Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
201-225 od 6010 rezultata
Broj oglasa
Prikaz
Prati pretragu "radio"
Vi se opustite, Gogi će Vas obavestiti kad pronađe nove oglase za tražene ključne reči.
Gogi će vas obavestiti kada pronađe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
Nečitano, praktično novo. Nema posvete. Srbi i evropski kompozitori - Dejan Tomić Godina izdanja: 2019 Broj strana: 272 Tomić je podatake za ovu knjigu, u kojoj se nalazi 228 imena evropskih muzičkih stvaralaca koji su posvetili pažnju Srbiji i njenom narodu, prikupljao više od 25 godina. Ovo je studija-leksikon evropskih kompozitora koju su stvarali inspirisani srpskom muzikom i tradicijom.Čajkovski, List, Brams, Rimski-Korsakov samo su neka imena koje se nalaze u ovoj knjizi uz priče kako su pojedina dela nastala i kome su bila posvećena. Dejan je tri decenije radio kao muzički urednik na Radio televiziji Vojvodine i autor je više knjiga koje se bave muzikom na ovim prostorima.
Stevan Raičković Kamena uspavankaTvrdi povezIzdavači Bigz / ProsvetaStevan Raičković smatra se jednim od najznačajnijih srpskih savremenih književnika. Bio je pesnik, prozaik, pisac za decu i prevodilac. Raičković je rođen 1928. godine u Neresnici kod Kučeva. U školu je krenuo u rodnom mestu, a kasnije je pohađao gimanziju u Senti, Kruševcu, Smederevu i Subotici. Maturirao je 1947. godine, a nakon toga otišao u Beograd, gde je upisao studij na Filološkom fakultetu.Otkako je počeo da objavljuje pesme za vreme studija, Raičković je postao saradnik u raznim listovima. Radio je i kao saradnik Literarne redakcije Radija Beograd. 1959. godine postao je urednik u izdavačkoj kući "Prosveta". Taj posao radio je do 1980. godine.3/11
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Anton „Tone“ Seliškar (sloven. Tone Seliškar; Ljubljana, 1. april 1900 — Ljubljana, 10. avgust 1969) je bio slovenački književnik koji se najviše orijentisao pisanju dela za dečji uzrast. Biografija Tone Seliškar je rođen u radničkoj porodici u predgrađu Ljubljane. Već u osnovnoj školi je pokazao veliko interesovanje i talenat za pisanje. Dugo je radio kao profesor, prvo u Celju, a zatim u Trbolju. Učestvovao je u NOB-u, gde je radio na uređivanju partizanskih časopisa. Njegovi radovi su zastupljeni u zborniku socijalne lirike «Knjiga drugova» 1929. godine. Kroz svoja dela pokazuje puno širine i razumevanja pišući o iskušenjima i uzbuđenjima mladosti.
Radomir Andrić : KAKVA POČAST , Književne novine 1986, str. 86. Zbirka poezije. Očuvanost 4- ; ima autorovu posvetu. O autoru: Rođen je u Ljubanju, kraj Užica, 1944. Radio je kao novinar u Radio Beogradu. Objavio je 30 knjiga pesama: Sunce u vodenici, Večernji krčag, Šumska crkva, Bunari Radoša Modričanina, Neustuknica, Kakva počast, Ispod snega, Pohvala smehu, Vučica na prtini, Rujno, Rumunska ikona, Isto i obrnuto, Večera na savskoj lađi, Beli izvor... Piše i za decu. Pesme su mu prevedene na italijanski, španski, francuski, engleski, ruski, rumunski, makedonski i slovenački jezik. Dobitnik je većeg broja književnih nagrada. Književnik je bogatog i raznovrsnog opusa, a pored poezije, piše prozu, književnu kritiku i esejistiku.
Radomir Andrić : POD ZLATNOM LESKOM, Novo delo Beograd 1988, str. 48. Poezija za decu. Očuvanost 4. O autoru: Rođen je u Ljubanju, kraj Užica, 1944. Radio je kao novinar u Radio Beogradu. Objavio je 30 knjiga pesama: Sunce u vodenici, Večernji krčag, Šumska crkva, Bunari Radoša Modričanina, Neustuknica, Kakva počast, Ispod snega, Pohvala smehu, Vučica na prtini, Rujno, Rumunska ikona, Isto i obrnuto, Večera na savskoj lađi, Beli izvor... Piše i za decu. Pesme su mu prevedene na italijanski, španski, francuski, engleski, ruski, rumunski, makedonski i slovenački jezik. Dobitnik je većeg broja književnih nagrada. Književnik je bogatog i raznovrsnog opusa, a pored poezije, piše prozu, književnu kritiku i esejistiku.
