Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveŔtenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaŔu mail adresu.
101-124 od 124 rezultata
Prati pretragu "radio"
Vi se opustite, Gogi Äe Vas obavestiti kad pronaÄe nove oglase za tražene kljuÄne reÄi.
Gogi Äe vas obavestiti kada pronaÄe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene saÄuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i saÄuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
Retrko u ponudi, odliÄno oÄuvano! Edicija āAlbatrosā, kolo 5, knjiga 1, urednik Stevan RaiÄkoviÄ Autor - osoba MarkoviÄ, Slobodan, 1928-1990 = MarkoviÄ, Slobodan, 1928-1990 Naslov Sedefaste dveri / Slobodan MarkoviÄ Vrsta graÄe poezija Jezik srpski Godina 1966 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Prosveta, 1966 (Beograd : Prosveta) FiziÄki opis 88 str. : ilustr. ; 19 cm Zbirka Albatros. Ēkolo Ē5 ; 1 Napomene BeleÅ”ka o pesniku / L. M.: str. [89]. SLOBODAN MARKOVIÄ LIBERO (Skoplje 26. 10. 1928 ā Beograd, 30. 1. 1990) Slobodan MarkoviÄ, književnik, pesnik, novinar i slikar, pseudonim Libero Markoni, roÄen je 26. oktobra 1928. u Skoplju gde mu se otac nalazio na dužnosti oficira vojske Kraljevine Jugoslavije. Rano detinjstvo proveo u PeÄi, zatim živeo u Beogradu do kraja života. Umro je u Beogradu 30. januara 1990. Objavio je preko 60 knjiga u kojima su zastupljene sve književne forme: poezija (32), proza (9), drama (5), putopisi (3), filmski senario (1), TV scenario (2), reportaže (4), prepevi (12), antologije (2), kulinarstvo (1), eseji, (1), brojni predgovori, pogovori i dr. Prvu zbirku pesama `Posle snegova` objavio je 1949, a poslednju `Južni bulevar`, 1990. Svoja dela objavljivao je kod izdavaÄa Å”irom nekadaÅ”nje Jugoslavije. Dela su mu prevoÄena na mnoge svetske jezike. Bavio se prevodilaÄkim radom i objavio brojne prepeve velikih ruskih pesnika, posebno Sergeja Jesenjina. Pisao je i zapažene knjige iz oblasti kulinarstva. Izbori iz njegove poezije i proznih tekstova objavljeni su u jugoslovenskim antologijama, a njegova dela ostavila su veliki odjek u kritikama, objavljenim u knjigama, Äasopisima, listovima i dnevnoj Å”tampi Å”irom Jugoslavije. Pojedinim svojim delima inspirisao je druge umetnike, kompozitore, koji su pisali muziku na njegove tekstove. Slikari i vajari izradili su njegove portrete, slike, crteže i karikature. Uporedno s književnim delom stvarao je novinarsko delo, a takoÄe i slikarsko. Radio je preko Äetiri decenije u novinarstvu, poÄev od 1947. godine. SaraÄivao je u viÅ”e od 160 naslova listova i Äasopisa Å”irom nekadaÅ”nje Jugoslavije. Radio je u nekoliko beogradskih listova i Äasopisa: `Mladost`, `Omladina`, `NaÅ” vesnik`, u kojima je bio urednik kulturne rubrike, najduže u listu `Borba` gde je objavljivao reportaže, putopise, feljtone i dr. Imao je svoje rubrike koje je sam uspostavljao i kreirao, koje su mu donele popularnost i novinarsku slavu: `KopaÄi zlata`, `Saputnici`, Putopisi, `Beograd ovih dana`, `Äuburska opservatorija` i dr. Svoje novinarsko i literarno delo ilustrovao je svojim crtežima, a Äesto i dela drugih pisaca. Objavio je veliki broj ilustracija u dnevnoj i periodiÄnoj Å”tampi. Iza sebe ostavio je veliki broj crteža i slika. Za umetniÄko delo nagraÄivan je mnogim nagradama meÄu kojima se nalaze: Sedmojulska nagrada za životno delo, `Zmajeva nagrada` za poeziju, `Svetozar MarkoviÄ` za novinarstvo, `Milena PavloviÄ-Barili` za slikarstvo i dr. Dobitnik je niza priznanja, plaketa i povelja meÄu kojima su: dve Plakete Skupstine grada Beograda, Srebrna plaketa Udruženja novinara Srbije, Zlatna plaketa lista `Borba` i dr. Odlikovan je visokim odlikovanjima: Orden rada I reda, Orden zasluga za narod sa srebrnom zvezdom i Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom. Bio je Älan, Udruženja književnika Srbije, Saveza književnika Jugoslavije, Udruženja novinara Srbije, Saveza novinara Jugoslavije i Udruženja likovnih umetnika primenjene umetnosti Srbije. Obilazio je mnoge države sveta i o njim pisao brojne reportaže koje su mu donele priznanja. MeÄu prvima obiÅ”ao je Svetu goru i za seriju reporta iz Hilandara prvi dobio uglednu novinarsku nagradu. HodoÄastio je po Äitavom jugoslovenskom prostoru, najviÅ”e po manastirima, posebno na Kosovu i Metohiji. Beogradu je posvetio mnoge pesme i posebno zbirku pesama `Beograd progoreo ružama`, u izdanju Narodna knjiga, 1974. NajveÄi deo života proživeo je na Äuburi, delu Beograda koji je ovekoveÄio u svojim pesmama, reportažama, slikama i crtežima, gde je za života postao legenda. Danas na Äuburi njegovo ime nosi prosvetina knjižara i Skver na kraju ulice MarÅ”ala Tolbuhina. Slobodan MarkoviÄ (alias Libero Markoni) je i Äinom roÄenja bio predodreÄen za nutrinsku spregu sa kafanom; rodio se, naime, u prostoriji baÅ” iznad ulaza u kafanu `Idadija`. U Ljubljani je naÄinio prve korake, a detinjstvo i mladost proveo u PeÄi i Beogradu (na znamenitoj Äuburi). Iako mu je bilo poznato da je svaka ljubav bez buduÄnosti, to mu nimalo nije smetalo da ljubavlju piÅ”e i diÅ”e. Nije želeo da izvlaÄi korist iz Äinjenice da je aktivno uÄestvovao u borbi protiv faÅ”izma. Sam je napisao uvod u knjigu izabrane poezije `Jednom u gradu ko zna kom`. O sebi i svom shvatanju umetnosti izjasnio se ovako: `Umetnost je moj život. Nisam se trudio da u svemiru naÄem sliÄnost sa sobom. Znam da sam unikat i da nemam dvojnika. Po svoj prilici, neÄu ni imati potrebe da ga angažujem`.ā Kao mlad, oduÅ”evljavao se Makijavelijem, Bergsonom, Marksom i Napoleonom. Izvanredno oseÄao poeziju Jesenjina, i saÄinio neke od najboljih prevoda pesama velikog ruskog pesnika na srpski jezik. Kao gimnazijalac, po ulasku albanskih i italijanskih faÅ”ista u PeÄ 1941. godine, deportovan je u logor u Kavaji. Ali, ko može orlu da sapne krila? MlaÄahni Slobodan je uspeo da pobegne iz transporta, da se potom skriva u PeÄi sve do uspeÅ”nog prebacivanja kod majke u Beograd, gde je zatim pohaÄao Äetvrtu muÅ”ku gimnaziju, iz koje je 1943/44 odveden u logor u Smederevskoj Palanci (imao je 15 godina, a veÄ logoraÅ”!). Kasnije je nastavio Å”kolovanje u TreÄoj muÅ”koj gimnaziji, a maturirao je u Drugoj beogradskoj gimnaziji 1948. godine. Studirao je jugoslovensku književnost pri Filozofskom fakultetu u Beogradu. Od navedenih 60 i viÅ”e knjiga, trideset dve su zbirke pesama; Libero je pisao i prepeve, putopise, reportaže, kraÄu prozu, drame, scenarija, prireÄivao antologije... NaveÅ”Äu samo neke naslove njegovih knjiga poezije: Posle snegova, SviraÄ u liÅ”Äu, Mornar na konju, Pijanci idu dijagonalno, Sedam ponoÄnih kazivanja u kljuÄaonicu, Vedri utopljenik, Tri Äokota stihova, Crni cvet, Ikra, Umiljati apostol, Posetilac tamnog Äela, Tamni banket, Ukleta pesnikova noÄna knjiga, Eleonora žena Kilimandžaro, Jednom u gradu ko zna kom (Å”tampana povodom 50 godina od pesnikovog roÄenja i 35 godina književnog rada), Äubura meÄu golubovima (Liberova poezija i crteži) ... Poslednja, Južni bulevar, objavljena je posle njegove smrti, a priredila ju je njegova Ksenija (supruga i verni pratilac). Libero je disao Jesenjinom. O tome svedoÄe i njegovi prepevi pesama velikog ruskog pesnika u knjigama Ko je ljubio taj ne ljubi viÅ”e i RastaÄemo se uz smeÅ”ak nas dvoje. Svetski putnik koji je, po vlastitim reÄima, `oplovio Äetrnaest mora`, nalazio je duÅ”evno smirenje i duhovno vozdizanje u metohijskim manastirima. Sudbina je htela da, osim životnih trenutaka, sa MiloÅ”em Crnjanskim podeli i veÄni mir. Istoga dana su roÄeni Libero i MiloÅ”, 26. oktobra; Libero je bio taj koji se, u vreme hajke na Crnjanskog i bacanja anateme na liÄnost ovog izuzetnog pisca, usudio da objavi poemu `Stražilovo` (kao urednik u nedeljniku `NaÅ” vesnik`); po dolasku Crnjanskog u Beograd, živeli su u istom kraju i povremeno se družili. Sada su u istoj grobnici, u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju u Beogradu. Ksenija Å ukuljeviÄ-MarkoviÄ, Liberova supruga, muzejski savetnik po zvanju, priredila je dve knjige poezije svoga Slobodana: Južni bulevar (objavljena posle njegove smrti) i ZapiÅ”i to, Libero. Mnogo je dala od sebe i u pripremi knjige Liberovih pesama i crteža Äubura meÄu golubovima. * * * `Krugu prvih posleratnih pesnika pripada i Slobodan MarkoviÄ (1928), sliÄan svojim vrÅ”njacima, ali svestraniji i istrajniji u svojim pesniÄkim težnjama, boem, sledbenik Rake Drainca, srpski Jesenjin, `tužni pesnik malih stvari... i velikih pijanstava, romantiÄnih uzleta i begova, velikih jadikovki`. Starinskom melodijom, pomalo setnom, nostalgiÄnom, jednostavnim i spontanim izrazom, koji se povremeno teÅ”ko opire padanju u banalnost i sentimentalnost, on je izrazio nemir pesnika u modernom svetu, njegovu raspoluÄenost izmeÄu žudnje za punoÄom života i bolne praznine nastale iz oseÄanja vlastite otuÄenosti i napuÅ”tenosti u svetu.` Jovan DeretiÄ Kratka istorija srpske književnosti Slobodan MarkoviÄ Libero (1928ā1990) VODENI CVET NeÄemo se naÄi. OtiÅ”la si. Kuda... Sve Å”to smo hteli negde tiho spava, a dan nas teÅ”i i teÅ”i nas trava u kojoj sunce pravi s cveÄem Äuda. NeÄemo se naÄi, a mogli smo sniti bar joÅ” malo o svemu Å”to nije Äak ni na mom stolu gde se ludo pije u dane tkane od neznanih niti. Izmislili smo prozor, vazu, pesme, suze. Na skromnom stolu dnevno malu juhu, a sad veÄ eto i to nam se uze, pa smo k`o ptice blage u vazduhu. Gle, žive ptice, žive snovi, Å”ume, livade male Å”to u oko stanu... Zvezde Å”to gasnu i zvezde Å”to planu i poÄu putem u tebe i u me. NeÄemo se naÄi, ali neÅ”to ide pored nas tako nejasno, bez tela i sve je samo pustoÅ”, magla bela, kojoj se nigde oaze ne vide. Ja pijem, ali ne zbog rasnog sveta... Ja pevam glasno. GrožÄe ljubim. Gorim. Ja se tugo stara neumorno borim, a dani teku, jeseni i leta. SMRT Ulazi smrt. Njen hod je kao hod ljubavi. Ne Äuje se i ne vidi se, tek lice porumeni. Potamne ogledala. Kane u predsoblju kap. To je slutnja nekoga koji žali. Ulazi smrt plava kao vetar s veÄeri onda joÅ” kad smo nestajali iza Å”ume, onda joÅ”, davno, pre deset godina i ko zna koliko dana. Ulazi smrt da reÅ”i sve Å”to je nereÅ”ivo. Ona se okupana uvlaÄi i leže u postelju. Ja osuÄen na nju kao na poslednju ljubavnicu skidam mirno svoje iznoÅ”eno odelo i kao da Äu ga joÅ” kad obuÄi slažem ga preko stolice na kojoj sam sedeo i mislio na život. Onda se uvaljam u prekrivaÄ Äiji su krajevi iskrzani. Pomislim na dužnosti kojih se i neÄu dotaÄi i onda se onesveÅ”Äujem i ne sluteÄi da ja to poslednji put spavam. Tražim ruku koja je bila prisutna, ali ruke nema. Pogledam u prozor, u krov susedne kuÄe, i sluÄajno u jednu zabaÄenu zvezdu, ali, nikog nema. Prolaznici najkasniji, umorni od bdenja zavide pod mojim prozorom mome snu, ali sutra zahvaljuju danu kad na povratku ugledaju posmrtnicu pod prozorom sa crnim, masnim slovima i imenima potpisanih roÄaka, koji me najsrdaÄnije ispraÄaju. RoÄaci, koji su te noÄi poumirali u meni svi do jednog i koje Äe smrt zateÄi isto tako i posle kojih ja neÄu biti ožaloÅ”Äen. MG40 (K)
Prva knjiga Gojka Äoga! Korice blago zamrljane, ali neoÅ”teÄene, kao i cela knjiga. Zapravo u odliÄnom stanju s obzirom na vrlo loÅ” kvalitet Å”tampe. Gojko Äogo (VlahoviÄi, opÅ”tina Ljubinje, 1. novembar 1940) srpski je književnik, pesnik i esejista.[1] Redovni je Älan Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske i Senata Republike Srpske, kao i Udruženja književnika Srbije, Srpskog PEN centra[2] i Udruženja āAdligatā u kojem se nalazi i Zbirka književnika Gojka Äoge. Život Gojko je roÄen u jesen 1940. godine u Hercegovini. Osnovnu Å”kolu je pohaÄao u rodnom mestu VlahoviÄima, a gimnaziju maturirao u Stocu. Diplomirao je 1964. godine na katedri za OpÅ”tu književnost sa teorijom književnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu. [2]Radio je dve godine kao novinar u listu Dugi, pa postao urednik književne i izdavaÄke delatnosti u Domu omladine Beograda. UreÄivao je ediciju DOB i bio voditelj književnih tribina. Kasnije je izvesno vreme bio direktor IzdavaÄko-knjižarske agencije `TaÄka`. Javlja se i kao osnivaÄ i urednik književnog Äasopisa Književna reÄ. Prvu knjigu (i to pesniÄku) je pod naslovom Tuga pingvina, objavio je 1967. godine u Beogradu.[3] Tokom 80-ih godina proÅ”log veka se istakao kao disident i protivnik komunistiÄkog režima, zbog Äega je, izmeÄu ostalog, Milorad VuÄeliÄ zahtevao da gospodin Äogo bude uhapÅ”en. Zanimljivo da su se odnosi izmeÄu VuÄeliÄa i Äoga kasnije znaÄajno popravili, Äak toliko da je VuÄeliÄ protestovao kada je Äogo, nekoliko godina kasnije, uhapÅ”en (Äak je predlagao da se Äogu dodeli i orden). Gojko Äogo je 1981. godine osuÄen na dve godine zatvora zbog zbirke pesama Vunena vremena kojom je tobož `izvrÅ”io delo neprijateljske propagande` kao i āvreÄala lik i delo Josipa Broza Titaā. Beogradska prosveta je aprila te godine odÅ”tampala tiraž knjige, koja je meÄutim 25. maja 1981. godine povuÄena i uniÅ”tena. Pesnik je uhapÅ”en 29. maja a potom sudski procesuiran. Presuda je zatim bila preinaÄena od strane Vrhovnog suda u Beogradu na godinu dana. Izdržao je jednim delom zatvorsku kaznu; po izlasku iz tamnice nekoliko godina je bio u izolaciji; nije mogao objavljivati dela niti javno nastupati. Jedan je od trinaest intelektualaca koji su 1989. godine obnovili rad predratne Demokratske stranke. Bio je jedan od osnivaÄa i urednik, ponovo pokrenutog politiÄkog lista Demokratija. Potpredsednik je MeÄunarodnog odbora za istinu o Radovanu KaradžiÄu. Mnogo puta optuživan da pomaže skrivanje KaradžiÄa kao haÅ”kog begunca, a u vezi sa tim na promociji knjige āRatna pismaā Radovana KaradžiÄa je izjavio: Radovan KaradžiÄ je pregledao pisma koja smo nameravali da objavimo, ali je iz opravdanih razloga stigao da stavi izvesne beleÅ”ke na samo neka od njih. U knjizi nema nikakvih tragova koji bi upuÄivali na veze i odnose sa KaradžiÄem, ali je evidentno da oni postoje. ZaÅ”to bismo to skrivali? To je jasno svakome ko uzme u ruke knjigu Ratna pisma. Ova njegova izjava je izazvala velike reakcije, kako simpatizera Radovana KaradžiÄa, tako i politiÄara koji su apelovali na policiju da ispita Äoga povodom ovih tvrdnji. Na suÄenju predsedniku MiloÅ”eviÄu u Hagu su, takoÄe, puÅ”tani snimci telefonskih razgovora izmeÄu Radovana KaradžiÄa i Gojka Äoga, koji je te 1991. godine (kada su razgovori naÄinjeni) bio predsednik Udruženja Srba iz BiH u Srbiji. 2005. godine povodom poziva KaradžiÄeve supruge svome mužu da se dobrovoljno preda, Äogo je izjavio: āZaÅ”to TužilaÅ”tvo u Hagu ne objavi dokumenta koja ima i koja dobrim delom obesnažuju optužnicu protiv KaradžiÄa, a posebno deo za Srebrenicuā. Ovom izjavom Äogo je podigao pitanje da li TužilaÅ”tvo HaÅ”kog tribunala skriva oslobaÄajuÄa dokumenta protiv optuženika. Ovim povodom sud u Hagu se nije oglasio. Äogo živi i radi u Beogradu.[2] Za dopisnog Älana Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske izabran je 27. juna 1997, a za redovnog 21. juna 2004.[1] Gojko Äogo je bio Älan prvog Senata Republike Srpske od 1996. godine do do 2006. godine.[2] Upravni odbor Udruženja književnika Srbije ga je 30. marta 2012. godine predložio za dopisnog Älana Srpske akademije nauka i umetnosti.[4] Älan je Srpskog PEN centra i Udruženja za kulturu, umetnost i meÄunarodnu saradnju āAdligatā[5] (od 2012) u kojem se nalazi i Zbirka književnika Gojka Äoga sa velikim brojem prvih i retkih izdanja sa dugim posvetama āAdligatuā. Njegov sin je pomoÄnik režije i reditelj BalÅ”a Äogo. Nagrade Nagrade i priznanja:[2] Nagrada āMilan RakiÄā, za knjigu Crno runo, 2002. Nagrada āBranko MiljkoviÄā, za knjigu Crno runo, 2002. Nagrada āLaza KostiÄā, za knjigu Crno runo, 2003. Nagrada āPetrovdanski vijenacā, za knjigu Pesme, 2007. Nagrada āŽiÄka hrisovuljaā, 2012. Zmajeva nagrada, za knjigu Grana od oblaka, 2015. Nagrada āJefimijin vezā, za knjigu Grana od oblaka, 2015. Nagrada āBranko ÄopiÄā, za knjigu Grana od oblaka, 2015. DuÄiÄeva nagrada, 2016.[6] Nagrada āZaplanjski Orfejā, za pesmu āLjubavā, 2017. Nagrada āZlatni krst kneza Lazaraā, 2019. Nagrada āPeÄat vremenaā, za knjigu Klupko, 2019. Gramata PesniÄke republike, za knjigu Vunena vremena, 2021.[7] Nagrada āDr Å piro MatijeviÄā, za knjigu Put za hum, 2023. Nagrada prsten despota Stefana LazareviÄa, 2023.[8]
STEVAN RAIÄKOVIÄ PESME - ima POSVETU autora IzdavaÄ - Srpska književna zadruga, Beograd Godina - 1978 312 strana 20 cm Povez - Tvrd Stanje - Kao na slici, IMA POSVETU AUTORA, tekst bez podvlaÄenja SADRŽAJ: PESMA TIÅ INE Crni sluga ptica Crni sluga ptica Livada Posle kiÅ”e Tako je dobro biti sam Stvari i meseÄina Stvari i meseÄina Život Pesma o odlasku Nebo TiÅ”ina SluÄajno pitanje Zapis o pesnicima NajtiÅ”a Pohvala Nije svrÅ”eno Ptica Saznanje u jesen SpavaÄi Molitva ili epitaf Tihi sat Daleko Daleko osamljeno drvo Daleko osamljeno drvo SluÅ”am svoj tamni glas izgovoren pod liÅ”Äem Budan san Posle ljubavi BEZ NASLOVA Mir Krug nežnosti Nemir Zlatiborska pesma Pismo Drugo pismo KiÅ”a VraÄam se do svojih vrata Rasturanje ili lepa smrt Nas nekoliko na broju U srcu noÄi cveta nepoznato SluÄaj u oktobru Kao nikada viÅ”e BALADA O PREDVEÄERJU Balada o predveÄerju Balada o predveÄerju Pesma trave Balada o ucvetalom bademu Lirika o vodi Uspavanka za jedan zaboravljeni pejzaž Novembar Ljudi se bude bez oružja Trenutak Uspavanka za Å”koljku U jednoj ulici U jednoj ulici Balkon Zakasneli Äun Äovek s kiÅ”obranom U onim danima Podne U sasvim utiÅ”aloj Panonske ptice Panonske ptice Jedne nedelje u podne Grad ili ponoÄ Barka DogaÄaj na stanici KAMENA USPAVANKA Samo je budila mir Ruke bola Otvori svu tiÅ”inu Oprosti kamenu Å”to Äuti O vrati se Buket O daj mi Pesma i smrt Jedno sigurno veÄe Tugovanka nad velikim sivim predelom Usnuli kavez Niti Kamena uspavanka Put u ravnicu Suncu kraj je Kuda potonu Pek Varka od leta Na malom trgu Vidik Ni predeo maglen U zimski sumrak TvrÄava Eto Å”ta uÄini sjaj Nailazi hladno doba godine Java Slika u roditeljskom domu U dozivima Skrovito mesto Mi stižemo padom Na nekoj padini RaskrÅ”Äe Opet pod nebom Pod noÄnom zvezdom Na rastanku NoÄ je duga Sloboda je usamljenost Bez ljubavi U magli Kalemegdan Siena Na Nevskom prospektu Knjige Kyha Dvojnik Urlik Bolest Stablo O sjaj su samo vrata kraja Kraj jesenskog mora Umorna pesma KASNO LETO Kasno leto Senke na bilju Kasno more Ostani u tom letu Kasno jezero Povratak MoÄvara Reka Äamac u ritu U ponoÄ na klupi Å ta nas sve Äeka u magli Nepoznata u davnini STIHOVI (Budimo sami, pesmo) (Gledaj pesmo) (Å ta smo ono tako) (Nedeljno popodne) (Iz mraka te, pesmo) (Zalazi sunce) (U prozorskom staklu) (Gle: svanjiva jutro) (IzvadiÅ”e iz mora) (Na Å”ta nam to, pesmo) (Stojimo pod nebom) nebom) (Gledam senku grane) (DUGO spavaÅ”, pesmo) (Skrivena u meni, pesmo) (Celu noÄ smo, pesmo) (Jutarnja nas svetlost) (Äujem Å”kripu daske) (Kao i ptica nebesna) (Budim se, nevoljan) (Gledam: dan se razbi) (Vetar nam o kuÄu lupa) TISA (ZaÄosmo u bivÅ”e pesme) (Pevajmo, pesmo) (Pesmo, sluh napregni) (Nudim ti ukras od bilja) (Na jugu smo, u brdu) (Mog života evo ponavlja se priÄa) (Dve ptice nada mnom kruže) (Ja ne piÅ”em ovo) Tisa Tisa ŠŠ Tisa ŠŠŠ ZAPISI O CRNOM VLADIMIRU (Umesto fusnote) 1 (Moja je bolest) 2 (Fragmenti) 3 (Å ta to on sakriva) 4 (Zar Äe sve to) 5 (Ima lekovitih trava) 6 (Pesma o bolovanju Vladimira PuriÄa) 7 (VeÄ kao da Äujem) 8 (Varijacije) 9 (Danima se tako) 10 (On ipak nestaje) (Bez epiloga) ZAPISI Zapis o pesmi Leto na visoravni Balada o gradu i guÅ”teru Kap leta Zapis iz parka Septembar Starci na suncu Zapis sa mora Balada o javnom kupatilu PolivaÄi U ritu Ako padne kiÅ”a Dve strofe Deblo SluÄajni zapis Jutro u staroj kuÄi Zapis o krivom drvetu Letinu voze Zapis u sumraku OdÅ”krinuta vrata BeleÅ”ka o Pasternaku i zimi TiÅ”ina na putu Za spomenik u Prkosu Zapis Rub PROLAZI REKOM LAÄA Zimske strofe Plavet Prolazi rekom laÄa Metamorfoze Ponornica Izba Monolog Post scriptum BeleÅ”ka o pesniku Napomena o ovoj knjizi `Stevan RaiÄkoviÄ (5. jul 1928. godine Neresnica kod KuÄeva - 6. maj 2007. Beograd) je bio srpski pesnik i akademik. Gimnaziju je uÄio u Senti, KruÅ”evcu, Smederevu i Subotici, gde je i maturirao. Studirao je na FiloloÅ”kom fakultetu u Beogradu, a veÄ sa 17 godina poÄeo je da objavljuje pesme u āKnjiževnostiā, āMladostiā, āKnjiževnim novinamaā i āPoliticiā. Od 1945. do 1959. godine bio je saradnik Literarne redakcije Radio Beograda. Do 1980. godine RaiÄkoviÄ je bio urednik u IzdavaÄkom preduzeÄu āProsvetaā. Za dopisnog Älana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 1972. godine, a za redovnog devet godina kasnije. Objavio viÅ”e od 20 zbirki pesama, sedam knjiga za decu, nekoliko knjiga eseja. Prvu zbirku āDetinjstvoā objavio je 1950. godine, da bi veÄ sledeÄom āPesma tiÅ”ineā, dve godine kasnije, bio primeÄen. Prevodio je ruske pesnike, Anu Ahmatovu, Marinu Cvetajevu, Josifa Brodskog, saÄinio je izbor poezije Borisa Pasternaka. U prepevu āSedam ruskih pesnikaā i antologiji āSlovenske rimeā predstavio je i moderne ruske pesnike. Preveo je i Å ekspirove sonete i `Deset ljubavnih soneta` FranÄeska Petrarke. RaiÄkoviÄeva poezija objavljena je na ruskom, poljskom, ÄeÅ”kom, slovaÄkom, maÄarskom, bugarskom, rusinskom, albanskom, slovenaÄkom i makedonskom jeziku.` Ako Vas neÅ”to zanima, slobodno poÅ”aljite poruku.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Bauer, Ljudevit (Ludwig), hrvatski književnik i prevoditelj (Sisak, 13. VIII. 1941). Studij jugoslavenskih jezika i književnosti te ruskog jezika i književnosti zavrÅ”io na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1965), a poslijediplomski studij u Pragu (1973). Napisao viÅ”e ogleda o ÄeÅ”koj i slovaÄkoj književnosti te o recepciji slovaÄke književnosti u Hrvatskoj. PiÅ”e prozu za djecu (ParnjaÄa Colombina, 1979; Dokaz da je Zemlja okrugla, 1987; Poliglot i pas, 1989; Tri medvjeda i gitara, 1990), romane (Trag u travi, 1984; Trik, 1985; Kratka kronika porodice Weber, 1990; Biserje za Karolinu, 1997; Partitura za Äarobnu frulu, 1999; Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat, 2003; Zapisi i vremena Nikice SlaviÄa, 2007; ZaviÄaj, zaborav, 2010; Karusel, 2011; Toranj kiselih jabuka, 2013; Å oferi, 2017; MuÅ”karac u žutom kaputu, 2018), poeziju i drame. Prevodi s ÄeÅ”koga, slovaÄkoga i engleskoga. Mladen Veža (Brist, 7. veljaÄe 1916. ā Zagreb, 19. veljaÄe 2010.), hrvatski slikar, grafiÄar i ilustrator. S nepunih trinaest godina dolazi u Zagreb. UmjetniÄku akademiju zavrÅ”io je 1937. godine u Zagrebu pod vodstvom Vladimira BeciÄa.[1] Iste godine prvi put izlaže u Salonu Urlich sa suizlagaÄem Slavkom KopaÄem. Povremeno je poduÄavao na Akademiji primijenjenih umjetnosti do 1981. godine.[1] Godine 1938. godine sudjelovao je na prvoj izložbi u Domu primijenjenih umjetnosti pod nazivom Pola stoljeÄa hrvatske umjetnosti, koju je blagoslovio nadbiskup Alojzije Stepinac i otvorio Vladko MaÄek.[2] TakoÄer je sudjelovao na I., II., III. i IV. Izložbi hrvatskih umjetnika NDH (1941. ā 44.). godine.[2] Na izložbama hrvatske umjetnosti u Berlinu, BeÄu i Bratislavi sudjelovao je s trima slikama. Neposredno nakon rata Äasni sud Hrvatskog druÅ”tva likovnih umjetnika (HDLU) u sastavu Äuro Tiljak (predsjednik), Marino Tartaglia i kipar Grga Antunac, iskljuÄio ga je na godinu dana iz javnog djelovanja zajedno s Ljubom BabiÄem (osloboÄen na intervenciju Krste HegeduÅ”iÄa). Nakon mjesec dana zabrane imenovali su ga voditeljem zagrebaÄkog Agitpropa. Za vrijeme rata politiÄki je neaktivan, službovao je u gimnazijama u Zagrebu i Karlovcu, slikao rodni kraj i savske krajolike, portretirao, ilustrirao knjigu Danijela Crljena NaÅ” Poglavnik. Imao je Äetiri brata i svi su bili u partizanima. Oženjen je s Mirjanom Vežom, povjesniÄarkom umjetnosti i enciklopedisticom. Mladen Veža je takoÄer izlagao i u Zagrebu, Beogradu, Sisaku, Mariboru, Splitu, rodnom Bristu, Sarajevu, Osijeku i Bejrutu.[3] Veža je primio mnoge nagrade i priznanja ukljuÄujuÄi i nagradu Vladimir Nazor 1994. godine.[2] Preminuo je 19. veljaÄe 2010. u Zagrebu.... CesariÄ, DobriÅ”a, hrvatski pjesnik i prevoditelj (Požega, 10. I. 1902 ā Zagreb, 18. XII. 1980). Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je živio od 1916. Radio je kao lektor i urednik. Redoviti Älan JAZU-a od 1951. Dobitnik je Nagrade Ā»Vladimir NazorĀ« za životno djelo (1967) i Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesniÄki opus (1976). Prvu je pjesmu objavio 1916. u Pobratimu, a pjesniÄku afirmaciju stekao u vodeÄim književnim Äasopisima (Kritika, Savremenik, Literatura, Književnik, Hrvatska revija), no najviÅ”e pjesama objavio je u Književnoj republici. Od 165 pjesama njih 127 objavio je za života u 15 samostalnih zbirki. Lirika mu je bliska romantiÄarima i modernistima (doživljaji seoskoga i gradskoga krajolika, gradacije i kontrastiranja, romantiÄki leksik i metaforika, ritmiÄnost i simboliÄko-alegorijske znaÄajke). U pjesmama sa socijalnim temama (MrtvaÄnica najbjednijih, VagonaÅ”i, Zidari, PredgraÄe) pridružio se struji tzv. socijalne književnosti izmeÄu dvaju svjetskih ratova. Motivi iz gradskog života i sive gradske svakodnevice takoÄer su mu estetski privlaÄni, u njih unosi romantiÄke sadržaje, Å”to ga Äini tipiÄnim urbanim pjesnikom. Ugled jednoga od Ā»najmuzikalnijih hrvatskih pjesnikaĀ« (M. MatkoviÄ) zahvaljuje raznovrsnim ponavljanjima (glasova, rijeÄi, stihova, strofa) naslijeÄenima iz usmenoga pjesniÅ”tva (romance i balade) i gradske popijevke. Pjesme mu odaju dojam spontanosti te lakoÄe i jednostavnosti, no CesariÄ je osobitu pozornost pridavao kompoziciji pjesme, rjeÅ”avajuÄi ju najÄeÅ”Äe po naÄelu cikliÄnosti. KombinirajuÄi tzv. visoke teme s niskim postupcima popularnih Å”ansona i Å”lagera te avangardnih Ā»praznih mjestaĀ« (npr. Povratak, Balada iz predgraÄa, Kronos i dr.), CesariÄeva lirika na umjetniÄki sugestivan naÄin poniÅ”tava jaz izmeÄu obiÄnoga i uzviÅ”enoga te pokazuje da su svakodnevne, banalne stvari zapravo sudbinske. Lirika mu odaje nenametljivu misaonost Äovjeka Äiji se svjetonazor temelji na uoÄavanju opreka izmeÄu prolaznoga i vjeÄnoga, realnoga i idealnoga, obiÄnoga i neobiÄnoga, lijepoga i ružnoga. Antiteza, kao glavno umjetniÄko naÄelo, prožima i CesariÄevu poetsku viziju te motivira njegov stvaralaÄki Äin u kojem se ne nalazi samo poticaj veÄ i životni smisao. Svijet i postojanje stjeÄu tako u CesariÄa svoje opravdanje jedino kao estetski fenomen. Time se istodobno podnosi nesavrÅ”enost svijeta, njegova kontrastivna narav, nužnost i fatalnost kruga, tj. vjeÄnoga vraÄanja (Povratak), i prevladava pesimizam. Mnoge su CesariÄeve pjesme uglazbljene. Pisao je i kritiÄko-memoarsku prozu te objavljivao prepjeve s njemaÄkoga, ruskoga, bugarskoga i slovenskog jezika. Djela: Lirika (1931), Spasena svijetla (1938), Izabrani stihovi (1942), Pjesme (1951), Knjiga prepjeva (1951), Osvijetljeni put (1953), Tri pjesme (1955), Goli Äasovi (1956), ProljeÄe koje nije moje (1957), Izabrane pjesme (1960), Moj prijatelju (1966), Slap (1970), Izabrane pjesme (1973), Pjesme ā Memoarska proza (1976), VoÄka poslije kiÅ”e (1978)...
