavit Äe se u jednom od njegovih sljedeÄih romana (`Dugi kiÅ”ni tjedan`). Jerzy Broszkiewicz (roÄen 6. lipnja 1922. u Lavovu, preminuo 4. listopada 1993. u Krakowu - poljski prozaik, dramatiÄar, esejist i kolumnist te autor znanstvene fantastike. Godine 1940., nakon zavrÅ”ene gimnazije i glazbene Å”kole, upisuje MuziÄku akademiju u Lavovu. Tijekom njemaÄke okupacije Lavova (1941.ā1944.) bio je hranitelj uÅ”iju u Institutu za istraživanje tifusa i virusa prof. Rudolf Weigl. 1944. preselio se u KrakĆ³w. Godine 1945. napuÅ”ta studij glazbe i bavi se iskljuÄivo književnim radom. Godine 1945.ā1947. suraÄivao je s uredniÅ”tvom tjednika `Odrowanie` i Äasopisa `Teatr`. U godinama 1947-1948 bio je suurednik Äasopisa `Ruch Muzyczny`, a kasnije u godinama 1948-51 bio je urednik mjeseÄnika `Muzyka` [2]. Dugi niz godina bio je književni ravnatelj Narodnog kazaliÅ”ta u Novoj Huti. Godine 1953. pristupio je Poljskoj ujedinjenoj radniÄkoj stranci, a iste godine postao je Älan redakcije PrzeglÄ d Kulturalny. Godine 1955. odlikovan je ViteÅ”kim križem Reda Polonia Restituta [3] i medaljom 10. obljetnice Narodne Poljske [4]. Stvaranje Njegov književni rad bio je vrlo raznolik. Debitirao je 1945. u tjedniku `Odrowanie` priÄom `Monika`. Prvijenac u knjizi bio mu je roman o getu `Äekanje`, za koji je nagraÄen nagradom Krakow Land. Druga knjiga je roman o Fryderyku Chopinu `Oblik ljubavi` za koji je dobio Državnu nagradu 2. stupnja, a 1971. godine roman `Dugo i sretno` nagraÄen je nagradom CRZZ. Godine 1982. dobio je Državnu nagradu 1. stupnja za životno djelo u književnosti. Autor romana za mlade, napisanih 1960-ih i 1970-ih, od kojih su mnogi znanstveno-fantastiÄni romani. Osim toga, pisao je i drame (napisao je preko 20 kazaliÅ”nih, televizijskih i radijskih drama), zbirke kolumni, TV i filmske scenarije te publikacije o glazbi. Neke od njegovih drama realizirane su u Europi, Meksiku, Novom Zelandu i SAD-u. Ukupno su Broszkiewiczeva djela prevedena na devetnaest jezika, a ukupna naklada njegovih romana premaÅ”ila je milijun primjeraka. Pokopan u Aleji ZasÅużonych (lokacija: LXIX traka B - 2 - 2) na groblju Rakowice u Krakovu Tvrdi povez, format: 17x21 cm, 226 strana, ilustrovano, latinica. Korice kao na slikama. Unutra odlicna. Nema tragova pisanja. Kompaktna. 26032023 ktj-53
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Posveta! Ilustracije: Ordan Petlevski Biblioteka Veverica Zanimljiva priÄa s naslovnice o tri pustolovine koje su se dogodile dvoje simpatiÄne, energiÄne i inteligentne djece - Ice i Bean. Avanture, od kojih je svaka neobiÄnija od prethodne, otuda i naslov knjige. U prvoj od avantura djeca oslobaÄaju djeÄaka iz ruku opasnih otmiÄara, u drugoj pronalaze putnike i pilote aviona koji se sruÅ”io iznad pustinje Sahare, a u treÄoj spaÅ”avaju cijelu zemaljsku civilizaciju od istrebljenja. u rukama vanzemaljaca. Junaci ovog pustolovno fantastiÄnog romana takoÄer su strojevi koji misle i govore ljudskim glasom: automobil, avion, telefoni, radio. Prvi put objavljen 1961. godine, `Veliki, veÄi i najveÄi` prvi je (od osam) Broszkiewiczov roman za djecu i tinejdžere. Napisao ju je za svoju kÄer `da ima Å”to Äitati`, jer je odluÄio da tadaÅ”nja ponuda književnosti za djecu i mlade ne sadrži niÅ”ta zanimljivo. Doista, knjiga donosi novu kvalitetu ovoj ponudi. Otkida nametljivu didaktiÄnost, a svoje junake predstavlja kao samostalne mislioce, hrabre, inicijativne, pune fantazije, uÄinkovito se natjeÄuÄi s odraslima. To je pohvala za aktivan i kreativan ā i jednostavno zabavan. UnatoÄ proteklom nizu godina, ovaj tekst uopÄe nije ostario ā bezvremenski je ā kao sva dobra literatura. Može se Äak reÄi da je u danaÅ”nje vrijeme, kada je atmosfera Narodne Republike Poljske postala joÅ” moderna, dobila dodatne vrijednosti. `Big, Bigger and the Biggest` do sada je u Poljskoj doživio preko 20 izdanja. Prevedena je na strane jezike. Dugi niz godina nalazi se na listi Å”kolske lektire. Njegova ukupna naklada premaÅ”ila je milijun primjeraka. Po njoj je 1962. snimljen film u režiji Anne SokoÅowske. Ponekad se postavljala i kao kazaliÅ”na predstava (takoÄer izvan Poljske). Za kraj deÅ”ifrirajmo imena junaka ovog romana. Ika je umanjenica od Irene ā ime spisateljiÄine kÄeri. Groszek je, s druge strane, alter-ego samog Broszkiewicza, kojeg su njegovi prijatelji zvali Broszek. Ovaj par djeÄjih heroja pojavit Äe se u jednom od njegovih sljedeÄih romana (`Dugi kiÅ”ni tjedan`). Jerzy Broszkiewicz (roÄen 6. lipnja 1922. u Lavovu, preminuo 4. listopada 1993. u Krakowu - poljski prozaik, dramatiÄar, esejist i kolumnist te autor znanstvene fantastike. Godine 1940., nakon zavrÅ”ene gimnazije i glazbene Å”kole, upisuje MuziÄku akademiju u Lavovu. Tijekom njemaÄke okupacije Lavova (1941.ā1944.) bio je hranitelj uÅ”iju u Institutu za istraživanje tifusa i virusa prof. Rudolf Weigl. 1944. preselio se u KrakĆ³w. Godine 1945. napuÅ”ta studij glazbe i bavi se iskljuÄivo književnim radom. Godine 1945.ā1947. suraÄivao je s uredniÅ”tvom tjednika `Odrowanie` i Äasopisa `Teatr`. U godinama 1947-1948 bio je suurednik Äasopisa `Ruch Muzyczny`, a kasnije u godinama 1948-51 bio je urednik mjeseÄnika `Muzyka` [2]. Dugi niz godina bio je književni ravnatelj Narodnog kazaliÅ”ta u Novoj Huti. Godine 1953. pristupio je Poljskoj ujedinjenoj radniÄkoj stranci, a iste godine postao je Älan redakcije PrzeglÄ d Kulturalny. Godine 1955. odlikovan je ViteÅ”kim križem Reda Polonia Restituta [3] i medaljom 10. obljetnice Narodne Poljske [4]. Stvaranje Njegov književni rad bio je vrlo raznolik. Debitirao je 1945. u tjedniku `Odrowanie` priÄom `Monika`. Prvijenac u knjizi bio mu je roman o getu `Äekanje`, za koji je nagraÄen nagradom Krakow Land. Druga knjiga je roman o Fryderyku Chopinu `Oblik ljubavi` za koji je dobio Državnu nagradu 2. stupnja, a 1971. godine roman `Dugo i sretno` nagraÄen je nagradom CRZZ. Godine 1982. dobio je Državnu nagradu 1. stupnja za životno djelo u književnosti. Autor romana za mlade, napisanih 1960-ih i 1970-ih, od kojih su mnogi znanstveno-fantastiÄni romani. Osim toga, pisao je i drame (napisao je preko 20 kazaliÅ”nih, televizijskih i radijskih drama), zbirke kolumni, TV i filmske scenarije te publikacije o glazbi. Neke od njegovih drama realizirane su u Europi, Meksiku, Novom Zelandu i SAD-u. Ukupno su Broszkiewiczeva djela prevedena na devetnaest jezika, a ukupna naklada njegovih romana premaÅ”ila je milijun primjeraka. Pokopan u Aleji ZasÅużonych (lokacija: LXIX traka B - 2 - 2) na groblju Rakowice u Krakovu
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Bajke Ilustracije: Biserka Baratic Desanka MaksimoviÄ (Rabrovica (Divci) kod Valjeva, 16. maj 1898 ā Beograd, 11. februar 1993) bila je srpska pesnikinja, profesorka književnosti i akademik Srpske akademije nauka i umetnosti. Desanka MaksimoviÄ je bila najstarije dete oca Mihaila, uÄitelja, i majke Draginje. Mihailo je bio sin Dimitrija i Nerandže MaksimoviÄ, Nerandža-Nera je bila potomak kneza Jovana SimiÄa Bobovca.[1] Odmah posle njenog roÄenja, Mihailo MaksimoviÄ je dobio premeÅ”taj, te se porodica odselila u Brankovinu. U Brankovini je provela detinjstvo, a u Valjevu je zavrÅ”ila gimnaziju. PoÄetkom avgusta 1933. godine udala se za Sergeja Slastikova.[2] Nije imala dece. Studirala je na odeljenju za svetsku književnost, opÅ”tu istoriju i istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu. Nakon diplomiranja, Desanka MaksimoviÄ je najpre radila u ObrenovaÄkoj gimnaziji, a zatim kao suplent u TreÄoj ženskoj gimnaziji u Beogradu. U Parizu je provela godinu dana na usavrÅ”avanju kao stipendista francuske vlade. Nakon Å”to je od 3. septembra 1925. godine radila oko godinu dana u uÄiteljskoj Å”koli u Dubrovniku, preÅ”la je ponovo u Beograd gde je radila u Prvoj ženskoj realnoj gimnaziji (a danaÅ”njoj Petoj beogradskoj gimnaziji). Jedna od njenih uÄenica bila je i Mira AleÄkoviÄ, koja je takoÄe postala pesnikinja i bliska prijateljica Desanke MaksimoviÄ. PoÄetkom Drugog svetskog rata je otiÅ”la u penziju, ali se u službu vratila 1944. i u istoj Å”koli ostala do konaÄnog penzionisanja, 1953.[3] Putovala je Å”irom tadaÅ”nje Jugoslavije i imala veliki broj prijatelja meÄu piscima i pesnicima; u njih su spadali i MiloÅ” Crnjanski, Ivo AndriÄ, Gustav Krklec, Isidora SekuliÄ, Branko ÄopiÄ i mnogi drugi. Dana 17. decembra 1959. izabrana je za dopisnog Älana Srpske akademije nauka i umetnosti,[3] a 16. decembra 1965. za redovnog Älana. U Äetvrtak, 11. februara 1993. godine, u svojoj 95. godini, u Beogradu je preminula Desanka MaksimoviÄ.[3] Sahranjena je u Brankovini kod Valjeva, u porti crkve Svetih arhanÄela u okviru kulturno-istorijskog kompleksa. Književna dela Nagrada za pisca godine Spomenik pesnicima sa likom Desanke MaksimoviÄ u Valjevu Grob Desanke MaksimoviÄ u Brankovini Desanka MaksimoviÄ je bila pesnik, pripovedaÄ, romansijer, pisac za decu, a povremeno se bavila i prevoÄenjem, mahom poezije, sa ruskog, slovenaÄkog, bugarskog i francuskog jezika. Objavila je oko pedeset knjiga poezije, pesama i proze za decu i omladinu, pripovedaÄke, romansijerske i putopisne proze. Svoje prve pesme je objavila 1920. godine u Äasopisu āMisaoā. Njena poezija je i ljubavna i rodoljubiva, i poletna, i mladalaÄka, i ozbiljna i oseÄajna. Neke od njenih najpopularnijih pesama su: āPredoseÄanjeā, āStrepnjaā, āProleÄna pesmaā, āOpomenaā, āNa buriā, āTražim pomilovanjeā i āPokoÅ”ena livadaā.[4] ÄuvÅ”i za streljanje Äaka u Kragujevcu 21. oktobra 1941, pesnikinja je napisala jednu od svojih najpoznatijih pesama āKrvava bajkaā[5] ā pesmu koja svedoÄi o teroru okupatora nad nedužnim narodom u Drugom svetskom ratu.[6] Pesma je objavljena tek posle rata. Zbog jedne od njenih rodoljubiih pesma, neobjavljena pesma āU ropstvuā, bila je i zatvarana.[7] NajznaÄajnija dela Desanke MaksimoviÄ su: Pesme (1924) Vrt detinjstva, pesme (1927) Zeleni vitez, pesme (1930) Ludilo srca, pripovetke (1931) Srce lutke spavaljke i druge priÄe za decu (1931, 1943) Gozba na livadi, pesme (1932) Kako oni žive, priÄe (1935) Nove pesme (1936) Raspevane priÄe (1938) Zagonetke lake za prvake Äake (sa Jovankom HrvaÄanin, 1942) Å arena torbica, deÄje pesme (1943) Paukova ljuljaÅ”ka (1943) OsloboÄenje Cvete AndriÄ, poema (1945) Pesnik i zaviÄaj, pesme (1945) Otadžbina u prvomajskoj povorci, poema (1949) Samoglasnici A, E, I, O, U (1949) Otadžbino, tu sam (1951) StraÅ”na igra, priÄe (1950) Vetrova uspavanka (1953) Otvoren prozor, roman (1954) Ko je veÄi, pesme (1955) Miris zemlje, izabrane pesme (1955) Bajka o KratkoveÄnoj (1957) Ako je verovati mojoj baki, priÄe (1959) Å umska ljuljaÅ”ka, pesme (1959) Zarobljenik snova (1960) Govori tiho, pesme (1961) Äudo u polju, pesme (1961) Medvedova ženidba, pesme (1961) ProleÄni sastanak (1961) SunÄevi podanici, pesme (1962) Patuljkova tajna, priÄe (1963) Ptice na Äesmi, pesme (1963) Tražim pomilovanje, lirska diskusija s DuÅ”anovim zakonikom (1964) Bela vrana, pesme (1964) Ose maÄioniÄari, pesme (1964) HoÄu da se radujem, priÄe (1965) ÄaÄko srce (1966) Izvolite na izložbu dece slikara (1966) Zlatni leptir (1967) PradevojÄica, roman (1970) Na Å”esnaesti roÄendan, pesme (1970) Praznici putovanja, putopisi (1972) Nemam viÅ”e vremena, pesme (1973) Letopis Perunovih potomaka, pesme (1976) Pesme iz NorveÅ”ke (1976) Bajke za decu (1977) NiÄija zemlja (1979) Vetrova uspavanka, pesme za decu (1983) MeÄaÅ”i seÄanja, pesme (1983) Slovo o ljubavi, pesme (1983) PamtiÄu sve (1989) Slavuj na grobu (haiku pesme, 1990) Nebeski razboj (1991) Ozon zaviÄaja (1991) Zovina svirala (1992) Poezija NajÄeÅ”Äi motiv u poeziji Desanke MaksimoviÄ je bila ljubav, i njena reÄ, odnos prema svetu i filozofija su i sami bili pesniÄke prirode. Njena poezija je odlikovana Äitavim obiljem novih aliteracija i rima.[3] Njeno osnovno pesniÄko geslo je bilo da poezija treba da bude razumljiva, jasna, iskrena, otvorena prema Äoveku i životu. Mnoge njene pesme predstavljaju poziv ljudima da budu dobri, plemeniti, ponositi, postojani, da poÅ”tuju ljude drugaÄijih uverenja i naÄela, miÅ”ljenja, boja i vera, i da budu strogi prema svojim manama kao i prema tuÄim. Od svih vrednosti u životu ona je kroz svoje pesme posebno isticala slobodu, odanost, hrabrost, dobrotu i nekoristoljublje. U kasnijem periodu života, lirika Desanke MaksimoviÄ je dobila neÅ”to smireniji i tiÅ”i duh. Njena poezija, pripovetke, romani, knjige za decu prevoÄeni su na mnoge jezike, a njene pojedine pesme nalaze se u antologijama poezije. Priznanja Desanka MaksimoviÄ je dobila veliki broj književnih nagrada, a meÄu njima i Vukovu (1974), NjegoÅ”evu (1984), nagradu AVNOJ-a (1970), Sedmojulska nagrada (1964), Zmajeva nagrada (1958 i 1973), nagrada āMlado pokoljenjeā (1959). Izabrana je i za poÄasnog graÄanina Valjeva. Prvo priznanje dobila je 1925. godine nagradom za pesmu āStrepnjaā na konkursu Äasopisa āMisaoā. Godine 1985. renovirana je osnovna Å”kola u Brankovini, koju je pohaÄala Desanka MaksimoviÄ i gde je njen otac bio uÄitelj. Ova Å”kola je nazvana āDesankina Å”kolaā, kako ju je narod tokom vremena prozvao. Godine 1988. odlikovana je nagradom āZlatni venacā makedonskih VeÄeri poezije u Strugi u saradnji sa Uneskom.[8] Nagrada se dodeljuje jednom pesniku godiÅ”nje za celokupan životni rad. Maja 1968. odlikovana je Ordenom Republike sa zlatnim vencem.[9] U Valjevu je, joÅ” za njenog života, podignut spomenik Desanki MaksimoviÄ. Ovaj spomenik je otkrio Matija BeÄkoviÄ 27. oktobra 1990. godine.[10] Pesnikinja je malo negodovala zbog ovog Äina, ali su je ubedili da je to samo spomenik poeziji sa njenim likom. Dana 12. februara 1993. Vlada Srbije je donela odluku da se njeno ime i delo trajno obeleži osnivanjem Zadužbine Desanke MaksimoviÄ koja dodeljuje nagradu āDesanka MaksimoviÄā. Odluka Vlade je realizovana inicijativom Ministarstva za kulturu Srbije da Narodna biblioteka bude osnivaÄ i nosilac te institucije.[11] Zadužbina je osnovana 19. marta 1993. OsnivaÄkim aktom i Statutom naznaÄava se da zadužbina treba da āstvori uslove za trajno oÄuvanje i negovanje uspomene na Desanku MaksimoviÄ, jednog od najveÄih pesnika srpskog jezika 20. vekaā. Povodom stogodiÅ”njice njenog roÄenja, Uneskov slovenski projekat proglasio je Desanku MaksimoviÄ za liÄnost kulture u 1998. godini[12] Dana 23. avgusta 2007. otkriven je spomenik Desanki MaksimoviÄ u Beogradu u TaÅ”majdanskom parku.[13] U selu BogoÅ”tica kod Krupnja 2013. godine otvoren je Dom srpske poezije āDesanka MaskimoviÄā u sastavu novoizgraÄenog Manastira Svete TrojeruÄice Hilandarske.
Biblioteka Vjeverica Prvo izdanje, ilustracije Ordan Petlevski. Spolja kao na slikama, unutra dobro oÄuvano. Autor - osoba Vitez, Grigor, 1911-1966 = Vitez, Grigor, 1911-1966 Naslov Igra se nastavlja / Grigor Vitez ; [ilustrirao Ordan Petlevski] Vrsta graÄe poezija Ciljna grupa Å”kolski, 9-14 godina (P) Jezik hrvatski Godina 1967 Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Mladost, 1967 FiziÄki opis 107 str. : ilustr. ; 21 cm Drugi autori - osoba Petlevski, Ordan Zbirka ĒBiblioteka ĒVjeverica Napomene BiljeÅ”ka o piscu: str. 103 Grigor Vitez, pravim imenom Grigorije Vitez, (Kosovac kraj OkuÄana, 15. veljaÄe 1911. ā Zagreb, 23. studenoga 1966), bio je hrvatski i srpski pjesnik, djeÄji pisac i prevoditelj. Smatra se zaÄetnikom moderne hrvatske književnosti za djecu. Autor je brojnih pjesama i priÄa namijenjenima djeci, te je autor i mnogobrojnih Älanaka u Äasopisima. Djeca se kroz svoje Å”kolovanje mogu Äesto susresti s djelima Grigora Viteza jer se ona Äesto nalaze u Å”kolskim Äitankama.[10][11] Grigor Vitez dobitnik je Zlatne ptice, posebnog priznanja za vrhunska dostignuÄa u književnosti za djecu. Grigor Vitez rodio se 15. veljaÄe 1911. godine pod imenom Grigorije u obitelji srpskoga podrijetla, kao dijete Ane i Teodora Viteza. O svojem je obiteljskom podrijetlu pisao u knjizi Ahmeta HromadžiÄa āDjeÄji pisci o sebiā. Majka Grigora Viteza prezivala se MilosavljeviÄ, a njezini su preci doÅ”li u Slavoniju iz Bosne krajem 17. stoljeÄa. S oÄeve strane preci su doÅ”li iz sjeverne Dalmacije, iz Ravnih kotara ili Bukovice, a nosili su prezime Alavanja. Jedan od Alavanja koji je doÅ”ao u okuÄanski kraj od Marije Terezije dobio je poÄasni naslov viteza, i to je kasnije uzeto kao prezime. Djetinjstvo, obrazovanje i posao uÄitelja Odrastao je u tipiÄnom slavonskom multietniÄkom selu. Njegova obitelj bila je mnogoÄlana i bavili su se zemljoradnjom. Imao je dva starija brata (Joco i Savo) i jednog mlaÄeg (Pero). Bez oca je ostao kao predÅ”kolarac, pred poÄetak Prvog svjetskog rata. Osnovnu Å”kolu zavrÅ”io je u OkuÄanima, a gimnaziju u Novoj GradiÅ”ki. Prve dvije pjesme napisao je kao maturant. Krajem 20-ih godina 20. stoljeÄa, upisao je uÄiteljsku Å”kolu u Pakracu, nakon koje je stekao zvanje uÄitelja. Prvo radno mjesto kao uÄitelj imao je u selu Slobodna Vlast pokraj Äakova, nakon Äega dobiva premjeÅ”taj u VoÄin, gdje upoznaje svoju suprugu Elizabetu Perlik, te se tu i vjenÄavaju. Drugi svjetski rat i razdoblje do smrti PoÄetkom Drugog svjetskog rata, dobiva premjeÅ”taj u Gornji Vakuf, a nakon toga u Golince pokraj Donjeg Miholjca. Nedugo zatim, pridružuje se partizanima, kojima je vodio uÄiteljske teÄajeve, kako bi bili educirani nakon rata predavati u Å”kolama. Poslije rata radio je u Ministarstvu prosvjete u Zagrebu, te kao urednik u izdavaÄkoj kuÄi Mladost. Godine 1957. pokreÄe knjižnicu āVjevericaā, u okviru koje je objavljeno oko 500 naslova za djecu. Tijekom 50-ih godina 20. stoljeÄa bio je tajnik DruÅ”tva književnika Hrvatske. 60-ih godina 20. stoljeÄa zdravstveno stanje mu se naglo pogorÅ”alo. Kralježnica mu je bila nepovratno oÅ”teÄena. I pokraj toga, stvarao je prikovan za krevet. Umro je 23. studenoga 1966. godine, a pokopan je u rodnom Kosovcu. StvaralaÅ”tvo Pisao je poeziju za djecu i odrasle (Sto vukova, Kad bi drveÄe hodalo, Gdje priÄe rastu), a prevodio je s ruskog, francuskog i slovenskog jezika. Njegovom poezijom dominiraju jednostavne i neposredne lirske slike u tradiciji poetskog izraza DobriÅ”e CesariÄa. Stihovi skladni i muzikalni, a svojim je pjesmama zbog aktualnosti i duhovitih poanti osvojio Å”iroki krug Äitatelja. Objavio je nekoliko poetskih zbirki meÄu kojima se istiÄu: Pjesme, Naoružane ruže, Povjerenje života i Kao liÅ”Äe i trava. Njegove pjesme prevoÄene su na gotovo sve europske jezike. Neke od njegovih knjiga ilustrirao je poznati hrvatski ilustrator Ivan AntolÄiÄ. Postoji Nagrada āGrigor Vitezā koja se od 1967. godine dodjeljuje piscu i ilustratoru najbolje knjige za djecu u godiÅ”njoj produkciji. Djela San boraca u zoru, Nakl. Navod Hrvatske, Zagreb, 1948. Pjesme, Zora Državno izdavaÄko poduzeÄe Hrvatske, Zagreb, 1950. Naoružane ruže, Kultura, Zagreb, 1955. Vesele zamke, Mladost, Zagreb, 1955. Prepelica, Prosvjeta, Zagreb, 1956. Lirika o Slavoniji, urednik, Slavonija danas, Osijek, 1956. Povjerenje životu, Narodna prosvjeta, Sarajevo, 1957. Sto vukova, i druge pjesme za djecu, āSvjetlostā, Sarajevo, 1957. (1987; 1990) Perzijske bajke, Mladost, Zagreb, 1958. Kad bi drveÄe hodalo, Mladost, Zagreb, 1959. (1990; Mozaik knjiga, 2015) Kao liÅ”Äe i trava: pjesme, Matica hrvatska, Zagreb, 1960. Maksimir, Mladost, Zagreb, 1960. Iza brda plava: izbor pjesama za djecu, Matica hrvatska, Zagreb, 1961. Hvatajte lopova, āSvjetlostā, Sarajevo, 1964. Gdje priÄe rastu, Mladost, Zagreb, 1965. (1978) Zekina kuÄa, Mladost, Zagreb, 1965. Nevidljive ptice, Mozaik knjiga, 2002. MG61 (N)