Stevan Raičković VetrenjačaTvrdi povez Izdavač Bigz / ProsvetaStevan Raičković smatra se jednim od najznačajnijih srpskih savremenih književnika. Bio je pesnik, prozaik, pisac za decu i prevodilac. Raičković je rođen 1928. godine u Neresnici kod Kučeva. U školu je krenuo u rodnom mestu, a kasnije je pohađao gimanziju u Senti, Kruševcu, Smederevu i Subotici. Maturirao je 1947. godine, a nakon toga otišao u Beograd, gde je upisao studij na Filološkom fakultetu.Otkako je počeo da objavljuje pesme za vreme studija, Raičković je postao saradnik u raznim listovima. Radio je i kao saradnik Literarne redakcije Radija Beograd. 1959. godine postao je urednik u izdavačkoj kući "Prosveta". Taj posao radio je do 1980. godine.3/11
Stevan Raičković VetrenjačaTvrdi povez Izdavač Bigz / ProsvetaStevan Raičković smatra se jednim od najznačajnijih srpskih savremenih književnika. Bio je pesnik, prozaik, pisac za decu i prevodilac. Raičković je rođen 1928. godine u Neresnici kod Kučeva. U školu je krenuo u rodnom mestu, a kasnije je pohađao gimanziju u Senti, Kruševcu, Smederevu i Subotici. Maturirao je 1947. godine, a nakon toga otišao u Beograd, gde je upisao studij na Filološkom fakultetu.Otkako je počeo da objavljuje pesme za vreme studija, Raičković je postao saradnik u raznim listovima. Radio je i kao saradnik Literarne redakcije Radija Beograd. 1959. godine postao je urednik u izdavačkoj kući "Prosveta". Taj posao radio je do 1980. godine.3/11
Knjiga je potpuno nova, necitana, kao iz knjizare. Zanemarena i osvetljena filozofska baština: razgovor sa Slobodanom Žunjićem - Đorđe Malavrazić Izdavač: Dosije Godina izdanja: 2022 Broj strana: 351 Format: 24 cm Povez: Broširani Slobodan Žunjić je 2014. dobio Nagradu „Nikola Milošević“, koju dodeljuje Radio Beograd 2. Razgovor sa dobitnikom je vodio Đorđe Malavrazić, osnivač Nagrade „Nikola Milošević“ i glavni i odgovorni urednik Radio Beograda 2, programa kulture i umetnosti. On se, po prirodnom redu stvari, povukao u penziju u jesen 2015, ali je nastavio intelektualnu aktivnost i marta sledeće godine izložio Slobodanu Žunjiću koncept jednog njihovog mogućeg studioznog razgovora, imajući u vidu, za ovu priliku, ne samo Prirok i suštastvo nego i problematiku pokrenutu laureatovom narednom knjigom Istorija srpske filozofije, čija je pojava izazvala mnogobrojne prikaze i polemičke napade na autora. Mada suočen sa lošim prognozama lekara, o kojima je otvoreno govorio prijateljima i saradnicima, Žunjić je prihvatio ovu zamisao, a istovremeno radio na još nekoliko dela zahtevne i ambiciozne zamisli, odlučan da filosofiji, kao što je i rekao u jednom momentu ovog razgovora, da i svoj poslednji izdisaj. Tako nastali i veoma obimni intervju, proširen u odnosu na početni projekat, Đorđe Malavrazić je naslovio Zanemarena i osvetljena filozofska baština.
Izdavač: Dnevnik - Novi Sad, 1990. god. Broširan povez, 20 cm. 126 str. Ispunjen lirskim slikama vanredne upečatljivosti i atraktivnim ilustracijama, ovaj roman obnavlja svet detinjstva i njegove fascinacije, po čemu je uporediv sa „Baštom sljezove boje“ i „Ranim jadima“. Vojislav Despotov rođen je 1950. u Zrenjaninu, umro je 2000. godine u Beogradu. Živeo je u Novom Sadu. Bio je vlasnik i urednik prvog jugoslovenskog privatnog časopisa za književnost HEY JOE. Prevodio je sa engleskog, nemačkog i slovenačkog jezika. Radio je kao urednik dramskog programa u Radio Novom Sadu. Objavio je knjige pesama: Prvo, tj. pesmina slika reči (1972), Dnjižepta bibil zizra uhunt (1976), Trening poezije (1978), Perač sapuna (1979), Pada dubok sneg (1986), Prljavi snovi (1988), Veseli pakao evropoezije (1990), Deset deka duše (1994) i Veseli pakao poezije (izabrane pesme, 1996), esejistički spev Neočekivan čovek (1992), romane: Mrtvo mišljenje (1989), Petrovgradska prašina (1990), Jesen svakog drveta (1997), Andraci, jepuri i ostala najvažnija čudovišta Petrovgrada i Srednjeg Banata (1998), Evropa broj 2 (1998) i Drvodelja iz Nabisala (1990), kao i knjigu eseja Vruć pas (1985). Pisao je i radio i TV drame. Prevodio je sa engleskog, nemačkog i slovenačkog jezika. Jedna književna nagrada nosi njegovo ime.