Prvo izdanje, odliÄno oÄuvano! Autor - osoba LaliÄ, Ivan V., 1931-1996 = LaliÄ, Ivan V., 1931-1996 Naslov Pismo / Ivan V. LaliÄ Vrsta graÄe poezija ; odrasli, opÅ”te (lepa književnost) Jezik srpski Godina 1992 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Srpska književna zadruga, 1992 (Beograd : Vojna Å”tamparija) FiziÄki opis 85 str. ; 21 cm Zbirka Srpska književna zadruga ; Ēkolo Ē85, Ēknj. Ē559 (plast.) Napomene `Å tampano o stogodiÅ”njici Srpske književne zadruge u Beogradu 1992.` --> nasl. str. Tiraž 2.000 BeleÅ”ka o piscu: str. 81-82. Ivan V. LaliÄ ā Pesnik koji je ujedinio tumaÄe i Äitaoce Aleksandar JovanoviÄ 02/07/2021 BROJ 671, O dve godiÅ”njice Ivana V. LaliÄa Nedavno se navrÅ”ilo devedeset godina od roÄenja, a krajem ovog meseca biÄe dvadeset pet godina od smrti Ivana V. LaliÄa (8. jun 1931 ā 27. jul 1996). LaliÄeva poezija je neprestano, u istoj meri za vreme njegovog života koliko i posle iznenadnog, i moguÄe ranije nasluÄenog, pesnikovog odlaska, dobijala nova tumaÄenja i nove Äitaoce, tako da u ovom sluÄaju i nije reÄ samo o datumskoj zaokruženosti koju treba obeležiti nego o njenom živom i nezaobilaznom prisustvu u srpskoj književnosti. LaliÄ je prihvaÄen kao pesnik veÄ od prvih zbirki BivÅ”i deÄak (1955) i Vetrovito proleÄe (1956). Od pojave knjige Vreme, vatre, vrtovi (1961), u kojoj je sveo raÄune s prvom fazom svoga pevanja, poÄinje njegova tiha slava. Sa svakom novom zbirkom ā Å”to nije Äest sluÄaj u nas ā LaliÄ je pesniÄki rastao i zauzimao sve znaÄajnije mesto u savremenoj srpskoj poeziji. Bitne taÄke na tome putu jesu Izabrane i nove pesme (1969 ā s novom zbirkom O delima ljubavi ili Vizantija), Smetnje na vezama (1975) i Strasna mera (1984). U zaveÅ”tajnim zbirkama Pismo (1992) i Äetiri kanona (1996) LaliÄ je dosegao sopstvene pesniÄke vrhove i ispunio svoju službu poeziji i pevanju. Složen i moderan pesniÄki govor Za njegovu poeziju bitan je i trenutak u kojem se pojavio. LaliÄ je uÅ”ao u srpsku književnost sredinom pedesetih godina kada su mnogi književno-ideoloÅ”ki sukobi veÄ bili na izmaku. Zbog toga nije ni morao, a nije ni želeo da uÄestvuje u, za to vreme, karakteristiÄnim sporovima izmeÄu tzv. tradicionalista i modernista (ta bitka je, veÄ dobrim delom, bila dobijena), nego se odmah, izbegavajuÄi jednostrana opredeljenja, usredsredio na najbitnija pitanja poezije, na biranje sopstvenih prethodnika i lirski dijalog sa tradicijom i kulturom. Snažno oslonjen na iskustva moderne evropske poezije, on je sve vreme svoje pevanje vezivao za jezik i nasleÄe svoga naroda. Pesnik u Äijem su delu propevali svi slojevi naÅ”e kulture, ali i izuzetan poznavalac svetske poezije i kulture (jedan je od naÅ”ih najboljih prevodilaca nemaÄkih, francuskih, engleskih i ameriÄkih pesnika), LaliÄ je bio predodreÄen da bude pesniÄka žiža u kojoj se ukrÅ”ta nacionalno i evropsko nasleÄe. SmatrajuÄi podražavanje evropske poezije duhom provincijalizma, on Äe u jednom razgovoru reÄi: āKo ne povuÄe pouke iz Laze KostiÄa ili Vojislava IliÄa, uzalud Äe ih tražiti kod Malarmea i Helderlina.ā A mogao je to da kaže jer je u istoj meri poznavao i Helderlina (koga je izvrsno preveo) i Vojislava IliÄa (o kojem je napisao jedan od najboljih eseja u nas), a podsticaji oba pesnika snažno su ugraÄeni u njegove stihove. U svome pevanju LaliÄ je izgradio izuzetno osetljive pesniÄke mehanizme i složenu organizaciju svojih pesama, sa specifiÄnom pesniÄkom slikom, da bi opisao složeni i nijansirani doživljaj sveta. Otuda kod LaliÄa moderan i precizan pesniÄki govor, da bi se u pesniÄku sliku uhvatila jedva primetna a suÅ”tinska deÅ”avanja u ljudskom biÄu i oko njega, na samoj granici izmeÄu vidljivog i nevidljivog, postojanja i nepostojanja (āVidljivo, to je sigurnost / [ā¦] / ali / Nevidljivo ā ono nam stalno izmiÄe, / A Å”apuÄe nam svoju prisutnost i uporno primorava / Da delujemo, da ga prevodimo u slikeā, āElegija ili Dunav kod Donjeg Milanovcaā). ZahvaljujuÄi upravo ovom poetiÄkom svojstvu, Å”irok tematsko-motivski raspon LaliÄevog pevanja krasi neraspletiva unutarnja jedinstvenost: pevanja o predvajanju leta, prolaznosti, o trajnom i troÅ”nom, smrti, kulturnom pamÄenju, užasu i radosti, dati su kroz pesnikove složene vremensko-prostorne, sinestezijske, gotovo opipljive i istovremeno visoko simbolizovane slike, kroz koje se prelama emocionalna, Äulna i intelektualna situacija onoga koji peva. Zato se ova poezija prima i kao izuzetno moderna i sa velikim ÄitalaÄkim uzbuÄenjem. Pismo. Äetiri kanona JoÅ” dok je po Äasopisima objavljivao pojedinaÄne pesme, slutilo se o kakvoj je knjizi reÄ, a kada se pojavila, odmah je nazvana antologijskom zbirkom. I zaista, srpska poezija je, odjednom i na jednom mestu, dobila tridesetak vrhunskih pesama: od āDeset soneta neroÄenoj kÄeriā do āRimske elegijeā, od āMlade žene sa violomā do āMelanholijeā, od āZapisano nad jednim stihomā do āStrambottaā, od āPismaā do āNikada samljiā, od āOktave o letuā do āSlova o slovuā, od āPlave grobniceā do āÅ apata Jovana Damaskinaā. Jednostavno, kao izbor antologijskih pesama može se prepisati Äitav sadržaj. Ove godine navrÅ”ava se i dve i po decenije od objavljivanja Äetiri kanona, kompoziciono i smisaono veoma složene knjige. U njoj se pesnik snažno oslonio na najpoznatiji srednjovekovni žanr i njegov molitveni bruj, ispevavÅ”i jednu od najlepÅ”ih pohvala Bogorodici na srpskom jeziku. Ali Äetiri kanona su najpre knjiga moderne poezije, poÄev od leksike, smenjivanja diskurzivnih iskaza i pesniÄkih slika do tekstovnih prepleta i poetiÄkih tokova. U prožimanju pesniÄkog i svetog, sveto je otvaralo duboke prostore natÄulnog i onostranog, ali nije dovodilo u pitanje prirodu pesniÄkog teksta i egzistencijalni grÄ onoga koji peva. Dve zaveÅ”tajne LaliÄeve zbirke su najpotpunija objava njegovih poetiÄkih naÄela i na najlepÅ”i naÄin zatvaraju srpski pesniÄki XX vek. LiÄni ulog LiÄni ulog koji u pesmi ne sme da bude viÅ”e od nagoveÅ”taja, a bez prava da se poniÅ”ti, takoÄe je jedan od zaÅ”titnih znakova LaliÄeve poezije. Pesniku je bila strana ideja o impersonalnom/bezliÄnom subjektu: āInsistiram, u svakoj prilici, na tvrÄenju da je poezija komunikacija ā a kako da komunicirate sa tzv. bezliÄnim subjektom? Kod pesnika takvog usmerenja impersonalnost je, ako su zaista talentovani, samo maska. Beli zavoj ispod kojeg, ako je pesnik autentiÄan, oseÄate ranu.ā Odnosno, on nikada nije pravio veÅ”taÄki jaz izmeÄu pesniÄkog subjekta i autora i nije se ustruÄavao da peva ono iskustvo koje bi bilo njihov zajedniÄki presek. Evo nekoliko primera, koji mogu biti od koristi za potpunije razumevanje pojedinih pesama. Äesti deÄji letnji boravci zbog bolesti na DivÄibarama prizvani su u pesmi āVetarā. Drugi svetski rat provodi u Beogradu, u Kumanovskoj 13. Za vreme uskrÅ”njih āsavezniÄkihā bombardovanja ginu mu Äetiri druga iz okolnih zgrada i taj dogaÄaj je osnova pesme āZarÄala iglaā. Razgovori s rano preminulom majkom Ljubicom (Äerkom kompozitora Isidora BajiÄa, od koje je pesnik nasledio apsolutni sluh, od izuzetnog znaÄaja za njegovo pevanje), dati su u pesmama āRequiem za majkuā i āPomen za majkuā. Sve njegove ljubavne pesme, da se navedu samo āMesta koje volimoā, āLjubavā, āRimski kvartetā, āRimska elegijaā i āStrambottiā, posveÄene su supruzi Branki LaliÄ (KaÅ”nar). U pesmi āAmor fatiā vide se one dve lipe koje je pesnik liÄno posadio u dvoriÅ”tu iza svoga stana (u Internacionalnih brigada 39). TragiÄnu smrt starijeg sina Vlajka Äuvaju pesme āPietaā, āMoreā i pojedini stihovi Äetiri kanona (āsem toga / On udeÅ”ava namere: ne možeÅ” buvu da zdrobiÅ” / / Noktom o nokat palca, ako ti pisano nije. / On je taj koji udene buru u noÄ, zdrobi brod, / U crno oboji vunu nekoj majci na presliciā, I/3). Ne treba posebno naglaÅ”avati da je razmak izmeÄu poÄetnog podsticaja i zavrÅ”enog oblika pesme mera veliÄine jednog pesnika. POEZIJA TRAJE JER ZNAÄI Äesto se misli, ne bez razloga, da je prva decenija po smrti jednog stvaraoca najnemilosrdnija provera njegovog dela, kada ono ostane samo sa sobom i sa Äitaocima. Ako je tako ā a u ovom sluÄaju reÄ je ne o jednoj nego o dve i po decenije ā LaliÄeva poezija ne samo da je proÅ”la ovu proveru nego je njen znaÄaj joÅ” i uveÄan. Krenimo redom. Ubrzo posle pesnikove smrti izaÅ”la su njegova Dela u Äetiri knjige (koja su ukljuÄila celokupnu poeziju, pesme iz zaostavÅ”tine, izbor eseja i kritika o poeziji, detaljnu biografiju i bibliografiju), viÅ”e izbora iz poezije, izdanja Å”kolske lektire, knjiga u kanonskoj ediciji Deset vekova srpske književnosti, knjiga izabranih pesama i eseja Ivan V. LaliÄ. U knjizi Pogled preko okeana data je njegova prepiska s Äarlsom SimiÄem. TakoÄe je objavljeno uporedno izdanje LaliÄevih pesama na srpskom i engleskom jeziku Walking Towards the Sea / Koraci prema moru, u prevodu Frensisa R. Džonsa, a zahvaljujuÄi istom prevodiocu iduÄe godine Äe u Engleskoj biti objavljena celokupna LaliÄeva poezija. I u skladu sa duhom vremena, njegove pesme su izuzetno praÄene na viÅ”e internet adresa. U istom periodu nastala su tri zbornika posveÄena njegovom delu, Äiji su izdavaÄi naÅ”e ugledne kulturne i nauÄne institucije, a autori radova najznaÄajniji prouÄavaoci srpske poezije. Objavljeno je viÅ”e monografskih studija, odbranjene su magistarske i doktorske disertacije, a njima treba dodati Äitav niz izuzetnih pojedinaÄnih radova u Äasopisima i nauÄnim zbornicima. O LaliÄevoj poeziji pisali su kritiÄari svih generacija i razliÄitih usmerenja, poÄev od NikÅ”e StipÄeviÄa, Predraga Palavestre, Svetlane Velmar JankoviÄ, Borislava RadoviÄa, Ljubomira SimoviÄa, Novice PetkoviÄa, Jelene NovakoviÄ, preko Radivoja MikiÄa, Dragana StojanoviÄa, Leona Kojena, Milosava TeÅ”iÄa, Jovana DeliÄa, Tihomira BrajoviÄa, Aleksandra Jerkova, Svetlane Å eatoviÄ, Sonje VeselinoviÄ, Perside LazareviÄ di Äakomo, Dragana HamoviÄa, Aleksandra MilanoviÄa, SlaÄane JaÄimoviÄ, Sanje ParipoviÄ, do najmlaÄih Marka RaduloviÄa, Bojana Äolaka, Dunje RanÄiÄ, Marka AvramoviÄa, Vladimira VukomanoviÄa Rastegorca i Violete MitroviÄ. LaliÄ i Vizantija Susret Ivana V. LaliÄa i Vizantije bio je gotovo nužan. On se desio u njegovim prvim knjigama BivÅ”i deÄak i Vetrovito proleÄe i trajao je do poslednjih, Pismo i Äetiri kanona. Ispevao je deset pesama s nazivom āVizantijaā (i obeležio ih brojevima od I do X) i joÅ” desetak koje pripadaju istom tematskom krugu. U pevanju o Vizantiji prelamaju se sve bitne teme njegovog pesniÅ”tva, poÄev od odnosa prema nasleÄu do pitanja o moguÄnosti i smislu pevanja. JoÅ” viÅ”e, LaliÄev odnos prema Vizantiji nije samo odnos prema poeziji ā nego, ujedno, i odnos prema sopstvenom biÄu i najdubljim zahtevima koji se sebi i u sebi postavljaju. Danas se lakÅ”e uoÄava da se Vizantija vremenom menjala u LaliÄevoj poeziji. Najpre, to je bila istorijska Vizantija i njena kultura, taÄnije, u njegovim pesmama odvijao se dijalog dve Vizantije, jedne istorijske, proÅ”le i zavrÅ”ene, s dosta reminiscencija na politiÄka i kulturna zbivanja, i druge, mitske, koju ā kako je pesnik rekao ā sve vreme nosimo u sebi i koja Äe vremenom postojati sve neodreÄenija, sve viÅ”e Äe se pretapati u unutraÅ”nji prostor pesniÄkog subjekta. PostajaÄe simbol njegove upitanosti o trajanjima i prekidima, moguÄnostima razumevanja pojedinaca u razliÄitim vremenima, potrage za identitetom. Pesme āVizantija VIIā i āVizantija VIII ili Hilandarā najbolje svedoÄe o tome. TragajuÄi za duhovnim kontinuitetom, Ivan V. LaliÄ je ispevao nekoliko antologijskih pesama koje pripadaju uslovno nazvanoj Srpskoj Vizantiji, pesmama koje su svojevrsno traganje za naÅ”im poÄecima. Vizantijsko nasleÄe, njegovo obnavljanje u srpskoj kulturi i odnos pesniÄkog subjekta prema njegovom uticaju u naÅ”em vremenu osnovna su tema ovih pesama, poÄev od āRaÅ”keā i āSmederevaā do āAcqua Alteā i āKoncerta vizantijske muzikeā. U zavrÅ”noj fazi, u pesmi āÅ apat Jovana Damaskinaā i zbirci Äetiri kanona, kako se poveÄavao pesnikov liÄni ulog, pevanje o Vizantiji postajalo je istovetno pevanju o Bogu, bolnom nasluÄivanju dublje TvorÄeve promisli i straÅ”noj Äežnji za Smislom i Spasenjem. Zajedno s njemu duhovno bliskim Džonom Majendorfom (Äije je Vizantijsko bogoslovlje voleo i iÅ”Äitavao), i LaliÄ je mogao da kaže, i rekao je, da neprestana privlaÄnost vizantijske umetnosti i neobiÄnost da je istoÄno hriÅ”Äanstvo preživelo najdramatiÄnije druÅ”tvene promene predstavljaju oÄigledni znak da je Vizantija zaista otkrila neÅ”to fundamentalno istinito o Äovekovoj prirodi i njenom odnosu prema Bogu. Do te osnovne istine doÅ”ao je i Ivan V. LaliÄ u svome pevanju o Vizantiji. Njegovo stvaralaÄko iskustvo je oÄigledan znak kako poezija može biti izuzetno moderna, bitno nacionalna i duboko religiozna. LaliÄ i AndriÄ RoÄen u Beogradu, LaliÄ se kao deÄak s roditeljima, zbog majÄine bolesti, preselio u Zagreb, u kojem je proveo petnaest godina, zavrÅ”io gimnaziju, Pravni fakultet i objavio prve pesniÄke knjige. Godine 1961. vratio se u Beograd i postao sekretar Saveza književnika Jugoslavije. ZvaniÄno ga je pozvao Aleksandar VuÄo, ali je najverovatnije do toga doÅ”lo na inicijativu Ive AndriÄa. Osim Äinjenice da je reÄ o veoma dobrom mladom pesniku koji izvanredno govori viÅ”e stranih jezika, ne može se zaobiÄi ni AndriÄevo poznanstvo, pa i prijateljstvo, sa Ivanovim ocem Vlajkom, kojeg je poznavao joÅ” iz mladosti i kojeg je Äesto poseÄivao u njegovom stanu u Beogradu. Naime, Vlajko je, kao jedan iz grupe mostarskih Äaka gimnazijalaca i mladobosanaca, viÅ”e puta bio hapÅ”en i osuÄen je u Sarajevu 1915. na godinu dana zatvora zbog āvelikosrpske propagandeā. (Nije sluÄajno Ivan autor i dve pesme o Gavrilu Principu, āGavrilo Principā i āPrincip na bojiÅ”tuā, od kojih je drugu posvetio ocu, a odnos prema ocu i oÄev duh prisutan je i u mnogim drugim pesmama, npr. u ā1804ā.) U decembru iste godine LaliÄ, kao sekretar Saveza, putuje s AndriÄem u Stokholm na dodelu Nobelove nagrade. O tome je naredne godine objavio dragoceni zapis āAndriÄ u decembarskom Å tokholmuā, u kojem je, diskretno i s poÅ”tovanjem, pokuÅ”ao da nasluti poneÅ”to od onoga Å”to je naÅ” nobelovac skrivao ispod protokolarnog ponaÅ”anja. PesniÄka oseÄajnost LaliÄeva poezija jeste, uz sve drugo, i negovanje naÅ”e ÄitalaÄke i liÄne oseÄajnosti. Sa svakom njegovom zbirkom ā s Pismom, Äini se, naroÄito ā rasla je i postajala sve zrelija oseÄajnost njegovih Äitalaca (istovremeno, i tumaÄa), koje možda bez ovih stihova i ne bi bili svesni. Njegove složene i izuzetno precizne slike razmiÄu naÅ” doživljaj sveta, otvaraju i Å”ire naÅ”u emociju, Äine da oseÄamo i vidimo one suptilne duÅ”evne prelive i nijanse za koje bismo bez nje bili zatvoreni. āIli sam možda / Sve to izmislio? Ne verujem, postoje / Dokazi: ožiljci neke uporne nade / Å to joÅ” zabole na dodir tvoga glasa / Otisci tvojih prstiju na gleÄi / VrÄa iz kojeg joÅ” vetri vino / Nedopijeno u konobi, onoga leta / Kada si bila preobražena u blagoslov, / U svoje obiÄno Äudo. / / Živimo vreme usitnjenih Äuda / I zaboravne mudrosti. PamtiÅ” li to leto?ā ā peva LaliÄ u pesmi āPet pisamaā (Strasna mera). ReÄ je o snažnom ljubavnom doživljaju iÅ”Äezlom u vremenu i sveprisutnoj ljubavnoj emociji koja plavi pesniÄkog subjekta: veÄ nema vina a miris njegov joÅ” plavi vazduh i boli. I pitanje onoj koja mu je, u tom trenutku, bila milost i blagoslov (oksimoronsko āobiÄno Äudoā imenuje raspon izmeÄu spoljaÅ”njeg i unutarnjeg pogleda): da li pamti to leto, tu punoÄu emocije. Kao da bi se tim istovremenim (ne, nužno, viÅ”e i zajedniÄkim) pamÄenjem saÄuvalo poneÅ”to od srži najprolaznijeg od svih oseÄanja, od zaboravne mudrosti. Kao gotovo svaka LaliÄeva slika, i ova je prostorno-vremenski viÅ”eslojna: minula punoÄa trenutka, melanholija i nasluÄena senka smrti ukrÅ”tene su sa upornom i ranjivom nadom, poduprte seÄanjem (āPamtiÅ” li to letoā) u naporu da se, bar na trenutak, zaustavi vreme na delu, da se sudbini kaže: Da, uprkos izvesnosti krajnjeg ishoda. Ivan V. LaliÄ je stvaralac koji je visoko uzdigao poetiÄku i kulturnu samosvest srpske književnosti, stvorio celovito i autentiÄno pesniÄko delo i, Å”to je možda najvažnije, ujedinio je tumaÄe i Äitaoce svoje poezije. On je, uz Vaska Popu, najznaÄajniji srpski pesnik druge polovine XX veka i jedan od najveÄih srpskih pesnika uopÅ”te. Ivan V. LaliÄ (1931ā1996) srpski pesnik, esejista i prevodilac, jedan od najistaknutijih pesnika neosimbolistiÄke struje u savremenoj srpskoj poeziji. RoÄen je u Beogradu 1931. godine, gde je radio neko vreme kao novinar i urednik Radio Zagreba; bio je urednik u āProsvetiā i āNolituā. Svojom poezijom preko artizma, uravnoteženih slika i duhovne sabranosti obnovio je liniju simbolistiÄkog pesniÅ”tva. TragajuÄi za klasiÄnom merom pesme i nalazeÄi pesniÄko nadahnuÄe u literaturi, LaliÄ se u svojoj poeziji okretao Vizantiji i antiÄkom svetu. TakoÄe je bio izvrstan prevodilac, esejista i kritiÄar. Ivan V. LaliÄ je uÅ”ao u književnu kritiku kao hroniÄar Äasopisa, najpre āLetopisa Matice srpskeā, a potom beogradske āKnjiževnostiā. Njegovu kritiku odlikuje objektivnost, kao i iskustvo koje u nju unosi. Priredio je nekoliko antologija i zbornika. Bavio se prevodilaÅ”tvom, naroÄito prepevima; tako je izmeÄu ostalog priredio āAntologiju novije francuske lirikeā (od Bodlera do naÅ”ih dana) i izbore pesama Helderlina (Nolitova nagrada) i Pjer Žan Žuva. Autor je radio-drame āMajstor HanuÅ”ā (nagrada Jugoslovenske radiodifuzije). Dela BivÅ”i deÄak (1955) Melisa (poema) (1959) Argonauti i druge pesme (1961) Vreme, vatre, vrtovi (Zmajeva nagrada) (1961) Smetnje na vezama (1975) Strasna mera (1984) Vizantija (1987) Izabrane i nove pesme (1969) Vetrovito proleÄe (1956) Äini (1963) Krug (1968) Velika vrata mora (1958) Pesme (1987) Pismo (1992) Äetiri kanona (1996) Pisao je eseje i kritike: Kritika i delo (1971) O poeziji i dvanaest pesnika
Autor - osoba LaliÄ, Ivan V. Naslov Pismo / Ivan V. LaliÄ Vrsta graÄe poezija Jezik srpski Godina 1993 Izdanje 2. izd. Izdavanje i proizvodnja Beograd : Srpska književna zadruga, 1993 (Beograd : Vojna Å”tamparija) FiziÄki opis 85 str. ; 19 cm Zbirka Ponovljena izdanja Kola Srpske književne zadruge u divot opremi (karton) Napomene Tiraž 2.000. BeleÅ”ka o piscu: str. 81-[83]. Ivan V. LaliÄ ā Pesnik koji je ujedinio tumaÄe i Äitaoce Aleksandar JovanoviÄ 02/07/2021 BROJ 671, O dve godiÅ”njice Ivana V. LaliÄa Nedavno se navrÅ”ilo devedeset godina od roÄenja, a krajem ovog meseca biÄe dvadeset pet godina od smrti Ivana V. LaliÄa (8. jun 1931 ā 27. jul 1996). LaliÄeva poezija je neprestano, u istoj meri za vreme njegovog života koliko i posle iznenadnog, i moguÄe ranije nasluÄenog, pesnikovog odlaska, dobijala nova tumaÄenja i nove Äitaoce, tako da u ovom sluÄaju i nije reÄ samo o datumskoj zaokruženosti koju treba obeležiti nego o njenom živom i nezaobilaznom prisustvu u srpskoj književnosti. LaliÄ je prihvaÄen kao pesnik veÄ od prvih zbirki BivÅ”i deÄak (1955) i Vetrovito proleÄe (1956). Od pojave knjige Vreme, vatre, vrtovi (1961), u kojoj je sveo raÄune s prvom fazom svoga pevanja, poÄinje njegova tiha slava. Sa svakom novom zbirkom ā Å”to nije Äest sluÄaj u nas ā LaliÄ je pesniÄki rastao i zauzimao sve znaÄajnije mesto u savremenoj srpskoj poeziji. Bitne taÄke na tome putu jesu Izabrane i nove pesme (1969 ā s novom zbirkom O delima ljubavi ili Vizantija), Smetnje na vezama (1975) i Strasna mera (1984). U zaveÅ”tajnim zbirkama Pismo (1992) i Äetiri kanona (1996) LaliÄ je dosegao sopstvene pesniÄke vrhove i ispunio svoju službu poeziji i pevanju. Složen i moderan pesniÄki govor Za njegovu poeziju bitan je i trenutak u kojem se pojavio. LaliÄ je uÅ”ao u srpsku književnost sredinom pedesetih godina kada su mnogi književno-ideoloÅ”ki sukobi veÄ bili na izmaku. Zbog toga nije ni morao, a nije ni želeo da uÄestvuje u, za to vreme, karakteristiÄnim sporovima izmeÄu tzv. tradicionalista i modernista (ta bitka je, veÄ dobrim delom, bila dobijena), nego se odmah, izbegavajuÄi jednostrana opredeljenja, usredsredio na najbitnija pitanja poezije, na biranje sopstvenih prethodnika i lirski dijalog sa tradicijom i kulturom. Snažno oslonjen na iskustva moderne evropske poezije, on je sve vreme svoje pevanje vezivao za jezik i nasleÄe svoga naroda. Pesnik u Äijem su delu propevali svi slojevi naÅ”e kulture, ali i izuzetan poznavalac svetske poezije i kulture (jedan je od naÅ”ih najboljih prevodilaca nemaÄkih, francuskih, engleskih i ameriÄkih pesnika), LaliÄ je bio predodreÄen da bude pesniÄka žiža u kojoj se ukrÅ”ta nacionalno i evropsko nasleÄe. SmatrajuÄi podražavanje evropske poezije duhom provincijalizma, on Äe u jednom razgovoru reÄi: āKo ne povuÄe pouke iz Laze KostiÄa ili Vojislava IliÄa, uzalud Äe ih tražiti kod Malarmea i Helderlina.