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Ilustracije: Djuro Seder Luise, devetogodiÅ”njakinja i priliÄno drska, mora provesti ljeto daleko od BeÄa u kuÄi za odmor. Tamo se zaÄudi kad upozna dobru Lotte iz MĆ¼nchena: Zato Å”to izgleda baÅ” kao ona! Djevojke odluÄuju doÄi do dna tajne njihove sliÄnosti i bez daljnjeg mijenjati uloge: Luise se vraÄa u MĆ¼nchen kao Lotte, Lotte u BeÄ kao Luise. Imaju pametan plan u svojoj prtljazi. Emil Erih Kestner (Drezden, 23. februar 1899 - Minhen, 29. jul 1974) je bio nemaÄki autor, pesnik, scenarista i satiriÄar[1], poznat pre svega po svojim Å”aljivim, druÅ”tveno oÅ”trim pesmama i po knjigama za decu, ukljuÄujuÄi Emila i detektive. MeÄunarodnu nagradu Hans Kristijan Andersen dobio je 1960. godine za autobiografiju Als ich ein kleiner Junge war (When I Was a Little Boy). Äetiri puta je nominovan za Nobelovu nagradu za književnost. Drezden 1899 - 1919 Rodno mesto - spomen ploÄa Kastner je roÄen u Drezdenu, u Saksoniji, a odrastao je u ulici KƶnigsbrĆ¼cker StraĆe. U blizini je naknadno otvoren muzej Erih Kastner u vili Augustin koja je pripadala Kastnerovom ujaku Franzu Augustinu. [4] Kastnerov otac, Emil Rikard Kastner, bio je majstor sedlar. [5] Njegova majka, Ida Amalia (roÄena Augustin), bila je sluÅ”kinja, ali u tridesetim godinama se Å”kolovala za frizera kako bi dopunjavala prihode svog supruga. Kastner je imao posebno blizak odnos sa majkom. Kada je živeo u Lajpcigu i Berlinu, gotovo svakodnevno joj je pisao priliÄno intimna pisma i razglednice, a prepotentne majke redovno se pojavljuju u njegovim spisima. Govorilo se da je otac Eriha Kastnera bio porodiÄni jevrejski lekar Emil Cimerman (1864 - 1953.), ali ove glasine nikada nisu potkrepljene. [6] Kastner je o svom detinjstvu pisao u svojoj autobiografiji Als ich ein kleiner Junge war 1957, (Kad sam bio mali deÄak). Prema Kastneru, on nije patio od toga Å”to je bio jedinac, imao je mnogo prijatelja i nije bio usamljen. Kastner je 1913. godine iÅ”ao u uÄiteljsku Å”kolu u Drezdenu. MeÄutim, odustao je 1916. malo pre polaganja ispita koji bi ga kvalifikovali za predavanje u državnim Å”kolama. Pozvan je u Kraljevsku saksonsku vojsku 1917. godine i bio je obuÄavan u teÅ”koj artiljerijskoj jedinici u Drezdenu. Kastner nije poslat na front, ali brutalnost vojne obuke koju je proÅ”ao i smrt savremenika koje je doživeo snažno su uticali na njegov kasniji antimilitarizam. Nemilosrdno buÅ”enje kojem je podvrgnut njegov narednik sa buÅ”ilicom takoÄe je izazvalo doživotno stanje srca. Kastner to prikazuje u svojoj pesmi Narednik Vaurich. Po zavrÅ”etku rata, Kastner se vratio u Å”kolu i položio Abitur ispit sa odlikovanjem, stiÄuÄi stipendiju od grada Drezdena. Lajpcig 1919 - 1927 U jesen 1919, Kastner se upisao na Univerzitet u Lajpcigu da studira istoriju, filozofiju, germanistiku i pozoriÅ”te. Studije su ga odvele u Rostok i Berlin, a 1925. je doktorirao na tezi o Fridrihu Velikom i nemaÄkoj književnosti. Studije je platio radeÄi kao novinar i kritiÄar u novinama Neue Leipziger Zeitung. MeÄutim, njegove sve kritiÄnije kritike i āneozbiljnaā objava njegove erotske pesme `Abendlied des Kammervirtuosen` (VeÄernja pesma komornog virtuoza) sa ilustracijama Eriha Osera doveli su do njegove smene 1927. godine. Iste godine se preselio u Berlin, iako je nastavio da piÅ”e za Neue Leipziger Zeitung pod pseudonimom āBerthold Burgerā (Bert Citizen) kao slobodni dopisnik. Kasner je kasnije koristio nekoliko drugih pseudonima, ukljuÄujuÄi `Melkjor Kurc` (Melchior Kurtz), `Piter Flint` (Peter Flint), i `Robert Nojner` (Robert Neuner).[3] Berlin 1927 - 1933 Kastnerove godine u Berlinu, od 1927. do kraja Vajmarske republike 1933, bile su mu najproduktivnije. Objavljivao je pesme, novinske kolumne, Älanke i kritike u mnogim važnim berlinskim Äasopisima. Redovno je pisao u dnevnim listovima kao Å”to su Berliner Tageblatt i Vossische Zeitung, kao i u Die WeltbĆ¼hne. Hans Sarkowicz i Franz Josef Gƶrtz, urednici njegovih kompletnih dela (1998), navode preko 350 Älanaka napisanih izmeÄu 1923. i 1933. godine, ali on je morao napisati i viÅ”e, jer se zna da su mnogi tekstovi izgubljeni kada je Kastnerov stan izgoreo tokom bombardovanje u februaru 1944. Kastner je objavio svoju prvu knjigu pesama, Herz auf Taille 1928. godine, a do 1933. godine objavio je joÅ” tri zbirke. Njegov His Gebrauchslyrik (Tekst za svakodnevnu upotrebu) uÄinio ga je jednom od vodeÄih figura pokreta Nova stvarnost, koji se usredsredio na upotrebu trezvenog, udaljenog i objektivnog stila za zasiÄenje savremenog druÅ”tva. U jesen 1928. objavio je svoju najpoznatiju knjigu za decu Emil i detektivi, koju je ilustrovao Valter Trier. Vlasnica izdavaÄke kuÄe WeltbĆ¼hne, Edit Jakobsen, predložila je Kestneru da napiÅ”e detektivsku priÄu. Knjiga je prodata u dva miliona primeraka samo u NemaÄkoj i od tada je prevedena na 59 jezika. Roman je bio neobiÄan po tome Å”to je, za razliku od veÄine deÄje književnosti tog perioda, smeÅ”ten u savremeni Berlin, a ne u svet bajki. Kastner se takoÄe uzdržao od otvorenog moraliziranja, puÅ”tajuÄi da postupci likova govore sami za sebe.[1] Njegov nastavak, Emil und die Drei Zwillinge (Emil i tri blizanca) objavljen 1933. godine, odvija se na obalama Baltika. Knjige o Emilu su uticate na stvaranje drugih knjiga u ponžanru literature o deÄijim detektivima. Emil i detektivi adaptiran je za scenu pet puta, od Äega je tri puta u NemaÄkoj i po jednom u Velikoj Britaniji i Americi.[3] Kastner je ovaj uspeh nastavio sa joÅ” PĆ¼nktchen und Anton (1931) i Das fliegende Klassenzimmer (1933). Ilustracije Valtera Triera znaÄajno su doprinele ogromnoj popularnosti knjiga. Das fliegende Klassenzimmer (LeteÄi razred) je nekoliko puta prilagoÄen za scenu: 1954, 1973. i 2003. godine.[3] Godine 1932. Kastner je napisao Der 35. Mai (35. maj), koja je smeÅ”tena u fantastiÄnu zemlju u koju se ulazi kroz garderobu i ukljuÄuje futuristiÄke karakteristike poput mobilnih telefona. Filmska verzija Gerharda Lamprechta Emila i detektivia (1931) postigla je veliki uspeh. Kastner je, meÄutim, bio nezadovoljan scenarijem, a to ga je dovelo do toga da postane scenarista za filmske studije Babelsberg. Kastnerov jedini roman za odrasle Fabian, objavljen je 1931. godine. Kastner je u njega ukljuÄio brze rezove i montaže, u pokuÅ”aju da oponaÅ”a filmski stil. Fabian, nezaposleni književni struÄnjak, doživljava užurbano brz tempo kao i propast Vajmarske Republike . Od 1927. do 1931. godine, Kastner je živeo u ulici Prager StraĆe 17 (danas blizu br. 12) u Berlinu u Vilmerzdorfu, a nakon toga, do februara 1945. godine, u ulici RoscherstraĆee 16 u Berlinu - Å arlotenburg. Berlin 1933 - 1945 Kastner je bio pacifista i pisao je za decu zbog svoje vere u regenerativne moÄi mladosti. Bio je protivnik nacistiÄkog režima i bio je jedan od potpisnika Hitnog poziva na jedinstvo. MeÄutim, za razliku od mnogih drugih autora koji kritikuju diktaturu, Kastner nije otiÅ”ao u egzil. Nakon dolaska nacista na vlast, posetio je Merano i Å vajcarsku i sastao se sa prognanim piscima, ali ipak se vratio u Berlin, tvrdeÄi da Äe tamo moÄi bolje da beleži dogaÄaje. Verovatno je i on želeo da izbegne napuÅ”tanje majke. Njegov `Neophodan odgovor na suviÅ”na pitanja` (Notwendige Antwort auf Ć¼berflĆ¼ssige Fragen) u Kurz und BĆ¼ndig objaÅ”njava Kastnerov stav: `ŠŠ° ŃŠ°Š¼ ŠŠµŠ¼Š°Ń ŠøŠ· ŠŃŠµŠ·Š“ŠµŠ½Š° Ń Š”Š°ŠŗŃŠ¾Š½ŠøŃŠø ŠŃŠ°ŃŠ±ŠøŠ½Š° Š¼Šµ Š½Šµ ŠæŃŃŃŠ° ŠŠ° ŃŠ°Š¼ ŠæŠ¾ŠæŃŃ Š“ŃŠ²ŠµŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ ŃŠ·Š³Š¾ŃŠµŠ½Š¾ Ń ŠŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠ¾Ń ŠŠµŃŠ¾Š²Š°ŃŠ½Š¾ ŃŠµ Šø ŃŠ°Š¼Š¾ ŃŠ²ŠµŠ½ŃŃŠø.` Gestapo je nekoliko puta ispitivao Kastnera, nacionalna unija pisaca ga je proterala, a nacisti su spaljivali njegove knjige kao āsuprotne nemaÄkom duhuā tokom spaljivanja knjiga 10. maja 1933, na podsticaj Jozefa Gebelsa. Kastner je liÄno prisustvovao dogaÄaju i kasnije o njemu pisao. Odbijeno mu je Älanstvo u novoj uniji nacionalnih pisaca pod kontrolom nacista, Reichsverband deutscher Schriftsteller (RDS), zbog onoga Å”to su njeni zvaniÄnici nazivali ākulturno boljÅ”eviÄkim stavom u svojim delima pre 1933.ā Tokom TreÄeg rajha, Kastner je objavio apolitiÄne romane poput Drei MƤnner im Schnee (Tri Äoveka u snegu) 1934. godine u Å vajcarskoj. 1942. dobio je posebno izuzeÄe za pisanje scenarija za film MĆ¼nchhausen, koristeÄi pseudonim Berthold Burger. Film je bio prestižni projekat Ufa studija za proslavu dvadeset i pete godiÅ”njice njegovog osnivanja, preduzeÄa koje je podržao Gebels. 1944. godine Kastnerov dom u Berlinu uniÅ”ten je tokom bombardiranja. PoÄetkom 1945. godine, on i drugi pretvarali su se da moraju putovati u seosku zajednicu Mayrhofen u Tirolu radi snimanja lokacije za (nepostojeÄi) film Das falsche Gesicht (PogreÅ”no lice). Stvarna svrha putovanja bila je izbegavanje konaÄnog sovjetskog napada na Berlin. Kastner je takoÄe dobio upozorenje da su SS planirali da ubiju njega i druge nacistiÄke protivnike pre dolaska Sovjeta. [7] Bio je u Mayrhofen-u kada se rat zavrÅ”io. O ovom periodu pisao je u dnevniku objavljenom 1961. godine pod naslovom Notabene 45. Drugo izdanje, bliže Kastnerovim originalnim beleÅ”kama, objavljeno je 2006. godine pod naslovom Das Blaue Buch (Plava knjiga). Kestner i bombardovanje Drezdena U svom dnevniku za 1945. godinu, objavljenom mnogo godina kasnije, Kastner opisuje svoj Å”ok dolaskom u Drezden ubrzo nakon bombardovanja Drezdena u Drugom svetskom ratu u februaru 1945. godine i pronalazeÄi grad kao gomilu ruÅ”evina u kojima nije mogao prepoznati nijednu ulicu ili znamenitosti meÄu kojima je proveo detinjstvo i mladost. Njegova autobiografija Als ich ein kleiner Junge war zapoÄinje jadikovkom za Drezdenom (citirano prema engleskom prevodu, When I Was a Little Boy): `Š Š¾ŃŠµŠ½ ŃŠ°Š¼ Ń Š½Š°ŃŠ»ŠµŠæŃŠµŠ¼ Š³ŃŠ°Š“Ń Š½Š° ŃŠ²ŠµŃŃ. Š§Š°Šŗ Šø Š°ŠŗŠ¾ ŃŠµ ŃŠ²Š¾Ń Š¾ŃŠ°Ń, Š“ŠµŃŠµ, Š±ŠøŠ¾ Š½Š°ŃŠ±Š¾Š³Š°ŃŠøŃŠø ŃŠ¾Š²ŠµŠŗ Š½Š° ŃŠ²ŠµŃŃ, Š½Šµ Š±Šø Š¼Š¾Š³Š°Š¾ Š“Š° ŃŠµ Š¾Š“Š²ŠµŠ“Šµ Š“Š° Š³Š° Š²ŠøŠ“ŠøŃ, ŃŠµŃ Š¾Š½Š¾ Š²ŠøŃŠµ Š½Šµ ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ŃŠø. . . . ŠŠ° Ń ŠøŃŠ°Š“Ń Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŠøŠ·Š³ŃŠ°ŃŠµŠ½Š° ŃŠµ ŃŠµŠ½Š° Š»ŠµŠæŠ¾ŃŠ°, Š·Š° ŃŠµŠ“Š½Ń Š½Š¾Ń ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠæŃŠ½Š¾ ŃŠ½ŠøŃŃŠµŠ½Š°`. Minhen 1945 - 1974 Po zavrÅ”etku rata, Kastner se preselio u Minhen, gde je postao urednik kulturne rubrike za Neue Zeitung i izdavaÄ Pinguin-a, Äasopisa za decu i mlade. TakoÄe je bio aktivan u književnim kabareima, u produkcijama u Schaubude (1945ā1948) i Die kleine Freiheit (posle 1951), kao i na radiju. Tokom ovog vremena napisao je brojne skeÄeve, pesme, audio predstave, govore i eseje o nacionalsocijalizmu, ratnim godinama i surovoj stvarnosti života u posleratnoj NemaÄkoj. MeÄu njima su najzapaženija Marschlied 1945 (MarÅ” 1945) i Deutsches Ringelspiel. TakoÄe je nastavio da piÅ”e knjige za decu, ukljuÄujuÄi Die Konferenz der Tiere (Konferencija o životinjama), pacifistiÄka satira u kojoj se svetske životinje udružuju kako bi uspeÅ”no naterale ljude da se razoružaju i sklope mir. Od ove slikovnice napravljen je animirani film autora Kurta Linda. Kastner je takoÄe obnovio saradnju sa Edmundom Nikom kojeg je upoznao u Lajpcigu 1929. godine, kada je Nik, tadaÅ”nji Å”ef muziÄkog odseka na Radio Silesia, napisao muziku za Kastnerovu radio predstavu Leben in dieser Zeit. Nik, sada muziÄki direktor u Schaubude, uglazbio je viÅ”e od 60 Kastnerovih pesama. Kastnerov optimizam u neposrednoj posleratnoj eri ustupio je mesto rezignaciji, jer su Nemci na Zapadu pokuÅ”ali da normalizuju svoj život nakon ekonomskih reformi ranih 1950-ih i poslediÄnog āekonomskog Äudaā (Wirtschaftswunder). Dodatno se razoÄarao kad je kancelar Konrad Adenauer remilitarizovao Zapadnu NemaÄku, uÄinio je Älanicom NATO- a i preusmerio je u moguÄi vojni sukob sa VarÅ”avskim paktom. Kastner je ostao pacifista i govorio je u antimilitaristiÄkom (Ostermarsch) demonstracijama protiv stacioniranja nuklearnog oružja u Zapadnoj NemaÄkoj. Kasnije je takoÄe zauzeo stav protiv rata u Vijetnamu. Kastner je poÄeo sve manje da objavljuje, delom i zbog sve veÄeg alkoholizma. Nije se pridružio nijednom od posleratnih književnih pokreta u Zapadnoj NemaÄkoj, a pedesetih i Å”ezdesetih godina 20. veka postao je doživljavan uglavnom kao autor knjiga za decu. Njegov roman Fabian adaptiran je u film 1980. godine, kao i nekoliko knjiga njegovih nastavaka. Najpopularnije od ovih adaptacija bile su dve ameriÄke verzije Zamka za roditelje, napravljene 1961. i 1998, a zasnovane na njegovom romanu Das doppelte Lottchen (Loti i Lisa). Kastner je 1960. godine dobio nagradu Hans Kristijan Andersen za Als ich ein kleiner Junge war, njegovu autobiografiju. Engleski prevod Florence i Isabel McHugh, objavljen kao When I Was a Little Boy 1959. godine, osvojio je ameriÄki nagradu `Luis Kerol` 1961. godine. Erih Kastner (levo) u Engleska baÅ”ta, Minhen, 1968 Kastner je dobio joÅ” nekoliko nagrada, ukljuÄujuÄi NemaÄku filmsku nagradu za najbolji scenario za nemaÄku filmsku verziju Das doppelte Lottchen1951, književnu nagradu grada Minhena 1956, i nagradu Georg Bihner 1957. Vlada Zapadne NemaÄke nagradila je Kastnera svojim redom za zasluge, Bundesverdienstkreuz-om (Savezni krst za zasluge), 1959. godine. Godine 1968. dobio je `Lessing-Ring` zajedno sa književnom nagradom nemaÄkog masonskog reda. Kastner je 1951. izabran za predsednika PEN centra zapadne NemaÄke i na toj funkciji je ostao do 1961. godine. 1965. postao je emeritus predsednik. TakoÄe je imao kljuÄnu ulogu u osnivanju MeÄunarodne deÄje biblioteke (Internationale Jugendbibliothek), u Minhenu. 1953. bio je osnivaÄ (IBBY - International Board on Books for Young People) MeÄunarodnog odbora za knjige za mlade.[3] Kastner se nikada nije oženio. Poslednje dve knjige za decu Der kleine Mann i Der kleine Mann und die kleine Miss napisao je za svog sina Tomasa Kastnera, roÄenog 1957. godine. Kastner je Äesto Äitao iz svojih dela. Dvadesetih godina 20. veka snimio je neke od svojih pesama socijalne kritike, a u nekim filmovima prema njegovim knjigama nastupio je kao pripovedaÄ, kao i za prvu audio produkciju PĆ¼nktchen und Anton. Ostali snimci za `Deutsche Grammophon` ukljuÄuju pesme, epigrame i njegovu verziju narodne priÄe Til OjlenÅ”pigel. Äitao je i u pozoriÅ”tima, poput PozoriÅ”ta Kivije u Minhenu, i za radio, za koji je Äitao Als ich ein kleiner Junge war i druga dela. Kastner je umro od raka jednjaka 29. jula 1974. u bolnici Neuperlach u Minhenu. Sahranjen je na groblju Svetog ÄorÄa u minhenskom okrugu Bogenhausen. Ubrzo nakon njegove smrti, Bavarska akademija umetnosti osnovala je književnu nagradu u njegovo ime. Po njemu je nazvan asteroid 12318 Kastner. [8] Bibliografija Spisak njegovih dela pod nemaÄkim naslovima, poreÄani prema datumima objavljivanja u NemaÄkoj: Weihnachtslied, chemisch gereinigt, 1927. Herz auf Taille, 1928. Emil und die Detektive, 1929. (Emil i detektivi) LƤrm im Spiegel, 1929. Ein Mann gibt Auskunft, 1930. PĆ¼nktchen und Anton 1931. (TonÄek i ToÄkica) Der 35. Ma, 1931. (35. maj, ili Konradova vožnja do južnih mora) Fabian. Die Geschichte eines Moralisten, 1932. (Fabian, PriÄa o moralisti) Gesang zwischen den StĆ¼hlen, 1932. Emil und die Drei Zwillinge 1933. (Emil i tri blizanca) Das fliegende Klassenzimmer, 1933. (LeteÄi razred) Drei MƤnner im Schnee, 1934. (Tri Äoveka u snegu) Die verschwundene Miniatur, 1935. (Nestala minijatura) Doktor Erich KƤstners Lyrische Hausapotheke, 1936. (Sanduk za lirsku medicinu doktora Eriha Kastnera) Georg und die ZwischenfƤlle, (zvani Der kleine Grenzverkehr), 1938. (SalcburÅ”ka komedija) Das doppelte Lottchenn, 1949. (Bliznakinje ili Dvostruka Loti) Die Konferenz der Tiere, 1949. (Kongres životinja) Die 13 Monate, 1955. Als ich ein kleiner Junge war, 1957. (Kad sam bio mali deÄak) Das Schwein beim Friseur, 1963. Der kleine Mann, 1963. (Mali Äovek) Der kleine Mann und die kleine Miss, 1967. (Mali Äovek i mala gospoÄica) Mein Onkel Franz, 1969. Silvia List (urednik): Das groĆe Erich KƤstner Buch, sa uvodom Hermana Kestena, 2002.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Ilustracije: W. Trier Naslovna Raul Goldoni Emil Erih Kestner (Drezden, 23. februar 1899 - Minhen, 29. jul 1974) je bio nemaÄki autor, pesnik, scenarista i satiriÄar[1], poznat pre svega po svojim Å”aljivim, druÅ”tveno oÅ”trim pesmama i po knjigama za decu, ukljuÄujuÄi Emila i detektive. MeÄunarodnu nagradu Hans Kristijan Andersen dobio je 1960. godine za autobiografiju Als ich ein kleiner Junge war (When I Was a Little Boy). Äetiri puta je nominovan za Nobelovu nagradu za književnost. Drezden 1899 - 1919 Rodno mesto - spomen ploÄa Kastner je roÄen u Drezdenu, u Saksoniji, a odrastao je u ulici KƶnigsbrĆ¼cker StraĆe. U blizini je naknadno otvoren muzej Erih Kastner u vili Augustin koja je pripadala Kastnerovom ujaku Franzu Augustinu. [4] Kastnerov otac, Emil Rikard Kastner, bio je majstor sedlar. [5] Njegova majka, Ida Amalia (roÄena Augustin), bila je sluÅ”kinja, ali u tridesetim godinama se Å”kolovala za frizera kako bi dopunjavala prihode svog supruga. Kastner je imao posebno blizak odnos sa majkom. Kada je živeo u Lajpcigu i Berlinu, gotovo svakodnevno joj je pisao priliÄno intimna pisma i razglednice, a prepotentne majke redovno se pojavljuju u njegovim spisima. Govorilo se da je otac Eriha Kastnera bio porodiÄni jevrejski lekar Emil Cimerman (1864 - 1953.), ali ove glasine nikada nisu potkrepljene. [6] Kastner je o svom detinjstvu pisao u svojoj autobiografiji Als ich ein kleiner Junge war 1957, (Kad sam bio mali deÄak). Prema Kastneru, on nije patio od toga Å”to je bio jedinac, imao je mnogo prijatelja i nije bio usamljen. Kastner je 1913. godine iÅ”ao u uÄiteljsku Å”kolu u Drezdenu. MeÄutim, odustao je 1916. malo pre polaganja ispita koji bi ga kvalifikovali za predavanje u državnim Å”kolama. Pozvan je u Kraljevsku saksonsku vojsku 1917. godine i bio je obuÄavan u teÅ”koj artiljerijskoj jedinici u Drezdenu. Kastner nije poslat na front, ali brutalnost vojne obuke koju je proÅ”ao i smrt savremenika koje je doživeo snažno su uticali na njegov kasniji antimilitarizam. Nemilosrdno buÅ”enje kojem je podvrgnut njegov narednik sa buÅ”ilicom takoÄe je izazvalo doživotno stanje srca. Kastner to prikazuje u svojoj pesmi Narednik Vaurich. Po zavrÅ”etku rata, Kastner se vratio u Å”kolu i položio Abitur ispit sa odlikovanjem, stiÄuÄi stipendiju od grada Drezdena. Lajpcig 1919 - 1927 U jesen 1919, Kastner se upisao na Univerzitet u Lajpcigu da studira istoriju, filozofiju, germanistiku i pozoriÅ”te. Studije su ga odvele u Rostok i Berlin, a 1925. je doktorirao na tezi o Fridrihu Velikom i nemaÄkoj književnosti. Studije je platio radeÄi kao novinar i kritiÄar u novinama Neue Leipziger Zeitung. MeÄutim, njegove sve kritiÄnije kritike i āneozbiljnaā objava njegove erotske pesme `Abendlied des Kammervirtuosen` (VeÄernja pesma komornog virtuoza) sa ilustracijama Eriha Osera doveli su do njegove smene 1927. godine. Iste godine se preselio u Berlin, iako je nastavio da piÅ”e za Neue Leipziger Zeitung pod pseudonimom āBerthold Burgerā (Bert Citizen) kao slobodni dopisnik. Kasner je kasnije koristio nekoliko drugih pseudonima, ukljuÄujuÄi `Melkjor Kurc` (Melchior Kurtz), `Piter Flint` (Peter Flint), i `Robert Nojner` (Robert Neuner).[3] Berlin 1927 - 1933 Kastnerove godine u Berlinu, od 1927. do kraja Vajmarske republike 1933, bile su mu najproduktivnije. Objavljivao je pesme, novinske kolumne, Älanke i kritike u mnogim važnim berlinskim Äasopisima. Redovno je pisao u dnevnim listovima kao Å”to su Berliner Tageblatt i Vossische Zeitung, kao i u Die WeltbĆ¼hne. Hans Sarkowicz i Franz Josef Gƶrtz, urednici njegovih kompletnih dela (1998), navode preko 350 Älanaka napisanih izmeÄu 1923. i 1933. godine, ali on je morao napisati i viÅ”e, jer se zna da su mnogi tekstovi izgubljeni kada je Kastnerov stan izgoreo tokom bombardovanje u februaru 1944. Kastner je objavio svoju prvu knjigu pesama, Herz auf Taille 1928. godine, a do 1933. godine objavio je joÅ” tri zbirke. Njegov His Gebrauchslyrik (Tekst za svakodnevnu upotrebu) uÄinio ga je jednom od vodeÄih figura pokreta Nova stvarnost, koji se usredsredio na upotrebu trezvenog, udaljenog i objektivnog stila za zasiÄenje savremenog druÅ”tva. U jesen 1928. objavio je svoju najpoznatiju knjigu za decu Emil i detektivi, koju je ilustrovao Valter Trier. Vlasnica izdavaÄke kuÄe WeltbĆ¼hne, Edit Jakobsen, predložila je Kestneru da napiÅ”e detektivsku priÄu. Knjiga je prodata u dva miliona primeraka samo u NemaÄkoj i od tada je prevedena na 59 jezika. Roman je bio neobiÄan po tome Å”to je, za razliku od veÄine deÄje književnosti tog perioda, smeÅ”ten u savremeni Berlin, a ne u svet bajki. Kastner se takoÄe uzdržao od otvorenog moraliziranja, puÅ”tajuÄi da postupci likova govore sami za sebe.[1] Njegov nastavak, Emil und die Drei Zwillinge (Emil i tri blizanca) objavljen 1933. godine, odvija se na obalama Baltika. Knjige o Emilu su uticate na stvaranje drugih knjiga u ponžanru literature o deÄijim detektivima. Emil i detektivi adaptiran je za scenu pet puta, od Äega je tri puta u NemaÄkoj i po jednom u Velikoj Britaniji i Americi.[3] Kastner je ovaj uspeh nastavio sa joÅ” PĆ¼nktchen und Anton (1931) i Das fliegende Klassenzimmer (1933). Ilustracije Valtera Triera znaÄajno su doprinele ogromnoj popularnosti knjiga. Das fliegende Klassenzimmer (LeteÄi razred) je nekoliko puta prilagoÄen za scenu: 1954, 1973. i 2003. godine.