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Malo se osecaju na duvan! Johannes Mario Simmel (7. travnja 1924. - 1. siječnja 2009.), također poznat kao J. M. Simmel, bio je austrijski pisac. Rođen je u Beču, a odrastao je u Austriji i Engleskoj. Bio je kemijski inženjer, a od 1943. do kraja Drugoga svjetskog rata radio je u istraživanju. Nakon završetka rata radio je kao prevoditelj za američku vojnu vladu i objavljivao kritike i priče u bečkom Welt am Abendu. Počevši od 1950. radio je kao reporter za münchenski ilustrirani Quick u Europi i Americi. Napisao je niz scenarija i romana, koji su prodani u desecima milijuna primjeraka.[1] Mnogi njegovi romani uspješno su snimljeni 1960-ih i 1970-ih. Dobitnik je brojnih nagrada, uključujući nagradu za izvrsnost Društva pisaca UN-a. Važna pitanja u njegovim romanima su vatreni pacifizam, kao i relativnost dobra i zla. Za nekoliko romana se kaže da imaju pravu pozadinu, vjerojatno autobiografsku. Prema riječima njegovog švicarskog odvjetnika, Simmel je preminuo 1. siječnja 2009. u Luzernu, u dobi od 84 godine. Taj je datum bio 99. rođendan `Thomasa Lievena`, glavnog lika `Ne može uvijek biti kavijar`.
Vitomir Bujišić : OD IZVORA DO UŠĆA, Izdavač autor Beograd 2011, tvrdi povez, str. 224. Izabrani novinski tekstovi. Sadržaj na slici. Očuvanost 4; ima posvetu autora. Dugogodišnji novinar i urednik lista „Glas Podrinja“, član UNS-a i najstariji novinar u Srbiji Vitomir Bujišić preminuo je juče u Beogradu u 98. godini. Vitomir Bujišić rođen je 1917. godine u Krivaji (Pocerina). Završio je učiteljsku školu u Beogradu. Novinarstvom je počeo da se bavi maja 1945. godine kao novinar tada tek osnovanog lista „Glas Podrinja“ u Šapcu. Nekoliko godina kasnije postaje i urednik, a nakon privremenog ukidanja „Glasa Podrinja“, radio je kao urednik listova „Novi dani“ i „7. juli“ . Bio je dopisnik Tanjuga iz Tuzle i urednik i direktor Radio Tuzle. Nakon ponovnog pokretanja „Glasa Podrinja“ krajem 1954. godine ponovo postaje direktor i glavni i odgovorni urednik. Bujišić je bio i direktor Radio-novinske izdavačke i radne organizacije (NIRO) u Šapcu, odakle 1975. godine odlazi u penziju. Vitomir Bujišić napisao je 28 knjiga. Član je UNS-a od 1945. godine. Dobitnik je brojnih novinarskih nagrada, među kojima i Nagrade za životno delo Saveza novinara Srbije i Crne Gore (2007).
Izdavač: Službeni glasnik Broj strana: 1028 Pismo: Ćirilica Povez: Tvrd Format: 14.5x22 cm Godina izdanja: 2015. Raznovrsna i bogata knjiga, raznotona u žanrovskom smislu: čine je dnevničke beleške, sećanja iz Prvog svetskog rata i sećanja iz nemačkih logora u Drugom svetskom ratu; važno otkriće predstavljaju potpuno nepoznati radio-dramski tekstovi o nacionalnim temama emitovani na Radio Beogradu uoči Drugog svetskog rata. Pored toga, u ovu knjigu su uključeni i tekstovi koji pripadaju različitim žanrovima a nisu mogli biti uklopljeni u navedene celine (politička publicistika vezana za dešavanja u Kraljevini SHS, to jest u Kraljevini Jugoslaviji, koja je takođe ostala van domašaja istoričara političke misli, potom jedan broj novootkrivenih tekstova koji su se morali naći u nekim drugim celinama itd.).