ā A mogao je to da kaže jer je u istoj meri poznavao i Helderlina (koga je izvrsno preveo) i Vojislava IliÄa (o kojem je napisao jedan od najboljih eseja u nas), a podsticaji oba pesnika snažno su ugraÄeni u njegove stihove. U svome pevanju LaliÄ je izgradio izuzetno osetljive pesniÄke mehanizme i složenu organizaciju svojih pesama, sa specifiÄnom pesniÄkom slikom, da bi opisao složeni i nijansirani doživljaj sveta. Otuda kod LaliÄa moderan i precizan pesniÄki govor, da bi se u pesniÄku sliku uhvatila jedva primetna a suÅ”tinska deÅ”avanja u ljudskom biÄu i oko njega, na samoj granici izmeÄu vidljivog i nevidljivog, postojanja i nepostojanja (āVidljivo, to je sigurnost / [ā¦] / ali / Nevidljivo ā ono nam stalno izmiÄe, / A Å”apuÄe nam svoju prisutnost i uporno primorava / Da delujemo, da ga prevodimo u slikeā, āElegija ili Dunav kod Donjeg Milanovcaā). ZahvaljujuÄi upravo ovom poetiÄkom svojstvu, Å”irok tematsko-motivski raspon LaliÄevog pevanja krasi neraspletiva unutarnja jedinstvenost: pevanja o predvajanju leta, prolaznosti, o trajnom i troÅ”nom, smrti, kulturnom pamÄenju, užasu i radosti, dati su kroz pesnikove složene vremensko-prostorne, sinestezijske, gotovo opipljive i istovremeno visoko simbolizovane slike, kroz koje se prelama emocionalna, Äulna i intelektualna situacija onoga koji peva. Zato se ova poezija prima i kao izuzetno moderna i sa velikim ÄitalaÄkim uzbuÄenjem. Pismo. Äetiri kanona JoÅ” dok je po Äasopisima objavljivao pojedinaÄne pesme, slutilo se o kakvoj je knjizi reÄ, a kada se pojavila, odmah je nazvana antologijskom zbirkom. I zaista, srpska poezija je, odjednom i na jednom mestu, dobila tridesetak vrhunskih pesama: od āDeset soneta neroÄenoj kÄeriā do āRimske elegijeā, od āMlade žene sa violomā do āMelanholijeā, od āZapisano nad jednim stihomā do āStrambottaā, od āPismaā do āNikada samljiā, od āOktave o letuā do āSlova o slovuā, od āPlave grobniceā do āÅ apata Jovana Damaskinaā. Jednostavno, kao izbor antologijskih pesama može se prepisati Äitav sadržaj. Ove godine navrÅ”ava se i dve i po decenije od objavljivanja Äetiri kanona, kompoziciono i smisaono veoma složene knjige. U njoj se pesnik snažno oslonio na najpoznatiji srednjovekovni žanr i njegov molitveni bruj, ispevavÅ”i jednu od najlepÅ”ih pohvala Bogorodici na srpskom jeziku. Ali Äetiri kanona su najpre knjiga moderne poezije, poÄev od leksike, smenjivanja diskurzivnih iskaza i pesniÄkih slika do tekstovnih prepleta i poetiÄkih tokova. U prožimanju pesniÄkog i svetog, sveto je otvaralo duboke prostore natÄulnog i onostranog, ali nije dovodilo u pitanje prirodu pesniÄkog teksta i egzistencijalni grÄ onoga koji peva. Dve zaveÅ”tajne LaliÄeve zbirke su najpotpunija objava njegovih poetiÄkih naÄela i na najlepÅ”i naÄin zatvaraju srpski pesniÄki XX vek. LiÄni ulog LiÄni ulog koji u pesmi ne sme da bude viÅ”e od nagoveÅ”taja, a bez prava da se poniÅ”ti, takoÄe je jedan od zaÅ”titnih znakova LaliÄeve poezije. Pesniku je bila strana ideja o impersonalnom/bezliÄnom subjektu: āInsistiram, u svakoj prilici, na tvrÄenju da je poezija komunikacija ā a kako da komunicirate sa tzv. bezliÄnim subjektom? Kod pesnika takvog usmerenja impersonalnost je, ako su zaista talentovani, samo maska. Beli zavoj ispod kojeg, ako je pesnik autentiÄan, oseÄate ranu.ā Odnosno, on nikada nije pravio veÅ”taÄki jaz izmeÄu pesniÄkog subjekta i autora i nije se ustruÄavao da peva ono iskustvo koje bi bilo njihov zajedniÄki presek. Evo nekoliko primera, koji mogu biti od koristi za potpunije razumevanje pojedinih pesama. Äesti deÄji letnji boravci zbog bolesti na DivÄibarama prizvani su u pesmi āVetarā. Drugi svetski rat provodi u Beogradu, u Kumanovskoj 13. Za vreme uskrÅ”njih āsavezniÄkihā bombardovanja ginu mu Äetiri druga iz okolnih zgrada i taj dogaÄaj je osnova pesme āZarÄala iglaā. Razgovori s rano preminulom majkom Ljubicom (Äerkom kompozitora Isidora BajiÄa, od koje je pesnik nasledio apsolutni sluh, od izuzetnog znaÄaja za njegovo pevanje), dati su u pesmama āRequiem za majkuā i āPomen za majkuā. Sve njegove ljubavne pesme, da se navedu samo āMesta koje volimoā, āLjubavā, āRimski kvartetā, āRimska elegijaā i āStrambottiā, posveÄene su supruzi Branki LaliÄ (KaÅ”nar). U pesmi āAmor fatiā vide se one dve lipe koje je pesnik liÄno posadio u dvoriÅ”tu iza svoga stana (u Internacionalnih brigada 39). TragiÄnu smrt starijeg sina Vlajka Äuvaju pesme āPietaā, āMoreā i pojedini stihovi Äetiri kanona (āsem toga / On udeÅ”ava namere: ne možeÅ” buvu da zdrobiÅ” / / Noktom o nokat palca, ako ti pisano nije. / On je taj koji udene buru u noÄ, zdrobi brod, / U crno oboji vunu nekoj majci na presliciā, I/3). Ne treba posebno naglaÅ”avati da je razmak izmeÄu poÄetnog podsticaja i zavrÅ”enog oblika pesme mera veliÄine jednog pesnika. POEZIJA TRAJE JER ZNAÄI Äesto se misli, ne bez razloga, da je prva decenija po smrti jednog stvaraoca najnemilosrdnija provera njegovog dela, kada ono ostane samo sa sobom i sa Äitaocima. Ako je tako ā a u ovom sluÄaju reÄ je ne o jednoj nego o dve i po decenije ā LaliÄeva poezija ne samo da je proÅ”la ovu proveru nego je njen znaÄaj joÅ” i uveÄan. Krenimo redom. Ubrzo posle pesnikove smrti izaÅ”la su njegova Dela u Äetiri knjige (koja su ukljuÄila celokupnu poeziju, pesme iz zaostavÅ”tine, izbor eseja i kritika o poeziji, detaljnu biografiju i bibliografiju), viÅ”e izbora iz poezije, izdanja Å”kolske lektire, knjiga u kanonskoj ediciji Deset vekova srpske književnosti, knjiga izabranih pesama i eseja Ivan V. LaliÄ. U knjizi Pogled preko okeana data je njegova prepiska s Äarlsom SimiÄem. TakoÄe je objavljeno uporedno izdanje LaliÄevih pesama na srpskom i engleskom jeziku Walking Towards the Sea / Koraci prema moru, u prevodu Frensisa R. Džonsa, a zahvaljujuÄi istom prevodiocu iduÄe godine Äe u Engleskoj biti objavljena celokupna LaliÄeva poezija. I u skladu sa duhom vremena, njegove pesme su izuzetno praÄene na viÅ”e internet adresa. U istom periodu nastala su tri zbornika posveÄena njegovom delu, Äiji su izdavaÄi naÅ”e ugledne kulturne i nauÄne institucije, a autori radova najznaÄajniji prouÄavaoci srpske poezije. Objavljeno je viÅ”e monografskih studija, odbranjene su magistarske i doktorske disertacije, a njima treba dodati Äitav niz izuzetnih pojedinaÄnih radova u Äasopisima i nauÄnim zbornicima. O LaliÄevoj poeziji pisali su kritiÄari svih generacija i razliÄitih usmerenja, poÄev od NikÅ”e StipÄeviÄa, Predraga Palavestre, Svetlane Velmar JankoviÄ, Borislava RadoviÄa, Ljubomira SimoviÄa, Novice PetkoviÄa, Jelene NovakoviÄ, preko Radivoja MikiÄa, Dragana StojanoviÄa, Leona Kojena, Milosava TeÅ”iÄa, Jovana DeliÄa, Tihomira BrajoviÄa, Aleksandra Jerkova, Svetlane Å eatoviÄ, Sonje VeselinoviÄ, Perside LazareviÄ di Äakomo, Dragana HamoviÄa, Aleksandra MilanoviÄa, SlaÄane JaÄimoviÄ, Sanje ParipoviÄ, do najmlaÄih Marka RaduloviÄa, Bojana Äolaka, Dunje RanÄiÄ, Marka AvramoviÄa, Vladimira VukomanoviÄa Rastegorca i Violete MitroviÄ. LaliÄ i Vizantija Susret Ivana V. LaliÄa i Vizantije bio je gotovo nužan. On se desio u njegovim prvim knjigama BivÅ”i deÄak i Vetrovito proleÄe i trajao je do poslednjih, Pismo i Äetiri kanona. Ispevao je deset pesama s nazivom āVizantijaā (i obeležio ih brojevima od I do X) i joÅ” desetak koje pripadaju istom tematskom krugu. U pevanju o Vizantiji prelamaju se sve bitne teme njegovog pesniÅ”tva, poÄev od odnosa prema nasleÄu do pitanja o moguÄnosti i smislu pevanja. JoÅ” viÅ”e, LaliÄev odnos prema Vizantiji nije samo odnos prema poeziji ā nego, ujedno, i odnos prema sopstvenom biÄu i najdubljim zahtevima koji se sebi i u sebi postavljaju. Danas se lakÅ”e uoÄava da se Vizantija vremenom menjala u LaliÄevoj poeziji. Najpre, to je bila istorijska Vizantija i njena kultura, taÄnije, u njegovim pesmama odvijao se dijalog dve Vizantije, jedne istorijske, proÅ”le i zavrÅ”ene, s dosta reminiscencija na politiÄka i kulturna zbivanja, i druge, mitske, koju ā kako je pesnik rekao ā sve vreme nosimo u sebi i koja Äe vremenom postojati sve neodreÄenija, sve viÅ”e Äe se pretapati u unutraÅ”nji prostor pesniÄkog subjekta. PostajaÄe simbol njegove upitanosti o trajanjima i prekidima, moguÄnostima razumevanja pojedinaca u razliÄitim vremenima, potrage za identitetom. Pesme āVizantija VIIā i āVizantija VIII ili Hilandarā najbolje svedoÄe o tome. TragajuÄi za duhovnim kontinuitetom, Ivan V. LaliÄ je ispevao nekoliko antologijskih pesama koje pripadaju uslovno nazvanoj Srpskoj Vizantiji, pesmama koje su svojevrsno traganje za naÅ”im poÄecima. Vizantijsko nasleÄe, njegovo obnavljanje u srpskoj kulturi i odnos pesniÄkog subjekta prema njegovom uticaju u naÅ”em vremenu osnovna su tema ovih pesama, poÄev od āRaÅ”keā i āSmederevaā do āAcqua Alteā i āKoncerta vizantijske muzikeā. U zavrÅ”noj fazi, u pesmi āÅ apat Jovana Damaskinaā i zbirci Äetiri kanona, kako se poveÄavao pesnikov liÄni ulog, pevanje o Vizantiji postajalo je istovetno pevanju o Bogu, bolnom nasluÄivanju dublje TvorÄeve promisli i straÅ”noj Äežnji za Smislom i Spasenjem. Zajedno s njemu duhovno bliskim Džonom Majendorfom (Äije je Vizantijsko bogoslovlje voleo i iÅ”Äitavao), i LaliÄ je mogao da kaže, i rekao je, da neprestana privlaÄnost vizantijske umetnosti i neobiÄnost da je istoÄno hriÅ”Äanstvo preživelo najdramatiÄnije druÅ”tvene promene predstavljaju oÄigledni znak da je Vizantija zaista otkrila neÅ”to fundamentalno istinito o Äovekovoj prirodi i njenom odnosu prema Bogu. Do te osnovne istine doÅ”ao je i Ivan V. LaliÄ u svome pevanju o Vizantiji. Njegovo stvaralaÄko iskustvo je oÄigledan znak kako poezija može biti izuzetno moderna, bitno nacionalna i duboko religiozna. LaliÄ i AndriÄ RoÄen u Beogradu, LaliÄ se kao deÄak s roditeljima, zbog majÄine bolesti, preselio u Zagreb, u kojem je proveo petnaest godina, zavrÅ”io gimnaziju, Pravni fakultet i objavio prve pesniÄke knjige. Godine 1961. vratio se u Beograd i postao sekretar Saveza književnika Jugoslavije. ZvaniÄno ga je pozvao Aleksandar VuÄo, ali je najverovatnije do toga doÅ”lo na inicijativu Ive AndriÄa. Osim Äinjenice da je reÄ o veoma dobrom mladom pesniku koji izvanredno govori viÅ”e stranih jezika, ne može se zaobiÄi ni AndriÄevo poznanstvo, pa i prijateljstvo, sa Ivanovim ocem Vlajkom, kojeg je poznavao joÅ” iz mladosti i kojeg je Äesto poseÄivao u njegovom stanu u Beogradu. Naime, Vlajko je, kao jedan iz grupe mostarskih Äaka gimnazijalaca i mladobosanaca, viÅ”e puta bio hapÅ”en i osuÄen je u Sarajevu 1915. na godinu dana zatvora zbog āvelikosrpske propagandeā. (Nije sluÄajno Ivan autor i dve pesme o Gavrilu Principu, āGavrilo Principā i āPrincip na bojiÅ”tuā, od kojih je drugu posvetio ocu, a odnos prema ocu i oÄev duh prisutan je i u mnogim drugim pesmama, npr. u ā1804ā.) U decembru iste godine LaliÄ, kao sekretar Saveza, putuje s AndriÄem u Stokholm na dodelu Nobelove nagrade. O tome je naredne godine objavio dragoceni zapis āAndriÄ u decembarskom Å tokholmuā, u kojem je, diskretno i s poÅ”tovanjem, pokuÅ”ao da nasluti poneÅ”to od onoga Å”to je naÅ” nobelovac skrivao ispod protokolarnog ponaÅ”anja. PesniÄka oseÄajnost LaliÄeva poezija jeste, uz sve drugo, i negovanje naÅ”e ÄitalaÄke i liÄne oseÄajnosti. Sa svakom njegovom zbirkom ā s Pismom, Äini se, naroÄito ā rasla je i postajala sve zrelija oseÄajnost njegovih Äitalaca (istovremeno, i tumaÄa), koje možda bez ovih stihova i ne bi bili svesni. Njegove složene i izuzetno precizne slike razmiÄu naÅ” doživljaj sveta, otvaraju i Å”ire naÅ”u emociju, Äine da oseÄamo i vidimo one suptilne duÅ”evne prelive i nijanse za koje bismo bez nje bili zatvoreni. āIli sam možda / Sve to izmislio? Ne verujem, postoje / Dokazi: ožiljci neke uporne nade / Å to joÅ” zabole na dodir tvoga glasa / Otisci tvojih prstiju na gleÄi / VrÄa iz kojeg joÅ” vetri vino / Nedopijeno u konobi, onoga leta / Kada si bila preobražena u blagoslov, / U svoje obiÄno Äudo. / / Živimo vreme usitnjenih Äuda / I zaboravne mudrosti. PamtiÅ” li to leto?ā ā peva LaliÄ u pesmi āPet pisamaā (Strasna mera). ReÄ je o snažnom ljubavnom doživljaju iÅ”Äezlom u vremenu i sveprisutnoj ljubavnoj emociji koja plavi pesniÄkog subjekta: veÄ nema vina a miris njegov joÅ” plavi vazduh i boli. I pitanje onoj koja mu je, u tom trenutku, bila milost i blagoslov (oksimoronsko āobiÄno Äudoā imenuje raspon izmeÄu spoljaÅ”njeg i unutarnjeg pogleda): da li pamti to leto, tu punoÄu emocije. Kao da bi se tim istovremenim (ne, nužno, viÅ”e i zajedniÄkim) pamÄenjem saÄuvalo poneÅ”to od srži najprolaznijeg od svih oseÄanja, od zaboravne mudrosti. Kao gotovo svaka LaliÄeva slika, i ova je prostorno-vremenski viÅ”eslojna: minula punoÄa trenutka, melanholija i nasluÄena senka smrti ukrÅ”tene su sa upornom i ranjivom nadom, poduprte seÄanjem (āPamtiÅ” li to letoā) u naporu da se, bar na trenutak, zaustavi vreme na delu, da se sudbini kaže: Da, uprkos izvesnosti krajnjeg ishoda. Ivan V. LaliÄ je stvaralac koji je visoko uzdigao poetiÄku i kulturnu samosvest srpske književnosti, stvorio celovito i autentiÄno pesniÄko delo i, Å”to je možda najvažnije, ujedinio je tumaÄe i Äitaoce svoje poezije. On je, uz Vaska Popu, najznaÄajniji srpski pesnik druge polovine XX veka i jedan od najveÄih srpskih pesnika uopÅ”te. Ivan V. LaliÄ (1931ā1996) srpski pesnik, esejista i prevodilac, jedan od najistaknutijih pesnika neosimbolistiÄke struje u savremenoj srpskoj poeziji. RoÄen je u Beogradu 1931. godine, gde je radio neko vreme kao novinar i urednik Radio Zagreba; bio je urednik u āProsvetiā i āNolituā. Svojom poezijom preko artizma, uravnoteženih slika i duhovne sabranosti obnovio je liniju simbolistiÄkog pesniÅ”tva. TragajuÄi za klasiÄnom merom pesme i nalazeÄi pesniÄko nadahnuÄe u literaturi, LaliÄ se u svojoj poeziji okretao Vizantiji i antiÄkom svetu. TakoÄe je bio izvrstan prevodilac, esejista i kritiÄar. Ivan V. LaliÄ je uÅ”ao u književnu kritiku kao hroniÄar Äasopisa, najpre āLetopisa Matice srpskeā, a potom beogradske āKnjiževnostiā. Njegovu kritiku odlikuje objektivnost, kao i iskustvo koje u nju unosi. Priredio je nekoliko antologija i zbornika. Bavio se prevodilaÅ”tvom, naroÄito prepevima; tako je izmeÄu ostalog priredio āAntologiju novije francuske lirikeā (od Bodlera do naÅ”ih dana) i izbore pesama Helderlina (Nolitova nagrada) i Pjer Žan Žuva. Autor je radio-drame āMajstor HanuÅ”ā (nagrada Jugoslovenske radiodifuzije). Dela BivÅ”i deÄak (1955) Melisa (poema) (1959) Argonauti i druge pesme (1961) Vreme, vatre, vrtovi (Zmajeva nagrada) (1961) Smetnje na vezama (1975) Strasna mera (1984) Vizantija (1987) Izabrane i nove pesme (1969) Vetrovito proleÄe (1956) Äini (1963) Krug (1968) Velika vrata mora (1958) Pesme (1987) Pismo (1992) Äetiri kanona (1996) Pisao je eseje i kritike: Kritika i delo (1971) O poeziji i dvanaest pesnika KC (K)
Retko u ponudi. Veoma dobro oÄuvano! Autor - osoba Komadina, MiloÅ”, 1955-2004 = Komadina, MiloÅ”, 1955-2004 Naslov NeÅ”to s anÄelima : pesme / MiloÅ” Komadina Vrsta graÄe poezija Ciljna grupa odrasli, opÅ”te (lepa književnost) Jezik srpski Godina 1991 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Nolit, 1991 (Subotica : Birografika) FiziÄki opis 66 str. ; 19 cm (broÅ”.) Napomene Tiraž 800. Slika autora i beleÅ”ka o autoru i delu na presavitku korica. Ono Å”to Äitaocu pri prvom susretu sa novom pesniÄkom knjigom MiloÅ”a Komadine najpre pada u oÄi je Äinjenica da lirski subjekt u dobrom broju pesama u opise pojedinih prizora sve ÄeÅ”Äe uvodi vremensku komponentu. Ako, pak, posegnemo za vrednosnim komponentama koje Komadina unosi u svoje opise, uoÄiÄemo da on najÄeÅ”Äe govori iz perspektive koju obeležava oseÄanje da je mnogo toga minulo, da su najlepÅ”i doživljaji i uspomene ostali negde u vremenu kojeg viÅ”e nema. DoduÅ”e, Komadina o vremenu i o proticanju vremena ne govori na naÄin koji je uobiÄajen u naÅ”oj poeziji. A to pre svega znaÄi da se on kloni melanholiÄne intonacije u klasiÄnom obliku i da viÅ”e nastoji da nam pokaže neÅ”to drugo ā Äinjenicu da u Äovekovom životu postoji jedan trenutak koji se, po svemu, uzdiže iznad drugih i da od Äasa kad on proÄe naÅ” pogled na sve stvari koje nas okružuju mora biti drugaÄiji. IskazujuÄi upravo oseÄanje da je za njega taj trenutak proÅ”ao, Komadina je nastojao da svest o tome pretvori u potrebu da se primakne jednom svetu Äiji su obrisi nejasni, poželeo je, drugim reÄima, da ima āneÅ”to s anÄelimaā kao suÅ”tinom ovog sveta u kome prebivaju, kako bi jedan naÅ” pesnik rekao, āstvari koje su proÅ”leā, stvari koje su se odmakle od svog materijalnog oblika. Lirski subjekt u pojedinim pesmama zbog toga teži da nam pokaže kako se, sve vreme, kreÄe po granici izmeÄu svetova i kako kroz to kretanje dodiruje Äas ovostrane a Äas onostrane sadržaje. Pritom, naravno, nikako nije nevažna ni okolnost o kojoj je veÄ bilo reÄi ā svest lirskog subjekta da je doÅ”ao u priliku da oseti promenu koja je zahvatila njegovo biÄe i da svoj lirski govor pretvori u opis te promene. MILOÅ KOMADINA (Beograd, 10. 8. 1955 ā Beograd, 28. 2. 2004) MiloÅ” Komadina je srpski pesnik, roÄen 10. avgusta 1955. godine, preminuo posle duge i teÅ”ke bolesti 28. februara 2004. godine u Beogradu. Studirao je OpÅ”tu književnost sa teorijom književnosti na FiloloÅ”kom fakultetu u Beogradu. PoÄeo je ujedno i kao pripovedaÄ i prevodilac, posebno dela Karlosa Kastanede. MiloÅ” je zapoÄeo pesniÄku karijeru veoma rano, objavljujuÄi pesme joÅ” kao gimnazijalac. Prva od deset zbirki pesama āObiÄno jutroā objavljena je 1978. godine. Radio je i kao urednik za poeziju u Äasopisima: āStudentā, āVidiciā i āKnjiževne novineā. TakoÄe, MiloÅ” je bio i jedan od osnivaÄa Srpskog književnog druÅ”tva. Dobar opis MiloÅ”eve liÄnosti daje se u Älancima Zorice KojiÄ koja kaže: ā...zanosni taj poeta na listovima svojih knjiga i u svakodnevnom životu podjednako, zauvek mladi snevaÄ rastafarijanskih dab snova, obožavalac regea (āSteel pulseā), Bulata Okudžave i ribolova, veÄni mladiÄ i deÄak koji je goreo na tinejdžerskim vatrama od istinskog oduÅ”evljenja prirodom i svakim njenim elementom, piÅ”uÄi i proslavljajuÄi življenje i mikro i makro svet u njemu i okolo njega svakom Äesticom svog dobrog, predobrog gradskog biÄa... Ako se pesnici kroz pisanje trude da se oslobode svog pakla, MiloÅ” Komadina je zauzvrat proizvodio sami raj, Äist vazduh i plavo nebo u direktnom susretu za svakog svog prijatelja i Äitaoca. MiloÅ” koga su od njegovih prapoÄetaka svi mnogo radije i prirodnije nazivali āpesniÄinomā nego tek prosto pesnikom, veÄ dovoljno dugo je neka vrsta sasvim bespogovornog Volta Vitmena u ovim krajevima, kome ā kao Å”to je to bilo i sa samim Vitmenom uostalom! ā Umetnici svih vrsta i zanata dolaze na iskreno poklonjenje. No, tamo ne zatiÄete nikakvu samodovoljnu, nadutu i pompeznu veliÄinu, nego baÅ” naprotiv živahnog deÄaka, sa kojim odmah prelazite na āTiā i koji vam sve vreme priÄa Äudesne priÄe sa same granice života i poetske fantazije Å”to biste ih mogli satima sluÅ”ati Å”irom otvorenih oÄiju i usta.ā BIBLIOGRAFIJA Objavio je sledeÄe knjige poezije: āObiÄno jutroā, 1978. (Nolit) āReÄnik melanholijeā, 1980. (Nolit) āFigure u igriā, 1983. (Nolit) āEtika traveā, 1984. (Prosveta) āJužni krstā, 1987. (Nolit) āNeÅ”to s anÄelimaā, 1991. (Nolit) āDanā, 1994. (BIGZ) āÄudoā, 1998. (Narodna knjiga) āOnoā, 2003. (Nezavisna izdanja, Masic) MiloÅ” je takoÄe objavio i knjigu proznih tekstova i pesama āVode i vetroviā 1994. godine (Zajednica književnika PanÄeva) i knjigu priÄa āInsitut za rakā 2003. godine (Stubovi kulture) za koju je inaÄe i dobio nagradu āMiloÅ” Crnjanskiā. Zbirku pesama āSvilom Å”ivena jutaā su na osnovu pesnikove zaostavÅ”tine priredili Gordana ÄirjaniÄ i Milutin PetroviÄ 2005. godine. Kaže se da su imali uspeha u sklapanju knjige: zbirka se drži kao celina i liÄi na Komadinu. NAGRADE MiloÅ” je dobitnik najuglednijih književnih nagrada, ukljuÄujuÄi i nagradu āVasko Popaā za sveukupno pesniÄko delo, nagrade āMilan RakiÄā i āMiloÅ” Crnjanskiā i āPeÄat varoÅ”i sremskokarlovaÄkeā. Nagrada āVasko Popaā 2002. godine dodeljena je za zbirku pesama āSvejednoā (āRadā, 2001.) za koju se kaže da āpotvrÄuje negovanu poetiku koju pesnik razvija u osam objavljenih knjiga u vremenskom rasponu od dvadeset godinaā. Neki od razloga zaÅ”to je zbirka āSvejednoā osvojila ovu nagradu tiÄe se i toga Å”to āKomadina podjednako komunicira sa pesmom i Äitaocem, negujuÄi asocijaciju i slikovnost i Å”to njegov stih ima svoju meru, izoÅ”tren je, ironiÄan i precizanā. KC (K)