[3] Godine 1932. Kastner je napisao Der 35. Mai (35. maj), koja je smeÅ”tena u fantastiÄnu zemlju u koju se ulazi kroz garderobu i ukljuÄuje futuristiÄke karakteristike poput mobilnih telefona. Filmska verzija Gerharda Lamprechta Emila i detektivia (1931) postigla je veliki uspeh. Kastner je, meÄutim, bio nezadovoljan scenarijem, a to ga je dovelo do toga da postane scenarista za filmske studije Babelsberg. Kastnerov jedini roman za odrasle Fabian, objavljen je 1931. godine. Kastner je u njega ukljuÄio brze rezove i montaže, u pokuÅ”aju da oponaÅ”a filmski stil. Fabian, nezaposleni književni struÄnjak, doživljava užurbano brz tempo kao i propast Vajmarske Republike . Od 1927. do 1931. godine, Kastner je živeo u ulici Prager StraĆe 17 (danas blizu br. 12) u Berlinu u Vilmerzdorfu, a nakon toga, do februara 1945. godine, u ulici RoscherstraĆee 16 u Berlinu - Å arlotenburg. Berlin 1933 - 1945 Kastner je bio pacifista i pisao je za decu zbog svoje vere u regenerativne moÄi mladosti. Bio je protivnik nacistiÄkog režima i bio je jedan od potpisnika Hitnog poziva na jedinstvo. MeÄutim, za razliku od mnogih drugih autora koji kritikuju diktaturu, Kastner nije otiÅ”ao u egzil. Nakon dolaska nacista na vlast, posetio je Merano i Å vajcarsku i sastao se sa prognanim piscima, ali ipak se vratio u Berlin, tvrdeÄi da Äe tamo moÄi bolje da beleži dogaÄaje. Verovatno je i on želeo da izbegne napuÅ”tanje majke. Njegov `Neophodan odgovor na suviÅ”na pitanja` (Notwendige Antwort auf Ć¼berflĆ¼ssige Fragen) u Kurz und BĆ¼ndig objaÅ”njava Kastnerov stav: `ŠŠ° ŃŠ°Š¼ ŠŠµŠ¼Š°Ń ŠøŠ· ŠŃŠµŠ·Š“ŠµŠ½Š° Ń Š”Š°ŠŗŃŠ¾Š½ŠøŃŠø ŠŃŠ°ŃŠ±ŠøŠ½Š° Š¼Šµ Š½Šµ ŠæŃŃŃŠ° ŠŠ° ŃŠ°Š¼ ŠæŠ¾ŠæŃŃ Š“ŃŠ²ŠµŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ ŃŠ·Š³Š¾ŃŠµŠ½Š¾ Ń ŠŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠ¾Ń ŠŠµŃŠ¾Š²Š°ŃŠ½Š¾ ŃŠµ Šø ŃŠ°Š¼Š¾ ŃŠ²ŠµŠ½ŃŃŠø.` Gestapo je nekoliko puta ispitivao Kastnera, nacionalna unija pisaca ga je proterala, a nacisti su spaljivali njegove knjige kao āsuprotne nemaÄkom duhuā tokom spaljivanja knjiga 10. maja 1933, na podsticaj Jozefa Gebelsa. Kastner je liÄno prisustvovao dogaÄaju i kasnije o njemu pisao. Odbijeno mu je Älanstvo u novoj uniji nacionalnih pisaca pod kontrolom nacista, Reichsverband deutscher Schriftsteller (RDS), zbog onoga Å”to su njeni zvaniÄnici nazivali ākulturno boljÅ”eviÄkim stavom u svojim delima pre 1933.ā Tokom TreÄeg rajha, Kastner je objavio apolitiÄne romane poput Drei MƤnner im Schnee (Tri Äoveka u snegu) 1934. godine u Å vajcarskoj. 1942. dobio je posebno izuzeÄe za pisanje scenarija za film MĆ¼nchhausen, koristeÄi pseudonim Berthold Burger. Film je bio prestižni projekat Ufa studija za proslavu dvadeset i pete godiÅ”njice njegovog osnivanja, preduzeÄa koje je podržao Gebels. 1944. godine Kastnerov dom u Berlinu uniÅ”ten je tokom bombardiranja. PoÄetkom 1945. godine, on i drugi pretvarali su se da moraju putovati u seosku zajednicu Mayrhofen u Tirolu radi snimanja lokacije za (nepostojeÄi) film Das falsche Gesicht (PogreÅ”no lice). Stvarna svrha putovanja bila je izbegavanje konaÄnog sovjetskog napada na Berlin. Kastner je takoÄe dobio upozorenje da su SS planirali da ubiju njega i druge nacistiÄke protivnike pre dolaska Sovjeta. [7] Bio je u Mayrhofen-u kada se rat zavrÅ”io. O ovom periodu pisao je u dnevniku objavljenom 1961. godine pod naslovom Notabene 45. Drugo izdanje, bliže Kastnerovim originalnim beleÅ”kama, objavljeno je 2006. godine pod naslovom Das Blaue Buch (Plava knjiga). Kestner i bombardovanje Drezdena U svom dnevniku za 1945. godinu, objavljenom mnogo godina kasnije, Kastner opisuje svoj Å”ok dolaskom u Drezden ubrzo nakon bombardovanja Drezdena u Drugom svetskom ratu u februaru 1945. godine i pronalazeÄi grad kao gomilu ruÅ”evina u kojima nije mogao prepoznati nijednu ulicu ili znamenitosti meÄu kojima je proveo detinjstvo i mladost. Njegova autobiografija Als ich ein kleiner Junge war zapoÄinje jadikovkom za Drezdenom (citirano prema engleskom prevodu, When I Was a Little Boy): `Š Š¾ŃŠµŠ½ ŃŠ°Š¼ Ń Š½Š°ŃŠ»ŠµŠæŃŠµŠ¼ Š³ŃŠ°Š“Ń Š½Š° ŃŠ²ŠµŃŃ. Š§Š°Šŗ Šø Š°ŠŗŠ¾ ŃŠµ ŃŠ²Š¾Ń Š¾ŃŠ°Ń, Š“ŠµŃŠµ, Š±ŠøŠ¾ Š½Š°ŃŠ±Š¾Š³Š°ŃŠøŃŠø ŃŠ¾Š²ŠµŠŗ Š½Š° ŃŠ²ŠµŃŃ, Š½Šµ Š±Šø Š¼Š¾Š³Š°Š¾ Š“Š° ŃŠµ Š¾Š“Š²ŠµŠ“Šµ Š“Š° Š³Š° Š²ŠøŠ“ŠøŃ, ŃŠµŃ Š¾Š½Š¾ Š²ŠøŃŠµ Š½Šµ ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ŃŠø. . . . ŠŠ° Ń ŠøŃŠ°Š“Ń Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŠøŠ·Š³ŃŠ°ŃŠµŠ½Š° ŃŠµ ŃŠµŠ½Š° Š»ŠµŠæŠ¾ŃŠ°, Š·Š° ŃŠµŠ“Š½Ń Š½Š¾Ń ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠæŃŠ½Š¾ ŃŠ½ŠøŃŃŠµŠ½Š°`. Minhen 1945 - 1974 Po zavrÅ”etku rata, Kastner se preselio u Minhen, gde je postao urednik kulturne rubrike za Neue Zeitung i izdavaÄ Pinguin-a, Äasopisa za decu i mlade. TakoÄe je bio aktivan u književnim kabareima, u produkcijama u Schaubude (1945ā1948) i Die kleine Freiheit (posle 1951), kao i na radiju. Tokom ovog vremena napisao je brojne skeÄeve, pesme, audio predstave, govore i eseje o nacionalsocijalizmu, ratnim godinama i surovoj stvarnosti života u posleratnoj NemaÄkoj. MeÄu njima su najzapaženija Marschlied 1945 (MarÅ” 1945) i Deutsches Ringelspiel. TakoÄe je nastavio da piÅ”e knjige za decu, ukljuÄujuÄi Die Konferenz der Tiere (Konferencija o životinjama), pacifistiÄka satira u kojoj se svetske životinje udružuju kako bi uspeÅ”no naterale ljude da se razoružaju i sklope mir. Od ove slikovnice napravljen je animirani film autora Kurta Linda. Kastner je takoÄe obnovio saradnju sa Edmundom Nikom kojeg je upoznao u Lajpcigu 1929. godine, kada je Nik, tadaÅ”nji Å”ef muziÄkog odseka na Radio Silesia, napisao muziku za Kastnerovu radio predstavu Leben in dieser Zeit. Nik, sada muziÄki direktor u Schaubude, uglazbio je viÅ”e od 60 Kastnerovih pesama. Kastnerov optimizam u neposrednoj posleratnoj eri ustupio je mesto rezignaciji, jer su Nemci na Zapadu pokuÅ”ali da normalizuju svoj život nakon ekonomskih reformi ranih 1950-ih i poslediÄnog āekonomskog Äudaā (Wirtschaftswunder). Dodatno se razoÄarao kad je kancelar Konrad Adenauer remilitarizovao Zapadnu NemaÄku, uÄinio je Älanicom NATO- a i preusmerio je u moguÄi vojni sukob sa VarÅ”avskim paktom. Kastner je ostao pacifista i govorio je u antimilitaristiÄkom (Ostermarsch) demonstracijama protiv stacioniranja nuklearnog oružja u Zapadnoj NemaÄkoj. Kasnije je takoÄe zauzeo stav protiv rata u Vijetnamu. Kastner je poÄeo sve manje da objavljuje, delom i zbog sve veÄeg alkoholizma. Nije se pridružio nijednom od posleratnih književnih pokreta u Zapadnoj NemaÄkoj, a pedesetih i Å”ezdesetih godina 20. veka postao je doživljavan uglavnom kao autor knjiga za decu. Njegov roman Fabian adaptiran je u film 1980. godine, kao i nekoliko knjiga njegovih nastavaka. Najpopularnije od ovih adaptacija bile su dve ameriÄke verzije Zamka za roditelje, napravljene 1961. i 1998, a zasnovane na njegovom romanu Das doppelte Lottchen (Loti i Lisa). Kastner je 1960. godine dobio nagradu Hans Kristijan Andersen za Als ich ein kleiner Junge war, njegovu autobiografiju. Engleski prevod Florence i Isabel McHugh, objavljen kao When I Was a Little Boy 1959. godine, osvojio je ameriÄki nagradu `Luis Kerol` 1961. godine. Erih Kastner (levo) u Engleska baÅ”ta, Minhen, 1968 Kastner je dobio joÅ” nekoliko nagrada, ukljuÄujuÄi NemaÄku filmsku nagradu za najbolji scenario za nemaÄku filmsku verziju Das doppelte Lottchen1951, književnu nagradu grada Minhena 1956, i nagradu Georg Bihner 1957. Vlada Zapadne NemaÄke nagradila je Kastnera svojim redom za zasluge, Bundesverdienstkreuz-om (Savezni krst za zasluge), 1959. godine. Godine 1968. dobio je `Lessing-Ring` zajedno sa književnom nagradom nemaÄkog masonskog reda. Kastner je 1951. izabran za predsednika PEN centra zapadne NemaÄke i na toj funkciji je ostao do 1961. godine. 1965. postao je emeritus predsednik. TakoÄe je imao kljuÄnu ulogu u osnivanju MeÄunarodne deÄje biblioteke (Internationale Jugendbibliothek), u Minhenu. 1953. bio je osnivaÄ (IBBY - International Board on Books for Young People) MeÄunarodnog odbora za knjige za mlade.[3] Kastner se nikada nije oženio. Poslednje dve knjige za decu Der kleine Mann i Der kleine Mann und die kleine Miss napisao je za svog sina Tomasa Kastnera, roÄenog 1957. godine. Kastner je Äesto Äitao iz svojih dela. Dvadesetih godina 20. veka snimio je neke od svojih pesama socijalne kritike, a u nekim filmovima prema njegovim knjigama nastupio je kao pripovedaÄ, kao i za prvu audio produkciju PĆ¼nktchen und Anton. Ostali snimci za `Deutsche Grammophon` ukljuÄuju pesme, epigrame i njegovu verziju narodne priÄe Til OjlenÅ”pigel. Äitao je i u pozoriÅ”tima, poput PozoriÅ”ta Kivije u Minhenu, i za radio, za koji je Äitao Als ich ein kleiner Junge war i druga dela. Kastner je umro od raka jednjaka 29. jula 1974. u bolnici Neuperlach u Minhenu. Sahranjen je na groblju Svetog ÄorÄa u minhenskom okrugu Bogenhausen. Ubrzo nakon njegove smrti, Bavarska akademija umetnosti osnovala je književnu nagradu u njegovo ime. Po njemu je nazvan asteroid 12318 Kastner. [8] Bibliografija Spisak njegovih dela pod nemaÄkim naslovima, poreÄani prema datumima objavljivanja u NemaÄkoj: Weihnachtslied, chemisch gereinigt, 1927. Herz auf Taille, 1928. Emil und die Detektive, 1929. (Emil i detektivi) LƤrm im Spiegel, 1929. Ein Mann gibt Auskunft, 1930. PĆ¼nktchen und Anton 1931. (TonÄek i ToÄkica) Der 35. Ma, 1931. (35. maj, ili Konradova vožnja do južnih mora) Fabian. Die Geschichte eines Moralisten, 1932. (Fabian, PriÄa o moralisti) Gesang zwischen den StĆ¼hlen, 1932. Emil und die Drei Zwillinge 1933. (Emil i tri blizanca) Das fliegende Klassenzimmer, 1933. (LeteÄi razred) Drei MƤnner im Schnee, 1934. (Tri Äoveka u snegu) Die verschwundene Miniatur, 1935. (Nestala minijatura) Doktor Erich KƤstners Lyrische Hausapotheke, 1936. (Sanduk za lirsku medicinu doktora Eriha Kastnera) Georg und die ZwischenfƤlle, (zvani Der kleine Grenzverkehr), 1938. (SalcburÅ”ka komedija) Das doppelte Lottchenn, 1949. (Bliznakinje ili Dvostruka Loti) Die Konferenz der Tiere, 1949. (Kongres životinja) Die 13 Monate, 1955. Als ich ein kleiner Junge war, 1957. (Kad sam bio mali deÄak) Das Schwein beim Friseur, 1963. Der kleine Mann, 1963. (Mali Äovek) Der kleine Mann und die kleine Miss, 1967. (Mali Äovek i mala gospoÄica) Mein Onkel Franz, 1969. Silvia List (urednik): Das groĆe Erich KƤstner Buch, sa uvodom Hermana Kestena, 2002. Biblioteka Vjeverica
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
OdliÄno oÄuvano, s posvetom i potpisom autora. Ilustracije Vladimir Džanko. Autor - osoba GardaÅ”, Anto Naslov Duh u moÄvari / Anto GardaÅ” ; [ilustrirao Vladimir Džanko] Vrsta graÄe knjiga Jezik hrvatski Godina 1989 Izdanje 1. izd. Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Mladost, 1989 (Zagreb : āOgnjen Pricaā) FiziÄki opis 179 str. : ilustr. ; 21 cm Drugi autori - osoba Džanko, Vladimir Zbirka ĒBibliotekaĒ Vjeverica (karton) Napomene Tiraž 5.000. Duh u moÄvari je roman Ante GardaÅ”a Äija se radnja odvija u KopaÄevu i KopaÄkom ritu. Roman je prvi put objavljen 1989. godine. U njemu se autor predstavlja kao dobar poznavatelj i veliki ljubitelj prirode. GardaÅ” svoje junake Mirona i Melitu, poznate iz trilogije āLjubiÄasti planetā, āBakreni Petarā i āIzum profesora Leopoldaā, dovodi u KopaÄki rit usred zime. Otkriva golemo bogatstvo raznolikosti oblika, detalja i odnosa koji vladaju u tom prirodnom parku. ObogaÄuje roman prirodoslovnim Äinjenicama upoznajuÄi Äitatelje s raznolikim pticama koje se tu gnijezde i zadržavaju, kao i s ostalim životinjama kojima je tu obitavaliÅ”te. Junaci pomažu lovcima prehranjivati životinje u oÅ”troj zimi, a svojim djeÄjim nemirom i radoznaloÅ”Äu oni pokreÄu radnju. Fabula ima formulu kriminalistiÄkog romana graÄenog po detekcijskoj metodi. Odrasli ne uspijevaju otkriti poÄinitelje bezakonja, ali djeca otkrivaju zlikovce, pribavljaju dokaze i razrjeÅ”avaju misterij o duhovima. U ovoj uzbudljivoj krimi-priÄi Äitatelj otkriva ljepote rita, njegova jezera, bare, otoke, puteljke, biljni i životinjski svijet i ne može ne osjetiti njegovu posebnost. Tako uz krimi-priÄu s elementima pustolovnog romana imamo i priÄu o izazovnom odnosu Äovjeka i prirode i opasnosti kada je prirodni poredak stvari ugrožen, Å”to postaje velika kuÅ”nja za civilizacijski opstanak. Ovaj roman poziv je na Äuvanje prirodnih ljepota i njenih stanovnika. Fabula je dinamiÄna, napeta, puna neizvjesnosti i iÅ”Äekivanja. GardaÅ” je majstor u voÄenju radnje, stvaranju zapleta i neoÄekivanih obrata te u spretnom rasplitanju. Glavne junake krase osobine upornosti, hrabrosti, prijateljstva i spremnosti za pomoÄ. Pripovjednu strukturu romana karakterizira jednostavan, razgovijetan jezik s obiljem životnih dijaloga. Likovi su i razgovorno izdiferencirani: djeÄaci mnogo upotrebljavaju žargonske izraze, Melita voli umanjenice, a gospodin Jozsef Varga, MaÄar podrijetlom, govori brkajuÄi rodove i padeže. Pored Mirona i Melite važniji junaci romana su joÅ”: Eukaliptus ili Liptus (pravo ime Varga ZoltĆ”n); VuÄeviÄ, predsjednik LovaÄkog druÅ”tva; Bakalar ili Baki, mrÅ”avi djeÄak; Slanina, debeli djeÄak; Aranka, djevojÄica; LĆ©vay, krivolovac. Prvo izdanje ovog romana objavila je zagrebaÄka āMladostā u Biblioteci Vjeverica i s ilustracijama Vladimira Džanka (naklada 5.000 primjeraka). Drugo izdanje (identiÄno prvome) uslijedilo je 1990. godine. TreÄe izdanje objavilo je zagrebaÄko āZnanjeā u Biblioteci Stribor 1994. s ilustracijama DuÅ”ka GaÄiÄa. To izdanje ponovljeno je 2000. godine. Peto izdanje objavila je zagrebaÄka āAlfaā 2002. s ilustracijama Svebora Vidmara u biblioteci Knjiga za mladež (naklada 3000 primjeraka). Prema romanu 2006. godine je snimljen i Duh u moÄvari (film), Äiji redatelj je Branko IÅ”tvanÄiÄ. Anto GardaÅ” (AgiÄi kod Dervente, 21. svibnja 1938. ā Osijek, 10. lipnja 2004), hrvatski književnik. Pisao je romane, bajke, priÄe, pjesme i igrokaze, a meÄu njegovim pjesniÅ”tvom se istiÄu samostalne zbirke haiku poezije. Od 1947. godine, kad se s roditeljima doselio u Velimirovac kod NaÅ”ica, živio je u Slavoniji, a od 1974. u Osijeku. Osnovnu Å”kolu zavrÅ”io u Velimirovcu, gimnaziju 1958. u NaÅ”icama, a diplomirao 1968. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Radio je potom u ÄurÄenovcu, Koprivnici... Od 1973. bio je stalno zaposlen u osjeÄkoj poÅ”ti (HPT), uglavnom kao voditelj pravne službe. Bio je i predsjednik Ogranka DHK slavonsko-baranjsko-srijemskoga. Neke od njegovih knjiga ilustrirao je poznati hrvatski ilustrator Ivan AntolÄiÄ. Književni rad Prvu pjesmu āPod kestenomā objavio je kao gimnazijalac 1958. godine u zagrebaÄkom srednjoÅ”kolskom Äasopisu Polet. Otada suraÄuje u mnogim književnim listovima, Äasopisima, novinama, radiju i televiziji. Pisao je poeziju i prozu za djecu i odrasle: pjesme, haiku-pjesme, romane, novele, pripovijetke, bajke, igrokaze, radioigre za djecu, kazaliÅ”ne predstave... Prvu pjesmu za djecu objavio je 1968. u osjeÄkim novinama āMala Å”tampaā. Bio je neumorni Äitatelj svojih uradaka pred djecom cijele Hrvatske, pisac najÅ”irih tematskih interesa, od zaviÄajnoga haikua, klasiÄne realistiÄke, ali i (znanstveno) fantastiÄarske proze. Uz Jagodu Truhelku i Stjepana TomaÅ”a GardaÅ” je najznaÄajniji osjeÄki pisac za djecu i jedan od ponajbitnijih i najÄitanijih suvremenih pisaca u Hrvatskoj, lektirski klasik literature namijenjene najmlaÄima i Äitateljima tinejdžerskog uzrasta. Objavio je Äetrdesetak knjiga, uglavnom za mlaÄe Äitaoce: romane, bajke, priÄe, pjesme i igrokaze. TakoÄer, objavio je pet samostalnih zbirki haiku-poezije. Uz antologijska djela u žanru djeÄje književnosti, zavidne književne rezultate postigao je i u drugim žanrovima. IstiÄu se njegova zbirka kratkih proza āPostelja gospoÄe Jeleneā (1988), te haiku-radovi nagraÄeni u Japanu. PrevoÄen je na brojne jezike i nagraÄivan prestižnim književnim nagradama (npr. āGrigor Vitezā za roman āLjubiÄasti planetā 1981. i āJosip i Ivan Kozaracā). Roman Duh u moÄvari (1989) i PriÄe iz KopaÄkog rita tematski su vezane za KopaÄki rit u Baranji. Njemu u Äast se zove književna nagrada za najbolji roman ili zbirku pripovijedaka za djecu i mladež objavljena na hrvatskom književnom jeziku, nagrada Anto GardaÅ”. Djela Samostalne knjige i djela objavljena u Äasopisima āPjesmeā (sa Savom PanjkoviÄem, 1965.) āNa jednoj obaliā, pjesme (1968.) āBalada o kapetanovu povratkuā (1975.) āJež i zlatni potokā, priÄe i igrokazi (1978. ā ponovljeno: 1985., 1986., 1987., 1989., 2002.) āTajna zelene peÄineā, roman (1979. ā 1996., 2003.) āLjubiÄasti planetā, roman (1981. ā 1986., 1993., 1996., 2001., 2003.) āZaboravljena torbaā, priÄe (1982.) āBakreni Petarā, roman (1984. ā 1990., 1994., 2000., 2001.) āIzum profesora Leopoldaā, roman (1986. ā 1995., 2000., 2001., 2003.) āUvijek netko nekog voliā, pjesme (1986.) āZvijezda u traviā, priÄe (1986.) āPrvi suncokretiā, pjesme (1987.) āPigulicaā, roman (1988.) āPostelja gospoÄe Jeleneā, kratke proze (1988.) āDuh u moÄvariā, roman (1989. ā 1990., 1994., 2000., 2002.) āBože moj, za koga, kome da piÅ”em?ā (1992. ā āKnjiževna revijaā) āIn memoriam : pjesniÄka rijeÄ Milivoja PoliÄaā (1993. ā āKnjiževna revijaā) āPriÄe iz KopaÄkog ritaā, priÄe (1993. ā 1999.) āPrikazaā, ulomci iz neobjavljenog romana (1993. ā āKnjiževna revijaā) āFilip, djeÄak bez imenaā, roman (1994. ā 2000.) āGrm divlje ružeā, haiku-poezija (1994.) āIvan Tulum putuje u neboā, odlomak iz romana (1995. ā āKnjiževna revijaā) āMiron na tragu svetoga Gralaā, roman (1995.) āPrikazaā, roman (1995.) āÄudo na kamenitom brijeguā (1996. ā āKnjiževna revijaā) āDamjanovo jezeroā, roman (1996. ā 1998. prevod na slovaÄki āDamianovo jezeroā) āHej, beÄariā (1996.) āŽuborenjaā, haiku (1996.) āGlas koji te vodiā (1997. ā āKnjiževna revijaā) āKuÄa od drvenih kocakaā (1997.) āSto sunovrataā, haiku (1997.) āTragovi duginih bojaā (1997.) āPlavokrila pticaā, pjesme i igrokazi za djecu (1998.) āS dlanovima na oÄimaā (1998. ā āKnjiževna Rijekaā) āCvijet bez imenaā (1999. ā āKnjiževna Rijekaā) āBedemgrad ili kako su slavonski pobunjenici nadmudrili Turkeā (1999. ā āKoloā) āKoliba u planiniā (1999.) āMiron u Å”kripcuā, roman (1999. ā 2000., 2001., 2002.) āOtvoreni putā (1999.) āGlas koji te vodiā (2000.) āJeronimova sreÄaā (2000. ā āKnjiževna revijaā) āLedendvorā, kazaliÅ”na predstava (2000.) āTri bajkeā (2000. ā āKnjiževna revijaā) āKraÄa u galeriji ili Sve se urotilo protiv malog TerziÄaā (2001. ā 2003.) āÄovjek s crvenim Å”tapomā, poÄetak tek zavrÅ”enog romana (2002. ā āKnjiževna revijaā) āPodmorski kraljā, roman (2002.) āTajna jednog videozapisaā, SF-roman (2002.) āZlatnici kraj putaā (2002.) āBijela tiÅ”inaā, haiku-poezija (2003.) āÄovjek na cestiā (2003. ā āOsvitā) āDobro je imati brataā, pjesme (2003.) āIgraÄke gospoÄe Nadineā, priÄe (2003.) āLjepÅ”i Äe postati svijetā, pjesme za djecu (2003.) āSjaj mjeseÄineā, haiku-poezija (2003.) āÄovjek s crvenim Å”tapomā (2004.) āBronÄani kotliÄā, kazaliÅ”na predstava āObraÄun s vodenjakomā, roman (2006.) Antologije i zbirke s drugim autorima āZvuci Panonije`72ā (1972.) āSlavonija `73ā, V. muziÄki festival (1973.) āPjesme vedre mladostiā (1977.) āSuze boli-za sloboduā, poezija (1992.) āŽubor rijeÄiā (1992.) āPriÄe o dobru, priÄe o zluā (1993.) āAntologija hrvatske djeÄje poezijeā (1994.) ā3. samoborski haiku susretiā (1995.) āPoezijaā (1995.) āProzaā (1995.) ā4. samoborski haiku susretiā (1996.) āAntologija hrvatskoga haiku pjesniÅ”tvaā (1996.) āPrimjeri iz djeÄje književnostiā (1996.) ā5. samoborski haiku susretiā (1997.) āPjesma miraā, pjesme (1997.) āPjesme vedre mladostiā (1997.) āTragovi duginih bojaā (1997.) ā6. samoborski haiku susretiā (1998.) āPjevanÄicaā (1998.) āSretne uliceā, osjeÄka Äitanka (1999.) ā9. samoborski haiku susretiā (2000.) āHaiku zbornik ā Ludbreg, 2000ā (2000.) āSedam putovaā, haiku (2000.) āHaiku u Dalmacijiā (2001.) āHrvatske bajke i basneā (2001.) ā(PjesniÅ”tvo)ā (2002. ā āOsvitā) āHrvatsko pjesniÅ”tvoā (2003. ā āOsvitā) DŽANKO, Vladimir, slikar (MladeÅ”kovci kraj GlamoÄa, 20. III. 1932). Malu maturu položio u Livnu 1948, Državnu Å”kolu za slikarstvo i umjetne zanate zavrÅ”io u Sarajevu 1953 (B. SubotiÄ). Neko vrijeme radio kao scenograf u Narodnom pozoriÅ”tu u Banjoj Luci te predavao u gimnaziji u Tuzli. Diplomirao na Akademiji primenjene umetnosti u Beogradu 1962 (V. Grdan ā slikarstvo, M. Zlamalik ā plakat, I. TabakoviÄ ā keramika). God. 1963. dolazi u Osijek, gdje je do 1967. scenograf u HNK, potom likovni pedagog, od 1978. voditelj kolegija za predÅ”kolski odgoj na PedagoÅ”kom fakultetu i od 1992. ravnatelj Galerije likovnih umjetnosti. ā NajÄeÅ”Äe slika uljem, akvarelom i pastelom, radi crteže olovkom i perom. U poÄetnoj je fazi pod znatnim utjecajem akademije, s izraženom linearnoÅ”Äu u oblikovanju slike. U Osijeku i u slavonskom podneblju taj utjecaj pomalo slabi. Iako rodom iz kamenita kraja, Dž. se suživljuje s nizinskim krajolikom te slika slavonski pejzaž (Å”ume, polja, vode) na intimistiÄki naÄin, u lakoj rasvjeti na dalekim horizontima ili u oblaÄju. Prikazuje i kuÄe, osobito seljaÄka dvoriÅ”ta. Kompoziciju gradi tonovima boje (pretežito tamnozelene, smeÄe i sive), a potez mu je kista Äesto brz, leteÄi, Å”to slikama daje osobnu notu i draž trepetljivosti. Nasuprot idiliÄnu plenerizmu ranijih pejzaža, njegove ratne vedute Osijeka (akvareli iz 1991) imaju obilježja ekspresivnoga kolorizma: ratna je kataklizma predoÄena u srazu snažno crvenih i plavih tonova i difuznoj strukturi motiva. Bavi se i ilustriranjem književnih djela. Samostalno je izlagao u Osijeku (1963ā64, 1966ā67, 1969, 1976ā77, 1980, 1982, 1986, 1988, 1991), NaÅ”icama (1969), Vinkovcima (1975), Gƶteborgu (1977, s I. Hermanom), Dubrovniku (1984), Äakovu (1987) i Nersingenu u NjemaÄkoj (1989). Sudjelovao na izložbama podružnice ULUH-a (HDLU-a) za Slavoniju (od 1966), na Bijenalu Slavonaca (od 1967), izložbama baranjske (od 1975) i iloÄke likovne kolonije (od 1977), izložbama Slavonski pejzaž XIX. i XX. stoljeÄa (Osijek 1976), Suvremeni osjeÄki slikari i kipari (Osijek i Brantford u Kanadi 1977), OsjeÄki ratni atelijer (Kƶln 1992) i dr. ā God. 1970. dobio je Nagradu grada Osijeka za slikarstvo. MG11 (N)
