radio orion za sredjivanje treba furnir menjat itd...

STARI RADIO SAVICA Stanje - solidno 4-, kao na prikazanim fotografijama, prodaje se kao neispitan ili neispravan Stoji mi tako godinama. Pre je koriscen i radio je, sada kada se ukljuci - lampice svetle, i ima zvuk, susti kad se traze stanice, zato ide kao neispitan. Fale 3 plasticna dugmica na prekidacima (vidljivo na prikazanim fotografijama) Ima i gramofon, koji takodje ide kao neispitan. Za slanje moze dogovor, izlazim kupcu u susret Ako ima pitanja - kontakt preko poruka

Stari radio za etno prostor ili kolekcionara itd..

stari radio 60-70 god ne radi za etno prostor ili delove...

Dobro ocuvan stari radio, koristio je specijale baterije pa menogu da ga probam, neznam dali radi ali on je kolekcionarski primerak. Cosmos M napravljen u Sojvetskom savezu 1964 godine.

RADI bruji slabo se cuje stanica proklizava birac stanica vidi slike...

Ispravan stari radio-tranzistor, nedostaje kaiš za nošenje i antena, ostalo dosta dobro i kompletno, spolja dosta loše izgleda, loše ofarban, loša mrežica preko zvučnika i slično, ali ako se očiete mesingane lajsnice i detalji, vrlo će lepo izgledati...30x20x8cm...

Stari radio-tranzistor ISKRA BLED de Luxe iz 1960-ih, dobro očuvan sa tragovima korišćenja. Nije testiran i prodaje se kao ne ispravan.

Radio-kasetofon JVC Nivico. Kasetofon neispravan. Napajanje na kablić ili baterije.

Zanimljiv radio a ujedno i imenik. Dobro očuvan. Rdio je ispravan i hvata par stanica. Ima i lampu sa strane. Dimenzije 11x8x2,5 cm.

SANYO MINI TV/RADIO MODEL TPM2175 iz 80.-ih godina prošlog veka. Stanje kao na slikama. Radi na baterije ili adapter. Ide kao neispravan bez prava na reklamaciju,iako je kao na slici proban i javlja se ton i slika,naravno bez DVB-T2 box uređaja. U svoje vreme izuzetno skup uređaj.

stari tv i radio marke silver-japan radio i tv ispravni, potenciometri skripe prilikom upotrebe,antena je labava.

Radio je kompletan i sve je originalno.Postoje tragovi curenja baterija na donjem delu. Kada se stave baterije, cuje se krcanje. Skala je ispravna. Antena je citava. Baterije ne idu uz radio. Dakle, samo radio, kako je opisan. Podaci sa net-a: Year: 1965/1966 transistors 9: AF106 AF125 AF126 AF126 AF126 AC126 AC126 AC127 AC128 Tuned circuits 6 AM circuit(s) 10 FM circuit(s) Long Wave and FM or UHF. Details Power type and voltage Dry Batteries / 8 × 1,5 Volt from Radiomuseum.org Model: Perfect 642A [Nr.: 1.112.451 - 1.188.050] - Minerva-Radio Radiola- Dimensions (WHD) 230 x 140 x 62 mm / 9.1 x 5.5 x 2.4 inch Notes 642A ist die richtige Bezeichnung dieses Gerätes. Durch einen Druckfehler auf der Serviceanleitung auch angelegt als Perfekt 652. Net weight (2.2 lb = 1 kg) 1.6 kg / 3 lb 8.4 oz (3.524 lb)

RADIO SA NEDOSTACIMA NE MOZ NA BATERIJE ide sa ispravljacem radi lepo ...

Stari radio tranzistor `BRITISH DESIGN` REGISTRATION NO.967980,made in Hong Kong,neispravan.

ujedno tv ,radio i kasetofon NEC TV 5500 tv i radio ispravni,kasetofon ne radi,antena je labava.Potenciometri skripe prilikom upotrebe.

Neispravno,ne daje znake života / skala radi. Stanje se vidi na slikama.