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Stihovi: Goran Babic Glazba: Arsen Dedic Crtezi: Dusan Vukotic Prisutna je i singlica! Goran BabiÄ (Vis, 1944) jugoslovenski i srpski je književnik, dramaturg, scenarista, novinar i konceptualni umetnik. Biografija Po ocu je Hrvat a po majci Srbin. Odrastao je u Mostaru.[1] Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.[2] Krajem Å”ezdesetih godina bio je osnivaÄ Centra za druÅ”tvene dājelatnosti omladine RK SOH, koja je izdavala omladinski list āPoletā.[3] Bio je glavni urednik Äasopisa āOkoā namenjenog aktuelnostima iz umetnosti i kulture.[3] U periodu od 1981. do 1985. godine BabiÄ je bio zadužen za kulturu u PredsedniÅ”tvu SocijalistiÄkog saveza Republike Hrvatske.[2] Tokom devedesetih se zbog izrazitog neslaganja sa politkom HDZ-a Franje TuÄmana, seli sa porodicom za Beograd.[2] Svoj poslednji tekst objavljen u Hrvatskoj napisao je kada je na zidu u kvartu Dubrava video grafit zabranjeno za Srbe, pse i Cigane. Svoj tekst je zavrÅ”io reÄenicom: Tražite me meÄu Srbima, psima i Ciganima.[4] Objavio je sedamdesetknjiga iz razliÄitih žanrova.[1] Radio je za televiziju, radio, novine i film.[5] Režirao je dokumentarne filmove i TV emisije, a po njegovim tekstovima su drugi režiseri snimali TV drame i seri, pozoriÅ”ne predstave, crtane filmove (`Riblje oko`) ili snimali gramofonske ploÄe (Arsen DediÄ, Kornelije KovaÄ).[5][6] Poezija mu je uvrÅ”tena u antologije srpske i hrvatske poezije.[5] Sa suprugom ima tri kÄi. Arsenije Arsen DediÄ (Å ibenik, 28. jul 1938 ā Zagreb, 17. avgust 2015) bio je jugoslovenski i hrvatski pjevaÄ, kompozitor, pjesnik, aranžer, tekstopisac, kantautor i muziÄar. Autor je i izvoÄaÄ viÅ”e desetina Å”ansona i pobjednik mnogih muziÄkih festivala. Napisao je, komponovao i izveo brojne živopisne ljubavne i misaone pjesme, a svojim izvornim muziÄkim stilom stekao mnogobrojne poklonike. Slovi za jednog od utemeljitelja Å”ansone u Hrvatskoj. Uz muziku, objavio je viÅ”e zbirki lirike. Prevodio je i obraÄivao poznate Å”ansonjere i autore, meÄu njima Äina Paolija, SerÄija Endriga, s kojima je Äesto saraÄivao, i Žaka Brela, koji je svojim likom i djelom snažno uticao na njegovu karijeru. Osnovno odreÄenje mu je muzika, ali u spoju sa poezijom, istakao je vlastiti kantautorski govor, koji ga je najviÅ”e i obilježio. Napisao je muziku za stihove Miroslava Krleže, DobriÅ”e CesariÄa, Tina UjeviÄa, Zvonimira Goloba i mnogih drugih. Njegove pjesme su prevodili i obraÄivali mnogi izvoÄaÄi, a sĆ¢m je pisao za mnoge poznate hrvatske estradne umjetnike, meÄu kojima se istiÄu Gabi Novak, klape i Ibrica JusiÄ. Veliki dio njegova opusa Äini primijenjena muzika za televiziju, film i pozoriÅ”te. Bio je Älan Hrvatskog druÅ”tva kompozitora i Hrvatskog druÅ”tva pisaca. Poznat je i pod nadimcima āpjesmarā, āakademski težakā i āpjesnik opÅ”te prakseā. Smatra se najkompletnijim i najvažnijim kantautorom u istoriji hrvatske popularne muzike.[1] Biografija Djetinjstvo i mladost Arsenije DediÄ je roÄen 28. jula 1938. u Å ibeniku, u tadaÅ”njoj Kraljevini Jugoslaviji. Bio je drugo dijete u porodici Jovana (1902ā1983) i Veronike (djevojaÄko MikoviÄ; 1904ā1995).[2] S oÄeve strane svi su bili Srbi pravoslavci koji su poticali iz okoline DrniÅ”a,[3] dok je majka bila Hrvatica iz Rupa, kod Skradina i u pravoslavlje je preÅ”la prilikom udaje za Jovana.[4][5] Jedna baka je bila italijanskog porijekla.[6] DediÄ je odrastao u siromaÅ”noj, seljaÄkoj porodici, a majka (nadimak Jelka[7]) bila je nepismena, veoma pobožna domaÄica i pralja, koju je on kasnije opismenio.[8][9] Majku je Äesto isticao kao izvor nadahnuÄa i osobu kojoj se divio.[10][11] Iako je majka htjela da se zove Igor, po nagovoru sveÅ”tenika dala mu je ime Arsenije, po patrijarhu srpskom Arseniju III.[4] Otac Jovan je bio zidar i vatrogasac dobrovoljac, kasnije poslovoÄa u pomorskom graÄevinskom preduzeÄu āPomGradā, a pored posla se bavio i poljoprivredom.[12] Jovan je bio i muziÄki nadaren i u Å ibenskoj narodnoj glazbi i hotelskoj kapeli je svirao viÅ”e instrumenata ā trubu, tubu i timpane.[11][12][13] Tokom italijanske okupacije (1941ā1943) i ustaÅ”ke vlasti (1943ā1944) u Å ibeniku tokom Drugog svjetskog rata i u poslijeratnom periodu koji je obilježen manjkom hrane i nemaÅ”tinom, neka vrijeme je proveo sa majÄinom rodbinom u Rupama i Dubravicama, uz rijeku Krku u zaleÄu Å ibenika.[14] Djetinjstvo je proveo u Å”ibeniÄkoj Äetvrti VaroÅ”, u kuÄi sa brojem 41. u danaÅ”njoj ulici Nikole Tesle, u kojoj je roÄen Igor MandiÄ, a neko vrijeme su živjeli i Vice Vukov i MiÅ”o KovaÄ.[3][12][15] DediÄ je bio u veoma dobrim prijateljskim odnosima sa Vukovim.[16] Život u Å ibeniku, motivi grada i njegovo stanovniÅ”tvo, kao i sredozemni ugoÄaj, obilježili su veliki dio DediÄevog opusa.[17] U djetinjstvu, DediÄ je posjeÄivao i pravoslavnu i katoliÄku crkvu. Arsena i njegovog starijeg brata Milutina ā koji je bio srpski akademski slikar ā u muziku limenih duvaÄkih instrumenata je uveo njihov otac Jovan. Arsen je svirao prilikom sveÄanosti i koncerata, ali Äesto i tokom sprovoda. Prvi uÄitelj flaute bio mu je njemaÄki vojnik koji je ostao u Å ibeniku poslije rata.[18] Na radiju, kojeg mu je poklonio ujak, sluÅ”ao je italijanske izvoÄaÄe (meÄu kojima se istiÄe Domeniko Modunjo), kojima se divio.[19] Na nagovor Lovre MataÄiÄa, koji je tada boravio u Å ibeniku, petnaestogodiÅ”nji DediÄ je poÄeo svirati u pozoriÅ”nom orkestru. Å ibenik je sredinom pedesetih godina 20. vijeka imao operu pod vodstvom Jakova Gotovca, a DediÄ se sve viÅ”e poÄinje zanimati za muziku.[20] Kao djeÄak, a ni u kasnijem dobu, nije volio fudbal. PohaÄao je Å”ibensku gimnaziju, bio je jedan od najboljih uÄenik i Älan koÅ”arkaÅ”ke ekipe,[21] a uporedo je pohaÄao i srednju muziÄku Å”kolu.[4] Svoju sklonost prema muzici ispoljio je i osnivanjem klape tokom gimnazijskih dana, u kojoj je pjevao i Vice Vukov.[22] MuziÄka karijera PoÄetak Nakon mature 1957. odlazi u Zagreb, gdje mu je živio ujak. Upisuje Pravni fakultet SveuÄiliÅ”ta u Zagrebu sa namjerom sticanja āsolidnog znanjaā, ali ga ubrzo poÄinje sve viÅ”e privlaÄiti umjetnost, od vajarstva do slikarstva. Kako je na poÄetku stanovao u MuziÄkom internatu, sa sedam drugih studenata prava koji su svirali instrumente, on ostaje vezan za muziku. Uporedo sa prve dvije godine prava, ponovo pohaÄa i zavrÅ”ava posljednja dva razreda srednje muziÄke Å”kole (iako ih je veÄ položio u Å ibeniku). PoÄinje pisati pjesme. Njegov cimer, Mario Boljuni, svirao je klavir i veÄ je imao svoj orkestar s kojim je nastupao u plesnim dvoranama u Ribnjaku.[23] Zbog toga je angažovao DediÄa kao vokalistu. Pjevao je pjesme Domenika Modunja, The Platters-a, Pola Anke i ostalih u to vrijeme popularnih izvoÄaÄa. Istovremeno se zanima za poeziju. U zagrebaÄkom Äasopisu Prisutnosti DediÄ je objavio 1958. dvije pjesme pod zajedniÄkim naslovom Äuda. Zbog pjesama sa religijskim motivima, āGospodinu Isuskrstuā i āSvetom Nikoluā, doveden je pred povjereniÅ”tvo i otpuÅ”ten kao stalni spoljaÅ”nji honorarni saradnik sa Radija Zagreb.[13][24] PogoÄen zabranom, nego vrijeme provodi u okolini Zagreba. Nakon toga prekida pisanje pjesama i zapoÄinje period autorske pauze. OstavÅ”i bez prihoda, kao student okreÄe se pisanju aranžmana, prepisivanju nota i sliÄnim poslovima. [Ja] sam studirao na Akademiji glazbu, bio sam uvjeren da Äu bitā skladatelj iskljuÄivo klasiÄne glazbe. I onda sam napisao tri minijature za flautu i klavir, dosta modernistiÄki napisano, a onda s vremenomā¦ Znali su kolege da piÅ”em stihove, onda sam pisao svakome, KaloÄeri, Kabilju, jednome, drugome, VuÄeru, viÅ”e ne znam komeā¦ DediÄ, 2006.[25] Tokom pravnih studija poÄinje pjevati u akademskom horu āIvan Goran KovaÄiÄā. Sklonost ka muzici je na kraju prevagnula i nakon zavrÅ”ene tri godine prava prekida studije 1959. godine. Iste godine upisuje MuziÄku akademiju. Kako bi doÅ”li do novca potrebnog za kupovinu flaute, njegovi roditelji su prodali svinju.[12][26][27] Za festival āZagreb ā59ā Boljuni je poslao kompoziciju āMornarev Äa-Äa-Äaā, a DediÄa je zamolio za pisanje stihova, na Å”ta je on pristao i napisao ih pod pseudonimom Igor Krimov, jer je pisanje tekstova smatrao epizodom ākoje Äu se ja kasnije liÅ”iti. Datā Äu svoje ime onda kad budem pisao pravu poeziju i pravu glazbuā.[23][25] Kako nije imao prikladne odjeÄe ni novca za ulaznice, festivalu nije prisustvovao. Kompozicija je osvojila nagradu, a DediÄu je kao tekstopiscu pripala nagrada od 15.000 dinara, Å”to je za studenta bio priliÄan iznos. Ubrzo poÄinje sa pisanjem tekstova za joÅ” Boljunijevih kompozicija, od kojih āPoslije ljubaviā na festivalu āSarajevo ā60ā dobija nagradu za najbolji tekst. Sa Boljunijem osniva vokalni kvartet āPrimaā 1960. godine. Iako je i sam pomalo komponovao, pažnju usmjerava na pisanje i aranžiranje za druge, meÄu kojima su Alfi Kabiljo i Nikica KaloÄera. Sastav āPrimaā prolazi na audiciji za mlade pjevaÄe Televizije Zagreb āPrvi put pred mikrofonomā i dobija sigurne nastupe i honorar. To utiÄe i na DediÄa i ostale, koji muziku poÄinje shvatati sve ozbiljnije i profesinalnije, izdvajajuÄi za nju sve viÅ”e vremena. Sa ljubljanskim ansamblom objavljuje dva singla, prepjeve kompozicija Let`s twist again od Äabija Äekera i Nata per me od Adrijana Äelentana. Kada je Äuo Äina Paolija 1961, pronalazi se u novom žanru. Nastavlja sa objavljivanjem pjesama u splitskom Äasopisu Vidici i Äasopisu Polet, Å”to primjeÄuje Zlatko TomiÄiÄ. Dubravko Horvat od DediÄa, a u ime Antuna Å oljana, traži pjesmu za novi Å oljanov Äasopis Književnik, na Å”ta DediÄ pristaje.[3] Krajem 1961. vjenÄava se sa Vesnom MatoÅ”, neÄakinjom Antuna Gustava MatoÅ”a, sa kojom u decembru 1962. dobija Äerku Sandru. Nastupao je i u zagrebaÄkim džez sastavima kao flautista. Zbog nesuglasica, sastav āPrimaā se raspada, a kako se u isto vrijeme raspao i sastav koji je vodio Hrvoje HegeduÅ”iÄ, DediÄ pristupa HegeduÅ”iÄu i osniva āZagrebaÄki vokalni kvartetā. Povremeno je nastupao i kao pjevaÄ kvarteta āMelosā, za koji se sve viÅ”e vezuje, usljed raspada āPrimeā. Na festivalu āZagreb ā62ā izvode kompoziciju āNegdjeā Nikice KaloÄera. Ipak, kako su Älanovi āMelosaā mogli uÄestvovati sa razliÄitim intenzitetima i nisu se željeli baviti muzikom profesionalno, prijateljski se razilaze 1962. godine. Zbog toga, DediÄ zapoÄinje karijeru kao vokalni solista. Kako polako shvata da Å”lageri ne zadovoljavaju njegov muziÄki izraz, DediÄ se okreÄe francuskoj Å”ansoni i Äenovljanskoj Å”koli muzike. SljedeÄe godine (1963) na zagrebaÄkom festivalu kao vokalni solisti se pojavljuju Zvonko Å piÅ”iÄ i DediÄ, Äime se postepeno raÄa novi muziÄki pravac u Hrvatskoj ā Å”ansona. Izvodi kompozicije āMilionerā, āJesenji daždā i āBolero noÄiā. Uskoro dobija poziv na āBeogradsko proleÄeā i splitske āMelodije Jadrana ā63ā, gdje se upoznaje sa Zdenkom RunjiÄem i izvodi njegovu kompoziciju āÄovjek od soliā i svoju prvu cjelovitu, autorsku kompoziciju āOnaj danā, za koju dobija nagradu. Nakon toga komponuje āVeÄer sa Ksenijomā na nagovor BoÅ”ka PetroviÄa, za flautu i ZagrebaÄki džez kvartet. Nakon 1963. poÄinje pisati pjesme pod pravim imenom (āVratija se Å imeā, āMaÅ”kareā, āVino i gitareā itd.). Festivali 1964ā1969. U februaru 1964. diplomirao je flautu na MuziÄkoj akademiji, a u aprilu odlazi na odsluženje vojnog roka u Liku. Tokom boravka u GospiÄu upoznaje Rada Å erbedžiju, u to vrijeme glumca amatera, i razraÄuje neke kompozicije. Odlazi na turneju sa vojnim sastavima po zemljama VarÅ”avskog sporazuma. Na turneji piÅ”e i razraÄuje pjesme i kompozicije, a tokom putovanja u vozu od Odese do KiÅ”injeva susreÄe francuske filozofe, braÄni par Žan-Pol Sartr i Simon de Bovoar, sa kojima razgovara.[28][29] Prilikom putovanja jugoslovenskog predsjednika Josipa Broza Tita brodom u egipatski grad Aleksandrija, nareÄeno mu je da se ukrca na Galeb, gdje je svirao i zabavljao vojnike i goste.[28] JoÅ” uvijek kao regrut, u vojnoj uniformi na splitskom festivalu izvodi pjesmu āKuÄa pored moraā 1964, koju je napisao tokom služenja vojnog roka u OtoÄcu.[23][30] Kompozicija je jedva uÅ”la na festival, s obzirom da je veÄ odbijena na opatijskom, zagrebaÄkom i beogradskom festivalu. Osvaja prvu nagradu žirija, drugu publike i nagradu za najbolji tekst. Sam DediÄ je bio iznenaÄen, jer je do tada uglavnom pisao i komponovao za druge. Postaje senzacija i istovremeno potvrÄen kao kantautor i Å”asonjer, stvarajuÄi potpuno novi muziÄki žanr u Hrvatskoj.[31] U izboru Äasopisa āStudioā, Äitaoci ga biraju za treÄeg najpopularnijeg pjevaÄa zabavne muzike u državi (11% glasova).[32] Iste godine, u sklopu zagrebaÄkog festivala okuplja se grupa od desetak kompozitora i književnika pod nazivom āStudio 64ā, a sa ciljem popularizacije Å”ansone. DediÄ predstavlja kompoziciju āModerato cantabileā, napisanu joÅ” 1961, koju prvi put izvodi na āZagrebfestu ā64ā u sklopu koncerta āStudija 64ā, Å”to u potpunosti odreÄuje njegov kantautorski put i svrstava ga meÄu utemeljivaÄe zagrebaÄke Å”kole Å”ansone. Iste godine piÅ”e kompozicije āÄovjek kao jaā i āŽelim zadržati ljetoā. IzdavaÄka kuÄa Jugoton mu izdaje prvu singl ploÄu. PoÄetkom 1965. razvodi se od supruge, nakon tri i po godine braka. Na Zagrebfestu uÄestvuje sa pjesmom āÄovjek kao jaā i na TV Zagreb upoznaje SerÄa Endriga, sa kojim zapoÄinje dugogodiÅ”nje prijateljstvo i saradnju. Raskida saradnju sa televizijom, kako bi imao viÅ”e vremena i time postaje slobodni umjetnik i izvoÄaÄ.[33] Negdje 1965. godine poÄeo sam sa solistiÄkim koncertima. U neku ruku ta je godina bila prijelomna u mom stvaralaÅ”tvu. Mnoge su dileme sada bile raÅ”ÄiÅ”Äene, shvatio sam s kojim ljudima mogu raÄunati u teÅ”kim trenucima, nauÄio sam da se najviÅ”e moraÅ” osloniti na samog sebe i da entuzijastiÄkih zaleta poput onog sa āStudijem 64ā viÅ”e neÄe biti. DediÄ, januar 1968.[33] Iste godine nastupa na splitskom festivalu sa kompozicijom āStara curaā, koja biva pogreÅ”no shvaÄena: umjesto ode usamljeno Å ibenÄanki, publika je shvata kao ruganje i napad na starije žene i zbog toga DediÄ doživljava neprijatnosti. Po zavrÅ”etku festivala, odlazi kod rodbine u Dubrovnik na neko vrijeme, gdje su se nastavili napadi zbog pjesme. Za isti festivala 1966. piÅ”e kompoziciju āMoj bratā, koja osvaja treÄu nagradu publike, dok su je žiri i struka odbacili, navodeÄi kao razlog beznaÄajnost i trivijalnost teksta.[23] Zbog takvog prijema i neslaganja sa politikom festivala, postepeno se udaljava od festivala narednih godina. Izvan festivala objavljuje pjesme āÄovjek i pasā, āSanjam teā, āPjevam da mi proÄe vrijemeā i druge. Posljednja je izazvala burne reakcije, jer je bila shvaÄena kao ironiÄni napad na ādruÅ”tveno angažovaneā prorežimske pjesme.[7][34] Sa Endrigom 1967. održava zajedniÄki koncert u Parizu.[33] Iste godine nastupa na festivalu u Opatiji sa pjesmom āNi ti, ni jaā, a na festivalu āPjesma ljetaā sa pjesmom āAko si poÅ”la spatā, sa kojom pobjeÄuje na festivalima u Zagrebu i Dubrovniku.[35] Na āSplitu ā68ā nastupa sa pjesmom āTo je moj svijetā. Uskoro otpoÄinje saradnju sa Dragom Mlinarcem i njegovom rok-grupom āGrupa 220ā. U tom razdoblju je korigovao uÅ”i.[36] Na splitskom festivalu u alternaciji sa italijanskim kanconjerom Paolijem izvodi kompoziciju āVraÄam seā, za koju dobija prvu nagradu žirija. Publika je prilikom proglaÅ”enja pogreÅ”no shvatila da je rijeÄ o proglaÅ”enju apsolutnog pobjednika festivala, zbog Äega je protestovala i zviždala, Å”to je DediÄu bio povod za napuÅ”tanje festivala na neko vrijeme.[37] Prva trilogija 1969ā1973. U novembru 1969. snima, a u decembru objavljuje, svoj prvi studijski album āÄovjek kao jaā, koji dostiže sami vrh ljestvice prodatih albuma, stiÄe sertifikat Zlatna ploÄa (prva za Jugoton) i ukupno se prodaje u oko 60.000 primjeraka. Kasnije je album ocijenjen kao jedan od najboljih debitantskih albuma u hrvatskoj i jugoslovenskoj muzici. DediÄ otpoÄinje saradnju sa pjesnikom Željkom Sabolom, koji za njega piÅ”e pjesme āDjevojka za jedan danā, āPusti me da spavamā, āTi se smijeÅ”ā i druge. Na festivalima izvodi svoje nove kompozicije, āOno sve Å”to znaÅ” o meniā, āPrazna obeÄanjaā, āSve bilo je muzikaā. Izlazak njegove zbirke pjesama āBrod u bociā 1971. u biblioteci Griot, u izdanju Kroacija koncerta Zvonimira Goloba, bio je Å”ok i novo iznenaÄenje za publiku i kritiÄare. Iako je publika oÄekivala knjigu sabranih tekstova njegovih veÄ izvedenih pjesama, DediÄ je objavio novo umjetniÄko djelo i Å”iroj publici se predstavio kao pjesnik. Knjiga se prodala u osam izdanja i viÅ”e od 80.000 primjeraka. Obavljena na Golobovo insistiranje, zbirku je propratio njegov komentar āzahvaljujuÄi DediÄu zabavna glazba je primila velikā broj novih sluÅ”atelja iz redova intelektualacaā.[13] Iste godine povodom velikog Marijanskog kongresa, koji se održavao u Mariji Bistrici, DediÄ je napisao tekst i muziku za pjesmu āMajka Marijaā i dao je veliki intervju za Glas Koncila u kojem je govori o svom odnosu prema vjeri i crkvi.[10] Zbog toga je viÅ”e mjeseci bio izložen cenzuri u državnim medijima.[11][38] Album āArsen 2ā objavljuje 1971, sa antologijskim kompozicijama āNe plaÄiā, āO, mladostiā i obradom Brelove āNe me quitte pasā. Album je sadržao niz Å”ansona humoristiÄkog i kabaretskog ugoÄaja[39] i bio je manje komercijalan od prethodnog. Pjesma āGazelaā, primjera radi, emitovana je samo jedanput u godini dana na svim radio-stanicima.[40] Kako je istovremeno radio saundtrek za film Živa istina Tomislava RadiÄa, nastaju pjesme āTakvim sjajem može sjatiā i āBalada o prolaznostiā, koje su takoÄe uvrÅ”tene na album āArsen 2ā.[41] Zbog stihova pjesme āTakvim sjajem može sjatiā i konteksta u filmu (prikaz Drugog svjetskog rata) izbio je skandal.[42] Dobio je sina Matiju 1973, nakon Äega se vjenÄao sa Gabi Novak, sa kojom je bio u vezi joÅ” za vrijeme prvog braka, dok im je kum bio italijanski kantautor Äino Paoli.[43] Postaje suzdržaniji, sklon ironiji i satiri, a nadahnuÄe pronalazi u svakodnevnom životu. EksperimentiÅ”uÄi sa zvukom, u jesen 1973. snima, a pred kraj godine objavljuje, dvostruki album āHomo volansā, prvi dvostruki album u hrvatskoj i jugoslovenskoj diskografiji. āHomo volansā bio ujedno bio i prvi konceptualni album na navedenom prostoru. Smatra se ākamenom meÄaÅ”em autorova iskoraka iz tradicionalnog zabavno-glazbenog okviraā.[44] Velimir CindriÄ je izjavio kako kompozicije sa albuma zvuÄe ārazvijenije, produbljenije i iskusnijeā i da je DediÄ sa njima napravio āveliki skok i stvorio svojevrstan amalgam avangardnoga, klasika i hitovaā. PrimjeÄeni su atonalni zvukovi i uticaj džeza.[45] Na albumu je ipak prevagnula kantautorska crta kroz pjesme āTvoje nježne godineā, āLaku noÄ, muziÄariā i āModra rijekaā (po poeziji Maka Dizdara.[46] ZnaÄajni komercijalni uspjeh meÄu pjesmama sa albuma zabilježila je kompozicija āTvoje nježne godineā, ali Nenad Polimac smatra da je āalbum bio krcat pjesmama koje su bile dosta pretenciozne i jako autorske [te] uopÄe nisu pretendirale na bilo kakva mjesta na radijskim top listamaā.[7] OdliÄno kritiÄki primljen, kasnije je smatran ājednim od najboljih i najambicioznijih DediÄevih albumaā. U maju 1974. dospio je na osmo mjesto ljestvice deset najprodavanijih albuma.[47] Okretanje pjesnicima 1973ā1980. Na albumu āPorodiÄno stabloā u saradnji sa producentom Kornelijem KovaÄom 1976. se približava rok muzici pod uticajem talasa jugoslovenskog progresivnog roka. Na āPorodiÄnom stablomā svoje pjesme je āsmjestio u pomalo kiÄaste i tendenciozno supermoderne aranžmaneā.[48] Iste godine je sa Goranom BregoviÄem objavio pjesmu āLoÅ”e vinoā. Album āOtisak autoraā objavljuje 1976. godine. Sredinom sedamdesetih godina namjeravao je snimiti album obrada pjesama Lenarda Koena, koje je za njega prepjevao pjesnik Nikica Petrak. Zbog tehniÄke greÅ”ke, album je tokom postprodukcije u Jugotonu izbrisan pa je DediÄ obustavio projekat. SaÄuvane su Äetiri pjesme na demo-snimcima njegovog nastupa u jednoj muziÄkoj emisiji na TV Beogradu uz gitaru i aranžman Marijana Mokara (āStories of the Streetā ā āUliÄne priÄeā, āSeems So Long Ago, Nancyā ā āTo sve je davno sadā, āThe Stranger Songā ā āStranÄeva pjesmaā i āThe Partisanā ā āPartizanā).[49] Sve viÅ”e piÅ”e za druge, pa i za Gabi Novak, a poÄinje pisati muziku i za pjesniÄka djela (albumi āDediÄ-Golubā 1977, EP āSnijeg u majuā sa stihovima Gorana BabiÄa 1979. i Pjevam pjesnika 1980, na kojem je DediÄ izmeÄu ostalog pjevao pjesme Krleže, KaÅ”telana, UjeviÄa i KovaÄiÄa). Do izražaja dolazi njegova sklonost scenskoj muzici i piÅ”e muziku za pozoriÅ”ta, film i televiziju. Autorska pjesma ostaje njegov osnovni izraz, ali piÅ”e i primijenjenu muziku, pjesme za dalmatinske klape, muziku za reklamne spotove. Iako je joÅ” ranih Å”ezdesetih godina pisao za klape, sedamdesetih i kasnije piÅ”e i komponuje pjesme koje su danas gotovo postale narodne (āZaludu me svitovala matiā, āVratija se Å imeā, āSve ti sritno biloā, āRodija se sinā, āDida mojā, āNi u moru mireā i druge).[50] Njegov rad na Å”imenskom idionimu znaÄajan je i sa lingvistiÄkog glediÅ”ta.[51] Sedamdesete zavrÅ”ava albumom āRimska ploÄaā (1979), na kome je napisao muziku za pjesme Tina UjeviÄa āOdlazakā (u saradnji sa SeÄiom Endrigom), āZagrli meā i saundtrek za film āVlakom prema juguā Petra Krelje. Filmofilija i provincija 1980ā1990. Tokom osamdesetih godina DediÄ objavljuje Äak 14 nosaÄa zvuka. Na albumu āNaruÄene pjesmeā (1980) sabrao je sve svoje kompozicije koje je napisao drugima, poput āSve je to od loÅ”eg vinaā do āPamtim samo sretne daneā. Iste godine objavljuje i prvi studijski album sa suprugom Gabi Novak, āArsen & Gabiā, sa zavrÅ”nom pjesmom āStara moja, stari mojā. Potpisuje muziku za audio-knjigu za djecu sa priÄama Hansa Kristijana Andersena 1981. godine.[52] U tom razdoblju nastavlja sa pisanjem pjesama za djecu i sljedeÄe godine objavljuje album āArsen pjeva djeciā (āNije lako bubamarcuā, āÄemu služe roditeljiāā¦). U albumu āProvincijaā (1984) objavio je kompozicije koje su kasnije redovno uvrÅ”tavane u spiskove njegovih boljih pjesama (āDjevojaka iz moga krajaā, āSve te vodilo k meniā, āRazgovor s konobaromā). Potpisuje saundtrek za film āAntikazanovaā i dvostruki nosaÄ zvuk ironiÄnog imena āKantautorā 1985, u kojem obraÄuje i objavljuje prepjeve Brela, Koena, Lenona, Paolija, Okudžave i drugih, ali izvodi i kompozicije koje su napisali i komponovali drugi (Golob, DikliÄ, BritviÄ, Monteno). SljedeÄe godine odlazi u krajeve kajkavske popevke album āMoje popevkeā na kojem je sabrao 16 pjesama (uglavnom po tekstu Drage BritviÄa), koje su DediÄ i Novakova izvodili na festivalu u Krapini. Pod uticajem žanra zagrebaÄkog kabarea prije Drugog svjetskog rata (naroÄito Vlahe Paljetka) osmiÅ”ljava i sastavlja ironiÄno-kabaretski program āCabaret Arsenā, kritiÄki dobro prihvaÄen, ali ga zanemaruje kako bi se okrenuo muzici za film i pozoriÅ”te.[25][53] Album āKino slobodaā (1987), u zlatnom izdanju, posveta je trenucima mladosti, filmofiliji i isjeÄcima iz Å ibenika, posebno zbog samo naziv albuma u Äast kina āSlobodaā koje je postojalo u DediÄevoj Äetvrti izmeÄu 1946. i 1965. godine. Na albumu se nalaze kompozicije āOtkako te ne volimā, āProvincijsko kinoā, āTko stoji iza meneā, āOriginal saundtrekā i druge. Iste godine nastupa na koncertu sa Borom ÄorÄeviÄem u Beogradu, a snimak nastupa nije službeno objavljen, ali se naÅ”ao na crnom tržiÅ”tu. Ponovo objavljuje nosaÄ zvuka sa suprugom Gabi Novak, āHrabri ljudiā 1988, sa podnaslovom āGabi i Arsen ā 30 godina na sceniā. SljedeÄe godine svoje stvaralaÅ”tvo za film i televiziju objavljuje na albumu āGlazba za film i TVā i objavljuje uglavnom prerade svojih ranijih pjesama zajedno sa slovenaÄkim kantautorom Zoranom Predinom na ploÄi āSvjedoci priÄeā....
