Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveΕ‘tenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaΕ‘u mail adresu.
126-147 od 147 rezultata
Prati pretragu "radio"
Vi se opustite, Gogi Δe Vas obavestiti kad pronaΔe nove oglase za traΕΎene kljuΔne reΔi.
Gogi Δe vas obavestiti kada pronaΔe nove oglase.
ReΕΎim promene aktivan!
Upravo ste u reΕΎimu promene saΔuvane pretrage za frazu .
MoΕΎete da promenite frazu ili filtere i saΔuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
Ljubivoje RΕ‘umoviΔ Vesti iz nesvestiTvrdi povezIzdavaΔ BigzLjubivoje RΕ‘umoviΔ je roΔen u LjubiΕ‘u, na Zlatiboru, 3. jula 1939. godine. Ε kolovao se u LjubiΕ‘u, Δajetini, UΕΎicu i Beogradu, gde je zavrΕ‘io komparativnu knjiΕΎevnost na FiloloΕ‘kom fakultetu, 1965. godine.PoΔeo je pisati rano, joΕ‘ kao osnovac u LjubiΕ‘u. Prve pesme je objavio kao gimnazijalac, 1957. godine, najpre u uΕΎiΔkim Vestima, a zatim u KnjiΕΎevnim novinama.Godine 1965. zaposlio se u Radio Beogradu, u redakciji programa za decu. Svoj literarni rad uspeΕ‘no ugraΔuje u emisije Utorak uveΔe β ma Ε‘ta mi reΔe, Subotom u dva, Veseli utorak. U tim programima primenjuje dokumentarnu poetiku koju je usvojio od Zmaja i DuΕ‘ka RadoviΔa i pedagoΕ‘ku doktrinu DΕΎona Loka: βΕ to pre dete smatraΕ‘ Δovekom β pre Δe Δovek i postati!β Godine 1968. prelazi na televiziju i radi poznate serije: Dvogled, Hiljadu zaΕ‘to i Hajde da rastemo. Kao televizijski poslenik napisao je, vodio i reΕΎirao viΕ‘e od Ε‘eststo emisija. Jedna od najpopularnijih serija za decu Fazoni i fore imala je sto pedeset sedam epizoda.Pored programa za decu uradio je i nekoliko serija dokumentarnih programa. Najpoznatija je serija Dijagonale β priΔe o ljudima i naravima, u kojima RΕ‘umoviΔ govori o pojedinim etniΔkim grupama, puΕ‘tajuΔi pripadnike tih grupa da sami daju karakterizaciju svojih saplemenika. To su emisije o Mijacima, Brsjacima, Malisorima, TorbeΕ‘ima, Bunjevcima, Erama, Lalama, DubrovΔanima, Bodulima, Ε opovima, Gorancima, Piperima itd.Objavio je devedeset dve knjige, uglavnom za decu. Najpoznatiji su mu naslovi: Ma Ε‘ta mi reΔe, PriΔanka, Pevanka, JoΕ‘ nam samo ale fale, Vesti iz nesvesti, Nevidljiva ptica, Domovina se brani lepotom, Sjaj na pragu, RoΕ‘avi anΔeo, Zov tetreba, Uspon vrtovima, Pesme uliΔarke, Severozapadni krokodil, PoΕ‘to prodaΕ‘ to Ε‘to misliΕ‘, Opasan svedok, Ne vucite me za jezik, Gujina stena, Bukvar deΔjih prava, Tri Δvora na trepavici, Poverenje u sunce, Tajna ledene peΔine, Beli paketi, SunΔanje na meseΔini, Ujdurme i zvrΔke iz antiΔke GrΔke, Zauvari, Planiranje proΕ‘losti, Zemlja hoda nebom, Vidovite priΔe, Vid iz Talambasa...U pozoriΕ‘tima je izvedeno viΕ‘e njegovih dela: Ε uma koja hoda, Nevidljiva ptica, Baba Roga, Rokenrol za decu, Uspavana lepotica, Au, Ε‘to je Ε‘kola zgodna, U cara Trojana kozje uΕ‘i, SneΕΎana i sedam patuljaka...Dobio je knjiΕΎevne nagrade: βNevenβ, βMlado pokolenjeβ, Nagradu Zmajevih deΔjih igara, Brankovu nagradu, Oktobarsku nagradu grada Beograda, Goranovu plaketu, Vukovu nagradu, Zlatni prsten Festivala pesnika za decu u Crvenki, nagradu βPorodica bistrih potokaβ UdruΕΎenja knjiΕΎevnika Srbije, prvu nagradu za dramski tekst U cara Trojana kozje uΕ‘i na Festivalu pozoriΕ‘ta za decu u Kotoru, βZlatni beoΔugβ, nagradu Politikinog zabavnika za knjigu Tri Δvora na trepavici, nagradu βDuΕ‘ko RadoviΔβ, titulu βSaradnik Suncaβ, Instelovu nagradu za poeziju, nagradu βMiroslav AntiΔβ (kao prvi dobitnik 2008), nagradu βPrinc deΔjeg carstva Tamarisβ u Banjaluci i nagradu βBranko ΔopiΔβ za knjigu SunΔanje na meseΔini.Dobio je i tri zapaΕΎene meΔunarodne nagrade: βPuljaβ u Bariju, za celokupno stvaralaΕ‘tvo za decu, nagradu Uneska za Bukvar deΔjih prava, na svetskom konkursu za knjigu koja propagira mir i toleranciju, i nagradu βTabernakulβ za poeziju u Skoplju.Dela su mu prevedena na viΕ‘e stranih jezika.Autor je udΕΎbenika za osnovnu Ε‘kolu: Deca su narod poseban (drugi razred), za izborni predmet GraΔansko vaspitanje, i Azbukovar i Pismenar (prvi razred).Uporedo sa knjiΕΎevnim radom bavio se i sportom. OsnivaΔ je, takmiΔar i prvi predsednik Karate kluba βCrvena zvezdaβ. Bio je predsednik Karate saveza Srbije i savezni je sudija karatea.Od 1986. do 2002. bio je direktor PozoriΕ‘ta βBoΕ‘ko Buhaβ.Predsednik je Kulturno-prosvetne zajednice Srbije i jedan od osnivaΔa i Δlan Upravnog odbora ZaduΕΎbine Dositeja ObradoviΔa.Jedan je od osnivaΔa i prvi predsednik Odbora za zaΕ‘titu prava deteta Srbije, pri organizaciji Prijatelji dece Srbije, u kojoj je aktuelni predsednik SkupΕ‘tine.ViΕ‘e nije Δlan UdruΕΎenja knjiΕΎevnika Srbije.Ε½ivi i radi na Slobodnoj teritoriji, nedaleko od Beograda.3/29
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Autor - osoba Sarojan, Vilijam Naslov Tata, ti si lud / William Saroyan ; [prevela Ljerka RadaoviΔ ; opremio Nedeljko DragiΔ] Vrsta graΔe roman Jezik hrvatski Godina 1982 Izdanje 5. izd. Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Mladost, 1982 FiziΔki opis 138 str. : ilustr. ; 21 cm Drugi autori - osoba RadoviΔ, Ljerka DragiΔ, Nedeljko Zbirka Biblioteka Vjeverica Napomene Prevod dela: Papa you`re crazy. Stanje: sadrΕΎaj iΕ‘vrljan (kao na slici), ostatak knjige Δist i odliΔno oΔuvan. Tata, ti si lud je roman za decu ameriΔkog pisca jermenskog porekla Vilijama Sarojana. Prvi put je objavljen 1957. godine. Namenjen je deci uzrasta od 10 do 12 godina. To je istovremeno i smeΕ‘na i tuΕΎna priΔa o odnosu oca i sina, koji je u ovom romanu onakav kakav ΕΎeli svaki sin, ali koji ne ume da ostvari svaki otac. Na srpskom jeziku ovaj roman pojavio se veΔ 1958. godine, svega godinu dana po objavljivanju. IzaΕ‘ao je u izdanju izdavaΔkog preduzeΔa Omladina iz Beograda, u prevodu Ljerke RadoviΔ. Radnja romana U romanu Tata, ti si lud, kroz 63 kratka poglavlja, otac i sin razgovaraju o ΕΎivotu i uΕΎivaju u meΔusobnom druΕΎenju u oΔevom domu u Malibu BiΔu (Kalifornija). Obzirom da ne ΕΎive zajedno, oni se kroz ovo druΕΎenje upoznaju. Obojica imaju svoj cilj - otac da napiΕ‘e knjigu o kuvanju, sa receptima za pravljenje i popravljanje ljudskih duΕ‘a, a deΔak da ode na Mesec ili uradi neΕ‘to drugo veliko. Kroz ova kratka poglavlja razgovaraju o svetu i pojavama u njemu. DeΔak uΔi da posmatra stvari oko sebe: okean, Ε‘koljke, dagnje, pasulj, list... Otac daje sinu jednostavne i tople odgovore na pitanja o Ε‘koli, bogu, spoznaji, ljudskom rodu, reΔniku, umetnosti, ljubavi... Razgovori izmeΔu radoznalog sina i maΕ‘tovitog oca veoma su zanimljivi, teme su razliΔite i Δesto u sebi kriju poruke koje Δitaoca navode na razmiΕ‘ljanje. Tako, na primer, on na jednom mestu kaΕΎe: βPrilike su retko kad povoljne, pa je bolje da odmah poΔneΕ‘ uΔiti kako da ΕΎiviΕ‘ u teΕ‘kim prilikama.β U poslednjem poglavlju Pit zaista uradi neΕ‘to veliko. OdluΔi da Δe nauΔiti da piΕ‘e i postati pisac. Sarojan je napisao ovaj veoma liΔni roman kada je njegov sin, kome je posvetio knjigu, imao deset godina. U romanu ima mnogo ispovednoga, odnosno pisac priΔa o sebi. PriΔe u poglavljima napisane su pitkim, jasnim jezikom, poput samih naslova. Glavni likovi Glavni likovi u romanu su otac, ΔetrdesetpetogodiΕ‘nji pisac i njegov desetogodiΕ‘nji sin Pit. Pitovi roditelji su razvedeni i deΔak, koji ΕΎivi sa majkom i sestrom, poΕΎeleo je da provede neko vreme sa svojim ocem. U liku sina sadrΕΎane su i neke osobine oca iz vremena kada je on imao deset godina. I otac i sin ponaΕ‘aju se kao velika dobra deca. To nisu samo posluΕ‘na deca. Ona su dobra i po tome Ε‘to znaju u ΕΎivotu da budu blago radosna i Ε‘to im razgovori ponekad liΔe na pesmu. Odnos izmeΔu oca i sina u ovom romanu je onakav kakav ΕΎeli svaki sin, ali koji ne ume da ostvari svaki otac. Otac i sin govore o svakodnevnim stvarima, na izgled sasvim beznaΔajnim, ali pomoΔu svoga govora oni uspevaju da od tih beznaΔajnih stvari naprave pravo bogatstvo. Njihov meΔusobni odnos otac ovako opisuje: βZnaΕ‘, ti i ja, otac i sin, ma koji otac i ma koji sin β skoro smo isti Δovek, jedan star, a drugi mlad, a u isto vreme smo stranci, viΕ‘e nego da smo se sreli na ulici.β Vilijem Sarojan je poreklom Jermenin, ali je roΔen u Americi. Rano je izgubio oca, sa samo tri godine i zatim je dospeo u sirotiΕ‘te, gde je ΕΎiveo do svoje sedme godine. Tada je njegova majka uspela da se zaposli, pa se Vilijem opet mogao vratiti kuΔi. Kad je imao dvanaest godina napustio je Ε‘kolu i poΔeo da zaraΔuje. U poΔetku je prodavao je novine i raznosio telegrame, a kasnije je promenio mnoge poslove i na kraju postao pisac. Njegovo interesovanje za knjige potiΔe od vremena kad je nauΔio da Δita. PoΔeo je da piΕ‘e u trinaestoj godini, i to je Δinio do kraja ΕΎivota. Pisao je romane, pripovetke i pozoriΕ‘ne komade. Njegovi romani su omiljeno Ε‘tivo svih generacija. Vilijam Sarojan (engl. William Saroyan, jerm. ΥΥ«Υ¬Υ΅Υ‘Υ΄ ΥΥ‘ΦΥΈΥ΅Υ‘ΥΆ; Frezno, 31. avgust 1908 β Frezno, 18. maj 1981) je bio ameriΔki pisac jermenskog porekla. Pored pisanja romana i priΔa, bavio se i kinematografijom. Detinjstvo Vilijam Sarojan roΔen je kao sin ameriΔkog imigranta u gradu Fresno, 31. avgusta 1908. godine. Grad Fresno je manje mesto u Kaliforniji koje je poznato po tome Ε‘to u njemu ΕΎivi mnogo doseljenika iz Jermenije. Njegov otac, Armenak Sarojan, 1905. godine preselio se u Nju DΕΎerzi gde je poΔeo da proizvodi vina jer je imao vlastite vinograde. Vilijamov otac se Ε‘kolovao za prezbitarijanskog sveΕ‘tenika, ali se u novoj drΕΎavi morao baviti poljoprivredom kako bi porodica preΕΎivela. On je umro 1911. godine u Kempbelu (Kalifornija). Nakon Ε‘to je Vilijamov otac umro, finansijska situacija porodice Sarojan je postala veoma loΕ‘a. Takohi Sarojan je bila priporana da svoju decu- Vilijama, Henrija, Zabel i Koset poΕ‘alje Fred FinΔ sirotiΕ‘te u Ouklendu, o Δemu je Vilijam mnogo puta pisao u svojim delima. Za Takohi je bilo veoma teΕ‘ko da pronaΔe sebi posao, jer su Jermeni imali loΕ‘u reputaciju u Sjedinjenim AmeriΔkim DrΕΎavama. Posao je uspela da naΔe tek posle nekoliko godina i poΔela je da radi kao kuΔna pomoΔnica. Finansijski je ojaΔala, pa se Vilijem sa braΔom i sestarama, posle pet godina provedenih u sirotiΕ‘tu, mogao vratiti majci. Ona je uspela da ponovo kupi kuΔicu u Fresnu, tako da se Δitava porodica vratila u taj grad. Takohi je tamo pronaΕ‘la novi posao, ali su i deca morala raditi kako bi porodica preΕΎivela. Takohi je pakovala voΔe u mesnoj fabrici, a Vilijam i Henri su radili kao kolporter (kasnije telegrafisti). Uloga politiΔkih faktora u stvaralaΕ‘tvu Vilijema Sarojana Vilijam Sarojan preΕΎivljava emotivno teΕΎak period, kada 1915. godine turska vlada izdaje nalog na osnovu koga je ubijeno 1,5 miliona Jermena, Ε‘to je tada Δinilo oko 80% populacije. Jermeni su bili masakrirani i slani u koncentracione logore. 1920. godine, SSSR je aneksirala Jermeniju. Tuga koju je oseΔao zbog problema svoje, kako je sam govorio druge zemlje, iskazao je u mnogim delima, kao Ε‘to su Pokolj nevinih, Jermenksa trilogija, Jermeni, Zovem se Aram i druge. Ε kolovanje Godine 1921., Vilijam Sarojan je upisan u TehniΔku Ε‘kolu kako bi se uΔio daktilografiji. 1925. godine, nakon nekoliko opomena, izbaΔen je iz Ε‘kole zbog neprimernog ponaΕ‘anja. Nije uspeo da dobije diplomu za zavrΕ‘enu daktilografiju. Vilijam je dobio od svoje majke neke od tekstova koje je pisao njegov otac. Nakon Ε‘to ih je proΔitao, Vilijam je odluΔio da Δe postati pisac. Tada je krenuo da se dalje samostalno obrazuje tako Ε‘to Δe Ε‘to viΕ‘e Δitati dela poznatih pisaca. Posao i selidbe PoΕ‘to je Ε‘kolu napustio bez diplome, Vilijam je bio primoran da se u poΔetku bavi fiziΔkim poslovima poput branja groΕΎΔa u vinogradima. Nakon toga, zaposlio se u advokatskom preduzeΔu svog strica Arama Sarojana. 1926. godine, Vilijam napuΕ‘ta Fresno i odlazi u Los AnΔeles gde je radio u Kalifornijskoj Nacionalnoj StraΕΎi. Nakon toga, vraΔa se na kratko u svoj rodni grad da poseti porodicu, a potom odlazi u San Francisko. Imao je velikih materijalnih problema i morao je pod hitno da pronaΔe sebi posao. Uspeo je da se zaposli u Telegrafskoj kompaniji San Franciska gde je radio kao sluΕΎbenik. Posle toga, bavio se raznim profesijama kako bi zaradio. Bio je telegrafista, poΕ‘tar, daktilograf, i, na kraju, zaposlio se kao rukovodilac u Postal Telegraph kompaniji, za koju je joΕ‘ u Fresnu radio sa svojim bratom. Naredne, 1927. godine, Henri dovodi Takohi, Zabel i Koset da ΕΎive u San Francisku. U avgustu 1928. godine, Vilijam se preselio u Njujork od novca koji je dobijao od svog ujaka Mihrana. Njegova selidba u Njujork neuspeΕ‘no se zavrΕ‘ila. Vratio se u San Francisko svojoj porodici. Radio je poslove za koje je bio veoma slabo plaΔen, a koji su iziskivali puno truda. Sve svoje slobodno vreme provodio je za pisaΔom maΕ‘inom i u biblioteci. Prva dela Jedan skeΔ koji je Sarojan napisao, objavljen je u nedeljnom Δasopisu The Overland Monthly, a prva zbirka priΔa odΕ‘tampana je 1930. godine i zvala se Slomljeni toΔak (eng. The Broken Wheel). Ovo delo je potpisao pod pseudonimom Sirak Gorjan (eng. Sirak Goryan). Zbirka je bila je objavljena u izdavaΔkoj kuΔi Jermenski ΕΎurnal. 1932. godine jermenski ΕΎurnal Hairenik (OtadΕΎbina) objavio je u nekoliko navrata Sarojanove poeme. Isti ΕΎurnal Δe naredne godine poΔeti da objavljuje i njegove priΔe, meΔu kojima su prve bile Pesnica, Borba, Jermenija i Slomljeni toΔak. Ovo nije bilo prvi put da Hairenik objavljuje dela nekog od Sarojanovih. Isti ΕΎurnal je pre viΕ‘e godina objavio skeΔ Noneh, koji je napisala Vilijamova baka. SkeΔ koji je Vilijam Sarojan napisao, bio je veoma dobro prihvaΔen od strane publike, pa je ona produΕΎena i pretvorena u novelu koja se zvala Trapez kroz univerzum. To je zapravo bila osnova za njegovu prvu zbirku priΔa NeustraΕ‘ivi mladiΔ na leteΔem trapezu, kao i za 70.000 Asiraca. Tada su i drugi listovi poΔeli da objavljuju Sarojanove radove. Sarojan je postao Δlan najveΔih literarnih druΕ‘tava Los AnΔelesa i San Franciska. Vrhunac literarne karijere Vilijam postaje popularan napisavΕ‘i delo NeustraΕ‘ivi mladiΔ na leteΔem trapezu 1934. godine. Protagonista ovog romana je mladi, siromaΕ‘ni pisac koji pokuΕ‘ava da preΕΎivi u okrutnom vremenu. Δitaoci nisu ni mogli da pretpostave da je Vilijem u ovom delu, u stvari, predstavio sebe. Glavni lik ovog dela imao je mnoge sliΔnosti sa delom skandinavskog Nobelovca Knuta Hamsona koje se zove Glad (eng. Hunger, 1890.), ali u Sarojanovom delu nije bilo nihilizma prikazanog u Hamsonovom delu. PoΕ‘to je roman postao veoma popularan, Vilijam je na njemu popriliΔno zaradio, pa je odluΔio da od tog novca finansira svoje putovanje u Evropu i Jermeniju, gde je kupio prvu rusku cigaretu, koja Δe kasnije postati njegov zaΕ‘titni znak. Δak je i u svom delu Ne umreti (eng. Not Dying, 1963) napisao i Δuvenu reΔenicu MoΕΎeΕ‘ dobiti kancer od stvari koje te teraju da mnogo puΕ‘iΕ‘, ali ne od samog puΕ‘enja. ββVilijam Sarojan Mnoge od Vilijamovih priΔa bile su bazirane na dogaΔajima iz njegovog detinjstva, kao Ε‘to je bila kraΔa voΔa koja je bila neophodna za preΕΎivljavanje ili teΕΎak ΕΎivot doseljenika u Ameriku. Zbirka priΔa Zovem se Aram (eng. My name is Aram) postala je internacionalni bestseler. Ona govori o deΔaku Aramu Garoghlanu i mnogim drugim ΕΎivopisnim likovima iz Aramove imigrantske porodice. Narednih godina, Vilijam Δe se gotovo u potpunosti posvetiti kinematografiji na uΕ‘trb pisanja. Kada se vratio knjiΕΎevnim delima, poΔeo je da piΕ‘e eseje i memoare u kojima je pisao o manje poznatim ljudima koje je sretao tokom svojih putovanja u Sovjetski Savez i Evropu, ali i o poznatijim ljudima kao Ε‘to su DΕΎo Bernard Ε o, finski kompozitor Jan Sibelius i Δarli Δaplin. OkuΕ‘ao se i kao pesnik, ali je od njegove poezije saΔuvano samo jedno delo DoΔi u moj dom (eng. Come On-a My House) koja se bazira na jermenskim narodnim pesmama. Kinematografija Nakon zbirke priΔa Zovem se Aram, Vilijam se posvetio drami. Njegova prva drama bila je Moje srce u planinama (eng. My heart in the highlands, 1939.), bila je komedija o mladiΔu i njegovoj jermenskoj porodici. Ona je prvi put izvedena u Guild Theatre-u u Njujorku. Nakon Ε‘to je iste godine napisao svoju najpoznatiju dramu Vreme tvog ΕΎivota (eng. The time of your life), osvojio je Pulicerovu nagradu, koju je odbio da primi. Tom prilikom je izjavio da se nada da je prestalo doba u kome materijalne vrednosti guΕ‘e pravu umetnost. Nakon toga je bacio novΔanu nagradu koju je osvojio. 1948. godine, njegova drama bila je prikazana na malim ekranima zahvaljujuΔi DΕΎejmsu DΕΎegniju. Ljudska komedija (eng. The human comedy, 1943) prvi put je izvedena u Itaci. U ovoj drami, glavni lik je mladi Homer, telegrafista, koji je oΔajan zbog deΕ‘avanja tokom Drugog svetskog rata. Publika je sa oduΕ‘evljenjem prihvatila ovu dramu koja je Vilijamu donela prvu veΔu zaradu od 1,500$ nedeljno za posao producenta. TakoΔe, dobio je i 60,000$ za scenario. Vilijam je poΔeo ozbiljnije da se bavi filmskom produkcijom, tako da su u njegovim filmovima poΔeli da glume veliki glumci kao Ε‘to su Miki Runi i Frenk Morgan. Iako se ozbiljno bavio kinematografijom, veoma kratko je radio u Holivudu, i to samo za vreme snimanja filma Zlatni deΔko 1939. godine. Za filmsku verziju dela Ljudska komedija osvojio je Oskar za najoriginalniji scenario. Film je takoΔe bio nominovan za najbolju sliku, najboljeg reΕΎisera, najbolju kostimografiju i najboljeg glumca. Sarojan se u vrhuncu filmske karijere vratio knjiΕΎevnosti. 1942. poslat je u London kako bi radio na predstavi za koju je sam napisao scenario, Avanturama Veslija DΕΎeksona (eng. The adventures of Wesley Jackson). Filmovi za koje je Vilijam Sarojan pisao scenarija su: Film Godina snimanja Originalni naziv ReΕΎiser Glavna uloga Ljudska komedija 1943. The Human Comedy Clarence Brown Miki Runi Vreme tvog ΕΎivota 1948. The Time of your Life H. C. Potter DΕΎejms Kegni Omnibus 1952-1959 Omnibus Peter Brook Leondard BarnΕ‘tajn Pariska komedija 1961 the Paris Comedy Boleslaw Barlog Karl Radac Vreme tvog ΕΎivota (rimejk) 1976 The Time of your Life Kirk Browning Vilijem Sarojan Privatni ΕΎivot Tokom Drugog svetskog rata, Vilijam se prikljuΔio ameriΔkoj vojsci. Bio je stacioniran u Astoriji, ali je mnogo vremena provodio i u hotelu Lombardija u Menhetnu. 1943. godine, oΕΎenio se sedamnaestogodiΕ‘njom Kerol Markus (1924β2003) sa kojom je imao dvoje dece: Arama i Lusi. Kada je Vilijam otkrio da je Kerol ilegalno doseljena Jevrejka, razveo se od nje. Nakon odreΔenog vremena, oni su se opet venΔali, ali se i drugi pokuΕ‘aj zajedniΔkog ΕΎivota zavrΕ‘io razvodom. Lusi je postala glumica, a Aram pesnik, koji je objavio knjigu o svom ocu. Kerol se kasnije udala za glumca Valtera Metjua. Poslednji radovi i smrt Vilijamova finansijska situacija postala je vrlo loΕ‘a nakon Drugog svetskog rata, kada viΕ‘e niko nije ΕΎeleo da njegove scenarije pretvori u pozoriΕ‘ne komade ili filmove, jer su govorili da je u tim delima previΕ‘e sentimentalnosti. Vilijam je u svojim posleratnim delima slavio slobodu, bratsku ljubav i jednakost meΔu ljudima, ali je taj idealizam odbijao producente. Nakon nekoliko pisama razoΔaranih Δitalaca, Vilijam je pokuΕ‘ao da menja naΔin pisanja u delima koja su sledila. 1952. godine objavio je prvu od nekoliko knjiga njegovih memoara, a knjiga se zvala Biciklista iz Beverli Hilsa (eng. The bicycle rider in Beverly Hills). U narednim delima kao Ε‘to su Asirijske i druge priΔe (eng. The Assyrian, and other stories, 1950.), Vilijam je pomeΕ‘ao alegorijske elemente, sa realistiΔnim prikazom ameriΔkog ΕΎivota. Dela KuΔa Sema Egoa (eng. Sam Ego`s house) i Pokolj nevinih (eng. The slaughter of the innocents), objavljena 1949. i 1958. godine postavljaju moralna pitanja koja veΔ dugo muΔe samog pisca. U tim delima on pominje masovne genocide nad jermenskim narodom tokom kojih je preko 1 500.000 Jermena pobijeno. Producenti su nakon ovih dela odluΔili da ponovo poΔnu da saraΔuju sa Sarojanom, koji je opet doΕΎiveo popularnost delima kao Ε‘to su Pariska komedija (eng. The Paris Comedy, 1960.), Londonska komedija (eng. The London Comedy, 1960.) i Iseljeni sa dvora (eng. Settled out court, 1969.), a ova dela su premijerno izvoΔena u Evropi. Sva Vilijamova dela Δuvaju se u Stanford Univerzitetu sa svim njegovim beleΕ‘kama i vaΕΎnijim predmetima vezanim za njegov ΕΎivot. Vilijam je poΔeo da se odaje alkoholu i da se kocka. Od 1958. godine uglavnom je ΕΎiveo u Parizu, gde je posedovao jedan apartman. Zapostavio je pisanje i rad u pozoriΕ‘tu i filmu. Umro je od kancera, 18. maja 1981. godine u gradu u kome je i roΔen. Njegovo telo je kremirano, te je pola pepela prosuto na tlu Kalifornije, a ostatak u Jermeniji, u Panteon parku u Jerevanu. KnjiΕΎevna dela i scenarija Delo Godina Originalni naziv Vrsta dela NeustraΕ‘ivi mladiΔ na leteΔem trapezu 1934. The Daring Young Man On The Flying Trapeze zbirka priΔa Ti koji ih piΕ‘u i ti koji ih sakupljaju 1934. Those who write them and those who collected them zbirka priΔa Udisati i izdisati 1936. Inhale and Exhale roman Tri puta tri 1936. Three times three zbirka priΔa Veseljak i bujica sete 1937. A gay and melancholy flux zbirka priΔa Mala deca 1937. Little children roman RoΔeni Amerikanac 1938. A native American roman Ljubav- ovaj moj Ε‘eΕ‘ir 1938. Love- here`s my hat roman Nevolja sa tigrovima 1938. The Trouble With Tigers roman Leto prelepog belog konja 1938. The Summer of the Beautiful White Horse roman Vreme tvog ΕΎivota 1939. The Time of Your Life drama Slatka stara ljubavna pesma 1939. Love`s old sweet song pesma Harlem viΔen HirΕ‘fildovim oΔima 1939. Harlem as seen by Hirschfield priΔa Moje srce u planinama 1939. SydΓ€meni on kukkuloilla priΔa BoΕΎiΔ 1939. Christmas priΔa Mir- to tako divno zvuΔi 1939. Peace- it`s wonderful priΔa Elmer i Lili 1939. Elmer and Lily drama Tri fragmenta i jedna priΔa 1939. Three fragments and a story priΔa Zovem se Aram 1940. Nimeni on Aram zbirka priΔa Vreme tvog ΕΎivota 1940. TΓ€mΓ€ elΓ€mΓ€si aika scenario za film NajveΔi heroj na svetu 1940. Hero of the world drama Ping-pong cirkus 1940. The ping pong circus drama Specijalno obaveΕ‘tenje 1940. A special announcement drama Slatka stara ljubavna pesma 1940. Love`s old sweet song drama Podzemni cirkus 1940. Subway circus drama Hej, vi tamo! 1941. Hello-out there! drama Sarojanova priΔa 1941. Saroyans fables priΔa Tri drame 1941. Three plays roman Osiguranje za Salesmana 1941. The insurance Salesman priΔa Rusi u San-Francisku 1941. Russians in San Francisco priΔa Prelepi ljudi 1941. The Beautiful People drama Ljudi sa svetlom 1941. The people with light drama Preko pozornice do sutra ujutru 1941. Across the Board on Tomorrow Morning drama Zaseniti ruganja 1942. Razzle Dazzle priΔa PriΔati s tobom 1942. Talking to You drama LoΕ‘ Δovek na zapadu 1942. Bad Men in the West drama DoΔi kroz raΕΎ 1942. Coming throught the rye drama PoetiΔna situacija u Americi 1942. The poetic situation in America drama Ljudska komedija 1943. IhmisΓ€ elΓ€mΓ€n nΓ€yttΓ€mΓΆllΓ€ scenario za film DrΕΎi se podalje od starog Δoveka 1943. Get away, old man priΔa Draga bebo 1944. Dear baby priΔa DrΕΎi se podalje od starog Δoveka 1944. Get away, old man drama Gladni ljudi 1945. Hungerers drama Avanture Veslija DΕΎeksona 1946. The adventures of Wesley Jackson roman DΕΎim Dendi 1947. Jim Dandy drama Ne idi daleko od ludila 1947. Don`t Go Away Mad drama Specijalno od Sarojana 1948. The Saroyan special roman Fiskalne skitnice 1949. The fiscal hoboes roman Skromno roΔenje 1949. A decent birth priΔa KuΔa Sema Egoa 1949. Sam Egoβs house drama KuΔa Sema Egoa 1949. Sam Egoβs house roman Asirci 1950. The Assyrians priΔa Dvostruke avanture 1950. Twin adventures zbirka priΔa Sin 1950. The son drama Opera, opera! 1950. Opera, opera! drama Rok Vegram 1951. Rock Wagram roman Trejsijev tigar 1951. Tracyβs tiger roman Biciklista sa Beverli Hilsa 1952. The bicycle rider in Beverly Hills roman Pokolj nevinih 1952. The Slaughter of the Innocents roman Ε aljivo znaΔenje 1953. The laughing matter drama Ukradena tajna 1954. The Stolen Secret drama Ljubav 1955. Love roman Mama, volim te ili Loptica-skoΔica 1956. Mama, I love you; The bouncing ball roman Celo putovanje 1956. The whole voyald zbirka priΔa Tata, ti si lud! 1957. Papa, youβre crazy roman Da li ste ikada bili zaljubljeni u patuljka? 1957. Ever been in love with a midget drama Stanovnici jame 1958. The Cave Dwellers roman Pokolj nevinih 1958. The Slaughter of the Innocents drama NesreΔa 1958. The accident drama Δitalac Vilijema Sarojana 1958. The William Saroyan reader priΔa MaΔka, miΕ‘, Δovek, ΕΎena 1958. Cat, mouse, man, woman drama Jednom oko brvna 1959. Once arund the block drama Lilina tajna 1959. Once arund the block drama VeΕ‘anje oko VabaΕ‘a 1960. The secret of Lily drama Nasukani u dvoriΕ‘tu 1960. Settled out of a court drama Sem- najveΔi skakaΔ od svih 1961. Sam, the highest jumper of them all drama Idi mi, doΔi mi. ZnaΕ‘ ko! 1961. Here comes, there goes, you know who! drama Gaston 1962. Gaston roman BeleΕ‘ka na vrhu Hilari 1962. A note on Hilaire hiler priΔa O, ΔoveΔe! 1962. Ah, man! drama Ne umreti 1963. Not dying priΔa Ja 1963. Me priΔa DeΔaci i devojΔice zajedno 1963. Boys and girls together priΔa Istrajnost- verujem u nju 1963. Patient, this I believe drama Scenarista i publika 1963. The playwright and the public drama Jednog dana u popodne 1964. One Day in the Afternoon roman Posle trideset godina 1964. After thirty years priΔa Duga voΕΎnja, kratka kola 1966. Short drive, sweet chariot priΔa Pogledaj nas 1967. Look at us priΔa Zubar i strpljivi 1968. Dentist and patient drama Horsi DΕΎorsi i ΕΎaba 1968. Horsey Gorsey and the frog priΔa MuΕΎ i ΕΎena 1968. Husband and wife drama Psi, ili Pariska komedija 1969. The Dogs, or the Paris Comedy drama Mislio sam da Δu ΕΎiveti veΔno, ali sada nisam toliko siguran u to 1969. I used to believe I had forever, but now Iβm not sure priΔa Pravljenje novca i 19 drugih, veoma kratkih priΔa 1969. Making money and 19 other very short plays zbirka priΔa Dani ΕΎivota, smrti i bekstva na Mesec 1970. Days of Life and Death and Escape to the Moon roman Nova drama 1970. The new play drama Jermeni 1971. Armenians drama Mesta gde sam provodio vreme 1972. Places Where I`ve Done Time roman JuriΕ‘i 1974. Assassinations drama Zubi i moj otac 1974. The tooth and my father drama Sinovi doΔu i odu, majke ostaju veΔno 1976. Sons come and go, mothers hang in forever priΔa Poznati ljudi i drugi prijatelji 1976. Famous faces and other friends priΔa Moris HirΕ‘fild 1976. Morris Hirschfield priΔa Govori jesenjeg drveΔa 1977. The ashtree talkers priΔa Promena sastanaka 1978. Change meetings priΔa Ε½ivotopisi 1979. Obituaries roman PriΔe sa beΔkih ulica 1980. Tales from the Vienna Streets drama RoΔenja 1981. Births drama Zovem se Sarojan 1983.Β° My name is Saroyan roman Jermenkska trilogija 1986.Β° An Armenian trilogy roman Cirkus 1986.Β° The Circus priΔa Δovek sa srcem u visinama i druge priΔe 1986.Β° The Man With The Heart in the Highlands and other stories zbirka priΔa Ludilo u porodici 1988.Β° Madness in the family roman VarΕ‘avski posetilac 1991.Β° Warsaw visitor priΔa Napomena: dela sa znakom Β° pored godina su posthumno objavljena U Δast Vilijama Sarojana U Sarojanovom rodnom gradu Fresno, u Δast velikom piscu podignuta je velika statua. Izradio ju je lokalni umetnik i Sarojanov liΔni prijatelj, Varaz Samjuelian (eng. Varaz Samuelian). Statua predstavlja oko Δetiri stope nabacanih knjiga na kojima stoji velika skulptura koja predstavlja Sarojanovu glavu. Statua se nalazi u Meripouz Aveniji u predgraΔu Fresna. Pored ove, Sarojanu su odane joΕ‘ mnoge poΔasti. U zajedniΔkom projektu SAD i Sovjetskog Saveza, izdate su poΕ‘tanske markice koje se sastoje iz dva dela: prva markica je na engleskom, a druga na ruskom jeziku. Bila je u upotrebi u obema drΕΎavama. MG91 (N)
Logopedske veΕΎbe : mala veΕΎbanka za pravilan izgovor glasova - Maja Enis Autor:: Maja Enis Ε½anrovi:: Knjige za decu IzdavaΔ:: Enco Book Godina izdanja:: 2018. Broj strana: 87 Pismo: Δirilica Format: 24 cm Stanje : Lepo ocuvana, cista unutrasnjost. Ako vaΕ‘e dete teΕ‘ko izgovara glasove S, Z, C, Δ, Δ, DΕ½, Ε ,L, R ili LJ, ova veΕΎbanka je idealna za njega. VeΕΎbanka je namenjena i vama, roditeljima, da bi vam pomogla da lako uz igru uveΕΎbavate izgovor problematiΔnih glasova koje vaΕ‘e dete teΕΎe usvaja. Format ove naΕ‘e veΕΎbanke je praktiΔan i moΕΎete da je nosite svuda sa sobom. Sa detetom tako moΕΎete veΕΎbati kod kuΔe ili dok putujete, Δekate red kod lekara, u poseti kod bake i sl. VaΕΎno je da Ε‘ta viΕ‘e veΕΎba i Ε‘to pre savlada pravilan izgovor svih glasova. Razlozi zaΕ‘to, prema poslednjim istraΕΎivanjima sve viΕ‘e dece ima neki od govornih poremeΔaja su razni. Od organskih prepreka, zubiΔa koji joΕ‘ nisu izrasli pa prave probleme pri izgovoru , dete provodi previΕ‘e vremena pred televizorom ili roditelji i odrasli tepaju deci, pa ona nemaju jasne i dobre primere iz okoline itd. U svakom sluΔaju dete mora do navrΕ‘ene pete godine da usvoji sve glasove i da ih izgovara pravilno. Ε to se duΕΎe glasovi izgovaraju nepravilno biΔe teΕΎe da se greΕ‘ke isprave. Ova veΕΎbanka svakako nije zamena za poset logopedu koji treba dijagnostikovati problem i odrediti naΔin veΕΎbanja. Ona moΕΎe da bude korisna Vama roditeljima kao gotov materijal jednostavnih veΕΎbica koje Δe vam pomoΔi u uveΕΎbavanju izgovora βproblematiΔnihβ glasova kod vaΕ‘eg deteta.Pored veΕΎbica za pravilan izgovor , u ovoj veΕΎbanci pronaΔiΔete i veΕΎbe za jaΔanje govornog aparata vaΕ‘eg deteta.Za sve Ε‘to radimo i postiΕΎemo potrebna je veΕΎba, tako i za pravilan izgovor.