Radio-Voltmeter`DRP` 6/120 Volt,džepni voltmetar 1928,g Voltmeter`DRP` 6/120 Volt, Taschenvoltmeter 1928 Voltmeter`DRP` 6/120 Volt, pocket voltmeter 1928 Modell 1928 - Neuberger, Josef; München Radio-Voltmeter / Deutsches Reich Neuberger, Josef Markierungen: Herstellerlogo; `DRP` (Deutsches Reich Patent) funktionstüchtig condition: correct- works Country: Germany Manufacturer / Brand: Neuberger, Josef; München Year: 1928 .g Category: Service- or Lab Equipment Details Power type and voltage No Power needed Loudspeaker - - No sound reproduction output. Power out from Radiomuseum.org Modell 1928 - Neuberger, Josef; München Model: Radio-Voltmeter TE [6/120 Volt] - Neuberger, Josef; München Notes Two measuring ranges 6 / 120V, Ri 200 / 4000Ω Short test probes on the device. Material: Metal Shape Very small Portable or Pocket-Set (Handheld) Dimensions (WHD) cca: 54 x 83 x 22 mm Napomene Dva merna opsega 6 / 120V, Ri 200 / 4000Ō Kratke probne sonde na uređaju. Notes Pocket voltmeter, 6 Volts and 120 Volts (Ri 200/4000 Ohm). In verschiedenen Spannungs-Kombinationen angeboten, mit zwei Messbereich - Net weight 0.1 kg * * * Radio-voltmetar TE 6/120 Volt stanje: ispravan- radi Država: Njemačka Proizvođač / robna marka: Neuberger, Josef; München Godina: 1930? Kategorija: Servisna ili laboratorijska oprema Detalji Način napajanja i napon Nije potrebno napajanje Zvučnik - - Nema reprodukcije zvuka. Isključite struju od Radiomuseum.org Model: Radio-Voltmeter TE [6/120 Volt] - Neuberger, Josef; München Materijal: Metal Oblik vrlo mali prenosni ili džepni set (ručni) Dimenzije (WHD) cca : 54 x 83 x 22 mm Napomena: džepni voltmetar, 6 volti i 120 volti (Ri 200/4000 Ohm).kombinacijama napona, s dva mjerna opsegom -. Neto težina 0,1 kg

Stari bakelitni telefon, prodaje se kao neispravan iako je radio dok je bio koriscen.

Ispravan stari radio, ok ocuvan. Kontakti za bateriju su bili korodirali ali su ocisceni (ima slika istih).

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Rudolf Arnheim (takođe Arnheim, nemački: Rudolf Arnheim; 15. juli 1904, Berlin - 9. jun 2007, Ann Arbor, Michigan) - američki pisac, filmski kritičar i filmski kritičar, estetičar, psiholog jevrejskog nemačkog porekla [6], učitelj, teoretičar filma. Rođen je u Berlinu u porodici vlasnika fabrike klavira. 1923. upisao se na Univerzitet u Berlinu, gde je studirao filozofiju i psihologiju, kao i istoriju umetnosti i muzike. 26. jula 1928. odbranio je tezu o eksperimentalnoj psihologiji vizuelne percepcije, a iste godine objavljena je njegova prva knjiga, Glas iz galerije, zbirka eseja i kritika za filmove koji su od 1925. objavljivani u časopisu Das Stachelschvein. Po završetku studija radio je kao urednik odeljenja za kulturu lista Die Veltbuhne. 1932. objavio je knjigu `Kino kao umetnost`, u kojoj je izneo svoje poglede na kinematografiju; 1933. godine knjigu su zabranili nacisti koji su došli na vlast, jer je Arnheim bio Jevrejin. 1933. preselio se u Rim. Radio je kao pomoćnik urednika za publikacije Međunarodnog instituta za obrazovno kino u Ligi nacija, nastavio je da piše kritike, bio je jedan od urednika međunarodne „Enciklopedije kinematografije“, gde je napisao mnogo važnih članaka. 1936. u Londonu je objavio knjigu Radio: The Art of Sound, u kojoj je izneo svoje ideje za budućnost radija. 1939. godine, kada se politička situacija pogoršala u Italiji, Arnheim se preselio u Veliku Britaniju [6], gde je oko godinu dana radio kao prevodilac u međunarodnom radiodifuznom servisu BBC. U jesen 1940. godine preselio se u Njujork, SAD, sa samo deset dolara u džepu, ali je gotovo odmah dobio pomoć od svojih bivših kolega koji su odavno emigrirali u Ameriku. Ubrzo, Arnheim je postao nastavnik psihološkog odeljenja u Nev School-u, kao i zaposlenik kancelarije za radio-istraživanje Univerziteta Columbia: posebno, dobio je stipendiju za sprovođenje studije o efektu sapunica koje su emitovane na radio američkim slušaocima. 1943. godine postao je profesor psihologije na Sarah Lavrence College u Ionkersu, gde je radio više od 26 godina i napisao većinu svog rada. Godine 1946. dobio je američko državljanstvo [7]. 1959. živeo je u Japanu na državnoj stipendiji. 1969. postao je profesor psihologije umetnosti na Harvard univerzitetu, ali je 1974. napustio Harvard i otišao na Univerzitet u Mičigenu, gde je predavao do kraja života. Umro 9. juna 2007. u Ann Arboru [8]. Rudolf Arnheim autor je mnogih radova o teoriji i psihologiji umetnosti. Među njima su knjige „Kino kao umetnost“ (1938), „Umetnost i vizuelna percepcija“ (1954), „O psihologiji umetnosti“ (1966), „Vizuelno mišljenje“ (1970), „Entropija i umetnost. Eseji o redu i haosu u umetnosti ”(1971). Takođe je vlasnik više desetina članaka o umetnosti i psihologiji umetničkog stvaranja u različitim naučnim časopisima i zbirkama. Arnheim je izabran za predsednika Američkog estetskog društva (1958-1960), bio je član Američke akademije umetnosti i nauka [9], član uredništva američkog časopisa Estetika i umetnička kritika.