NOVA KNJIGA Velika knjiga istraživaÄa Karmen Domingo , Sesar Samanijego IzdavaÄ: Evro Book Broj strana: 111 Pismo: Latinica Povez: Tvrd Format: 21 cm Uzbudljive pustolovine petnaest Äuvenih istraživaÄa, koji se nisu plaÅ”ili nepoznatog! Od Marka Pola do Amelije Erhart, saznaÄete najupeÄatljivije detalja s putovanja Äuvenih istraživaÄa koji su nam zahvaljujuÄi svojim podvizima otkrili nepoznate kutke Zemlje i dokazali da nas upornost i istrajnost nagraÄuju novim saznanjima. Uživajte u Velikoj knjizi istraživaÄa uz aplikaciju za proÅ”irenu stvarnost! Otkrijte svet novih ilustracija i skrivenih likova, uživajte u muzici i gledajte kako knjiga oživljava u priÅ”irenoj stvarnosti. Usmeri kameru pametnog telefona ili tableta ka ikonici za proÅ”irenu stvarnost. Obuhvati celu stranu da bi Å”to bolje video 3D prizore. Ikonica u vrhu ekrana pokazuje ti Å”ta sve možeÅ” da oživiÅ” u sceni na koju su naiÅ”ao.* ZaÅ”to ti je potreban tablet ili pametni telefon za ovu knjigu? Aplikacija koju možeÅ” da preuzmeÅ” na svoj tablet ili pametni telefon, omoguÄava ti da ÄujeÅ” zvuke i muziku, da pokreneÅ” igru ili program za virtuelno crtanje. Å ta mogu da radim sa sadržajem aplikacije? Kad god vidiÅ” ikonicu proÅ”irene stvarnosti, možeÅ” da oživiÅ” prizore na toj stranu. Dodirni likove ili ekran da bi Äuo zvuke ili muziku, ili da bi pokrenuo mini-igru. Da li proÅ”irena stvarnost postoji na svim stranama? ProÅ”irenu stvarnost možeÅ” da stvoriÅ” na svim stranama oznaÄenim ikonicom. Kako da preuzmem aplikaciju? Strane sa uputstvima pokazaÄe ti kako da preuzmeÅ” aplikaciju. Ako tvoj tablet ili pametni telefon može da oÄita QR kod, on Äe te odvesti pravo do stranice Gugl ili Epl onlajn-prodavnice. Å ta je proÅ”irena stvarnost? ProÅ”irena stvarnost je tehnologija koja omoguÄava Äitaocu da putem tableta ili pametnog telefona Äuje muziku i zvuke sa stranica knjige, da stvara i vidi animirane prizore. Da li se sadržaj proÅ”irene stvarnosti knjige dodatno plaÄa? Ne. Dodatni sadržaj je besplatan. Kako da slikam prizore proÅ”irene stvarnosti? Stavi knjigu na sto i otvori je na izabranoj stani. Pokreni aplikaciju i obuhvati stranu ekranom tableta ili pametnog telefona, na udaljenosti ne veÄoj od pedeset centimetara. Tada Äe se na ekranu pojaviti 3D prizori. Dodirni ikonicu kamere u dnu ekrana i slikaj. Sliku ÄeÅ” naÄi u folderu Slike/Fotografije u svom tabletu ili pametnom telefonu. Mogu li da smanjim ili poveÄam slova? Da, možeÅ” da promeniÅ” veliÄinu slova po želji. Pazi da pritom ne izgubiÅ” iz vida koricu, budÄi da je proÅ”irena stvarnost koristi kao referencu. Kako da vidim virtuŠµlni sadržaj? Dovoljno je da preuzmeÅ” aplikaciju. Kamera na tvom tabletu ili telefonu automatski Äe se aktivirati. Usmeri je ka odabranoj stranici knjigu kako bi Äuo zvuke i muziku i video 3D prizore. Ne mogu da preuzmem aplikaciju Možda tvoj tablet ili pametni telefon nije kompatibilan s aplikacijom, kao Å”to je sluÄaj s nekim tabletima ili pametnim telefonima koji koriste android: UreÄaji s ARMv6 procesorom, kao Å”to su HTC Hero, Magic, Wioldfire i Tatoo. Samsung Galaxy Ace ili sliÄni. UreÄaji s ARMv7 procesorom koji nemaju podrÅ”ku za NEON, kao Å”to su Samsung Galaxy Tab 10.1, LG Optimus 2X, Sony Tablet S, or ACER Iconia Tab A100. Velika knjiga za male ISTRAŽIVAÄE!
Velika knjiga istraživaÄa Karmen Domingo , Sesar Samanijego IzdavaÄ: Evro Book Broj strana: 111 Pismo: Latinica Povez: Tvrd Format: 21 cm Uzbudljive pustolovine petnaest Äuvenih istraživaÄa, koji se nisu plaÅ”ili nepoznatog! Od Marka Pola do Amelije Erhart, saznaÄete najupeÄatljivije detalja s putovanja Äuvenih istraživaÄa koji su nam zahvaljujuÄi svojim podvizima otkrili nepoznate kutke Zemlje i dokazali da nas upornost i istrajnost nagraÄuju novim saznanjima. Uživajte u Velikoj knjizi istraživaÄa uz aplikaciju za proÅ”irenu stvarnost! Otkrijte svet novih ilustracija i skrivenih likova, uživajte u muzici i gledajte kako knjiga oživljava u priÅ”irenoj stvarnosti. Usmeri kameru pametnog telefona ili tableta ka ikonici za proÅ”irenu stvarnost. Obuhvati celu stranu da bi Å”to bolje video 3D prizore. Ikonica u vrhu ekrana pokazuje ti Å”ta sve možeÅ” da oživiÅ” u sceni na koju su naiÅ”ao.* ZaÅ”to ti je potreban tablet ili pametni telefon za ovu knjigu? Aplikacija koju možeÅ” da preuzmeÅ” na svoj tablet ili pametni telefon, omoguÄava ti da ÄujeÅ” zvuke i muziku, da pokreneÅ” igru ili program za virtuelno crtanje. Å ta mogu da radim sa sadržajem aplikacije? Kad god vidiÅ” ikonicu proÅ”irene stvarnosti, možeÅ” da oživiÅ” prizore na toj stranu. Dodirni likove ili ekran da bi Äuo zvuke ili muziku, ili da bi pokrenuo mini-igru. Da li proÅ”irena stvarnost postoji na svim stranama? ProÅ”irenu stvarnost možeÅ” da stvoriÅ” na svim stranama oznaÄenim ikonicom. Kako da preuzmem aplikaciju? Strane sa uputstvima pokazaÄe ti kako da preuzmeÅ” aplikaciju. Ako tvoj tablet ili pametni telefon može da oÄita QR kod, on Äe te odvesti pravo do stranice Gugl ili Epl onlajn-prodavnice. Å ta je proÅ”irena stvarnost? ProÅ”irena stvarnost je tehnologija koja omoguÄava Äitaocu da putem tableta ili pametnog telefona Äuje muziku i zvuke sa stranica knjige, da stvara i vidi animirane prizore. Da li se sadržaj proÅ”irene stvarnosti knjige dodatno plaÄa? Ne. Dodatni sadržaj je besplatan. Kako da slikam prizore proÅ”irene stvarnosti? Stavi knjigu na sto i otvori je na izabranoj stani. Pokreni aplikaciju i obuhvati stranu ekranom tableta ili pametnog telefona, na udaljenosti ne veÄoj od pedeset centimetara. Tada Äe se na ekranu pojaviti 3D prizori. Dodirni ikonicu kamere u dnu ekrana i slikaj. Sliku ÄeÅ” naÄi u folderu Slike/Fotografije u svom tabletu ili pametnom telefonu. Mogu li da smanjim ili poveÄam slova? Da, možeÅ” da promeniÅ” veliÄinu slova po želji. Pazi da pritom ne izgubiÅ” iz vida koricu, budÄi da je proÅ”irena stvarnost koristi kao referencu. Kako da vidim virtuŠµlni sadržaj? Dovoljno je da preuzmeÅ” aplikaciju. Kamera na tvom tabletu ili telefonu automatski Äe se aktivirati. Usmeri je ka odabranoj stranici knjigu kako bi Äuo zvuke i muziku i video 3D prizore. Ne mogu da preuzmem aplikaciju Možda tvoj tablet ili pametni telefon nije kompatibilan s aplikacijom, kao Å”to je sluÄaj s nekim tabletima ili pametnim telefonima koji koriste android: UreÄaji s ARMv6 procesorom, kao Å”to su HTC Hero, Magic, Wioldfire i Tatoo. Samsung Galaxy Ace ili sliÄni. UreÄaji s ARMv7 procesorom koji nemaju podrÅ”ku za NEON, kao Å”to su Samsung Galaxy Tab 10.1, LG Optimus 2X, Sony Tablet S, or ACER Iconia Tab A100. Velika knjiga za male ISTRAŽIVAÄE!
Autor - osoba Komadina, MiloÅ” Naslov Ono / MiloÅ” Komadina Vrsta graÄe poezija Jezik srpski Godina 2003 Izdanje 1. izd. Izdavanje i proizvodnja Beograd : S. MaÅ”iÄ, 2003 (Beograd : Teos) FiziÄki opis 60 str. ; 16 x 16 cm Zbirka Nezavisna izdanja / S. MaÅ”iÄ Ogledalo ; 1 (broÅ”.) Napomene Tiraž 500 Životopis: str. 59. Za knjigu āOnoā kaže se da se prvi put pojavilo izvan imaginacije jednog pesnika. Slobodan MaÅ”iÄ i DraÅ”ko MiletiÄ su 28. marta 2003. godine pokrenuli ediciju āOgledaloā. Pre pomenutog datuma, āOnoā je bilo verni saputnik MiloÅ”u Komadini u njegovim poetskim dogodovÅ”tinama i kao takvo ostalo je zabeleženo u istoimenoj zbirci. Poezija MiloÅ”a Komadine predstavlja jasno otamnjenje iz mraka veÄ viÄenog. Ona (poezija) kroz āOnoā jasno pokazuje kako prevaziÄi naÅ”u otuÄenost od celog sveta, makar naÅ” svet bio dnevna soba ili džungla Južne Amerike. MILOÅ KOMADINA (Beograd, 10. 8. 1955 ā Beograd, 28. 2. 2004) MiloÅ” Komadina je srpski pesnik, roÄen 10. avgusta 1955. godine, preminuo posle duge i teÅ”ke bolesti 28. februara 2004. godine u Beogradu. Studirao je OpÅ”tu književnost sa teorijom književnosti na FiloloÅ”kom fakultetu u Beogradu. PoÄeo je ujedno i kao pripovedaÄ i prevodilac, posebno dela Karlosa Kastanede. MiloÅ” je zapoÄeo pesniÄku karijeru veoma rano, objavljujuÄi pesme joÅ” kao gimnazijalac. Prva od deset zbirki pesama āObiÄno jutroā objavljena je 1978. godine. Radio je i kao urednik za poeziju u Äasopisima: āStudentā, āVidiciā i āKnjiževne novineā. TakoÄe, MiloÅ” je bio i jedan od osnivaÄa Srpskog književnog druÅ”tva. Dobar opis MiloÅ”eve liÄnosti daje se u Älancima Zorice KojiÄ koja kaže: ā...zanosni taj poeta na listovima svojih knjiga i u svakodnevnom životu podjednako, zauvek mladi snevaÄ rastafarijanskih dab snova, obožavalac regea (āSteel pulseā), Bulata Okudžave i ribolova, veÄni mladiÄ i deÄak koji je goreo na tinejdžerskim vatrama od istinskog oduÅ”evljenja prirodom i svakim njenim elementom, piÅ”uÄi i proslavljajuÄi življenje i mikro i makro svet u njemu i okolo njega svakom Äesticom svog dobrog, predobrog gradskog biÄa... Ako se pesnici kroz pisanje trude da se oslobode svog pakla, MiloÅ” Komadina je zauzvrat proizvodio sami raj, Äist vazduh i plavo nebo u direktnom susretu za svakog svog prijatelja i Äitaoca. MiloÅ” koga su od njegovih prapoÄetaka svi mnogo radije i prirodnije nazivali āpesniÄinomā nego tek prosto pesnikom, veÄ dovoljno dugo je neka vrsta sasvim bespogovornog Volta Vitmena u ovim krajevima, kome ā kao Å”to je to bilo i sa samim Vitmenom uostalom! ā Umetnici svih vrsta i zanata dolaze na iskreno poklonjenje. No, tamo ne zatiÄete nikakvu samodovoljnu, nadutu i pompeznu veliÄinu, nego baÅ” naprotiv živahnog deÄaka, sa kojim odmah prelazite na āTiā i koji vam sve vreme priÄa Äudesne priÄe sa same granice života i poetske fantazije Å”to biste ih mogli satima sluÅ”ati Å”irom otvorenih oÄiju i usta.ā BIBLIOGRAFIJA Objavio je sledeÄe knjige poezije: āObiÄno jutroā, 1978. (Nolit) āReÄnik melanholijeā, 1980. (Nolit) āFigure u igriā, 1983. (Nolit) āEtika traveā, 1984. (Prosveta) āJužni krstā, 1987. (Nolit) āNeÅ”to s anÄelimaā, 1991. (Nolit) āDanā, 1994. (BIGZ) āÄudoā, 1998. (Narodna knjiga) āOnoā, 2003. (Nezavisna izdanja, Masic) MiloÅ” je takoÄe objavio i knjigu proznih tekstova i pesama āVode i vetroviā 1994. godine (Zajednica književnika PanÄeva) i knjigu priÄa āInsitut za rakā 2003. godine (Stubovi kulture) za koju je inaÄe i dobio nagradu āMiloÅ” Crnjanskiā. Zbirku pesama āSvilom Å”ivena jutaā su na osnovu pesnikove zaostavÅ”tine priredili Gordana ÄirjaniÄ i Milutin PetroviÄ 2005. godine. Kaže se da su imali uspeha u sklapanju knjige: zbirka se drži kao celina i liÄi na Komadinu. NAGRADE MiloÅ” je dobitnik najuglednijih književnih nagrada, ukljuÄujuÄi i nagradu āVasko Popaā za sveukupno pesniÄko delo, nagrade āMilan RakiÄā i āMiloÅ” Crnjanskiā i āPeÄat varoÅ”i sremskokarlovaÄkeā. Nagrada āVasko Popaā 2002. godine dodeljena je za zbirku pesama āSvejednoā (āRadā, 2001.) za koju se kaže da āpotvrÄuje negovanu poetiku koju pesnik razvija u osam objavljenih knjiga u vremenskom rasponu od dvadeset godinaā. Neki od razloga zaÅ”to je zbirka āSvejednoā osvojila ovu nagradu tiÄe se i toga Å”to āKomadina podjednako komunicira sa pesmom i Äitaocem, negujuÄi asocijaciju i slikovnost i Å”to njegov stih ima svoju meru, izoÅ”tren je, ironiÄan i precizanā. āNezavisna izdanjaā su prva privatna izdavaÄka kuÄa u bivÅ”oj Jugoslaviji. Osnovana je 1966. godine u Beogradu od strane Slobodana MaÅ”iÄa, Savete MaÅ”iÄ, Leonida Å ejke i Marije Äudine. Godine 2016. su prestala da postoji, nakon 50 godina rada. Nezavisna izdanja su zapravo predstavljala prvu privatnu inicijativu u izdavaÅ”tvu u Jugoslaviji. PoÄela su da izlaze iz nekog unutraÅ”njeg inata danas veÄ daleke 1966. godine. Te godine Marija Äudina, Leonid Å ejka zajedno sa Slobodanom MaÅ”iÄem objavili su knjigu pesama Marije Äudine `Pustinja`, sa velikom grafikom Leonida Å ejke u grafiÄkom dizajnu Slobodana MaÅ”iÄa. Slobodan MaÅ”iÄ (Beograd, 3. septembar 1939 ā Beograd, 25. maj 2016) bio je velikan grafiÄkog dizajna, arhitekta i nezavisni izdavaÄ. Diplomirao je na arhitektonskom fakultetu Beogradskog univerziteta 1964. godine. Zajedno sa suprugom Savetom MaÅ”iÄ, Marijom Äudinom, Leonidom Å ejkom, Borom ÄosiÄem i DragoÅ”em KalajiÄem, osniva Nezavisna izdanja 1966. godine, a zatim, iste godine stvara i svoj prvi plakat, povodom izložbe Radomira DamjanoviÄa Damjana u Domu omladine Beograda, a 1968. godine osnivaju Studio Structure. VeÄ od studentskih dana, Slobodan MaÅ”iÄ bio aktivni Älan beogradske kulturne scene. Najpre kao novinar likovne rubrike u studentskom Äasopisu Vidici, zatim kao urednik istog Äasopisa. Ni politika nije strana MaÅ”iÄu, pa se veÄ u studentskim danima pronalazi u ulozi predstavnika tehniÄkih fakulteta, da bi kasnije uÄestvovao i na javnim panelima u beogradskom Domu omladine. U ulozi grafiÄkog dizajnera, krajem Å”ezdesetih godina, saraÄivao je sa Borom ÄosiÄem na neoavangardnom Äasopisu Rok ā Äasopis za estetiÄko ispitivanje stvarnosti. GrafiÄki Äe oblikovati i Äasopis Umetnost, kao i prvi broj zagrebaÄke publikacije Enciclopedia moderna. Tvorac vizuelnog identiteta Bitefa Slobodan MaÅ”iÄ je zajedno sa suprugom Savetom je kreirao Äuveni logo beogradskog pozoriÅ”nog festivala Bitef, koji je godinama dobijao novu vizuelnu interpretaciju. Igra zvezda na loptastoj osnovi je bio osnovni motiv, duhovito ponavljan godinama, ali uvek na novi naÄin. Plakati za pozoriÅ”te i film Njegova plakatska produkcija, obuhvata plakate iz perioda 1966ā1996 nije bila velika. Tek nekih osamdesetak radova nastalih u pedeset godina rada. Oni su meÄutim, raÄeni za neke od kljuÄnih kulturnih manifestacija tadaÅ”nje srpske kulturne industrije ā poput festivala Bitef i Fest, zatim za pozoriÅ”te Atelje 212, Dom omladine, Muzej afriÄke umetnosti, Muzej savremene umetnosti i beogradski Studentski kulturni centar. GrafiÄki Äe oblikovati i filmove crnog talasa poput Ranih radova Želimira Žilnika i Nevinosti bez zaÅ”tite DuÅ”ana Makavejeva. Kao dizajner Slobodan MaÅ”iÄ bio je veoma jakog karaktera i uvek je insistirao na autorstvu. Nije izvrÅ”avao zadatke, veÄ obrtao uloge naruÄilac ā dizajner i nije dopuÅ”tao nikakvo uslovljavanje. IzdavaÅ”tvo Godine 1966. pokrenuo je ediciju Nezavisna izdanja sa Leonidom Å ejkom i Marijom Äudinom. IzdavaÄka kuÄa Nezavisna izdanja Slobodana MaÅ”iÄa ostaÄe zabeležena kao uporan vid borbe slobodnog umetnika i nezavisnog intelektualca na književnom i umetniÄkom tržiÅ”tu. U okviru izdavaÄke kuÄe Nezavisna izdanja, objavio je oko 500 naslova. Nezavisna izdanja su zapravo predstavljala prvu privatnu inicijativu ā privatnu izdavaÄku kuÄu ā u bivÅ”oj Jugoslaviji. Neke od objavljenih knjiga su imale velike tiraže. Muka sa reÄima (Milovan DanojliÄ) je imala pet izdanja i ukupan tiraž od oko 10 000 primeraka, Å”to je za jednu esejistiÄku knjigu kod nas nezapamÄen tiraž. Veliki broj izdanja je takoÄe imao i Lek od breskvinog liÅ”Äa, Zorice KuburoviÄ ā Äak pet izdanja; svako izdanje po 3000 primeraka. Nezavisna izdanja su imala fantastiÄnu podrÅ”ku knjižarske mreže. NajznaÄajnije knjižare u zemlji su držale knjige i davale poseban kutak u knjižari. DeÅ”avalo se da najznaÄajnija i najveÄa knjižara Mladost u Ilici (Zagreb), povadi sve knjige iz izloga i nedelju dana drži samo knjige Nezavisnih izdanja u izlogu. Osim Nezavisnih izdanja, kao prvi nezavisni izdavaÄ u bivÅ”oj Jugoslaviji, pokrenuo je edicije āNovaā (1984), āOgledaloā (2003), āCrvene sveskeā (2003). Tokom Äetiri decenije rada u oblasti slobodnog izdavaÅ”tva, iskusivÅ”i da neke od njegovih knjiga budu i sudski gonjene, objavio je nekoliko stotina izdanja u viÅ”e stotina hiljada primeraka. Dizajn Na originalnim plakatima za Bitef, Fest i ostale manifestacije i institucije, mogu se videti fotografije mnogih poznatih umetnika. Usta Jovana Äirilova, uho Ljube StojiÄa, glumci koji su zapravo u tim pozoriÅ”nim predstavama... Na Bitefovom plakatu sa osicama, u vidu raznih znakova na licu, pozirao je Lukijan, slikar. Tu je i PeÄa NeÅ”koviÄ, koji stoji na dva plakata. Autor je velikog broja pozoriÅ”nih plakata, za predstave Troil i Kresida, Lažni car Å Äepan Mali, Bure barutaā¦ Izlagao je na Bijenalu u Veneciji i na izložbama u Evropi, SAD i Japanu. Istorijski posmatran, Slobodan MaÅ”iÄ, kao predstavnik autorskog dizajna i svih izdavaÄkih poduhvata kojima se bavio, apsolutno je prva, specifiÄna i jedinstvena liÄnost. I pored brojnih doprinosa koje je dao u svojoj dugoj delatnosti, Slobodan MaÅ”iÄ je, u osnovi, bio Äovek duboke posveÄenosti i duhovne predanosti, pasioniran istraživaÄ i sledbenik jedne ideje koja je uÄinila principe života i rada smislenim i trajnim u tekuÄoj memoriji vremena. Sa suprugom Savetom MaÅ”iÄ bio je tvorac vizuelnog identiteta Bitefa, a radio je, izmeÄu ostalog, i grafiÄka reÅ”ena Festa od 1971. do 1976. godine, dizajn filmova āRani radoviā Želimira Žilnika (1968) i Nevinosti bez zaÅ”tite DuÅ”ana