VDDZ - Roald Dal VELIKI DOBROΔUDNI DΕ½IN Ε½anrovi: Knjige za decu IzdavaΔ: Beli put Broj strana: 208 Pismo: latinica Povez: meki Format: 13x20 Godina izdanja: 2008. Odlicno ocuvana, nekoriscena Opis VDDΕ½ koristi previΕ‘e Δudnih reΔi, Δak i za jednog dΕΎina, ali je to najmanje neobiΔno kod njega. On je sigurno najljubazniji dΕΎin koga biste mogli da upoznate, a postaje i najbolji prijatelj devojΔice po imenu Sofi. Problem je u tome Ε‘to nisu svi dΕΎinovi tako druΕΎeljubivi, pa su se Sofi i VDDΕ½ bacili na posao da jednom zauvek oslobode svet od Krvosrka, Mesogriza, Kostokvrca i svih ostalih dΕΎinova. VDDΕΎ ili Veliki dobroΔudni dΕΎin je prije svega, priΔa o jednom neobiΔnom prijateljstvu. Osim toga, to je priΔa o deΔjim strahovima, o hrabrosti, o snovima, o rastancima. I o mnogo toga joΕ‘. Svako novo Δitanje ovog romana Roalda Dala otkriva novi sloj. Δitaoce oΔekuje uzbudljiva i njeΕΎna priΔa. Velika i znaΔajna djela skrivaju mnoga znaΔenja i poruke, i zato je Roald Dal svakako jedan od velikih pisaca. A utoliko je veΔi Ε‘to je svoje stvaralaΕ‘tvo posvetio djeci. βDjeca su najvaΕΎnija publikaβ, βNa mladima svijet ostajeβ, sve su to mnogo puta ponovljene i veΔ izlizane fraze. ViΕ‘e ne treba da ih u prazno ponavljamo, veΔ da, kao i Roald Dal uostalom, poΔnemo da vjerujemo u njih i da u skladu sa njima radimo. Film VDDΕ½ je zasnovan na istoimenoj knjizi slavnog Roalda Dala, koja je objavljena 1982. godine i od tada oduΕ‘evljava Δitatoce svih uzrasta. Nova adaptacija ujedinila je ponovno Spielberga i scenaristu neponovljivog E.T.-a, Melissu Mathison. U ulozi djevojΔice Sophie Δemo gledati Ruby Barnhill, a ulogu dobroΔudnog diva dobio je Mark Rylance. Ostale uloge igraju Rebecca Hall, Bill Hader, Jemaine Clement i Penelope Wilton.
Ima peΔat biblioteke, nedostaje najavni list, inaΔe dobro oΔuvano unutra. Ilustracije Vjera Lalin. Autor - osoba LukΕ‘iΔ, Irena Naslov Zrcalo / Irena LukΕ‘iΔ ; [ilustrirala Vjera Lalin] Vrsta graΔe kratka proza Ciljna grupa deΔje, opΕ‘te Jezik hrvatski Godina 1983 Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Mladost, 1983 (Zagreb : `Ognjen Prica`) FiziΔki opis 104 str. : ilustr. ; 22 cm Drugi autori - osoba Lalin, Vjera Zbirka Biblioteka Vjeverica ISBN (Karton) Irena LukΕ‘iΔ RoΔena 1953. u Dugoj Resi, gdje je i umrla 2019. godine. Diplomirala i doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. PiΕ‘e prozu, drame, eseje, TV i radio drame, filmske scenarije, struΔne i znanstvene radove, te prevodi s ruskog. Proza joj je prevoΔena na engleski, makedonski, njemaΔki, slovenski i turski jezik. Zastupljena u antologijama. Urednica je Biblioteke KnjiΕΎevna smotra i Na tragu klasika, Δlanica redakcija nekoliko domaΔih i stranih Δasopisa, suradnica viΕ‘e meΔunarodnih znanstvenih projekata. Suradnica je ameriΔke Encyclopedia of World Literature in the 20th Century, Dictionary of Literary Biography i baltiΔkih studija o ruskoj emigraciji te najvaΕΎnijih domaΔih enciklopedijskih izdanja. Povremeno nastupa kao gostujuΔi profesor u zemlji i inozemstvu. Sudjelovala je na Δetrdesetak meΔunarodnih znanstvenih simpozija. U domaΔim i stranim struΔnim publikacijama objavila je tristotinjak radova o ruskoj i hrvatskoj knjiΕΎevnosti. ViΕ‘e puta studijski boravila u Rusiji. Dobitnica je nagrade za kulturu Kata PejnoviΔ (1989), Zlatne plakete Matice hrvatske za Dnevnik Dragojle JarneviΔ (2001), nagrade J. J. Strossmayer za Dnevnik Dragojle JarneviΔ (2001), nagrade Kiklop za najbolju biblioteku Na tragu klasika (2007, 2008, 2009), zatim Nagrade austrijskog Kulturkontakta za ukupno knjiΕΎevno stvaralaΕ‘tvo, prevodilaΔki i uredniΔki rad (2009), GodiΕ‘nje nagrade DruΕ‘tva hrvatskih knjiΕΎevnih prevodilaca za najbolji prijevod fikcionalnog djela (2009), Prve nagrade na NatjeΔaju za kratku priΔu Zlatko TomiΔiΔ KnjiΕΎevnoga kruga Karlovac (2009), TreΔe nagrade na NatjeΔaju za kratku priΔu Petar ZoraniΔ Zadarskog lista (2010), Javno priznanje Grada Duge Rese za knjiΕΎevni, prevodilaΔki i uredniΔki rad (2010), nagrade Iso VelikanoviΔ za najbolji prijevod (2011), nagrade Kiklop za urednicu godine (2011, 2012) te nagrade Kiklop za najbolju knjigu eseja (2013). Objavila: KonaΔiΕ‘te vlakopratnog osoblja (roman, 1981), Zrcalo (roman za djecu, 1983), Sedam priΔa ili jedan ΕΎivot (pripovijetke, 1986), TraΕΎenje ΕΎlice (roman, 1987), NoΔi u bijelom satenu (pripovijetke, 1995), Nova ruska poezija (panorama novije ruske poezije, dvojeziΔno izdanje, 1998), Soc-art : tekstovi i kritika (zbornik, 1998), Jednostavna istina : ruska pripovijetka XX. stoljeΔa (panorama ruske pripovijetke, 1998), Antologija ruske disidentske drame (1998), Ruska emigrantska knjiΕΎevna kritika (1999), Hrvatska/Rusija : kulturno-povijesne veze (dvojeziΔno, 1999), Povratak slomljene strijele (roman, 2000), Sjajna zvijezda Rovinja (pripovijetke, 2001), Hrvatska i svijet : zbornik (2002), Krvavi mjesec nad Pompejima (pripovijetke, 2002, 2007), Ruska knjiΕΎevnost u Svemiru (studije, 2003), TreΔi val : knjiΕΎevnost i ΕΎivot ruske dijaspore posljednjih desetljeΔa XX. stoljeΔa (2004), Tajni ΕΎivot laponske princeze (pripovijetke, 2004), Katalog vaΕΎnih stvari (kolumne, 2005), Pismo iz Sankt Peterburga (roman, 2006, 2008), Ruski emigranti u Hrvatskoj izmeΔu dva rata (zbornik, 2006), Ogledi o ruskoj knjiΕΎevnosti (2006), Ε ezdesete : The Sixties (zbornik, 2007), Brodski! : ΕΎivot, djelo : (1940-1996) (zbornik, 2007), Nebeski biciklisti (roman, 2008), Duga Resa β Ixtlan (pripovijetke, 2008), Dnevnici, snevnici, rjeΔnici, dnevniΔka i esejistiΔka proza (2009), Sedamdesete (zbornik, 2010), Vjesnici nove knjiΕΎevnosti : prikazi, recenzije, nacrti (2010), Blagovati na tragu klasika : kuharica za Δitanje, Δitanka uz kuhanje (2011), Gradovi, sela, dvorci : vodiΔ za literarne putnike (2012), OΔajniΔki sluteΔi Cohena (roman, 2013), Idoli i barabe : slavne osobe u knjiΕΎevnim djelima (ogled, 2014), Klasici ostavljeni maΔkama : pokuΕ‘aj drukΔijega Δitanja knjiΕΎevnih tekstova (eseji, 2015), Berlin-Pariz (roman, 2016) i Sve o sestri Robina Hooda (roman, 2018). Lalin, Vjera, hrvatska slikarica (Zagreb, 10. III 1947). Diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1974 (I. LovrenΔiΔ) te bila suradnica Majstorske radionice Lj. IvanΔiΔa (1975β77). U kombiniranoj tehnici minucioznim crteΕΎom stvara nadrealne, halucinantne prizore morbidnih i tjeskobnih sadrΕΎaja (Homoidi, 1976; Moj otac, 1981). U ciklusu Raspela (1990) nadahnuta je starim dalmatinskim raspelima, a u Bestijariju (1995β98) ljudskom beΕ‘ΔutnoΕ‘Δu i ratom. Bavi se ilustriranjem i opremom knjiga (I. KuΕ‘an, DomaΔa zadaΔa; J. L. Borges, PriruΔnik fantastiΔne zoologije). MG21 (N)
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
SELTMANN, Bavaria - Tri dezertna tanjira `China Blau` (1954-1990) Dimenzije PreΔnik: 19 cm Visina: 2 cm Ukupna teΕΎina: 830 g Po nekoliko sitnih tragova pribora na dnu tanjira. Ε½ig na dnu: Seltmann (ispod krune) Weiden Bavaria W.-Germany QUALITΓTS β PORZELLAN (polukruΕΎno) βPorzellanfabrik Christian Seltmann G.m.b.H.β koristila je ovu oznaku izmeΔu 1954. i 1990. godine. Christian Wilhelm Seltmann (Kristian Vilhelm Seltman) roΔen je 1870. godine u malom gradu Schlottenhof (Ε lotenhof) kod Arzberga (Arcberg), gde je osnovna znanja stekao gledajuΔi svog oca pri porodiΔnom poslu dekorisanja posuΔa. To je u velikoj meri uticalo na njega, i kasnije je radio kao Ε‘egrt u razliΔitim fabrikama porcelana postepeno nauΔivΕ‘i sve aspekte ove delatnosti. Tokom rada za fabriku porcelana u Arzbergu u svoje slobodno vreme uspeΕ‘no se bavio dizajniranjem i ukraΕ‘avanjem porcelana, i projektovao je porcelansku posudu koja je Δak privukla paΕΎnju ameriΔkih kupaca. Njegova posveΔenost poslu i talenat, veoma impresivni za tako mladog Δoveka, brzo su uoΔeni i 1896. godine postao je direktor fabrike u Arzbergu. Ali, Christianu se nije dopadao nadzor od strane vlasnika fabrike koji mu nije ostavljao dovoljno prostora za realizaciju sopstvenih ideja, i nakon uspeha njegovog brata Karla sa βKeramik- und Porzellanfabrik Karl Seltmannβ u njihovom rodnom gradu Schlottendorfu, Christian je odluΔio da otvori sopstvenu fabriku zajedno sa najstarijim bratom Johannom (Johan) 1901. godine. Samo nekoliko godina kasnije βPorzellanfabrik Christian Seltmann G.m.b.H. β stekla je veoma dobru reputaciju i zapoΕ‘ljavala je preko 600 radnika. Dva brata Δesto su se razilazila oko toga kako voditi fabriku, i kada Johan Seltmann konaΔno reΕ‘io da prenese posao u akcionarsko druΕ‘tvo, Kristijan je odluΔio da napusti zajedniΔku fabriku i otvori svoj posao u gradu Weiden (Vajden) 1910. godine. Fabrika je brzo napredovala, ali je Christian Seltmann 1921. godine umro od posledica nesreΔnog sluΔaja. Fabrika je nastavila da napreduje pod upravom njegove udovice Katharine Seltmann (Katarina Seltman), i 1928. godine preuzela je veΔinu akcija u βPorzellanfabrik Schirnding A.G.β u Schirndingu (Ε rinding, Bavaria). Ubrzo posle toga, Katharina Seltmann se povukla iz posla, i prepustila upravu sinovima. Heinrich Seltmann (Hajnrih) je preuzeo fabriku u Schrindingu, a daleko iskusniji Wilhelm (Vilhelm) zadrΕΎao je fabrike u Weidenu, koje je proΕ‘irio preuzimanjem βPorzellanfabrik Krummennaabβ 1939. godine i βPorzellanfabrik Erbendorfβ 1940. godine. Kao i mnoge druge fabrike, u toku Drugog svetskog rata fabrika Seltmann je izgubila najveΔi deo radne snage u ratnim naporima i bila je prisiljena da radi sa ograniΔenom koliΔinom sirovina i da se bori sa drastiΔno smanjenom potraΕΎnjom. Posle rata, najveΔi deo pogona fabrike sluΕΎio je za smeΕ‘taj ameriΔkih trupa, i veΔi deo opreme je uniΕ‘ten dok su vojnici prilagoΔavali prostorije za smeΕ‘taj velikog broja ljudi i mnoΕ‘tvo opreme. Iako je porodica Seltmann joΕ‘ uvek imala dovoljno sredstava da posle svega obnovi fabriku, to ne bi bilo izvodljivo bez pomoΔi preostalih lojalnih radnika, koji su pristali da rade bez plate i budu isplaΔeni kada se fabrika oporavi. Oporavak fabrike iΕ‘ao je brzo, i 50-ih godina Wilhelm Seltmann je zapoΔeo je modernizaciju fabrike. 1957. godine postao je glavni akcionar βKΓΆniglich privilegierte Porzellanfabrik Tettau G.m.b.H.β Wilhelm Seltmann umro je 1967. godine i Δitav posao ostavio u rukama porodice. Kao i njegov otac, i on je mrzeo pomisao na to da kompanijom upravlja upravni odbor i u svojoj oporuci naveo ΕΎelju da se kompanija nikada ne pretvori u akcionarsko druΕ‘tvo i da uvek treba da ostane u porodiΔnom vlasniΕ‘tvu. Njegova ΕΎelja je ispoΕ‘tovana, i Seltmann grupa je i danas jedna od nekoliko preostalih velikih porodiΔnih preduzeΔa u NemaΔkoj. PoΔetkom 90-tih, kompanija se znatno proΕ‘irila preuzimanjem Δetiri fabrike sa podruΔja Thuringie (Turingija) poznate po proizvodnji umetniΔkog porcelana : `Aeltesten Volkstedter Porzellanmanufaktur` (osnovana 1762.), `UnterweiΓbacher WerkstΓ€tten fΓΌr Porzellankunst` (osnovana 1882.) sa njenim odeljenjem za umetniΔko oblikovanje `Schwarzburger WerkstΓ€tten fΓΌr Porzellankunst`, `Porzellanmanufaktur Scheibe Alsbach` (osnovana 1835.) i `Porzellanmanufaktur Plaue` (osnovana 1817.). Ove fabrike 2007. godine udruΕΎene su u Β»GlΓ€sernen PorzellanmanufakturΒ« sa sediΕ‘tem u Rudolstadtu (RudolΕ‘tat, Thuringen). Prodaju se bez drΕΎaΔa za tanjire. (115/44-35/112-kp/1184)
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Novi prevod! Autor - osoba Lindgren, Astrid, 1907-2002 = Lindgren, Astrid, 1907-2002 Naslov Pipi Duga Δarapa / Astrid Lindgren ; prevela sa Ε‘vedskog Slavica AgatonoviΔ ; ilustrovala Manja RadiΔ MitroviΔ Jedinstveni naslov Pippi LΓ₯ngstrump. srpski jezik Vrsta graΔe roman Ciljna grupa deΔje, opΕ‘te Jezik srpski Godina 2019 Izdanje [5.] izd. Izdavanje i proizvodnja Beograd : Odiseja, 2019 (Beograd : Caligraph) FiziΔki opis 146 str. : ilustr. ; 20 cm Drugi autori - osoba MilosavljeviΔ, Slavica, 1965- = MilosavljeviΔ, Slavica, 1965- RadiΔ MitroviΔ, Manja, 1982- = RadiΔ MitroviΔ, Manja, 1982- Zbirka ΗBiblioteka ΗProzna putovanja / [Odiseja, Beograd] (broΕ‘.) Napomene Autorkina slika na presavijenom delu kor. lista Prevod dela: Pippi LΓ₯ngstrump / Astrid Lindgren TiraΕΎ 2.000 Astrid Lindgren: str. 139-140 BeleΕ‘ka o prevoditeljki: str. 145-146. Stanje: na predlistu je bila posveta koja je prekreΔena belilom, inaΔe veoma dobro oΔuvano. Kako najlepΕ‘e provesti detinjstvo? Zna se, u druΕ‘tvu Pipi Duge Δarape! Pipi se u sve razume. Pipi ume svaΕ‘ta, a najbolje od svega smiΕ‘lja Ε‘aΕ‘ave avanture. Pipi je jaka. Pipi je hrabra i radoznala. Pipi je svoj gazda. Ε½ivi sama, bez odraslih i njihovih pravila. Pipi ne ide u Ε‘kolu nego u pustolovine. Pipi ima pun kovΔeg zlatnika i glavu punu maΕ‘te. Pipi ima majmuna, konja i najbolje drugare, Aniku i Tomija. Pipi je omiljena drugarica miliona dece Ε‘irom sveta. U Δast Pipinog sedamdesetog roΔendana predstavljamo vam prvu knjigu doΕΎivljaja Pipi Duge Δarape u novom prevodu i novom, slavljeniΔkom ruhu. Astrid Lindgren (Ε‘ved. Astrid Lindgren; Vimerbi, 14. novembar 1907 β Stokholm, 28. januar 2002) je Ε‘vedska knjiΕΎevnica, poznata po svojim knjigama za decu, meΔu kojima su Pipi Duga Δarapa, Karlson s krova, BraΔa Lavlje Srce i Emil iz Leneberja. U maju 2013. godine naΕ‘la se na 18. mestu liste autora Δija su dela prevedena na najviΕ‘e svetskih jezika, a nakon Hansa Kristijana Andersena i braΔe Grim, Lindgrenova je treΔa na listi najprevoΔenijih deΔijih autora. Njena dela prodata su u 144 miliona primeraka Ε‘irom sveta i prevedena na 96 jezika. Dobitnica je Povelje Zmajevih deΔjih igara 1985. godine. RoΔena je 1907. godine kao Astrid Erikson, drugo od Δetvoro dece u porodici. Detinjstvo je provela na seoskom imanju u mestu Nes pored Vimerbija, u Smolandu na jugu Ε vedske. ZapoΔela je rad u lokalnim novinama, a sa 18 godina se preselila u Stokholm. Δetvrt veka je radila kao urednica u izdavaΔkoj kuΔi RabΓ©n & Sjorgen. KnjiΕΎevnim radom je poΔela da se bavi relativno kasno, u trideset sedmoj godini ΕΎivota, ali je veΔ prvi roman βBritt-Marie lΓ€ttar sitt hjΓ€rtaβ (βBrit Meri oslobaΔa svoje srceβ) bio zapaΕΎen i osvojio je drugo mesto na takmiΔenju koje je organizovala izdavaΔka kuΔa u kojoj je radila. MeΔutim, veΔ drugi roman Pipi Duga Δarapa (1945), osvojio je prvu nagradu i doneo joj je svetsku slavu. Pipi je prevedena na viΕ‘e od 60 jezika. Od 1967. dodeljuje se nagrada nazvana po njoj koju je na njen 60. roΔendan ustanovila izdavaΔka kuΔa RabΓ©n & Sjorgen. Posle njene smrti vlada u Ε vedskoj je osnovala nagradu koja nosi njeno ime. Nagradni fond je 5 miliona kruna Ε‘to je najveΔi iznos za nagradu u kategoriji deΔje knjiΕΎevnosti. Dela Napisala je 87 knjiga od kojih su najpoznatije: Pipi Duga Δarapa (1945) Majstor detektiv Blomkvist (1946) Mio, moj Mio (1954) Karlson na krovu (1955) Razmo u skitnji (1956) Emil iz leneberja (1971) BraΔa Lavlje Srce (1973) Ronja, razboniΔka kΔi (1981) Nagrade Dobitnik je mnogih nagrada meΔu kojima su: 1956 β NemaΔka nagrada za omladinsku knjigu za roman Mio, moj Mio (1954) 1958 β Medalja Hansa Kristijana Andersena za Razmo u skitnji 1971 β Zlatna medalja Ε vedske akademije 1978 β Nagrada nemaΔkih knjiΕΎara za mir Pored toga, dobijala je neke od najveΔih nagrada za knjiΕΎevnost kao Ε‘to su: 1993 β Uneskova nagrada za knjiΕΎevnost 1994 β The Right Livelihood Award DruΕ‘tveni angaΕΎman i uticaj Astrid Lindgren se zalagala za prava deteta, ali, kao veliki ljibitelj prirode, i za zaΕ‘titu ΕΎivotinja. Godine 1988. je zahvaljujuΔi njenom zalaganju donet zakon koji Ε‘titi domaΔe ΕΎivotinje β Lex Astrid. ZahvaljujuΔi njenom zalaganju Ε vedska je bila prva zemlja koja je zakonom zabranila fiziΔko nasilje prema deci. Jedan asteroid je nazvan po njoj β 3204 Lindgren. Njene beleΕ‘ke i rukopisi nalaze se u Kraljevskoj biblioteci u Stokholmu, a 2005. godine uvrΕ‘teni su na Uneskovu listu svetske baΕ‘tine. Od 2014. godine na novΔanici od 20 Ε‘vedskih kruna nalazi se njen lik. MG138 (N)
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Ucs & Amblin 1990s Vintage UCS Amblin Flintstones Fred Flintstone Dinosaur 170BA Mehanizam radi Visina oko 7cm , sirina oko 11cm Porodica Kremenko (engl. The Flintstones) poznata i kao Kremenkovi ali i Kamenkovi, je ameriΔka animirana televizijska serija u proizvodnji Hana i Barbera produkcije. Kremenkovi su prva animirana serija namenjena odraslima koja se emitovala u udarnjim veΔernjim terminima. Koncept serije se pokazao kao izuzetno popularan i ubrzo su stvoreni i DΕΎetsonovi (engl. The Jetsons). Porodica Kremenko je jedna od najuspeΕ‘nijih animiranih televizijskih serija svih vremena. Serija iz 1950ih The Honeymooners je bila inspiracija kreatorima Kremenkovih za stvaranje njihovih crtanih junaka. Kremenkovi su premijerno prikazivani u udarnim terminima na ameriΔkoj TV-mreΕΎi ABC poΔevΕ‘io od 1960. pa sve do 1966. kada je serijal prekinut posle Ε‘est sezona. Kremenkovi su u tadaΕ‘njoj SFR Jugoslaviji premijerno emitovani na TV Zagreb, poΔev od 1968, sinhronizovani na hrvatski jezik. U pitanju je prvi crtani film sinhronizovan na hrvatski i ujedno prvi crtani sinhronizovan u bivΕ‘oj Jugoslaviji. Serija je sinhronizovana na srpski jezik premijerno emitovana na televiziji Novi Sad. Nakon raspada Jugoslavije, u Srbiji je serija emitovana na televiziji BK. Poslednji put serija je emitovana na B92 televiziji od 2011. godine, sa novom sinhronizacijom koju je radila sama televizija. The Flintstones is an American animated sitcom produced by Hanna-Barbera Productions. The series takes place in a romanticized Stone Age setting and follows the activities of the titular family, the Flintstones, and their next-door neighbors, the Rubbles (who are also their best friends). It was originally broadcast on ABC from September 30, 1960 to April 1, 1966, and was the first animated series to hold a prime time slot on television.[5] The continuing popularity of The Flintstones rests heavily on its juxtaposition of modern everyday concerns in the Stone Age setting.[6][7] The Flintstones was the most financially successful and longest-running network animated television series for three decades, until The Simpsons, which debuted in late 1989, outlasted it.[8] In 2013, TV Guide ranked The Flintstones the second-greatest TV cartoon of all time (after The Simpsons).[9]
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
EPIAG / Schneider & Co - Posuda za sos (1920-1945) Dimenzije posude: Visina: 9 cm DuΕΎina: 21 cm Ε irina: 8 cm Dimenzije tanjira: DuΕΎina: 22 cm Ε irina: 12,5 cm Visina: 1,5 cm TeΕΎina (ukupna): 570 g Prvi ΕΎig na dnu: Epiag (iznad ruke u oklopu s maΔem) Czechoslovakia Fabrika βSpringer & Coβ koristila je ΕΎig od 1920. do 1945. godine. OEPIAG/EPIAG ne oznaΔava jednu fabriku, veΔ asocijaciju fabrika porcelana. Formirala ju je austrijska vlada 1918. godine, pod nazivom OEPIAG (skraΔeno od Γsterreichische Porzellan Industrie AG). VeΔ 1920. godine, posle formiranja nove drΕΎave, ΔehoslovaΔke, ime je promenjeno u EPIAG (skraΔeno od Erste BΓΆhemische Porzellan Industrie AG). U osnivanju su uΔestvovale Δetiri fabrike, a do 1939. godine pridruΕΎilo se joΕ‘ Ε‘est. Svaka fabrika je nezavisno vodila svoju poslovnu politiku, ali su zajedno radile na promociji porcelana iz podruΔja Boemije. Tako je i svaka fabrika koristila svoje ΕΎigove, najΔeΕ‘Δe uz dodatak βEpiagβ. 1945. godine EPIAG kompanije su nacionalizovane i ukljuΔene u koncern βStarorolskΓ½ PorcelΓ‘nβ, koji je 1956. godine promenio ime u βKarlovarskΓ½ PorcelΓ‘nβ, a zatim u βThun KarlovarskΓ½ PorcelΓ‘n AS ZΓ‘vod Loketβ. 1815. godine braΔa Rudolf K. i Eugen K. Haidinger osnovali su fabriku porcelana u mestu Loket (tada Elbogen, Bohemia, Austria) kao ogranak njihove fabrike u BeΔu. 1828. godine poslu se prikljuΔio i treΔi brat, Karl. 1873. godine, posle smrti braΔe Haidinger, posao je prodat kompaniji βSpringer & Oppenheimerβ. Ime je promenjeno u βSpringer & Coβ kada je 1885. godine Oppenheimer napustio posao. 1918. godine fabrike je meΔu prvim osnivaΔima OEPIAG / EPIAG, asocijacije proizvoΔaΔa porcelana iz podruΔja Boemije. 1945. godine, zajedno sa ostalim EPIAG fabrikama, nacionalizovana je i ukljuΔena u koncern βStarorolskΓ½ PorcelΓ‘nβ, koji je 1956. godine promenio ime u βKarlovarskΓ½ PorcelΓ‘nβ, a zatim u βThun KarlovarskΓ½ PorcelΓ‘n AS ZΓ‘vod Loketβ. Drugi ΕΎig na dnu: RASPER & SΓHNE WIEN,I Graben 15 (u okviru kruga) 28 (unutar kruga) Kompanija su osnovali u BeΔu, navodno 1832. godine, braΔa Haidinger, kako bi izvozili porcelan iz svoje fabrike u Elbogenu u ΔeΕ‘koj. 1864. godine lokal se vodio kao vlasniΕ‘tvo Carla Heinla. Do 1876. godine i dalje je u vlasniΕ‘tvu Carla Heinla, ali sa Wilhelmom Rasperom kao generalnim direktorom. 1888. godine Rasper je postao suvlasnik i firma je dobila naziv βHeinl & Rasperβ. IzmeΔu 1912. i 1920. kompanija se preselila u ulicu Graben 15. 1923. godine ime je promenjeno u βRasper & SΓΆhneβ, a vlasnici su bili Wilhelm sen. i njegova dva sina: Wilhelm jun. i Robert. 2007. godine prodavnica je preseljena u neposrednu blizinu stare adrese u Graben 15, ali je veΔ 2009. zatvorena i kompanija βRasper & SΓΆhneβ je prestala s radom. Prodaje se bez drΕΎaΔa za tanjir. (95/22-14/47)
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
RAZGLEDNICA PERASTA SA GOSPOM OD Ε KRPJELA Edicija: Perast Deo grada: Pogled na otoke: Sv. ΔorΔe (Juraj) i Gospa od Ε krpjela Materijal izrade: karton Boja: Crno-bela DrΕΎava nastanka: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca DrΕΎava reprinta: SFRJ Grad nastanka: Perast Godina nastanka: Verovatno izmeΔu 1910-1930. Godina reprinta: 1950 - 1960. Autorska radionica: Fotografska radnja: Δ.KuΕ‘eviΔ Dimenzija: Visina: 9 cm, Ε irina: 14 cm 9,4 x 14,7 cm. Opis: Razglednica na kartonu, standardiziranog formata poΕ‘tanske dopisnice. Fotografija reprodukovana Ε‘tamparskom tehnikom. . β’ Razglednica je Ε‘tampana po fotografiji Δ.KuΕ‘eviΔ. Tehnika izrade: print Detaljno stanje: OdliΔno Napomena:Razglednica nije putovala. Opis: Na poleΔini Ε‘tampano: snimio Δ..KuΕ‘eviΔ. Opis: Perast je gradiΔ koji je doslovno prerastao u stene u podnoΕΎju brda Sveti Ilija (873 m), nasuprot tesnacu Verige u Boki kotorskoj, na 12 km od Kotora, u pravcu Risna. Ime je dobio po ilirskom plemenu Zapravo, Perast ima samo jednu dugaΔku ulicu koja se pruΕΎa uz more. Od nje u visinu polaze stepeniΕ‘ta koja vode u viΕ‘e delove do razbacanih kuΔica. Prelepe kamene porodiΔne kuΔe svojim Ε‘armom privlaΔe poglede. Iako malen, sa samo 350 stanovnika, u njemu su svoje mesto naΕ‘le Δak 18 crkava i 19 palata. Simbol grada, svakako, je crkva Svetog Nikole sa svojim impresivnim zvonikom visokim 55 metara koji se ponosno izdiΕΎe iznad graΔevina. Na ΕΎalost, zbog nedostatka novca nikada nije zavrΕ‘ena. Istorija: Praistorijski ostaci pronaΔeni u peΔini Ε pila iznad Perasta svedoΔe o veoma ranom naseljavanju ove oblasti. Glavna prirodna atrakcija grada su dva mala otoka: Sveti Juraj i Gospa od Ε krpjela. Tamo se moΕΎe doΔi samo brodom. Ostrvo ispred Perasta, Gospa od Ε krpjela, je veΕ‘taΔko ostrvo napravljeno krajem 15. veka gde su, barem po predanju, braΔa MorΕ‘iΔi na hridi u Risanskom zalivu, pronaΕ‘li sliku Gospe, pa su PeraΕ‘tani 1452. godine sagradili pravoslavni hram Bogorodici. Oko hridi je nabacano kamenje i podignuta je mala kapela. Potom su vekovima nasipali kamenje, potapali oronule barke i turske brodove, tako da se vremenom povrΕ‘ina ostrva sve viΕ‘e Ε‘irila... oko tri hiljade kvadratnih metara i na njemu se nalazi crkva Gospe od Ε krpjela. DanaΕ‘nja crkva Gospe od Ε krpjela, po kojoj je ostrvo dobilo ime, izgraΔena je 1630. od strane Venecijanaca i jedan je od najbitnijih istorijsko kulturnih spomenika Boka Kotorske. Vlasima sopstvene kose je 25 godina Jacinita KuniΔ vezla goblen, ΔekajuΔi svog muΕΎa pomorca. Goblen se danas nalazi u crkvi Gospe od Ε krpjela, svedoΔeΔi o strpljenju, ΔeΕΎnji i posveΔenosti. Prema nekim legendama, ova PeraΕ‘tanka je toliko radila na goblenu, da je na kraju oslepela. Nije poznato ni da li se njen suprug vratio s puta, posle tih 25 godina.