Stari vokmen, radi radio i kaseta. Prodaje se samo vokmen sa slika bez ikakve opreme. Koristi 2 aa baterije koje se ne dobijaju uz njega.

Retro mobilni telefon u originalnoj futroli iz 1996-97 godine. Stanje kao na slikama. Ide bez punjača i kao neispravan,jer nije testiran-proban zbog nedostatka punjača..ranije radio. Izuzetno retko u ponudi.

Kao na slikama lepo očuvane unutra čiste Ivan Focht (Sarajevo, 7. 6. 1927 - Zagreb, 20. 10. 1992), jugoslavenski filozof i mikolog. Sadržaj 1 Biografija 2 Djela 2.1 Knjige 2.2 Izabrani članci 2.3 Prijevodi i predgovori 3 Reference Biografija[uredi | uredi kod] Ivan Focht je rođen 7. 6. 1927 u Sarajevu u židovskoj[1][2] porodici Josipa i Sare-Šarlote Foht.[3] Ivanov otac, majka i mlađi brat Vlatko su stradali za vrijeme Holokausta.[3] Tijekom Drugoga svjetskoga rata, 1944 godine, cijela porodica Foht je uhićena, pošto je u njihovoj kući otkriven materijal vojne prirode i tiskara mjesnoga komiteta Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Izbjegavši smrt, skokom sa drugog kata zatvora u zgradi Župskoga redarstva,[3] Ivan se pridružio Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije (NOVJ).[2] Nakon rata pohađao je i završio Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu u klasi Vladimira Filipovića. Nakon obrane doktorske teze vratio se u Sarajevo, gdje je predavao estetiku na odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu i na Muzičkoj akademiji sve do odlaska u mirovinu. Potom se preselio u Zagreb, gdje je proveo ostatak života.[4][5] Ivan je bio filozof fenomenološke orijentacije, koji se već u ranim djelima odmicao od marksističkog i psihologističkog tumačenja umjetnosti. Glazba je u njegovim tekstovima imala ontološku prednost u odnosu na sve ostale umjetnosti. U glazbenoj umjetnosti, osobito onoj Bachovoj, Focht je pokušavao razotkriti bitnost pitagorejskog ostvarenja glazbe. Utemeljena brojem te na zakonima kosmosa što su ih ustanovili Pitagora i njegovi učenici, Bachova glazba prema tumaćenju Ivana Fochta nije puki odraz subjekta, niti odraz društvene zbilje, jednako tako ona nije izraz ljudskih osjećaja, nego tajna života ustrojena i ugođena prema kozmičkim zakonima.[4][5] Ivan Focht se pored estetike bavio i gljivarstvom, te je objavio nekoliko značajnih knjiga o gljivama. Također je bio jedan od prvih teoretičara znanstvene fantastike u nas, smatrajući kako je naše doba doba odumiranja filozofije, odnosno doba znanosti i znanstvene fantastike. Bio je dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.[4][5] Ivan Focht je preminuo u Zagrebu, 20. 10. 1992 godine. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoju.[6] Djela[uredi | uredi kod] Knjige[uredi | uredi kod] Istina i biće umjetnosti, Sarajevo: Svjetlost, (1959) Mogućnost, nužnost, slučajnost, stvarnost / Hegelovo učenje o odumiranju umjetnosti, Sarajevo: Veselin Masleša, (1961) Moderna umetnost kao ontološki problem, Beograd: Institut društvenih nauka, (1965) Uvod u estetiku, Sarajevo: Zavod za izdavanje udžbenika, (1972) Tajna umjetnosti, Zagreb: Školska knjiga, (1976) Gljive Jugoslavije, Beograd: Nolit, (1979) Savremena estetika muzike: Petnaest teorijskih portreta, Beograd: Nolit, (1980) Ključ za gljive, Zagreb: Naprijed, (1986) Naši vrganji, Zagreb: Znanje, (1987) Izabrani članci[uredi | uredi kod] Marks o ljudskoj slobodi, Zora, 3, br. 9, 38-46, (1950) Shematiziranje podjele materijalizam-idealizam u obradi istorije filozofije, Pregled, 3, br. 10, (1953) Realizam-modernizam, Kulturni radnik, br. 10, 7-14, (1956) Neobičan položaj moderne muzike, Kulturni radnik, br. 1-2, 14-20, (1957) Pavle Stefanović, `Tragom tona`, Izraz, br. 7-8, 101-104, (1958) Apstraktno slikarstvo pod udarima, Izraz, br. 7-8, (1959) Najnoviji Lukačev estetički pokušaj, Izraz, 3, knj. 6, br. 11-12, 488-500, (1959) Tegobe teorije odraza, Izraz, 5, knj. 2, 149-165, (1961) Humanost umjetnosti, u: Branko Bošnjak i Rudi Supek (ur.), Humanizam i socijalizam, knj. 1, Zagreb: Naprijed, 217-234, (1963) Izgledi fenomenološke estetike muzike, Forum: časopis Razreda za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, god. 3, knj. 6, br. 11, 679-712, (1964) Umjetnička tehnika i tehnifikacija umjetnosti, Praxis, 3, br. 2, 167-180, (1966) Granica Hartmannove estetike, Praxis, 4, br. 5-6, 749-754, (1967) Umjetnost i partijnost, Izraz, 9, br. 8-9, 815-822, (1967) O knjizi Dragutina Gostuškog `Vreme umetnosti`, Treći program Radio Beograda, br. 1, proljeće, 245-254, (1969) Estetički programi časopisa, Treći program Radio Beograda, br. 2, ljeto, 219-230, (1969) Teorijski autoportret, Treći program Radio Beograda, br. 4, zima, 324-332, (1970) Modalitet umjetnosti, Forum: časopis Razreda za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, god. 10, knj. 22, br. 9, 338-346, (1971) Umjetnost kao objektivirani duh, Forum: časopis Razreda za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, god. 10, knj. 22, br. 10-11, 552-558, (1971) Adornova podjela umjetnosti na `avangardnu` i `masovnu`, Kulturni radnik, br. 5, 83-89, (1972) La notion pythagoricienne de la musique: contribution a sa determination, International Review of the Aesthetics and Sociology of Music, god. 3, br. 2, 161-172, (1972) Korčulanske gljive sabrane u prosincu, Zbornik otoka Korčule, sv. 2, 229-240, (1972) Šta je muzika, Treći program Radio Beograda, br. 16, zima, 345-354, (1973) Ukus malograđanina, Treći program Radio Beograda, br. 17, proljeće, 259-266, (1973) `Forma` i forme, Treći program Radio Beograda, br. 18, ljeto, 325-366, (1973) Otvorenost za vrednote, Treći program Radio Beograda, br. 19, jesen, 59-70, (1973) Adornos gnoseologistische Einstellung zur Musik, International Review of the Aesthetics and Sociology of Music, god. 5, br. 2, 265-276, (1974) Andreas Liess: Der Weg nach Innen (Ortung ästhetischen Denkens heute), Verlag San Michele, Zürich 1973, pp. 134 (recenzija), International Review of the Aesthetics and Sociology of Music, 5, br. 2, 346-350, (1974) Amuzija hegelijanstva, Polja, 20, br. 186-187, 12-14, (1974) Slika čovjeka i kosmosa, Treći program Radio Beograda, br. 21, proljeće, 523-562, (1974) Granice ontologije umjetnosti u istraživanju književnog djela, Teka, br. 