Makavejeva (1968), scenografiju pozoriÅ”ne predstave āKaramazoviā (Predrag BajÄetiÄ) u Ateljeu 212 u Beogradu (1968), seriju plakata u radionici serigrafije Studentskog centra u Zagrebu, seriju plakata āSlika svetaā, Manifest za ujedinjenje Evrope (s DragoÅ”em KalajiÄem, 1972), postavku Muzeja afriÄke umetnosti (1975). Izložbe Izlagao je na samostalnim izložbama u Beogradu (Muzej primenjene umetnosti i Salon Muzeja savremene umetnosti, 1973), Bijenalu u Veneciji (1972) i na grupnim izložbama u VarÅ”avi, Tojami (Japan), Kolorado Springsu, Kilu, Brnu, Å tutgartu, Parizu, Ljubljani (BIO), Zagrebu (ZGRAF) i dr. Priznanja Dobitnik je nagrade Bijenala u Brnu (1975), nagrade Oktobarskog salona (1971), dve Zlatne medalje BIO u Ljubljani, nagrade Sterijinog pozorja, dve Velike nagrade Majskog salona u Beogradu, posebne nagrade prvog Bijenala scenskog dizajna (1997). Od 1966. godine bio je u statusu samostalnog umetnika pri ULUPUDS-u. OsnivaÄ je Kontakta, smotre grafiÄkog dizajna u Galeriji GrafiÄkog kolektiva u Beogradu. Bio je predsednik beogradskog Art Director Club-a. Bio je potpredsednik Akademije arhitekture Srbije, te Älan njenog Saveta od osnivanja 1995. godine. Ostvarenja Plakat za 10. BITEF GrafiÄki dizajn lista nove levice āSusretā (1968) Projekat kuÄe buduÄnosti (sa M. PeroviÄem, Lj. PeroviÄ i S. MaÅ”iÄ, 1969) GrafiÄka reÅ”enja BITEF-a (od 1970) GrafiÄka reÅ”enja [[FEST]]-a od 1971. do 1975. Dizajn filma āRani radoviā Želimira Žilnika (1968) Dizajn filma āNevinost bez zaÅ”titeā D. Makavejeva (1968) Scenografija pozoriÅ”ne predstave āKaramazoviā (P. BajÄetiÄa) u Ateljeu 212 u Beogradu (1968) Plakat za pozoriÅ”nu predstavu Troil i Kresida u Jugoslovenskom dramskom pozoriÅ”tu u Beogradu iz 1994. godine. Serija plakata u radionici serigrafije Studentskog centra u Zagrebu Serija plakata āSlika svetaā Manifest za ujedinjenje Evrope (sa D. KalajiÄem, 1972) Postavka Muzeja afriÄke umetnosti (1975) Digitalni album 2003URB (sa D. MiletiÄem, 2003) Digitalni album āCrvene sveskeā (sa G. BabiÄem, 2003) i dr. TirnaniÄ o Slobodanu MaÅ”iÄu MaÅ”iÄev dizajn, kako je joÅ” poÄetkom 70-ih istakao Bogdan TirnaniÄ, jeste aktivnost Äije vrednosti nadaleko prevazilaze okvire samo jedne likovne discipline. āMaÅ”iÄ je danas jedan od naÅ”ih retkih dizajnera koje je nemoguÄe ānajmitiā za odreÄeni posao ukoliko oni u njemu, osim uobiÄajenih profesionalnih zadataka, ne pronalaze i neke druge razloge. U sluÄaju MaÅ”iÄa ti drugi razlozi su priliÄno brojni. Celokupna njegova delatnost, poÄevÅ”i od studentskih dana i revije āVidiciā do ānezavisnih autorskih izdanjaā, jeste akcija u kojoj je profesionalca zamenio Äitav Äovek. Äovek koji u svemu Å”to radi ne vidi moguÄnost realizacije samo svojih kreativnih sposobnosti, veÄ Å”ansu da se potvrdi kao kompletna liÄnost, i to u životu koji je slobodno izabrao za svojā, naveo je TirnaniÄ. ZaostavÅ”tina Muzej primenjene umetnosti u Beogradu ZaostavÅ”tina Slobodana i Savete MaÅ”iÄ , koja se odnosi na vizuelne komunikacije ā arhitekturu, dizajn plakata, knjiga, Äasopisa, publikacija, Å”pica za filmove, TV emisije i dr. ā nalaze se u Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu. Na izložbi āMaÅ”iÄā održanoj 2018. godine u Muzeju primenjene umetnosti, prikazan je veÄi deo radova Slobodana i Savete MaÅ”iÄ, a izložba je osvojila āNagradu Lazar TrifunoviÄā, priznanje DIUS (DruÅ”tva istoriÄara umetnosti Srbije) za najbolju autorsku izložbu savremene likovne umetnosti u 2018. godini. Udruženje za kulturu, umetnost i meÄunarodnu saradnju āAdligatā Na inicijativu osnivaÄa āAdligataā Srbe IgnjatoviÄa, udovica i dugogodiÅ”nja saradnica Saveta, odluÄila je da āAdligatuā pokloni deo Slobodanove i njene zaostavÅ”tine. Poklonila je ostatak njihove izdavaÄke delatnosti āNezavisnih izdanjaā (1966ā2016), deo njihove liÄne biblioteke, arhivu izdavaÄke kuÄe i rukopise neÅ”tampanih knjiga. Ukupno viÅ”e od 27.000 komada publikacija slavnih MaÅ”iÄevih āNezavisnih izdanjaā, izmeÄu ostalog viÅ”e stotina knjiga sa posvetama, kao i viÅ”e stotina izuzetnih stranih arhitektonskih Äasopisa. MeÄu knjigama i Äasopisima iz srpske i jugoslovenske literature, filozofije, sociologije i likovnih umetnosti naÅ”lo se i nekoliko desetina izuzetno važnih posveta autora. Posebnu zbirku Äine Äasopisi iz oblasti arhitekture, umetnosti i dizajna sakupljani iz celog sveta od 1970. do 1980. godine. KC (K)
Prvo izdanje Äetvrte knjige poezije Branka V. RadiÄeviÄa. Korice kao na slikama, unutra dobro. Knjigu je likovno opremio slikar MiloÅ” BajiÄ. Autor - osoba RadiÄeviÄ, Branko V., 1925-2001 = RadiÄeviÄ, Branko V., 1925-2001 Naslov Zemlja / Branko V. RadiÄeviÄ ; [oprema knjige MiloÅ” BajiÄ] Vrsta graÄe poezija odrasli, opÅ”te (lepa književnost) Jezik srpski Godina 1954 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Mladost, 1954 (Beograd : āSlobodan JoviÄā) FiziÄki opis 94 str. : ilustr. ; 17 cm Drugi autori - osoba BajiÄ, MiloÅ” Zbirka CvrÄak : džepna knjiga. 3, Savremeni pisci ; 1 Napomene Str. [95]: O piscu. Branko V. RadiÄeviÄ (ÄaÄak, 14. maj 1925 ā Beograd, 11. januar 2001) bio je srpski književnik i novinar. Pisao je poeziju, romane, pripovetke, scenarija i književnost za delu. Život i stvaralaÅ”tvo PotiÄe iz graÄanske porodice, od oca Velimira i majke Kosare, roÄ. MilikiÄ. U ranoj mladosti, tokom Drugog svetskog rata, joÅ” kao Å”esnaestogodiÅ”njak, bio je partizanski kurir Ratka MitroviÄa. Odveden je i u logor, u Smederevskoj Palanci, gde se teÅ”ko razboleo, jedva preživeo, i tek onda nastavio Å”kolovanje u ÄaÄanskoj Gimnaziji. Posle rata, jedno vreme je živeo u Sarajevu, gde poÄinju njegovi stvaralaÄki dani. Seli se u Beograd, gde zavrÅ”ava Pravni fakultet. Uporedo s studiranjem, radi kao novinar za Dugu i kao saradnik u mnogim listovima i Äasopisima. Kao urednik edicija āŽar pticaā, viÅ”e godina radi u Borbi. Bio je i predsednik izdavaÄke kuÄe Srpska književna zadruga iz Beograda. Pokrenuo je kulturne manifestacije: Disovo proleÄe u ÄaÄku i DragaÄevski sabor trubaÄa u GuÄi. StvaralaÅ”tvo mu sadrži i preko sto naslova pesama, pripovedaka, romana i knjiga za decu. Istraživao je i spomenike- ākrajputaÅ”eā, (krajputaÅ”i- njegova reÄ), napravio je i dve monografije o seoskim spomenicima - krajputaÅ”ima. Bio je i veliki istraživaÄ i poznavalac srpskog jezika. Dela Najpoznatija dela su mu āPesme o majciā, āPriÄa o životinjamaā, āSa OvÄara i Kablaraā, āVojniÄke pesmeā, āPonoÄni sviraÄiā, āSeljaciā i āAntologija srpskog pesniÅ”tvaā. Aktivan je u književnom i druÅ”tvenom životu do pred kraj svoga života. Veliki uspeh stiÄe i njegovo poslednje delo āSujevericeā. Dobitnik je Vukove i Sedmojulske nagrade. Pesme Sutonski dani, 1945. Pesme, 1949. Lirika, 1951. Zemlja, 1954. VeÄita peÅ”adija, 1956. Tri Äokota stihova a o vinu ni reÄi, 1961. Božja krÄma, 1965. Sa OvÄara i Kablara, 1970. SeljaÄka poema, 1971. Izabrane pesme, 1971. Pohvalice i pokudice, 1974. Zemljosanke, 1978. Tekla reka Lepenica, 1979. Vita jela, zelen bor, 1986. Kadionik, 1990. Romani Bela žena, 1955. Izgubljeni grad, 1957. Äetvrta noÄ, 1957. PonoÄni sviraÄi, 1959. NoÄ tela, 1963. GrubiÄi i nežniÄi, 1968. Seljaci, 1971. Äorava posla, 1972. Svedok, 1977. Praznina, 1992. Knjige pripovedaka Ljubav i smrt, 1982. Gorka grla, 1986. Takav je život, 1989. BuduÄnost, 1991. Knjige za decu PriÄe o deÄacima, 1952. Duh livada (priÄe), 1954. UÄeni maÄak (novela), 1957. PoslastiÄarnica kod veselog Äarobnjaka, 1950. Äudotvorno oko (priÄe i bajke), 1964. Bajka o Å”aljivÄini i druge priÄe, 1967. Bajke o guslama, 1967. Gvozden Äovek i druge priÄe, 1967. Äavolije i druge priÄe, 1967. Pesme o majci, 1979. Devetaci, 1976. Skitnica ili pesme i priÄe za decu, 1988. PriÄe o životinjama, 1990. Kako je JoÅ”ika otiÅ”ao na nebo, priÄe iz ciganskog života, 1992. Monografije Plava linija života ā srpski spomenici i krajputaÅ”i, 1961. Srpski nadgrobni spomenici i krajputaÅ”i, 1965. Filmski scenario Poruke (Dokumentarni kratki) 1960. Uzrok smrti ne pominjati (film) 1968. Lazar GavriloviÄ vodeniÄar (TV kratki) Ostalo Sujeverice i druge reÄi, Srpska književna zadruga, 1990. Sujeverice i druge reÄi ā knjiga druga, Srpska književna zadruga, 1992. Sujeverice i druge reÄi ā knjiga treÄa, Srpska književna zadruga, 1995. Sujeverice i druge reÄi IV, Prosveta, 1999. MiloÅ” BajiÄ (1915, Resanovci kod Bosanskog Grahova ā 1995) bio je srpski slikar. RoÄen je u Resanovcima kod Grahova (BiH). Od 1922. živeo je u Beogradu tu je zavrÅ”io Gimnaziju i UÄiteljsku Å”kolu. Kao Äak objavljivao je likovne priloge i karikature u listovima Skamija, Å tipavac, OÅ”iÅ”ani jež, Politika, Jutarnji list. Od 1935. slikarstvo uÄi kod Petra DobroviÄa. 1937. zavrÅ”io je prvu godinu UmetniÄke Å”kole u Beogradu u klasi Bete VukanoviÄ. PoÄetkom septembra 1941. stupio je u Valjevski partizanski odred. Oktobra 1942. uhapÅ”en je u Beogradu od strane specijalne policije i interniran u logor Banjica. Septembra 1942. sa Banjice je transportovan u koncentracioni logor Mauthauzen. Tokom zarobljeniÅ”tva beležio je scene iz života interniraca, o Äemu je kasnije govorio: ā U koncentracionom logoru Banjica, Mauthauzen, Ebenze crtežom sam izazivao sudbinu. Crtao sam olovÄicom veliÄine malog prsta i na papiru kakvog se dokopam. To sam radio tajno, rizikujuÄi život. Crteže sam potom zakopavao u zemlju.ā Bio je oženjen Danicom KariÅ”iÄ-BajiÄ, prof. biologije i dugogodiÅ”njom direktorkom Prve beogradske gimnazije. Imali su dvoje dece: Äerku Jesenku BajiÄ i sina Darka BajiÄa. Jesenka BajiÄ, dugogodiÅ”nja urednica u redakciji programa za decu i mlade RTS-a. Darko BajiÄ, reditelj i profesor FDU u Beogradu. Za svoja filmska ostvarenja dobitnik je niza nagrada u zemlji i inostranstvu. Nakon osloboÄenja nastavio je studije na Akademiji za likovne umetnosti u Beogradu. Studirao je u klasama Mila MilunoviÄa, Ivana TabakoviÄa, Nedeljka GvozdenoviÄa. Diplomirao je 1949. a posle specijalke kod Marka ÄelebonoviÄa postaje jedan od prvih asistenata na ALU gde kao profesor slikarstva radi do penzionisanja 1979. U klasi profesora BajiÄa studirali su mnogi danas poznati i afirmisani slikari u naÅ”oj zemlji i svetu. Bio je Älan grupe Samostalni (1951ā1955) i Decembarske grupe (1955ā1960) koje su se svojim modernim izrazom obraÄunavale sa vladajuÄim socrealizmom. Prvu samostalnu izložbu imao je u galeriji ULUS-a u Beogradu 1952. (...)on je u svojoj generaciji prvi apstraktni slikar. A biti prvi Äesto je isto Å”to i biti vrednost (Miodrag B. ProtiÄ). UÄestvovao je u osnivanju umetniÄke kolonije u BaÄkoj Topoli (1953), gde je nastao njegov prvi mozaik velikog formata i obelisk posveÄen osvajanju kosmosa. U njegovom kasnijem radu istiÄu se mnogobrojni mozaici i freske (kompozicije u prostoru) a posebno spomen kosturnica Partizanska nekropola u Resanovcima (1971). 1967. po prvi put izlaže svoj novi ciklus slika velikog formata Mauthauzen, inspirisan autentiÄnim crtežima nastalim u logoru. UzbuÄenje koje i sada oseÄamo pred oporim i muÅ”kim radovima MiloÅ”a BajiÄa, istinsko je i trajno, kao Å”to su i ove slike trajne baÅ” zato Å”to su istinite (Slobodan NovakoviÄ). 1975. objavio je monografiju Mauthauzen 106621 u Äijem predgovoru BajiÄ piÅ”e: āNeka mladost koja ne zna za tragiku toga vremena, niti za život u njemu, svoje beskrajno zanesenjaÅ”tvo uputi do najudaljenijih zvezda, ali nikada viÅ”e tamo.ā KC (N)
Lepo oÄuvano Ljubivoje RÅ”umoviÄ (LjubiÅ”, 3. jul 1938)[1] srpski je književnik i pesnik, istaknuti deÄji pisac, autor deÄjih emisija āFazoni i foreā, āDvogledā, āHiljadu zaÅ”toā i drugih. Napisao je preko 90 knjiga, uglavnom za decu. Jedan je od osnivaÄa i prvi predsednik Odbora za zaÅ”titu prava deteta Srbije, pri organizaciji Prijatelji dece Srbije.[2] Sa porodicom i prijateljima je osnovao neprofitnu organizaciju Fondacija RÅ”um. Njegov legat nalazi se u Udruženju za kulturu, umetnost i meÄunarodnu saradnju āAdligatā u Beogradu.[3] Biografija[uredi | uredi izvor] Ljubivoje RÅ”umoviÄ roÄen je u selu LjubiÅ”u, na Zlatiboru, 3. jula 1939. godine, od oca Mihaila i majke Milese RÅ”umoviÄ. Dalji preci su mu OkiljeviÄi od Gacka.[4] Å kolovao se u LjubiÅ”u, Äajetini, Užicu i Beogradu. Diplomirao je 1965. godine na FiloloÅ”kom fakultetu u Beogradu, na Odseku komparativne književnosti. PoÄeo je pisati rano, joÅ” kao osnovac u LjubiÅ”u. Prve pesme objavio je kao gimnazijalac, 1957. godine, najpre u UžiÄkim Vestima, a zatim u Književnim novinama. U Beogradu je upoznao DuÅ”ka RadoviÄa, pod Äijim uticajem je poÄeo da piÅ”e pesme za decu. Na njegovo stvaralaÅ”tvo takoÄe je uticao i Jovan JovanoviÄ Zmaj, ali i pedagoÅ”ka doktrina Džona Loka.[2] Od 1965. godine radio je u redakciji programa za decu na Radio Beogradu, kao autor emisija āUtorak veÄe - ma Å”ta mi reÄe`, āSubotom u dva` i āVeseli utorak`. Tri godine nakon toga preÅ”ao je u Televiziju Beograd, gde je bio autor emisija za decu āHiljadu zaÅ”toā, āHajde da rastemoā, āDvogledā i āFazoni i foreā, koja je imala preko sto Äetrdeset epizoda.[2] Kao televizijski poslenik napisao je, vodio i režirao preko Å”est stotina emisija, a osim programa za decu, bio je autor i nekoliko dokumentarnih programa, poput serije āDijagonale - priÄe o ljudima i naravima`. Objavio je 86 knjiga, uglavnom za decu, a njegova dela prevedena su na viÅ”e stranih jezika. TakoÄe, RÅ”umoviÄ je autor tri udžbenika za osnovne Å”kole: āDeca su narod poseban`, za izborni predmet GraÄansko vaspitanje (drugi razred), kao i āAzbukvar` i āPismenar` za prvi razred. Od 1986. do 2002. godine bio je direktor PozoriÅ”ta āBoÅ”ko Buhaā, a trenutno je predsednik Kulturno-prosvetne zajednice Srbije[5] i predsednik saveta MeÄunarodnog festivala pozoriÅ”ta za decu koji se održava u Subotici.[6] Jedan je od osnivaÄa i Älan Upravnog odbora Zadužbine Dositeja ObradoviÄa, kao i Udruženja za kulturu, umetnost i meÄunarodnu saradnju āAdligatā u Beogradu, a takoÄe je i jedan od osnivaÄa i prvi predsednik Odbora za zaÅ”titu prava deteta Srbije, pri organizaciji Prijatelji dece Srbije, u kojoj je aktuelni predsednik SkupÅ”tine. Upravni odbor Udruženja književnika Srbije ga je 30. marta 2012. predložio za dopisnog Älana Srpske akademije nauka i umetnosti.[7] Uporedo sa književnim radom i radom na televiziji, RÅ”umoviÄ se bavio i fotografijom i sportom. OsnivaÄ je, takmiÄar, i prvi predsednik Karate kluba āCrvena zvezda`.[2] Danas živi i radi u Beogradu. Recepcija dela[uredi | uredi izvor] Pisac Filip David je o njegovom delu napisao: DeÄja poezija Ljubivoja RÅ”umoviÄa po mnogo Äemu je osobena. Moderna po duhu i izrazu, ona je istovremeno duboko uronjena u dobru tradiciju srpske književnosti za decu. Duhovito i prijateljski RÅ”umoviÄ mladim sagovornicima prikazuje jedan živi, aktivan kosmos nastanjen ljudima, životinjama i stvarima podjednako obdarenim i sposobnim da govore o sebi i drugima, o ljubavi, drugarstvu, razumevanju i nerazumevanju, raznim ovozemaljskim Äudesima koja se skrivaju u svakodnevici, u naizgled obiÄnim trenucima naÅ”eg života.[8] DeÄji pesnik DuÅ”ko RadoviÄ o RÅ”umoviÄevom delu smatra: Jedan ciklus poezije za decu zavrÅ”en je, i to slavno. Od Zmaja do RÅ”umoviÄa. Novi ciklus poÄeÄe od RÅ”umoviÄa a zavrÅ”iÄe se sa pesnicima koji joÅ” nisu roÄeni.[9] Milovan DanojliÄ je o njegovom delu zapisao: Pogleda li se pažljivije reÄnik RÅ”umoviÄeve poezije, lako Äe se uoÄiti smelost sa kojom pesnik koristi nepesniÄke reÄi, reÄi iz najÅ”ire, svakodnevne potroÅ”nje, ili Äak i one iz meÄunarodnog opticaja. Zapostavljene, prezrene i osumnjiÄene, on je te reÄi udostojio pažnje i one su, zahvalne, zasjale u njegovim pesmama svim žarom Å”to ga u sebi nose. Samo je jedanput, jednom pesniku, i to deÄjem pesniku, bilo dato da zaigra na tu kartu, da pokaže Å”irokogrudost prema jakim sazvuÄjima i proskribovanim reÄima. Zahtev da se strane reÄi izbegavaju u poeziji i dalje ostaje na snazi, i to sa valjanim razlozima. Samo je jedanput taj zahtev, u igri, mogao biti izigran: RÅ”umoviÄ je iskoristio taj trenutak.[10] EstetiÄar i kritiÄar Sveta LukiÄ tvrdi: Ljubivoje RÅ”umoviÄ se ovim delom, pre svega ciklusima `KuÄa` i `BraÄa` pridružuje uspeÅ”nim nastojanjima jednog dela svoje generacije (ili tek neku godinu starijih) pesnika: Ljubomira SimoviÄa, Milovana DanojliÄa, Matije BeÄkoviÄa). U nekoj buduÄoj tipologiji savremenog srpskog pesniÅ”tva, koje nikako da se izgradi, sigurno Äe ta struja dobiti veoma istaknuto mesto.[11] Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor] Ljubivoje RÅ”umoviÄ u druÅ”tvu drugova i pesnika Milovana DanojliÄa i Matije BeÄkoviÄa Dobio je dve zapažene meÄunarodne nagrade: Nagradu āPuljaā, Bari, za celokupno stvaralaÅ”tvo za decu, i Nagradu UNESKO-a, za Bukvar deÄjih prava, na svetskom konkursu za knjigu koja propagira mir i toleranciju.