MILOVAN DANOJLIΔ OGRADA NA KRAJU BEOGRADA Tvrdi povez IzdavaΔ Bookland ΠΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π½ ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡ (ΠΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΡΠΈ, ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΈΠ³Π°, 3. ΡΡΠ» 1937 β ΠΠΎΠ°ΡΡΠ΅, 23. Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±Π°Ρ 2022)[1][2] Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ, ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ, ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π°Ρ ΠΈ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΠΊ. ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΠΠΠ£,[3] ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΎΠ΄ 2013. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅[4] ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ Π£ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ° Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ° Π·Π° ΠΊΡΠ»ΡΡΡΡ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Ρ ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΡ βΠΠ΄Π»ΠΈΠ³Π°Ρβ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ,[5] Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π»Π΅Π³Π°Ρ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ Ρ ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΠΈ ΠΠ΅ΠΌΠΎΠΊΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ΅. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π»Ρ, Π° Π½ΠΈΠΆΠ΅ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄Π΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡ Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΌΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΡ, ΡΠ΅Π΄Π°ΠΌ ΠΊΠΈΠ»ΠΎΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΄Π°ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΡΠ΅, Π΄ΠΎ ΠΊΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠ΄Π½Π΅Π²Π½ΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ΅.[6][7] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1953. ΡΠ°ΠΌ ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ, ΡΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΎ ΡΠ° ΠΏΠΎΡ Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅, ΡΠ°Π΄ΠΈ ΡΠ°Π·Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅, ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΏΡΠΎΠ΄Π°Π²Π°ΡΠ° Π»Π΅Π΄Π° ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°, Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΎΠ±Π΅Π·Π±Π΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ.[6] ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅Π½Π΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΠΠ΄ΡΠ΅ΠΊΡ Π·Π° ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈΡΡΠΈΠΊΡ (ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ). ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ Π²ΡΠ»ΠΎ ΡΠ°Π½ΠΎ, Π° Π²Π΅Ρ Ρ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠΎΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈΠΌ Π΄Π°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠΊΠ΅ Π΄ΠΎΠΏΠΈΡΠ΅ Π·Π° Π»ΠΈΡΡ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°.[6] Π‘Π°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΈ ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Ρ Π΄Π½Π΅Π²Π½ΠΈΠΌ Π»ΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΠΎΡΠ±Π°, ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°, Ρ ΠΠΠ-Ρ ΠΈ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ°. ΠΡΠ²Ρ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ 1959. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠΏΠ°Π²Π°ΡΡ ΡΡΠ°ΠΌΠ²Π°ΡΠΈβ. Π‘Π²ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°, Π° ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΅ΠΌΠ° βΠΠ΅ΡΡΠΈ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΠΊβ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΠΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π½ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ±Π°Π²Π΅Π·Ρ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Π΄Π° Π΄Π΅ΡΠΈ ΠΎΠ±Π΅Π·Π±Π΅Π΄Π΅ ΡΡΠ΅ΡΠ°Π½ ΠΈ Π±Π΅Π·Π±ΡΠΈΠΆΠ°Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ.[7] ΠΡΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅, ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ·Ρ, Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΠΊΡ ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Ρ ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΡ. ΠΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π½ ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡ ΡΠ° Π₯Π°ΡΠΎΠ»Π΄ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠΎΠΌ (ΠΊΡΠ°ΡΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ½ΠΎ) ΠΈ Π‘Π°ΡΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»Π΅Π½ΠΈΡΠ΅ΠΌ (Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ»Π΅Π²Π°), Ρ ΠΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½Ρ 2009. ΠΠ΄ 1984. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈ Ρ Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΎΡ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Ρ Π΄Π²Π° Π½Π°Π²ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅ΠΊΡΠΎΡ Π·Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ Π½Π° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΠΎΠ°ΡΡΠ΅Ρ (ΡΡΠ°Π½Ρ. UniversitΓ© de Poitiers), Π° Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅ ΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ°.[7] ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ΄ 2000. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΡΠ²ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ»Π°Π½ Π²Π°Π½ ΡΠ°Π΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°, ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½, ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΠΎΠ΄ 8. Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΠ° 2018. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π§Π»Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°Ρ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ Π£ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ° Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ° Π·Π° ΠΊΡΠ»ΡΡΡΡ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Ρ ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΡ βΠΠ΄Π»ΠΈΠ³Π°Ρβ ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ²ΠΈΡ ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π»ΠΈ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΎΠ²Π΅ ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 13 ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°Π΄ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΠ΅ΠΌΠΎΠΊΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ΅ 1989. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π£ ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠ³Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Ρ.[8] ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ 28. Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΠ° 2022.[9] ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 70 ΠΊΡΠΈΠ³Π° Π±Π΅Π»Π΅ΡΡΠΈΡΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. ΠΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π²Π΅ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΈΠ· ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ Π·Π° Π΄Π΅ΡΡ, Π° ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π΅Π»Π° ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ°[10] ΠΏΠΎΠΏΡΡ Π. Π¨Π΅ΠΊΡΠΏΠΈΡΠ° (ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈ ΡΠΎΠ½Π΅ΡΠΈ), Π¨. ΠΠΎΠ΄Π»Π΅ΡΠ°, Π. ΠΡΠΎΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³, Π. Π‘ΠΈΠΎΡΠ°Π½Π°, Π. ΠΡΠ°Π³ΠΎΠ½Π°, Π. ΠΠ°ΡΠ½Π΄Π°, Π. Π. ΠΠ΅ΡΡΡΠ°, Π. ΠΠΎΠ½Π΅ΡΠΊΠΎΠ³, Π. ΠΠ»ΠΎΠ΄Π΅Π»Π°, ΠΏΠΈΡΠ°Π½Π° Π½Π° ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈ Π΅Π½Π³Π»Π΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. ΠΠ΅ΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠΈΡ ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΡΡ βΠΠ΅ΠΊΠ° Π²ΡΡΡΠ° ΡΠΈΡΠΊΡΡΠ°β, βΠΡΠ°Π³ΠΈ ΠΌΠΎΡ ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΡβ, βΠΠΈΡΠ½Π΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ - ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄ΠΈ ΠΎ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΈ ΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌΠ°β ΠΈ βΠΠ°Π»Π°Π΄Π° ΠΎ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΡΠ²Ρβ. ΠΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ: ΠΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ ΡΠΌΠΎΡΠΈΡΠΈ, ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π·Π°ΠΏΠ°ΡΡΠΈ Ρ ΠΎΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ Π±Π΅Π·Π½Π°ΡΠ΅, ΠΈ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΊΠ»ΠΎΠ½ΡΡΡ, Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ»Π΅ Π³Π° ΡΠ΅ΡΡΡ ΠΏΡΠ΅Π²Π°Π·ΠΈΠ»Π°Π·ΠΈΡΠΈ, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π±ΠΎΡ, ΠΎΠ½Π°Ρ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ±ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΈ ΠΈ ΡΠΈΠ»Π½ΠΈΡΠΈ. ΠΠ½ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΠ²ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ ΠΈ ΠΊΠ°Π΄ Π³ΠΎΠ»ΠΎΡΡΠΊ ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ Ρ Π°ΡΠ΅Π½Ρ.[11] Π ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ: ΠΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠΎ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅, ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΡ ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π΅ Π°Π½ΡΠ΅Π½Π΅ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ°. ΠΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΈΡΡΡΡΡΡ Π΄ΡΡ ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ΅ΠΏΡΠ°ΡΠ΅, ΡΠ·Π»Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅ΠΆΡΠ΅, Π½Π°Π΄Π΅ ΠΈ ΠΊΠ»ΠΎΠ½ΡΡΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°. ΠΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ Π½ΠΈΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄Π²ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ Π½ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ, Π° ΠΈΠΏΠ°ΠΊ, Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ»ΡΡΠ½ΡΡΠΈ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅. Π ΠΎΠ½Π΄Π°, ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΡΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄Π½ΠΈ ΠΈ Π½Π°ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ, ΠΌΠΎΠΆΠ΄Π° ΡΡ ΡΠ°Π΄Π° ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈ Π½Π° Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΠΌ, ΠΈΡΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΡΡ. ΠΠΈΡ ΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ Π»ΡΠ΄ΠΎΡΡ, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ΡΡΠΎ, ΠΏΠΎΡΠ²ΡΠ΄ΠΈΠ»Π° ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΠΏΠ°ΠΌΠ΅ΡΠΈ`.[11] ΠΡΠΈΡΠΈΠΊΠ° βΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡ ΠΈΠ΄Π΅ ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΎΠ½Π΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅ΡΡ ΠΈ Π·Π½Π°ΡΡ ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΡΡ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°.β - ΠΠΈΡ Π°ΡΠ»ΠΎ ΠΠ°Π½ΡΠΈΡ[12] βΠΡΠΈΠ·ΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°ΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΈΠ·ΡΠΈΡΠΈΡΠΎ, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Ρ ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°ΠΌΠ°, ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ Ρ ΠΎΠ½ΠΈΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Ρ, Ρ ΠΎΠΊΡΡΠΆΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΊΠ½Π΅ Π½Π° ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΠ½Π΅ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π³Π»Π΅Π΄Π°ΡΠ°.β - ΠΡΠ°Π³Π°Π½ Π₯Π°ΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ[12] βΠΠ±Π»ΠΈΠΊΡΡΡΡΠΈ ΡΠ»ΠΈΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π΅ ΠΈ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°, ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌΠ΅ ΠΎΠΊΡΡΠΆΠ΅ΡΡ, ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΈΠ·Π°Π·ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΎΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠ΄Π½ΠΎΡ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π΅ ΠΈ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° Ρ ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠΈ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΠΊ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π°Π½.β - ΠΠΎΡΠΊΠΎ ΠΠΎΠΆΠΎΠ²ΠΈΡ[12] βΠ£ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠΈ ΠΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡΠ° ΡΠ²ΠΈ Π±Π΅Π³ΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ Π»ΡΡΠ°ΡΠ° Π·Π°Π²ΡΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ°ΡΠΊΠΈ ΠΈΠ· ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎ, Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΈ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΈΠ· ΡΡΡΠ° Π¨ΡΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΠ΅, Π° ΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΏΡΡΠ΅ΠΌ Π½Π΅ΠΎΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·ΠΌΠ°, Π½Π°Π΄ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ°, ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°Π½ΡΠ΅ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΎΠΊΠ° Π΄ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ³ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³.β - Π‘Π²Π΅ΡΠ»Π°Π½Π° Π¨Π΅Π°ΡΠΎΠ²ΠΈΡ-ΠΠΈΠΌΠΈΡΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ[12] ΠΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΊΠΈ Π·Π½Π°Π»Π°Ρ ΠΈ ΡΠΈΡΡΡΠ½Π°Ρ, Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ Π»ΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ Ρ βΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ ΠΊΡΠΎΠ· Π°Π²Π»ΠΈΡΡβ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ Π΄Π° ΠΈΠΌΠ°ΠΌΠΎ ΡΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ΅.[13] ΠΠ΅Π³Π°Ρ ΠΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ΅Π³Π°Ρ ΠΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π³Π°Ρ ΠΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡΠ° (Π΄Π΅ΡΠ½Π° ΡΡΡΠ°Π½Π° ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅) Ρ ΠΡΠ·Π΅ΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π½ ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ²ΠΈΡ ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡ Π»Π΅Π³Π°Ρ Ρ Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΡ Π·Π° ΠΊΡΠ»ΡΡΡΡ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Ρ ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΡ βΠΠ΄Π»ΠΈΠ³Π°Ρβ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠ°Π·ΠΈΡ, Π½Π΅Π΄ΡΠ³ΠΎ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° Π·Π° ΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡ 2009. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΡΠ·Π΅ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ (2012), ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π»Π΅Π³Π°Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ·Π΅ΡΠ° ΠΈ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ 2018. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[14]
MILOVAN DANOJLIΔ OGRADA NA KRAJU BEOGRADA Tvrdi povez IzdavaΔ Bookland ΠΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π½ ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡ (ΠΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΡΠΈ, ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΈΠ³Π°, 3. ΡΡΠ» 1937 β ΠΠΎΠ°ΡΡΠ΅, 23. Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±Π°Ρ 2022)[1][2] Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ, ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ, ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π°Ρ ΠΈ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΠΊ. ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΠΠΠ£,[3] ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΎΠ΄ 2013. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅[4] ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ Π£ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ° Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ° Π·Π° ΠΊΡΠ»ΡΡΡΡ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Ρ ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΡ βΠΠ΄Π»ΠΈΠ³Π°Ρβ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ,[5] Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π»Π΅Π³Π°Ρ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ Ρ ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΠΈ ΠΠ΅ΠΌΠΎΠΊΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ΅. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π»Ρ, Π° Π½ΠΈΠΆΠ΅ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄Π΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡ Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΌΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΡ, ΡΠ΅Π΄Π°ΠΌ ΠΊΠΈΠ»ΠΎΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΄Π°ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΡΠ΅, Π΄ΠΎ ΠΊΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠ΄Π½Π΅Π²Π½ΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ΅.[6][7] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1953. ΡΠ°ΠΌ ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ, ΡΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΎ ΡΠ° ΠΏΠΎΡ Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅, ΡΠ°Π΄ΠΈ ΡΠ°Π·Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅, ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΏΡΠΎΠ΄Π°Π²Π°ΡΠ° Π»Π΅Π΄Π° ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°, Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΎΠ±Π΅Π·Π±Π΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ.[6] ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅Π½Π΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΠΠ΄ΡΠ΅ΠΊΡ Π·Π° ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈΡΡΠΈΠΊΡ (ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ). ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ Π²ΡΠ»ΠΎ ΡΠ°Π½ΠΎ, Π° Π²Π΅Ρ Ρ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠΎΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈΠΌ Π΄Π°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠΊΠ΅ Π΄ΠΎΠΏΠΈΡΠ΅ Π·Π° Π»ΠΈΡΡ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°.[6] Π‘Π°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΈ ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Ρ Π΄Π½Π΅Π²Π½ΠΈΠΌ Π»ΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΠΎΡΠ±Π°, ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°, Ρ ΠΠΠ-Ρ ΠΈ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ°. ΠΡΠ²Ρ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ 1959. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠΏΠ°Π²Π°ΡΡ ΡΡΠ°ΠΌΠ²Π°ΡΠΈβ. Π‘Π²ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°, Π° ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΅ΠΌΠ° βΠΠ΅ΡΡΠΈ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΠΊβ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΠΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π½ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ±Π°Π²Π΅Π·Ρ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Π΄Π° Π΄Π΅ΡΠΈ ΠΎΠ±Π΅Π·Π±Π΅Π΄Π΅ ΡΡΠ΅ΡΠ°Π½ ΠΈ Π±Π΅Π·Π±ΡΠΈΠΆΠ°Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ.[7] ΠΡΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅, ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ·Ρ, Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΠΊΡ ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Ρ ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΡ. ΠΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π½ ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡ ΡΠ° Π₯Π°ΡΠΎΠ»Π΄ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠΎΠΌ (ΠΊΡΠ°ΡΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ½ΠΎ) ΠΈ Π‘Π°ΡΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»Π΅Π½ΠΈΡΠ΅ΠΌ (Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ»Π΅Π²Π°), Ρ ΠΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½Ρ 2009. ΠΠ΄ 1984. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈ Ρ Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΎΡ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Ρ Π΄Π²Π° Π½Π°Π²ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅ΠΊΡΠΎΡ Π·Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ Π½Π° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΠΎΠ°ΡΡΠ΅Ρ (ΡΡΠ°Π½Ρ. UniversitΓ© de Poitiers), Π° Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅ ΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ°.[7] ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ΄ 2000. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΡΠ²ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ»Π°Π½ Π²Π°Π½ ΡΠ°Π΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°, ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½, ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΠΎΠ΄ 8. Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΠ° 2018. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π§Π»Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°Ρ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ Π£ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ° Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ° Π·Π° ΠΊΡΠ»ΡΡΡΡ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Ρ ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΡ βΠΠ΄Π»ΠΈΠ³Π°Ρβ ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ²ΠΈΡ ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π»ΠΈ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΎΠ²Π΅ ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 13 ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°Π΄ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΠ΅ΠΌΠΎΠΊΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ΅ 1989. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π£ ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠ³Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Ρ.[8] ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ 28. Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΠ° 2022.[9] ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 70 ΠΊΡΠΈΠ³Π° Π±Π΅Π»Π΅ΡΡΠΈΡΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. ΠΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π²Π΅ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΈΠ· ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ Π·Π° Π΄Π΅ΡΡ, Π° ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π΅Π»Π° ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ°[10] ΠΏΠΎΠΏΡΡ Π. Π¨Π΅ΠΊΡΠΏΠΈΡΠ° (ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈ ΡΠΎΠ½Π΅ΡΠΈ), Π¨. ΠΠΎΠ΄Π»Π΅ΡΠ°, Π. ΠΡΠΎΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³, Π. Π‘ΠΈΠΎΡΠ°Π½Π°, Π. ΠΡΠ°Π³ΠΎΠ½Π°, Π. ΠΠ°ΡΠ½Π΄Π°, Π. Π. ΠΠ΅ΡΡΡΠ°, Π. ΠΠΎΠ½Π΅ΡΠΊΠΎΠ³, Π. ΠΠ»ΠΎΠ΄Π΅Π»Π°, ΠΏΠΈΡΠ°Π½Π° Π½Π° ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈ Π΅Π½Π³Π»Π΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. ΠΠ΅ΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠΈΡ ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΡΡ βΠΠ΅ΠΊΠ° Π²ΡΡΡΠ° ΡΠΈΡΠΊΡΡΠ°β, βΠΡΠ°Π³ΠΈ ΠΌΠΎΡ ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΡβ, βΠΠΈΡΠ½Π΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ - ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄ΠΈ ΠΎ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΈ ΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌΠ°β ΠΈ βΠΠ°Π»Π°Π΄Π° ΠΎ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΡΠ²Ρβ. ΠΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ: ΠΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ ΡΠΌΠΎΡΠΈΡΠΈ, ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π·Π°ΠΏΠ°ΡΡΠΈ Ρ ΠΎΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ Π±Π΅Π·Π½Π°ΡΠ΅, ΠΈ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΊΠ»ΠΎΠ½ΡΡΡ, Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ»Π΅ Π³Π° ΡΠ΅ΡΡΡ ΠΏΡΠ΅Π²Π°Π·ΠΈΠ»Π°Π·ΠΈΡΠΈ, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π±ΠΎΡ, ΠΎΠ½Π°Ρ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ±ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΈ ΠΈ ΡΠΈΠ»Π½ΠΈΡΠΈ. ΠΠ½ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΠ²ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ ΠΈ ΠΊΠ°Π΄ Π³ΠΎΠ»ΠΎΡΡΠΊ ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ Ρ Π°ΡΠ΅Π½Ρ.[11] Π ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ: ΠΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠΎ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅, ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΡ ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π΅ Π°Π½ΡΠ΅Π½Π΅ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ°. ΠΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΈΡΡΡΡΡΡ Π΄ΡΡ ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ΅ΠΏΡΠ°ΡΠ΅, ΡΠ·Π»Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅ΠΆΡΠ΅, Π½Π°Π΄Π΅ ΠΈ ΠΊΠ»ΠΎΠ½ΡΡΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°. ΠΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ Π½ΠΈΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄Π²ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ Π½ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ, Π° ΠΈΠΏΠ°ΠΊ, Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ»ΡΡΠ½ΡΡΠΈ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅. Π ΠΎΠ½Π΄Π°, ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΡΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄Π½ΠΈ ΠΈ Π½Π°ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ, ΠΌΠΎΠΆΠ΄Π° ΡΡ ΡΠ°Π΄Π° ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈ Π½Π° Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΠΌ, ΠΈΡΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΡΡ. ΠΠΈΡ ΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ Π»ΡΠ΄ΠΎΡΡ, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ΡΡΠΎ, ΠΏΠΎΡΠ²ΡΠ΄ΠΈΠ»Π° ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΠΏΠ°ΠΌΠ΅ΡΠΈ`.[11] ΠΡΠΈΡΠΈΠΊΠ° βΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡ ΠΈΠ΄Π΅ ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΎΠ½Π΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅ΡΡ ΠΈ Π·Π½Π°ΡΡ ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΡΡ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°.β - ΠΠΈΡ Π°ΡΠ»ΠΎ ΠΠ°Π½ΡΠΈΡ[12] βΠΡΠΈΠ·ΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°ΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΈΠ·ΡΠΈΡΠΈΡΠΎ, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Ρ ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°ΠΌΠ°, ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ Ρ ΠΎΠ½ΠΈΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Ρ, Ρ ΠΎΠΊΡΡΠΆΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΊΠ½Π΅ Π½Π° ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΠ½Π΅ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π³Π»Π΅Π΄Π°ΡΠ°.β - ΠΡΠ°Π³Π°Π½ Π₯Π°ΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ[12] βΠΠ±Π»ΠΈΠΊΡΡΡΡΠΈ ΡΠ»ΠΈΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π΅ ΠΈ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°, ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌΠ΅ ΠΎΠΊΡΡΠΆΠ΅ΡΡ, ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΈΠ·Π°Π·ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΎΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠ΄Π½ΠΎΡ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π΅ ΠΈ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° Ρ ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠΈ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΠΊ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π°Π½.β - ΠΠΎΡΠΊΠΎ ΠΠΎΠΆΠΎΠ²ΠΈΡ[12] βΠ£ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠΈ ΠΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡΠ° ΡΠ²ΠΈ Π±Π΅Π³ΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ Π»ΡΡΠ°ΡΠ° Π·Π°Π²ΡΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ°ΡΠΊΠΈ ΠΈΠ· ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎ, Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΈ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΈΠ· ΡΡΡΠ° Π¨ΡΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΠ΅, Π° ΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΏΡΡΠ΅ΠΌ Π½Π΅ΠΎΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·ΠΌΠ°, Π½Π°Π΄ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ°, ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°Π½ΡΠ΅ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΎΠΊΠ° Π΄ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ³ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³.β - Π‘Π²Π΅ΡΠ»Π°Π½Π° Π¨Π΅Π°ΡΠΎΠ²ΠΈΡ-ΠΠΈΠΌΠΈΡΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ[12] ΠΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΊΠΈ Π·Π½Π°Π»Π°Ρ ΠΈ ΡΠΈΡΡΡΠ½Π°Ρ, Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ Π»ΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ Ρ βΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ ΠΊΡΠΎΠ· Π°Π²Π»ΠΈΡΡβ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ Π΄Π° ΠΈΠΌΠ°ΠΌΠΎ ΡΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ΅.[13] ΠΠ΅Π³Π°Ρ ΠΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ΅Π³Π°Ρ ΠΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π³Π°Ρ ΠΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡΠ° (Π΄Π΅ΡΠ½Π° ΡΡΡΠ°Π½Π° ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅) Ρ ΠΡΠ·Π΅ΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π½ ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΈΡ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ²ΠΈΡ ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡ Π»Π΅Π³Π°Ρ Ρ Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΡ Π·Π° ΠΊΡΠ»ΡΡΡΡ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Ρ ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΡ βΠΠ΄Π»ΠΈΠ³Π°Ρβ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠ°Π·ΠΈΡ, Π½Π΅Π΄ΡΠ³ΠΎ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° Π·Π° ΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡ 2009. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΡΠ·Π΅ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ (2012), ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π»Π΅Π³Π°Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ·Π΅ΡΠ° ΠΈ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ 2018. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[14]
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
KRISTER PORZELLAN-MANUFAKTUR - Dezertni tanjir (1870-1900) Dimenzije PreΔnik: 17 cm Visina: 1,5 cm TeΕΎina: 240 g Zlatna boja na rubu delimiΔno je pohabana. Ε½ig na dnu: (Inicijali) KPM ( za Krister Porzellan-Manufaktur, ispod vertikalne crte koja imitira ΕΎezlo, kao Ε‘to je i Δitav ΕΎig imitacija ΕΎiga βKΓΆnigliche Porzellan-Manufaktur Berlinβ) Fabrika βKrister Porzellan-Manufakturβ koristila je ΕΎig izmeΔu 1840. i 1895. godine. Prvu fabriku porcelana u gradu Waldenburg (Valdenbug, danas WaΕbrzych, u Poljskoj)) osnovao je C.S. Rausch (RauΕ‘) 1820. godine i radila je veoma uspeΕ‘no, iako je imala samo jednu peΔ. PrivuΔen lokalnim moguΔnostima drugu fabriku otvorio je biznismen Traugott Hayn (Traugot Hajn) 1829. godine. Dekorater Carl Franz Krister (Karl Franc Krister), zaposlen u Rauschovoj fabrici preΕ‘ao je u fabriku Hayn i uskoro je postao njen vlasnik 1831. godine. 1833. godine otkupio je i fabriku Rausch, uloΕΎivΕ‘i novac koji je zaradio kao vlasnik rudnika kaolina u MeiΓen-u. Od samog poΔetka, Krister je pokuΕ‘ao da privuΔe kupce imitirajuΔi ΕΎig i stil Δuvene fabrike βKΓΆnigliche Porzellan-Manufakturβ (KPM) iz Berlina. KPM je povremeno menjala ΕΎig da bi izbegla sliΔnost, ali je i Krister menjao svoj, ali uvek dovoljno oprezno, tako da su svi pokuΕ‘aji KPM da to zaustavi sudskom odlukom bili neuspeΕ‘ni. Ali, Krister nije bio uspeΕ‘an zahvaljujuΔi kopiranju proizvoda Δuvene fabrike: kvalitet njegovih proizvoda je bio izuzetno visok, i ubrzo je stekao mnogo bogatih klijenata. Izvoz kupcima Ε‘irom Evrope i Severne Amerike poΔeo je oko 1849. godine. Tokom vremena, njegovi proizvodi postali su poznati Ε‘irom sveta, Δemu su doprinele i nagrade na sajmovima u Wroclawu (1852.) i Parizu (1867.). Carl Krister umro je 1867. godine, i posao su preuzeli naslednici iz porodice Haenschke (HenΕ‘ke). U vreme kada je umro, njegova fimna je bila jedna od dve najveΔe kojima rukovodi jedna osoba, pored fabrike Carla Tielscha (Karl TilΕ‘) u Altwasseru (Altvaser). Porodica Haenschke dalje je unapredila fabriku koja je 1913. godine zapoΕ‘ljavala 800 radnika. 1920. godine vlasnici su odluΔili da fabriku prevedu u akcionarsko druΕ‘tvo. VeΔ sledeΔe godine veΔinski vlasnik je postala Rosenthal grupa, ali je stari naziv zadrΕΎan sve dok 1945. godine ruske trupe nisu uΕ‘le u Waldenburg. Δim se rat zavrΕ‘io, bilo je jasno da Δe podruΔje u buduΔnosti pripasti Poljskoj i svi nemaΔki graΔani su morali da ga napuste, osim kvalfikovanih radnika fabrike koji su bili primorani da ostanu sve dok u posao ne upute poljske imigrante. Sama fabrika je nacionalizovana i preimenovana u βPorcelana Stolowa Krzysztofβ 1952. godine. Oznaka βWawelβ uvedena je 1953. godine i koristila se godinama kasnije. Sama fabrika je brzo napredovala, konstantno je proΕ‘irivana i modernizovana, i stekla je svetski ugled. 1995. godine pokrenut je proces privatizacije i fabrika je poΔela da izdaje akcije zaposlenima. Proces je zavrΕ‘en 1999. godine, ali fabrika joΕ‘ godinama bila pod nadzorom drΕΎave. Postala je jedna od najveΔih kompanija u Poljskoj, Δija poizvodnja obuhavata veliki broj stavki, od jeftine keramike do skupocenih servisa. Rosenthal grupa zadrΕΎala je pravo na zaΕ‘titni znak i brend do 2004. godine, kada je robna marka Krister definitivno ugaΕ‘ena. Prodaje se bez drΕΎaΔa za tanjir. (114/28-13/59-kp/1120)
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
GUSTAFSBERG - Mala ovalna Δinija (1925) Dimenzije DuΕΎina: 24 cm Ε irina: 13,5 cm Visina: 3 cm TeΕΎina: 290 g Zlatna boja na ivici mestimiΔno je izbledela. Ε tampani ΕΎig na dnu, plavim: GUSTAVSBERG (iznad crteΕΎa brodskog sidra) DEK.2433 Podglazurno utisnuto: GUSTAVSBERG (polukruΕΎno iznad sidra) 1925 (sa strana sidra, godina proizvodnje) (neΔitak broj) βGustafsbergs Porslinfabrikβ koristila je utisnuti ΕΎig sa oznakom godine od 1910. do 1940. godine. Proizvodnja porcelana u Ε‘vedskom gradu Gustavsberg (Gustavber), na ostrvu VΓ€rmdΓΆ (Varmdo), u Ε tokholmskom arhipelagu, zapoΔela je 1825. godine. JoΕ‘ 1640. Godine, Maria Sophia de la Gardie (Marija Sofi de la Gardi), industrijska pionirka i preduzetna ΕΎena, osnovala je ciglanu u zalivu Farsa (FaΕ‘a). 1661. godine, u Δast svog preminulog supruga Gustafa Gabrielssona Okenstierna (Gustaf Gabrielson Oksenherna) promenila je ime fabrike i mesta u Gustafsberg. Ciglana, tada stara 200 godina, je zatvorena, a Nacionalni odbor za trgovinu izdao je dozvolu za osnivanje fabrike porcelana 1825. godine. Iste godine, Herman Ohman (Herman Oman, 1780-1847) je otkupio i sruΕ‘io ciglanu, i izgradio fabriku za proizvodnju porcelana. U decembru 1926. godine fabrika, pod imenom `J.H. Ohman & Co` bila je spremna za rad. Zaposleno je oko 40 Ε‘vedskih i stranih radnika, a prvih godina uglavnom su se izraΔivale kopije nemaΔkih, a kasnije i engleskih modela i dizajna. MeΔutim, peΔi su bile loΕ‘e projektovane i proizvedeni predmeti su bili loΕ‘eg kvaliteta, ogroman novac potroΕ‘en je na izgradnju fabrike, radniΔkih stanova i preterano luksuznog dvorca. Ohman je imao velike ideje, ali nikakvo znanje o proizvodnji i finansijama. 1828. godine odbor akcionara je odluΔio da otpusti Ohmana, koji je tako u ovom pokuΕ‘aju izgubio Δitavo bogatstvo. OgorΔen, pokuΕ‘ao je da izazove Ε‘tetu u samoj fabrici i naΕ‘kodi njenoj reputaciji. PriΔalo se da je umro od kolere, da je zavrΕ‘io u siromaΕ‘tvu, ali se, u stvari, preselio za Ε tokholm gde je izgradio pekaru, koja je nastavila da radi i posle njegove smrti. Posle Ohmanovog odlaska, za upravnika fabrike postavljen je Karl Hammarstrand (Karl Hamarstran, 1784-1853). 1829. godine poruΔnik F.C Oldenburg (Oldenbur) preuzeo je upravu u fabrici, ali je koriΕ‘Δena glina loΕ‘eg kvaliteta iz NemaΔke, i 1837. godine Oldenburg je objavio prodaju fabrike. Otkupio ju je konzorcijum na Δelu sa Samuelom Godeniusom (Samuel Gudeniu) i Simonom Nordstromom (Simon NordΕ‘tern). Oldenburg, joΕ‘ uvek akcionar, zatraΕΎio je od Kraljevskog VeliΔanstva dozvolu da zaposli englesko osoblje. VeΔ u jesen 1838. godine stiglo je prvih 13 engleskih majstora. U proleΔe 1839. godine proizvodnja je mogla da se nastavi, i u ΕΎigu se poΔelo da koristi sidro, i kao simbol nove ere koja je zapoΔela kada su engleski brodovi prvi put spustili sidra u pristaniΕ‘tu fabrike. Kvalitet porcelana je znatno poveΔan, i fabrika je ubrzo bila preplavljena narudΕΎbinama. Proizvodnja je modernizovana, Ε‘to je privuklo opΕ‘tu paΕΎnju, a iz Stockholma su organizovani izleti parobrodom za one koji su ΕΎeleli da posete βΔudoβ u fabrici. MeΔutim, modernizacija je koΕ‘tala mnogo, a izbio je problem i sa egleskim radnicima koji su viΕ‘e pravili zabave i opijali se nego Ε‘to su radili. Proizvodnja se smanjila i poΔele su da pristiΕΎu ΕΎalbe na nepoΕ‘tovanje rokova isporuke. Nordstrom je preuzeo upravu, zabranio piΔe u fabici, a kada su engleskim radnicima istekli ugovori, vraΔeni su kuΔi. 1850. godine fabrika je ponuΔena na prodju putem aukcije. Samuel Godenius otkupio je Δitavu imovinu fabrike. PoruΔnik Odelberg ponovo je postavljen za upravnika, a kvalitet, kao i prodaja, su se znaΔajno poveΔali. Od sredine 19. veka nadalje, fabrika je imala relativno dobar rast pod nekoliko vlasniΔkih konstelacija i upravnika. Krajem 40-tih i poΔetkom 1950-ih godina βGustavsbergβ poΔinje da angaΕΎuje poznate dizajnere, Ε‘to poveΔava estetski kvalitet proizvoda. 1987. godine βGustavsbergβ je prodat finskoj grupi βWΓ€rtsilaβ (Vartsila), koja je veΔ posedovala fabrike porcelana. 1994. godine proizvodnja je preseljena u Finsku, a opΕ‘tina VΓ€rmdΓΆ i nekoliko bivΕ‘ih radnika su otkupili delove proizvodnje i nastavili sa radom, pod drugim imenima. Od 2000. godine βGustavsbergβ je u vlasniΕ‘tvu nemaΔke grupe βVilleroy & Bochβ. Prodaje se bez drΕΎaΔa. (114/8-33/105-kp/1100)