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Muzika i film
Amadeus je biografski film o Mocartu. MiloÅ”a Formana iz 1984., te dobitnik osam Oscara. Zasnovan je na istoimenoj drami Petera Shaffera koju je napisao nakon Å”to je vidio kratku dramu Aleksandra PuÅ”kina, Mozart i Salieri (koju je poslije Nikolaj Rimski-Korsakov pretvorio u operu) DjelomiÄno je temeljena na životima skladatelja, Wolfganga Amadeusa Mozarta i Antonija Salierija. Radnja Film poÄinje s poluludim Salierijem u duÅ”evnoj bolnici, u koju je poslan nakon Å”to je pokuÅ”ao poÄiniti samoubojstvo. PosjeÄuje ga mladi sveÄenik iz BeÄa, a Salieri mu polako, u poÄetku mrzovoljno, poÄinje priÄati svoju životnu priÄu. Na njenom poÄetku, Salieri je dvorski skladatelj u BeÄu, na dvoru cara Josipa II. Život je dobar. UspjeÅ”an je i popularan, zadovoljan svojim statusom i svojom glazbom. Zahvalan je Bogu, za kojeg vjeruje da je s njim sklopio dogovor: Bog Äe nagraditi njegov skladateljski uspjeh ako on, Salieri, posveti svoj cijeli život Bogu. On je u miru sa sobom i svojim Stvoriteljem. Tada upoznaje Mozarta. Kao poÅ”tovatelj Mozartovog rada, Salieri je uzbuÄen Å”to ima priliku da se upozna s njim u salonu. Ali pronalazi Mozarta kako puže po podu obuzet vulgarnim seksualnim igrama. Salieri je zbunjen: kako je takvu božanstvenu glazbu mogla napisati takva povrÅ”na budala? KonaÄno, nakon serije bolnih poniženja, Salieri shvaÄa kako je ograniÄen u odnosu na Mozarta. Ne može shvatiti kako ga je Bog izdao. ZaÅ”to bi Bog dao bogohulnom Mozartu takav talent, a ne Salieriju? Salieri, koji je bio pobožan katolik cijeli život, ne može vjerovati da je Bog odluÄio dati Mozartu takav dar preko njega živog. ViÅ”e od svega, Salieri ne može razumjeti zaÅ”to ga je Bog potaknuo da postane skladatelj i onda ga napustio. U jednom trenutku on uzvikne: `Sve Å”to sam ikad htio je bilo pjevati Bogu. Dao mi je tu želju, kao strast u mom tijelu, ali me tada uÄinio nijemim. ZaÅ”to? ZaÅ”to usaditi želju, ali ne i sposobnost. ZAÅ TO?!` PoÄinje vjerovati kako Bog piÅ”e prekrasnu glazbu kroz Mozarta samo kako bi pokazao Salieriju kako je prosjeÄan. Salieriju je slomljeno srce. Dao je Bogu svu ljubav i glazbu, Äak ostao u celibatu zbog njega. Ali sada osjeÄa kako se Bog smije njegovoj osrednjosti. Bijesan i izgubljen, Salieri se odriÄe Boga. U snažnoj sceni, uzima raspelo sa zida i baca ga u vatru. Zaklinje se kao Božji neprijatelj i obeÄava osvetu protiv Boga tako Å”to Äe uniÅ”titi Mozarta. Salieri se pretvara da je Mozartov prijatelj, da Äe mu pomoÄi, ali u isto vrijeme daje sve od sebe kako bi uniÅ”tio njegovu karijeru. Mozart je bezbrižan, druÅ”tveno i financijski, ali njegov prvotni uspjeh na dvoru slabi. Njegova pijanÄevanja i tulumarenja poÄinju prijetiti bankrotom. Njegovo zdravlje, brak i reputacija poÄinju patiti, ali posao teÄe besprijekorno. Preponosan da bi nekog pouÄavao, poÄinje skladati, ali nema novca kojim bi platio svoju ekstravaganciju. Salieri postaje svjestan Mozartovih financijskih i emocionalnih slabosti, Å”to bi mogao biti kljuÄ njegove osvete. Kao dijete, Mozart je bio emocionalno osakaÄen oÄevim bezosjeÄajnim ambicijama, pa Salieri podmuklo uvjerava Mozarta da je njegov pokojni otac ustao iz groba i zatražio da napiÅ”e rekvijem - misu za mrtve. Uvjeren da ga progoni oÄev duh, Mozart doživljava živÄani slom i postaje alkoholiÄar. Salierijev ludi, ali briljantni plan, je da prisvoji naruÄeni rekvijem, ubije Mozarta i odsvira ga Mozartovu sprovodu, tvrdeÄi kako ga je on, Salieri, napisao. UkravÅ”i savrÅ”eni Mozartov rekvijem, poÄinje vjerovati kako je ukrao djelo koje je napisao sami Bog. Ako povijest upamti Salierija kao genijalnog skladatelja, uspjet Äe i njegova osveta. U meÄuvremenu, Mozartov prijatelj, Emanuel Schikaneder uvjerava Mozarta da napiÅ”e operu `za narod`. Mozart se složi, napisavÅ”i Die Zauberfloete. Opera doživljava veliki uspjeh, ali tijekom premijere, Mozart (koji je prenaporno radio kako bi zavrÅ”io i rekvijem i operu) se sruÅ”i od umora, nakon Äega ga Salieri vodi kuÄi. U kuÄi, Salieri prisiljava smrtno bolesnog Mozarta da nastavi raditi. Mozart mu odgovara kako je prebolestan da bi pisao. U jednoj od najdirljvijih scena filma, Salieri ponudi da preuzme ulogu pisca za Mozarta, prikovanog za krevet. Salieri raÄuna da bi tako mogao konaÄno otkriti tajnu glazbenog genija. Mozart poÄinje izgovarati note, a Salieri ih zapisuje, zanesen glazbom, a Mozart slaže tematske slojeve. Salieri odjednom postaje zbunjen Å”to bi ta glazba trebala predstavljati. Mozart mora stati i objasniti Salieriju strukturu glazbe. Nakon nekog vremena, Mozart, postajuÄi sve slabiji, se zaustavlja da bi zahvalio Salieriju za njegovo prijateljstvo. Salieri, dirnut, iskreno odgovara: `Kažem ti, ti si najveÄi skladatelj kojeg sam upoznao.` Mozartova žena vraÄa se kuÄi i pronalazi Salierija s Mozartom. Salieri oÄajniÄki pokuÅ”ava ponijeti rekvijem sa sobom, ali ga ona zakljuÄava i zahtijeva da on ode. Rekvijem ostaje nedovrÅ”en, Salieru odlazi praznih ruku, a Mozart ubrzo umire. Salierijev plan se izjalovio. Mozartov sprovod je nedostojan, a zakopan je u neoznaÄenoj masovnoj grobnici. PriÄa se prebacuje u umobolnicu sa starim Salierijem. PriÄa koju smo upravo vidjeli bila je ispovijed sveÄeniku. Salieri uvjerava sveÄenika kako je Bog ubio Mozarta, a ne Salieri. Kaže da je Bog radije ubio Mozarta nego da pusti Salierija da ukrade glazbu. Salieri, gorko se naÅ”alivÅ”i, ustvrdi kako je on svetac zaÅ”titnik mediokriteta, te da Äe moliti za sve mediokritete u svijetu, ukljuÄujuÄi sveÄenike. Ulazi podvornik kako bi odveo Salierija u kolicima na zahod. ProlazeÄi kroz umobolnicu, Salieri nailazi na veliki broj luÄaka, od kojih su neki u kavezu, neki u okovima, dok se drugi pjene ili neobuzdano vesele. Oni predstavljaju muku svakog Äovjeka. U zadnjoj sceni filma, Salieri ih pozdravlja i blagoslivlja kao papa. DoÅ”avÅ”i do svoje nosiljke, kaže im: `Mediokriteti svijeta, odrjeÅ”ujem vas grijeha, odrjeÅ”ujem vas, odrjeÅ”ujem vas, odrjeÅ”ujem vas sve.` Ali film zavrÅ”ava krupnim planom Salierija koji bolno zatvara oÄi dok zadnje sekunde filma ispunjava Mozartov djetinjasti smijeh. Amadeus na latinskom znaÄi `drag Bogu`, Bogoljub. Bilo je to Mozartovo srednje ime, ali se možda naslov filma ne odnosi samo na Mozarta. Možda se ironiÄno referira na tragiÄnog Salierija: jadni, naivni Salieri, koji je vjerno volio Boga da bi otkrio kako Bog nije volio njega. Produkcija Mozarta je trebao glumiti mladi Kenneth Branagh, ali je zamijenjen Tomom Hulceom jer je redatelj MiloÅ” Forman odluÄio snimiti film s ameriÄkom postavom kako publiku ne bi omeo britanski naglasak. Meg Tilly trebala je glumiti Mozartovu suprugu, ali nakon Å”to je pokidala ligamente noge dan prije poÄetka snimanja, zamijenila ju je Elizabeth Berridge. Glumci F. Murray Abraham - Antonio Salieri Tom Hulce - Wolfgang Amadeus Mozart Elizabeth Berridge - Constance Mozart Roy Dotrice - Leopold Mozart Simon Callow - Emanuel Schikaneder Jeffrey Jones - car Josip II. SPECIJALNO IZDANJE NA DVD DISKA DISKOVI US ODLIÄNO OÄUVANI
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Muzika i film
DVDi su kao novi - knjizica ima 4 strane - prodaje se u stanju kao na slikama - OVO JE INTEGRALNA VERZIJA FILMA SA 20 MIN. NIKADA RANIJE OBJAVLJENIH o filmu: Amadeus je biografski o životu kompozitora Wolfganga Amadeusa Mozarta i Antonija Salierija. Radnja Film poÄinje s poluludim Salierijem u duÅ”evnoj bolnici, u koju je poslan nakon Å”to je pokuÅ”ao poÄiniti samoubojstvo. PosjeÄuje ga mladi sveÄenik iz BeÄa, a Salieri mu polako, u poÄetku mrzovoljno, poÄinje priÄati svoju životnu priÄu. Na njenom poÄetku, Salieri je dvorski skladatelj u BeÄu, na dvoru cara Josipa II. Život je dobar. UspjeÅ”an je i popularan, zadovoljan svojim statusom i svojom glazbom. Zahvalan je Bogu, za kojeg vjeruje da je s njim sklopio dogovor: Bog Äe nagraditi njegov skladateljski uspjeh ako on, Salieri, posveti svoj cijeli život Bogu. On je u miru sa sobom i svojim Stvoriteljem. Tada upoznaje Mozarta. Kao poÅ”tovatelj Mozartovog rada, Salieri je uzbuÄen Å”to ima priliku da se upozna s njim u salonu. Ali pronalazi Mozarta kako puže po podu obuzet vulgarnim seksualnim igrama. Salieri je zbunjen: kako je takvu božanstvenu glazbu mogla napisati takva povrÅ”na budala? KonaÄno, nakon serije bolnih poniženja, Salieri shvaÄa kako je ograniÄen u odnosu na Mozarta. Ne može shvatiti kako ga je Bog izdao. ZaÅ”to bi Bog dao bogohulnom Mozartu takav talent, a ne Salieriju? Salieri, koji je bio pobožan katolik cijeli život, ne može vjerovati da je Bog odluÄio dati Mozartu takav dar preko njega živog. ViÅ”e od svega, Salieri ne može razumjeti zaÅ”to ga je Bog potaknuo da postane skladatelj i onda ga napustio. U jednom trenutku on uzvikne: `Sve Å”to sam ikad htio je bilo pjevati Bogu. Dao mi je tu želju, kao strast u mom tijelu, ali me tada uÄinio nijemim. ZaÅ”to? ZaÅ”to usaditi želju, ali ne i sposobnost. ZAÅ TO?!` PoÄinje vjerovati kako Bog piÅ”e prekrasnu glazbu kroz Mozarta samo kako bi pokazao Salieriju kako je prosjeÄan. Salieriju je slomljeno srce. Dao je Bogu svu ljubav i glazbu, Äak ostao u celibatu zbog njega. Ali sada osjeÄa kako se Bog smije njegovoj osrednjosti. Bijesan i izgubljen, Salieri se odriÄe Boga. U snažnoj sceni, uzima raspelo sa zida i baca ga u vatru. Zaklinje se kao Božji neprijatelj i obeÄava osvetu protiv Boga tako Å”to Äe uniÅ”titi Mozarta. Salieri se pretvara da je Mozartov prijatelj, da Äe mu pomoÄi, ali u isto vrijeme daje sve od sebe kako bi uniÅ”tio njegovu karijeru. Mozart je bezbrižan, druÅ”tveno i financijski, ali njegov prvotni uspjeh na dvoru slabi. Njegova pijanÄevanja i tulumarenja poÄinju prijetiti bankrotom. Njegovo zdravlje, brak i reputacija poÄinju patiti, ali posao teÄe besprijekorno. Preponosan da bi nekog pouÄavao, poÄinje skladati, ali nema novca kojim bi platio svoju ekstravaganciju. Salieri postaje svjestan Mozartovih financijskih i emocionalnih slabosti, Å”to bi mogao biti kljuÄ njegove osvete. Kao dijete, Mozart je bio emocionalno osakaÄen oÄevim bezosjeÄajnim ambicijama, pa Salieri podmuklo uvjerava Mozarta da je njegov pokojni otac ustao iz groba i zatražio da napiÅ”e rekvijem - misu za mrtve. Uvjeren da ga progoni oÄev duh, Mozart doživljava živÄani slom i postaje alkoholiÄar. Salierijev ludi, ali briljantni plan, je da prisvoji naruÄeni rekvijem, ubije Mozarta i odsvira ga Mozartovu sprovodu, tvrdeÄi kako ga je on, Salieri, napisao. UkravÅ”i savrÅ”eni Mozartov rekvijem, poÄinje vjerovati kako je ukrao djelo koje je napisao sami Bog. Ako povijest upamti Salierija kao genijalnog skladatelja, uspjet Äe i njegova osveta. U meÄuvremenu, Mozartov prijatelj, Emanuel Schikaneder uvjerava Mozarta da napiÅ”e operu `za narod`. Mozart se složi, napisavÅ”i Die Zauberfloete. Opera doživljava veliki uspjeh, ali tijekom premijere, Mozart (koji je prenaporno radio kako bi zavrÅ”io i rekvijem i operu) se sruÅ”i od umora, nakon Äega ga Salieri vodi kuÄi. U kuÄi, Salieri prisiljava smrtno bolesnog Mozarta da nastavi raditi. Mozart mu odgovara kako je prebolestan da bi pisao. U jednoj od najdirljvijih scena filma, Salieri ponudi da preuzme ulogu pisca za Mozarta, prikovanog za krevet. Salieri raÄuna da bi tako mogao konaÄno otkriti tajnu glazbenog genija. Mozart poÄinje izgovarati note, a Salieri ih zapisuje, zanesen glazbom, a Mozart slaže tematske slojeve. Salieri odjednom postaje zbunjen Å”to bi ta glazba trebala predstavljati. Mozart mora stati i objasniti Salieriju strukturu glazbe. Nakon nekog vremena, Mozart, postajuÄi sve slabiji, se zaustavlja da bi zahvalio Salieriju za njegovo prijateljstvo. Salieri, dirnut, iskreno odgovara: `Kažem ti, ti si najveÄi skladatelj kojeg sam upoznao.` Mozartova žena vraÄa se kuÄi i pronalazi Salierija s Mozartom. Salieri oÄajniÄki pokuÅ”ava ponijeti rekvijem sa sobom, ali ga ona zakljuÄava i zahtijeva da on ode. Rekvijem ostaje nedovrÅ”en, Salieru odlazi praznih ruku, a Mozart ubrzo umire. Salierijev plan se izjalovio. Mozartov sprovod je nedostojan, a zakopan je u neoznaÄenoj masovnoj grobnici. PriÄa se prebacuje u umobolnicu sa starim Salierijem. PriÄa koju smo upravo vidjeli bila je ispovijed sveÄeniku. Salieri uvjerava sveÄenika kako je Bog ubio Mozarta, a ne Salieri. Kaže da je Bog radije ubio Mozarta nego da pusti Salierija da ukrade glazbu. Salieri, gorko se naÅ”alivÅ”i, ustvrdi kako je on svetac zaÅ”titnik mediokriteta, te da Äe moliti za sve mediokritete u svijetu, ukljuÄujuÄi sveÄenike. Ulazi podvornik kako bi odveo Salierija u kolicima na zahod. ProlazeÄi kroz umobolnicu, Salieri nailazi na veliki broj luÄaka, od kojih su neki u kavezu, neki u okovima, dok se drugi pjene ili neobuzdano vesele. Oni predstavljaju muku svakog Äovjeka. U zadnjoj sceni filma, Salieri ih pozdravlja i blagoslivlja kao papa. DoÅ”avÅ”i do svoje nosiljke, kaže im: `Mediokriteti svijeta, odrjeÅ”ujem vas grijeha, odrjeÅ”ujem vas, odrjeÅ”ujem vas, odrjeÅ”ujem vas sve.` Ali film zavrÅ”ava krupnim planom Salierija koji bolno zatvara oÄi dok zadnje sekunde filma ispunjava Mozartov djetinjasti smijeh. Amadeus na latinskom znaÄi `drag Bogu`, Bogoljub. Bilo je to Mozartovo srednje ime, ali se možda naslov filma ne odnosi samo na Mozarta. Možda se ironiÄno referira na tragiÄnog Salierija: jadni, naivni Salieri, koji je vjerno volio Boga da bi otkrio kako Bog nije volio njega. Produkcija Mozarta je trebao glumiti mladi Kenneth Branagh, ali je zamenjen Tomom Hulceom jer je redatelj MiloÅ” Forman odluÄio snimiti film s ameriÄkom postavom kako publiku ne bi omeo britanski naglasak. Meg Tilly trebala je glumiti Mozartovu suprugu, ali nakon Å”to je pokidala ligamente noge dan prije poÄetka snimanja, zamijenila ju je Elizabeth Berridge. Glumci F. Murray Abraham - Antonio Salieri Tom Hulce - Wolfgang Amadeus Mozart Elizabeth Berridge - Constance Mozart Roy Dotrice - Leopold Mozart Simon Callow - Emanuel Schikaneder Jeffrey Jones - car Josip II. SPECIJALNO IZDANJE NA DVD DISKA DISKOVI US ODLIÄNO OÄUVANI
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Povez malo labaviji, ali nista strasno, sve ostalo uredno ! Naslovna strana: Radomir Perica BraÄa Grim (nem. BrĆ¼der Grimm) su Jakob i Vilhelm Grim, koji su slavni po objavljivanju zbirka nemaÄkih bajki, (nem. Kinder- und HausmƤrchen) (āDeÄje i porodiÄne priÄeā) (1812.), drugog sveska 1814. (ā1815ā na naslovnici), kao i mnogih drugih izdanja tokom života. Jakob Ludwig Karl Grimm rodio se 1795., a Wilhem Karl Grimm 1805., u Hanauu kod Frankfurta. Obrazovali su se u Friedrichs Gymnasium u Kasselu, a zatim su obojica studirali pravo na SveuÄiliÅ”tu Marburg. Od 1837. do 1841. braÄa Grimm su se pridružila petorici kolega profesora na SveuÄiliÅ”tu u Gƶttingenu. Ta je skupina postala poznata kao Die Gƶttinger Sieben (Gƶttingenska sedmorka). Bunili su se protiv kralja Ernesta Augusta I. od Hanovera, kojeg su optuživali da krÅ”i ustav te države. Zato ih je kralj sve istjerao sa sveuÄiliÅ”ta. Wilhelm je umro 1859., a njegov stariji brat Jakob 1863. Pokopani su na groblju St MatthƤus Kirchhof u Schƶnebergu, Äetvrti Berlina. Kasnija izdanja Osim izvornih njemaÄkih djela, mnoge su izvorne francuske priÄe uÅ”le u zbirku braÄe Grimm jer ih je ispriÄao hugenotski pripovjedaÄ koji je braÄi bio jedan od glavnih izvora. DanaÅ”nja izdanja njihovih bajka uglavnom su temeljito proÄiÅ”Äene i zaÅ”eÄerene verzije za djecu; naime, izvorne narodne priÄe koje su braÄa skupila nekad se nisu smatrale djeÄjim priÄama. vjeÅ”tice, zlodusi, trolovi i vukovi Å”uljaju se mraÄnim Å”umama oko drevnih sela braÄe Grimm, kao i kroz podsvijest izoliranih njemaÄkih gradova-država tog doba. Suvremena analiza Suvremena psihologija i antropologija tvrde da bajke koje se na Zapadu priÄaju djeci prije spavanja zapravo predoÄavaju duÅ”evnu tjeskobu, strah od napuÅ”tanja, roditeljsko nasilje i/ili spolno sazrijevanje. DjeÄji psiholog Bruno Bettelheim u knjizi KoriÅ”tenje oÄaravanja tvrdi da su izvorne bajke braÄe Grimm zapravo frojdovski mitovi. Jezikoslovlje Na samom poÄetku 19. stoljeÄa, u vrijeme kad su živjela braÄa Grimm, Sveto Rimsko Carstvo je upravo propalo, a NjemaÄka kakvu znamo danas nije joÅ” postojala, nego se sastojala od stotina kneževina i malih ili srednje velikih država. Glavni Äimbenik koji je ujedinio njemaÄki narod tog doba bio je zajedniÄki jezik. Svojim su djelima i životom braÄa Grimm htjeli pomoÄi da se stvori njemaÄki identitet. Javnost izvan NjemaÄke uglavnom ne zna da su braÄa Grimm sastavila njemaÄki rjeÄnik Deutsches Wƶrterbuch. To je bio prvi veliki korak u stvaranju standardnog `modernog` njemaÄkog jezika joÅ” od Lutherova prijevoda Biblije s latinskog na njemaÄki. Taj vrlo opsežan rjeÄnik (33 sveska, teži 84 kg) joÅ” se smatra autoritetom za njemaÄku etimologiju. Smatra se da je brat Jakob iznio Grimmov zakon, germansku glasovnu promjenu koju je prvi primijetio danski filolog Rasmus Kristian Rask. Grimmov je zakon bio prvo otkriÄe neke važne sustavne glasovne promjene. Snežana i sedam patuljaka Pepeljuga Ivica i Marica Crvenkapa Hrabri krojaÄ Toma palÄiÄ Ramplstilskin ili Cvilidreta Zlatna guska Zlatokosa Kralj žaba Ivica i Marica StoÄiÄu, postavi se Bratac i sestrica Vila Perka Tri brata Uspavana lepotica (Trnova Ružica)... Radomir Perica (Beograd, Kraljevina Jugoslavija, 20. septembar 1924 ā VaÅ”ington, SAD, 23. decembar 2006) je bio srpski stripar, ilustrator, dizajner i slikar. Tvorac je prvih nauÄnofantastiÄnih parodija u srpskom stripu. Lik omladinca KiÄe koji nosi tetovažu Mikija Mausa u filmu āBal na vodiā reditelja Jovana AÄina je oblikovan po Radomiru Perici. Biografija i likovni opus Profesionalno je debitovao u svojoj Å”esnaestoj godini stripom āNovi Tarcanā (Mikijevo carstvo, br. 191, 8. januar 1941). Najpoznatiji stripovi su mu āPut na Mesecā, āIvica i Maricaā, āDoživljaji Džure Pacovaā, āSan mladog Jockaā, āPoslednji dani Pompejeā i āTil OjlenÅ”pigelā. Sa poÄetkom Drugog svetskog rata, Perica se sa nekoliko prijatelja pridružuje Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini pod komandom generala Dragoljuba MihailoviÄa, sa kojim je inaÄe bio u srodstvu po majÄinoj liniji. Tokom ratnih godina crta lažne pasoÅ”e i ausvajse za ameriÄke pilote i saborce, ali i stripove od kojih su neki bili objavljeni u beogradskim novinama. Kada je partizanski pokret preuzeo vlast u Jugoslaviji, Perica nije uspeo da pobegne u Ameriku, veÄ je uhapÅ”en i suÄeno mu je u okviru procesa MihailoviÄu i saradnicima. Na robiji u Sremskoj Mitrovici je proveo Å”est godina, gde je Äesto bio fiziÄki zlostavljan i muÄen. Nakon izlaska iz zatvora se bavi likovnim i primenjenim umetnostima, za Å”ta je dobijao i meÄunarodne nagrade (nagrada āRizoliā za najbolju evropsku grafiku, Milano). Kao veÄ formiran autor se 1960-ih seli sa porodicom u SAD, gde iznova poÄinje likovnu karijeru. Posle skoro sedam decenija zaborava, kulturna javnost u Srbiji se ponovo upoznala sa PeriÄinim opusom tek u septembru 2009. kada je izdavaÄka kuÄa āKomikoā iz Novog Sada reprintovala njegova dva stripa u svesci āPut na Mesecā i objavila u propratnom Älanku nepoznate detalje iz života ovog stvaraoca. Filmske reference Perica je imao viÅ”estruke veze sa filmskom umetnoÅ”Äu. U mladosti je radio stripove pod uticajem ameriÄkog animiranog filma, a deo karijere je proveo kao dizajner u beogradskom āAvala filmuā. U ameriÄkom filmu āTesla: gospodar munjeā (engl. Tesla Master of Lightning, 2000) glumio je Nikolu Teslu. Ipak, Å”iroj publici je najpoznatiji lik KiÄe, oblikovan po Radomiru Perici, koji nosi skrivenu tetovažu Mikija Mausa u filmu āBal na vodiā reditelja Jovana AÄina (bliskog PeriÄinog prijatelja). Ovo je zasnovano na anegdoti sa suÄenja Radomiru Perici, kada je na pitanje komunistiÄkog istražitelja u Å”ta veruje, Perica odgovorio: āVerujem u Miki Mausaā.