[2] Dobitnik je velikog broja književnih nagrada i priznanja, izmeÄu ostalog: Nagrada Jugoslovenskog festivala pozoriÅ”ta za decu. Nagrada Saveza jevrejskih opÅ”tina Jugoslavije. Književna nagrada āNevenā, za zbirku pesama Ma Å”ta mi reÄe, 1971. Nagrada āMlado pokolenjeā, za zbirku pesama Ma Å”ta mi reÄe, 1971. Brankova nagrada, za zbirku pesama Ma Å”ta mi reÄe, 1971. Nagrada Zmajevih deÄjih igara, za izuzetan stvaralaÄki doprinos savremenom izrazu u književnosti za decu, 1972. Nagrada āVeliki Å”kolski Äasā, za poemu āDomovina se brani lepotomā, 1973. Nagrada Festivala āSusreti profesionalnih pozoriÅ”ta lutakaā, za delo Piter VeliÄanstveni, 1973. Nagrada āStara maslinaā, 1992. Nagrada āKoÄiÄevo peroā, za knjigu Bukvar deÄjih prava, 1995. Oktobarska nagrada grada Beograda, za knjigu Bukvar deÄjih prava, 1995. Nagrada āZlatni kljuÄiÄā, 1995. Književna nagrada āNevenā, za knjigu Bukvar deÄjih prava, 1996. Nagrada āZlatno GaÅ”ino peroā, 1996. Nagrada āZlatni leptirā, 1997. Povelja Zmajevih deÄjih igara, 1997. Vukova nagrada, 1999. Nagrada āPesniÄki prstenā, 1999. Nagrada āZlatni beoÄugā, za trajan doprinos kulturi Beograda, 2004. Nagrada āGordana BrajoviÄā, za knjigu Aleksine pesme, 2005. Nagrada āPovelja Moraveā, 2005. Nagrada āMali princā, za izuzetan doprinos razvoju kulture i scenske umetnosti za decu, MeÄunarodni festival pozoriÅ”ta za decu, Subotica 2006.[12] Velika povelja Zmajevih deÄjih igara, 2007. Nagrada āBraÄa KariÄā, 2007. Povelja Udruženja književnika Srbije, 2007. Instelova nagrada za poeziju, za izuzetan doprinos srpskom pesniÅ”tvu, 2008. Nagrada āMiroslav AntiÄā, za knjigu poezije Beli paketi, 2008. Nagrada āDuÅ”ko RadoviÄā, Nacionalna kancelarija za deÄju književnost, za knjigu Tri Ävora na trepavici, 2008.[13] Nagrada āPolitikinog Zabavnikaā, za knjigu Tri Ävora na trepavici, 2008.[13] Nagrada āVidovdanski vitezā, 2009. Nagrada āPrinc djeÄijeg carstvaā, 2009. Nagrada āBranko ÄopiÄā za knjigu SunÄanje na meseÄini, 2010. Nagrada āRadoje DomanoviÄā, za ukupan doprinos srpskoj književnoj satiri, 2011. Nagrada āAvramov Å”tapā, za knjigu KuÄa sa okuÄnicom, 2012. Zlatna povelja āGordana BrajoviÄā, za knjigu Zauvari, 2012. Nagrada āMomÄilo TeÅ”iÄā, za knjigu priÄa Zauvari, 2012. Paunova nagrada, za knjigu KuÄa sa okuÄnicom, 2012. Nagrada āDeÄja knjiga godineā, za knjigu Vidovite priÄe, 2013. Nagrada Radija Beograd, za priÄu āVid uÄi neznanjeā, 2013. Nagrada āDositejevo peroā, za knjigu Vidovite priÄe, 2014. Nagrada āKnjiževni vijenac Kozareā, 2014. Nagrada Akademije āIvo AndriÄā, za životno delo, 2015. Nagrada āZlatni Orfejā, 2015. Nagrada āSima CuciÄā, za životno delo, 2016. Povelja āNaisaā, za uspeÅ”no i dugo trajanje u stvaranju za decu, 2016.[14] Nagrada āMali Joakimā, za dramski tekst āU cara Trojana kozje uÅ”iā, 2016.[15] Nagrada āLazar VuÄkoviÄā, za pesmu āŽice oko GraÄaniceā, 2017. Nagrada āZlatni mikrofonā, 2019.[16] Nagrada āRamonda serbikaā, 2021. KoÄiÄeva nagrada, 2021.[17] Povelja za životno delo Udruženja književnika Srbije, 2023.[18] ŽiÄka hrisovulja, 2023.[19] Nagrada āOdzivi Filipu ViÅ”njiÄuā, 2023.[20] Legat Ljubivoja i NataÅ”e RÅ”umoviÄ[uredi | uredi izvor] Ljubivoje RÅ”umoviÄ ispred izloženog dela zbirke āNataÅ”a RÅ”umoviÄ` Vidi joÅ”: Zbirka minijaturnih knjiga āNataÅ”a RÅ”umoviÄ` Ljubivoje RÅ”umoviÄ jedan je od poÄasnih Älanova osnivaÄa i Älan Upravnog odbora Udruženja za kulturu, umetnost i meÄunarodnu saradnju āAdligatā u Beogradu, ali i jedan od prvih ljudi koji su podržali formiranje ove kulturne institucije joÅ” od 2010. godine.[3] Tokom godina u nekoliko je navrata poklanjao Udruženju brojne predmete, ukljuÄujuÄi i knjigu-rukopis koju je posebno za Udruženje u celini ispisao rukom, a 2017. godine poklonio je i viÅ”e stotina minijaturnih knjiga koje je njegova supruga, pokojna NataÅ”a RÅ”umoviÄ, sakupljala godinama. Tim povodom Udruženje je celokupnoj zbirci minijaturnih knjiga koju poseduje dalo naziv āNataÅ”a RÅ”umoviÄā. Ova zbirka, sa viÅ”e od 3.500 minijaturnih izdanja, predstavlja jednu od najveÄih takvih specijalizovanih celina u Evropi.[21] Deo legata Ljubivoja RÅ”umoviÄa u Udruženju āAdligat` Avgusta 2020. godine zvaniÄno je potpisan i ugovor o legatu Ljubivoja i NataÅ”e RÅ”umoviÄ i tom prilikom Ljubivoje je poklonio nekoliko svojih pisaÄih maÅ”ina, brojne knjige iz svoje liÄne biblioteke, bokserske rukavice, karate pojaseve i drugo.[3] Predmeti su izloženi ispred Zbirke minijaturnih knjiga koja je veÄ bila deo stalne postavke u Muzeju srpske književnosti na Banjici. Dela[uredi | uredi izvor] Knjige[uredi | uredi izvor] RÅ”umoviÄ je objavio preko 90 knjiga ukljuÄujuÄi: Tandara - mandara i joÅ” jedna priÄa, Borba, Beograd 1966, Äir. PriÄanka, Mlado pokolenje, Beograd, 1968, Äir. Ma Å”ta mi reÄe, Zmajeve deÄje igre, 1970. JoÅ” nam samo ale fale, BIGZ, Beograd, 1974, Äir. Domovina se brani lepotom, Ustanova spomen park, Kragujevac, 1974, Äir. Novi Sad, Radivoj Äirpanov, 1976, lat. KoÅ”, u saradnji sa Ljubodragom SimonoviÄem, Nolit, Beograd, 1975, Äir. Nevidljiva ptica, BIGZ, Beograd, 1975, Äir. Vesti iz nesvesti, BIGZ, Beograd, 1976, Äir. Zov tetreba, Znanje, Zagreb, 1977, 1978, 1981. Zrinski, Äakovec i Crvena zvezda - agencija, Beograd, 1988, lat. Uspon vrtovima, sa trinaest grafiÄkih listova Vladimira VeliÄkoviÄa, bibliofilsko izdanje zbirke BiÅ”kupiÄ, Zagreb, 1977, lat. Hajde da rastemo, Nolit, Prosveta i Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1978, 1979, 1979, 1980, 1980, 1981, 1982, 1983, 1984, 1986, 1987, 1988, 1989, 1990, 1991, Äir. RoÅ”avi anÄeo, Znanje, Zagreb, 1979, lat. U Å”etnje bez smetnje, Pokrajinski savet za bezbednost saobraÄaja, Novi Sad, 1979, Äir. 1980 na maÄarskom, slovaÄkom i rumunskom. Magnet, Jedinstvo, PriÅ”tina, 1980, Äir. Utorak veÄe ma Å”ta mi reÄe, GrafiÄki zavod Hrvatske, Zagreb, 1980, lat. NaÅ”i novi znanci - saobraÄajni znaci, OpÅ”tinska konferencija narodne tehnike, Novi Sad, 1980, Äir. Lopta ne zna saobraÄajne znake, Pokrajinski savet za bezbednost saobraÄaja, Novi Sad, 1981, Äir. PriÄanka, Gradska biblioteka Žarko Zrenjanin, Zrenjanin, 1981, lat. Pitanje Äasti, Svetlost, Kragujevac, 1982, Äir. Sjaj na pragu, Srpska književna zadruga, 1982, Äir. Ko je ovo, sa D. PetriÄiÄem, Književne novine, Beograd, 1982, Äir. Pesme uliÄarke, Znanje, Zagreb, 1983, lat. Imate li rÅ”uma, Znanje, Zagreb, 1983, lat. Slavoljubova zvezda, Zadruga, Beograd, 1984, Äir. Seksualni život kamila, sa Zvezdanom PopoviÄ, autorsko izdanje, sa M. DramiÄanin, 1985, Äir. Deset ljutih gusara, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1985, 1985, Äir. Pevanka, sa notnim zapisima, Gradska biblioteka Žarko Zrenjanin, Zrenjanin, 1985, 1986, 1986, 1986, 1986, 1990, zajedno sa priÄankom, 1994, lat. Crvena zvezda, Agencija crvena zvezda, 1986, Äir. Songovi i slongovi, na makedonskom, izbor, prepev i pogovor Eftim Kletnikov, Detska radost, Skopje, 1987. Prvarica, Prva književna komuna, Mostar, 1987, lat. Pesme, izbor, Rad, Beograd, 1988, Äir. Obad, Zrinski, Äakovec i Crvena zvezda - agencija, 1988, lat. Uspavana lepotica, DeÄje novine, Gornji Milanovac, 1990, Äir. Pitaju me zaÅ”to Å”trÄim, Dnevnik, Novi Sad, 1990, Äir. Dete sa sedam jezika, Rad, Beograd, 1990, 1991, Äir. Severozapadni krokodil, LakoviÄ, Saraorci, 1991, Äir. Moje ljubavne pesme, NauÄna knjiga, Beograd, 1991, Äir. Fazoni i fore, RÅ”um, Beograd, 1991, 1992, 1993, Äir. Deca mogu da polete, Zavod za izdavanje udžbenika, Novi Sad, 1991, 1994, 1996, 1998, Äir. Deca su ukras sveta, Srpska književna zadruga, Beograd, 1992, Äir. Lirski poker, sa DuÅ”kom TrifunoviÄem, MoÅ”om OdaloviÄem i Draganom RaduloviÄem, SBM - RÅ”um, Beograd, 1994, Äir. Bukvar deÄjih prava, na engleskom, RÅ”um, Beograd, 1995,. Bukvar deÄjih prava, 1995, 1996, 1997, 1998, Äir. Taknuto Äaknuto, sa Dragoslavom AndriÄem, SBM - RÅ”um, Beograd, 1995, Äir. Dosta je glupoÄe, Smederevska pesniÄka jesen, Grad Smederevo i Sanba, Beograd, 1995, Äir. Pesme, izbor, Buklend, Beograd, 1995, Äir. Opasan svedok, Prosveta, Beograd, 1995, Äir. Ovo je vreme Äuda, ING - Komerc, Novi Sad, 1996, 1997, Äir. IÅ”li smo u Afriku, Obrazovanje, Novi Sad, 1996, Äir. Izbor poezije za decu, BuduÄnost, Novi Sad, 1996, Äir. Ne vucite me za jezik, Matica srpska, novi sad, 1997, Äir. SmeÅ”na praÅ”uma, Å kolska knjiga, Novi Sad, 1997, Äir. Vidi mene, u saradnji sa d. AndriÄem, NIS Jugopetrol, Beograd, 1997, Äir. Otkud meni ova snaga, Epoha, Požega, 1997,. Odakle su delije, DeÄje novine, Gornji Milanovac, 1998, Äir. Deca su ukras sveta, DraganiÄ, Beograd, 1999, Äir. Petorica iz srpskog, sa D. TrifunoviÄem, D. EriÄem, M. OdaloviÄem i D. RaduloviÄem, DraganiÄ i RÅ”um, Beograd, 1999, Äir. Sabrana dela u pet knjiga: ma Å”ta mi reÄe, priÄanka i pevanka, joÅ” nam samo ale fale, vesti iy nesvesti, uspavana lepotica, Prometej, Novi Sad, 2000, Äir. Was die drachen ales machen, edition j-punkt, karlsruhe, 2005. lat. RÅ”umdani, Prvo slovo, Beograd, 2007. lir. Tri Ävora na trepavici, Ten 2002, Beograd, 2007. Äir. Äini mi se vekovima, Zavod za udžbenike, Beograd, 2009. Äir. SunÄanje na meseÄini, Laguna, Beograd, 2009, Äir. Ujdurme i zvrÄke iz antiÄke GrÄke, Laguna Beograd, 2010. Äir. Zauvari, Laguna, Beograd, 2011. Äir. Å to na umu to na drumu, PÄelica, ÄaÄak, 2012. Äir. Provale i cake, PÄelica, ÄaÄak, 2013. Äir. Izvolte u bajku sa Äika RÅ”umom, PÄelica, ÄaÄak, 2019. Äir. Radost deci krila daje, PÄelica, ÄaÄak, 2019. Prezime života: Nevezani razgovori, 2023.[22] Dela izvoÄena u pozoriÅ”tima[uredi | uredi izvor] āÅ uma koja hoda`, āNevidljiva ptica`, āBaba roga`, āRokenrol za decu`, āUspavana lepotica`, āAu, Å”to je Å”kola zgodna`, āU cara Trojana kozje uÅ”i`, āSnežana i sedam patuljaka` i drugo. Pesme za decu koje peva deÄji hor āKolibriā[uredi | uredi izvor] Lako je prutu MiÅ” VuÄe, vuÄe, bubo lenja Nema zemlje dembelije Svaki dan se sunce raÄa BraÄu ne donose rode Voz za ÄaÄak Medved Brundo Drugarstvo Ljubav je to Koautor, prireÄivaÄ, saradnik[uredi | uredi izvor] MarodiÄ: Izložba radova u staklu. Galerija `Sebastijan`, Dubrovnik, 1978. Fotografije: D. KažiÄ, Lj. RÅ”umoviÄ. DuÅ”an OtaÅ”eviÄ: Salon Muzeja savremenih umetnosti. Beograd, 27. decembar 1978-15. januar 1979. Katalog. Fotografije Lj. RÅ”umoviÄ. Predrag NeÅ”koviÄ: Slike i efekti... Fotografije M. ÄorÄeviÄ, Lj. RÅ”umoviÄ. - Zagreb. Galerija `Forum` 1980. Ljubivoje RÅ”umoviÄ - DuÅ”an PetriÄiÄ: KO JE OVO? Beograd. `Književne novine`, 1982. Sa fotografijama Lj. RÅ”umoviÄa. Tito piscima pisci Titu, Priredili: R. AndriÄ, Lj. RÅ”umoviÄ. Beograd. `Književne novine`, 1982. NAROD PEVA TITU. Priredili R. AndriÄ i Lj. RÅ”umoviÄ. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 1982. Ljubivoje RÅ”umoviÄ - Radomir AndriÄ: PEDESET GODINA ZEMLjORADNIÄKE ZADRUGE LjUBIÅ 1933 - 1983. Fotografije: Ljubivoje RÅ”umoviÄ. NIRO `Zadruga`, 1983. Monografija `Crvena zvezda`. Autori: Ljubivoje RÅ”umoviÄ, Radoje StanojeviÄ, Milan TomiÄ. - Beograd. `Jugoslovenska revija`, /1986/. Cvetnik savremene jugoslovenske poezije za decu, DeÄje novine, G. Milanovac, 1989. Branko ÄopiÄ: BOSONOGO ÄETInjSTVO. Izbor. Priredio Lj. RÅ”umoviÄ. - Novi Sad, Književna zajednica, 1990. Poletarac, Äasopis DuÅ”ana RadoviÄa. Priredili D. LakiÄeviÄ, Lj. RÅ”umoviÄ i D. PetriÄiÄ. IP `Rad`, 1990. (Nekompletno, primedba predlagaÄa). Älanci, predgovori, pogovori, recenzije, intervjui[uredi | uredi izvor] Fenomen putovanja, Polja, Novi Sad, April 1965. Å ta Äe deci televizija, Radio TV revija, 17.05.1968. Jedan Zoran - zbilja neumoran, Borba, 05.08.1972. Drvo se na drvo oslanja - a Äovek na dete, Borba, 18.11.1972. Olovka prvi pesniÄki honorar, Bazar, 03.02.1977. Zemlja hoda zemljom, Ilustrovana politika`, 11.04.1978. Moj sluÄajni grad na sedam brda, Ilustrovana politika, 10.02.1985. GoruÄa nebuloza, Politika, 20.01.1979. Gde je zemlja Holmija, Politika, 27.01.1979. Nepokorni Vuk, Politika, 3.02.1979. Stevan iz Gostilja, Politika, 10.02.1979, Koji Georgije, Politika, 07.02.1979, Lepi pesnik, Politika, 24.02.1979, Gledanje kroz vreme, Politika, 03.03.1979, Igru sam voleo viÅ”e od Å”kole, Politika za decu, 21.01.1988, Umro je DuÅ”an RadoviÄ, TV novosti, avgusta 1984, Gde je duÅ”a zemlje, Politika, 21.11.1987, Manojlove zlatne jabuke, `Politika`, 21.12.1991, Uspomene na Pauna PetronijeviÄa. - Raskovnik, III/1970, br. 7 (proleÄe) Igra je u mojoj poeziji sredstvo da se dopre do ÄeÄjeg svijeta, da se dijete zainteresuje, Pobjeda, Podgorica, 10. VIII 1972. Detinjstvo, igra, sudbina. - Milan BrujiÄ: Divlje godine, Beograd, Nolit 1975, predgovor. NunÄaku i karate. Ilija Jorga, Sportska knjiga. 1979. Recenzija. Knjiga o sportu visoko razvijenog morala. - Ilija Jorga - Vladimir Jorga Beograd. `Sportska knjiga`, 1980, Recenzija. Sve viÅ”e mi pesma postaje život, PesniÄke novine, IV/1980, br. 4-5. Kuvarice manje zbori. D. RadoviÄ - D. PetriÄiÄ: TV kuvarice Beograd. `Narodna knjiga`, 1982; str. /3-4/ Predgovor. Udžbenik za majstore, - Ilija Jorga - Vladimir Jorga...: NunÄaku i karate. Beograd. `Sportska knjiga`, 1982; Recenzija. Bejko Ma i družina Kla, Rade DaciÄ. Novi Sad, `Dnevnik` i RU `Radivoj Äirpanov`, 1983. Recenzija. Teki i Enpi kata, Ilija Jorga. `Sportska knjiga`, 1984. O Zmaju i straÅ”nom lavu srpske poezije. Književna reÄ, 25. VI, 1985. Stvaranje stvaralaca ili gde se uÄi za pisca. MeÄaj, VI /1986, br. 9-10. NataÅ”a lirska- MeÄaj, VI/1986. Put do poezije. Ili o `poÄetku` DuÅ”ana RadoviÄa. Politika, 31.05. 1986. Pridevi od Desanke. Politika, 14.05.1986. U Å”pijunskom pokeru niko ne gubi. Milan TreÅ”njiÄ: Å pijunski poker, recenzija. 1986. OtiÅ”ao je dobri DuÅ”ko, predgovor za knjigu POZIV DOBRIM LjUDIMA, D. RadoviÄa. Beograd, Crveni krst Srbije,1988. O pesmama Radmile MudriniÄ. - Radmila MudriniÄ: Srce na dlanu. Beograd. `Grafos`, 1989; Recenzija. Nad rukopisom `Moje drugo ja` MomÄila ParauÅ”iÄa, recenzija, Samostalna izdavaÄka radnja Dragan ÄorÄeviÄ, 1990. GvozdenoviÄ Å unjiÄ Javorka: BELE KIÅ E. Izdanje autora, KruÅ”evac, 1991. Predgovor. Pojava uliÄarske misli kod nas, `Književna kritika`, god. 21, br. 2, str. 16-20. 1990. Å ah i književnost. Književna reÄ, 10.11.1992. Å ta je pisac hteo da nacrta- Književne novine, 15.9. 1994. Svetozar RadonjiÄ RAS: GODINA GRANATA. Užice - Pljevlja, Mostovi, br. 133-134, 1994. Dobrica EriÄ Razapeta Zemlja, Politika, 10.06.1995. Dokumentarna poetika. Književne novine, broj 937-938, 1996. Hiljadu zaÅ”to RÅ”umu, Dnevnik, Novi Sad, 06.05.1968. Poezija na pozornici, Maj, Beograd, 01.11.1972. Ko izgubi živce nek ne traži krivce, Ilustrovana politika, 16,10.1973. Deci treba sve govoriti, `Å kolske novine`, Zagreb, br.40, 1975. Skidam kapu ženama, Nada, 01.01.1976. Äekam da pesma uzri, Selo, Beograd, januara 1979. O klovnovima sve najbolje, TV novosti, 22.02.1980. Ne volim da se ponavljam, Rad, 30.10.1981. PoÄelo je kao igra, za `Foto kino revija`,Beograd, novembar 1982. Sve o RÅ”umu - RÅ”um o svemu. Razgovor vodio MiloÅ” JevtiÄ, objavljeno kao knjiga Kulturno prosvetne zajednice Užice, 1997. A sad narod uÄi politiÄare, Ekspres - nedeljna revija, 01.12.1988. Pesnik se brani dobrotom, Glasnik RTNS, Novi Sad, januar 1989. U ime deÄjeg naroda, Prosvetni pregled, Beograd, 06.11.1990. ViÅ”e nam ale ne fale, Glas javnosti, Beograd, 05.07.1999. Ptica ista samo nevidljiva, Takovske novine, Gornji Milanovac, 15.08.1999. Deca su profesori, VaspitaÄ, Beograd, 25.09.1987. SreÄu treba uzeti za ruku, Beograd, 19.02.1986. Geteovski izbor po sliÄnosti. Una, Zagreb, 04.04.1988. Scrivere per lāinfanzia. Razgovor vodili Radovan PopoviÄ i Dragan MraoviÄ za `La vallisa`, quadrimestrale di letteratura ed altro, anno IX, N. 27, Bari, Italia, dicembre 1990, povodom meÄunarodne nagrade `Pulja` za celokupno stvaralaÅ”tvo za decu. RÅ”umoviÄ je prvi stranac koji je dobio ovu prestižnu nagradu. Uz ove razgovore objavljeno je osam pesama u prepevu D. MraoviÄa. Deca su ukras - politike, Borba, Beograd, 1991. ÄekajuÄi ministra za decu, Glas podrinja, Å abac, 20.06.1991. NaÅ”a igra, Jugoslavija, br. 4, Beograd, 01-15/januar 1992. Å ugava vremena za poeziju, Narodni list, Zagreb, 6 sijeÄnja 1990. Svedok deÄjeg naroda, Politika, 01.04.1995. Bukvar za ceo svet, Borba, Beograd, 17.04.1997. Kaži svoju muku, GraÄanin, Beograd, 22.04.1997. Pjesnici su za Äetinjstvo zaduženi, NikÅ”iÄke novine, 18.05.1995. Äalac profesionalac, Politika bazar, 28.07.1995. Stigao je probisvet, Svici, 22.06.1995. RÅ”um i uspavana lepotica, Dnevnik, Novi Sad, 11.11.1990. PriÄe o deci i slavnim konjima, NIN, br. 1655, 19.09.1982. Decu gaji vedrina, TV novosti, 15. 12. 1989.