8, proljeće, 318-328, (1975) Geneza literature, Treći program Radio Beograda, br. 24, zima, 71-128, (1975) Filozofija prirode, Treći program Radio Beograda, br. 27, jesen, br. 27, 29-112, (1975) Put k ontologiji umjetnosti, u: Ante Marušić (ur.), Svijet umjetnosti: Marksističke interpretacije, Zagreb: Školska knjiga, 195-212, (1976) Esej kao protuteža filosofijskom sistemu, Delo, 22, br. 5, 30-39, (1976) Gljive dubrovačkog kraja, Dubrovnik, br. 6, 89-102, (1976) Muzika i simbolika brojeva, Polja, 23, br. 220-221, 3-6, (1977) Smrt i beskonačnost, Polja, 24, br. 236, 31-33, (1978) Filozofija muzike, u: Dobroslav Smiljanić (ur.), Filozofija umetnosti, Beograd: Kolarčev narodni univerzitet, 145-155, (1978) Filozofija izvan struke, Treći program Radio Beograda, br. 36, zima, 195-216, (1978) Savremeni estetičari muzike: Muzičari o muzici, Treći program Radio Beograda, br. 39, jesen, 451-481, (1978) Filozofski pogledi Franca Kafke: Jedan nacrt, Zbornik Trećeg programa Radio Zagreba, br. 3, 251-259, (1979) Metaestetika ili estetike marksizma, u: Sreten Petrović, Marksistička estetika: Kritika estetičkog uma, Beograd: BIGZ, 1-9, (1979) Problem identiteta muzičkog djela, Život umjetnosti, br. 29/30, 92-102, (1980) Jankelevičev muzičko-estetički agnosticizam, Polja, 26, br. 256-257, 197-200, (1980) Kriza ili kataklizma: Hegel i moderna umetnost, Politika, broj 10, (1980) Glazba i gljive padoše nam s neba, Zbornik Trećeg programa Radio Zagreba, br. 6, 195-201, (1981) Nesreća u sreći, Polja, 27, br. 264, 57-59, (1981) Estetika i moderna umjetnost, Polja, 29, br. 288, 70-72, (1983) Prijevodi i predgovori[uredi | uredi kod] Günther Anders: Kafka - za i protiv, preveo Ivan Focht, Sarajevo: Narodna prosvjeta, (1955) Benedetto Croce: Estetika kao nauka o izrazu i opća lingvistika, preveo Vinko Vitezica, predgovor Ivan Focht, Zagreb: Naprijed, (1960) György Lukacs: Prolegomena za marksističku estetiku: posebnost kao centralna kategorija estetike, preveo Milan Damjanović, uvodna studija Ivan Focht, Beograd: Nolit, (1960) Max Raphael: Teorija duhovnog stvaranja na osnovi marksizma, preveo Konstantin Petrović, predgovor Ivan Focht, Sarajevo: Veselin Masleša, (1960) Max Dessoir: Estetika i opća nauka o umjetnosti, preveo Ivan Focht, Sarajevo: Veselin Masleša, (1963) Theodor W. Adorno: Filozofija nove muzike, preveo i predgovor napisao Ivan Focht, Beograd: Nolit, (1968) Eduard Hanslick: O muzički lijepom, predgovor i prijevod Ivan Focht, Beograd: Beogradski izdavačko-grafički zavod, (1977) Vladimir Jankélévitch: Muzika i neizrecivo, prevela Jelena Jelić, predgovor Ivan Focht, Novi Sad: Književna zajednica Novog Sada, (1987)

O knjizi: Zašto su izgrađeni viseći vrtovi u Vavilonu? Kada je uništen Kolos sa Rodosa? Kako je radio svetionik Faros u Aleksandriji? Sedam čuda starog sveta i mnoga savremena čudesa predstavljena su kroz fantastične ilustracije i spektakularne fotografije. Istražite stare i nove spomenike iz celog sveta, uključujući Empajer stejt bilding i Tadž Mahal. Saznajte nešto o velikim izumima i prirodnim pojavama kao što je Maunt Everest.