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Posveta Autora! Prvo izdanje !!! 1981 g. Ilustracije: Vjera Lalin Izbor: Dalibor Cvitan Milovan DanojliÄ (Ivanovci, 3. jul 1937) je srpski pisac koji živi i radi od 1984. godine u Francuskoj. Veliku maturu položio je 1957. u Beogradu, gde je 1973. na FiloloÅ”kom fakultetu diplomirao Odsek za romanistiku. SaraÄivao je kao stalni i spoljni saradnik u dnevnim listovima Borba, Politika, u NIN-u i brojnim književnim Äasopisima. U dva navrata je radio kao lektor za srpskohrvatski jezik na Univerzitetu u Poatjeu, a nekoliko godina je obavljao poslove spoljnog saradnika pariskog radija. Älan je SANU od 2000. godine. Jedan je od 13 intelektualaca koji su obnovili rad predratne Demokratske stranke 1989. Objavio je viÅ”e od 70 knjiga beletristike i poezije na srpskom jeziku. PiÅ”e poeziju, prozu, esejistiku i književnu kritiku. Priredio je i preveo veliki broj knjiga iz književnosti za decu; preveo je i prepevao dela poznatih pisaca (V. Å ekspir, Å . Bodler, J. Brodski, E. Sioran, L. Aragon, E. Paund, V. B. Jejts, E. Jonesko, P. Klodel), pisana na francuskom i engleskom jeziku. Najpoznatije DanojliÄeve knjige su āNeka vrsta cirkusaā, āLiÄne stvari - ogledi o sebi i o drugimaā i āBalada o siromaÅ”tvuā. Nagrade Dobitnik je viÅ”e književnih nagrada od kojih su najpoznatije: NIN-ova nagrada za delo āOslobodioci i izdajniciā 1997. Oktobarska nagrada Beograda, Zmajeva nagrada, Nagrada Branko ÄopiÄ, Nagrada Isidora SekuliÄ, Nagrada Desanka MaksimoviÄ, Mladost, Mlado pokoljenje, Neven, Vitalova nagrada `Zlatni suncokret`, ŽiÄka hrisovulja, Nagrada MiloÅ” ÄuriÄ za prevodilaÅ”tvo, Nagrada PeÄat vremena za književnost. Dela UroÄeniÄki psalmi, Nolit, Beograd, 1957. Nedelja, Lykos, Zagreb, 1959. Kako spavaju tramvaji Arhivirano 2014-12-08 na Wayback Machine-u, Lykos, Zagreb, 1959. NoÄno proleÄe, Progres, Novi Sad, 1960. Balade, Nolit, Beograd, 1966. Lirske rasprave, Matica srpska, Novi Sad, 1967. Furunica-jogunica, Kulturni centar, Novi Sad, 1969. Glasovi, nezavisno izdanje, Beograd, 1970. Äudnovat dan, Mlado pokolenje, Beograd, 1971. O ranom ustajanju, Matica srpska, Novi Sad, 1972. Rodna godina, BIGZ, Beograd, 1972. Onde potok, onde cvet, Zmajeve deÄje igre/RadniÄki univerzitet, Novi Sad, 1973. Äistine, Matica srpska, Novi Sad, 1973. Grk u zatvoru, August Cesarec, Zagreb, 1975. Naivna pesma, Nolit, Beograd, 1976. Put i sjaj, Matica srpska, Novi Sad, 1976. Kako je Dobrislav protrÄao kroz Jugoslaviju Arhivirano 2014-12-15 na Wayback Machine-u, BIGZ, Beograd, 1977. Muka s reÄima, Slobodan MaÅ”iÄ, Beograd, 1977. Pesme, Nolit, Beograd, 1978. TaÄka otpora, Liber, Zagreb, 1978. Zimovnik, Zbirka BiÅ”kupiÄ, Zagreb, 1979. Zmijin svlak, Nolit, Beograd, 1979. Rane i nove pesme, Prosveta, Beograd, 1979. Kako živi poljski miÅ”, Narodna knjiga, Beograd, 1980. Senke oko kuÄe, Znanje, Zagreb, 1980. To : vežbe iz upornog posmatranja, Prosveta, Beograd, 1980. SreÄan život, Mladost, Zagreb, 1981. MiÅ”ja rupa, M. DanojliÄ/M. JosiÄ, Beograd, 1982. Sunce je poÄelo da se zlati, Zavod za izdavanje udžbenika, Novi Sad, 1982. ÄiÅ”Äenje alata, M. DanojliÄ/S. MaÅ”iÄ, Beograd, 1982. Brisani prostor, Srpska književna zadruga, Beograd, 1984. Podguznica, M.JosiÄ/M. DanojliÄ, Beograd, 1984. Å ta sunce veÄera, Rad, Beograd, 1984. Kao divlja zver : teÅ”koÄe s ljudima i sa stvarima, Filip ViÅ”njiÄ, Beograd, 1985. VeÄiti nailazak : stihovi, Jugoslavika, Toronto, 1986. Dragi moj PetroviÄu, Znanje, Zagreb, 1986. ÄekajuÄi da stane pljusak, [s.n.], Pariz, 1986. Pisati pod nadzorom, Nova Jugoslavija, Vranje, 1987. Neka vrsta cirkusa, Književna omladina Srbije, Beograd, 1989. TaÄka otpora : izabrane pesme, Srpska književna zadruga, Beograd, 1990. Zlo i naopako, BIGZ, Beograd, 1991. Godina prolazi kroz avliju, Srpska književna zadruga, Beograd, 1992. Pesme za vrlo pametnu decu, Prosveta, Beograd, 1994. Da mi je znati : izbor iz poezije za decu, Zmaj, Novi Sad, 1995. Na obali, Gradska biblioteka, ÄaÄak, 1995. Martovsko sunce : izbor iz poezije za decu, ING Komerc, Novi Sad, 1996. Mesto roÄenja, Filip ViÅ”njiÄ, Beograd, 1996. Muka duhu, DraganiÄ, Beograd, 1996. TeÅ”ko buÄenje, Plato, Beograd, 1996. Å ta Äovek da radi, Obrazovanje, Novi Sad, 1996. Jesen na pijaci, Å kolska knjiga, Novi Sad, 1997. Nedelja u naÅ”oj ulici, Todor, Novi Sad, 1997. Oslobodioci i izdajnici, Filip ViÅ”njiÄ, Beograd, 1997. Balada o siromaÅ”tvu, Filip ViÅ”njiÄ, Beograd, 1999. Veliki ispit, Verzal Press, Beograd, 1999. Kako spavaju tramvaji i druge pesme, Jefimija, Kragujevac, 1999. Kako je kralj Koba Jagi napustio presto, Intelekta, Valjevo, 2000. Pevanija za decu, DeÄje novine, Gornji Milanovac, 2000. Razgorevanje vatre : izabrane pesme, Zadužbina Desanke MaksimoviÄ, Beograd, 2000. LiÄne stvari : ogledi o sebi i drugima, Plato, Beograd, 2001. Mesec je pun kao kljun : izbor iz poezije za decu, Agencija za otkrivanje i razvoj talenata `Nikola Tesla`, Novi Sad, 2001. Ograda na kraju Beograda, Bookland, Beograd, 2001. Pustolovina ili Ispovest u dva glasa, Filip ViÅ”njiÄ, Beograd, 2002. ZeÄji tragovi, Filip ViÅ”njiÄ, Beograd, 2004. Srbija na zapadu, NB `Stefan PrvovenÄani`, Kraljevo, 2005. Äovek Äoveku, Književna zajednica `Borisav StankoviÄ`, Vranje, 2006. PeÅ”aÄki monolog, Plato, Beograd, 2007. UÄenje jezika, Srpska književna zadruga, Beograd, 2008. PriÄa o pripovedaÄu, IP Matica srpska, Novi Sad, 2009. Crno ispod noktiju, Plato, Beograd, 2010. Dobro jeste živeti, Albatros Plus, Beograd, 2010. IznuÄene ispovesti, Plato, Beograd, 2010. Pisma bez adrese Arhivirano 2015-04-18 na Wayback Machine-u, Službeni glasnik, Beograd, 2012. Hrana za ptice, Albatros Plus, Beograd, 2014. Milovan DanojliÄ: Položaj pesnika `Pesnik se može umoriti, može zapasti u oÄajanje i beznaÄe, i pevajuÄi o svom klonuÄu, donekle ga reÄju prevazilaziti, ali on ne može preÄi u neprijateljski tabor, onaj u kome su porobljivaÄi i silnici. On je nepobedivi borac i kad goloruk izlazi u arenu.[1] . . . Poezija je so zemlje, i pesnici su osetljive antene narodnih zajednica. Oni primaju i registruju drhtaje i treptaje, uzlete i težnje, nade i klonuÄa svog plemena. Pesnici nisu predvoditelji ni presuditelji, a ipak, dobro je osluÅ”nuti ono Å”to govore. I onda, kad se Äine Äudni i nastrani, možda su tada jedini na dobrom, ispravnom putu. Njihova se ludost, tako Äesto, potvrdila kao najviÅ”i oblik pameti`. Lalin, Vjera, hrvatska slikarica (Zagreb, 10. III. 1947). Diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1974 (I. LovrenÄiÄ) te bila suradnica Majstorske radionice Lj. IvanÄiÄa (1975ā77). U kombiniranoj tehnici minucioznim crtežom stvara nadrealne, halucinantne prizore morbidnih i tjeskobnih sadržaja (Homoidi, 1976; Moj otac, 1981). U ciklusu Raspela (1990) nadahnuta je starim dalmatinskim raspelima, a u Bestijariju (1995ā98) ljudskom beÅ”ÄutnoÅ”Äu i ratom. Bavi se ilustriranjem i opremom knjiga (I. KuÅ”an, DomaÄa zadaÄa; J. L. Borges, PriruÄnik fantastiÄne zoologije). Biblioteka Vjeverica
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Muzika i film
OÄUVAN Gran Torino je drama Clinta Eastwooda iz 2008. Osim Eastwooda, u filmu nastupa uglavnom glumaÄka postava koju Äine Hmongi, kao i Eastwoodov mlaÄi sin, Scott Eastwood. Njegov stariji sin, Kyle Eastwood, skladao je glazbu za film koji se 12. prosinca 2008. poÄeo prikazivati u manjem broju kina u SAD-u, dok je 9. sijeÄnja 2009. krenuo u Å”iroku distribuciju.Walt Kowalski, veteran Korejskog rata, živi u Äetvrti Detroita koja se sve viÅ”e mijenja i u kojoj dominiraju imigranti. Film poÄinje sa sprovodom njegove žene i prizemnim govorom oca Janovicha. Äini se kako Kowalski ne može podnijeti svoja dva sina i njihove obitelji koji pokazuju malo poÅ”tovanja prema njemu i pokojnoj majci. Tijekom filma Walt ih opisuje kao razmaFkoju sižene i zaokupljene samima sobom te da ga izbjegavaju, osim onda kad je to u njihovu interesu. Waltovi susjedi tinejdžeri, Thao i Sue Vang Lor, žive s majkom i ekscentriÄnom bakom. Nakon Å”to Thaoa napadne rasistiÄki nastrojena hispanska banda, banda Hmonga, predvoÄena Thaovim starijim roÄakom Paukom, umijeÅ”a se kako bi spasila malog roÄaka. Hmong banda na licu mjesta pokuÅ”a nagovoriti Thaoa da im se pridruži. Proces Thaove inicijacije sastoji se u tome da ukrade Waltov Ford Gran Torino iz 1972. Walt ga uhvati u pokuÅ”aju kraÄe, uperivÅ”i mu puÅ”ku u lice i prisilivÅ”i ga da pobjegne. Nakon nekoliko dana, Pauk i njegova banda se vraÄaju. Uz pomoÄ svoje sestre, Thao se uspijeva verbalno suprotstaviti bandi. No, banda odvuÄe Thaoa s trijema u pokuÅ”aju da ga napadnu. Njegova obitelj u oÄaju se pokuÅ”a oduprijeti napadaÄima. Sukob zavrÅ”ava nakon Å”to Walt zaprijeti Älanovima bande svojom M-1 puÅ”kom, rekavÅ”i im da mu se maknu s travnjaka. Oni napuÅ”taju Äetvrt, rekavÅ”i usput Waltu `da Äuva leÄa`. Vang Lorovi poÄnu zahvaljivati mrzovoljnom i nestrpljivom Waltu, koji inzistira da je samo želio da mu se `žuti` maknu s posjeda. Nakon Å”to se susjedstvom proÄulo za Waltov hrabri Äin, nagraÄuju ga ostavljajuÄi mu na trijemu posuÄe Hmonga i biljke. Walt nije zadovoljan, tražeÄi samo da ga puste na miru. Otac Janovich posjeÄuje Walta, podsjetivÅ”i ga na želju njegove žene da se ispovijedi. Walt odbije. Nakon Å”to je ugledao kako tri crnca uznemiruju Sue, Walt se usmijeÅ”a kako bi je spasio. Sue pomalo upoznaje Walta i dovodi ga svojoj obitelji. Sue, Thao i njihova majka sutradan poÄnu inzistirati da Thao poÄne raditi kao volonter za Wa lta kako bi mu otplatio dug te da bi ga starac oÄvrsnuo. On pronalazi Thaou graÄevinski posao i spaja ga s djevojkom Youaom, koju Walt naziva `Yum Yum`. U meÄuvremenu, banda Hmonga nastavlja vrÅ”iti pritisak na Thaoa da im se pridruži. Nakon Å”to su ga uhvatili samog na ulici, opljaÄkaju ga i ugase mu cigaretu na licu. Walt se suprotstavi jednom od Älanova bande i prebije ga. Banda se vraÄa nekoliko dana kasnije i zapuca po kuÄi Vang Lorovih, ranivÅ”i Thaoa u vrat. Sue, koja je napustila prijateljiÄinu kuÄu prije pucnjave, vraÄa se pretuÄena i silovana. Walt uleti natrag u kuÄu i u bijesu poÄne razbijati pokuÄstvo. PosjeÄuje ga otac Janovich. Dvojica popiju pivo i poÄnu razgovarati Å”to Äe Walt napraviti. Nakon Å”to je iskaÅ”ljao krv, Walt posjeti lijeÄnika i sazna da umire. Ode na ispovijed ocu Janovichu koji mu kaže da se moli. Ljutiti Thao željan osvete planira se pridružiti Waltu u napadu na bandu. Walt ga odvede podrum, dadne mu svoju Srebrnu zvijezdu i zakljuÄa ga unutra, rekavÅ”i mu kako ne želi da provede život s osjeÄajem krivnje jer je nekoga ubio. Kasnije nazove Sue i rekne joj da otkljuÄa podrum i pusti Thaoa. Walt dolazi pred kuÄu u kojoj obitava banda i poÄne ih proklinjati. Izvadi cigaretu iz jakne, stavi je u usta i upita ima li tko vatre. Zatim posegne po upaljaÄ u jaknu, a banda u strahu otvori vatru. Nakon dolaska na mjesto zloÄina, Thaou i Sue policajac Hmong podrijetla kaže da je banda uhiÄena te da Äe dugo vremena provesti u zatvoru jer su ubili nenaoružana Äovjeka. Hmong susjedi koji su svjedoÄili ubojstvu prekrÅ”e svoj zakon Å”utnje i odluÄe svjedoÄiti protiv Älanova bande. Na misi zaduÅ”nici za Walta otac Janovich održi upeÄatljiv govor o pokojniku koji biva ukopan u odijelu po mjeri koje je sam kupio. Thao i njegova obitelj brojÄano nadmaÅ”uju Waltovu, Äiji se sin pita kako oni znaju Walta. U svojoj oporuci, Walt ostavlja svoju kuÄu Crkvi, a svoj Gran Torino Thaou, na veliko nezadovoljstvo svoje obitelji koja se nadala kako Äe naslijediti kuÄu te kako Äe Waltova nezahvalna unuka dobiti Gran Torino. U posljednjoj sceni, Thao vozi Gran Torino s Waltovim psom, Daisy. Uloge: Clint Eastwood, Christopher Carley, Bee Vang, Ahney Her
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Winnie-the-Pooh A.A. Milne Ernest H. Shepard (Illustrator) Winnie-the-Pooh, najbolji medvjed na cijelom svijetu, odavno je obožavan od strane malih i velikih Äitatelja. U ovom prekrasnom poklon izdanju `KuÄe na Poohovu uglu` klasiÄne ilustracije Ernesta H. Sheparda pažljivo su ruÄno crtane. Izvrsna knjiga i savrÅ”en dar za svaku priliku, ova je knjiga živopisna i Å”armantna poput voljenih likova iz Hundred Acre Wooda. Alan Alexander Milne (na engleskom: Alan Alexander Milne), poznat kao AA Milne, engleski je pisac. Poznat je po svojim knjigama o medvjediÄu Winnieju Poohu koji govori i mnogim djeÄjim pjesmama od kojih su neke takoÄer o Winnieju Poohu i njegovim prijateljima. Winnie-the-Pooh djeÄja je knjiga iz 1926. godine engleskog pisca A. A. Milnea i engleskog ilustratora E. H. Sheparda. Knjiga je smjeÅ”tena u fiktivnu Hundred Acre Wood, sa zbirkom kratkih priÄa koje prate avanture antropomorfnog pliÅ”anog medvjediÄa Winnie-the-Pooha i njegovih prijatelja Christophera Robina, PraÅ”ÄiÄa, Eeyorea, Sove, Zeca, Kange i Rooa . To je prva od dvije Milneove zbirke priÄa o Winnie-the-Poohu, a druga je The House at Pooh Corner (1928). Milne i Shepard prethodno su suraÄivali za engleski humoristiÄki Äasopis Punch, a 1924. stvorili su zbirku poezije When We Were Very Young. MeÄu likovima u pjesniÄkoj knjizi bio je i medo Shepard napravljen po uzoru na igraÄku njegova sina. Nakon toga, Shepard je potaknuo Milnea da piÅ”e o igraÄkama svog sina Christophera Robina Milnea, pa su one postale inspiracija za likove u Winnie-the-Poohu. Knjiga je objavljena 14. listopada 1926. i bila je dobro primljena od strane kritike i komercijalno uspjeÅ”na, prodana u 150.000 primjeraka prije kraja godine. KritiÄka analiza knjige smatra da ona predstavlja ruralnu Arkadiju, odvojenu od pitanja ili problema stvarnog svijeta, te je bez svrhovitog podteksta. Nedavno je kritika usmjerena na nedostatak pozitivnih ženskih likova (tj. da je jedini ženski lik, Kanga, prikazana kao loÅ”a majka). Winnie-the-Pooh preveden je na viÅ”e od pedeset jezika; latinski prijevod iz 1958., Winnie ille Pu, bila je prva knjiga na stranom jeziku koja se naÅ”la na popisu najprodavanijih knjiga New York Timesa i jedina knjiga na latinskom koja je ikada bila istaknuta. PriÄe i likovi u knjizi adaptirani su u drugim medijima, ponajprije u franÅ”izu tvrtke Walt Disney, poÄevÅ”i od Winnieja Pooha i medenog drveta, objavljenog 4. veljaÄe 1966. kao dvostruki film s Ružnim jazavÄarem. 1. sijeÄnja 2022. originalna knjiga Winnie-the-Pooh uÅ”la je u javnu domenu u Sjedinjenim Državama, gdje je Skyhorse Publishing izdao novo izdanje koje je obojio Diego Jourdan Pereira.[1] Ostaje zaÅ”tiÄen autorskim pravima u drugim zemljama, ukljuÄujuÄi UK. Biografija Milne je roÄen u Å kotskoj 18. sijeÄnja 1882., ali je odrastao u Londonu, u privatnoj Å”koli svog oca Johna Vinea Milnea. Jedan od njegovih uÄitelja u djetinjstvu bio je Herbert Wells. Studirao je na Westminster School i na Trinity Collegeu, Cambridge University, gdje je dobio stipendiju za matematiku. Tamo je objavljivao u studentskom Äasopisu `Granta`. Milne je postao suradnik, a kasnije i pomoÄnik urednika humoristiÄnog britanskog Äasopisa Punch. Njegov sin Christopher Robin Milne roÄen je 1920. godine. Milne je služio u Prvom svjetskom ratu u britanskoj vojsci, ali je nakon rata napisao oÅ”tar Älanak pod naslovom Mir s ÄaÅ”Äu (1934.) (koji je donekle povukao 1940. s Ratom s ÄaÅ”Äu). Umro je 31. sijeÄnja 1956. u Hartfieldu, Sussex, Engleska. Milne je meÄu najistaknutijim kritiÄarima PG Woodhousea. Kad su Woodhousea zarobili nacisti u okupiranoj Francuskoj, poslan je u NjemaÄku i odslužio je jednogodiÅ”nju kaznu. Tada je poÄeo emitirati duhoviti radijski program o svojoj internaciji, koji je emitiran iz Berlina. Iako su predmet njegova humora nacisti, Milne ga kritizira zbog ovakvog Äina izdaje domovine, kroz svojevrsno savezniÅ”tvo s okupatorima. Kao odgovor, Wodehouse je u svojim kasnijim djelima napisao parodije pjesama o Christopheru Robinu. Kreativnost Prave igraÄke Christophera Robina: magarac Yori, Kanga, Roo, Tigar i PraÅ”ÄiÄ. Javna knjižnica New Yorka Godine 1925. kupio je seosku kuÄu, Cotchford Farm u Hartfieldu, East Sussex. Ondje je otiÅ”ao u mirovinu nakon operacije mozga 1952. godine zbog koje je ostao invalid. Milne je postao svjetski poznat sa svoja dva romana bajke Winnie the Pooh (1926.) i Pooh`s Corner House (1928.). U njima oživljavaju pliÅ”ane igraÄke njegovog sina Christophera Robina. Pustolovine Winnieja Pooha, PraÅ”ÄiÄa, Yorija, Tigra, Kange, Zeca i Sove zabavne su i pouÄne. Izvorne ilustracije za knjige je Ernest Howard Shepherd. Nakon Milneove smrti, prava na likove Winnieja Pooha prodana su Waltu Disneyju, koji je napravio nekoliko crtanih filmova o Winnieju Poohu i veliku koliÄinu robe o Winnieju Poohu. Milne je takoÄer napisao mnoge pjesme, ukljuÄujuÄi Vespers, They`re Changing Guard at Buckingham Palace i King John`s Christmas, koje su objavljene u knjigama `When We Were Very Young` i `Now We Are Six`. Njegove su pjesme mnogo puta parodirane, ukljuÄujuÄi i u knjizi Now We Are Sixty. Milne je adaptirao roman Kennetha Grahamea The Wind in the Willows za pozornicu pod naslovom Toad of Toad Hall. Ernest Howard Shepard OBE MC (10. prosinca 1879. - 24. ožujka 1976.) bio je engleski umjetnik i ilustrator knjiga. Posebno je poznat po ilustracijama antropomorfnih životinja i likova pliÅ”anih igraÄaka u Vjetru u vrbama i Winnie-the-Poohu. Shepardova originalna ilustrirana karta Hundred Acre Wood iz 1926., koja se pojavljuje na uvodnim stranicama Winnie-the-Pooha (i takoÄer se pojavljuje u uvodnoj animaciji u prvoj Disneyevoj adaptaciji 1966.), prodana je za Ā£430,000 ($600,000) u Sotheby`su u London, postavljajuÄi svjetski rekord za ilustracije knjiga.[1][2] Rani život i karijera Shepardova kuÄa u Lodsworthu, oznaÄena plavom ploÄom Shepard je roÄen u St John`s Woodu u Londonu, kao sin Henryja Donkina Sheparda, arhitekta, i Jessie Harriet, kÄeri slikara akvarela Williama Leeja. PokazavÅ”i neÅ”to obeÄavajuÄe u crtanju u Å”koli St Paul`s School, 1897. upisao se u Heatherley School of Fine Art u Chelseaju.[4] Nakon produktivne godine tamo, pohaÄao je Å”kole Kraljevske akademije, osvojivÅ”i Landseerovu stipendiju 1899. i nagradu Britanskog instituta 1900. [5]. Tamo je upoznao Florence Eleanor Chaplin, s kojom se oženio 1904. godine.[6] Do 1906. Shepard je postao uspjeÅ”an ilustrator, izradivÅ”i radove za ilustrirana izdanja Ezopovih basni, Davida Copperfielda i Å kolskih dana Toma Browna, dok je u isto vrijeme radio kao ilustrator u osoblju Puncha. Par je kupio kuÄu u Londonu, ali su se 1905. preselili u Shamley Green, blizu Guildforda. Shepard je bio plodan slikar, izlagao je na brojnim izložbama. Izlagao je u Kraljevskom druÅ”tvu umjetnika u Birminghamuātradicionalnom mjestu okupljanja generiÄkih slikaraākao iu radikalnijoj atmosferi Instituta lijepih umjetnosti u Glasgowu, gdje su izlagali neki od najinovativnijih umjetnika. Bio je dvaput izlagaÄ u Walker Art Gallery u Liverpoolu, jednoj od najveÄih pokrajinskih galerija u zemlji, i drugi put u Manchester Art Gallery, viktorijanskoj instituciji koja je kasnije bila dio javnih knjižnica. Ali u srcu, Shepard je bio LondonÄanin, Å”esnaest puta nastupao je u Kraljevskoj akademiji na Piccadillyju. Njegova supruga, koja je takoÄer bila slikarica, pronaÅ”la je dom u londonskom West Endu za svoje skromne radove tijekom 25-godiÅ”nje karijere. Kad je 1914. izbio Prvi svjetski rat, u srednjim tridesetima Shepard je dobio dužnost potporuÄnika u Kraljevskom garnizonskom topniÅ”tvu, ogranku Kraljevskog topniÅ”tva. Bio je dodijeljen 105. opsadnoj bateriji, koja je preÅ”la u Francusku u svibnju 1916. i krenula u akciju u bitci na Sommi.[9][10][11][12] Do jeseni 1916. Shepard je poÄeo raditi za ObavjeÅ”tajni odjel skicirajuÄi borbeno podruÄje unutar pogleda na položaj svoje baterije. [13] [14] Dana 16. veljaÄe 1917. postao je vrÅ”itelj dužnosti kapetana dok je bio zamjenik zapovjednika svoje baterije, a kratko je služio i kao vrÅ”itelj dužnosti bojnika krajem travnja i poÄetkom svibnja te godine tijekom bitke kod Arrasa prije nego Å”to je ponovno postao vrÅ”itelj dužnosti kapetana.[10] ][15][16][17] Promaknut je u glavnog poruÄnika 1. srpnja 1917..[18] Dok je obnaÅ”ao dužnost satnika, odlikovan je Vojnim križem. Njegov citat je glasio: [19] Za istaknutu galantnost i odanost dužnosti. Kao prednji Äasnik za promatranje, nastavio je promatrati i slati vrijedne informacije, unatoÄ teÅ”koj granati i vatri iz mitraljeza. Njegova hrabrost i hladnokrvnost bile su uoÄljive. Kasnije 1917., 105. opsadna baterija sudjelovala je u zavrÅ”noj fazi bitke kod Passchendaele gdje je bila izložena teÅ”koj vatri i pretrpjela brojne gubitke.[10][20] Krajem godine poslan je da pomogne u vraÄanju katastrofalne situacije na talijanskoj bojiÅ”nici, putujuÄi željeznicom preko Verone prije nego Å”to je stupio u akciju na brdu Montello.