Autor Miladin ĆulafićNaslov Dokle ću morati da budem dobarPovez TvrdIzdavač NolitBiblioteka ZmajMiladin Ćulafić (Gornje Luge kod Andrijevice, 27. januar 1939) srpski je književnik i lektorBiografijaOsnovnu školu završio je u Andrijevici, a gimnaziju u Ivangradu (Berane). Završio je Filološki fakultet u Beogradu, grupa za jugoslovenske i opštu književnost. Radio je desetak godina kao profesor književnosti u Brčkom, Mladenovcu, Mrkonjić Gradu i Banjoj Luci.[1] Posle je, u Beogradu, radio kao lektor i korektor u novinskom preduzeću Jež i izdavačkoj kući Rad.Osim izbora iz njegove prve dve knjige na bugarskom pod nazivom Silna krv (Narodna kultura, Sofija 1980), prevođene su još neke njegove priče na italijanski i francuski jezik.Član je Udruženja književnika Srbije.Živi u Beogradu4/1
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Ilustrovao: Djurdje Teodorovic Anton „Tone“ Seliškar (sloven. Tone Seliškar; Ljubljana, 1. april 1900 — Ljubljana, 10. avgust 1969) je bio slovenački književnik koji se najviše orijentisao pisanju dela za dečji uzrast. Biografija Tone Seliškar je rođen u radničkoj porodici u predgrađu Ljubljane. Već u osnovnoj školi je pokazao veliko interesovanje i talenat za pisanje. Dugo je radio kao profesor, prvo u Celju, a zatim u Trbolju. Učestvovao je u NOB-u, gde je radio na uređivanju partizanskih časopisa. Njegovi radovi su zastupljeni u zborniku socijalne lirike «Knjiga drugova» 1929. godine. Kroz svoja dela pokazuje puno širine i razumevanja pišući o iskušenjima i uzbuđenjima mladosti.
Stevan Raičković Točak za mučenje Tvrdi povez sa zaštitnim omotomIzdavač Bigz / ProsvetaStevan Raičković smatra se jednim od najznačajnijih srpskih savremenih književnika. Bio je pesnik, prozaik, pisac za decu i prevodilac. Raičković je rođen 1928. godine u Neresnici kod Kučeva. U školu je krenuo u rodnom mestu, a kasnije je pohađao gimanziju u Senti, Kruševcu, Smederevu i Subotici. Maturirao je 1947. godine, a nakon toga otišao u Beograd, gde je upisao studij na Filološkom fakultetu.Otkako je počeo da objavljuje pesme za vreme studija, Raičković je postao saradnik u raznim listovima. Radio je i kao saradnik Literarne redakcije Radija Beograd. 1959. godine postao je urednik u izdavačkoj kući "Prosveta". Taj posao radio je do 1980. godine.3/11
Knjiga je većeg formata- 30 cm x 20,5 cm, očuvana, sa malom posvetom na predlistu, prednja korica pri vrhu sa desne strane blago povijena. Nema fleka, nije iscrtana ni podvlačena. Sve strane čiste. Izdavač: Narodni univerzitet „Božidar Adžija“, 1997. godine povodom obeležavanja 50 godina postojanja i rada! 84 strane, meki povez, Pavle Paja Stanković počeo je da objavljuje karikature u trinaestoj godini, a zaposlio se sa osamnaest u `Borbi`. Objavljivao u mnogim dnevnim i nedeljnim novinama, a na Televiziji Beograd radio je karikature i ilustracije za mnogo zabavne emisije, za kvizove i za sportsku emisiji Indirekt. Poslednjih sedam godina živeo je u Boru, a radio je u borskoj i zaječarskoj Radio Televiziji gde je imao svoje autorske emisije, uglavnom sa evergrin muzikom. Priredio je više izložbi karikatura i ilustracija. Organizovao je u Boru, Negotinu, Kladovu i Zaječaru besplatne Škole crtanja. https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/21/rts-2/3025442/trezor-karikaturista-i-novinar-paja-stankovic.html JEDNA ANEGDOTA: Kao mlad novinar, Minimaks je vodio noćni program, u kome mu je gost bio poznati karikaturista Paja Stanković. Pričali su o svemu i svačemu, pa Minimaksu padne napamet suluda ideja da im se javljaju slušaoci i opisuju sebe, a da će karikaturista, na osnovu toga, crtati. Još ih pozove da za pola sata dođu na portirnicu Radio Beograda i uzmu karikaturu. I, desi se ono što se do tada nikada nije desilo – slušaoci su se masovno javljali. Šta je, u stvari, lucidni Minimaks smislio? Kad slušalac dođe na portirnicu da preuzme karikaturu, prvo preda ličnu kartu, koju portir doturi Paji Stankoviću. Paja brzo nacrta karikaturu, doda portiru, a on je uruči zadovoljnom slušaocu. To je, valjda, bilo jedinstveno crtanje preko radija. https://konexnenad.wordpress.com/
Izdavac : Radio B92 Godina : 1996 Povez : mek Stranica: 191 Stanje : očuvana Moje ostale knjige mozete pogledati preko sledeceg linka: https://www.limundo.com/Clan/diktionaer/SpisakAukcija ili https://www.kupindo.com/Clan/diktionaer/SpisakPredmeta Kat. Br. DBNS