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
ROSENTHAL Germany - Dezertni tanjir Secunda kobalt Dimenzije PreΔnik: 20 cm Visina: 1,5 cm TeΕΎina: 220 g Ε½ig na dnu: Rosenthal (ispod krune) GERMANY Fabrika ` Rosenthal Glas & Porcelain AG` koristila je ovaj ΕΎig 1965. godine. Kompanija βRosenthalβ osnovana je 1879. godine kao porodiΔni posao. 1897. godine Philipp Rosenthal (1855 β 1937) osnovao je i kompanije βBauer, Rosenthal & Co.β i βPhilipp Rosenthal & Co. AGβ. 1908. godine kupio je fabriku βPorcelain manufacturer Thomasβ u mestu Marktredwitz, a 1917. i kompaniju βZeidler & Co.β. 1921. godine preuzeo je i βKrister Porzellanmanufakturβ u mestu WaΕbrzych. 1908. godine, kada je imao samo 25 godina, Philipp Rosenthal je veΔ vodio fabriku sa 1.200 zaposlenih, o Δijoj dobrobiti je posebno vodio raΔuna. I pre bilo kakvih propisa za tu oblast, zaposleni u βRosenthalβ-u su bili daleko najviΕ‘e plaΔeni u Δitavoj industriji porcelana, imali su plaΔeno odsustvo za praznike, izgraΔen je poseban smeΕ‘taj za radnike po izuzetno povoljnim cenama, kompanija je finansirala jaslice za decu radnika i dodeljivala besplatno radnicima zemlju koju su mogli da koriste za baΕ‘te. U periodu nacionalsocijalizma, Philipp Rosenthal je morao, zbog svog jevrejskog porekla, da se povuΔe iz preduzeΔa 1934. godine. Upravni i Nadzorni odbor okrenuli su se protiv Rosenthala i koristili razliΔite smicalice kako bi ga spreΔili da koristi svoje akcije s pravom glasa. NacistiΔka partija iskoristila je svoj uticaj kako bi fabrika prodala akcije licima koja nisu bila naklonjena Rosenthalu. MeΔutim, nacistiΔki reΕΎim nije direktno proganjao Rosenthala kako ne bi bilo ugroΕΎeno poslovanje sa stranim preduzeΔima. Na tajne naΔine, nacisti su pokuΕ‘avali da pridobiju pojedine Δlanove porodice. Smrt Philippa Rosenthala 1937. godine otvorila je put unucima i anti-semitskom Upravnom odboru. 1936. godine preduzeΔe je promenilo ime u βRosenthal Porzellan AG.β Kada je 1941. godine donet dekret kojim se zabranjuje upotreba jevrejskih imena u nazivima preduzeΔa, nacistiΔka uprava izdejstvovala je direktno preko Joseph-a Goebbels-a da kompanija nastavi da koristi ime βRosenthalβ. Posle rata, Philip, sina Philipp-a Rosenthala, vratio se iz izbegliΕ‘tva i uΕ‘ao u fabriku 1950. godine. On je imao pionirsku ulogu u prihvatanju modernog dizajna. 1960. godine otvoren je βRosenthal Studiohausβ u Nuremberg-u, iz kojeg su izlazili tada u svetu najprefinjenjenije dizajanirani predmeti. Ime fabrike preinaΔeno je u βRosenthal AGβ 1969. godine. U saradnji sa industrijskim dizajnerima kao Ε‘to su Raymond Loewy, Tapio Wirkkala, Elsa Fischer-Treyden, Timo Sarpaneva, Verner Panton i Luigi Colani, stvorena je impresivnu serija proizvoda. 1997. godine 90% preduzeΔa je preΕ‘lo u posed britansko-irske βWaterford Wedgwood Groupβ. βRosenthalβ, koji je do tada bio lider na trΕΎiΕ‘tu visoko-kvalitetnog porcelana i stakla u NemaΔkoj, ulaskom u βWaterford Wedgwood Groupβ postao je lider i na svetskom trΕΎiΕ‘tu. 2000. godine kompanija je preuzela brend βHutschenreutherβ i βHutschenreuther-Werk Bβ u Selb-u. U junu 2008. godine βWaterford Wedgwood Groupβ dospela je u probleme s likvidnoΕ‘Δu i ΕΎelela je da se oslobodi paketa akcija u βRosenthalβ-u, koji je u tom trenutku zapoΕ‘ljavao oko 1.100 radnika u Δitavom svetu. Kompanija, suoΔena s nelikvidnoΕ‘Δu zbog kolapsa βWaterford Wedgwoodβ-a, podnela je zahtev za steΔaj 9. januara 2009. godine. U julu kompanija je prodata italijanskom proizvoΔaΔu opreme za domaΔinstvo βSambonet - Padernoβ. Reosnovana je 1. avgusta 2009. godine pod imenom βRosenthal GmbHβ, kao nezavisna kompanija unutar βSambonet-Paderno Groupβ. βRosenthal Archiveβ, zbirku oko 15.000 eksponata iz 130 godina duge tradicije kompanije, kupila je Oberfranken fondacija u avgustu 2009. godine i sada se nalazi u βPorzellanikonβ-u, drΕΎavnom muzeju porcelana u mestu Hohenberg an der Eger. Zbirka obuhvata skoro sve dizajne proizvoda od nastanka kompanije do danas, kao i originalne dizajne umetnika kao Ε‘to su Salvador DalΓ, Andy Warhol, Wilhelm Wagenfeld i Walter Gropius koje su radili za βRosenthalβ. Prodaje se bez drΕΎaΔa za tanjir. (104/8-22/71)
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Ima posvetu inaΔe lepo oΔuvano kao na slikama Autor:: Svetlana Velmar-JankoviΔ Ε½anrovi:: Knjige za decu IzdavaΔ:: Vulkan izdavaΕ‘tvo Godina izdanja:: 2013. Broj strana: 139 Pismo: Δirilica Povez: Mek Format: 21 cm ZamiΕ‘ljena i pisana kao poklon svim deΔacima i devojΔicama ako vole da Δitaju, ova knjiga pripoveda o detinjstvima srpskih vladara. Sva deca, koja su junaci ovih priΔa, stvarno su postojala. Ε½ivela su u onim vremenima u kojima se nije znalo ni za automobile, ni za avione, Δak ni za elektriΔno osvetljenje. Ε½ivela su ta deca davno i drugaΔije a ipak se, videΔete, nisu mnogo razlikovala od danaΕ‘nje dece. ProΔitajte sedam priΔa o srpskim srednjovekovnim vladarima kada su bili deca. Svetlana Velmar-JankoviΔ (Beograd, 1. februar 1933 β Beograd, 9. april 2014)[1][2][3] bila je srpska knjiΕΎevnica i akademik SANU.[4] Biografija[uredi | uredi izvor] KΔerka je Vladimira Velmar-JankoviΔa, srpskog pisca i Δlana NediΔeve Vlade narodnog spasa u Drugom svetskom ratu i Milice roΔ. VuloviΔ. Majka je pod pseudonimom `Mimi VuloviΔ` objavila nekoliko svojih radova u Δasopisu `Misli`, Ranka MladenoviΔa.[5] Njen deda po majci je bio Velislav VuloviΔ (1865-1931), inΕΎenjer, ministar i predsednik beogradske opΕ‘tine.[1] A deda stric Svetislav VuloviΔ bio je knjiΕΎevni istoriΔar i istoriΔar. BeΕΎeΔi od rata, deo ratnih godina provela je u VuΔju, u krugu porodice svog teΔe Laze M. TeokareviΔa, sina Dimitrija Mite TeokareviΔa. Svetlana Velmar JankoviΔ je, opisujuΔi dogaΔaje iz svog ΕΎivota, opisivala i ljude koji su bili nerazdvojni deo njenog odrastanja i sazrevanja i ostavili traga na nju i njeno delo. Jedan od njih je i njen prijatelj i lekar, poreklom iz Leskovca, Ε½ak Konfino. Kao porodiΔni prijatelj Ε½ak Konfino je dosta vremena provodio u krugu porodice Velmar JankoviΔ. Zato se u njoj i rodila ΕΎelja da kada poraste bude, kao i Δika Ε½ak, deΔji lekar i pisac.[6] Posle rata pohaΔala je Δetvrtu ΕΎensku gimnaziju. Francusku knjiΕΎevnost studirala je kod dr Miodraga Ibrovca i dr Nikole BanaΕ‘eviΔa, a latinski jezik je izuΔavala pod nadzorom dr MiΕ‘e ΔuriΔa. Prvo je radila kao novinar u βDeΔjoj Ε‘tampiβ pa posle kao sekretar i urednik Δasopisa βKnjiΕΎevnostβ. Zatim je ureΔivala biblioteke za prozu i eseje domaΔih pisaca u izdavaΔkom preduzeΔu βProsvetaβ.[7] Za dopisnog Δlana Srpske akademije nauka i umetnosti izabrana je na izbornoj SkupΕ‘tini 2. novembra 2006. a za redovnog Δlana na izbornoj SkupΕ‘tini 5. novembra 2009. U periodu od 2007. do 2013. godine bila je predsednica Upravnog odbora Narodne biblioteke Srbije.[8] Sahranjena je na Novom groblju u Beogradu u porodiΔnoj grobnici svog dede Velislava VuloviΔa gde je sahranjena i njena majka Milica.[9] Nagrade[uredi | uredi izvor] Dobitnica je mnogobrojnih knjiΕΎevnih nagrada.[10] Nagrada βIsidora SekuliΔβ, za knjigu eseja Savremenici, 1967. AndriΔeva nagrada, za zbirku pripovedaka DorΔol, 1981. Nagrada βMeΕ‘a SelimoviΔβ, za roman Lagum, 1990. Nagrada Narodne biblioteke Srbije za najΔitaniju knjigu godine, za roman Lagum, 1992. Nagrada βΔorΔe JovanoviΔβ, za knjigu eseja Ukletnici, 1993. Nagrada βBorisav StankoviΔβ, za knjigu pripovedaka VraΔar, 1994. NIN-ova nagrada, za roman Bezdno, 1995.[11] KnjiΕΎevna nagrada βNevenβ, za zbirku pripovedaka Knjiga za Marka, 1998. KnjiΕΎevna nagrada βPolitikinog Zabavnikaβ, za zbirku pripovedaka Knjiga za Marka, 1998. Nagrada βStefan Mitrov LjubiΕ‘aβ, 2002. Dela[uredi | uredi izvor] Njena dela prevoΔena su na engleski, nemaΔki, francuski, Ε‘panski, italijanski, grΔki, bugarski i maΔarski jezik.[12] Pariski Δasopis Lire postavio je 1997. godine roman Lagum (koji je pariski izdavaΔ PhΓ©bus izdao pod naslovom Dans le noir, u prevodu Alena Kapona) na deseto mesto meΔu 20 najboljih knjiga domaΔih i stranih pisaca objavljenih u toj godini u Francuskoj. Roman je bio u najuΕΎoj konkurenciji za nagradu βFeminaβ i proglaΕ‘en je βmalim remek-delomβ. Romani OΕΎiljak (1956, drugo, preraΔeno izdanje 1999) Lagum (1990) Bezdno (1995) Nigdina (2000) Vostanije (2004) Eseji Savremenici (1967) Ukletnici (1993) Izabranici (2005) Srodnici (2013) SeΔanja Prozraci (2003) Prozraci 2 (2015, posthumno) Zbirke pripovedaka i zapisa DorΔol (1981) VraΔar (1994) Glasovi (1997) Knjiga za Marka (1998) OΔarane naoΔare* priΔe o Beogradu (2006) Sedam mojih drugara (2007) VraΔar (2016, proΕ‘ireno izdanje, dopunjeno novelama βUlica Molerovaβ i βUlica KolarΔevaβ, posthumno) Zapisi sa dunavskog peska (2016, posthumno) Molitve Svetilnik (1998) Drame Knez Mihailo (1994) Ε½ezlo (2001, knjiga drama) Monografije Kapija Balkana: brzi vodiΔ kroz proΕ‘lost Beograda (2011) Tags: lagum dorΔol deΔije knjige deΔji romani za decu
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Dobro ocuvana knjiga ZamiΕ‘ljena i pisana kao poklon svim deΔacima i devojΔicama ako vole da Δitaju, ova knjiga pripoveda o detinjstvima srpskih vladara. Sva deca, koja su junaci ovih priΔa, stvarno su postojala. Ε½ivela su u onim vremenima u kojima se nije znalo ni za automobile, ni za avione, Δak ni za elektriΔno osvetljenje. Ε½ivela su ta deca davno i drugaΔije a ipak se, videΔete, nisu mnogo razlikovala od danaΕ‘nje dece. ProΔitajte sedam priΔa o srpskim srednjovekovnim vladarima kada su bili deca. Svetlana Velmar-JankoviΔ (Beograd, 1. februar 1933 β Beograd, 9. april 2014)[1][2][3] bila je srpska knjiΕΎevnica i akademik SANU.[4] Biografija[uredi | uredi izvor] KΔerka je Vladimira Velmar-JankoviΔa, srpskog pisca i Δlana NediΔeve Vlade narodnog spasa u Drugom svetskom ratu i Milice roΔ. VuloviΔ. Majka je pod pseudonimom `Mimi VuloviΔ` objavila nekoliko svojih radova u Δasopisu `Misli`, Ranka MladenoviΔa.[5] Njen deda po majci je bio Velislav VuloviΔ (1865-1931), inΕΎenjer, ministar i predsednik beogradske opΕ‘tine.[1] A deda stric Svetislav VuloviΔ bio je knjiΕΎevni istoriΔar i istoriΔar. BeΕΎeΔi od rata, deo ratnih godina provela je u VuΔju, u krugu porodice svog teΔe Laze M. TeokareviΔa, sina Dimitrija Mite TeokareviΔa. Svetlana Velmar JankoviΔ je, opisujuΔi dogaΔaje iz svog ΕΎivota, opisivala i ljude koji su bili nerazdvojni deo njenog odrastanja i sazrevanja i ostavili traga na nju i njeno delo. Jedan od njih je i njen prijatelj i lekar, poreklom iz Leskovca, Ε½ak Konfino. Kao porodiΔni prijatelj Ε½ak Konfino je dosta vremena provodio u krugu porodice Velmar JankoviΔ. Zato se u njoj i rodila ΕΎelja da kada poraste bude, kao i Δika Ε½ak, deΔji lekar i pisac.[6] Posle rata pohaΔala je Δetvrtu ΕΎensku gimnaziju. Francusku knjiΕΎevnost studirala je kod dr Miodraga Ibrovca i dr Nikole BanaΕ‘eviΔa, a latinski jezik je izuΔavala pod nadzorom dr MiΕ‘e ΔuriΔa. Prvo je radila kao novinar u βDeΔjoj Ε‘tampiβ pa posle kao sekretar i urednik Δasopisa βKnjiΕΎevnostβ. Zatim je ureΔivala biblioteke za prozu i eseje domaΔih pisaca u izdavaΔkom preduzeΔu βProsvetaβ.[7] Za dopisnog Δlana Srpske akademije nauka i umetnosti izabrana je na izbornoj SkupΕ‘tini 2. novembra 2006. a za redovnog Δlana na izbornoj SkupΕ‘tini 5. novembra 2009. U periodu od 2007. do 2013. godine bila je predsednica Upravnog odbora Narodne biblioteke Srbije.[8] Sahranjena je na Novom groblju u Beogradu u porodiΔnoj grobnici svog dede Velislava VuloviΔa gde je sahranjena i njena majka Milica.[9] Nagrade[uredi | uredi izvor] Dobitnica je mnogobrojnih knjiΕΎevnih nagrada.[10] Nagrada βIsidora SekuliΔβ, za knjigu eseja Savremenici, 1967. AndriΔeva nagrada, za zbirku pripovedaka DorΔol, 1981. Nagrada βMeΕ‘a SelimoviΔβ, za roman Lagum, 1990. Nagrada Narodne biblioteke Srbije za najΔitaniju knjigu godine, za roman Lagum, 1992. Nagrada βΔorΔe JovanoviΔβ, za knjigu eseja Ukletnici, 1993. Nagrada βBorisav StankoviΔβ, za knjigu pripovedaka VraΔar, 1994. NIN-ova nagrada, za roman Bezdno, 1995.[11] KnjiΕΎevna nagrada βNevenβ, za zbirku pripovedaka Knjiga za Marka, 1998. KnjiΕΎevna nagrada βPolitikinog Zabavnikaβ, za zbirku pripovedaka Knjiga za Marka, 1998. Nagrada βStefan Mitrov LjubiΕ‘aβ, 2002. Dela[uredi | uredi izvor] Njena dela prevoΔena su na engleski, nemaΔki, francuski, Ε‘panski, italijanski, grΔki, bugarski i maΔarski jezik.[12] Pariski Δasopis Lire postavio je 1997. godine roman Lagum (koji je pariski izdavaΔ PhΓ©bus izdao pod naslovom Dans le noir, u prevodu Alena Kapona) na deseto mesto meΔu 20 najboljih knjiga domaΔih i stranih pisaca objavljenih u toj godini u Francuskoj. Roman je bio u najuΕΎoj konkurenciji za nagradu βFeminaβ i proglaΕ‘en je βmalim remek-delomβ. Romani OΕΎiljak (1956, drugo, preraΔeno izdanje 1999) Lagum (1990) Bezdno (1995) Nigdina (2000) Vostanije (2004) Eseji Savremenici (1967) Ukletnici (1993) Izabranici (2005) Srodnici (2013) SeΔanja Prozraci (2003) Prozraci 2 (2015, posthumno) Zbirke pripovedaka i zapisa DorΔol (1981) VraΔar (1994) Glasovi (1997) Knjiga za Marka (1998) OΔarane naoΔare* priΔe o Beogradu (2006) Sedam mojih drugara (2007) VraΔar (2016, proΕ‘ireno izdanje, dopunjeno novelama βUlica Molerovaβ i βUlica KolarΔevaβ, posthumno) Zapisi sa dunavskog peska (2016, posthumno) Molitve Svetilnik (1998) Drame Knez Mihailo (1994) Ε½ezlo (2001, knjiga drama) Monografije Kapija Balkana: brzi vodiΔ kroz proΕ‘lost Beograda (2011) Tags: lagum dorΔol deΔije knjige deΔji romani za decu
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Korice malo iskrzane i prednja korica malo labavija, sve ostalo uredno! 1980 g. Ivana BrliΔ-MaΕΎuraniΔ (Ogulin, 18. travnja 1874. β Zagreb, 21. rujna 1938.), bila je hrvatska knjiΕΎevnica koja je u Hrvatskoj i u svijetu priznata kao jedna od najznaΔajnijih spisateljica za djecu. Ivana BrliΔ-MaΕΎuraniΔ roΔena je u Ogulinu 1874. godine. PotjeΔe iz poznate intelektualne graΔanske obitelji MaΕΎuraniΔa.[3] Otac Vladimir MaΕΎuraniΔ bio je pisac, odvjetnik i povjesniΔar. Djed joj je bio slavni politiΔar, hrvatski ban i pjesnik Ivan MaΕΎuraniΔ, a baka Aleksandra MaΕΎuraniΔ, sestra jezikoslovca Dimitrija Demetra. Kratko se Ε‘kolovala u djevojaΔkoj Ε‘koli u Zagrebu.[4] Ε kolovala se privatno i stekla izvrsnu naobrazbu, izmeΔu ostalog i u poznavanju stranih jezika, pa su joj i neki od prvih knjiΕΎevnih pokuΕ‘aja na francuskome jeziku. S obitelji se iz Ogulina prvo preselila u Karlovac, a potom u Jastrebarsko. Dana 15. kolovoza 1891. godine zaruΔili su se Ivana MaΕΎuraniΔ i Vatroslav BrliΔ, odvjetnik i politiΔar. Njihovo vjenΔanje bilo je 18. travnja 1892. godine, na Ivanin 18. roΔendan, u crkvi sv. Marka.[5] Jedan od kumova bio im je tadaΕ‘nji zagrebaΔki gradonaΔelnik Milan AmruΕ‘.[6] Nakon vjenΔanja Ivana se sa suprugom seli u Brod na Savi (danas Slavonski Brod), gdje je ΕΎivjela veΔinu ΕΎivota koji je posvetila svojoj obitelji, obrazovanju i knjiΕΎevnom radu. Kao majka sedmero djece, imala je priliku upoznati se s djeΔjom psihom, i tako razumjeti ΔistoΔu i naivnost njihova svijeta. Odgojena u narodnome duhu, uz supruga Vatroslava ukljuΔuje se u javni ΕΎivot u krugovima prvaka narodnoga pokreta. Biskup Josip Juraj Strossmayer dodijelio joj je zlatnu medalju za protumaΔaronska nastojanja. Za vrijeme Prvoga svjetskoga rata zajedno s kΔerima Zorom i Nadom radila je kao bolniΔarka Crvenoga kriΕΎa u Slavonskome Brodu i za svoj predani rad dobila je odliΔje.[7] Tijekom ΕΎivota patila je od bolesti depresije i nakon duge borbe s tom boleΕ‘Δu poΔinila je samoubojstvo, 21. rujna 1938. godine, u bolnici na zagrebaΔkome Srebrnjaku.[8] Pokopana je na zagrebaΔkome groblju Mirogoju, u obiteljskoj grobnici.[9][10] KnjiΕΎevno stvaralaΕ‘tvo Spomenik Ivani BrliΔ-MaΕΎuraniΔ u Slavonskom Brodu. Ivana BrliΔ-MaΕΎuraniΔ poΔela je pisati poeziju, eseje i dnevnike vrlo rano, ali su joj prvi radovi objavljeni tek poΔetkom 20. stoljeΔa. Svoju prvu pjesmu Zvijezdi moje domovine napisala je u Ogulinu 1886. godine.[4] Prvi Δlanak, Sajam u Bosni, objavila je 6. rujna 1900. godine u Narodnim novinama (god. 66, br. 204, str. 3), a potpisala se inicijalom M.[11] Zbirku pripovjedaka i pjesama za djecu Valjani i nevaljani izdala je u prosincu 1901. godine u vlastitoj nakladi i bila je namijenjena privatnoj uporabi.[11] Nakon objavljivanja zbirke Valjanih i nevaljanih pisala je Δlanke i kratke priΔe za djecu koji su izlazili u novinama i Δasopisima.[12] PriΔe i tekstovi poput serije obrazovnih Δlanaka naslovljenih Ε kola i praznici objavljivani su redovito od 1903. godine nadalje. Pravu pozornost knjiΕΎevne publike skreΔe 1913. godine romanom za djecu Δudnovate zgode Ε‘egrta HlapiΔa. U ovoj napetoj priΔi siromaΕ‘ni Ε‘egrt HlapiΔ bjeΕΎi od svoga gazde, a zgode na kraju prevladaju nezgode. Napisala je pjesniΔku zbirku Slike (1912.), pedagoΕ‘ki intoniranu Knjigu omladini (1923.)[13], zapise o obiteljskome rodoslovlju (Obzor, 1933. β 1934.), koje objedinjuje u trima knjigama (1934., 1935.), povijesno-pustolovni roman za mladeΕΎ JaΕ‘a Dalmatin potkralj GudΕΎerata (1937.) te je prevodila s njemaΔkoga i francuskoga jezika. Njezinim krunskim djelom kritiΔari smatraju zbirku pripovjedaka PriΔe iz davnine, objavljenu 1916. godine, djelo koje sadrΕΎi motive mitoloΕ‘ke mudrosti obiΔnoga svijeta, inspirirane slavenskom mitologijom. Ova knjiga kroz bajku ponovo vraΔa u ΕΎivot izgubljeni svijet pretkrΕ‘Δanskih vjerovanja Hrvata. Likovi poput Kosjenke i RegoΔa, Stribora, Jaglenca, Rutvice, Palunka, Vjesta, Potjeha, Malika TintiliniΔa, SvaroΕΎiΔa i Bjesomara utjelovljenja su ljudskih moralnih osobina i osjeΔaja, kako vjernosti, ljubavi i dobrostivosti, tako i nestalnosti i slabosti. Ε½elja za bogatstvom i ΔeΕΎnja za dalekim svjetovima kao simboli ljudske ΕΎudnje za istinom i znanjem Δesto se pojavljuju u njezinim priΔama. Kada je 1924. godine u Engleskoj izaΕ‘ao prijevod njezine knjige PriΔe iz davnine pod naslovom Croatian Tales of Long Ago, o njemu je pisano u tridesetak uglednih engleskih revija i Δasopisa, `Daily Dispatch naziva Ivanu BrliΔ-MaΕΎuraniΔ hrvatskim Andersenom, a Church Times kaΕΎe da priΔe izraΕΎavaju etiΔki genij Hrvata koji Δe oΔarati ne samo djecu, nego i starijima pruΕΎiti pogled u duΕ‘u jednog malo poznatog naroda.`[14] Grob Ivane BrliΔ MaΕΎuraniΔ na zagrebaΔkom Mirogoju. Godine 1927. godine objavila je knjigu u obliku slikovnice DjeΔja Δitanka o zdravlju, a ilustracije je napravio Vladimir Kirin. U knjizi su pjesmice o higijenskim i zdravstvenim temama, namijenjene djeci (higijenske mjere svakodnevnoga pranja ruku, zaΕ‘tite kod kihanja i kaΕ‘ljanja, Ε‘tetnost puΕ‘enja, muhe kao prenositeljice bolesti itd.). To je prva slikovnica u Hrvatskoj kojoj su i autorica i ilustrator hrvatski.[15] U Δetiri godine (1931., 1935., 1937.,1938.) Ε‘est puta bila je predloΕΎena za Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost.[16] Tih godina za Nobelovu nagradu predlagali su je dr. Gavro (Gabriel) ManojloviΔ (1931., 1935., 1937., 1938.) i Albert Bazala (1937., 1938.).[16][17] Godine 1937.[18] Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti primila ju je za svoju (dopisnu) Δlanicu, kao prvu ΕΎenu kojoj je dodijeljena takva Δast. Kritika je njezinu prozu drΕΎala jedinstvenom sintezom ΕΎivotnoga idealizma, naravnosti izraza i delikatnosti rijetkoga humora (Antun Gustav MatoΕ‘) pa su je, premda je pisala za djecu, hvalili kolege (Antun Branko Ε imiΔ, Dragutin DomjaniΔ) i knjiΕΎevni povjesniΔari (Antun Barac). Ε kolska knjiga, d.d. ustanovila je knjiΕΎevnu nagradu Ivana BrliΔ-MaΕΎuraniΔ 1971. godine radi promicanja knjiΕΎevnoga stvaralaΕ‘tva za djecu i mladeΕΎ do 14 godina.[19] Δesto nazivana hrvatskim Andersenom (zbog njezine virtuoznosti pripovjedaΔice za djecu) i hrvatskim Tolkienom (radi posezanja u fantastiΔni svijet mitologije),[3] Ivana BrliΔ-MaΕΎuraniΔ svojom izvornoΕ‘Δu i svjeΕΎinom ravnopravno stoji rame uz rame s velikanima djeΔje knjiΕΎevnosti. Djela su joj prevedena na sve vaΕΎnije svjetske jezike. Biblioteka Vjeverica
BRANKO ΔOPIΔ PRIΔE STAROG DRUMA Tvrdi povez IzdavaΔ Bookland U peΔini, usred jedne velike Ε‘ume, ΕΎiveo je pustinjak, Δovek mudar i tako star da starijeg Δoveka nije bilo u Δitavoj okolini. Pored neΕ‘to najpotrebnijeg posuΔa pustinjak je od svega imanja imao samo joΕ‘ jednog psa zvanog Ε arov, ovna Gruvala i jarca Pentrala. To su mu bili dobri prijatelji i drugovi u njegovoj samoΔi. ΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎ ΠΠΎΠΏΠΈΡ (Π₯Π°ΡΠ°Π½ΠΈ, ΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½Π°, 1. ΡΠ°Π½ΡΠ°Ρ 1915 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 26. ΠΌΠ°ΡΡ 1984) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ. ΠΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΡ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π΅, Π° ΠΏΡΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Π·Π° Π΄Π΅ΡΡ ΠΈ ΠΌΠ»Π°Π΄Π΅, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° Ρ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΡ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ, ΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΡΠ° ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΠΎΠΏΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ Ρ ΡΠΌΠΎΡΠΎΠΌ Ρ Π²ΠΈΠ΄Ρ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΌΠ΅Ρ Π°, ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅. ΠΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, ΠΠΎΠΏΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ°Π½ ΠΈ ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ΄Π° Ρ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π±ΡΠΎΡΡ ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ°. Π’ΠΎ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΎΠΌΠΎΠ³ΡΡΠΈΠ»ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠΈΠ²ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΠΏΠΈΡΠ°, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎΡΡ Π·Π° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΈΡΡΠ΅. ΠΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, ΠΊΠ²Π°Π»ΠΈΡΠ΅Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠΏΠΈΡΠ° Π΄ΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π³Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠΊΡΡΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° Ρ Π½Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΠΏΠ»Π°Π½ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ³ΡΠ°ΠΌ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠΈΠ»ΠΎ Π΄Π° ΡΡ Π½Π΅ΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΡΠ»Π΅ ΠΏΡΡ Ρ ΡΡΠ±Π΅Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ°, Π° Π½Π΅ΠΊΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈ ΠΎΠ±Π°Π²Π΅Π·Π½Π° Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠ°. ΠΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ 1950-ΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅, ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΡΡΠΈ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ Π°Π½ΠΎΠΌΠ°Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅Π³ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π·Π΅ΠΌΡΠ΅, Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°Π½ Π΄ΠΈΡΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΎΠΌ ΠΈ βΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠΊΠΎΠΌβ, ΠΈ ΠΌΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π° ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΡ Ρ ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡ ΠΈΡΠΈ. ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΡ, Π½ΠΈΠΆΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ Ρ ΠΠΈΡ Π°ΡΡ, Π° Π£ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΡ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ ΠΏΠΎΡ Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ°ΡΠΎΡ ΠΡΡΠΈ, ΠΠ΅Π»Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ, ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ Ρ ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²ΡΡ. ΠΠ° Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ 1940. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° Π³ΡΡΠΏΠΈ Π·Π° ΠΏΠ΅Π΄Π°Π³ΠΎΠ³ΠΈΡΡ.[1] ΠΡΠ²Ρ ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ 1928. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π° ΠΏΡΠ²Ρ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ 1936. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄Π΅Π»Π° ΡΡ, ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΡ , ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° Π½Π° Π΅Π½Π³Π»Π΅ΡΠΊΠΈ, Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈ, ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ (Π‘ΠΠΠ£) ΠΈ ΠΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠΎΡΠ½Π΅ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ (ΠΠΠ£ΠΠΈΠ₯). ΠΠ·Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ±ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΡΠΊΠΎΠΊΠΎΠΌ ΡΠ° ΠΠΎΡΡΠ° Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ²Π°, 26. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1984. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π‘Π°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ.[2] ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡ ΠΠΎΠΏΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ 1. ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΠ° 1915. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅[3][4] Ρ ΡΠ΅Π»Ρ Π₯Π°ΡΠ°Π½ΠΈ, ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΡΡΠΏΠ΅, Ρ ΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈ, Ρ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½ΠΎΡ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ.[5][6] Π£ ΠΈΡΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅, ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΎΡΠ°Ρ ΠΠΈΠ΄, ΠΊΠ°ΠΎ Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π°ΡΠΌΠΈΡΠ΅, Π±ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π΅Π³Π΄Π΅ Π½Π° ΡΡΠΎΠ½ΡΡ Ρ ΠΠ°ΡΠΏΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΡΡΠΈΡ ΠΠΈΡΠΎ, ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Ρ, Π±ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΎΡΡΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅. ΠΠ°Π΄ ΠΌΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠΌΡΠΎ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ°Ρ. ΠΠΎΠΏΠΈΡ ΡΠ΅, Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΠΌΠ»Π°ΡΠΈΠΌ Π±ΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΡΠΎΠΌ, ΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ Π‘ΠΎΡΠ΅, Π΄Π΅Π΄Π΅ Π Π°Π΄Π΅ΡΠ° ΠΈ ΡΡΡΠΈΡΠ° ΠΠΈΡΠ΅.[7] ΠΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π½Π° ΠΊΡΠΈΠ³Π° Π±ΠΈΠ»Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΠΈΠ³Π΅Π» Π‘Π΅ΡΠ²Π°Π½ΡΠ΅Ρ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅, Π½Π΅Π³Π΄Π΅ Ρ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄Ρ, ΠΊΡΠΏΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅. Π£ ΡΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠΏΠΈΡΠ°Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΠΏΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΈΡΡΠ° Π‘Π΅ΡΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ°, ΡΠΊΡΠΏΠ° ΡΠ° Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΎΠ΄Π»ΠΎΠΌΠ°ΠΊΠ° ΠΈΠ· ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΠΎΠ½ ΠΠΈΡ ΠΎΡ. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π½Π΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ Π±ΠΈΠ»Π΅ ΡΡ ΠΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°ΡΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Π²ΡΠΊΠ°, ΠΏΠ° ΠΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°ΡΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ ΠΊΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅.[8] ΠΡΠ²ΠΎ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΠ΅ΡΡΠ½Π°Π΅ΡΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° Ρ ΠΎΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΡ ΠΠ΅Π½Π°Ρ, 1928. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ Ρ ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΡ, Π° Π½ΠΈΠΆΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ Ρ ΠΠΈΡ Π°ΡΡ. ΠΠΎΠΏΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡ Π°ΡΠ°ΠΎ Π£ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΡ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ Ρ ΠΠ°ΡΠΎΡ ΠΡΡΠΈ, ΠΠ΅Π»Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ, Π° Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ Ρ ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²ΡΡ. ΠΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ Π£ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅, ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Π½Π° Π³ΡΡΠΏΡ Π·Π° ΠΏΠ΅Π΄Π°Π³ΠΎΠ³ΠΈΡΡ, ΠΈ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ 1940. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Ρ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½Ρ, Π°ΡΠΈΡΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π°ΡΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΈ ΡΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎ Π½Π° ΡΠ΅Π±Π΅ ΠΏΠ°ΠΆΡΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅, ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎΠ³ ΠΏΠΈΡΡΡΠΈ Ρ βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈβ, Π³Π΄Π΅ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠΈΠ²ΠΊΠΎ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠΊΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ΠΊ ΡΠ΅ΡΡΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π°ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ β Π‘ΠΌΡΡΠ½ΠΎ ΡΡΠ²ΠΎ Π‘ΠΎΡΠ΅ Π§ΡΠ±ΡΠΈΠ»ΠΎΠ²Π΅ (ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°, 8. 5. 1936). βΠ’Π°Ρ Π΄Π°ΡΡΠΌ ΡΠ°ΠΌ Π·Π°ΠΏΠ°ΠΌΡΠΈΠΎ Π·Π° ΡΠΈΡΠ°Π² ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡβ, ΠΈΡΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ΅. βΠΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ Π΄Π²Π°Π΄Π΅ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρβ¦ ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π°ΠΎ ΡΠ° ΠΎΠ½Π΄Π° Π΄Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ Ρ βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈβ, ΠΌΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎ Π΄Π²ΠΈΡΠ΅, ΡΠ°ΠΊ ΠΈ ΡΡΠΈβ¦ β.[9][10] ΠΡΠΈΠ·Π½Π°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1936. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ βΠΏΠ»Π°ΡΠΈΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ Π³ΡΠ°Π΄Π°β ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ Π±ΡΠΈΠ½ΡΠΎ Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΠΈΡΠΈ.[11] ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠ° ΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎ ΠΠΎΠΏΠΈΡ, ΠΠΈΡΠ° ΠΠ»Π΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈ ΠΡΠΎ Π¨ΠΎΠΏΠΎΠ² Ρ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΠ·Π°Π½ΠΈΠΌΠ° (1944). 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ°Π΄Ρ βΠΠΈΠ»Π°Π½ Π Π°ΠΊΠΈΡβ.[12] Π£ΠΎΡΠΈ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠΌ Π±Π°ΡΠ°ΡΠΎΠ½Ρ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡ. ΠΠΎΠ·Π²Π°Π»ΠΈ ΡΡ Π³Π° Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΡΠ»Π°Π½ ΠΡΠ°ΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π°.[13] Π£ Π±ΠΎΡΠ±Π°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΡΠΌΠ΅ΡΠΎΠΌ ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π±ΡΠ°ΡΠ° Π Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΡΡ Π‘ΠΌΠΈΡΠΊΡ, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°Π»Π° 21 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ.[13] Π£ Π΄Π°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΠΏΡΠΈΠ»ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° ΠΎΠ½ ΡΠ΅, ΡΠ° Π³ΡΡΠΏΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°, ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΡΠΆΠΈ ΠΎΡΠΏΠΎΡ Π½Π΅ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΠΊΠΎΡΠΈΡ ΠΡΠ°Π΄Π°. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ Ρ ΡΠ²ΠΎΡ ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈ ΠΊΡΠ°Ρ, Π° ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ°, ΡΡΡΠΏΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π»Π΅ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π°ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΎΡΠ±Π΅. Π‘Π²Π΅ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°ΡΠ° Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈ Π΄ΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΈΠΊ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ Ρ Π½Π΅ΡΠ°Π·Π΄Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΊΡΠΌΠΎΠΌ, ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π‘ΠΊΠ΅Π½Π΄Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΡΠ»Π΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ.[ΡΡΠ°ΠΆΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈ 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΠ·Π°Π½Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°.[14] Π£ ΠΌΠ°ΡΡΡ 1941. ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π±Π΅Π³ΡΠ½ΡΠΈ.[15] ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ΡΠ°Ρ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π°, ΡΠ°ΡΠ½ΠΈ Π΄ΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΈΠΊ Π»ΠΈΡΡΠ° ΠΠΎΡΠ±Π° ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ΅Ρ.[10] Π’Π°Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΡΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π°, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΡΠΈ ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ°ΠΌΠ° ΠΎ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠΈ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ°ΡΠ°, ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° Π΄Π΅ΡΡΠ΅Π³ Π»ΠΈΡΡΠ° ΠΠΈΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±Π°Π²ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΡ.[16] ΠΠΈΠ²ΠΎΡ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ ΠΠ°ΡΡΠΈΠ·Π°Π½ΡΠΊΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ 1941.[14] ΠΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΠ°ΡΠ° Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎ 1949. ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ°, ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ ΠΈ Π΄Π΅ΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡ ΠΠΈΠΎΠ½ΠΈΡ.[10] 16. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1965. ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Π° 7. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1968. ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠ½ΠΎΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΎ ΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²ΠΎ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΠΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠΎΡΠ½Π΅ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ (ΠΠΠ£ΠΠΈΠ₯).[17] ΠΠ΅Π»Π° ΡΡ ΠΌΡ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° Π½Π° ΡΡΡΠΊΠΈ, Π΅Π½Π³Π»Π΅ΡΠΊΠΈ, ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΈ, Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈ, ΡΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ, ΠΏΠΎΡΡΠΊΠΈ, ΡΠ΅ΡΠΊΠΈ, Π±ΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΈ, ΡΡΠΌΡΠ½ΡΠΊΠΈ, ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°ΡΠΊΠΈ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ. Π‘Π²ΠΎΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Ρ ΡΠ°ΠΏΡΡΠ½ΠΈΡΡ ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½ΠΊΡ Π¦ΠΈΡΡ ΠΠ»ΠΈΡ, ΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠ°ΡΡΠ°, ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1945. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π²Π΅Π½ΡΠ°Π»ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΡ Π΄Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈ ΡΡ Ρ Π·Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΏΡΡΠ° βΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΊΠ΅β.[13] Π£ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΡ, ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈ, ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΡ βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠΈΡΠΈβ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π³Π° ΡΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ³Π°ΡΠ°Π»Π° ΠΈ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠΈΠ»Π° ΠΈΠ· ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π°. Π’ΠΈΡΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΊΠΎΠ½Π³ΡΠ΅ΡΡ ΠΠ€Π-Π° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ Π±Π΅ΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ Π·Π° ΡΠ΅Π³Π°: βΠΠ½ Π»Π°ΠΆΠ΅, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π΅ΠΎ Π½Π΅ΠΈΡΡΠΈΠ½Ρ.β Π Π½Π° ΡΠΎ ΡΠ΅ Π’ΠΈΡΡ Π±Π΅Π· ΠΏΠ°ΡΠ΄ΠΎΠ½Π° ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠ»Π° ΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Π‘ΡΠΎΡΠ°: βΠΠΎΡ ΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎ Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄ Π½Π΅ Π»Π°ΠΆΠ΅.β[13] β βΠ ΡΠ° ΡΡΠ° ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ²ΠΈΡ ΡΠΈΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΈ, Π½Π° Π²ΡΠ°ΡΠ° ΡΡΠ°Π½Π° Π·Π°Π»Π΅ΠΏΠΈΠΌ ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΈΠ· Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π° Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅ Π’ΠΈΡΠΎΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π° ΠΌΠ΅ ΠΈΠΏΠ°ΠΊ Π½Π΅ΡΠ΅ ΡΡ Π°ΠΏΡΠΈΡΠΈ. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅ Π±ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ, Π°ΠΊΠΎ Π΄ΠΎΡΡ Π΄Π° ΠΌΠ΅ Π²ΠΎΠ΄Π΅ Ρ Π±Π°ΡΠ±ΠΎΠΊ, ΠΊΠ°Π΄Π° ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ΠΊΡΡ Π½Π° Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, Π½Π΅ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΠΈ Ρ ΡΠ°Π±ΡΠΎΡΡΠΈ Π΄Π° Π·Π°Π·Π²ΠΎΠ½Π΅β, ΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠΏΠΈΡ.[18] β ΠΠΎΠ·Π½ΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ ΠΈ ΡΠΌΡΡ Π¦Π΅Π»ΠΈ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈ Π²Π΅ΠΊ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° ΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎ ΠΠΎΠΏΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΏΠΎ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ Π΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΠΌΠ°. ΠΠΈΡΠ°Ρ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ±ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ 26. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1984. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π±Π°ΡΠΈΠ²ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° Π‘Π°Π²ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΌΠΎΡΡΠ° Π½Π° ΠΊΠ΅Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅ΠΊΠ΅.[19] ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ Π‘ΡΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΠΡΠ°Π½ΠΊΠ° ΠΠΎΠΏΠΈΡΠ°; ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈΡΠ°. ΠΠ°ΡΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 1951. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ, ΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎ ΠΠΎΠΏΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠΈΠ²ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΠΏΠΈΡΠ°, ΡΠ΅Ρ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅, Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΏΡΠΎΠ΄Π°Π²Π°Π»Π΅ Ρ ΠΌΠΈΠ»ΠΈΠΎΠ½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠΈΡΠ°ΠΆΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ Ρ ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²Ρ.[20] ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠ²Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π‘ΠΌΡΡΠ½ΠΎ ΡΡΠ²ΠΎ Π‘ΠΎΡΠ΅ Π§ΡΠ±ΡΠΈΠ»ΠΎΠ²Π΅ (βΠΠΎΡΠΌΡΡΠ½ΠΈ ΠΎΠ³ΡΡΠ°Ρ Π‘ΠΎΡΠ΅ Π§ΡΠ±ΡΠΈΠ»ΠΎΠ²Π΅β), ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½Π° 1936. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π½Π΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π»ΠΈΡΡΡ ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. Π£ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΠΈΠΊΠ° ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ ΠΏΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΡΡΡΠΎΠ³ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΠΎΠΏΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡΡ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎΠΊ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΈΡ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ° Ρ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ°. ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π΅ΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠ³ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΈ ΠΏΠΎ Π΄Π²Π΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅, Π°ΠΊΠΎ Π±ΡΠ΄Ρ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ΅. ΠΡΠ΅ 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΈΠ·Π±ΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ, ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° 125 ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠ²Ρ ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΡ ΡΠ° ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠΌ, ΠΠΎΠΏΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ βΠ²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌβ ΠΈ βΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠ·Π±ΠΈΡΠ½Π΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π°ΡΠΈΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅β. ΠΡΠ²Ρ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΠΎΠΏΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ 1938. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π»ΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°. ΠΡΠ²Π΅ Π΄Π²Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ΅, ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΠΎΠ΄ ΠΡΠΌΠ΅ΡΠΎΠΌ ΠΈ ΠΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π±ΡΠ΅Π³ΡΠ½ΡΠΈ, ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ Π΄ΠΎΠΌΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ, ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ.[21] ΠΠ²Π΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·Π°Π»Π΅ ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΈ Π΄Π°Ρ, Π° ΡΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΠ»Π΅ ΡΡ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅, ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΠ»Π°Π½ΠΈΠ½ΡΠΈ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1939. Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ°Π³ΡΠ°Π΄Ρ βΠΠΈΠ»Π°Π½ Π Π°ΠΊΠΈΡβ, ΡΠ° Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ 1.000 Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ°, Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠΈΠΎ βΠΠΈΠΎ ΡΠ°ΠΌ Π±ΠΎΠ³Π°ΡΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠ°ΡΠ°β. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° ΠΠΈΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΎΠ΄ 1944. Π΄ΠΎ 1949. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΡΠ΅Π΄Π°ΠΊΡΠΈΡΠ΅ Π‘Π°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ°. Π Π΅Π³ΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈ Π·Π½Π°ΠΊ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°, Π»ΠΎΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ΅ΠΌΠ°ΠΌΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΊΡΠ°ΡΠ°, ΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ°ΡΠ½Π° ΠΏΡΠΎΠ·Π° Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΠΆΠ½ΠΎ Π»ΠΈΡΡΠΊΠ° (Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ΅ Π ΠΎΡΠ° Π½Π° Π±Π°ΡΠΎΠ½Π΅ΡΠΈΠΌΠ°, 1946), Π‘Π²Π΅ΡΠΈ ΠΌΠ°Π³Π°ΡΠ°Ρ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅, Π‘ΡΡΠΎΠ²Π° ΡΠΊΠΎΠ»Π°, 1948. Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ°ΡΠ° Π»ΠΈΡΡΠΊΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΈΠ΄Π΅ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ Π°Π½Π³Π°ΠΆΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠΌ. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΡ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°Π½Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ βΠΏΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ°ΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ°β. ΠΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΠ³ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΡΡΠ°Π»Π΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΡΠ±Π°Π² ΠΈ ΡΠΌΡΡ. ΠΠΎΠΏΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΎΠ±ΠΎΠ³Π°ΡΠΈΠΎ Ρ ΡΠΌΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈ ΠΊΠΎΠΌΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ°, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΡΠΎΠ»ΠΎΠΌ ΠΈ ΠΠ»ΡΠ²ΠΈ Π±Π°ΡΡΡ Π΄Π°ΠΎ ΡΠΈΡΠΎΠΊΡ ΠΏΡΠΎΠ·Ρ ΡΡΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΈΡ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° Ρ ΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ ΠΡΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈ. ΠΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠ° Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡΡ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°ΡΠΈ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π΅ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΡΡΡΠ°ΡΠ°. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈ ΠΠ΅ ΡΡΠ³ΡΡ, Π±ΡΠΎΠ½Π·Π°Π½Π° ΡΡΡΠ°ΠΆΠΎ ΠΈ ΠΡΠΌΠ° ΠΎΡΠ°Π½Π·ΠΈΠ²Π° Π±Π°Π²Π΅ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΠΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΏΠΎΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½Ρ ΠΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ. ΠΠ±ΠΈΡΠΊΡ ΠΠ°ΡΡΠ° ΡΡΠ΅Π·ΠΎΠ²Π΅ Π±ΠΎΡΠ΅ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠΈΡΠΌΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠΎΠΏΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠΊΠΎΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΡ ΠΠΈΡΠΈ ΠΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅Π²ΠΈΡΡ (1916β42). Π£ ΡΠ΅ΠΌΡ, ΠΠΎΠΏΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΏΠ°Ρ ΠΎΠ΄ ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΈ ΠΌΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ°Π½ΠΈΠΊΠ° Π°ΠΏΠΎΠΊΠ°Π»ΠΈΠΏΡΠ΅. ΠΠ½ ΡΠ²Π΅Ρ ΡΠ°Π³Π»Π΅Π΄Π°Π²Π° ΠΈΠ· ΠΏΠ΅ΡΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π΅ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΈΡ βΠ±ΡΠ΄Π°Π»Π°β, Π°Π»ΠΈ ΡΠΏΡΠΊΠΎΡ Π΄ΠΎΠ½ΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠΎΠ²ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΆΠ°ΡΡ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠΎΡΡ, ΠΏΡΠΎΠ±ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°Ρ ΡΡΠ³Π΅, ΡΡΡΠ΅ΠΏΡΠ΅, ΡΠ°Π·ΠΎΡΠ°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π°Π½ΡΠΈΡΡΠΎΠΏΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΡΠΈΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ°. Π£ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΊΡ, ΠΠ°Π½ΠΈ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ΅Π·Π° (ΠΏΡΠ΅Π².ββΠΠ°Π½ΠΈ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ΅Π·Π°β), ΡΠ²Π΅ ΡΠΎ Π΅Π²ΠΎΠ»ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΊΠΎΠ»Π°ΠΏΡ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡ ΠΈΠ΄Π΅Π°Π»Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΊΡΠΏΠΎ ΠΏΠ»Π°ΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΈΠ»ΡΠ·ΠΈΡΠ°. ΠΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΡ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ·Ρ. ΠΠ°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΡΡ ΠΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΠ·Π°Π½ΠΊΠ΅, ΠΠ°ΡΠΌΠ΅ΡΠ°Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠΊΠ°, Π£ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ Π»Π΅ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ²Π° ΠΈ ΠΌΠ΅Π΄Π²Π΅Π΄Π°, ΠΡΠ°ΡΠΎΠ»ΠΎΠΌΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅, ΠΠ΅ΠΆΠ΅Π²Π° ΠΊΡΡΠΈΡΠ°, ΠΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°ΡΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Π’ΠΎΡΠ΅, ΠΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ°Π½ΠΎ Π»Π΅ΡΠ΅, ΠΈΡΠ΄. ΠΠ°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΡΠΈ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΡΠ°Π½ΠΊΡ ΠΠΎΠΏΠΈΡΡ Ρ Π±Π°ΡΠ°Π»ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΌΡΠ·Π΅ΡΡ. Π‘ΠΌΠ°ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΌ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ Π΄Π΅ΡΡΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° ΡΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΡ Π½Π° ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΠ΅, ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ, ΠΠ°Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠΠΠΠ-Π° ΠΈ ΠΠ΅Π³ΠΎΡΠ΅Π²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ (ΠΎΠ±Π΅ 1972). ΠΠΎΡΠΈΠ»Π°Ρ ΡΠ΅ ΠΠ°ΡΡΠΈΠ·Π°Π½ΡΠΊΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ 1941. ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΈΡ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ°, ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ β ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ Π·Π°ΡΡΠ°Π²Π΅ ΡΠ° Π»Π΅Π½ΡΠΎΠΌ, ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π·Π°ΡΠ»ΡΠ³Π° Π·Π° Π½Π°ΡΠΎΠ΄ ΡΠ° Π·Π»Π°ΡΠ½ΠΎΠΌ Π·Π²Π΅Π·Π΄ΠΎΠΌ, ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ²Π° ΡΠ° Π·Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΌ Π²Π΅Π½ΡΠ΅ΠΌ, ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΡΠ° ΡΡΠ΅Π±ΡΠ½ΠΈΠΌ Π²Π΅Π½ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π·Π°ΡΠ»ΡΠ³Π° Π·Π° Π½Π°ΡΠΎΠ΄ ΡΠ° ΡΡΠ΅Π±ΡΠ½ΠΈΠΌ Π·ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°. Π‘Π²ΠΎΡ ΡΡΠ°Π½ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Π£Π»ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° 23, Ρ ΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΠΎΠ΄ 1972. Π΄ΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ, ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π‘ΠΠΠ£.[22] ΠΡΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΡΠ΅ 2015. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠ°ΠΎ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌ βΠΠ°Π»Π° ΠΌΠΎΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΡΡΠΏΠ΅β ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ ΠΡΠ°Π½ΠΊΡ ΠΠΎΠΏΠΈΡΡ.[23] Π‘Π²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π²Π° ΡΠΈΠΌΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΡΠΌ ΠΎ ΠΡΠ°Π½ΠΊΡ ΠΠΎΠΏΠΈΡΡ, 2019. ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Ρ ΠΠ΅ΡΡ.[24] ΠΠ΅Π»Π° ΠΠ±ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΠΎΠ΄ ΠΡΠΌΠ΅ΡΠΎΠΌ (1938), ΠΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π±ΡΠ΅Π³ΡΠ½ΡΠΈ (1939),[25] ΠΠ»Π°Π½ΠΈΠ½ΡΠΈ (1940), Π ΠΎΡΠ° Π½Π° Π±Π°ΡΠΎΠ½Π΅ΡΠΈΠΌΠ° (1946), Π‘Π²Π΅ΡΠΈ ΠΌΠ°Π³Π°ΡΠ°Ρ (1946), Π‘ΡΡΠΎΠ²Π° ΡΠΊΠΎΠ»Π° (1948), ΠΡΠ΄ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΏΠΎΠΌ (1949), ΠΠ΄Π°Π±ΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1950), ΠΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½Π΅ Ρ ΡΠΌΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ (1952), ΠΡΠ±Π°Π² ΠΈ ΡΠΌΡΡ (1953), ΠΡΠ°Π³ΠΈ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈ (1953), ΠΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°ΡΠΈ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π΅ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΡΡΡΠ°ΡΠ° (1955), ΠΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΏΡΠ°ΡΠΈ Π·ΠΌΠ°ΡΠ° (1956), ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΠΌΠ΅Π΄ (1959), ΠΠ°ΡΡΠ° ΡΡΠ΅Π·ΠΎΠ²Π΅ Π±ΠΎΡΠ΅ (1970), ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΌΠΎΠ½Π°Ρ (1975), Π‘ΠΊΠΈΡΠΈ ΡΡΡΠ΅ Π·Π΅ΡΠ° (1977); Π ΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈ ΠΡΠΎΠ»ΠΎΠΌ (1952), ΠΠ»ΡΠ²ΠΈ Π±Π°ΡΡΡ (1957), ΠΠ΅ ΡΡΠ³ΡΡ Π±ΡΠΎΠ½Π·Π°Π½Π° ΡΡΡΠ°ΠΆΠΎ (1958) ΠΡΠΌΠ° ΠΎΡΠ°Π½Π·ΠΈΠ²Π° (1964), ΠΠ΅Π»ΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΠΠΈΡ Π°ΡΡ (1975); ΠΠ±ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΠ³ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ (1944), ΠΡΠ΅ΡΠΌΠ΅ (1945), Π Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ (1947); ΠΠΎΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΠΡΠ±Π°Π»Π°, ΠΠ΄ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΠ΅Π΄Π°; ΠΠ΅Π»Π° Π·Π° Π΄Π΅ΡΡ Π£ ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ΡΡ ΠΌΠ΅Π΄Π²ΡΠ΅Π΄Π° ΠΈ Π»Π΅ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ²Π° (1940), ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΠ·Π°Π½ΠΊΠ΅ (1944), ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΏΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠΊΠ΅ (1945), ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΠΎΡΠ½Π° Π»ΠΈΡΠ° ΠΏΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ° (1945), ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΡΡΠΆΠΈΠ½Π° ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ° (1945), ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠΊΠ° ΠΎ ΡΠ΅ΡΡΡΠΈ ΠΠΎΠ²ΠΈΡΠΊΠΈ (1946), ΠΏΡΠΎΠ·Π° ΠΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°ΡΠΈ ΠΊΡΠΌΠ° Π’ΠΎΡΠ±Π΅ (1946), ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠΎΠ»ΠΎΠΌΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ (1947), ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠΌΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ° (1947), ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Π‘ΡΠ½ΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ° (1948), ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Π ΡΠ΄Π°Ρ ΠΈ ΠΌΡΠ΅ΡΠ΅Ρ (1948), ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΠ΅ΠΆΠ΅Π²Π° ΠΊΡΡΠΈΡΠ° (1949), ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ° ΠΡΠΈΡΠ΅ ΠΈΡΠΏΠΎΠ΄ Π·ΠΌΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠ»Π° (1950), ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° (1952), ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°ΡΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Π’ΠΎΡΠ΅ (1954), ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ Π Π°ΡΠΏΡΠ΅Π²Π°Π½ΠΈ ΡΠ²ΡΡΠ°ΠΊ (1955), ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΠ°Π»Π°Ρ ΠΠ°ΠΎ, ΡΠ°ΡΠΎΠ±Π½Π° ΡΡΠΌΠ° (1957), ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ°Π½ΠΎ Π»Π΅ΡΠ΅ (1957), ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠΎΡΠΎΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π΄ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ (1957), ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΡΠΈΠ·Π°Π½ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠΆΠ½Π΅ Π±Π°ΡΠΊΠ΅ (1958), ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅, (1958), ΠΏΡΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΡΠΈΡ Ρ ΠΡΠ΅Π΄Π° Π’ΡΠΈΡΠΈΠ½ ΠΌΠ»ΠΈΠ½ (1960), Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΡΠΈΡΠ΅ Π·Π°Π½Π΅ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π΄ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° (1960), ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π³Π°ΡΠ΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ (1960), ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π ΠΈΠ±Π°Ρ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠ°ΠΊ (1960), ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Π‘Π»Π°Π²Π½ΠΎ Π²ΠΎΡΠ΅Π²Π°ΡΠ΅ (1961), ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΡΠ΅ΡΠ΅Ρ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π±Π°ΠΊΠ° (1962), ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Π§Π°ΡΠΎΠ±Π½Π° ΡΡΠΌΠ° (1962), ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΠΠ»Π°ΡΠ½ΠΎΡ Π΄ΠΎΠ»ΠΈΠ½ΠΈ (1963), ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΡΠ°Π²Π° ΡΠ° Π΄ΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠΌ Π½ΠΎΠ³ΠΎΠΌ (1963), ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠΈΡΠ΅ Π·Π° Π½Π°ΡΠΌΠ»Π°ΡΠ΅ (1963), ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ Π¨Π°ΡΠΎΠ² Ρ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ Π±Π°ΡΠΊΠΈ (1964), ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π»Π° ΠΌΠΎΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΡΡΠΏΠ΅ (1971), ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΠ»Π°Π²Π° Ρ ΠΊΠ»Π°Π½ΡΡ, Π½ΠΎΠ³Π΅ Π½Π° Π²ΡΠ°Π½ΡΡ (1971), ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠΈΡΠ°Π½ Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ°Π²Π°Π½Π΅ (1975), ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ Π‘Π°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Ρ 12 ΠΊΡΠΈΠ³Π° 1960, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Ρ 14 ΠΊΡΠΈΠ³Π° 1978. ΠΠΊΡΠ°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΡΠΈΠ»ΠΌΡ ΠΈ Π’Π ΠΠ³ΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²ΠΈ ΠΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΎΠ²Π°Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄ (1947), Π΄ΡΠ³ΠΎΠΌΠ΅ΡΡΠ°ΠΆΠ½ΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌ, ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π½ΠΈ ΡΡΠ΅Π½Π°ΡΠΈΠΎ, ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠ° ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ°Π΄ΡΠ°Π½ ΡΠΈΠ»ΠΌ, ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π± ΠΠ°ΡΠΎΡ ΠΠ°ΡΠΊ (1951), Π΄ΡΠ³ΠΎΠΌΠ΅ΡΡΠ°ΠΆΠ½ΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌ, ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π½ΠΈ ΡΡΠ΅Π½Π°ΡΠΈΠΎ, ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠ° ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠΎΡΠ½Π° ΡΠΈΠ»ΠΌ, Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΎ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π΅ΡΠΈΠ½Π° ΠΡΡΡΠ°Ρ (1964), Π΄ΡΠ³ΠΎΠΌΠ΅ΡΡΠ°ΠΆΠ½ΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌ, Π΅ΠΊΡΠ°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°, ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠ° ΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎ ΠΠ°ΡΠ΅Ρ, ΠΠ°Π΄ΡΠ°Π½ ΡΠΈΠ»ΠΌ, ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π± ΠΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ°Π½ΠΎ Π»Π΅ΡΠ΅ (1966), Π΄ΡΠ³ΠΎΠΌΠ΅ΡΡΠ°ΠΆΠ½ΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌ, Π΅ΠΊΡΠ°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°, ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠ° Π‘ΠΎΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ²Π°Π»Π° ΡΠΈΠ»ΠΌ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π₯Π°ΡΠ΄ΡΡΠΊΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° (1977), Π΄ΡΠ³ΠΎΠΌΠ΅ΡΡΠ°ΠΆΠ½ΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌ, Π΅ΠΊΡΠ°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° Π·Π±ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ Π’Π°Π΄Π΅Ρ, ΠΠ°Π΄ΡΠ°Π½ ΡΠΈΠ»ΠΌ, ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π± ΠΠ»ΡΠ²ΠΈ Π±Π°ΡΡΡ (1990), Π΄ΡΠ³ΠΎΠΌΠ΅ΡΡΠ°ΠΆΠ½ΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌ, ΠΏΠΎ ΠΌΠΎΡΠΈΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΈΡΡΠΎΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°, ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠ° ΠΠ°Ρ ΡΡΠ΄ΠΈΠ½ ΠΠ°ΡΠΎ Π§Π΅Π½Π³ΠΈΡ, ΠΠ Π€ΠΎΡΡΠΌ, Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΎ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ ΡΠΈΠ»ΠΌ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΠΠ°Π΄ΡΠ°Π½ ΡΠΈΠ»ΠΌ, ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π± ΠΠΈΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠΎΡ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΡΠ°Π½ΠΊΠ° ΠΠΎΠΏΠΈΡΠ° ΠΠΈΡΠ°ΠΏΠ°Π·ΠΎΠ½ β ΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎ ΠΠΎΠΏΠΈΡ ΠΠ¨ βΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎ ΠΠΎΠΏΠΈΡβ (ΠΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΎΡ) ΠΠ¨ βΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎ ΠΠΎΠΏΠΈΡβ ΠΠ°ΡΠ° ΠΡΠΊΠ° ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ° βΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎ ΠΠΎΠΏΠΈΡβ (ΠΡΠ°Π½ΠΈΡ) ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π° Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ° βΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎ ΠΠΎΠΏΠΈΡβ Ρ ΠΡΠΎΠ΄Ρ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π° Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ° βΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎ ΠΠΎΠΏΠΈΡβ Ρ Π§Π°ΡΠ½ΠΈΡΡ ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ° βΠΠ°Π·Π° ΠΠΎΡΡΠΈΡβ Π§ΡΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° β Π’ΡΠΈΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ Π·Π° Π΄Π΅ΡΡ βΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎ ΠΠΎΠΏΠΈΡβ
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Coskici malo iskrzani, sve ostalo uredno! Volter Elajas Dizni (engl. Walter Elias Disney; Δikago, 5. decembar 1901 β Berbank, 15. decembar 1966) bio je ameriΔki filmski producent, reΕΎiser, scenarista i animator. Jedan je od najpoznatijih producenata pokretnih slika u svetu, bio je crtaΔ strip svezaka i novinskih stripova. Stvorio je zabavni park Diznilend, a zajedno sa svojim bratom Rojem Diznijem je osnovao Produkciju Volta Diznija (Walt Disney Productions), danas poznatu kao Kompanija βVolt Dizniβ (The Walt Disney Company). RoΔen je 5. decembra 1901. godine u Δikagu na aveniji Trip, kao Δetvrto dete Elajasa Diznija i Flore Kol. Imao je trojicu starije braΔe Herberta, Rejmonda i Roja Olivera, i mlaΔu sestru, Rut Floru. Otac se bavio stoΔarstvom i voΔarstvom, poreklom je iz Misurija iz irsko-kanadske porodice, dok su majΔini preci bili doseljenici iz NemaΔke. Volt je dobio ime po porodiΔnom sveΕ‘teniku Voltu Paru.[1][2] Otac je kupio imanje u blizini mesta Marselin (Misuri), gde se cela porodica preselila 1906. godine, kada mu je bilo 5 godina. U blizini se nalazilo i imanje strica Roberta, od nekoliko stotina hektara. Nekoliko meseci kasnije, dva najstarija brata Herbert i Rejmond su se vratili u Δikago, dok je treΔi brat Roj ostao da radi na imanju. Tako je Volter Δesto morao da se igra sam, a njegovo druΕ‘tvo su Δinile domaΔe ΕΎivotinje.[3] Sklonost prema crtanju pokazivao je vrlo rano, a njegov prvi uΔitelj bio je komΕ‘ija i porodiΔni prijatelj dr Ε ervurd. VeΔ sa sedam godina naplaΔivao je crteΕΎe, koje je pravio po komΕ‘iluku.[3] U leto 1910 porodica se preselila u Kanzas, a zatim 1917. su se ponovo vratili u Δikago gde je pohaΔao srednju Ε‘kolu. Mladost Istovremeno sa srednjom Ε‘kolom koju je upisao u Δikagu, noΔu je pohaΔao je Akademiju lepih umetnosti (engl. Chicago Art Institute) i poΔeo da crta stripove za Ε‘kolske novine, sa crteΕΎima uglavnom rodoljubive tematike. Njegov uΔitelj je bio tada poznati novinski crtaΔ stripova i karikaturista Liroj Goset. Sa 16 godina, pred kraj Prvog svetskog rata, ispisao se iz Ε‘kole i odluΔio da se prijavi za vojsku, ali kako je bio maloletan, nisu ga primili, pa se prikljuΔio ameriΔkom ogranku Crvenog krsta u Francuskoj, gde je bio vozaΔ hitne pomoΔi, nije uΔestvovao u borbama.[1][3] Osnivanje studija 3:23 Newman Laugh-O-Gram (1921) Po povratku u SAD, uz pomoΔ brata Roja Olivera, zaposlio se kao ilustrator u Kanzas Sitiju, gde je upoznao Juba Iverksa (engl. Ub Iwerks), sa kojim se sprijateljio i osnovao prvo preduzeΔe[1] Ajverks i Dizni, komercijalni umetnici[2], za crtanje reklama[3]. Ubrzo su ga pozvali iz kanzaΕ‘ke filmske kompanije da radi za njih, Ε‘to je prihvatio, uz uslov da sa sobom dovede i svoju firmu. Zatim je osnovao joΕ‘ jedno filmsko preduzeΔe, koje je poΔelo da pravi crtane filmove, Δija je glavna junakinja bila βAlisa u zemlji Δudaβ. MeΔutim, ovo preduzeΔe je propalo, posle Δega se 1923. godine preselio u Los AnΔeles, gde je uz pomoΔ strica Roberta i brata Roja osnovao filmski studio, koji najpre nosio ime Studio braΔe Dizni (engl. Disney Brothers Studio).[2] Sa dvadeset Δetiri godine Volt Dizni je stvorio svoj prvi originalan crtani lik: zeca Osvalda, ali mu ga je βUniverzal studioβ oteo.[4] Ceo posao su zapoΔeli u garaΕΎi sa kamerom koju su kupili od pozajmljenih para, a vremenom su poΔele da stiΕΎu ponude, pa su zaposlili i nekoliko ljudi, a zatim su osnovali veΔi Volt Dizni studio (engl. βWalt Disney Studioβ).[2][3] Posao oko distribucije crtanih filmova od 1930. godine preuzelo je preduzeΔe βKolumbija pikΔersβ.[5] Sa svojim preduzeΔem, Dizni je nekoliko puta bio na ivici propasti, ali bi posle svake krize ono postajalo sve moΔnije i veΔe.[2] Studio je i dalje jedna od najuspeΕ‘nijih kompanija u SAD i na svetu. Porodica Bio je vredan i porodiΔan Δovek. Sa dvadeset Δetiri godine se oΕΎenio s Lilijan Baunds, jednom od zaposlenih u odeljenju za bojenje u njegovom studiju. Oni su posle viΕ‘e godina braka dobili kΔerku Dajanu Mari (1933β2013), a potom su usvojili i Ε eron Me[2] (1936β1993). Dajana se kasnije udala za Rona Milera, bivΕ‘eg predsednika oΔeve firme i oni su zajedno imali sedmoro dece. Ε aron je imala troje dece i umrla je 1993. godine.[3] DugometraΕΎni filmovi βSneΕΎana i sedam patuljakaβ je bio prvi dugometraΕΎni animirani mjuzikl u produkciji Volta Diznija. Do tada su u Diznijevoj produkciji realizovani samo kratki animirani filmovi i serije. To je istovremno i prvi dugometraΕΎni animirani film u istoriji filmske produkcije u Americi proizveden u punom koloru, kao i deseti najkomercijalniji film 20. veka. Rad na filmu je zapoΔeo poΔetkom 1934. NajveΔi deo filma reΕΎirao je Dejvid Hend, dok je grupa drugih reΕΎisera samo pojedinaΔne sekvence. Volt Dizni se od samog poΔetka suoΔio sa problemima, poΕ‘to su njegov brat i poslovni partner Roj kao i supruga Lilijan pokuΕ‘avali da ga odvrate od te ideje, dok se on nadao da Δe na ovaj naΔin proΕ‘iriti ugled studija i poveΔati prihode, u Δemu je na kraju i uspeo. MeΔutim, da bi obezbijedio novac morao je svoju kuΔu da stavi pod hipoteku. Film je premijerno je prikazan 21. decembra 1937. u Holivudu (Los AnΔelesu), a na redovnom bioskopskom repertoaru u Americi naΕ‘ao se u februara 1938. godine.[6] S obizorom da je pravljen za vreme Velike depresije, troΕ‘kovi za njegovu produkciju, koji su od planiranih 250 hiljada dostigli sumu od 1,5 miliona dolara, predstavljali su ogroman iznos.[3] Godine 1989. film je postavljen u Nacionalni filmski registar SAD i ocenjen je kao delo od kulturnog istorijskog i estetskog znaΔaja.[6] Tokom narednih pet godina, dovrΕ‘eno je joΕ‘ nekoliko animiraniih filmova pravljenim po klasiΔnim bajkama, kao Ε‘to su: Pinokio, Fantazije (1940), Dambo (1941) i Bambi (1942).[3] Drugi svetski rat Film Fantazija, koji je zavrΕ‘en 1940. godine je doΕΎiveo krah na bioskopskim blagajnama. Prema nekim autorima, ovaj neuspeh se moΕΎe dugovati Δinjenici da je tih godina veliki deo trΕΎiΕ‘ta bio zahvaΔen ratom, a sa druge strane, film je baziran na oziljnim temama klasiΔne muzike, Ε‘to nije prihvaΔeno u Ε‘irokim slojevima publike. Osim toga, krajem 1940. godine organizovan je i veliki Ε‘trajk radnika, za koje je Dizni optuΕΎivao komuniste. Tako da se firma, sa novoizgraΔenim studijima naΕ‘la se u oteΕΎanoj finansijskoj situaciji. Iz tog razloga bila joj je potrebna pomoΔ drΕΎave.[7][8] Diznija je drΕΎava najpre bio angaΕΎovala u poboljΕ‘avanju imidΕΎa SAD i uspotavljanja boljih odnosa sa zemljama JuΕΎne Amerike. PoΔetkom 1941. godine organizovana je desetonedeljna turneja po Brazilu, Argentini, Peruu i Δileu, u kojoj su uΔestvovali Dizni, njegova ΕΎena i joΕ‘ 16 njegovih vrhunskih umetnika, reΕΎisera, crtaΔa i kompozitora. Kao rezultat ove turneje, sledeΔe godine nastao je 43-minutni dugometraΕΎni film pod nazivom Saludos Amigos, podeljen u Δetiri epizode, za svaku zemlju po jedna. Na taj naΔin, stanovnici ovih juΕΎnoameriΔkih drΕΎava imali su moguΔnost da vide Diznijeve junake u svojoj sredini, dok je graΔanima SAD pruΕΎena moguΔnost da upoznaju svet pun bogate kulture, tradicije, flore i faune, koji je za veΔinu do tada bio nedovoljno poznat.[8] U Drugom svetskom ratu AmeriΔki Kongres je odobrio Diznijevom preduzeΔu kredit od 250 miliona dolara za izradu propagandnih plakata, oznake jedinica, crtane filmove sa patriotski porukama i podrΕ‘ku ameriΔkim [9] ili savezniΔkim vojnicima u ratu.[10] JoΕ‘ pre nego Ε‘to su SAD uΕ‘le u rat, za obuku mehaniΔara u fabrici vojnih aviona napravljen je film Δetiri metode zakivanja (engl. Four Methods of Flush Riveting), koji se i danas uzima kao model obrazovnog animiranog filma. Za kanadsku vladu je uradio dva niskobudΕΎetna filma za promociju prodaje ratnih obveznica. Od napada na Perl Harbor 7. decembra 1941. godine, najveΔi deo produkcije Diznijevog studija, radio je iskljuΔivo za ameriΔku vladu. No, proizvodi sa likom Volta Diznija i njegovih junaka mogli su se naΔi na obe strane fronta, pa je tako Mikijev lik stajao i na nekoliko nemaΔkih podmornica, koje su operisale na Atlantiku.[11] Poznato je da su Hitler i Gebels bili veliki fanovi Diznijevih filmova koje su Δesto gledali u privatnosti svojih odaja, dok je zvaniΔno ova produkcija bila zabranjena za prikazivanje u bioskopima.[12] Diznijev studio nije jedini studio angaΕΎovan u ratu, neki filmovi su raΔeni u zajednikoj produkciji, zbog Δega nije poznat taΔan broj filmova koje je ovaj studio proizveo u cilju ratne propagande. U cilju promovisanja vojske, i vojniΔkog ΕΎivota napravljen je niz filmova o Pajinom vojniΔkom ΕΎivotu, kao Ε‘to su: βPaja je regrutovanβ, βNebeski vojnikβ, βOdbrana zemljeβ, βPatak komandosβ i drugi.[13] Pluton je takoΔe bio glavni junak u dva filma ove namene. U jednom βArmijska maskotaβ, Pluton je prikazan kao dobro hranjena i paΕΎena maskota u vojnom logoru, a u drugom βVojnik Plutonβ marΕ‘ira i bori se da saΔuva top od veverica Δipa i Dejla, koji pokuΕ‘avaju da ga upotrebe za razbijanje oraha. Ε ilja je imao glavne uloge u filmovima: βSredstva za pobeduβ, u kome se bori sa nestaΕ‘icom goriva i guma u Americi usled rata, te pokuΕ‘ava da naΔe alternativni naΔin prevoza, a u drugom u βKako se postaje mornarβ prikazana je istorija ameriΔke ratne mornarice.[14] U vreme produkcije filma βMaza i Lunjaβ, 15. juna 1955. godine otvoren je Dizniled.[3] Karakter Potpisana fotografija Volta Diznija tokom Ε‘etnje po Berlinu, deo kolekcije u Adligatu Mada su pod njegovim rukovodstvom nastali nezaboravni crtani filmovi namenjeni deci, Dizni je, prema nekim autorima ostao zapamΔen kao rasista, antisemita i pobornik nejednakosti meΔu polovima. Tako na primer, njegovi crtaΔi su mogli da budu iskljuΔivo muΕ‘karci, dok je ΕΎene zapoΕ‘ljavao u odeljenju za bojenje slika, pa Δak i tako one su dobijale otkaz posle navrΕ‘ene 30 godine.[15] Obavljao je i funkciju potpredsednika organizacije formirane 1944. pod nazivom βFilmsko udruΕΎenje za oΔuvanje ameriΔkih idealaβ, izrazito antikomunistiΔke organizacije, koja je okupljala desno orijentisane liΔnosti iz filmske industrije, kao Ε‘to su Gari Kuper, Klerk Gejbl, Barbara Stenvik, DΕΎon Vejn. Pred kraj ΕΎivota je tvrdio da slava nije nikakvo preimuΔstvo, olakΕ‘anje, pa ni sreΔa u ΕΎivotu.[2] Diznijeva javna liΔnost se veoma razlikovala od njegove stvarne liΔnosti. Dramski pisac Robert E. Ε ervud opisao ga je kao βskoro bolno stidljivog ... samouveren` i samozatajan.[16] Prema njegovom biografu RiΔardu Ε ikelu, Dizni je skrivao svoju stidljivu i nesigurnu liΔnost iza svog javnog identiteta.[17] Kimbol tvrdi da je Dizni `igrao ulogu stidljivog tajkuna koji je bio posramljen`. u javnostiβ i znao da to Δini.[18] Dizni je priznao fasadu i rekao prijatelju da βja nisam Volt Dizni. Radim mnogo stvari koje Volt Dizni ne bi uradio. Volt Dizni ne puΕ‘i, puΕ‘im. Volt Dizni ne pije. pijem.β Stavovi o Dizniju i njegovom radu su se menjali tokom decenija, a bilo je i polarizovanih miΕ‘ljenja.[19] Mark Langer, u AmeriΔkom reΔniku nacionalne biografije, piΕ‘e da su ga βRanije ocene o Dizniju hvalile kao patriotu, narodnog umetnika i popularizatora kulture. U novije vreme, Dizni se smatra paradigmom ameriΔkog imperijalizma i netolerancije, kao i poniΕΎavanjem kulture.β[20] Stiven Vots je napisao da neki prozivaju Diznija βkao ciniΔnog manipulatora kulturnih i komercijalnih formulaβ,[19] dok PBS beleΕΎi da su kritiΔari osuΔivali njegov rad zbog njegove βglatke fasade sentimentalnosti i tvrdoglavog optimizma, zbog dobrog oseΔaja ponovnog pisanja ameriΔke istorijeβ. Bolest i smrt Grob Volta Diznija na groblju Forest Lawn u Glendejlu, Okrug Los AnΔeles Oboleo je od raka pluΔa 1966. godine, pa mu je odstranjeno levo pluΔno krilo. Umro je u Ε‘ezdeset petoj godini ΕΎivota, posle operacije, 15. decembra 1966. godine, u bolnici u Berbanku, nedaleko od studija. Kremiran je i sahranjen u Memorijalnom parku u Glendejl u Kaliforniji. Po njegovoj izriΔitoj volji, nije organizovana javna sahrana.[2][21] Nagrade Za svoj rad dobio je ukupno 950 priznanja Ε‘irom sveta.[3] Osvojio je dvadeset Oskara, od Δega su tri posebna, a jedan mu je dodeljen posthumno, Ε‘to je inaΔe najveΔi broj Oskara za nekog filmskog umetnika.[1] Prvi animirani film u istoriji kinematografije koji je osvojio nagradu AmeriΔke akademije, upravo je Diznijev film βCveΔe i drveΔeβ iz 1932. godine.[2] Godine 1935, Dizni je nagraΔen Ordenom Lige naroda za veliki umetniΔki doprinos. NagraΔen je i PredsedniΔkom medaljom za slobodu.[1] Junaci diznijevih stripova i crtanih filmova AmeriΔka poΕ‘tanska markica sa likom Vilta Diznija, 1968. Najpoznatiji likovi diznijevih stripova i crtanih filmova su: Paja Patak, Pata, Vlaja, Raja i Gaja, Baja Patak, Miki Maus, Mini Maus, MiΔa, Belka, Horacije, Pluton, Hromi Daba, Ε ilja, Cakani Caja, Crna Mrlja. Miki Maus Miki Maus se prvi put pojavio 1928. godine u prvom zvuΔnom crtanom filmu Parobrod Vili. Miki je zapravo nastao nekoliko godina ranije. Kada je imao 25 godina, Dizniju su u Metro-Goldvin-Mejeru za ovaj lik predskazivali da nikada neΔe uspeti da proda.[4] MiΕ‘a je najpre nazvao po kuΔnom ljubimcu Mortimeru, ali se takvom imenu usprotivila njegova ΕΎena Lilijen, pa je ono promenjeno u Miki. O tome ko je prvi nacrtao lik Mikija Mausa postoje razne legende, s obzirom da je Volt, prema reΔima svojih ilustratora, s naporom crtao ljudske likove, posebno lica, a Δesto je u ΕΎurbi, za reklamne svrhe, potpisivao njihove crteΕΎe.[2] Mikiju je glas najpre pozajmljivao Volt Dizni liΔno, od prvog emitovanja 1928. godine, potom od 1947. DΕΎimi Mekdonald, a od 1977. i narednih trideset godina Vejn Olvajn, dok je Vejnova supruga Rasi Tejlor pozajmljuje glas Mini Maus.[22] Miki Maus je postao jedan od najpoznatijih animiranih likova popularne kulture i simbol cele firme.[5] Posle Mikija se pojavila Δitava serija likova koje je kreirao isti studio. Ovi likovi u animiranim filmovima i stripovima, uz prateΔu industriju, koju je projektovao Dizni sa svojim saradnicima, brzo su se proΔuli po celom svetu, a materijal koji su pravili je bio dovoljno univerzalan da je omoguΔio prevazilaΕΎenje Δak i ideoloΕ‘kih prepreka. Diznijeva produkcija je bila poΕ‘tovana i hvaljena Δak i u Sovjetskom Savezu tridesetih godina proΕ‘log veka, za vreme Staljina, a veΕ‘tom primenom Diznijeve animacijske tehnike i stila, u nacistiΔkoj NemaΔkoj je obrazovana posebna grupa animatora, koja je svoja umeΔa koristila u humoristiΔke ili propagandne svrhe.[23] Diznijeve kreacije su se Δesto preplitale sa lokalnom umetniΔkom i industrijskom produkcijom Ε‘irom sveta. Tako su u listu βVeseli Δetvrtakβ, 1932. godine, domaΔi autori, a pre svih Ivan Ε enΕ‘in, poΔeli da crtaju svoju verziju Mikija Mausa (nazvanog Mika MiΕ‘), u obliku proto-stripova[a]. Mika MiΕ‘ je predstavljen kako luta po egzotiΔnim krajevima sveta, u druΕ‘tvu junaka koji uopΕ‘te ne postoje u originalnoj Diznijevoj verziji (noj, pelikan, japanski vojnik i dr). Tako su na primer, glavni junaci zabavljali stanovnike Afrike uΔeΔi da igraju kolo. U drugoj polovini tridesetih godina, u nekoliko beogradskih listova pojavio se i niz stripova, u kojima su crtaΔi predstavljali svoja viΔenje Diznijevih likova.[23] Zanimljivo je da su 1968. godine Milton Glejser i Li SevidΕΎ napravili kratak antiratni animirani film u trajanju od 1,07 minuta, u kome se Miki najpre prijavljuje u armiju, zatim prolazi obuku, zaduΕΎuje puΕ‘ku i Ε‘lem, a potom brodom kreΔe u rat u Vijetnamu, gde odmah po iskrcavanju biva pogoΔen snajperskim metkom u glavu i umire. Namera autora je bila da ovaj film prikaΕΎu na festivalu, ali nisu dobili dozvolu od Diznijeve kompanije.[24] Jedan od najradikalnijih sluΔajeva upotrebe likova iz Diznijeve produkcije je deΔji program palestinskog pokreta Hamas, pod nazivom Pioniri sutraΕ‘njice, namenjen deci uzrasta od 7 do 13 godina. U nedostatku sredstava za sopstvenu produkciju, u emisiji se izmeΔu ostalih likova, jedno vreme pojavljivao i MiΕ‘ Farfur, kostimirana imitacija Mikija Mausa, sa sliΔnim piskavim glasom i pokretima tela, ali je njegova uloga bila da, ukljuΔujuΔi se u razgovor sa decom, promoviΕ‘e terorizam i govor mrΕΎnje prema Jevrejima, cionistima, Izraelu, Americi i njihovim liderima.[8] Paja Patak Paja Patak (engl. Donald Duck) je lik koga je prvi nacrtao Dik Landri. Pojavio se 9. juna 1934. godine, u epizodi crtanog filmaβserije Ε aΕ‘ave simfonije (engl. Silly Symphonies). Paja je zapravo patka sa ΕΎuto-narandΕΎastim kljunom, najΔeΕ‘Δe obuΔena u mornarsku bluzu i kapu, ali bez pantalona i vozi razdrndani auto sa registracijom 313. Animator Karl Barks, za koga se zapravo smatra da ga je uΔinio poznatim, u kasnijem periodu mu je poveΔao glavu i oΔi i smanjio vrat. U stvaranje lika Paje Patka uloΕΎeno je viΕ‘e truda nego u bilo kog drugog Diznijevog junaka, Δak viΕ‘e nego u Mikija, a Karl Barks mu je posvetio ceo svoj ΕΎivotni vek. Volt Dizni je u nekoliko navrata istakao da je Paju, temperamentnog patka, zamislio kao βprotivteΕΎu uvek savrΕ‘enom miΕ‘u Mikiju Mausuβ. Paja prepoznatljivo izraΕΎen karakter, po naravi je prgav, svadljiv, veΔito nezadovoljan, pesimistiΔan, trapav, baksuzan,[25] netrpeljiv i sklon izlivima besa, ali takoΔe, na svoj naΔin Ε‘armatam.[26] Paja je 1937. godine prvi put postao glavni junak, a uz njega su se naΕ‘li i njegovi roΔaci Raja, Gaja i Vlaja, devojka Pata, stric bogataΕ‘ i Ε‘krtica Baja. Bio je i junak osmominutnog crtanog filma βFirerovo liceβ iz 1942. godine, u kojem dobija noΔnu moru da se budi u totalitarnom reΕΎimu. Za ovo delo lik Paje Patka je dobio prvog, a Volt Dizni svog devetog Oskara. Paja Patak se u Srbiji i na Balkanu prvi put pojavio u Politici 13. marta 1938. godine, a ime mu je dao prevodilac istog lista. Do sankcija na SRJ redovno se pojavljivao u Mikijevom zabavniku.[25] Stripovi sa Pajom, Mikijem i BojaΕΎljivim Δirom pojavili su se i u prvom broju Politikinog Zabavnika od 28. februara 1939. godine.[27] Zanimljivo je da su stripovi o Paji Patku, bili zabranjeni u Finskoj, samo zato Ε‘to ne nosi pantalone.[25] Glas mu je u originalnim crtanim fimovima pozajmljivao glumac Klarens NeΕ‘, do svoje smrti 1985, a kasnije Toni Anselmo.