[10][15] Shepard je propustio drugu bitku na rijeci Piave u travnju 1918., jer je bio na dopustu u Engleskoj (gdje ga je kralj George V. u Buckinghamskoj palaÄi uložio sa svojim MC-om) i gdje je pohaÄao teÄaj streljaÅ”tva.[21] Vratio se u Italiju sa svojom baterijom za pobjedu kod Vittorio Veneto.[10][22] Nakon primirja u Villa Giusti u studenom 1918., Shepard je promaknut u vrÅ”itelja dužnosti bojnika koji je zapovijedao baterijom i dobio je dužnost upravljanja zarobljenim neprijateljskim oružjem. Demobilizacija je zapoÄela na BožiÄ 1918., a 105. opsadna baterija je raspuÅ”tena u ožujku 1919. [10] [23] [24] Tijekom cijelog rata suraÄivao je s Punchom. ZapoÅ”ljen je kao redoviti karikaturist 1921., a postao je glavni karikaturist 1945. S tog ga je mjesta 1953. uklonio Punchov novi urednik, Malcolm Muggeridge.[25] Njegov je rad takoÄer bio dio slikarskog dogaÄaja u umjetniÄkom natjecanju na Ljetnim olimpijskim igrama 1928..[26] Sheparda je 1923. A. A. Milneu preporuÄio drugi zaposlenik Puncha, E. V. Lucas. Milne je isprva mislio da Shepardov stil nije ono Å”to želi, ali ga je iskoristio za ilustriranje knjige pjesama When We Were Very Young. Zadovoljan rezultatima, Milne je tada inzistirao da Shepard ilustrira Winnie-the-Pooha. ShvaÄajuÄi doprinos svog ilustratora uspjehu knjige, pisac je organizirao da Shepard rdobiti dio njegovih tantijema. Milne je takoÄer ispisao kopiju Winnie-the-Pooha sljedeÄim osobnim stihom: [27] Kada me ne bude, Neka Shepard ukrasi moju grobnicu, I stavi (ako ima mjesta) Dvije slike na kamenu: Prasac sa strane sto jedanaest, I Pooh i PrasiÄ u Å”etnji (157) ... A Petar, misleÄi da su moji, HoÄe li mi dobrodoÅ”licu u raj. Na kraju je Shepard poÄeo zamjerati `tom blesavom starom medvjedu` jer je smatrao da su ilustracije Pooha zasjenile njegov drugi rad.[28] Shepard je modelirao Pooha ne prema igraÄki koju je posjedovao Milnein sin Christopher Robin, veÄ prema `Growleru`, pliÅ”anom medvjedu u vlasniÅ”tvu njegova sina.[29] (Growler viÅ”e ne postoji, dat je njegovoj unuci Minnie Hunt, a zatim ga je uniÅ”tio susjedov pas.)[30] Njegovo djelo Pooh toliko je poznato da je 300 njegovih preliminarnih skica bilo izloženo u Victoria and Albert Museumu 1969., kada je imao je 90 godina.[31] Shepardova slika Winnieja Pooha, za koju se vjeruje da je naslikana 1930-ih za Äajanu u Bristolu, [32] jedina je poznata slika poznatog medvjediÄa u ulju. Kupljen je na aukciji za 243.000 dolara u Londonu krajem 2000. godine.[33] Slika je izložena u Galeriji Pavilion u Assiniboine Parku u Winnipegu, Manitoba, Kanada, gradu po kojem je Winnie dobila ime.[34] Shepard je napisao dvije autobiografije: IzvuÄeno iz sjeÄanja (1957.) i IzvuÄeno iz života (1961.).[35][36] Godine 1972. Shepard je svoju osobnu zbirku radova i ilustracija poklonio SveuÄiliÅ”tu Surrey. Ovi sada Äine E.H. Shepard Archive.[37] Shepard je proglaÅ”en Äasnikom Reda Britanskog Carstva u roÄendanskim poÄastima 1972. godine.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Hana - Barbera Hana i Barbera je bila ameriÄka produkcijska kuÄa za crtane filmove koja je producirala animirani televizijski i bioskopski program Äetrdeset i pet godina izmeÄu 1957. i 2001. Hana-Barberu su osnovali 1944. Metro-Goldvin-Majerovi animacioni režiseri Vilijam Hana i Džozef Barbera pod nazivom H-B Enterprajziz, koji je koriÅ”Äen za produkciju televizijskih reklama. PoÅ”to je MGM zatvorio svoj studio za animacije 1957, H-B Enterprajziz je postao glavni posao Hane i Barbere i kompanija je promenila naziv u Hana i Barbera produkciju 1960. Za tri decenije, Hana i Barbera su proizveli mnogo uspeÅ”nih crtanih filmova, na primer Porodica Kremenko, Porodica Džetsons, Hiki i prijatelji, MedvediÄ Jogi, Džoni Kvest, Skubi Du i Å trumfovi, svi oni Äe postati ikone zapadne pop kulture. Godine 1991, kompaniju je kupio Tarner Brodkasting, u glavnom iz razloga kako bi Tarner mogao da upotrebi njihovu biblioteku koja je sadržala preko 300 crtanih filmova i serija kako bi je iskoristio kao osnovu potrebnu za njegov novi program Kartun Netvork kanal za kablovsku televiziju. Promenjen je naziv u H-B Produkcijska kompanija i 1992, u Hana i Barbera crtani filmovi 1993, studio je nastavio sa proizvodnjom bez aktivnog delovanja Vilijama Hane ili Džozefa Barbere, oni su obojica otiÅ”li u polu-penziju, ali su i dalje ostali vodeÄa lica studija. Za vreme kasnih 1990-ih, Tarner je Hana i Barberu iskljuÄivo okrenuo produkciji novih materijala za Kartun Netvork. 1996, Tarner Brodkasting je kupio Tajm Vorner. PoÅ”to je Vilijam Hana umro 2001, Hana i Barbera je postao deo Varner Braders animejÅ”ona, i studija Kartun netvork nastavljena je produkcija Kartun Netvorkovih crtanih filmova. Džozef Barbera je ostao sa Varner Braders animejÅ”enom kao ceremonijalno lice sve do njegove smrti 2006. PoÄeci Hane i Barbere Vilijam Hana i Džozef Barbera su se prvi put udružili dok su joÅ” radili u Metro-Goldvin-Majerovom studiju za animacije 1939. Prvi njihov veÄi projekat je bio crtani film Puss Gets the Boot (1940), koji je poslužio kao osnova za crtani film Tom i Džeri, a ujedno je bio i prva epizoda popularnog crtaÄa. Hana, Barbera i MGM-ov režiser Džordž Sidnej su osnovali H-B Enterprajziz 1944. dok su i dalje radili za studio, svoju kompaniju su koristili za snimanje prvih televizijskih reklama. PoÅ”to su Hana i Barbera dobili osam Oskara za odreÄene epizode njihovog crtanog filma Tom i Džeri, MGM je zatvorio studio za animacije 1957, zato Å”to je smatrao da je napravljeno dovoljno epizoda za repriziranje. Hana i Barbera su zaposlili veÄinu svojih radnika iz MGM-a da rade za H-B Enterprajziz, koja Äe postati prava produkcijska kuÄa od 1957. Doneta je odluka da kompanija snima crtane filmove za televiziju, a prvi crtani film je bio The Ruff & Reddy Show, koji je premijerno prikazan na NBC-u u decembru 1957. Kako bi nastavili proizvodnju Hana i Barbera su se udružili sa kompanijom Skrin Gems. 1959. godine, H-B Enterprajziz je promenio naziv u Produkciju Hana i Barbera i postao je voÄa u televizijskoj animaciji. ObiÄno su bili kritikovani zbog upotrebe tehnike ograniÄene animacije, Produkcija Hana i Barbera je obiÄno proizvodila crtane filmove koji su se prikazivali vikendom i sredom u udarnom terminu. Prikazivale su ih sve vodeÄe televizije u SAD. Studio je takoÄe i imao nekoliko bioskopskih ostvarenja kao Å”to je crtani film napravljen za Kolumbija PikÄers, Loopy De Loop. Snimani su i drugi kratki bioskopski crtaÄi na osnovu televizijskih animiranih filmova. Kompanija nikada nije imala sopstvenu zgradu do 1963, kada je otvorena na adresi Bulevar Kahuenga 3.400. u Studijskom gradu, Kalifornija. Partnerstvo izmeÄu Hane i Barbere i Kolumbije trajalo je do 1967, kada su Hana i Barbera prodali studio Taft Brodkastingu dok su zadržali svoju poziciju u studiju. Od 1965, Hana i Barbera su pokuÅ”ali da budu muziÄka izdavaÄka kuÄa za kratko vreme. HBR ploÄe su distribuirali Kolumbija CBS rekords, sa pevaÄima kao Å”to su Luis Prima, Pet Amerikanaca, Skatman Kroters, i 13. sprat lift. Od 1969. do otprilike 1983, Produkcija Hana i Barbera je bio vodeÄi studio za televizijsku animaciju na svetu, skoro skroz posveÄeni produkciji crtanih filmova koji su se puÅ”tali sredom ujutru. Televizijski crtani filmovi Hana i Barbera je prvi studio za animacije koji je uspeÅ”no producirao crtane filmove posebno za televiziju;do tada, su televizijski crtaÄi postojali samo kao reprize bioskopskih. Druga dela Hane i Barbere ukljuÄuju i bioskopski crtani film, Loopy De Loop, za Kolumbija PikÄers od 1959 do 1965; i poÄetna sekvenca ABC-evog/Skrin Gems televizijskog programa ZaÄarani. Kasnije, H-B Äe koristiti likove ZaÄaranih kao goste u Porodici Kremenko. MnoÅ”tvo Hana i Barbera crtanih filmova su bili proizvedeni za puÅ”tanje u udarnim terminima, nastavili su proizvodnju tih crtaÄa sve do ranih 1970-ih. To su crtani filmovi: Haki i prijatelji, MedvediÄ Jogi, Brzi Drov Mak rov, Top MaÄak, Džoni Kvest, Porodica Džetsons, Uvrnute trke, i posebno Porodica Kremenko svi su oni puÅ”tani u udarnim terminima i takmiÄili su se sa najboljim komedijama, dramama i kvizovima. Porodica Kremenkoje postao Å”ou sa najviÅ”im rejtingom gledanosti. Tokom svoje dve decenije uspeha, Hana i Barbera su predstavili mnogo crtanih filmova Porodica Kremenko, Porodica Džetsons, Haki i prijatelji, MedvediÄ Jogi, Džoni Kvest, i Skubi Du, svi oni Äe postati ikone ameriÄke pop kulture. Tokom 1970-ih praktiÄno, veÄina ameriÄke televizijske animacije su producirali Hana i Barbera, jedini rivali su dolazili od FilmejÅ”ena i DePati-Freleng Enterprajzesa, plus odreÄeni animirani specijali koji su se puÅ”tali u udarnom terminu od Rankin Basa, Äak Džounsa, i Bila Melendeza. Kontroverznost kvaliteta Hana i Barbera su bili optuženi za doprinos smanjenju kvaliteta animacije i crtanih filmova od 1960-te do 1980-te. Neki ljudi veruju da su njihovi crtani filmovi āuniÅ”tili humorā. To je zato Å”to su oni prvi studio koji se bavio televizijskom animacijom, tako da su imali ograniÄen budžet. U MGM su troÅ”ili do $50,000 za jedan kratak crtani film, dok su oni troÅ”ili $3,000 za crtani film iste dužine. Na primer, jedan 22-minutna (30 minuta sa reklamama) epizoda Džouzija i Cica Maca iz 1970 imala je isti budžet --$45,000-- kao jedan 8-minutni Tom i Džeri iz -1940-te. Takva budžetska ograniÄenja zahtevala su promene produkcijskih vrednosti. U priÄi koju je objavio Saturdej Ivning Poust, KritiÄari tvrde da Hana i Barbera su uzimali viÅ”e posla nego Å”to su mogli da urade, to je jedino televizijska publika mogla da trpi.[1] Jedan direktor u Volt Dizniju je jednom rekao, āMi ne raÄunamo njih uopÅ”te kao rivale.ā[1] To je možda bilo istina, ali kasnih 1950-ih i ranim 1960-ih, Hana i Barbera je bio jedini studio u Holivudu koji je aktivno zapoÅ”ljavao, u to vreme oni su pokupili dosta Diznijevih animatora. Hana i Barbera su predstavili ograniÄenu animaciju, koja je bila popularizovana u bioskopima zahvaljujuÄi UPI, na televizijskim crtanim serijama kao Å”to je Rafov i Redijev Å”ou kao naÄin koji Äe smanjiti troÅ”kove. Ovo je dovelo do smanjenja kvaliteta animacije. Studio je naÅ”ao reÅ”enje za te kritike, da pravi filmove i tako pravi bolje verzije njihovih crtaÄa, to su na primer: (Nej tamo, to je MedvediÄ Jogi! iz 1964, Äovek zvani Kremenko iz 1966, i Džetsons: Film iz 1990) i adaptacije drugih materijala: (Å arlotina mreža iz 1973. i Hajdina Pesma iz 1982). Polje animacije je stiglo do dna oko sredine 1970-ih, Äak je i publici crtanih filmova sredom dosadilo. Snažno fokusiranje na jake dijaloge i pametne scenarije je manje ili viÅ”e nestalo do 1973, Zato Å”to se studio promenio priÄa je bila na zadnjem mestu, a animacija na prvom. U to vreme Hana i Barbera crtani filmovi su veoma loÅ”e prolazili osim nekoliko primera: (Porodica Kremenko, Skubi Du, Super Prijatelji), ali oni su se samo reprizirali. Spor uspon i pad Stanje oblasti animacije se promenilo 1980-ih, zahvaljujuÄi takmiÄarima nastale su serije koje su bile bazirane na popularnim igraÄkama tj. akcionim figurama, ukljuÄujuÄi i FilmejÅ”enov Hi-men i Gospodari svemira i Rankin Basove Munjevite maÄke. Hana i Barbera studio je zaostao za konkurencijom, kako je novi talas animatora nadolazio i oprobavao se na tržiÅ”tu 1980-ih i 1990-ih. Tokom 1980-ih, Hana i Barbera su predstavili crtaÄe napravljene na osnovu poznatih proizvoda Å trumfovi, Snorkijevci, Pak-Man, Despoti hazarda, PriÄe majci, SreÄni dani, Lavern i Å irli, Mork i Mindi, i Izazov GoBotsa, takoÄe su proizveli i nekoliko ABC Nedeljnih specijala. Nekoliko njihovih crtanih filmova je proizvedeno u Australijskom studiju (napravljeno je partnerstvo sa Australijskom kompanijom Sautern star enterteiment), ukljuÄujuÄi Drak Pak, Vajldfajr, Berenstainovi Medvedi, Tin Vuk, i skoro svi CBS Storybreak-ovi. PoÄetkom 1980-ih i nastavivÅ”i posle kupovine Turnera, takoÄe su tadili na nekim manje poznatim projektima, kao Å”to je serija Najbolje avanture: PriÄe iz Biblije. H-B se takoÄe ujedinio sa Rabi-Spirs produkcijom, koju su osnovali 1977. bivÅ”i H-B radnici Džo Rubi i Ken Spirs. Taft Brodkasting je kupio Rubi-Spirs od Filmvejsa 1981, Rubi-Spirs se Äesto udruživao da radi zajedno sa Hanom i Barberom. Hana i Barbera su Äesto pravili crtane filmove u kojima su glavni likovi mali 1980-ih, kao Å”to su: Pink Panter i Sinovi, Dete Kremenko, Popaj i sinovi, i Pas pod imenom Skubi Du. iz 1985, Hana i Barbera su pustili Neverovatni svet Hane i Barbere, novi program koji je predstavio nove verzije starih likova kao Å”to su: MedvediÄ Jogi, Džoni Kvest, Snorkovi, i RiÄi RiÄ, zajedno sa novim crtanim filmovima kao Å”to su: Galtar i zlatni Lenc, Pa Pa MedvediÄi, FantastiÄni Maks, i NoÄna Patrola.. SledeÄe godine H-B su proizveli: Jogijevo veliko bekstvo, prvi crtani u Hana i Barbera superzvezdama 10, serija o 10 originalnih telefilm-ova napravljena na osnovu njihovih popularnih likova, ukljuÄujuÄi i popularne specijale kao Å”to je Džetsonsi upoznaju Kremenkove. Zbog ovoga, Hana i Barbera i Rubi i Spirs su bili razlozi finansijskih problema Taft Brodkastinga, koji je baÅ” tad kupila AmeriÄka Finansijska Korporacija 1987. i promenila mu ime u Veliki AmeriÄki Brodkasting sledeÄe godine. H-B je odluÄila da promeni svoj naÄin rada i da pravi crtane filmove u studijima u Tajvanu, na Filipinima, i Japanu. Hanu i Barberu su usporavali zahtevi televizijskih stanica, uglavnom ABC, koji su insistirali na repriziranju Skubi Dua viÅ”e puta, ukljuÄujuÄi i crtaÄe Kapetan PeÄinac i Džozi i Cica mace; to je uniÅ”tavalo kreativnost, Å”to je dovelo do toga da su mnogi scenaristi i animatori napustili studio u 1989. Odgovorili su na poziv od Varner braÄe koji su planirali da ožive svoj studio za animacije, odmah su napravili crtane filmove: Tini Tun Avanture i Anamanijaci.
OdliÄno oÄuvano, s potpisom i posvetom Mire AleÄkoviÄ, Äirilica Biblioteka Vjeverica Autor - osoba AleÄkoviÄ, Mira Naslov Ne mogu bez snova : izabrane pjesme / Mira AleÄkoviÄ ; priredila Neda Bendelja ; [ilustrirala Zdenka PozaiÄ] Vrsta graÄe poezija Jezik srpski Godina 1983 Izdanje [2. izd.] Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Mladost, 1983 (Novi Sad : BuduÄnost) FiziÄki opis 110 str. : ilustr. ; 21 cm Drugi autori - osoba Bendelja, Neda, 1929-2005 = Bendelja, Neda, 1929-2005 PozaiÄ, Zdenka Zbirka Biblioteka Vjeverica Napomene BeleÅ”ka o piscu / N.[Neda] B.[Bendelja] : str. 105-107. Mira AleÄkoviÄ (Novi Sad, 2. februar 1924 ā Beograd, 27. februar 2008) bila je srpska književnica i pesnikinja, humanista. Ona je takoÄe bila dugogodiÅ”nji predsednik Udruženja književnika Jugoslavije i Udruženja književnika Srbije. RoÄena je u Novom Sadu (krÅ”tena je u Nikolajevskoj crkvi kao Miroslava, mada je niko tako nije zvao veÄ samo ā Mira), kao dete MaÅ”ana AleÄkoviÄa, novinara rodom iz Trebinja (iz Zasada, na putu ka DubrovaÄkim vratima) i NovosaÄanke Dragice Trpinac, koja je bila inspektor poÅ”ta i jedna od prvih žena telegrafista u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji, iz vojvoÄanske porodice MariÄ. Baka po majci Mire AleÄkoviÄ, Milica MariÄ bila je sestra MiloÅ”a MariÄa, oca Mileve MariÄ AjnÅ”tajn. Od svoje druge godine života Mira AleÄkoviÄ Å¾ivela je u Beogradu, na Neimaru kod majke Drage Trpinac, ali je detinjstvo provodila u Novom Sadu, Kninu, Crnoj Gori i na Kosovu i Metohiji, gde je njena roÄena tetka Jelena Trpinac decenijama bila uÄiteljica. Jelena Trpinac je za svoj prosvetiteljski rad na prostoru Kosova i Metohije odlikovana āZvezdom sa srebrnim zracima SFRJā. RoÄeni ujak Mire AleÄkoviÄ, bio je profesor Pavle Trpinac, biohemiÄar, nauÄni istraživaÄ i saradnik Irene Žolio-Kiri u Parizu. Mira AleÄkoviÄ u Beogradu je zavrÅ”ila francusku osnovnu Å”kolu, francusku i srpsku gimnaziju, a zatim studije slavistike i književnosti, u klasi Äuvenog srpskog lingviste, profesora Beogradskog univerziteta i akademika Aleksandra BeliÄa. U srednjoÅ”kolskom uzrastu, bila je pod pokroviteljstvom (i stipendijom) Patrijarha srpskog Varnave koji ju je smatrao izuzetno obdarenom za književnost i filozofiju. Studije je nastavila u Parizu gde je upisala doktorat i zavrÅ”ila FuÅ”eovu Å”kolu. Bila je poliglota i govorila je Äak deset stranih jezika: francuski, nemaÄki, engleski, ruski, italijanski, poljski, ÄeÅ”ki, makedonski, slovenaÄki, slovaÄki... Mira AleÄkoviÄ udala se 1947. godine za akademskog arhitektu i slikara Savu NikoliÄa Graždanskog (Srbina iz Hrvatske po jednom pretku ruskog korena), koji je uradio jedan od najlepÅ”ih njenih portreta u ulju. Mira AleÄkoviÄ rodila je troje dece, Nedu, SrÄu i Milu. Period Drugog svetskog rata 1939ā1945 JoÅ” kao mlada devojka sa perfektnim znanjem francuskog jezika, Mira AleÄkoviÄ je francuskom ministru spoljnih poslova Ivonu Delbosu, koji je bio u poseti Beogradu 1937. godine, uoÄi Drugog svetskog rata, tajno predala peticiju srpske omladine protiv rata. Kao gimnazijalka, 1939. godine postala je Älanica Saveza komunistiÄke omladine Jugoslavije (SKOJ), a 1941. godine, od prvog dana NarodnooslobodilaÄke borbe i Älanica partizanske ilegale u Beogradu, gde je kao 16 godiÅ”nja devojka uÄestvovala u akcijama sabotaža protiv nemaÄkih faÅ”ista. PoÅ”la je u rat sa Jugoslovenskom vojskom, ali se jedinica u kojoj je bila raspala poÅ”to ju je njen komandant predao Nemcima u Priboju na Limu, posle Äega se prikljuÄila NarodnooslobodilaÄkom pokretu (NOP), u želji da se zemlja Å”to pre oslobodi od okupatora. Kao mlada devojka uÄestvovala je u seÄenju nemaÄkih telefonskih kablova u okupiranom Beogradu 1941. godine, gde je hapsi Specijalna policija, na Äelu sa Božidarem BeÄareviÄem, nakon Äega je bila zatvorena u zatvoru u ÄuÅ”inoj ulici (u danaÅ”njoj zgradi Rudarsko-geoloÅ”kog fakulteta) odakle je posle nekoliko dana muÄenja i premlaÄivanja, spasava je srpska PatrijarÅ”ija, na molbu Desanke MaksimoviÄ. Sa teÅ”kim ranama, Mira AleÄkoviÄ kriÅ”om napuÅ”ta Beograd i pridružuje se NarodnooslobodilaÄkom pokretu. U bolniÄku ratnu službu prima je dr SaÅ”a BožoviÄ i sa zavrÅ”enom bolniÄkom obukom leÄila je ranjenike. U ratu je ostala bez oca, koga je u Beogradu streljao Gestapo, jer je bio intelektualac i dopisnik iz Å panskog graÄanskog rata. Mira AleÄkoviÄ je u ratu bila saborac svoga prijatelja, kasnije pisca i venÄanog kuma, Branka ÄopiÄa. Period 1945ā1970 Iz Drugog svetskog rata, u kome se istakla hrabroÅ”Äu, Mira AleÄkoviÄ je izaÅ”la kao rezervni vojni stareÅ”ina i kao delimiÄni invalid. Posle osloboÄenja dobrovoljno je radila na smeÅ”taju ratne siroÄadi po Äitavoj Srbiji i Jugoslaviji. Posle rata se zapoÅ”ljava u Udruženju književnika Jugoslavije i Srbije, najpre kao sekretar, a zatim kao potpredsednik tadaÅ”njeg predsednika Ive AndriÄa. Po isteku mandata Ive AndriÄa, nekoliko puta je tajnim glasanjem od strane pisaca birana za predsednika Udruženja književnika Srbije i Jugoslavije i na Äelu Udruženja pisaca ostala je godinama. Kao saradnik Oto Bihaljija, osnivaÄ je i urednik posleratne biblioteke āEpohaā, savremenih stranih pisaca, u kojoj je prvi put objavila, tada zabranjena dela Marsela Prusta i Franca Kafke zbog Äega joj je zamereno od strane SKJ. Uzela je uÄeÅ”Äe u studentskim protestima 1968. godine, izlazeÄi da podrži studente i Äita im revolucionarnu poeziju, posle naredbe Draže MarkoviÄa da se u studente puca. Posle 1968. godine Mira AleÄkoviÄ viÅ”e nije pripadala nijednoj politiÄkoj partiji. Tokom procesa pesniku Gojku Äogu, 1981. godine, za knjigu āVunena vremenaā, otvorila je vrata Udruženja književnika Jugoslavije u Francuskoj 7, za protestne veÄeri. MeÄu prvima je stala u odbranu pesnika Gojka Äoga, reÄenicom upuÄenom tadaÅ”njim vlastima: āJadno li je druÅ”tvo koje sudi pesniku!ā DruÅ”tvene aktivnosti Posle rata, Äileanskom pesniku Pablu Nerudi, Mira AleÄkoviÄ poklonila je u ime srpskog naroda gusle, kao simbol borbe za slobodu. Po svedoÄenju njegove supruge Matilde, Neruda je ostavio zapis da je ove gusle nosio sa sobom u izgnanstvo 1949. godine. Dobrovoljno je radila na smeÅ”taju dece ratne siroÄadi po Äitavoj Jugoslaviji zbog Äega je kasnije proglaÅ”ena UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti. Birana je nekoliko puta tajnim glasanjem za predsednika Udruženja književnika Jugoslavije. Radila je kao urednik Äasopisa za decu āZmajā i redovno uÄestvovala na āZmajevim deÄjim igramaā u Novom Sadu. Bila je redovni uÄesnik āStruÅ”kih veÄeri poezijeā, kao i predlagaÄ i osnivaÄ Kosovsko-metohijskih i internacionalnih pesniÄkih susreta i karavana āLazar VuÄkoviÄā 1971. godine. U doba politiÄke krize tzv. āMaspokaā (1971), Mira AleÄkoviÄ zvaniÄno se posestrimila sa zagrebaÄkom pesnikinjom Vesnom Parun, kada je jugoslovenski savezni politiÄki funkcioner Stane Dolanc tražio od Mire AleÄkoviÄ da iz sveÄane pesme āJugoslavijoā izbaci odreÄene reÄi, ali ona na to nije pristala. Od sedamdesetih godina proÅ”loga veka, dom Mire AleÄkoviÄ bio je mesto gde su stizale prve izbeglice sa Kosova i Metohije i boravile u njemu dok u Beogradu ne bi bile prihvaÄene. U SkupÅ”tini Grada Beograda Mira AleÄkoviÄ obavljala je dobrovoljno niz aktivnosti i bila izabrana za predsednika Komisije za trgove i ulice grada Beograda. U tom svojstvu predsednika Komisije za trgove i ulice Beograda usprotivila se preimenovanjima ulica koje su veÄ dobile imena u centru grada. TakoÄe, na njenu inicijativu, oÄiÅ”Äena je i preneta iz KoÅ”utnjaka danaÅ”nja Terazijska Äesma, u centar grada na Terazije. Mira AleÄkoviÄ bila je Älan SUBNOR-a. Mira AleÄkoviÄ saraÄivala je i održavala kontakte sa Älanovima srpskog rasejanja u Äitavom svetu. Bila je i dugogodiÅ”nji Älan āDruÅ”tva potomaka starih ratnikaā i drugovala je sa MiloÅ”em ToÅ”Äem, Soluncem i jednim od 1300 kaplara. Od 1960. do 1982. godine bila je angažovana u DruÅ”tvu āJugoslavija-Francuskaā, na Äijem Äelu je ostala godinama, prvo kao generalni sekretar, a zatim kao predsednik DruÅ”tva Jugoslavija-Francuska i Srbija-Francuska, sve do 1993. godine. U tom svojstvu, zajedno sa profesorom Radetom KonstantinoviÄem, Mira je tražila od francuske vlade da o troÅ”ku francuske države poÅ”alje francuske profesore u prvu eksperimentalnu osnovnu Å”kolu u Beogradu koja se tada zvala āSlobodan Princip-Seljoā (ranije āCar UroÅ”ā, a danas āVladislav Ribnikarā). Tako je 1966. godine prva generacija srpskih osnovaca imala eksperimentalnu nastavu na oba jezika U svojstvu predsednika DruÅ”tva āJugoslavija ā Francuskaā, Mira AleÄkoviÄ doÄekivala je delegacije francuskih pisaca i intelektualaca o Äemu svedoÄe prepiske i pokloni koji se danas nalaze u njenoj muzejskoj sobi u ulici Bulevar Kralja Aleksandra br 17. Posebno se istiÄe poklon-biblioteka dobijena od francuskog pisca Žan Pol Sartra, u kojoj se nalaze njegove knjige i Äitava kolekcija Äasopisa Les Temps Modernes, kao i porcelanski predmeti koje joj je poklonila žena francuskog predsednika Fransoa Miterana, Danijel Miteran. Mira AleÄkoviÄ pomagala je i promovisala veliki broj mladih pesnika iz bivÅ”e Jugoslavije, Srbije i rasejanja, o Äemu svedoÄe njihova pisma i potpisi koji se danas nalaze u muzejskoj sobi u Beogradu. Posebno se istiÄe pismo Milana NeÅ”iÄa, pesnika iz Berlina (13/01/2014). Mira AleÄkoviÄ je umrla 27. februara 2008. godine u Beogradu, u 85. godini života. Sahranjena je 3. marta, uz vojne poÄasti, u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju u Beogradu. Od nje se u ime Udruženja književnika Srbije oprostio Pero Zubac, dugogodiÅ”nji dopisnik TAS-a iz Jugoslavije i Älan Akademije nauka u Sankt Peterburgu[5] i prijatelj iz Rusije Aleksandar SergejeviÄ Plevako, dok je glumica Rada ÄuriÄin proÄitala stihove njene pesme āPoruka jedne senkeā. Bibliografija StvaralaÄki opus Mire AleÄkoviÄ predstavljaju 53 knjige za decu i odrasle (oko 30 knjiga za decu, i oko 20 knjiga za odrasle) ā poezije i proze. Njena poezija je duboka, misaona i upeÄatljiva, u kojoj se bavila pitanjima smisla, života i smrti, kao i uvek neizbežne ljubavi. Knjige poezije za odrasle sadrže lirske pesme koje su neopravdano zaboravljen i zapostavljen deo njenog bogatog stvaralaÅ”tva. Uredila je prvi broj Äasopisa āPionirā, koji je u toku rata izdavan ilegalno. Posle rata pesnikinja nastavlja sa druÅ”tvenim i književnim radom. UreÄivala je prve posleratne Äasopise i listove za mlade: āOmladinaā, āMladostā, āPoletaracā, i āZmajā. ViÅ”e od Äetrdeset godina je bila glavni i odgovorni urednik āZmajaā. Bila je sekretar, potpredsednik i predsednik Udruženja književnika Srbije i predsednik Saveza književnika Jugoslavije, u viÅ”e mandata. U svom druÅ”tvenom radu bila je i predsednik DruÅ”tva za kulturnu saradnju Jugoslavija - Francuska (40 godina), predsednik DruÅ”tva prijateljstva Jugoslavija - NorveÅ”ka, bila je i vrlo aktivan Älan DruÅ”tva za negovanje tradicija oslobodilaÄkih ratova Srbije od 1912. do 1918. godine, itd. PesniÄko stvaralaÅ”tvo Mire AleÄkoviÄ se pojavljuje neposredno pred poÄetak Drugog svetskog rata, a svoju prvu zbirku pesama āZvezdane baladeā izdaje po zavrÅ”etku rata, 1946. godine. Objavila je joÅ” dvadesetak knjiga za decu i dvadesetak dela poezije i proze za odrasle. Pesme Mire AleÄkoviÄ uvrÅ”Äene su u Antologiju srpske poezije XX veka, u izdanju SlavistiÄkog Instituta Moskovskog državnog Univerziteta, a prevod i izbor pesama saÄinio je Å”ef katedre Slavistike Univerziteta u Rusiji, profesor Andrej Bazilevski. Dela Mire AleÄkoviÄ prevedena su na oko dvadeset stranih jezika: italijanski, francuski, poljski, ruski, letonski (tj. latvijski), grÄki, gruzijski, ukrajinski, slovaÄki, maÄarski, rumunski, bugarski, slovenaÄki, makedonski, mongolski i jermenski jezik. Mira AleÄkoviÄ govorila je teÄno i pisala na srpskom, francuskom, ruskom, nemaÄkom i engleskom jeziku. Stvaranje za decu meni znaÄi vraÄanje samoj sebi, svetu detinjstva, Äistijem od sveta odraslih. To je veÄito traženje lepote, dobrote i ljubavi, potraga za utoÄiÅ”tem kad izneveri svet odraslih Mira AleÄkoviÄ o svom radu PesniÄka dela Mire AleÄkoviÄ pripadaju tradicionalnom toku poezije koja se vezuje za Jovana JovanoviÄa Zmaja, Gvida Tartalju, Desanku MaksimoviÄ i Branka ÄopiÄa. Njena lirika se zasniva na jednostavnosti i iskrenosti, pisana je jednostavnim jezikom bliskim deci. Putem nje u maliÅ”anima budi plemenitost, uÄi ih da se bore protiv egoizma i rasne diskriminacije, i uvek je protkana humanoÅ”Äu, humanizmom i Äovekoljubljem. Posebnu pažnju posveÄuje ljubavi izmeÄu roditelja i dece uporedo se boreÄi za poÅ”tovanje deÄje liÄnosti. Ipak, najviÅ”e je rodoljubivih motiva a najbolja ilustracija ove tvrdnje je zbirka āZvezdane baladeā. Autor je teksta pesama āDruže Tito mi ti se kunemoā i āSveÄana pesmaā (sa refrenom koji je, kako je sama govorila, pozajmila od naroda, srpskih seljanki i seljana na Kozari, koji su oni spevali Titu, pre svega kao simbolu NOB-a, i pre nego Å”to su ga, kao uostalom i ona sama, i videli, kao zakletve ā svom vrhovnom komandantu u narodnooslobodilaÄkoj borbi protiv okupatora i faÅ”ista). Prema āVjazmiā koju je Mira AleÄkoviÄ napisala u marÅ”u u toku Drugog svetskog rata u kome je sama uÄestvovala, Rusi su snimali film, a poema je viÅ”e puta prevoÄena na ruski jezik (prevodioci: Š”Š²ŠµŃŠ»Š°Š½Š° ŃŃŠ°Š³Š¾ŃŠŗŠ°Ń, Š¢Š°ŃŃŃŠ½Ń Š Š°ŃŃŠ¾ŠæŃŠøŠ½Š¾Š¹). Jermenski pisac i pesnik i prijatelj Babken Simonjan preveo je poemu Mire AleÄkoviÄ āJezero Sevanā na jermenski jezik. Francuski prevodilac Ratimir PavloviÄ i srpski prevodilac Sreten MariÄ prevodili su poeziju Mire AleÄkoviÄ na francuski jezik. Kada su u okupiranom Beogradu streljani njeni drugovi, napisala je svoju prvu antifaÅ”istiÄku pesmu āSveli su mladi Ljiljaniā, koja je kasnije uÅ”la u sve zbirke poezije i u antologije. Mira AleÄkoviÄ nije pesnik koji se zaludno igra reÄima, njeno srce se odaziva ljudskim tragedijama. PomirivÅ”i na neki naÄin svoju borbenost i svoju setu i tihost, napisala je zbirku pesama NoÄ ova poslednja, dosad najzreliju i najslojevitiju, nadahnutu vizijom noÄi opÅ”teg uniÅ”tenja sveta... ...Å ta poezija Mire AleÄkoviÄ predstavlja u naÅ”oj književnosti, a osobito za vas, lako Äete osetiti ako zamislite da u Äitankama nemate njenih pesama... Iz pera Desanke MaksimoviÄ ostalo je zapisano za veÄnost Najpoznatije pesme Mire AleÄkoviÄ iz ovog perioda su: poema āSveli su mladi Ljiljaniā (posveÄena pogibiji beogradskih studenata u protestu) , āDvanaest na ploÄnikuā (posveÄena streljanim drugovima u Beogradu), āBalada o Olgici Grinā (posveÄena prijateljici koju su uhvatili i silovali nemaÄki vojnici, posle Äega je izvrÅ”ila samoubistvo bacivÅ”i se sa mosta u Beogradu), āOvo je veliki Å”kolski Äasā (posveÄena streljanim Äacima u Kragujevcu), āZvezdane baladeā (posveÄena deÄjoj hrabrosti u drugom sv. ratu) i poema āZnam tu zemlju buneā (posveÄena hrabrosti srpskog naroda u ratu). Iz toga vremena je i parodija koju je Mira AleÄkoviÄ napisala na pesmu āLili Marlenā, pod nazivom āNa istoÄnom frontu veÄe je pao snegā. Antologijsko izdanje rodoljubivih i misaonih pesama priredila je Profesor dr Zaga KaleziÄ kao zbirku pesama za odrasle : PORUKA JEDNE SENKE (izdanje āMiroslavā). Najpoznatije rodoljubive pesme Mire AleÄkoviÄ su: To idu Vekovi Proricali nam da nas neÄe biti Na KajmakÄalanu Dvanaest na ploÄniku Srbija iz detinjstva Znam tu zemlju bune Živi i mrtvi Balada o Beogradu Mom Kosovu DeÄani i dr. Zbirke pesama 1946. Zvezdane balade 1947. Podzemni heroji 1949. Dani razigrani 1949. Tri proleÄa 1952. Tragovi bez stopa 1952. Dobar dan 1953. Da se upoznamo 1954. LjuljaÅ”ka na grani 1955. Pionirsko proleÄe 1956. Prijatelji 1957. Lastavica 1957. Krilati ljudi 1963. Srebrni voz 1963. Äarobna vrata 1964. Svetla soba 1970. SunÄani soliteri 1972. Da život bude ljubav 1975. Sanjalica 1980. Ne mogu bez snova 1981. ZateÄena u ljubavi 1982. Staza srebrom izvezena 1983. Nebo detinjstva 1989. Zvezdane balade 1990. Skinite mi dugu 1991. LeteÄi krevet 1995. Careva poljana 1995. SunÄeviÄi Romani 1953. Srebrna Kosa 1960. Zbogom velika tajno ZaÅ”to grdiÅ” reku? Jutro Nagrade i priznanja Orden legije Äasti, 1969. Ordena za hrabrost, u antifaÅ”istiÄkoj borbi SFRJ Medalje za hrabrost Velikog ruskog Otadžbinskog rata Velika povelja za dela unapreÄenja socijalne zaÅ”tite u Jugoslaviji i Srbiji kojom se Mira AleÄkoviÄ proglaÅ”ava UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti, 1969. godine. Povelja se nalazi u muzeju Mire AleÄkoviÄ u Beogradu (Bul.Kralja Aleksandra 17). Nagrada āMilica StojadinoviÄ Srpkinjaā, 1984. godine Orden āVitez Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Å arla De Gola 1969. godine, predao Andre Malro 1971, a potpisao liÄno admiral Kabanije. Orden āOficir Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Fransoa Miterana Velika zlatna medalja āCar DuÅ”anā, primljene u GraÄanici, sa obrazloženjem āza prisustvo pesnikinje i njene poezije, kao i humanitarne misije decenijama u svim mestima Kosova i Metohijeā. Orden Oficir umetnosti i literature, od Francuskog Ministarstva kulture. Orden āVeliki senegalski Lavā, dobijenim od prijatelja pesnika i predsednika Leopolda Sedara Sengora RepubliÄka nagrada za zbirku poezije āTri proleÄaā, 1950. godine Nagrada āDeÄja knjigaā za roman āSrebrna kosaā, 1953. godine Nagrada āKurirÄekā za najbolju pesmu za decu, 1964. godine Zlatna medalja za poeziju na meÄunarodnom poetskom konkursu u Pistoji, 1965. godine Prva nagrada sovjetskog deÄjeg Äasopisa āPionirā za āZvezdanu bajku o Vjazmiā (sa 2,2 miliona glasova ruske dece), 1966. godine āPartizanski kurirā za tridesetogodiÅ”nji rad u oblasti literature za decu sa tematikom iz narodnooslobodilaÄke borbe āZlatna medalja Pistojeā (Firenca, Italija) Oktobarska nagrada grada Beograda i brojnih drugih domaÄih i stranih nagrada za stvaralaÅ”tvo, Jedna ulica u SurÄinu danas nosi ime Mire AleÄkoviÄ MG92 (L)
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Ilustracije: Zdenka Pozaic Mira AleÄkoviÄ (Novi Sad, 2. februar 1924 ā Beograd, 27. februar 2008) bila je srpska književnica i pesnikinja, humanista i dugogodiÅ”nji predsednik Udruženja književnika Jugoslavije i Udruženja književnika Srbije. RoÄena je 2. februara 1924. godine u Novom Sadu (krÅ”tena je u Nikolajevskoj crkvi kao Miroslava, mada je niko tako nije zvao veÄ samo - Mira), kao dete MaÅ”ana AleÄkoviÄa, novinara rodom iz Trebinja (iz Zasada, na putu ka DubrovaÄkim vratima) i NovosaÄanke Dragice Trpinac, koja je bila inspektor poÅ”ta i jedna od prvih žena telegrafista u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji, iz vojvoÄanske porodice MariÄ. Baka po majci Mire AleÄkoviÄ, Milica MariÄ bila je sestra MiloÅ”a MariÄa, oca Mileve MariÄ AjnÅ”tajn. Mira AleÄkoviÄ kao dete (1933) Od svoje druge godine života Mira AleÄkoviÄ Å¾ivela je u Beogradu, na Neimaru kod majke Drage Trpinac, ali je detinjstvo provodila u Novom Sadu, Kninu, Crnoj Gori i na Kosovu i Metohiji, gde je njena roÄena tetka Jelena Trpinac decenijama bila uÄiteljica. Jelena Trpinac je za svoj prosvetiteljski rad na prostoru Kosova i Metohije odlikovana āZvezdom sa srebrnim zracima SFRJā. RoÄeni ujak Mire AleÄkoviÄ, bio je profesor Pavle Trpinac, biohemiÄar, nauÄni istraživaÄ i saradnik Irene Žolio-Kiri u Parizu. Mira AleÄkoviÄ u Beogradu je zavrÅ”ila francusku osnovnu Å”kolu, francusku i srpsku gimnaziju, a zatim studije slavistike i književnosti, u klasi Äuvenog srpskog lingviste, profesora Beogradskog univerziteta i akademika Aleksandra BeliÄa. U srednjoÅ”kolskom uzrastu, bila je pod pokroviteljstvom (i stipendijom) Patrijarha srpskog Varnave koji ju je smatrao izuzetno obdarenom za književnost i filozofiju. Studije je nastavila u Parizu gde je upisala doktorat i zavrÅ”ila FuÅ”eovu Å”kolu. Bila je poliglota i govorila je Äak deset stranih jezika: francuski, nemaÄki, engleski, ruski, italijanski, poljski, ÄeÅ”ki, makedonski, slovenaÄki, slovaÄki... Mira AleÄkoviÄ udala se 1947. godine za akademskog arhitektu i slikara Savu NikoliÄa Graždanskog (Srbina iz Hrvatske po jednom pretku ruskog korena), koji je uradio jedan od najlepÅ”ih njenih portreta u ulju. Mira AleÄkoviÄ rodila je troje dece, Nedu, SrÄu i Milu. Period Drugog svetskog rata 1939ā1945 JoÅ” kao mlada devojka sa perfektnim znanjem francuskog jezika, Mira AleÄkoviÄ je francuskom ministru spoljnih poslova Ivonu Delbosu, koji je bio u poseti Beogradu 1937. godine, uoÄi Drugog svetskog rata, tajno predala peticiju srpske omladine protiv rata. Kao gimnazijalka, 1939. godine postala je Älanica Saveza komunistiÄke omladine Jugoslavije (SKOJ), a 1941. godine, od prvog dana NarodnooslobodilaÄke borbe i Älanica partizanske ilegale u Beogradu, gde je kao 16 godiÅ”nja devojka uÄestvovala u akcijama sabotaža protiv nemaÄkih faÅ”ista. Mira AleÄkoviÄ, Branko ÄopiÄ i Blaže Koneski u partizanima (1944). PoÅ”la je u rat sa Jugoslovenskom vojskom, ali se jedinica u kojoj je bila raspala poÅ”to ju je njen komandant predao Nemcima u Priboju na Limu, posle Äega se prikljuÄila NarodnooslobodilaÄkom pokretu (NOP), u želji da se zemlja Å”to pre oslobodi od okupatora. Kao mlada devojka uÄestvovala je u seÄenju nemaÄkih telefonskih kablova u okupiranom Beogradu 1941. godine, gde je hapsi Specijalna policija, na Äelu sa Božidarem BeÄareviÄem, nakon Äega je bila zatvorena u zatvoru u ÄuÅ”inoj ulici (u danaÅ”njoj zgradi Rudarsko-geoloÅ”kog fakulteta) odakle je posle nekoliko dana muÄenja i premlaÄivanja, spasava je srpska PatrijarÅ”ija, na molbu Desanke MaksimoviÄ. Sa teÅ”kim ranama, Mira AleÄkoviÄ kriÅ”om napuÅ”ta Beograd i pridružuje se NarodnooslobodilaÄkom pokretu. U bolniÄku ratnu službu prima je dr SaÅ”a BožoviÄ i sa zavrÅ”enom bolniÄkom obukom leÄila je ranjenike. U ratu je ostala bez oca, koga je u Beogradu streljao Gestapo, jer je bio intelektualac i dopisnik iz Å panskog graÄanskog rata. Mira AleÄkoviÄ je u ratu bila saborac svoga prijatelja, kasnije pisca i venÄanog kuma, Branka ÄopiÄa. Period 1945ā1970 Iz Drugog svetskog rata, u kome se istakla hrabroÅ”Äu, Mira AleÄkoviÄ je izaÅ”la kao rezervni vojni stareÅ”ina i kao delimiÄni invalid. Posle osloboÄenja dobrovoljno je radila na smeÅ”taju ratne siroÄadi po Äitavoj Srbiji i Jugoslaviji. Posle rata se zapoÅ”ljava u Udruženju književnika Jugoslavije i Srbije, najpre kao sekretar, a zatim kao potpredsednik tadaÅ”njeg predsednika Ive AndriÄa. Po isteku mandata Ive AndriÄa, nekoliko puta je tajnim glasanjem od strane pisaca birana za predsednika Udruženja književnika Srbije i Jugoslavije i na Äelu Udruženja pisaca ostala je godinama. Kao saradnik Oto Bihaljija, osnivaÄ je i urednik posleratne biblioteke āEpohaā, savremenih stranih pisaca, u kojoj je prvi put objavila, tada zabranjena dela Marsela Prusta i Franca Kafke zbog Äega joj je zamereno od strane SKJ. Uzela je uÄeÅ”Äe u studentskim protestima 1968. godine, izlazeÄi da podrži studente i Äita im revolucionarnu poeziju, posle naredbe Draže MarkoviÄa da se u studente puca. [a] Posle 1968. godine Mira AleÄkoviÄ viÅ”e nije pripadala nijednoj politiÄkoj partiji. Tokom procesa pesniku Gojku Äogu, 1981. godine, za knjigu āVunena vremenaā, otvorila je vrata Udruženja književnika Jugoslavije u Francuskoj 7, za protestne veÄeri. MeÄu prvima je stala u odbranu pesnika Gojka Äoga, reÄenicom upuÄenom tadaÅ”njim vlastima: āJadno li je druÅ”tvo koje sudi pesniku!ā [2] DruÅ”tvene aktivnosti Posle rata, Äileanskom pesniku Pablu Nerudi, Mira AleÄkoviÄ poklonila je u ime srpskog naroda gusle, kao simbol borbe za slobodu. Po svedoÄenju njegove supruge Matilde, Neruda je ostavio zapis da je ove gusle nosio sa sobom u izgnanstvo 1949. godine. Dobrovoljno je radila na smeÅ”taju dece ratne siroÄadi po Äitavoj Jugoslaviji zbog Äega je kasnije proglaÅ”ena UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti. Birana je nekoliko puta tajnim glasanjem za predsednika Udruženja književnika Jugoslavije. Radila je kao urednik Äasopisa za decu āZmajā i redovno uÄestvovala na āZmajevim deÄjim igramaā u Novom Sadu. Bila je redovni uÄesnik āStruÅ”kih veÄeri poezijeā, kao i predlagaÄ i osnivaÄ Kosovsko-metohijskih i internacionalnih pesniÄkih susreta i karavana āLazar VuÄkoviÄā 1971. godine. U doba politiÄke krize tzv. āMaspokaā (1971), Mira AleÄkoviÄ zvaniÄno se posestrimila sa zagrebaÄkom pesnikinjom Vesnom Parun, kada je jugoslovenski savezni politiÄki funkcioner Stane Dolanc tražio od Mire AleÄkoviÄ da iz sveÄane pesme āJugoslavijoā izbaci odreÄene reÄi, ali ona na to nije pristala. Od sedamdesetih godina proÅ”loga veka, dom Mire AleÄkoviÄ bio je mesto gde su stizale prve izbeglice sa Kosova i Metohije i boravile u njemu dok u Beogradu ne bi bile prihvaÄene. U SkupÅ”tini Grada Beograda Mira AleÄkoviÄ obavljala je dobrovoljno niz aktivnosti i bila izabrana za predsednika Komisije za trgove i ulice grada Beograda. U tom svojstvu predsednika Komisije za trgove i ulice Beograda usprotivila se preimenovanjima ulica koje su veÄ dobile imena u centru grada. TakoÄe, na njenu inicijativu, oÄiÅ”Äena je i preneta iz KoÅ”utnjaka danaÅ”nja Terazijska Äesma, u centar grada na Terazije. Mira AleÄkoviÄ bila je Älan SUBNOR-a. Mira AleÄkoviÄ saraÄivala je i održavala kontakte sa Älanovima srpskog rasejanja u Äitavom svetu. Bila je i dugogodiÅ”nji Älan āDruÅ”tva potomaka starih ratnikaā i drugovala je sa MiloÅ”em ToÅ”Äem, Soluncem i jednim od 1300 kaplara. Mira AleÄkoviÄ i norveÅ”ki kralj Ulaf, Oslo, 1975. godine Od 1960. do 1982. godine bila je angažovana u DruÅ”tvu āJugoslavija-Francuskaā, na Äijem Äelu je ostala godinama, prvo kao generalni sekretar,[b], a zatim kao predsednik DruÅ”tva Jugoslavija-Francuska i Srbija-Francuska, sve do 1993. godine.[3] U tom svojstvu, zajedno sa profesorom Radetom KonstantinoviÄem, Mira je tražila od francuske vlade da o troÅ”ku francuske države poÅ”alje francuske profesore u prvu eksperimentalnu osnovnu Å”kolu u Beogradu koja se tada zvala āSlobodan Princip-Seljoā (ranije āCar UroÅ”ā, a danas āVladislav Ribnikarā). Tako je 1966. godine prva generacija srpskih osnovaca imala eksperimentalnu nastavu na oba jezika [4] U svojstvu predsednika DruÅ”tva āJugoslavija ā Francuskaā, Mira AleÄkoviÄ doÄekivala je delegacije francuskih pisaca i intelektualaca o Äemu svedoÄe prepiske i pokloni koji se danas nalaze u njenoj muzejskoj sobi u ulici Bulevar Kralja Aleksandra br 17. Posebno se istiÄe poklon-biblioteka dobijena od francuskog pisca Žan Pol Sartra, u kojoj se nalaze njegove knjige i Äitava kolekcija Äasopisa Les Temps Modernes, kao i porcelanski predmeti koje joj je poklonila žena francuskog predsednika Fransoa Miterana, Danijel Miteran. Mira AleÄkoviÄ pomagala je i promovisala veliki broj mladih pesnika iz bivÅ”e Jugoslavije, Srbije i rasejanja, o Äemu svedoÄe njihova pisma i potpisi koji se danas nalaze u muzejskoj sobi u Beogradu. Posebno se istiÄe pismo Milana NeÅ”iÄa, pesnika iz Berlina (13/01/2014). Grob Mire AleÄkoviÄ u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju u Beogradu Mira AleÄkoviÄ je umrla 27. februara 2008. godine u Beogradu, u 85. godini života. Sahranjena je 3. marta, uz vojne poÄasti, u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju. Od nje se u ime Udruženja književnika Srbije oprostio Pero Zubac, dugogodiÅ”nji dopisnik TAS-a iz Jugoslavije i Älan Akademije nauka u Sankt Peterburgu[5] i prijatelj iz Rusije Aleksandar SergejeviÄ Plevako, dok je glumica Rada ÄuriÄin proÄitala stihove njene pesme āPoruka jedne senkeā.