biblioteka RASPUST odliΔno oΔuvana kao nova tvrde korice βRani jadiβ su zbirka priΔa srpskog pisca Danila KiΕ‘a i prvi deo trilogije βPorodiΔni cirkusβ. Objavljena je 1970. godine, s tim Ε‘to je priΔa pod nazivom βEolska harfaβ dodata 1983. godine. Ova knjiga, zajedno sa romanima BaΕ‘ta, pepeo i PeΕ‘Δanik, pripada takozvanom porodiΔnom ciklusu romana Danila KiΕ‘a. Namenjena je, kako stoji u podnaslovu, βza decu i osetljiveβ. U zbirci Rani jadi se kroz nekoliko priΔa oslikava liΔni razvoj deΔaka Andreasa Sama. Ova zbirka ΕΎanrovski spada u autobiografsku zbirku za decu i mlade s obzirom da govori o ranom detinjstvu i odrastanju samog pisca. Pisac je dobio AndriΔevu nagradu za ovo delo. Analiza dela Radnja priΔe se deΕ‘ava u MaΔarskoj poΔetkom Drugog svetskog rata. Glavni lik u priΔi i nositelj radnje je deΔak, Δije godine nisu taΔno precizirane, Andreas Sam oseΔajan i osetljiv, koji potiΔe iz veoma siromaΕ‘ne porodice. Ima izuzetnu sposobnost da zapaΕΎa lepe i naizgled nevaΕΎne detalje oko sebe kao Ε‘to su zvuci, mirisi, liΕ‘Δe... Iz te sposobnosti je i proistekla velika ljubav prema prirodi. Teme u zbirci su one svakodnevne, ΕΎivotne. DogaΔaji bez ikakvog dramskog naboja i bez neke velike povezanosti. Majka i sestra se pojavljuju u skoro svakoj priΔi, dok se figura oca provlaΔi samo na kratko, viΕ‘e kao seΔanje ili silueta. To proizilazi iz Δinjenice da je otac pisca odveden i streljan u logor AuΕ‘vic, pa samim tim nije imao materijala da ubaci viΕ‘e figuru oca u zbirku. PriΔe iz zbirke S jeseni, kad poΔnu vetrovi U prvoj priΔi zbirke se upoznajemo sa deΔakom koji sakuplja kestenje na travnjaku. Nema nikakve radnje, nema dogaΔaja β jednostavno se opisuje deΔak tokom igre. Drugi deo ove priΔe govori o mladoj devojci crvene kose, a kao najvaΕΎniji motiv nameΔe se njen parfem, ona miriΕ‘e na ljubiΔice. TeΕ‘ko je protumaΔiti zaΕ‘to se taj motiv naΕ‘ao baΕ‘ na ovom mestu, pretpostavka je da se radi o nekoj vrsti uvertire u priΔe u kojima mirisi, ali i druge sitnice igraju vaΕΎnu ulogu. Ulica divljih kestenova Tokom priΔe sa nepoznatom osobom, pripovedaΔ pokuΕ‘ava da sazna gde se nalazi ulica divljih kestenova u kojoj je on nekad ΕΎiveo sa svojom porodicom. Opisuje kako je ta ulica izgledala pre rata, navodi da se ona pre zvala Bemova ulica, ali niko od sadaΕ‘njih stanovnika ne zna i ne moΕΎe da pretpostavi o kojoj ulici on priΔa. Na kraju nalazi mesto na kome se nekad nalazila njegova kuΔa. Tamo sada stanuje profesor Smerdel u novoizgraΔenoj trospratnici. Igra PriΔa govori o Δoveku koji kroz kljuΔanicu promatra nekoga ko, kako on kaΕΎe, nije Andreas, nego Maks AhaΕ‘veroΕ‘, trgovac guΕ‘Δjim perjem. Sa zluradim zadovoljstvom zove Mariju, kako bi joj pokazao da to nije njen Plavi DeΔko, nego njegova krv, unuk Maksa LutajuΔeg. MoΕΎe se zakljuΔiti da je Δovek koji gleda kroz kljuΔanicu zapravo Andreasov otac, koji poslatra Andreasa dok se igrao u sobi. IΕ‘ao je od slike do slike i vodio razgovore s imaginarnim likovima, nagovarajuΔi ih da kupe neΕ‘to od njega. VidivΕ‘i taj prizor, njegov otac u liku svog sina prepoznaje svog oca, trgovca. U ovoj se priΔi na neobiΔan naΔin govori o jevrejskom poreklu i nemoguΔnosti bega od njega. To potvrΔuje i priΔa o Ciganki koju deΔaku pre spavanja priΔa majka. Pogrom DeΔak priΔa o vaΕΎnom dogaΔaju koji se odvijao u njegovoj ulici. Ne otkriva taΔnu radnju ili detalje, kaΕΎe samo da su svi negde jurili i da im se on pridruΕΎio jer je, kako kaΕΎe, mislio da Δe tako da shvati sva ta zbivanja koja su ga tih dana potresala. OpisujuΔi tu gomilu ljudi koja se gurala, pripovedaΔ nam doΔarava atmosferu te zimske noΔi viΔenu oΔima zbunjenog deteta. Ubrzo se saznaje da se radi o podeli hrane, ljudi su grabili braΕ‘no, Ε‘eΔer, Ε‘ta je ko stigao. DeΔak nije ugrabio niΕ‘ta, ali mu se neka nepoznata ΕΎena smilovala i darovala mu konzervu Ε‘pageta. Iz ove priΔe saznajemo da je vreme zbivanja radnje veΔ ratni period. PriΔa od koje se crveni DeΔak je sanjao kako priΔa sa svojim Ε‘kolskim drugom, Galom, te kako je tokom tog razgovora morao da mokri. Njegov prijatelj predloΕΎio je kako Δe da ga zakloni da ga ne bi videla neka devojΔica. Kako je veΔ je bilo vreme za polazak na nastavu, a Andreas joΕ‘ nije prestajao da mokri. Zbog toga je rekao Galu da poΔe, a da Δe on da mu se prikljuΔi kasnije. Odjednom se budi i shvata da se to Ε‘to je sanjao desilo i na javi i da se pomokrio u krevet. Budi majku i govori joj Ε‘to je uΔinio. Istog tog dana sedi u Ε‘koli ponosan jer je uΔiteljica Rigo pred Δitavim razredom Δitala njegov sastav koji je opet najbolji u razredu. Serenada za Anu DeΔak je Δuo buku ispod prozora i pomislio kako su doΕ‘li neki ljudi da ubiju njegovog oca. Ta reΔenica dosta govori o strahu koji je Andreas oseΔao. MeΔutim, ubrzo nakon toga, zaΔuo je violinu i zakljuΔio da to nisu krvnici, nego deΔak zaljubljen u njegovu sestru Anu. DoΕ‘ao je da joj svira i peva pod prozor. Majka je Ani rekla da je obiΔaj da se tada upali Ε‘ibica i stane uz prozor, Ε‘to je Ana i uΔinila. Ujutru su u prozoru naΕ‘li crvene ruΕΎe koje je zaljubljeni mladiΔ ostavio. Andreas je znao o kome se radi, bio je to Fuks MlaΔi. Livada u jesen Posle nekog vremena na tu praznu livadu dolazi njegov otac sa Ε‘tapom i gleda Ε‘ta je to jesen uΔinila nekad bujnom rastinju. U svemu tome pronalazi papir na zemlji, a na njemu recept za umak od kiseljka na nemaΔkom jeziku. ΔitajuΔi ga, odmahivao je glavom ne slaΕΎuΔi se sa onime Ε‘to je na njemu pisalo. Zatim okreΔe drugu stranu i s osmehom primeti da se na papiru nalazio izmet. Nakon toga odlazi s livade, noseΔi pod rukom svoj herbarijum sa cveΔem i uzorcima raznoraznog bilja. Verenici Narator ovu priΔu smeΕ‘ta u period kada je Andreas imao 8 godina. DeΔak je sedeo u kolima sena, a otac je priΔao sa nekim seljakom. Ne znajuΔi da li ga je otac primetio, Andreas se skupio u senu i sluΕ‘ao razgovor o samom sebi. Otac je seljaku rekao kako je Andreas postao pravi mangup i, nasluΔujuΔi koju Δe priΔu otac da ispriΔa seljaku, odluΔi zbog srama da ne sluΕ‘a daljnji razgovor. Radilo se o igri ΕΎmurke koju su Andreas i njegovi prijatelji igrali tako Ε‘to se skrivali u parovima, pa se on sakrio zajedno sa Julijom Sabo. LeΕΎali su tako skriveni na slami i odluΔili da se poljube. Zatekao ih je njihov prijatelj FarkaΕ‘ i poΔeo da ih zadirkuje, zbog Δega je Julija plakala, a Andreas udario FarkaΕ‘a koji se onda poΕΎalio Andreasovoj sestri Ani. Andreas je zbog srama odluΔio da se viΕ‘e nikada ne vrati kuΔi, ali onda je na sestrine pozive ipak odluΔio da promeni miΕ‘ljenje. Nadao se da ona o tome nije nikome niΕ‘ta rekla, ali sada je saznao da su sve o tome znali i njegov otac i majka. Zamak osvetljen suncem Andreas je za gospodina Molnara Δuvao kravu koja se zvala NarandΕΎa. MeΔutim, krava se izgubila i viΕ‘e nije mogao da je naΔe, a znao je da je NarandΕΎa bila najbolja krava gospodina Molnara i da mu on to nikad neΔe oprostiti. OdluΔio je da je traΕΎi dokle god je ne naΔe. DruΕ‘tvo mu je u potrazi pravio njegov pas koga je zvao Dingo. Andreas je izgubio kravu iz vida jer je drugima prepriΔavao radnju βKapetana srebrnog zvonaβ. DeΔak razgovara s Dingom i smiΕ‘lja sve moguΔe scenarije, ali na kraju susreΔe Viraga koji mu govori da su mu pronaΕ‘li NarandΕΎu. Livada Andreas i njegova sestra Ana imali su Ε‘ugu, zbog Δega je Andreas morao kod lekara po sumpor kako bi se izleΔili. MeΔutim, nisu imali dovoljno novca i deΔak je to znao pa se pripremao na nelagodnost koju Δe da oseti pred lekarom. Kad je doΕ‘ao lekaru, ovaj mu je dao sumpor iako je video da Andreas nema dovoljno novca da za njega plati. Kad mi biΕ‘te kosu UΔiteljica Rigo rekla je Andreasu da ostane posle nastave, a on je znao i zaΕ‘to, opet je trebao da joj oΔisti kokoΕ‘injac. Nije voleo to da radi, ne samo zbog neugodnih mirisa, nego i zbog neugode koju je oseΔao kad bi ga uΔiteljica nakon toga pozvala na jelo. Tako je bilo i ovaj put. Nakon Ε‘to se Andreas oprao, zakucao je na vrata kuΔe uΔiteljice Rige koja mu je pripremila jelo. MeΔutim, Andreas nije mogao da jede jer su ga svi promatrali. Kasnije te veΔeri, mama i Ana Δistile su Andreasovu glavu od vaΕ‘i koje je pokupio radeΔi u kokoΕ‘injcu. PriΔa o peΔurkama JoΕ‘ jedna tuΕΎna priΔa koja govori o siromaΕ‘tvu deΔaka i ΕΎelji za hranom. Ε etao je sa majkom i sestrom Ε‘umom kada su na jednom mestu pronaΕ‘li mnogo peΔuraka. Brali su ih i sa nestrpljenjem Δekali da stignu kuΔi kako bi ih majka spremala za jelo. U povratku ka kuΔi su sreli gospodina Horvata koji se Δudio za Ε‘ta Δe im tolike otrovne peΔurke. TuΕΎni i razoΔarani su ostavili svoj plen i gladni nastavili dalje do kuΔe. MaΔke U priΔi se govori o tome kako je deΔak doneo teΕ‘ku odluku da iz najbolje namere uΔini najgore delo. U jorgovanu iza kuΔe, Andreas je pronaΕ‘ao tri maΔeta koja su bila slepa. Neko ih je odvojio od majke. DeΔak im je doneo hleb i mleko ne znajuΔi da oni ne umeju sami da se hrane. Sutradan je otiΕ‘ao da ih obiΔe i shvativΕ‘i da niΕ‘ta ne jedu veΔ samo tuΕΎno cvile odluΔio je da im skrati muke tako Ε‘to Δe ih ubiti i sahraniti. U celoj zbirci Rani jadi ovo je jedna od najupeΔatljivijih scena u kojoj deΔak donosi teΕ‘ku odluku iz najbolje namere. KruΕ‘ke PriΔa KruΕ‘ke je jedna od kraΔih priΔa, ali donosi upeΔatljivu sliku iz detinjstva koja se zadrΕΎava u Δoveku kroz ceo ΕΎivot. U priΔi se govori o seljankama koje su skupljale kruΕ‘ke birajuΔi zrelije i soΔnije. Za razliku od njih Andreas ih bira tako Ε‘to ih pomiriΕ‘e, a gospoΔa Molnar ga ismeva poredeΔi ga sa psom. OmalovaΕΎava ga uz podrugljive komentare, ne shvatajuΔi da je deΔak u druΕΎenju sa prirodom razvio sposobnost koju mnogi nemaju, a to je da oko sebe primeΔuje samo lepe stvari. Konji KuΔa u kojoj su ΕΎiveli je nekada bila konjuΕ‘nica, pa se smrad oseΔao na sve strane, na Ε‘ta su oni navikli. U kuΔu im dolazi vojnik koji ih obaveΕ‘tava da je njihov konj Sultan na samrti. OΔekivalo se da ugine i kobila Bula, jer je nestalo sena tako da su konji umirali od gladi. Zbog straha od majorovih grdnji vojnici su kanapima vezivali konje kako bi stajali uspravno. SledeΔeg jutra je Andreas zatekao mrtve konje. Major je besneo na vojnike, nakon Δega su oni konje odvukli na konjsko groblje. DeΔak i pas su ih pratili. Δovek koji je dolazio iz daleka U ovoj priΔi se govori o susretu deΔaka sa sluΔajnim prolaznicima. Danima su vojnici prolazili pored njihove kuΔe, a deΔak ih je posmatrao skriven u kroΕ‘nji jorgovana. Kada je sve utihnulo poΔela je da mu nedostaje ta buka koju su pravili svojim prolascima. Obradovao se sluΔajnim prolaznicima i pozvao ih da svrate kako bi se okrepili i napojili mazge. Δovek je bio stranac koji je ΕΎurio, ali su uspeli nekako da se sporazumeju. DeΔak ga je pitao da li je negde video njegovog oca i opisivao je kako mu otac izgleda. SluΔajni prolaznik je najpre strpljivo odgovarao na pitanja a onda je zakljuΔio da ga deΔak zavitlava. Nije mogao ni da pretpostavi kolika ΕΎelja je gorela u deΔaku da sazna neΕ‘to o svom ocu. Da sazna bilo Ε‘ta. Iz barΕ‘unastog albuma Ova priΔa se sastoji od sedam manjih priΔa od kojih je svaka oznaΔena brojem. U prvoj priΔi se govori o tome da se deΔak sa sestrom i majkom vraΔao kuΔi noseΔi sakupljene Ε‘iΕ‘arke. VidevΕ‘i svetlo u kuΔi, najpre je pomislio da se otac vratio, ali tu ga je doΔekala strina Rebeka drΕΎeΔi sveΔnak u ruci. Iako je sveΔnjak bio sedmokraki, samo jedna sveΔa je gorela. Ta slika Δe mu zauvek ostati u seΔanju kao i zlokobni pogled strine Rebeke. U drugoj priΔi se govori o njegovom stricu Andreju, koji je jedini roΔak koji se vratio posle gospoΔe Rebeke. Sa sobom je doneo tuΕΎne logorske pesme i kopao je po zemlji traΕΎeΔi neΕ‘to. TreΔa priΔa govori o poΕΎrtvovanosti majke koja pokuΕ‘ava njega i sestru da skloni sa njive kako ne bi morali da se muΔe. Ε½elela je da napravi maΕ‘inu za Ε‘trikanje, ali poΕ‘to nije imala potrebne delove, nastavila je da Ε‘trika noΔu uz svetlost petrolejske lampe. Majka je imala spretne ruke i svaki njen rad je bio unikatan, ali vremenom su ΕΎene iz sela poΔele da je oponaΕ‘aju. Bez obzira na njen rad i trud, posla je bilo sve manje i manje. U Δetvrtoj priΔi se govori o prtljagu koji deΔak nosi sa sobom u voz, a koji mu je posebno dragocen. Sve Ε‘to je kriΕ‘om spakovao u sveske vezivalo ga je za oca, jedini materijalni dokaz da je i on nekada imao oca. Peta priΔa se nadovezuje na prethodnu, jer u njoj pisac iz perspektive odraslog govori o svojoj ΔaΔkoj knjiΕΎici koju je saΔuvao kao seΔanje na njegovo detinjstvo. U Ε‘estoj priΔi pisac ukratko oΕΎivljava seΔanje na svoje profesore. Sedma priΔa se odnosi na piΕ‘Δevo razmiΕ‘ljanje o tome zaΕ‘to su sa sobom poneli neke nevaΕΎne stvari, dok su one bitnije ostavili. Sam izvodi zakljuΔak da za njegovu majku neke sitnice imaju posebnu vrednost, jer je asociraju na neΕ‘to. DeΔak i pas Ovu dirljivu priΔu u stvari priΔa pas Dingo. Najpre priΔa o svom poreklu, a zatim o svojoj velikoj ljubavi i bliskosti sa deΔakom Andreasom. KljuΔni momenat u ovoj priΔi je da su se deΔak i pas dobro slagali, jer su imali sliΔne tuge. Pas je patio za svojom porodicom, a deΔak je patio za ocem. Pas predoseΔa da Δe ga deΔak napustiti Ε‘to se pokazalo kao istinito. Pismo Ovde se govori o tome kako deΔak Ε‘alje pismo gospodinu Berkliju pitajuΔi ga kako je pas Dingo. Δak mu Ε‘alje i neΕ‘to novca kako bi psu kupio konjsko meso, znajuΔi da to voli. Istovremeno se deΔak priseΔa rastanka sa psom Ε‘to u njemu budi neopisivu tugu. PriseΔao se momenta kako je Dingo trΔao za kolima a koΔijaΕ‘ ga je biΔevao kako bi se vratio nazad. Odgovor Odgovor sadrΕΎi odgovor gospodina Berklija deΔaku u kome mu saopΕ‘tava tuΕΎnu vest. Javlja mu da je Dingo tog dana doΕ‘ao tuΕΎan i isprebijan kuΔi. Odbijao je hranu, a sutradan je uginuo od tuge i zadobijenih povreda. IzmeΔu ostalog u pismu mu gospodin Berkli Ε‘alje i neΕ‘to novca kako bi mogao sebi da kupi nalivpero i da mu napiΕ‘e i poΕ‘alje sastav. Eolska harfa DeΔak priΔa kako je imao harfu kada je imao 9 godina. Opisuje je kao elektriΔnu drvenu banderu sa 6 pari ΕΎica vezanih za porcelanske izolatore koji liΔe na rasparen komplet za Δaj. Dalje kroz priΔu objaΕ‘njava Ε‘ta je sve potrebno da bi se dobila eolska harfa. A zatim da je potrebno nasloniti uvo na banderu i sluΕ‘ati njen zvuk. Tog momenta ona prestaje da bude bandera i postaje harfa a da bi se neΕ‘to Δulo potrebna je samoΔa. NagoveΕ‘tava da i njen zvuk ne moΕΎe Δuti svako, veΔ samo onaj ko se razume u muziku. Napominje i da je njemu harfa rekla da Δe prestati da radi kao sluga kod gospodina Molnara, da Δe napustiti udΕΎericu koja umesto poda ima nabijenu zemlju. Rekla mu je da mu se otac nikada neΔe vratiti, da Δe mu majka umreti, da Δe imati 1500 olovaka, 200 naliv pera i 5000 knjiga. Harfa mu je takoΔe rekla da Δe sresti devojku koju Δe veΔno voleti, da Δe mnogo putovati i da Δe napisati priΔu o eolskoj harfi od elektriΔnih bandera i ΕΎica.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Kao na slikama Retko Lepo je i za uramiti kada se rasklopi Piperi Pozivnice Zmajevo ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°[1][2][3][4][5][6] ΠΊΠΎΡΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π°ΡΡ Π³ΡΡΠΏΠΈ Π±ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Ρ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΎΡ Π¦ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠΎΡΠΈ.[1] ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΈΠΎΠ½, ΠΎΠ±ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ³Π°ΠΎ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ΅ΠΊΠ° ΠΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΠΎΡΠ°ΡΠ΅, ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΠ΅. Π’Π°ΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ Π½Π°ΡΡΠ°Π½ΠΊΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ. ΠΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡ Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ°, Π° ΠΊΠ°ΠΎ Π±ΡΠ΄ΡΠΊΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΡΠΌΠΈΡΠ»Ρ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ, ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΡΠ° ΠΈ ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΈ ΠΎΠΊΠΎ 16. Π²Π΅ΠΊΠ°. ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π±ΡΡΠ½Π°, ΠΏΡΠ°ΡΠ΅Π½Π° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ Π±ΠΈΡΠΊΠ°ΠΌΠ° ΡΠ° ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠΈΡ ΡΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠΎΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°. Π’Ρ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΡ ΡΡ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, ΠΊΠ°Π΄Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ Π±ΠΎΡΠ±Π°ΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² Π‘ΠΈΠ»Π° ΠΡΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°, Π° ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΠΈΡΡΠ°ΡΠΈ Π’ΡΠΈΠ½Π°Π΅ΡΡΠΎΡΡΠ»ΡΠΊΠΈ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΡΠ° ΠΊΠΎΠΌΠ°Π½Π΄Π°Π½Π°ΡΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΠΈΠ· ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°. ΠΡΠΈΠΌΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° Π Π΅Ρ `ΠΠΈΠΏΠ΅Ρ` ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ `piper` ΡΡΠΎ Π·Π½Π°ΡΠΈ `Π±ΠΈΠ±Π΅Ρ`. ΠΠΎΡΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠ· ΡΠ΅Π½ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ ΠΡΠ°Π»ΠΈΡΠ΅ Ρ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅. Π Π°Π·Π»ΠΎΠ³ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π° Π ΠΈΠΌΡΠ°Π½Π° ΡΠ° Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ°, ΠΏΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΈ Ρ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΡ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ Π ΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΠ»Π°ΡΠΈ Ρ ΠΠ°Π»ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΈ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ Π ΠΈΠΌΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π°, Π° ΠΈ Ρ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΡ Π³ΡΡΠΊΠΎΠ³. ΠΠ΄ ΠΈΡΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π΅, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ»Π° ΠΈ Ρ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ°, ΠΏΠΎΠΏΡΡ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ Π°Π»Π±Π°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°.[7] ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ Ρ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ Ρ ΡΠΎΡΠΌΠΈ `ΠΏΠΈΠΏΡΡ`.[8][9] ΠΠ΄Π°ΡΠ»Π΅, ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΡΠΌΠΈ `ΠΏΠΈΠΏΡΡ`-`ΠΏΠΈΠΏΠ΅Ρ` Π±ΠΈΠ»Π° Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΠ°Π½ΠΎ Π·Π°ΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½Ρ.[7] ΠΠΎΡΡΠΎΡΠΈ Π²Π΅ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ Ρ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ΅Ρ ΠΏΠΈΠΏΠ΅Ρ. Π£ ΠΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΠΏΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΠΈΡΡΡΠΈΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅Π²ΠΎ, ΡΡΠΆΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π‘ΠΎΡΠΈΡΠ΅, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΊΠ°. Π£ ΠΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΎΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΠ»Π΅Π²Π΅Π½Π° ΠΈ Π ΡΡΠ°. Π£ Π‘Π΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅Π²ΠΎ, ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π¨ΡΠΈΠΏΠ°, Π‘ΡΡΡΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΠ°Π²Π°Π΄Π°ΡΡΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠΎΠΈΡΡΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π‘ΡΡΡΠΌΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΊΠ° Π½Π° ΡΡΠΎΠΌΠ΅ΡΠΈ Π‘Π΅Π²Π΅ΡΠ½Π΅ ΠΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅, ΠΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΡΡΠΊΠ΅.[7] ΠΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π΄Π° Π»ΠΈ ΡΡ Ρ Π²Π΅Π·ΠΈ, ΠΈΠ»ΠΈ Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ΡΡ, ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΎΡ, ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠΈ ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ° ΠΈΠ· ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ°Π²Π° ΠΊΠΎΡΠ° Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ ΠΈΠ· ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΠ΄ Π‘ΡΠ±Π° ΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²ΡΠΈΠ²Π°Π»ΠΎ, ΠΏΠ° ΡΡ Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ°ΠΌΠ° ΡΡΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ Π²Π»Π°Π΄Π°ΡΠ° ΠΠ²Π°Π½Π° Π¦ΡΠ½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° Π¦Π΅ΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ ΠΈΠ· 1485. ΠΈ 1489. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈ ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅Ρ ΠΈ ΠΡΠΊ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΎΠ²ΠΈΡ, Π° Π·Π° ΡΠΈΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΠ³ΡΡΠ½ΠΎ Π΄Π° Π»ΠΈ ΡΡ Ρ Π²Π΅Π·ΠΈ ΡΠ° Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· ΠΡΠ΄Π° ΠΎΠΊΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅Π³ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°.[7] Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅, Ρ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ±ΡΠΎΡΠΊΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΎ Ρ ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠΎΡΡΠ΅Π³ Π¦Π΅ΠΊΠ»ΠΈΠ½Π°, ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°Π»Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΎΠ²ΠΈΠ½Π° ΠΈ Ρ ΠΠΎΠ±ΡΠΎΡΠΊΠΎΡ ΠΆΡΠΏΠΈ ΡΠ΅Π»ΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, ΠΎΠ΄Π°ΠΊΠ»Π΅ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ.[10] ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ Π ΠΈΡΡΠΎ ΠΠΎΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΈΡ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Ρ ΠΡΡΠΎΡΠΈΠ½Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· 1445. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠ· ΠΠ΅ΡΠ΅, Π° Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π»Ρ.[10] ΠΠ½ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· 1398. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π½Π°ΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ»Π°Π²Π° ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, Π° Ρ Π΄ΡΠ±ΡΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· 1285. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΠ»Π°Π΄ΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅Ρ, Π°Π»ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΡΠ΅ΡΡ Π»ΠΈ ΠΎΠ½ΠΈ Ρ ΡΡΠΎΠ΄ΡΡΠ²Ρ ΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΎΡΠΎΠ±Π°ΠΌΠ°, ΠΌΠ°Π΄Π° ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠΎ Π·Π° ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ½ΠΎΡΡ Π·Π±ΠΎΠ³ Π±Π»ΠΈΡΠΊΠΎΡΡΠΈ Π»ΠΎΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ°Π²ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ°.[10] ΠΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π·Π½Π°, ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ°ΠΌΠΎΠ³ ΠΠΎΡΡΠ΅Π³ Π¦Π΅ΠΊΠ»ΠΈΠ½Π°. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°ΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅Π²ΠΊΠ°, Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π·ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°Ρ, Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ (ΠΠΎΠΏΠ°ΡΠ΅).[7] ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΡΠ²Π΅Π³Π° Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΎΠ³, ΠΌΠΎΠ³Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΡΠΈ Π΄Π²Π° ΡΠ°Π·ΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, Π° ΠΈ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅Ρ ΠΏΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΎ Ρ ΡΠΈΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ°. ΠΡΠ²ΠΎ ΡΠ°Π·ΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΠ»Π°Ρ Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΆΠΈΠ²Π΅Π»ΠΈ ΠΏΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΠ° Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° Ρ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅. ΠΠ²Π°ΠΊΠ²Ρ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΡΡ Π·Π°ΡΡΡΠΏΠ°ΡΡ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²Π° ΠΡΡΡΠ΅Π²Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ°Π² Π±Π°Π·ΠΈΡΠ°ΡΡ Π½Π° ΡΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Ρ ΠΏΠΈΠΏΠ΅Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎΠΌ Π»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠ° ΡΠ΅Ρ, ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Π»Π° Π±ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΠ»Π°Ρ Π°.[2] Π’Π° ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° Π΅ΡΠ½ΠΎΠ»ΠΎΠ³Ρ ΠΠΎΠ²Π°Π½Ρ ΠΡΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΌΠ°ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½Π° Π·Π°ΡΠΎ ΡΡΠΎ Ρ Π½ΠΈΡΡ Π·Π°Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½ΠΈ Π½ΠΈΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠΈ, Π½ΠΈΡΠΈ Π»ΠΈΡΠ½Π° ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° Π²Π΅Π·Π°Π½Π° Π·Π° ΡΠ΅Ρ ΠΏΠΈΠΏΠ΅Ρ, ΠΊΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ°. ΠΠΎΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ, Ρ Π°Π»Π±Π°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΡΠ° ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΠ»Π°Ρ Π° ΠΈ Π»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³, Π° ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠ»Π±Π°Π½Π°ΡΠ° ΡΠΎΠΏΡΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ° Π½ΠΈΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΎΠ³ Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ°, Π½ΠΈΡΠΈ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π΅ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΡΠΎΡ ΡΠΎΡΠΌΠΈ Ρ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ΠΌ Π²Π΅ΠΊΡ.[7] ΠΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΡΠ°Π·ΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π·Π°ΡΡΡΠΏΠ°ΡΡ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΎΠ»ΠΎΠ·ΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°Π»ΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°, Π½Π°ΡΠ»Π΅ΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³, ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ Ρ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΎΠ³ Π³ΠΎΡΠ΅ Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΡΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΡΠΈΠ½ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΈΡΠΎΠΌ.[7] ΠΠΌΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΡΠΎΠ³ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π°.[7] Π’Π΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ½ ΠΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π΅Π΄Π°Π»Π΅ΠΊΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π±ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΈΠΎΠ½, ΠΎΠ±ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ³Π°ΠΎ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ΅ΠΊΠ° ΠΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΠΎΡΠ°ΡΠ΅, ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΠ΅. Π’Π΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ΄Π΅ ΡΠ· ΠΠΎΡΠ°ΡΡ, ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΡΠ½Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ° ΡΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΡΡΠΈΠΌΠ°, Π½Π° ΡΠ΅Π²Π΅ΡΡ ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π ΠΎΠ²ΡΠΈ, Π½Π° Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Ρ ΡΠ° ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ°, Π° Π½Π° ΡΡΠ³Ρ ΠΊΠ° Π‘ΠΏΡΠΆΡ ΠΈ ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ΄ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΈ Π²Π΅ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ° ΠΌΠΎΠ³Ρ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠ°ΡΠΈ Π‘Π΅ΠΎΡΠ°, ΠΠ°Π²Π°Π»Π°, Π‘ΡΠΈΡΠ΅Π½Π°, Π Π°Π΄ΠΎΠ²ΡΠ΅, ΠΠΎΡΠΏΠ΅ΡΠ΅, Π‘Π²ΠΈΠ±Π°, Π Π°Π΄Π΅ΡΠ°, Π ΠΎΠ³Π°ΠΌΠΈ, Π¦ΡΠ½ΡΠΈ, ΠΠ°ΡΠΈ, Π ΠΈΡΠ΅ΠΊΠ°, ΠΠΆΠ΅Π³Π΅, ΠΠ»ΠΈΠ·Π½Π°, ΠΡΠΊΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π°. Π’ΠΎ ΡΡ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΡΠ°Π»Π½Π° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΡΡΡΠ°Π»Π½Π° Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΈΡΠ΅Π³ Π½Π°ΡΠΈΠ½Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ Π·Π°ΡΠΎ ΡΡ Π΄ΠΎΡΡΠ° ΡΠ°Π·Π±ΠΈΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠΈΠΏΠ°. ΠΠΎΠ΄ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ°ΠΌ `ΠΊΡΡΠ°` ΡΠ΅ ΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ°Π²Π°ΠΎ Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π΄ΠΎΠΌ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π½Π°Π·ΠΈΠ²Π° ΠΈ `Π΄ΠΈΠΌ` (ΠΎΠ³ΡΠΈΡΡΠ΅), Π²Π΅Ρ Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄ ΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠΎΠ²Π° Π³ΡΡΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΈΡ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΡ.[11] ΠΠ΅ΡΡ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ Π½Π°Π·Π²Π°Π½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΡΠΊΠ° Π³ΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΡΠΈ Π½Π° ΡΡΠΆΠ½ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ΅Π»Π° Π Π°Π΄ΠΎΠ²ΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π»Π° Π Π°ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΈΠ΄Π΅ Ρ ΠΏΠ»Π°Π½ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π½ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°ΠΌΠ° Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΌ Ρ ΠΠ΅Π³ΠΎΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠ³Π»Π΅Π΄Π°Π»ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎ. ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΡΠΊΠ° Π³ΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΊΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ° ΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ²ΡΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΠΊΡΠ°ΡΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠΈΠ½Π°ΠΌΠ°. ΠΡΠΆΠ½ΠΈΡΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΠΊΠ° ΠΠ΅ΡΠΈ ΠΈΠΌΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ Π·Π΅Π»Π΅Π½ΠΈΠ»Π° ΡΠ° ΡΡΠΌΠ°ΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π²ΠΈΠ½ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌΠ°.[11] Π£ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠΏΡΠ°Π²Π½Π΅ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡ ΠΊΠ°ΡΡΠ½ΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π»Π°.[2][12] ΠΠΏΠ°ΠΊ, Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ 15. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°Π»Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΡΡΠΊΠ° ΠΆΡΠΏΠ°, ΠΊΠΎΡΡ ΡΡ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΡΠΆΠ°Π½ΠΈ,[2][10] ΡΡΠ°ΡΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° Ρ ΡΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°.[13] ΠΠ½Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ° ΠΈ Ρ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠ΅ΡΠΎΠΏΠΈΡ ΠΠΎΠΏΠ° ΠΡΠΊΡΠ°Π½ΠΈΠ½Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ Π΄Π΅Π²Π΅Ρ ΠΆΡΠΏΠ° Π½Π° ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΠ΅ΡΠ΅.[2] Π¨ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΡΠ½Π°, ΠΎΠ½ΠΈ ΡΡ Π½Π°ΡΡΠ°Π»ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π½ΠΎΠΌΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΠ½Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π° Π½Π°ΡΠ»Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ° ΠΠ»Π°Ρ Π°. ΠΠΎΠΆΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΈ Ρ 15. Π²Π΅ΠΊΡ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΡΠΎΠΏΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡ, ΡΠ΅ 1485. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΡΠΎΠΏΡΡΠ΅ Π½Π΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ½Π΅ΠΆΠΈΠ½Π΅ Ρ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΎΡ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ°.[2] Π ΠΎΠ΄ΠΎΠ²ΡΠΊΠ° ΡΡΡΡΠΊΡΡΡΠ° Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½Π°, ΠΈ ΡΠ΅ΠΊ Π½Π΅ΡΡΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΈ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ΅Ρ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ ΠΏΡΠΎΡΠ΅Ρ ΡΠ°ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Ρ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΡΠΌΠΈΡΠ»Ρ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ.[2] ΠΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈ Π²ΠΈΠ΄ΠΎΠ²ΠΈ Π½Π° ΡΠΎ Π·Π°ΡΡΠΎ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π»Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ²Π°, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ Π΄Π° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅ΡΠΎ ΠΈΠ· ΡΠ°ΠΌΠΈΡ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΈ Ρ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ΅, ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· 16. Π²Π΅ΠΊΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΠ° ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π°. ΠΠ· ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, Π΅ΡΠ½ΠΎΠ»ΠΎΠ·ΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΡΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΡ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°Π»ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠ²Π΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ°Π»ΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Π΄ΠΎΡΠ»ΠΈ Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½. ΠΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΡ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½Π°, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ³Π°, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ° ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π° Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΊΠΎΡΠ΅Π³ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΎΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΈΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ°. Π’Π° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΠΈΠ»Π° Π·Π°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΠΌΠ°, Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°Π΄Π° ΡΠΈΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π° ΡΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠ»Π°, Π°Π»ΠΈ Ρ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎΡ ΡΠΎΡΠΌΠΈ Ρ Π²ΠΈΠ΄Ρ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°.[14] Π‘Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈ ΡΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ²Π°Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΠ²Π°Π½ Π¦Π²ΠΈΡΠΈΡ.[4] ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΠΎΠ½ ΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ Π½Π° ΡΠΎ Π΄Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ° Ρ ΠΌΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ 15. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, Π½ΠΈΡΡ ΠΈΡΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΡΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ°, Π²Π΅Ρ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠΏΠ°ΠΊ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ Π΄ΠΎ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½Π° Π·Π°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π°ΡΠΈΡΠΈΡ ΡΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[4] Π’Π° ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠ»Π° Ρ ΡΠ΅Π·Π³ΡΠ° Π·Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΡ ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠΈΡ Π΄ΠΎΠ΄Π°Π»Π° ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½Π° Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ°. ΠΠ΅ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΡΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎ ΠΈΠ»ΠΈ Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎ Π΄ΡΡΠ³Π΄Π΅, ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π°, ΠΏΠ° ΡΡ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠΈΡΠ° ΡΡΠΎΠΏΠΈΠ»Π° Ρ Π²Π΅ΡΠ°, ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠΎΠ±ΡΠ°ΠΊΠ°. Π‘Π° Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅, Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π·Π³ΡΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΠ΅Π»ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠΆΠΈ, ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π½ΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ»ΡΡΠ°Ρ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°.[4] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½Π΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ Ρ Π²ΠΈΠ΄Ρ ΠΎΠ½Π΅ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠΆΠ°Π½Π°, Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ Π΄Π° Π½Π΅ΠΌΠ° Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ 15. Π²Π΅ΠΊΠ° Π²Π°Π½ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ° Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΠΏΠ°ΠΊ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΡΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΌ Π½Π° ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ Π‘Π΅Π²Π΅ΡΠ½Π΅ ΠΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅. ΠΠ° ΠΎΠ²Π°Ρ Π½Π°ΡΠΈΠ½, ΠΡΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π°ΠΊΡΡΡΡΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ Π²Π΅ΡΠΈ ΡΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΈΠΏΠ°ΠΊ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΡΡΠ°Π»Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 16. Π²Π΅ΠΊΠ° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π°.[4] Π‘Π° Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅, ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²Π° ΠΡΡΡΠ΅Π²Π° ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· 16. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΏΠ° Π½Π°Π΄Π°ΡΠ΅, Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΠ»Π°Ρ Π° ΠΈ ΠΊΠ°ΡΡΠ½Π° ΠΏΠΎ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ. Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½ΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π° Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ½ΡΡΠ΅Π½ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±Π°Π²Π΅ ΡΡΠΎΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ, ΡΠ΅ Π»Π°ΠΊΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ΡΠΈ Π²ΠΈΠ΄ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΠ»Π°ΡΠΈ. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈΠ· ΠΌΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΡ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½Π°ΡΠ° 15. Π²Π΅ΠΊΠ° Π½ΠΈΡΡ ΠΏΡΠ°Π²Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Ρ ΡΠΌΠΈΡΠ»Ρ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅, Π²Π΅Ρ ΠΎΠ½Π° ΡΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΡ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅.[2] ΠΠ° ΠΎΠ²ΠΎ ΡΡ Π²Π΅Π·Π°Π½Π° ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Π·Π° Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ, Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°Π»Π° Π΄ΠΎΡΡΠ° ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ°. ΠΡΡΡΠ½ΠΎ Π·Π° ΡΠΎ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΠ»Π°ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π»ΠΈ Π΄Π° Π±ΡΠ΄Ρ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠ΅Π³ΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΡΠΎΠΏΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΡΠΏΡΡ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ Π΄Π° Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠΎΠ³Π° Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ ΡΠΎΡ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΊΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π΅ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅, ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠΎΠ³Π° Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΊΠ²Π° ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° Π±ΡΠ΄ΡΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈΠ· ΡΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° ΠΏΠ° Π½Π°Π΄Π°ΡΠ΅. Π ΠΎΠ²ΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π°ΡΠ΅ Ρ ΡΠ»Π°Π½ΠΊΡ. ΠΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ° ΡΡ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠΈ ΠΈΠ· 15. Π²Π΅ΠΊΠ°, Π° ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈ ΡΡΡΡΠΊΠΈ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈΠ· 1485. ΠΈ 1497. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠ°, Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΆΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ Π³ΡΠ±Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΈ Π΄Π° Π±Π»Π°Π³ΠΎ ΡΠ΅ΠΆΠ΅ ΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΡΠ½ΡΠΊΠΎΡ, Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ°Π²Π°Π»ΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠ³Π° ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° Π½Π°Ρ ΠΈΡΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°Π»Π° ΠΊΠ° ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΠΎΡ. ΠΠΎΠΆΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΡΠ½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° Ρ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ, Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ»Π΅, ΡΡΠΎΠΏΠΈΠ»Π° Ρ ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΡ. ΠΡΠ΅ 1455. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΡΠΆΠ°Π½ΠΈ ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ Π²Π»Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΠΌΠ°Π»Π΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΠ΅, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Ρ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠΈ, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ Ρ ΡΠΎΡΠΈΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈΠΌ ΠΊΠ°ΡΠ΅Π³ΠΎΡΠΈΡΠΈ, ΡΠ΅Ρ ΡΡ ΠΎΠ±Π΅ Π³ΡΡΠΏΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΏΠ°Π»Π΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π»ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠΎΠΌ. ΠΠΎ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π°, Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ ΠΡΠΆΠ°Π½ΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½ΠΈ Ρ ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΠΎΠΏΠΈΡ, Π¦ΡΠ½ΡΠΈ ΠΈ Π‘Π΅ΠΎΡΠ°. ΠΡΡΠΊΠ° ΠΆΡΠΏΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½Π° Π΄ΠΎ 1455. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π²Π΅Ρ 1460. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΊΠ°ΡΡΠ½Π°, Π° ΠΈΠΏΠ°ΠΊ 1485. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΡΠΎΡ ΡΠ²Π΅ΠΊ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠ° ΡΠ΅Π»Π° ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½Π° ΡΠΎΠ΄ΠΎΠ²ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ°. ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎΠ³ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ°, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅, ΠΏΠΎ ΡΠΎΡΠΈΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΡ ΠΊΠ°ΡΠ΅Π³ΠΎΡΠΈΡΠΈ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½ΠΎΠΌ Π·Π°Π½Π°ΡΡ ΡΡΠΎΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ, ΠΎΠ²Π° ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π²Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π°Ρ ΠΈΡΠΎΠΌ. ΠΠ· Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· 1485. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅ ΡΠΏΠ°Ρ ΠΈΡΠ΅, Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ Π΄Π° ΡΠ±ΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π· Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌΠ°. Π’Π΅ ΡΠΏΠ°Ρ ΠΈΡΠ΅ ΡΡ ΠΠΎΠΆΠΈΠ΄Π°Ρ ΠΡΠΊΠΎΡΠΈΠ½, Π Π°Π΄ΡΠ» ΠΡΠΊΠ°ΡΠΈΠ½ΠΎΠ² ΠΈ ΠΡΠΊ ΠΡΡΡΠ΅Π². Π£ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈΠ· 1497. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΡ. ΠΡΠ²ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΡΠ° Π²Π΅ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, ΡΡΠΎ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΎ ΠΎ ΠΏΡΠΈΠ΄ΠΎΡΠ»ΠΎΠΌ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Ρ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΡΡΠΎΠ²ΡΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΈΠ· ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠ°. ΠΠ· ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠΈ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°, ΠΌΠΎΠΆΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΊΡΡΡΠΈΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π½ΠΎΡΠΈΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°.[2] ΠΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π° ΡΠ΅Π»Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΏΡΡΡΠ°, ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΡΠΊΠ΅ ΠΆΡΠΏΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ²Π°, ΡΠΏΠΈΡΠ°Π½Π° 1485. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ°Π·Π½Π°, ΡΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»Π° ΠΏΡΠ½Π°. Π’Π΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π½Π° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠ»Π°, ΠΏΠ° ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ 1485. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠ°Π½Π΅ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ, ΡΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΡΠ΅Π½Π΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΡΠ½ ΠΡΡΠ°ΡΠΈ (Π½Π΅ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΠΈ ΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ΄ Π‘ΠΊΠ°Π΄ΡΠ°) ΠΈΠ· Π΄ΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ΅ΡΠ΅, ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΠ΅, Π½Π°ΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΡΡΠ±Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ Ρ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°. Π‘Π΅Π»Π° ΠΈ ΠΊΠ°ΡΡΠ½ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΌ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΡ ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡ, ΡΡ ΠΡΡΠΊΠ° ΠΆΡΠΏΠ°, ΠΡΠ΅Π·Π³Π°, ΠΠΎΠ±ΡΠΈΠΊΠΎ, ΠΡΠΊΠ΅, ΠΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈΡΡΠ΅, ΠΡΠ΅Π»ΠΈΡΠ΅, ΠΡΠ³Π°, ΠΡΠ΅ΡΡΠΈΡΠ°, Π ΠΈΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°, Π‘ΡΡΠ°Ρ Π°Π»ΠΈΡΠΈ, ΠΠΎΡΠ°ΡΠΈΡΠ°, ΠΡΠΊΡΠΌΠΈΡΠΈ, ΠΡΡΠ°ΡΠΈ, Π Π°Π΄ΡΡΠ΅Π² Π΄ΠΎ ΠΈ ΠΡΠ΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠ· ΠΎΠ²Π° Π΄Π²Π° Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ° Π±ΠΈΠ»Π΅ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°. ΠΠ° ΡΠΎ ΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΈΠΏΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΡΡΠΊΠΎΠ²Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΈΠ· ΠΡΡΠΎΠ²Π°.[2] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ· Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· 1485. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π° Ρ ΡΠ»Π°Π±ΡΠ΅ΡΡ ΠΆΡΠΏΠ΅, 1497. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΊΠ°ΡΡΠ½Π°, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ 1570. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ° ΡΠΏΡΠ°Π²Π° ΠΊΠ°ΠΊΠ²Ρ Π·Π½Π°ΠΌΠΎ. Π£ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΡ Π·Π° Π‘ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΠΊ ΠΈΠ· 1570. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΠΌΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΎΠ΄ΠΎΠ²ΡΠΊΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅. Π£ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΡΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ° ΠΌΠ°ΡΠΎΠ²Π½ΠΎ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ»Π° Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠ΅, Π° Π΄Π° ΡΡ ΠΊΠ½Π΅Π·ΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΡΠ°Π»ΠΈ Π΄Π° ΠΏΠ»Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄ΡΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ. Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ° ΡΡ ΡΠ΅Π»Π° ΠΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΡΠΈ, ΠΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΡΠΊΠ΅, Π¦ΡΠ½ΡΠΈ, ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠΈ, ΠΠΈΠΊΠΎΠ»ΠΈΡΠΈ, ΠΠ°Π²Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈ, ΠΠΎΡΡΠΈΡΠΈ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π°.[2] Π£ΠΏΡΠ°Π²Π° ΠΎΠ΄ 16. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΏΠ° Π½Π°Π΄Π°ΡΠ΅, ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ»ΠΈΡΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎΡ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΡΠ°. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅, ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΡΡ ΡΠΏΡΠ°Π²ΡΠ°Π»ΠΈ Π³Π»Π°Π²Π°ΡΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠΈΡ Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ°Π²Π°, Π° Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΊΠ½Π΅ΠΆΠ΅Π²Π΅ Π΄ΠΎ 19. Π²Π΅ΠΊΠ°. Π’ΠΈΡΡΠ»Π° ΠΊΠ½Π΅Π·Π° ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Ρ ΡΠΎΡΠΌΠΈ ΡΠΈΡΡΠ»Π΅, Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ½Π΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ. ΠΠ°ΡΠ²Π΅ΡΡ Π²Π»Π°ΡΡ Ρ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½Π° ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΎΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ°ΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠ³Π»Π°Π²Ρ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π»Π° Π Π°Π΄Π΅ΡΠ°, ΠΊΠΎΠ΄ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡΠ° ΠΎΠ±Π½Π°Π²ΡΠ°Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ Π‘Π². ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π΅. ΠΠ±ΠΎΡ ΡΠ΅ ΡΠ°Π·ΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΠΎ Π±ΠΈ Π³Π»Π°Π²Π°ΡΠΈ Ρ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π»Ρ ΠΈΠ· ΠΌΠ°Π»Π΅ ΠΏΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΡΠ°Π»ΠΈ Ρ Π²ΠΈΡ ΠΈ ΡΠ·Π²ΠΈΠΊΠ½ΡΠ»ΠΈ `ΠΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅Ρ, Π½Π° ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠ³Π»Π°Π²!`. Π’Π°ΠΌΠΎ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°Π»Π° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΎ ΡΠ°ΡΠΎΠ²Π°ΡΡ, ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΡ Π·Π°Π²Π°ΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ° Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΈΡ Π·Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ. Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅, Π²Π΅ΡΠ° Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ° Π·Π±ΠΎΡΠ½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ΅ Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ°ΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΈΡ Π·Π° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎ Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ, Π° Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄ ΠΈ Π·Π°ΡΠ°Π΄ ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π·Π°Π±Π°Π²Π΅.[12] ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ Π΄ΡΠ³Ρ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡ. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ½Π°ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π»Π°, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈΠ»ΠΎ Π΄ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ½ΠΎ ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ»Π΅ ΠΎΠ΄ΡΡΡΠΏΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΡ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ Π½Π° ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½Π° ΠΡΡΠΊΠ° ΠΆΡΠΏΠ°, ΡΠΎ ΡΠ΅ΡΡ, ΠΆΡΠΏΡΠΊΠ° ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Π΄ΠΎΡΡΠ° ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ½Π°. ΠΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΡ Π²Π°ΡΠ°Π»Π° Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠΎΠΏΠΈΠ»Π° Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ»Π΅ Ρ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°. ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π³ ΡΠ»ΠΎΡΠ° ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π°, Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π»ΡΡΠΊΠ° ΠΆΡΠΏΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π· ΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΡΠ½ΠΈΠΌΠ°, Π° Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΎΠ³Π° ΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠΈ.[2] ΠΠΎ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΠΎΡ ΠΈ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ Π΄Π° Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΈ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΈΠΌΠ΅Π½Π°, Π΄ΠΎΠΊ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ° Ρ ΡΡΠ°Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°, Π΄Π° ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ, Π° ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π° Π²Π΅ΡΠ° Π·Π°Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠΎΡ ΠΈ Ρ 15. Π²Π΅ΠΊΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π°, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅Π³, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΡΠΈΠ΄ΠΎΡΠ»ΠΎΠ³ ΡΠ»ΠΎΡΠ° ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΠΊΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΡΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈ ΠΈΠ·ΡΠ°ΠΆΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅.[2][12] ΠΠ°ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·Π°Π»ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΠ°ΡΠΎΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΠΏΠΎ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΡΠ΅ΡΡΡ Ρ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ Π±ΠΈΡΠΊΠ°ΠΌΠ°. Π£Π·ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΠ΅ΡΠΊΠΈ ΡΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΆΠ΅ΡΠ° Π·Π° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΈ Π½Π΅ΡΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΈ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°. ΠΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΠΏΡΠ΅Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Ρ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π΅, Π¦ΡΠ½Ρ ΠΠΎΡΡ, Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡ, ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° Π³ΡΠ±ΠΈ Π½Π° Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΊΠΎ Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΠ΅. ΠΡΠ΅Π΄ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·Π°ΠΊ Π½Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡ Π ΡΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΡΠΊΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π ΠΎΠ³Π°ΠΌΠ° Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°, ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΠ° Π¨ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° ΠΏΡΠ΅ ΠΈ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΠ° Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½, Π° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΠΈ Π‘ΡΠ±Π°, ΠΎΠΊΠΎ 6. ΠΈ 7. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΠ³ΡΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠΎ Π΄Π° ΡΡ Π½Π° ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΆΠΈΠ²Π΅Π»ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΠ»ΠΈΡΡΠΊΠΎ-ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ, Π½Π°Π·ΠΈΠ²Π°Π½ΠΎ ΠΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ°. Π ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄-ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°, Π° ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅ΡΠΈ ΡΡ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΈΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ° Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ, Π° ΡΠΎ ΡΠΊΡΡΡΡΡΠ΅ ΠΈ Π»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΠΈ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ: ΠΠ°ΡΠ°ΡΡΠ³Π΅, Π ΠΎΠ³Π°ΠΌΠ΅, ΠΠ°ΡΠΈ, ΠΠ°ΠΆΡΠ°ΠΏ, ΠΡΠΊΠ°, ΠΠ°ΡΠ°Π΅ΡΡΡΠ° (ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡΡΠ°) ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ.[1][2] ΠΠΎ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎΡΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠ»Π°ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π‘ΡΠΈΡΠ΅Π½Π΅, Π° ΠΈ Π½Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΎ ΡΠΈΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ° Π»Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΊΡΡΡΡΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½ΠΈ Π½Π°Π·Π²Π°Π»ΠΈ ΠΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ°.[1] ΠΠ»Π°ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΌΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ΅ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅Π»ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈ ΠΈΠ· ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π° ΠΡΠΊΡΠ΅, Π° ΡΠ°ΠΌΠΈΠΌ ΡΠΈΠΌΠ΅ ΠΈ Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΠ»Π±Π°Π½ΡΠΈ ΠΊΠ° Π‘ΠΊΠ°Π΄ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ Π±Π»ΠΈΠ·ΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠ»Π±Π°Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠΏΡΡΠ΅. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠ°Π»ΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΡΠ° ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ°, ΠΏΠΎΠΏΡΡ Π½Π°Π·ΠΈΠ²Π° ΡΠ΅Π»Π° Π ΠΎΠ³Π°ΠΌΠΈ, Ρ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎΡ ΡΠΎΡΠΌΠΈ ΠΌΠΎΠ³Ρ Π½Π°ΡΠΈ Ρ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π±ΡΠΎΡΡ ΠΈ Ρ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΎΡ ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠ»Π±Π°Π½ΠΈΡΠΈ. ΠΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΠΈ Ρ Π²ΠΈΠ΄Ρ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ Π±Π»ΠΈΠ·ΠΈΠ½ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΈ Π³ΡΠ°Π΄ ΠΡΠΊΡΠ°, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΠΈΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ°, ΡΡΠΎ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ ΡΠΈΡ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ°.[1] ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΡΠΈΡ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ Π½Π° ΡΠΎ Π΄Π° ΠΠ»Π°Ρ Π° ΡΠΎΠΏΡΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Ρ ΡΠΈΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ ΠΎΠ½ΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΠ° Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ»Π°Π±ΠΎ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈ.[1] Π¨ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ Π‘ΡΠ±Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ° Π‘ΡΠ±Π° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½, ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° Π½ΠΈΡΡ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΈ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°Π»Π°ΡΡ, Π²Π΅Ρ ΡΡ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½ΠΎ. Π ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²Ρ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ°, Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΈΡ Π·Π° Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ° Π·Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π½Π° Π΄Π° ΡΡ Π΄ΠΎΡΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π°Π»Π° ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, Π° ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΠΠΎΡΠΏΠ΅Ρ, ΠΠ°Π²Π°Π»Π°, Π‘Π²ΠΈΠ±Π°, Π Π°Π΄Π΅ΡΠ°, ΠΠ»ΠΈΠ·Π½Π° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π°. Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅, ΠΎ ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠΈ ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½Π° ΠΡΡΠΊΠ° ΠΆΡΠΏΠ°.[1] Π‘Π»ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° ΠΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° Ρ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½ΠΎ ΡΡΠ°ΠΏΠ°Π»ΠΈ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΡ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΡ ΠΈ Π°ΡΠΈΠΌΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΎΠ³Π°, ΠΠ»Π°ΡΠΈ Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ. ΠΠ²Π° ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ½Π° ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ Π±Π°Π»ΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°, ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠ³Π°ΡΠ°. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ Π΄ΠΎ Π½Π΅ΡΡΠ°Π½ΠΊΠ° Π²Π»Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ³ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°, Π·Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ΡΠ°ΠΊΡΠΎΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΌΠΈΡΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π·Π°ΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΌΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΡΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°[1], ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° Π¦Π²ΠΈΡΠΈΡΠ°, ΠΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²Π° ΠΡΡΡΠ΅Π²Π° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ , Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠΎΠ³Π° Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΠ°Π½ΠΎ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²Π΅ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°ΠΊ ΠΈ ΠΏΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΠΌΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΈΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ΠΊ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½Π°.[15] ΠΠΎ ΠΏΡΠ²ΠΎΠΌ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΡ Π΄ΠΎΡΡΠ° Π·Π°ΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΈ Π΄Π΅Π»Ρ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½Π΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅ΡΠΌΠΈΠ½ ΠΠ»Π°Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½ΠΎ Ρ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΠΎ ΡΠ° Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³, Π½Π° ΡΠΎΡΠΈΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΡ ΠΊΠ°ΡΠ΅Π³ΠΎΡΠΈΡΡ Ρ Π²ΠΈΠ΄Ρ ΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ° ΡΠΎΡ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π°Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ°. Π’ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠΈΠ»ΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΡΠ°ΠΏΠ°ΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΠ»Π°Ρ Π° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΡ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΡ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ°, Π° ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ Π²Π΅ΡΠ΅, ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΡ ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΠΈΠ»ΠΈ Π³Π»Π°Π²Π½Π΅ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ³ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ° ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅.[1][2][15][16] ΠΠΎ ΠΠΈΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΡ, Π° ΠΈ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½Π΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΠΠ»Π°Ρ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΡΠ°ΠΏΠ°ΡΠ° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΡ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΡ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ°, ΡΠΎΡ ΡΠ²Π΅ΠΊ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½Ρ Π·Π±ΠΎΠ³ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΡΠ°Π»Π΅ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°ΡΠ° (ΡΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ). Π’ΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½ ΠΎΠ΄ Π‘ΡΠ±Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠΈ. ΠΠ²ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠ»Π°ΡΠΈ, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΠΎΡΡΠ°ΡΡ ΠΈΠ·Π΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈ, ΠΈΠΏΠ°ΠΊ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΈΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅ Π½ΠΈΡΡ Π²ΠΈΡΠ΅ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π³ΡΡΠΏΠ° Ρ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΡΠΌΠΈΡΠ»Ρ. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎΠΊ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° Π½ΠΈΡΡ Π·Π°Π΄Π΅ΡΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΡΡΠΈΠ»Π° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΄Π°Π»Π½ΠΈ ΡΠΈΡΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΡΠ²Π΅Π»Π° ΡΠ²ΠΎΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΡΡΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° Π²Π΅ΡΡ, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ Π΄ΠΎ ΡΡΠ°ΠΏΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΈΡ ΠΠ»Π°Ρ Π° Ρ Π‘ΡΠ±Π΅. Π’ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ²Π΅Π»ΠΎ Π΄ΠΎ Π²Π΅ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· 15. ΠΈ 16. Π²Π΅ΠΊΠ° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΠ»Π°ΡΠΈ Π±ΡΠ·ΠΎ ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠ° ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎΠΌ, ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ. ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Ρ Π·Π°Π²ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ° Π½Π° ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ°Π²Π°Π»ΠΎ ΠΈ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ²ΡΡΠ½ΠΈΡ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°ΡΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄Π° Π±ΠΈΠ»Π° Π½ΠΎΡΠΈΠ»Π°Ρ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅, ΡΠ΅Π³ΡΠ΅Π³Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΠ»ΠΈΡΠ½ΠΎ. Π’ΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΎΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π½Π° Π‘ΡΠ±Π΅, Π²Π΅Ρ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ Π±Π°Π»ΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π΅.[15] ΠΠΏΠ°ΠΊ,ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ»Π΅ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠ· ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠ΅ΡΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π΅ ΠΏΠΎΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ ΠΌΠ°Π»ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠ΄Π° ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠΈ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅. Π’Ρ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ΠΆΠ΅, ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π°ΡΠΈΠΌΠΈΠ»Π°ΡΠΈΡΠ° Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΠ»Π° ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΎΡ Ρ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° ΡΠΏΡΠ°Π²Π΅ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ°.[2] Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅, ΠΎΠ³ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π±ΡΠΎΡ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°, ΡΡΠΎ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠΈ ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ Π±ΠΈΠΎ ΡΠΊΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ Ρ ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅ ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ°.[1] ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΄Π°Π»Π½ΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π² Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅ΠΏΡΡΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΡΠΎΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎ ΠΊΠΎ Π±ΠΈ ΡΠ΅ Π±Π°Π²ΠΈΠΎ ΡΠΈΠΌΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π²Π»Π°Ρ ΠΏΠΎ ΡΡΠ°Π»Π΅ΠΆΡ. Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΠ·Π΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π³ΡΡΠΏΠ° Ρ ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ΠΌ Π²Π΅ΠΊΡ, Π½Π΅ ΡΡΠ΅Π±Π° Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠΎΠ³ ΡΡΠ°ΠΏΠ°ΡΠ° ΠΌΠΎΠ³Π»ΠΎ Π΄ΠΎΡΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈΡ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΠΌΠΎΠ³Π»ΠΎ ΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΎ ΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ΠΈΠΌΠ° Π½Π° ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌΠ°. Π£ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌ ΡΠ»ΡΡΠ°ΡΡ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΠ»ΠΎ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π° ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ° Ρ 15. Π²Π΅ΠΊΡ ΠΏΠ° Π½Π°Π΄Π°ΡΠ΅, ΠΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΡΡΠΎΠΏΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΡΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΡΠΈΠΌΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΡ Π±ΠΈΡΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½Ρ. ΠΠ΄ ΡΠ°Π΄Π°, ΡΠ΅ΡΠΌΠΈΠ½ `ΠΠ»Π°Ρ ` ΡΠ΅ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ½ΠΈΠΌ Π·Π° Π‘ΡΠ±Π΅.[2][15][16] Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π° ΡΠΈΠ½ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΡΠΆΠ°Π½ΠΈ. ΠΠ½ΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ°Π»ΠΈ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠ»Π°Π±ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²Π΅ ΠΈ Π½Π΅ΡΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠΌ ΠΆΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΎΠΏΠΈΠ»ΠΎ Ρ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠ°.[1][2][10] ΠΠΎΠ΄ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, Π°ΡΠΈΠΌΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΠ»Π°Ρ Π° ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ Π‘ΡΠ±Π° Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ»ΠΎΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°.[1][2] Π’Π° Π°ΡΠΈΠΌΠΈΠ»Π°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠΈΠ»Π° ΡΠ°Π½ΠΎ Π·Π°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ Π²Π΅Ρ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ, ΡΠ°ΠΊΠΎΠΌ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΡΡΡΠ΅Π΄ ΠΠ΅ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ΅Π³ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½Π΅ Π»ΡΡΠΊΠ΅ ΠΆΡΠΏΠ΅, Π° ΠΎ ΡΠΎΡ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠΈ ΠΈΠ· 15. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΈ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅, ΠΈ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠΈ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ Π½ΠΎΡΠΈΠΎΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°.[1][2] ΠΠ°ΡΡΠ½ΠΈ Ρ ΠΠΎΡΡΠΎΡ ΠΠ΅ΡΠΈ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ XV Π²Π΅ΠΊΠ° - ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, ΠΡΠΆΠ°Π½Π° ΠΈ Π ΠΎΠ³Π°ΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Π Π°Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡ Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ°. Π’Π°Π΄Π° ΡΠΎΡ Π½ΠΈΡΡ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡ ΠΊΠ°ΠΊΠ²Ρ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ΅ΠΌΠΎ ΠΈΠ· ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅Π³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π°. ΠΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΠΎΠ½ΡΡΠ°Π½ΡΠΈΠ½Ρ ΠΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΠΊΡ, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ 1416. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ Π·Π΅ΠΌΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΊΡ.[17] ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π² ΠΡΡΡΠ΅Π² ΡΠ΅ ΡΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΎ Π½Π΅ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½, ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΡ ΠΈΠ· ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Ρ ΡΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠΊΠΎΡ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ.[2] ΠΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΈΠ· 1455. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ ΠΡΠ°ΡΠΈΠ½Π°, ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΠ»Π΅ΡΠ°Π½Π° ΡΠ° Π‘ΡΠ΅ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ Π¦ΡΠ½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π³ΠΎΡΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΡΠΏΡΠ°Π²Ρ.[10] Π’Ρ ΡΠ΅ ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΡΡΠ° ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡ ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ, Π° ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π·Π°Ρ ΡΠ΅Π²Π° ΡΠΏΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΠΠ»Π΅ΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π‘ΡΠ΅ΡΠ°Π½Ρ Π¦ΡΠ½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΈΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠ²ΠΎ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΎ, Π½Π΅Π³ΠΎ Π΄Π° ΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎ.[3][18] ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΡΠΎΠ³Π°, Π·Π°ΠΊΡΡΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΠΎΡ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²ΡΠΈ.[14] ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²ΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΎΠ½Π°Ρ ΠΈΠ· 1444. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΡ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΠ»ΠΈ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, ΠΏΠΎΠ΄ Π²ΠΎΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ Π΄Π²Π° ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠ° Π Π°Π΄ΠΎΡΠ°Π²Π° ΠΠΈΠΌΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ Π ΡΠΆΠΈΡΠ°, ΡΠ±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ ΠΎΠΏΡΠ°ΡΠΊΠ°Π»ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΡΠ°.[10] ΠΠ°ΠΆΠ°Π»ΠΎΡΡ, Π·Π±ΠΎΠ³ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΡΠ°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΡΠΏΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π°, ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π»ΠΈ.[14] ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΈ Π½Π΅Π³Π΄Π΅ Ρ ΡΠΎΠΊΡ 16. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅.[2] ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Π·Π°ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ΅. ΠΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΡΡΡΠ΅Π²Ρ, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΠΎΡ ΡΠ²Π΅ΠΊ Π½ΠΈΡΡ ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΠΌΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ½Ρ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡ ΠΊΠ°ΠΊΠ²Ρ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ΅ΠΌΠΎ Ρ 16. Π²Π΅ΠΊΡ. Π’Π°Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠ° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΡΠΊΠ° Π½Π°Ρ ΠΈΡΠ°. Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠΎ ΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π·Π½Π΅Ρ, ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ° ΡΠΈΡΡΠ»Π° ΠΊΠΎΡΡ Π½ΠΎΡΠΈ ΠΎΡΠΎΠ±Π° Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ΅Π½Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π·Π° ΠΈ Π΄Π°ΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΡΠΈ ΠΈΠ· ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠ° 1497. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[2] ΠΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΡΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΡ, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΠΎΡ ΡΠ²Π΅ΠΊ Π½ΠΈΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π΅ ΡΠ»Π°ΠΆΠ΅ ΠΡΡΡΠ΅Π² ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ 1485. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π°, ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΡΡΡΡΠΊΠΈΡ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ°, Π²Π΅Ρ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΡ Π²Π°ΡΠ°Π»Π° ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΡ ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠ°.[2] ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 15. ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ 16. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅ ΠΈΠ· Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ»ΠΎΡ ΡΠ° Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, ΠΡΠ³ΠΎΡΠ°, ΠΡΠΆΠ°Π½Π° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ , ΡΡΠ°ΠΏΠ°ΡΡ Ρ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΡΡΡ. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠΈ ΡΠ»ΠΎΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ Π½Π°Π΄ΡΠ°ΡΠ°Π²Π° ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ. Π’ΠΈ Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΏΠΎ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΡ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ, ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈ Ρ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ΄ΠΎΠ²Π°.[2][19] Π£ ΡΡΡΡΠΊΠΈΠΌ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄ 15. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΏΠ° Π½Π°Π΄Π°ΡΠ΅, ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ Ρ ΡΠΎΡ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ, Π° Π΄Π° Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ , ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΎΠ½ΠΈΡ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°, Π° Π²Π΅ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π°. ΠΠ· ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΎ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π° Ρ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠΈ. Π£ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΎΠΌ ΡΡΡΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈΠ· 1497. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΊΠ°Π·Π½Π΅ΡΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΏΠ°Ρ ΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌΠ°: ΠΠΎΠΆΠΈΠ΄Π°Ρ, ΡΠΈΠ½ ΠΡΠΊΠΎΡΠΈΠ½; ΠΠΎΠΆΠΈΠ΄Π°Ρ, ΡΠΈΠ½ ΠΠ°Π±ΠΈΠΆΠΈΠ½ΠΎΠ²; ΠΡΡΠΎ, ΡΠΈΠ½ ΠΠ΅ΠΊΠΈΠ½; ΠΠ΅ΡΠ°Ρ, ΡΠΈΠ½ ΠΠΈΠΊΠΎΠ²; Π Π°Π΄ΠΈΡ, ΡΠΈΠ½ ΠΠΎΠΌΡΠ΅Π½ΠΎΠ²; ΠΠΈΠΊΠΎ, ΡΠΈΠ½ Π Π°Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²; ΠΠ΅ΡΠΊΠΎ, ΡΠΈΠ½ Π Π°Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²; Π Π°Π΄ΠΈΡ, ΡΠΈΠ½ Π Π°ΡΠΊΠΎΠ²; Π Π°Π΄ΡΠ», ΡΠΈΠ½ ΠΡΠΊΠ°ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²; ΠΠ°Π±ΠΊΠΎ, ΡΠΈΠ½ ΠΡΠΊΠ°ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²; ΠΡΠΊ, ΡΠΈΠ½ ΠΡΡΡΠ΅Π²; ΠΡΡΠΎ, ΡΠΈΠ½ ΠΠΈΡΠ΅Π² (ΠΠ»ΠΈΡΠ΅Π²); Π Π°Π΄ΠΈΡ, ΡΠΈΠ½ ΠΠ°Π·Π°ΡΠΎΠ²; ΠΠΈΠΊΠ°Ρ, ΡΠΈΠ½ ΠΠ°ΡΡΠΈΠ½; ΠΡΠΊ, ΡΠΈΠ½ ΠΠΈΠΊΠΈΠ½.[2] ΠΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ Π΄ΠΎ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ΅Ρ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 16. Π²Π΅ΠΊΠ° Π·Π°ΠΏΠΎΡΠΈΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡΠΈΠΌΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΡΠΊΠΎΠ±ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ°, Π° ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΎΠΏΠ΅Π²Π°Π½ ΠΈ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΡΠΊΠΈ Π±ΠΎΡ ΡΠ° Π’Π°Ρ ΠΈΡ-ΠΠ°ΡΠΎΠΌ. Π Π°Π·Π»ΠΎΠ³ ΡΠΈΡ Π±ΠΎΡΠ±ΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠ»Π°ΡΠ°ΡΠ° Ρ Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°.[12][20] Π£ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ 16. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ°.[2] ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎ, Ρ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½Π΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅, Π²Π΅Ρ ΡΠ°Π΄Π° ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ. ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π½Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½ΠΈΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ ΠΈΠ· ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈΡ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ°. ΠΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΡ ΠΠΈΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π·Π°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ Π±ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° Π·Π° ΡΡΠΎΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ Π²Π΅Ρ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠ°ΡΡΠ½ΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΈ, Π΄ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΠ° ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ ΡΠ΅ΠΊ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ³ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°.[2][15] Π’ΡΠ΅Π±Π° Π½Π°Π²Π΅ΡΡΠΈ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΡ Π‘ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈΠ· 1570. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π·Π°Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ° Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΌΠ°ΡΠΎΠ²Π½ΠΎ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ»Π° Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠ΅.[2] Π‘ΠΏΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΌΠΎΡΡΠΈΡΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅ Π½Π° ΠΡΠ°ΡΠ°ΡΡ 1595. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΡΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ Π‘ΡΠ±Π΅ ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π°. ΠΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡ ΡΡΠΊΠΎΠΊΠ° ΠΈΠ· ΠΡΡΡΡΠΈΡΠ΅, Π° Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ 1596. ΠΈ 1597. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π½Π° ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·Π±ΠΈΡΠ° ΡΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ Π‘ΡΠ±Π° ΠΏΠΎΠ΄ Π²ΠΎΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΡΠ΄Π°Π½Π° ΠΈΠ· Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΈΠΊΡΠΈΡΠ°. ΠΠΎΠ±ΡΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π±ΠΈΠ»Π° Ρ ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΡΠ°ΡΡ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Ρ, Π³Π΄Π΅ ΡΡ ΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΠΈΠ»Π° ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠΎΠ±ΡΠ°ΠΊΠ°, ΠΠΈΠ²ΡΠ°Π½Π° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ .[21] ΠΠ±ΠΎΠ³ ΠΎΠ²ΠΎΠ³Π° ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ³ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅Π½Π΅ Π²Π΅ΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈ ΡΡΠ»ΡΠ°Π½ ΠΠ΅Ρ ΠΌΠ΅Π΄ III ΠΏΠΎΠ³ΠΈΠ½ΡΠΎ Ρ Π±ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠ³Π΅ΡΠ° 1596. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΠ»Π΅ΡΠ°Π½ΠΈΠ½Ρ ΠΠ°Π·Π°ΡΡ Π‘ΠΎΡΠ°Π½ΡΡ (Lazzaro Soranzo), Ρ ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Ρ ΡΠ»Π°Π·Π΅ ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, ΠΡΡΠΈ, ΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΠ»ΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠΈ.[22] ΠΠ²Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΠ°Π»ΡΡΠ΅ΡΠ° ΡΠΏΡΡΠ΅Π½Π° Ρ Π ΠΈΠΌ 1597. Π³ΠΎΠ΄. ΠΈΠ·Π»Π°Π³Π°Π»Π° ΡΡ Π½Π° ΠΏΠ°ΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ, ΡΠ΅ ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄Π»Π°Π³Π°Π»ΠΈ ΠΏΠ°ΠΏΠΈ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π²ΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ Π±ΠΈ ΠΊΡΠ΅Π½ΡΠ»ΠΈ Ρ ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±Π°ΡΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±Π° Π½Π° ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°, Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΠΈΠ½Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ Π±ΠΈ ΡΠΏΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½, ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ Π½ΠΈΠ· ΠΌΠ΅ΡΡΠΈΠΌΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠ° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠΈ ΠΈΠ· Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ Π·Π΅ΠΌΠ°ΡΠ°, ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ΅ ΡΡ Π³Π° Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π»Π°ΠΊΠΎ ΡΠ³ΡΡΠΈΠ»Π΅.[23] ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΎΠ²ΠΎΠ³Π° ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±Π° Π½Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΡ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1609, ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ° ΠΈΠ·Π±ΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π΅ Ρ ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠ»Π±Π°Π½ΠΈΡΠΈ, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΡΡΡ ΠΈ ΡΡΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, ΠΡΡΠΈ ΠΈ ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠΈ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΎΠ½, ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡ Π½Π΅ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π° ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ°, Π±ΠΈΠ²Π° Π±ΡΠ·ΠΎ ΡΠ³ΡΡΠ΅Π½.[21][24] ΠΠ±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ΠΡΡΠ°Π½Π°, ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΡ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ Π²ΠΎΡΡΠΊΡ ΠΎΠ΄ 40,000 ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Π°ΡΡ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π³Π° ΡΡ ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΡΡΡΠ°Π΄Π°Π»Π°.[21][24] ΠΠΏΠ°ΠΊ, Π½ΠΈ ΠΎΠ²Π°Ρ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΌΠΈΡΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΡΡΠ°Π½Π΅, ΡΠ΅ ΡΡ ΠΎΠ½ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΈΠ·Π°Π»ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π΅ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΠ°Π½Π΄ΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΎΠΌ 17. Π²Π΅ΠΊΠ°.[24] ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΡΠ±Π°Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΡΠ½Π°Π²Π°, ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈ ΠΠ°Π·Π°Ρ Π‘ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΎ 1599. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ Π·Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠ΅ΡΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ°, Π° ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠΌΠ° Π½Π°Π±ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅, ΠΡΡΠ΅, ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Π½Π° ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ ΠΠ»Π°Π²Π°, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΠ»ΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠ΅.[25][26] ΠΠΈΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ°ΡΠ° ΠΎ ΡΠ°ΠΌΠΈΠΌ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ° Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΎΡΠ°Π½ΠΈΠ½ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠ° (Mariano Bolizza), ΠΊΠΎΡΠΈ 1614. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΡ ΠΠ·Π²Π΅ΡΡΠ°Ρ ΠΈ ΠΎΠΏΠΈΡ Π‘ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΠΊΠ° Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅, ΡΠΈΡΠΈ Π²ΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ»Π°Π² ΠΠΎΠΆΠΈΠ΄Π°ΡΠΎΠ².[2][27] Π£ ΡΠΎΠΊΡ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π° ΡΠ° ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, ΡΠΌΠ΅Π»ΠΈ ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΈ ΠΎΠΊΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΈ ΡΠ½ΡΡΠ°Ρ ΡΠ°ΠΌΠΈΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°.[4] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1658, ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, ΠΡΡΠΈ, ΠΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠΈ, ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠΈ, ΠΠ»ΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠΈ, Π₯ΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΡΡΠ΄Π° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΠ°ΠΊΠΎΠ·Π²Π°Π½ΠΈ ΠΠ»Π°Ρ ΠΠ°ΡΡΠ°ΠΊ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π²Π΅Π· ΡΠΈΡ ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΎΡΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ° ΠΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π°.[28] ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ° ΠΈΠ·Π±ΠΈΡΠ°ΡΡ Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°, Π ΠΎΠ²ΡΠΈΠΌΠ°, ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ°, ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠΈΠΌΠ°, ΠΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠΈΠΌΠ°.[29] ΠΠ»Π΅ΡΠ°Π½ΠΈ ΠΏΡΡΠΆΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠΊΡ Π¦ΡΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎΠΊ ΠΈΡ ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΡΡ ΠΏΠΎΡΠ°Π·ΠΈΠ»Π΅ ΠΈ ΠΈΠ·Π±Π°ΡΠΈΠ»Π΅ ΠΈΠ· Π‘ΡΠ°ΡΠ΅ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅.[24] Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅, ΡΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ° Π‘ΡΠ»Π΅ΡΠΌΠ°Π½ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ»Π° 1691. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠΊΡΠΏΠ° Π·Π½Π°ΡΠ½Ρ Π²ΠΎΡΡΠΊΡ ΠΈ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠ΅, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄ Π·Π°Π²ΡΡΠ°Π²Π° ΠΏΠΎΡΠ°Π·ΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΈΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΡΠΊΠ΅.[24] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 18. ΠΈ 19. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠΎΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ Π±ΡΠ΄ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, Π²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½Π΅ Π±ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ°. Π£ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠ°ΠΊΠ° Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΡΡΡΠΊΠΈΡ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ Π±ΠΈΡΠΊΠ΅: ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΠΌΠ°Π½-ΠΏΠ°ΡΠ΅ 1732, ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΠ°Ρ ΠΌΡΡ-ΠΏΠ°ΡΠ΅ 1788, ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΠ°Ρ ΠΌΡΡ-ΠΏΠ°ΡΠ΅, Π±ΠΈΡΠΊΠ° Π½Π° ΠΠ°ΡΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° 1796, ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² Π’Π°Ρ ΠΈΡ-ΠΏΠ°ΡΠ΅, ΠΎΠΊΠΎ 1810. ΠΠ±ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ³Π° ΡΡ ΠΎΠΏΠ΅Π²Π°Π½ΠΈ Ρ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ Π΅ΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ Π½Π΅ΠΊΠ΅ ΠΈ Ρ ΠΠ΅Π³ΠΎΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠ³Π»Π΅Π΄Π°Π»ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎ. Π£ ΠΏΠΈΡΠΌΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π°ΡΠΎΠΌ Π ΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· 1789. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΡΠ°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΈ Π±ΡΠ΄ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ ΡΠ²ΠΈ ΠΎΠ½ΠΈ ΠΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΡΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π²Π΅ΡΠΎΠΈΡΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΡΠΈ. ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Ρ ΡΠΊΠ»Π°Π΄Ρ ΡΠ° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΠΌ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ, ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΡΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠ°Π·Π΄Π²Π°ΡΠ°Π»ΠΈ ΠΎΠ΄ Π¦ΡΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΠ°ΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅.[30] ΠΠ°ΡΠ°Π½ ΠΠΎΠΆΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ Π±ΠΈΡΠΊΠ΅ Π½Π° ΠΠ°ΡΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· 1796. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠΈ ΡΠ»Π°Π·Π΅ Ρ ΡΠ°ΡΡΠ°Π² Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅. ΠΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, 1847. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·Π΅ Ρ ΠΆΠ΅ΡΡΠΎΠΊ ΡΡΠΊΠΎΠ± ΡΠ° ΠΠ°Π½ΠΈΠ»ΠΎΠΌ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°ΠΌΠ°ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ Π°ΡΡΠΎΠ½ΠΎΠΌΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅ ΡΡ Ρ ΡΡΠ»Ρ 1854. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, ΠΡΡΠΈ ΠΈ ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π±Π΅ ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠΈΠ»ΠΈ Π½Π΅Π·Π°Π²ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ. ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΠΊΡΠ°Π· ΠΠ°Π½ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΡΠ³ΡΡΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Ρ.[31] Π£ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΎ ΡΠ° Π±ΠΎΡΠ±Π°ΠΌΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ°, Π±ΡΠ΄ΡΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΡ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Π΅ Π½Π° ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠΈ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅. ΠΠ±ΠΎΠ³ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ΅ΡΡΠ°, ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ ΡΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»Π΅ ΠΎΠ΄ Π²ΠΎΠΆΠ΄Π° ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΎΡΡΠ° ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π±Π°ΡΡΠ°ΠΊΠ΅. ΠΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ Π±ΠΈΠ»Π΅ ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ Π’ΠΎΠ΄ΠΎΡ ΠΠ΅ΡΠΈΡΠΈΠ½ ΠΡΠΈΠΌΠΈΡ ΠΈ Π’ΠΎΠΊΠΎ ΠΠ°Π²ΠΈΡΠ΅Π² ΠΠΎΠΆΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ° Π‘ΡΠΈΡΠ΅Π½Π΅.[32] Π£ ΠΊΡΠ°ΠΆΠ΅Π²ΠΈΠ½ΠΈ Π¦ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠΎΡΠΈ, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅Π½Π°ΡΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΠΎΠ»Π° ΠΠΈΠ»Π΅ΡΠΈΡΠ°. ΠΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ Ρ Π²ΠΎΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅ ΠΈ Π·Π°ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°ΡΠ΅. Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅, Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΈΠ· Π¦Π°Π²ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ°Π»ΡΠ°Π·Π°Ρ ΠΠΎΠ³ΠΈΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΠΈΠ»Π°Π·ΠΈΠΎ Π±ΡΠ΄ΡΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ° ΡΠΈΡΠ΅ΠΌ Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠΊΡΠΏΠΈ ΠΈΠ½ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎ ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π±ΠΈ ΠΌΡ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΠ»Π΅ Π·Π° Π΄ΠΎΠ½ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΠΏΡΡΠ΅Π³Π° ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ° Π·Π° Π¦ΡΠ½Ρ ΠΠΎΡΡ ΠΈΠ· 1888. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΈΠ½ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΎΡ Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅Π½Π°ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ»Π΅ ΠΠΈΠ»Π΅ΡΠΈΡ.[33] Π£ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ Π΄ΠΎ 19. Π²Π΅ΠΊΠ°, Π°Π»ΠΈ ΠΈ Π½Π°Π΄Π°ΡΠ΅, Π·Π±ΠΎΠ³ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π»ΠΎΡΠΈΡ Π΅ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΡΠΊΠΈΡ ΡΡΠ»ΠΎΠ²Π° ΠΈ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π° ΡΠ° ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, Π΄ΠΎΡΡΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°Π²Π° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΡ ΠΈ ΠΠΎΡΠ½Ρ. ΠΠ΅ΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ° ΡΡ Π΄Π°Π»Π΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ½Π΅ Π·Π°ΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ΅, ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΈ Π£Π·ΡΠ½ ΠΠΈΡΠΊΠΎ ΠΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΠΈΠ· ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Π΄ΠΎΡΠ΅Π»ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π ΡΠ΄Π½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠ°Ρ, Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°.[34][35] Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅, ΠΏΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΡ Π Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ· ΠΡΡΠ΅, ΡΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° Π Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· Π‘ΡΡΠ°Π³Π°ΡΠ°, ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ° Π Π°ΡΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Ρ Π¨ΡΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΡ Π΄ΠΎΡΠ΅Π»ΠΈΠ»Π° ΠΈΠ· ΠΠΎΠ²Π΅ ΠΠ°ΡΠΎΡΠΈ, ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΎ Π΄ΠΎΡΠ»Π° ΠΈΠ· ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΠ°Π½ΠΎ, ΡΠΎΡ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 17. Π²Π΅ΠΊΠ°. ΠΠ΄ ΡΠΈΡ , ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· Π‘ΡΡΠ°Π³Π°ΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠΈΡΡ Π’Π°Π½Π°ΡΠΊΠΎ Π Π°ΡΠΈΡ, ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΎΡΡΠ΅Π² Π±Π°ΡΡΠ°ΠΊΡΠ°Ρ ΠΈΠ· ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ° ΠΈ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π½Π΄Π°Π½Ρ Ρ ΠΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΡ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΌΠΈΡ Π Π°ΡΠΈΡ ΠΈΠ· 19. Π²Π΅ΠΊΠ°.[36] Π‘ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ 18. Π²Π΅ΠΊΠ° ΡΠ΅ ΠΈΠ· ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Ρ Π¨ΡΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΡ Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΡΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠΈΠΏΠΎΠ²ΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΡΠΈ ΠΠΌΠΈΡΡΠ° ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, ΠΎΠ΄Π°ΠΊΠ»Π΅ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π³ΡΡΠ»Π°Ρ ΠΠΈΠ²Π°Π½ ΠΡΡΠΈΡ (20. Π²Π΅ΠΊ).[36] ΠΠΎΠ»Π΅ ΠΠΈΠ»Π΅ΡΠΈΡ ΠΠΈΡΠ°ΡΠ»ΠΎ ΠΡΡΠΈΠ½ΠΈΡ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ ΠΈ ΠΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ Π£ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ Π΄ΠΎ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, Π΄Π°Π»ΠΈ ΡΡ Π²Π΅ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠΈΡΠ°ΡΠ»Π° ΠΡΡΠΈΠ½ΠΈΡΠ°[37] ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π΄ΠΈΠ²ΠΈΠ·ΠΈΡΠ°Ρ, Π³ΡΠ²Π΅ΡΠ½Π΅Ρ, Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π° ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈΡΠ°, ΠΠ°ΡΠ°Π½Π° ΠΠΎΠΆΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ Π¦Π΅ΡΠΈΡΠ΅, ΠΈ ΠΠΎΠ»Π° ΠΠΈΠ»Π΅ΡΠΈΡΠ°, ΡΠ΅ΡΠ΄Π°ΡΠ° ΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ Ρ Π΅ΡΠΎΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π° ΡΠ° ΡΡΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»ΠΎΠΌ I ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠΈΠΎ Π¦ΡΠ½Ρ ΠΠΎΡΡ ΠΈ ΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ Ρ ΠΠΈΡ. ΠΡΠ΅Π΄ ΠΊΡΠ°Ρ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅, Ρ Π¦ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠΎΡΠΈ ΠΈΠ·Π±ΠΈΡΠ° ΠΠΎΠΆΠΈΡΠ½Π° ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π°. Π’ΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΠΊΠΎΠ± ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠΊΠ·. ΠΡΠ΅Π»Π°ΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΠ°Π»ΠΈΡΠ° ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅ ΡΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ Π²Π»Π°ΡΡΡ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΎΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΠΎΠΊΡΠ΅Π½ΡΡΠΈ Π²ΠΎΡΡΡΠΈ ΠΈ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΡΠΈΡΠΈ ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ, Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°ΡΠ°. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π΅, Π²Π΅ΡΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΡΠΈΡΡΠ°Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅.[38] ΠΠ° ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠΊΠ΅ ΠΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΡ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠΈ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π΄Π°ΡΠ΅ Ρ, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ Π±ΡΠ΄ΡΡΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈ Ρ Π΅ΡΠΎΡ, ΠΠ²Π°Π½ ΠΠΈΠ»ΡΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ.[39] Π¨ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ°, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π΅ Ρ ΡΠΏΠΎΡΡΡ. ΠΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ΄Π±Π°Π»Π΅Ρ ΠΠΈΠ»Π°Π½ ΠΠ΅ΡΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ³ΡΠ°ΠΎ Π·Π° ΠΊΠ»ΡΠ±ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠΎ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΈ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅Π·Π΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ³ΡΠ°ΠΎ Π·Π° ΠΊΠ»ΡΠ±ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠΎ Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΎΡ ΠΈ Π¨Π²Π°ΡΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΡ.[40] ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ Π±ΠΎΡΠ±Π°ΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² Π‘ΠΈΠ»Π° ΠΡΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°, Π³Π΄Π΅ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΠΈΡΡΠ°ΡΠΈ Π’ΡΠΈΠ½Π°Π΅ΡΡΠΎΡΡΠ»ΡΠΊΠΈ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΡΠ° ΠΊΠΎΠΌΠ°Π½Π΄Π°Π½Π°ΡΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΠΈΠ· ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°. ΠΠ΅ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΠΎ ΠΠ°ΡΡΠΈΠ·Π°Π½Π΅.[41] ΠΠ°ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π°ΠΎ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΎΡΡΡΠΈ Ρ ΠΎΡΠ°ΡΠ±ΠΈΠ½ΠΈ, ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ· ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈΡΠ°. ΠΠ΅ΡΠ°Π²Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ Ρ ΠΎΠ²Π΅ Π΄Π²Π΅ Π³ΡΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΡ Π΄Π°Π»ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π°ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΎΡΠ±Π΅ ΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ Ρ Π΅ΡΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠ²Π°Π½Π° ΠΠΈΠ»ΡΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΡΡΠ° ΠΈ ΠΠ»Π°ΠΆΠ΅ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π‘Π°Π²Π΅ ΠΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°Π΄Π΅ ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΡ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ . ΠΠ΅ΠΊΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ , ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠΎΠΆΠ° ΠΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΡ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠ»ΠΈ Π Π΅Π·ΠΎΠ»ΡΡΠΈΡΡ ΠΠ½ΡΠΎΡΠΌΠ±ΠΈΡΠΎΠ°, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ΅Π³Π° ΡΡ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠ»ΠΈ Π½Π° ΠΠΎΠ»ΠΎΠΌ ΠΎΡΠΎΠΊΡ,[42] Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΠΡΡΠΎ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΏΡΠ²ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠ°Π»ΡΡΠ°Π±Π° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ Π°ΡΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΎΠ±Π΅Π³Π½Π΅ Ρ Π ΡΠΌΡΠ½ΠΈΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ±ΠΈΡΠ΅Π½ Π½Π° Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ.[43] ΠΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΈΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΈ ΠΡ ΠΡΠΊΠ°ΡΠΈΠ½Π° ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΠΊΡΠΎΠ±Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π±Π»ΠΈΠ·Π°ΠΊ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅Ρ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π°. Π ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ Π‘ΡΠΈΡΠ΅Π½Π°ΠΌΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΡΠΊΠΈΠΌ 1874. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[44] ΠΠ° ΡΠ΅Π»Ρ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ Π²ΠΎΡΡΠΊΠ΅ Ρ ΠΎΡΠ°ΡΠ±ΠΈΠ½ΠΈ Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡ, Π° ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΈΡΡΠ°ΡΠΈ Π‘Π°Π²ΠΎ ΠΠΎΠΆΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡΠ°, ΠΠ°Π²Π»Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π±ΠΈΠ²ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΠΎΡΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΠ΅ΡΠ°Π΄ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΠ°ΠΏΠ΅ΡΠ°Π½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠΌ Π‘ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΠ»Π°ΠΆΠΎΠΌ ΠΡΠΊΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΏΠΎΠ³ΠΈΠ½ΡΠΎ Π½Π° ΠΡΡΡΠΎΠ³Ρ Ρ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Ρ ΠΠ°ΡΡΠΈΠ·Π°Π½Π° 1943. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[45][46] ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΡΠΊΠ° Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΠΎΠ΄ΠΎΠ²ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅ ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½Π° Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠ° ΡΠ°Π·Π³ΡΠ°Π½Π°ΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°. ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎ, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΡΠΈ Π½Π° ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ»ΠΎΡ ΠΌΠ΅ΡΠΎΠ²ΠΈΡΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎ-Π²Π»Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠΈ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΠ»ΠΎΡ ΠΏΡΠΈΠ΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΈΠ· ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠ°, ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π±Π»ΠΈΡΠΊΠΈ.[2][19] Π ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΌΠ°ΡΠ΅Π³ Π±ΡΠΎΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠΎΠ²Π»Π°ΡΠΊΠΈΡ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ°, Ρ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΌΠ°ΡΠΎΠ²Π½ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΎΠ²Π»Π°Π΄Π°Π²Π°ΡΡ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΈΠΌΠ΅Π½Π°.[2][19] ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΎ, ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ½ΠΎΡΡ Π΄Π° ΡΡ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅Ρ(ΠΈ) Π΄ΠΎΠ½Π΅Π»ΠΈ ΠΡΠΆΠ½ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΈ Ρ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ ΡΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ°ΡΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°ΡΠ΅Π½ΠΎ, Π° ΠΊΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ° ΡΠ°Π΄Π° Π½ΠΈΡΠ΅ Π·Π°Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½ΠΎ. ΠΠ»Π΅ΠΌΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠ΅ΠΊ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΠ° Π‘ΡΠ±Π° Ρ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅.[19] ΠΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΈ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΡ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠ°ΡΡΠ½Π° Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ·Π΅Π»Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ΅, Π° ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½Π΅ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΡΠΎΠ΄ΠΎΠ²ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΡ Ρ 16. Π²Π΅ΠΊΡ.[2] ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ° ΠΎ Π½Π°ΡΡΠ°Π½ΠΊΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡ Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠΈ, ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°Ρ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΡΠΎΠ±Π° ΠΏΠΎ ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π° ΠΠΈΠΏΠΎ, Π±ΡΠ°Ρ ΠΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π², ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°.[19][47] ΠΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Ρ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ² ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΠΊ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΈΠ· Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅.[47] ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½Π΅ Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ°, Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΊΡΡΡΡΡΡ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠ·ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΎΠ΄ ΠΠ·ΡΠ°, Π±ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΈΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ³, Π° Π΄Π΅ΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ Ρ ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ° ΡΠΊΡΡΡΠ΅Π½Π° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π° Π°Π»Π±Π°Π½ΡΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΠΏΡΡ Π₯ΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ°. Π ΠΎΠ½Π° ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ° ΠΎ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Ρ, Π°Π»ΠΈ ΡΠΊΡΡΡΡΡΡ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ Π΄ΡΡΠ³Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π°, Π° ΡΠΏΡΡΡΡΡ ΠΈ Π½Π° ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ ΡΠΎΠ³ ΠΏΡΠ΅ΡΠΊΠ°.[47] ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΠΎΠ²Π° Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ° ΡΡ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π½Π΅ΠΏΠΎΡΠ·Π΄Π°Π½Π°, Π° ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅Π³ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΡΠΈΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°.[47] ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎΠ³, ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π° Π³Π΅Π½Π΅ΡΡΠΊΠ° ΠΈΡΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΡΡ ΡΡΠ²ΡΠ΄ΠΈΠ»Π° Π΄Π° Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π° ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ° ΡΡΡΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ Π½ΠΈΡΡ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ°, ΡΠ°ΠΌΠΈΠΌ ΡΠΈΠΌΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΡΠ°ΡΠ½Π°, ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΎ ΠΎ Π½Π°ΠΊΠ½Π°Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΎΡΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠΈΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°, ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° ΡΠ°ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ°.[47] Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ»ΠΎΡ ΡΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ°ΡΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈ ΠΡΠΆΠ°Π½ΠΈ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ Π³ΡΡΠΏΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π³ΡΡΠΏΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠΎΠ²Π»Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π°ΡΠΈΠΌΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π½Π΅ ΠΈ Ρ 15. Π²Π΅ΠΊΡ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΡΠΎΠΏΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΠΌΠ°.[13] ΠΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, Π ΠΎΠ³Π°ΠΌΡΠ°Π½ΠΈ, ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈ ΠΡΠΆΠ°Π½ΠΈ, ΠΡΠΊΠ΅, ΠΠΎΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΈ, ΠΡΠ³ΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ° ΡΡ Π½Π° ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ ΠΎΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΡΡΠ½Π΅, Π°Π»ΠΈ Ρ Π²ΠΈΠ΄Ρ Π΄ΡΡΠΆΠΈΠ½Π°, ΠΈΠ· ΠΊΠΎΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Ρ