[6] Bibliografija StvaralaÄki opus Mire AleÄkoviÄ predstavljaju 53 knjige za decu i odrasle (oko 30 knjiga za decu, i oko 20 knjiga za odrasle) ā poezije i proze. Njena poezija je duboka, misaona i upeÄatljiva, u kojoj se bavila pitanjima smisla, života i smrti, kao i uvek neizbežne ljubavi. Knjige poezije za odrasle sadrže lirske pesme koje su neopravdano zaboravljen i zapostavljen deo njenog bogatog stvaralaÅ”tva. Uredila je prvi broj Äasopisa āPionirā, koji je u toku rata izdavan ilegalno. Posle rata pesnikinja nastavlja sa druÅ”tvenim i književnim radom. UreÄivala je prve posleratne Äasopise i listove za mlade: āOmladinaā, āMladostā, āPoletaracā, i āZmajā. ViÅ”e od Äetrdeset godina je bila glavni i odgovorni urednik āZmajaā. Bila je sekretar, potpredsednik i predsednik Udruženja književnika Srbije[7] i predsednik Saveza književnika Jugoslavije, u viÅ”e mandata. U svom druÅ”tvenom radu bila je i predsednik DruÅ”tva za kulturnu saradnju Jugoslavija - Francuska (40 godina), predsednik DruÅ”tva prijateljstva Jugoslavija - NorveÅ”ka, bila je i vrlo aktivan Älan DruÅ”tva za negovanje tradicija oslobodilaÄkih ratova Srbije od 1912. do 1918. godine, itd. PesniÄko stvaralaÅ”tvo Mire AleÄkoviÄ se pojavljuje neposredno pred poÄetak Drugog svetskog rata, a svoju prvu zbirku pesama āZvezdane baladeā[8] izdaje po zavrÅ”etku rata, 1946. godine. Objavila je joÅ” dvadesetak knjiga za decu i dvadesetak dela poezije i proze za odrasle. Mira AleÄkoviÄ i Desanka MaksimoviÄ Pesme Mire AleÄkoviÄ uvrÅ”Äene su u Antologiju srpske poezije HH veka, u izdanju SlavistiÄkog Instituta Moskovskog državnog Univerziteta, a prevod i izbor pesama saÄinio je Å”ef katedre Slavistike Univerziteta u Rusiji, profesor Andrej Bazilevski. Dela Mire AleÄkoviÄ prevedena su na oko dvadeset stranih jezika: italijanski, francuski, poljski, ruski, letonski (tj. latvijski), grÄki, gruzijski, ukrajinski, slovaÄki, maÄarski, rumunski, bugarski, slovenaÄki, makedonski, mongolski i jermenski jezik. Mira AleÄkoviÄ govorila je teÄno i pisala na srpskom, francuskom, ruskom, nemaÄkom i engleskom jeziku. Stvaranje za decu meni znaÄi vraÄanje samoj sebi, svetu detinjstva, Äistijem od sveta odraslih. To je veÄito traženje lepote, dobrote i ljubavi, potraga za utoÄiÅ”tem kad izneveri svet odraslih Mira AleÄkoviÄ o svom radu PesniÄka dela Mire AleÄkoviÄ pripadaju tradicionalnom toku poezije koja se vezuje za Jovana JovanoviÄa Zmaja, Gvida Tartalju, Desanku MaksimoviÄ i Branka ÄopiÄa. Njena lirika se zasniva na jednostavnosti i iskrenosti, pisana je jednostavnim jezikom bliskim deci. Putem nje u maliÅ”anima budi plemenitost, uÄi ih da se bore protiv egoizma i rasne diskriminacije, i uvek je protkana humanoÅ”Äu, humanizmom i Äovekoljubljem. Posebnu pažnju posveÄuje ljubavi izmeÄu roditelja i dece uporedo se boreÄi za poÅ”tovanje deÄje liÄnosti. Ipak, najviÅ”e je rodoljubivih motiva a najbolja ilustracija ove tvrdnje je zbirka āZvezdane baladeā. Autor je teksta pesama `Druže Tito mi ti se kunemo`, `SveÄana pesma` i `Jugoslavijo` (sa refrenom koji je, kako je sama govorila, pozajmila od naroda, srpskih seljanki i seljana na Kozari, koji su oni spevali Titu, pre svega kao simbolu NOB-a, i pre nego Å”to su ga, kao uostalom i ona sama, i videli, kao zakletve - svom vrhovnom komandantu u narodnooslobodilaÄkoj borbi protiv okupatora i faÅ”ista). Prema āVjazmiā koju je Mira AleÄkoviÄ napisala u marÅ”u u toku Drugog svetskog rata u kome je sama uÄestvovala, Rusi su snimali film, a poema je viÅ”e puta prevoÄena na ruski jezik (prevodioci: Š”Š²ŠµŃŠ»Š°Š½Š° ŃŃŠ°Š³Š¾ŃŠŗŠ°Ń, Š¢Š°ŃŃŃŠ½Ń Š Š°ŃŃŠ¾ŠæŃŠøŠ½Š¾Š¹). Jermenski pisac i pesnik i prijatelj Babken Simonjan preveo je poemu Mire AleÄkoviÄ āJezero Sevanā na jermenski jezik. Francuski prevodilac Ratimir PavloviÄ i srpski prevodilac Sreten MariÄ prevodili su poeziju Mire AleÄkoviÄ na francuski jezik. Kada su u okupiranom Beogradu streljani njeni drugovi, napisala je svoju prvu antifaÅ”istiÄku pesmu āSveli su mladi Ljiljaniā, koja je kasnije uÅ”la u sve zbirke poezije i u antologije. Mira AleÄkoviÄ nije pesnik koji se zaludno igra reÄima, njeno srce se odaziva ljudskim tragedijama. PomirivÅ”i na neki naÄin svoju borbenost i svoju setu i tihost, napisala je zbirku pesama NoÄ ova poslednja, dosad najzreliju i najslojevitiju, nadahnutu vizijom noÄi opÅ”teg uniÅ”tenja sveta... ... Å ta poezija Mire AleÄkoviÄ predstavlja u naÅ”oj književnosti, a osobito za vas, lako Äete osetiti ako zamislite da u Äitankama nemate njenih pesama... Iz pera Desanke MaksimoviÄ ostalo je zapisano za veÄnost Najpoznatije antiratne pesme Mire AleÄkoviÄ iz ovog perioda su: poema āSveli su mladi Ljiljaniā (posveÄena pogibiji beogradskih studenata u protestu) , āDvanaest na ploÄnikuā (posveÄena streljanim drugovima u Beogradu), āBalada o Olgici Grinā (posveÄena prijateljici koju su uhvatili i silovali nemaÄki vojnici, posle Äega je izvrÅ”ila samoubistvo bacivÅ”i se sa mosta u Beogradu), āOvo je veliki Å”kolski Äasā (posveÄena streljanim Äacima u Kragujevcu), āZvezdane baladeā (posveÄena deÄjoj hrabrosti u drugom sv. ratu) i poema āZnam tu zemlju buneā (posveÄena hrabrosti srpskog naroda u ratu). Iz toga vremena je i parodija koju je Mira AleÄkoviÄ napisala na pesmu āLili Marlenā, pod nazivom āNa istoÄnom frontu veÄe je pao snegā. Antologijsko izdanje rodoljubivih i misaonih pesama priredila je Profesor dr Zaga KaleziÄ kao zbirku pesama za odrasle : PORUKA JEDNE SENKE (izdanje āMiroslavā). Najpoznatije rodoljubive pesme Mire AleÄkoviÄ su: To idu Vekovi Proricali nam da nas neÄe biti Na KajmakÄalanu Dvanaest na ploÄniku Srbija iz detinjstva Znam tu zemlju bune Živi i mrtvi Balada o Beogradu Mom Kosovu DeÄani i dr. Zbirke pesama Dodela Jubilarne plakete grada Beograda 1984. 1946. Zvezdane balade 1947. Podzemni heroji 1949. Dani razigrani 1949. Tri proleÄa 1952. Tragovi bez stopa 1952. Dobar dan 1953. Da se upoznamo 1954. LjuljaÅ”ka na grani 1955. Pionirsko proleÄe 1956. Prijatelji 1957. Lastavica 1957. Krilati ljudi 1963. Srebrni voz 1963. Äarobna vrata 1964. Svetla soba 1970. SunÄani soliteri 1972. Da život bude ljubav 1975. Sanjalica 1980. Ne mogu bez snova 1981. ZateÄena u ljubavi 1982. Staza srebrom izvezena 1983. Nebo detinjstva 1989. Zvezdane balade 1990. Skinite mi dugu 1991. LeteÄi krevet 1995. Careva poljana 1995. SunÄeviÄi Romani 1953. Srebrna Kosa 1960. Zbogom velika tajno ZaÅ”to grdiÅ” reku? Jutro Nagrade i priznanja Mira AleÄkoviÄ u francuskoj ambasadi kad joj je bio uruÄen orden Legije Äasti, 5. maj 1983. Orden legije Äasti, 1969. Ordena za hrabrost, u antifaÅ”istiÄkoj borbi SFRJ Medalje za hrabrost Velikog ruskog Otadžbinskog rata Velika povelja za dela unapreÄenja socijalne zaÅ”tite u Jugoslaviji i Srbiji kojom se Mira AleÄkoviÄ proglaÅ”ava UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti, 1969. godine. Povelja se nalazi u muzeju Mire AleÄkoviÄ u Beogradu (Bul.Kralja Aleksandra 17). Nagrada āMilica StojadinoviÄ Srpkinjaā, 1984. godine Orden āVitez Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Å arla De Gola 1969. godine, predao Andre Malro 1971, a potpisao liÄno admiral Kabanije. Orden āOficir Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Fransoa Miterana Velika zlatna medalja āCar DuÅ”anā, primljene u GraÄanici, sa obrazloženjem āza prisustvo pesnikinje i njene poezije, kao i humanitarne misije decenijama u svim mestima Kosova i Metohijeā. Orden Oficir umetnosti i literature, od Francuskog Ministarstva kulture. [v] Orden āVeliki senegalski Lavā, dobijenim od prijatelja pesnika i predsednika Leopolda Sedara Sengora RepubliÄka nagrada za zbirku poezije āTri proleÄaā, 1950. godine Nagrada āDeÄja knjigaā za roman āSrebrna kosaā, 1953. godine Nagrada āKurirÄekā za najbolju pesmu za decu, 1964. godine Zlatna medalja za poeziju na meÄunarodnom poetskom konkursu u Pistoji, 1965. godine Prva nagrada sovjetskog deÄjeg Äasopisa āPionirā za āZvezdanu bajku o Vjazmiā (sa 2,2 miliona glasova ruske dece), 1966. godine āPartizanski kurirā za tridesetogodiÅ”nji rad u oblasti literature za decu sa tematikom iz narodnooslobodilaÄke borbe āZlatna medalja Pistojeā (Firenca, Italija) Oktobarska nagrada grada Beograda i brojnih drugih domaÄih i stranih nagrada za stvaralaÅ”tvo, Jedna ulica u SurÄinu danas nosi ime Mire AleÄkoviÄ Biblioteka Vjeverica
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Rikna malo ostecena, nista strasno. Sve ostalo u dobrom i urednom stanju! Volter Elajas Dizni (engl. Walter Elias Disney; Äikago, 5. decembar 1901 ā Berbank, 15. decembar 1966) bio je ameriÄki filmski producent, režiser, scenarista i animator. Jedan je od najpoznatijih producenata pokretnih slika u svetu, bio je crtaÄ strip svezaka i novinskih stripova. Stvorio je zabavni park Diznilend, a zajedno sa svojim bratom Rojem Diznijem je osnovao Produkciju Volta Diznija (Walt Disney Productions), danas poznatu kao Kompanija āVolt Dizniā (The Walt Disney Company). RoÄen je 5. decembra 1901. godine u Äikagu na aveniji Trip, kao Äetvrto dete Elajasa Diznija i Flore Kol. Imao je trojicu starije braÄe Herberta, Rejmonda i Roja Olivera, i mlaÄu sestru, Rut Floru. Otac se bavio stoÄarstvom i voÄarstvom, poreklom je iz Misurija iz irsko-kanadske porodice, dok su majÄini preci bili doseljenici iz NemaÄke. Volt je dobio ime po porodiÄnom sveÅ”teniku Voltu Paru.[1][2] Otac je kupio imanje u blizini mesta Marselin (Misuri), gde se cela porodica preselila 1906. godine, kada mu je bilo 5 godina. U blizini se nalazilo i imanje strica Roberta, od nekoliko stotina hektara. Nekoliko meseci kasnije, dva najstarija brata Herbert i Rejmond su se vratili u Äikago, dok je treÄi brat Roj ostao da radi na imanju. Tako je Volter Äesto morao da se igra sam, a njegovo druÅ”tvo su Äinile domaÄe životinje.[3] Sklonost prema crtanju pokazivao je vrlo rano, a njegov prvi uÄitelj bio je komÅ”ija i porodiÄni prijatelj dr Å ervurd. VeÄ sa sedam godina naplaÄivao je crteže, koje je pravio po komÅ”iluku.[3] U leto 1910 porodica se preselila u Kanzas, a zatim 1917. su se ponovo vratili u Äikago gde je pohaÄao srednju Å”kolu. Mladost Istovremeno sa srednjom Å”kolom koju je upisao u Äikagu, noÄu je pohaÄao je Akademiju lepih umetnosti (engl. Chicago Art Institute) i poÄeo da crta stripove za Å”kolske novine, sa crtežima uglavnom rodoljubive tematike. Njegov uÄitelj je bio tada poznati novinski crtaÄ stripova i karikaturista Liroj Goset. Sa 16 godina, pred kraj Prvog svetskog rata, ispisao se iz Å”kole i odluÄio da se prijavi za vojsku, ali kako je bio maloletan, nisu ga primili, pa se prikljuÄio ameriÄkom ogranku Crvenog krsta u Francuskoj, gde je bio vozaÄ hitne pomoÄi, nije uÄestvovao u borbama.[1][3] Osnivanje studija 3:23 Newman Laugh-O-Gram (1921) Po povratku u SAD, uz pomoÄ brata Roja Olivera, zaposlio se kao ilustrator u Kanzas Sitiju, gde je upoznao Juba Iverksa (engl. Ub Iwerks), sa kojim se sprijateljio i osnovao prvo preduzeÄe[1] Ajverks i Dizni, komercijalni umetnici[2], za crtanje reklama[3]. Ubrzo su ga pozvali iz kanzaÅ”ke filmske kompanije da radi za njih, Å”to je prihvatio, uz uslov da sa sobom dovede i svoju firmu. Zatim je osnovao joÅ” jedno filmsko preduzeÄe, koje je poÄelo da pravi crtane filmove, Äija je glavna junakinja bila āAlisa u zemlji Äudaā. MeÄutim, ovo preduzeÄe je propalo, posle Äega se 1923. godine preselio u Los AnÄeles, gde je uz pomoÄ strica Roberta i brata Roja osnovao filmski studio, koji najpre nosio ime Studio braÄe Dizni (engl. Disney Brothers Studio).[2] Sa dvadeset Äetiri godine Volt Dizni je stvorio svoj prvi originalan crtani lik: zeca Osvalda, ali mu ga je āUniverzal studioā oteo.[4] Ceo posao su zapoÄeli u garaži sa kamerom koju su kupili od pozajmljenih para, a vremenom su poÄele da stižu ponude, pa su zaposlili i nekoliko ljudi, a zatim su osnovali veÄi Volt Dizni studio (engl. āWalt Disney Studioā).[2][3] Posao oko distribucije crtanih filmova od 1930. godine preuzelo je preduzeÄe āKolumbija pikÄersā.[5] Sa svojim preduzeÄem, Dizni je nekoliko puta bio na ivici propasti, ali bi posle svake krize ono postajalo sve moÄnije i veÄe.[2] Studio je i dalje jedna od najuspeÅ”nijih kompanija u SAD i na svetu. Porodica Bio je vredan i porodiÄan Äovek. Sa dvadeset Äetiri godine se oženio s Lilijan Baunds, jednom od zaposlenih u odeljenju za bojenje u njegovom studiju. Oni su posle viÅ”e godina braka dobili kÄerku Dajanu Mari (1933ā2013), a potom su usvojili i Å eron Me[2] (1936ā1993). Dajana se kasnije udala za Rona Milera, bivÅ”eg predsednika oÄeve firme i oni su zajedno imali sedmoro dece. Å aron je imala troje dece i umrla je 1993. godine.[3] Dugometražni filmovi āSnežana i sedam patuljakaā je bio prvi dugometražni animirani mjuzikl u produkciji Volta Diznija. Do tada su u Diznijevoj produkciji realizovani samo kratki animirani filmovi i serije. To je istovremno i prvi dugometražni animirani film u istoriji filmske produkcije u Americi proizveden u punom koloru, kao i deseti najkomercijalniji film 20. veka. Rad na filmu je zapoÄeo poÄetkom 1934. NajveÄi deo filma režirao je Dejvid Hend, dok je grupa drugih režisera samo pojedinaÄne sekvence. Volt Dizni se od samog poÄetka suoÄio sa problemima, poÅ”to su njegov brat i poslovni partner Roj kao i supruga Lilijan pokuÅ”avali da ga odvrate od te ideje, dok se on nadao da Äe na ovaj naÄin proÅ”iriti ugled studija i poveÄati prihode, u Äemu je na kraju i uspeo. MeÄutim, da bi obezbijedio novac morao je svoju kuÄu da stavi pod hipoteku. Film je premijerno je prikazan 21. decembra 1937. u Holivudu (Los AnÄelesu), a na redovnom bioskopskom repertoaru u Americi naÅ”ao se u februara 1938. godine.[6] S obizorom da je pravljen za vreme Velike depresije, troÅ”kovi za njegovu produkciju, koji su od planiranih 250 hiljada dostigli sumu od 1,5 miliona dolara, predstavljali su ogroman iznos.[3] Godine 1989. film je postavljen u Nacionalni filmski registar SAD i ocenjen je kao delo od kulturnog istorijskog i estetskog znaÄaja.[6] Tokom narednih pet godina, dovrÅ”eno je joÅ” nekoliko animiraniih filmova pravljenim po klasiÄnim bajkama, kao Å”to su: Pinokio, Fantazije (1940), Dambo (1941) i Bambi (1942).[3] Drugi svetski rat Film Fantazija, koji je zavrÅ”en 1940. godine je doživeo krah na bioskopskim blagajnama. Prema nekim autorima, ovaj neuspeh se može dugovati Äinjenici da je tih godina veliki deo tržiÅ”ta bio zahvaÄen ratom, a sa druge strane, film je baziran na oziljnim temama klasiÄne muzike, Å”to nije prihvaÄeno u Å”irokim slojevima publike. Osim toga, krajem 1940. godine organizovan je i veliki Å”trajk radnika, za koje je Dizni optuživao komuniste. Tako da se firma, sa novoizgraÄenim studijima naÅ”la se u otežanoj finansijskoj situaciji. Iz tog razloga bila joj je potrebna pomoÄ države.[7][8] Diznija je država najpre bio angažovala u poboljÅ”avanju imidža SAD i uspotavljanja boljih odnosa sa zemljama Južne Amerike. PoÄetkom 1941. godine organizovana je desetonedeljna turneja po Brazilu, Argentini, Peruu i Äileu, u kojoj su uÄestvovali Dizni, njegova žena i joÅ” 16 njegovih vrhunskih umetnika, režisera, crtaÄa i kompozitora. Kao rezultat ove turneje, sledeÄe godine nastao je 43-minutni dugometražni film pod nazivom Saludos Amigos, podeljen u Äetiri epizode, za svaku zemlju po jedna. Na taj naÄin, stanovnici ovih južnoameriÄkih država imali su moguÄnost da vide Diznijeve junake u svojoj sredini, dok je graÄanima SAD pružena moguÄnost da upoznaju svet pun bogate kulture, tradicije, flore i faune, koji je za veÄinu do tada bio nedovoljno poznat.[8] U Drugom svetskom ratu AmeriÄki Kongres je odobrio Diznijevom preduzeÄu kredit od 250 miliona dolara za izradu propagandnih plakata, oznake jedinica, crtane filmove sa patriotski porukama i podrÅ”ku ameriÄkim [9] ili savezniÄkim vojnicima u ratu.[10] JoÅ” pre nego Å”to su SAD uÅ”le u rat, za obuku mehaniÄara u fabrici vojnih aviona napravljen je film Äetiri metode zakivanja (engl. Four Methods of Flush Riveting), koji se i danas uzima kao model obrazovnog animiranog filma. Za kanadsku vladu je uradio dva niskobudžetna filma za promociju prodaje ratnih obveznica. Od napada na Perl Harbor 7. decembra 1941. godine, najveÄi deo produkcije Diznijevog studija, radio je iskljuÄivo za ameriÄku vladu. No, proizvodi sa likom Volta Diznija i njegovih junaka mogli su se naÄi na obe strane fronta, pa je tako Mikijev lik stajao i na nekoliko nemaÄkih podmornica, koje su operisale na Atlantiku.[11] Poznato je da su Hitler i Gebels bili veliki fanovi Diznijevih filmova koje su Äesto gledali u privatnosti svojih odaja, dok je zvaniÄno ova produkcija bila zabranjena za prikazivanje u bioskopima.[12] Diznijev studio nije jedini studio angažovan u ratu, neki filmovi su raÄeni u zajednikoj produkciji, zbog Äega nije poznat taÄan broj filmova koje je ovaj studio proizveo u cilju ratne propagande. U cilju promovisanja vojske, i vojniÄkog života napravljen je niz filmova o Pajinom vojniÄkom životu, kao Å”to su: āPaja je regrutovanā, āNebeski vojnikā, āOdbrana zemljeā, āPatak komandosā i drugi.[13] Pluton je takoÄe bio glavni junak u dva filma ove namene. U jednom āArmijska maskotaā, Pluton je prikazan kao dobro hranjena i pažena maskota u vojnom logoru, a u drugom āVojnik Plutonā marÅ”ira i bori se da saÄuva top od veverica Äipa i Dejla, koji pokuÅ”avaju da ga upotrebe za razbijanje oraha. Å ilja je imao glavne uloge u filmovima: āSredstva za pobeduā, u kome se bori sa nestaÅ”icom goriva i guma u Americi usled rata, te pokuÅ”ava da naÄe alternativni naÄin prevoza, a u drugom u āKako se postaje mornarā prikazana je istorija ameriÄke ratne mornarice.[14] U vreme produkcije filma āMaza i Lunjaā, 15. juna 1955. godine otvoren je Dizniled.[3] Karakter Potpisana fotografija Volta Diznija tokom Å”etnje po Berlinu, deo kolekcije u Adligatu Mada su pod njegovim rukovodstvom nastali nezaboravni crtani filmovi namenjeni deci, Dizni je, prema nekim autorima ostao zapamÄen kao rasista, antisemita i pobornik nejednakosti meÄu polovima. Tako na primer, njegovi crtaÄi su mogli da budu iskljuÄivo muÅ”karci, dok je žene zapoÅ”ljavao u odeljenju za bojenje slika, pa Äak i tako one su dobijale otkaz posle navrÅ”ene 30 godine.[15] Obavljao je i funkciju potpredsednika organizacije formirane 1944. pod nazivom āFilmsko udruženje za oÄuvanje ameriÄkih idealaā, izrazito antikomunistiÄke organizacije, koja je okupljala desno orijentisane liÄnosti iz filmske industrije, kao Å”to su Gari Kuper, Klerk Gejbl, Barbara Stenvik, Džon Vejn. Pred kraj života je tvrdio da slava nije nikakvo preimuÄstvo, olakÅ”anje, pa ni sreÄa u životu.[2] Diznijeva javna liÄnost se veoma razlikovala od njegove stvarne liÄnosti. Dramski pisac Robert E. Å ervud opisao ga je kao āskoro bolno stidljivog ... samouveren` i samozatajan.[16] Prema njegovom biografu RiÄardu Å ikelu, Dizni je skrivao svoju stidljivu i nesigurnu liÄnost iza svog javnog identiteta.[17] Kimbol tvrdi da je Dizni `igrao ulogu stidljivog tajkuna koji je bio posramljen`. u javnostiā i znao da to Äini.[18] Dizni je priznao fasadu i rekao prijatelju da āja nisam Volt Dizni. Radim mnogo stvari koje Volt Dizni ne bi uradio. Volt Dizni ne puÅ”i, puÅ”im. Volt Dizni ne pije. pijem.ā Stavovi o Dizniju i njegovom radu su se menjali tokom decenija, a bilo je i polarizovanih miÅ”ljenja.[19] Mark Langer, u AmeriÄkom reÄniku nacionalne biografije, piÅ”e da su ga āRanije ocene o Dizniju hvalile kao patriotu, narodnog umetnika i popularizatora kulture. U novije vreme, Dizni se smatra paradigmom ameriÄkog imperijalizma i netolerancije, kao i ponižavanjem kulture.ā[20] Stiven Vots je napisao da neki prozivaju Diznija ākao ciniÄnog manipulatora kulturnih i komercijalnih formulaā,[19] dok PBS beleži da su kritiÄari osuÄivali njegov rad zbog njegove āglatke fasade sentimentalnosti i tvrdoglavog optimizma, zbog dobrog oseÄaja ponovnog pisanja ameriÄke istorijeā. Bolest i smrt Grob Volta Diznija na groblju Forest Lawn u Glendejlu, Okrug Los AnÄeles Oboleo je od raka pluÄa 1966. godine, pa mu je odstranjeno levo pluÄno krilo. Umro je u Å”ezdeset petoj godini života, posle operacije, 15. decembra 1966. godine, u bolnici u Berbanku, nedaleko od studija. Kremiran je i sahranjen u Memorijalnom parku u Glendejl u Kaliforniji. Po njegovoj izriÄitoj volji, nije organizovana javna sahrana.[2][21] Nagrade Za svoj rad dobio je ukupno 950 priznanja Å”irom sveta.[3] Osvojio je dvadeset Oskara, od Äega su tri posebna, a jedan mu je dodeljen posthumno, Å”to je inaÄe najveÄi broj Oskara za nekog filmskog umetnika.[1] Prvi animirani film u istoriji kinematografije koji je osvojio nagradu AmeriÄke akademije, upravo je Diznijev film āCveÄe i drveÄeā iz 1932. godine.[2] Godine 1935, Dizni je nagraÄen Ordenom Lige naroda za veliki umetniÄki doprinos. NagraÄen je i PredsedniÄkom medaljom za slobodu.[1] Junaci diznijevih stripova i crtanih filmova AmeriÄka poÅ”tanska markica sa likom Vilta Diznija, 1968. Najpoznatiji likovi diznijevih stripova i crtanih filmova su: Paja Patak, Pata, Vlaja, Raja i Gaja, Baja Patak, Miki Maus, Mini Maus, MiÄa, Belka, Horacije, Pluton, Hromi Daba, Å ilja, Cakani Caja, Crna Mrlja.