Nezavisna izdanja, edicija āOgledaloā, knj. 1, odliÄno oÄuvano, retko u ponudi! Autor - osoba Komadina, MiloÅ” Naslov Ono / MiloÅ” Komadina Vrsta graÄe poezija Jezik srpski Godina 2003 Izdanje 1. izd. Izdavanje i proizvodnja Beograd : S. MaÅ”iÄ, 2003 (Beograd : Teos) FiziÄki opis 60 str. ; 16 x 16 cm Zbirka Nezavisna izdanja / S. MaÅ”iÄ Ogledalo ; 1 (broÅ”.) Napomene Tiraž 500 Životopis: str. 59. Za knjigu āOnoā kaže se da se prvi put pojavilo izvan imaginacije jednog pesnika. Slobodan MaÅ”iÄ i DraÅ”ko MiletiÄ su 28. marta 2003. godine pokrenuli ediciju āOgledaloā. Pre pomenutog datuma, āOnoā je bilo verni saputnik MiloÅ”u Komadini u njegovim poetskim dogodovÅ”tinama i kao takvo ostalo je zabeleženo u istoimenoj zbirci. Poezija MiloÅ”a Komadine predstavlja jasno otamnjenje iz mraka veÄ viÄenog. Ona (poezija) kroz āOnoā jasno pokazuje kako prevaziÄi naÅ”u otuÄenost od celog sveta, makar naÅ” svet bio dnevna soba ili džungla Južne Amerike. MILOÅ KOMADINA (Beograd, 10. 8. 1955 ā Beograd, 28. 2. 2004) MiloÅ” Komadina je srpski pesnik, roÄen 10. avgusta 1955. godine, preminuo posle duge i teÅ”ke bolesti 28. februara 2004. godine u Beogradu. Studirao je OpÅ”tu književnost sa teorijom književnosti na FiloloÅ”kom fakultetu u Beogradu. PoÄeo je ujedno i kao pripovedaÄ i prevodilac, posebno dela Karlosa Kastanede. MiloÅ” je zapoÄeo pesniÄku karijeru veoma rano, objavljujuÄi pesme joÅ” kao gimnazijalac. Prva od deset zbirki pesama āObiÄno jutroā objavljena je 1978. godine. Radio je i kao urednik za poeziju u Äasopisima: āStudentā, āVidiciā i āKnjiževne novineā. TakoÄe, MiloÅ” je bio i jedan od osnivaÄa Srpskog književnog druÅ”tva. Dobar opis MiloÅ”eve liÄnosti daje se u Älancima Zorice KojiÄ koja kaže: ā...zanosni taj poeta na listovima svojih knjiga i u svakodnevnom životu podjednako, zauvek mladi snevaÄ rastafarijanskih dab snova, obožavalac regea (āSteel pulseā), Bulata Okudžave i ribolova, veÄni mladiÄ i deÄak koji je goreo na tinejdžerskim vatrama od istinskog oduÅ”evljenja prirodom i svakim njenim elementom, piÅ”uÄi i proslavljajuÄi življenje i mikro i makro svet u njemu i okolo njega svakom Äesticom svog dobrog, predobrog gradskog biÄa... Ako se pesnici kroz pisanje trude da se oslobode svog pakla, MiloÅ” Komadina je zauzvrat proizvodio sami raj, Äist vazduh i plavo nebo u direktnom susretu za svakog svog prijatelja i Äitaoca. MiloÅ” koga su od njegovih prapoÄetaka svi mnogo radije i prirodnije nazivali āpesniÄinomā nego tek prosto pesnikom, veÄ dovoljno dugo je neka vrsta sasvim bespogovornog Volta Vitmena u ovim krajevima, kome ā kao Å”to je to bilo i sa samim Vitmenom uostalom! ā Umetnici svih vrsta i zanata dolaze na iskreno poklonjenje. No, tamo ne zatiÄete nikakvu samodovoljnu, nadutu i pompeznu veliÄinu, nego baÅ” naprotiv živahnog deÄaka, sa kojim odmah prelazite na āTiā i koji vam sve vreme priÄa Äudesne priÄe sa same granice života i poetske fantazije Å”to biste ih mogli satima sluÅ”ati Å”irom otvorenih oÄiju i usta.ā BIBLIOGRAFIJA Objavio je sledeÄe knjige poezije: āObiÄno jutroā, 1978. (Nolit) āReÄnik melanholijeā, 1980. (Nolit) āFigure u igriā, 1983. (Nolit) āEtika traveā, 1984. (Prosveta) āJužni krstā, 1987. (Nolit) āNeÅ”to s anÄelimaā, 1991. (Nolit) āDanā, 1994. (BIGZ) āÄudoā, 1998. (Narodna knjiga) āOnoā, 2003. (Nezavisna izdanja, Masic) MiloÅ” je takoÄe objavio i knjigu proznih tekstova i pesama āVode i vetroviā 1994. godine (Zajednica književnika PanÄeva) i knjigu priÄa āInsitut za rakā 2003. godine (Stubovi kulture) za koju je inaÄe i dobio nagradu āMiloÅ” Crnjanskiā. Zbirku pesama āSvilom Å”ivena jutaā su na osnovu pesnikove zaostavÅ”tine priredili Gordana ÄirjaniÄ i Milutin PetroviÄ 2005. godine. Kaže se da su imali uspeha u sklapanju knjige: zbirka se drži kao celina i liÄi na Komadinu. NAGRADE MiloÅ” je dobitnik najuglednijih književnih nagrada, ukljuÄujuÄi i nagradu āVasko Popaā za sveukupno pesniÄko delo, nagrade āMilan RakiÄā i āMiloÅ” Crnjanskiā i āPeÄat varoÅ”i sremskokarlovaÄkeā. Nagrada āVasko Popaā 2002. godine dodeljena je za zbirku pesama āSvejednoā (āRadā, 2001.) za koju se kaže da āpotvrÄuje negovanu poetiku koju pesnik razvija u osam objavljenih knjiga u vremenskom rasponu od dvadeset godinaā. Neki od razloga zaÅ”to je zbirka āSvejednoā osvojila ovu nagradu tiÄe se i toga Å”to āKomadina podjednako komunicira sa pesmom i Äitaocem, negujuÄi asocijaciju i slikovnost i Å”to njegov stih ima svoju meru, izoÅ”tren je, ironiÄan i precizanā. āNezavisna izdanjaā su prva privatna izdavaÄka kuÄa u bivÅ”oj Jugoslaviji. Osnovana je 1966. godine u Beogradu od strane Slobodana MaÅ”iÄa, Savete MaÅ”iÄ, Leonida Å ejke i Marije Äudine. Godine 2016. su prestala da postoji, nakon 50 godina rada. Nezavisna izdanja su zapravo predstavljala prvu privatnu inicijativu u izdavaÅ”tvu u Jugoslaviji. PoÄela su da izlaze iz nekog unutraÅ”njeg inata danas veÄ daleke 1966. godine. Te godine Marija Äudina, Leonid Å ejka zajedno sa Slobodanom MaÅ”iÄem objavili su knjigu pesama Marije Äudine `Pustinja`, sa velikom grafikom Leonida Å ejke u grafiÄkom dizajnu Slobodana MaÅ”iÄa. Slobodan MaÅ”iÄ (Beograd, 3. septembar 1939 ā Beograd, 25. maj 2016) bio je velikan grafiÄkog dizajna, arhitekta i nezavisni izdavaÄ. Diplomirao je na arhitektonskom fakultetu Beogradskog univerziteta 1964. godine. Zajedno sa suprugom Savetom MaÅ”iÄ, Marijom Äudinom, Leonidom Å ejkom, Borom ÄosiÄem i DragoÅ”em KalajiÄem, osniva Nezavisna izdanja 1966. godine, a zatim, iste godine stvara i svoj prvi plakat, povodom izložbe Radomira DamjanoviÄa Damjana u Domu omladine Beograda, a 1968. godine osnivaju Studio Structure. VeÄ od studentskih dana, Slobodan MaÅ”iÄ bio aktivni Älan beogradske kulturne scene. Najpre kao novinar likovne rubrike u studentskom Äasopisu Vidici, zatim kao urednik istog Äasopisa. Ni politika nije strana MaÅ”iÄu, pa se veÄ u studentskim danima pronalazi u ulozi predstavnika tehniÄkih fakulteta, da bi kasnije uÄestvovao i na javnim panelima u beogradskom Domu omladine. U ulozi grafiÄkog dizajnera, krajem Å”ezdesetih godina, saraÄivao je sa Borom ÄosiÄem na neoavangardnom Äasopisu Rok ā Äasopis za estetiÄko ispitivanje stvarnosti. GrafiÄki Äe oblikovati i Äasopis Umetnost, kao i prvi broj zagrebaÄke publikacije Enciclopedia moderna. Tvorac vizuelnog identiteta Bitefa Slobodan MaÅ”iÄ je zajedno sa suprugom Savetom je kreirao Äuveni logo beogradskog pozoriÅ”nog festivala Bitef, koji je godinama dobijao novu vizuelnu interpretaciju. Igra zvezda na loptastoj osnovi je bio osnovni motiv, duhovito ponavljan godinama, ali uvek na novi naÄin. Plakati za pozoriÅ”te i film Njegova plakatska produkcija, obuhvata plakate iz perioda 1966ā1996 nije bila velika. Tek nekih osamdesetak radova nastalih u pedeset godina rada. Oni su meÄutim, raÄeni za neke od kljuÄnih kulturnih manifestacija tadaÅ”nje srpske kulturne industrije ā poput festivala Bitef i Fest, zatim za pozoriÅ”te Atelje 212, Dom omladine, Muzej afriÄke umetnosti, Muzej savremene umetnosti i beogradski Studentski kulturni centar. GrafiÄki Äe oblikovati i filmove crnog talasa poput Ranih radova Želimira Žilnika i Nevinosti bez zaÅ”tite DuÅ”ana Makavejeva. Kao dizajner Slobodan MaÅ”iÄ bio je veoma jakog karaktera i uvek je insistirao na autorstvu. Nije izvrÅ”avao zadatke, veÄ obrtao uloge naruÄilac ā dizajner i nije dopuÅ”tao nikakvo uslovljavanje. IzdavaÅ”tvo Godine 1966. pokrenuo je ediciju Nezavisna izdanja sa Leonidom Å ejkom i Marijom Äudinom. IzdavaÄka kuÄa Nezavisna izdanja Slobodana MaÅ”iÄa ostaÄe zabeležena kao uporan vid borbe slobodnog umetnika i nezavisnog intelektualca na književnom i umetniÄkom tržiÅ”tu. U okviru izdavaÄke kuÄe Nezavisna izdanja, objavio je oko 500 naslova. Nezavisna izdanja su zapravo predstavljala prvu privatnu inicijativu ā privatnu izdavaÄku kuÄu ā u bivÅ”oj Jugoslaviji. Neke od objavljenih knjiga su imale velike tiraže. Muka sa reÄima (Milovan DanojliÄ) je imala pet izdanja i ukupan tiraž od oko 10 000 primeraka, Å”to je za jednu esejistiÄku knjigu kod nas nezapamÄen tiraž. Veliki broj izdanja je takoÄe imao i Lek od breskvinog liÅ”Äa, Zorice KuburoviÄ ā Äak pet izdanja; svako izdanje po 3000 primeraka. Nezavisna izdanja su imala fantastiÄnu podrÅ”ku knjižarske mreže. NajznaÄajnije knjižare u zemlji su držale knjige i davale poseban kutak u knjižari. DeÅ”avalo se da najznaÄajnija i najveÄa knjižara Mladost u Ilici (Zagreb), povadi sve knjige iz izloga i nedelju dana drži samo knjige Nezavisnih izdanja u izlogu. Osim Nezavisnih izdanja, kao prvi nezavisni izdavaÄ u bivÅ”oj Jugoslaviji, pokrenuo je edicije āNovaā (1984), āOgledaloā (2003), āCrvene sveskeā (2003). Tokom Äetiri decenije rada u oblasti slobodnog izdavaÅ”tva, iskusivÅ”i da neke od njegovih knjiga budu i sudski gonjene, objavio je nekoliko stotina izdanja u viÅ”e stotina hiljada primeraka. Dizajn Na originalnim plakatima za Bitef, Fest i ostale manifestacije i institucije, mogu se videti fotografije mnogih poznatih umetnika. Usta Jovana Äirilova, uho Ljube StojiÄa, glumci koji su zapravo u tim pozoriÅ”nim predstavama... Na Bitefovom plakatu sa osicama, u vidu raznih znakova na licu, pozirao je Lukijan, slikar. Tu je i PeÄa NeÅ”koviÄ, koji stoji na dva plakata. Autor je velikog broja pozoriÅ”nih plakata, za predstave Troil i Kresida, Lažni car Å Äepan Mali, Bure barutaā¦ Izlagao je na Bijenalu u Veneciji i na izložbama u Evropi, SAD i Japanu. Istorijski posmatran, Slobodan MaÅ”iÄ, kao predstavnik autorskog dizajna i svih izdavaÄkih poduhvata kojima se bavio, apsolutno je prva, specifiÄna i jedinstvena liÄnost. I pored brojnih doprinosa koje je dao u svojoj dugoj delatnosti, Slobodan MaÅ”iÄ je, u osnovi, bio Äovek duboke posveÄenosti i duhovne predanosti, pasioniran istraživaÄ i sledbenik jedne ideje koja je uÄinila principe života i rada smislenim i trajnim u tekuÄoj memoriji vremena. Sa suprugom Savetom MaÅ”iÄ bio je tvorac vizuelnog identiteta Bitefa, a radio je, izmeÄu ostalog, i grafiÄka reÅ”ena Festa od 1971. do 1976. godine, dizajn filmova āRani radoviā Želimira Žilnika (1968) i Nevinosti bez zaÅ”tite DuÅ”ana Makavejeva (1968), scenografiju pozoriÅ”ne predstave āKaramazoviā (Predrag BajÄetiÄ) u Ateljeu 212 u Beogradu (1968), seriju plakata u radionici serigrafije Studentskog centra u Zagrebu, seriju plakata āSlika svetaā, Manifest za ujedinjenje Evrope (s DragoÅ”em KalajiÄem, 1972), postavku Muzeja afriÄke umetnosti (1975). Izložbe Izlagao je na samostalnim izložbama u Beogradu (Muzej primenjene umetnosti i Salon Muzeja savremene umetnosti, 1973), Bijenalu u Veneciji (1972) i na grupnim izložbama u VarÅ”avi, Tojami (Japan), Kolorado Springsu, Kilu, Brnu, Å tutgartu, Parizu, Ljubljani (BIO), Zagrebu (ZGRAF) i dr. Priznanja Dobitnik je nagrade Bijenala u Brnu (1975), nagrade Oktobarskog salona (1971), dve Zlatne medalje BIO u Ljubljani, nagrade Sterijinog pozorja, dve Velike nagrade Majskog salona u Beogradu, posebne nagrade prvog Bijenala scenskog dizajna (1997). Od 1966. godine bio je u statusu samostalnog umetnika pri ULUPUDS-u. OsnivaÄ je Kontakta, smotre grafiÄkog dizajna u Galeriji GrafiÄkog kolektiva u Beogradu. Bio je predsednik beogradskog Art Director Club-a. Bio je potpredsednik Akademije arhitekture Srbije, te Älan njenog Saveta od osnivanja 1995. godine. Ostvarenja Plakat za 10. BITEF GrafiÄki dizajn lista nove levice āSusretā (1968) Projekat kuÄe buduÄnosti (sa M. PeroviÄem, Lj. PeroviÄ i S. MaÅ”iÄ, 1969) GrafiÄka reÅ”enja BITEF-a (od 1970) GrafiÄka reÅ”enja [[FEST]]-a od 1971. do 1975. Dizajn filma āRani radoviā Želimira Žilnika (1968) Dizajn filma āNevinost bez zaÅ”titeā D. Makavejeva (1968) Scenografija pozoriÅ”ne predstave āKaramazoviā (P. BajÄetiÄa) u Ateljeu 212 u Beogradu (1968) Plakat za pozoriÅ”nu predstavu Troil i Kresida u Jugoslovenskom dramskom pozoriÅ”tu u Beogradu iz 1994. godine. Serija plakata u radionici serigrafije Studentskog centra u Zagrebu Serija plakata āSlika svetaā Manifest za ujedinjenje Evrope (sa D. KalajiÄem, 1972) Postavka Muzeja afriÄke umetnosti (1975) Digitalni album 2003URB (sa D. MiletiÄem, 2003) Digitalni album āCrvene sveskeā (sa G. BabiÄem, 2003) i dr. TirnaniÄ o Slobodanu MaÅ”iÄu MaÅ”iÄev dizajn, kako je joÅ” poÄetkom 70-ih istakao Bogdan TirnaniÄ, jeste aktivnost Äije vrednosti nadaleko prevazilaze okvire samo jedne likovne discipline. āMaÅ”iÄ je danas jedan od naÅ”ih retkih dizajnera koje je nemoguÄe ānajmitiā za odreÄeni posao ukoliko oni u njemu, osim uobiÄajenih profesionalnih zadataka, ne pronalaze i neke druge razloge. U sluÄaju MaÅ”iÄa ti drugi razlozi su priliÄno brojni. Celokupna njegova delatnost, poÄevÅ”i od studentskih dana i revije āVidiciā do ānezavisnih autorskih izdanjaā, jeste akcija u kojoj je profesionalca zamenio Äitav Äovek. Äovek koji u svemu Å”to radi ne vidi moguÄnost realizacije samo svojih kreativnih sposobnosti, veÄ Å”ansu da se potvrdi kao kompletna liÄnost, i to u životu koji je slobodno izabrao za svojā, naveo je TirnaniÄ. ZaostavÅ”tina Muzej primenjene umetnosti u Beogradu ZaostavÅ”tina Slobodana i Savete MaÅ”iÄ , koja se odnosi na vizuelne komunikacije ā arhitekturu, dizajn plakata, knjiga, Äasopisa, publikacija, Å”pica za filmove, TV emisije i dr. ā nalaze se u Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu. Na izložbi āMaÅ”iÄā održanoj 2018. godine u Muzeju primenjene umetnosti, prikazan je veÄi deo radova Slobodana i Savete MaÅ”iÄ, a izložba je osvojila āNagradu Lazar TrifunoviÄā, priznanje DIUS (DruÅ”tva istoriÄara umetnosti Srbije) za najbolju autorsku izložbu savremene likovne umetnosti u 2018. godini. Udruženje za kulturu, umetnost i meÄunarodnu saradnju āAdligatā Na inicijativu osnivaÄa āAdligataā Srbe IgnjatoviÄa, udovica i dugogodiÅ”nja saradnica Saveta, odluÄila je da āAdligatuā pokloni deo Slobodanove i njene zaostavÅ”tine. Poklonila je ostatak njihove izdavaÄke delatnosti āNezavisnih izdanjaā (1966ā2016), deo njihove liÄne biblioteke, arhivu izdavaÄke kuÄe i rukopise neÅ”tampanih knjiga. Ukupno viÅ”e od 27.000 komada publikacija slavnih MaÅ”iÄevih āNezavisnih izdanjaā, izmeÄu ostalog viÅ”e stotina knjiga sa posvetama, kao i viÅ”e stotina izuzetnih stranih arhitektonskih Äasopisa. MeÄu knjigama i Äasopisima iz srpske i jugoslovenske literature, filozofije, sociologije i likovnih umetnosti naÅ”lo se i nekoliko desetina izuzetno važnih posveta autora. Posebnu zbirku Äine Äasopisi iz oblasti arhitekture, umetnosti i dizajna sakupljani iz celog sveta od 1970. do 1980. godine. KC (K)
Nezavisna izdanja, edicija āOgledaloā, knj. 1, odliÄno oÄuvano, retko u ponudi! Autor - osoba Komadina, MiloÅ” Naslov Ono / MiloÅ” Komadina Vrsta graÄe poezija Jezik srpski Godina 2003 Izdanje 1. izd. Izdavanje i proizvodnja Beograd : S. MaÅ”iÄ, 2003 (Beograd : Teos) FiziÄki opis 60 str. ; 16 x 16 cm Zbirka Nezavisna izdanja / S. MaÅ”iÄ Ogledalo ; 1 (broÅ”.) Napomene Tiraž 500 Životopis: str. 59. Za knjigu āOnoā kaže se da se prvi put pojavilo izvan imaginacije jednog pesnika. Slobodan MaÅ”iÄ i DraÅ”ko MiletiÄ su 28. marta 2003. godine pokrenuli ediciju āOgledaloā. Pre pomenutog datuma, āOnoā je bilo verni saputnik MiloÅ”u Komadini u njegovim poetskim dogodovÅ”tinama i kao takvo ostalo je zabeleženo u istoimenoj zbirci. Poezija MiloÅ”a Komadine predstavlja jasno otamnjenje iz mraka veÄ viÄenog. Ona (poezija) kroz āOnoā jasno pokazuje kako prevaziÄi naÅ”u otuÄenost od celog sveta, makar naÅ” svet bio dnevna soba ili džungla Južne Amerike. MILOÅ KOMADINA (Beograd, 10. 8. 1955 ā Beograd, 28. 2. 2004) MiloÅ” Komadina je srpski pesnik, roÄen 10. avgusta 1955. godine, preminuo posle duge i teÅ”ke bolesti 28. februara 2004. godine u Beogradu. Studirao je OpÅ”tu književnost sa teorijom književnosti na FiloloÅ”kom fakultetu u Beogradu. PoÄeo je ujedno i kao pripovedaÄ i prevodilac, posebno dela Karlosa Kastanede. MiloÅ” je zapoÄeo pesniÄku karijeru veoma rano, objavljujuÄi pesme joÅ” kao gimnazijalac. Prva od deset zbirki pesama āObiÄno jutroā objavljena je 1978. godine. Radio je i kao urednik za poeziju u Äasopisima: āStudentā, āVidiciā i āKnjiževne novineā. TakoÄe, MiloÅ” je bio i jedan od osnivaÄa Srpskog književnog druÅ”tva. Dobar opis MiloÅ”eve liÄnosti daje se u Älancima Zorice KojiÄ koja kaže: ā...zanosni taj poeta na listovima svojih knjiga i u svakodnevnom životu podjednako, zauvek mladi snevaÄ rastafarijanskih dab snova, obožavalac regea (āSteel pulseā), Bulata Okudžave i ribolova, veÄni mladiÄ i deÄak koji je goreo na tinejdžerskim vatrama od istinskog oduÅ”evljenja prirodom i svakim njenim elementom, piÅ”uÄi i proslavljajuÄi življenje i mikro i makro svet u njemu i okolo njega svakom Äesticom svog dobrog, predobrog gradskog biÄa... Ako se pesnici kroz pisanje trude da se oslobode svog pakla, MiloÅ” Komadina je zauzvrat proizvodio sami raj, Äist vazduh i plavo nebo u direktnom susretu za svakog svog prijatelja i Äitaoca. MiloÅ” koga su od njegovih prapoÄetaka svi mnogo radije i prirodnije nazivali āpesniÄinomā nego tek prosto pesnikom, veÄ dovoljno dugo je neka vrsta sasvim bespogovornog Volta Vitmena u ovim krajevima, kome ā kao Å”to je to bilo i sa samim Vitmenom uostalom! ā Umetnici svih vrsta i zanata dolaze na iskreno poklonjenje. No, tamo ne zatiÄete nikakvu samodovoljnu, nadutu i pompeznu veliÄinu, nego baÅ” naprotiv živahnog deÄaka, sa kojim odmah prelazite na āTiā i koji vam sve vreme priÄa Äudesne priÄe sa same granice života i poetske fantazije Å”to biste ih mogli satima sluÅ”ati Å”irom otvorenih oÄiju i usta.ā BIBLIOGRAFIJA Objavio je sledeÄe knjige poezije: āObiÄno jutroā, 1978. (Nolit) āReÄnik melanholijeā, 1980. (Nolit) āFigure u igriā, 1983. (Nolit) āEtika traveā, 1984. (Prosveta) āJužni krstā, 1987. (Nolit) āNeÅ”to s anÄelimaā, 1991. (Nolit) āDanā, 1994. (BIGZ) āÄudoā, 1998. (Narodna knjiga) āOnoā, 2003. (Nezavisna izdanja, Masic) MiloÅ” je takoÄe objavio i knjigu proznih tekstova i pesama āVode i vetroviā 1994. godine (Zajednica književnika PanÄeva) i knjigu priÄa āInsitut za rakā 2003. godine (Stubovi kulture) za koju je inaÄe i dobio nagradu āMiloÅ” Crnjanskiā. Zbirku pesama āSvilom Å”ivena jutaā su na osnovu pesnikove zaostavÅ”tine priredili Gordana ÄirjaniÄ i Milutin PetroviÄ 2005. godine. Kaže se da su imali uspeha u sklapanju knjige: zbirka se drži kao celina i liÄi na Komadinu. NAGRADE MiloÅ” je dobitnik najuglednijih književnih nagrada, ukljuÄujuÄi i nagradu āVasko Popaā za sveukupno pesniÄko delo, nagrade āMilan RakiÄā i āMiloÅ” Crnjanskiā i āPeÄat varoÅ”i sremskokarlovaÄkeā. Nagrada āVasko Popaā 2002. godine dodeljena je za zbirku pesama āSvejednoā (āRadā, 2001.) za koju se kaže da āpotvrÄuje negovanu poetiku koju pesnik razvija u osam objavljenih knjiga u vremenskom rasponu od dvadeset godinaā. Neki od razloga zaÅ”to je zbirka āSvejednoā osvojila ovu nagradu tiÄe se i toga Å”to āKomadina podjednako komunicira sa pesmom i Äitaocem, negujuÄi asocijaciju i slikovnost i Å”to njegov stih ima svoju meru, izoÅ”tren je, ironiÄan i precizanā. āNezavisna izdanjaā su prva privatna izdavaÄka kuÄa u bivÅ”oj Jugoslaviji. Osnovana je 1966. godine u Beogradu od strane Slobodana MaÅ”iÄa, Savete MaÅ”iÄ, Leonida Å ejke i Marije Äudine. Godine 2016. su prestala da postoji, nakon 50 godina rada. Nezavisna izdanja su zapravo predstavljala prvu privatnu inicijativu u izdavaÅ”tvu u Jugoslaviji. PoÄela su da izlaze iz nekog unutraÅ”njeg inata danas veÄ daleke 1966. godine. Te godine Marija Äudina, Leonid Å ejka zajedno sa Slobodanom MaÅ”iÄem objavili su knjigu pesama Marije Äudine `Pustinja`, sa velikom grafikom Leonida Å ejke u grafiÄkom dizajnu Slobodana MaÅ”iÄa. Slobodan MaÅ”iÄ (Beograd, 3. septembar 1939 ā Beograd, 25. maj 2016) bio je velikan grafiÄkog dizajna, arhitekta i nezavisni izdavaÄ. Diplomirao je na arhitektonskom fakultetu Beogradskog univerziteta 1964. godine. Zajedno sa suprugom Savetom MaÅ”iÄ, Marijom Äudinom, Leonidom Å ejkom, Borom ÄosiÄem i DragoÅ”em KalajiÄem, osniva Nezavisna izdanja 1966. godine, a zatim, iste godine stvara i svoj prvi plakat, povodom izložbe Radomira DamjanoviÄa Damjana u Domu omladine Beograda, a 1968. godine osnivaju Studio Structure. VeÄ od studentskih dana, Slobodan MaÅ”iÄ bio aktivni Älan beogradske kulturne scene. Najpre kao novinar likovne rubrike u studentskom Äasopisu Vidici, zatim kao urednik istog Äasopisa. Ni politika nije strana MaÅ”iÄu, pa se veÄ u studentskim danima pronalazi u ulozi predstavnika tehniÄkih fakulteta, da bi kasnije uÄestvovao i na javnim panelima u beogradskom Domu omladine. U ulozi grafiÄkog dizajnera, krajem Å”ezdesetih godina, saraÄivao je sa Borom ÄosiÄem na neoavangardnom Äasopisu Rok ā Äasopis za estetiÄko ispitivanje stvarnosti. GrafiÄki Äe oblikovati i Äasopis Umetnost, kao i prvi broj zagrebaÄke publikacije Enciclopedia moderna. Tvorac vizuelnog identiteta Bitefa Slobodan MaÅ”iÄ je zajedno sa suprugom Savetom je kreirao Äuveni logo beogradskog pozoriÅ”nog festivala Bitef, koji je godinama dobijao novu vizuelnu interpretaciju. Igra zvezda na loptastoj osnovi je bio osnovni motiv, duhovito ponavljan godinama, ali uvek na novi naÄin. Plakati za pozoriÅ”te i film Njegova plakatska produkcija, obuhvata plakate iz perioda 1966ā1996 nije bila velika. Tek nekih osamdesetak radova nastalih u pedeset godina rada. Oni su meÄutim, raÄeni za neke od kljuÄnih kulturnih manifestacija tadaÅ”nje srpske kulturne industrije ā poput festivala Bitef i Fest, zatim za pozoriÅ”te Atelje 212, Dom omladine, Muzej afriÄke umetnosti, Muzej savremene umetnosti i beogradski Studentski kulturni centar. GrafiÄki Äe oblikovati i filmove crnog talasa poput Ranih radova Želimira Žilnika i Nevinosti bez zaÅ”tite DuÅ”ana Makavejeva. Kao dizajner Slobodan MaÅ”iÄ bio je veoma jakog karaktera i uvek je insistirao na autorstvu. Nije izvrÅ”avao zadatke, veÄ obrtao uloge naruÄilac ā dizajner i nije dopuÅ”tao nikakvo uslovljavanje. IzdavaÅ”tvo Godine 1966. pokrenuo je ediciju Nezavisna izdanja sa Leonidom Å ejkom i Marijom Äudinom. IzdavaÄka kuÄa Nezavisna izdanja Slobodana MaÅ”iÄa ostaÄe zabeležena kao uporan vid borbe slobodnog umetnika i nezavisnog intelektualca na književnom i umetniÄkom tržiÅ”tu. U okviru izdavaÄke kuÄe Nezavisna izdanja, objavio je oko 500 naslova. Nezavisna izdanja su zapravo predstavljala prvu privatnu inicijativu ā privatnu izdavaÄku kuÄu ā u bivÅ”oj Jugoslaviji. Neke od objavljenih knjiga su imale velike tiraže. Muka sa reÄima (Milovan DanojliÄ) je imala pet izdanja i ukupan tiraž od oko 10 000 primeraka, Å”to je za jednu esejistiÄku knjigu kod nas nezapamÄen tiraž. Veliki broj izdanja je takoÄe imao i Lek od breskvinog liÅ”Äa, Zorice KuburoviÄ ā Äak pet izdanja; svako izdanje po 3000 primeraka. Nezavisna izdanja su imala fantastiÄnu podrÅ”ku knjižarske mreže. NajznaÄajnije knjižare u zemlji su držale knjige i davale poseban kutak u knjižari. DeÅ”avalo se da najznaÄajnija i najveÄa knjižara Mladost u Ilici (Zagreb), povadi sve knjige iz izloga i nedelju dana drži samo knjige Nezavisnih izdanja u izlogu. Osim Nezavisnih izdanja, kao prvi nezavisni izdavaÄ u bivÅ”oj Jugoslaviji, pokrenuo je edicije āNovaā (1984), āOgledaloā (2003), āCrvene sveskeā (2003). Tokom Äetiri decenije rada u oblasti slobodnog izdavaÅ”tva, iskusivÅ”i da neke od njegovih knjiga budu i sudski gonjene, objavio je nekoliko stotina izdanja u viÅ”e stotina hiljada primeraka. Dizajn Na originalnim plakatima za Bitef, Fest i ostale manifestacije i institucije, mogu se videti fotografije mnogih poznatih umetnika. Usta Jovana Äirilova, uho Ljube StojiÄa, glumci koji su zapravo u tim pozoriÅ”nim predstavama... Na Bitefovom plakatu sa osicama, u vidu raznih znakova na licu, pozirao je Lukijan, slikar. Tu je i PeÄa NeÅ”koviÄ, koji stoji na dva plakata. Autor je velikog broja pozoriÅ”nih plakata, za predstave Troil i Kresida, Lažni car Å Äepan Mali, Bure barutaā¦ Izlagao je na Bijenalu u Veneciji i na izložbama u Evropi, SAD i Japanu. Istorijski posmatran, Slobodan MaÅ”iÄ, kao predstavnik autorskog dizajna i svih izdavaÄkih poduhvata kojima se bavio, apsolutno je prva, specifiÄna i jedinstvena liÄnost. I pored brojnih doprinosa koje je dao u svojoj dugoj delatnosti, Slobodan MaÅ”iÄ je, u osnovi, bio Äovek duboke posveÄenosti i duhovne predanosti, pasioniran istraživaÄ i sledbenik jedne ideje koja je uÄinila principe života i rada smislenim i trajnim u tekuÄoj memoriji vremena. Sa suprugom Savetom MaÅ”iÄ bio je tvorac vizuelnog identiteta Bitefa, a radio je, izmeÄu ostalog, i grafiÄka reÅ”ena Festa od 1971. do 1976. godine, dizajn filmova āRani radoviā Želimira Žilnika (1968) i Nevinosti bez zaÅ”tite DuÅ”ana Makavejeva (1968), scenografiju pozoriÅ”ne predstave āKaramazoviā (Predrag BajÄetiÄ) u Ateljeu 212 u Beogradu (1968), seriju plakata u radionici serigrafije Studentskog centra u Zagrebu, seriju plakata āSlika svetaā, Manifest za ujedinjenje Evrope (s DragoÅ”em KalajiÄem, 1972), postavku Muzeja afriÄke umetnosti (1975). Izložbe Izlagao je na samostalnim izložbama u Beogradu (Muzej primenjene umetnosti i Salon Muzeja savremene umetnosti, 1973), Bijenalu u Veneciji (1972) i na grupnim izložbama u VarÅ”avi, Tojami (Japan), Kolorado Springsu, Kilu, Brnu, Å tutgartu, Parizu, Ljubljani (BIO), Zagrebu (ZGRAF) i dr. Priznanja Dobitnik je nagrade Bijenala u Brnu (1975), nagrade Oktobarskog salona (1971), dve Zlatne medalje BIO u Ljubljani, nagrade Sterijinog pozorja, dve Velike nagrade Majskog salona u Beogradu, posebne nagrade prvog Bijenala scenskog dizajna (1997). Od 1966. godine bio je u statusu samostalnog umetnika pri ULUPUDS-u. OsnivaÄ je Kontakta, smotre grafiÄkog dizajna u Galeriji GrafiÄkog kolektiva u Beogradu. Bio je predsednik beogradskog Art Director Club-a. Bio je potpredsednik Akademije arhitekture Srbije, te Älan njenog Saveta od osnivanja 1995. godine. Ostvarenja Plakat za 10. BITEF GrafiÄki dizajn lista nove levice āSusretā (1968) Projekat kuÄe buduÄnosti (sa M. PeroviÄem, Lj. PeroviÄ i S. MaÅ”iÄ, 1969) GrafiÄka reÅ”enja BITEF-a (od 1970) GrafiÄka reÅ”enja [[FEST]]-a od 1971. do 1975. Dizajn filma āRani radoviā Želimira Žilnika (1968) Dizajn filma āNevinost bez zaÅ”titeā D. Makavejeva (1968) Scenografija pozoriÅ”ne predstave āKaramazoviā (P. BajÄetiÄa) u Ateljeu 212 u Beogradu (1968) Plakat za pozoriÅ”nu predstavu Troil i Kresida u Jugoslovenskom dramskom pozoriÅ”tu u Beogradu iz 1994. godine. Serija plakata u radionici serigrafije Studentskog centra u Zagrebu Serija plakata āSlika svetaā Manifest za ujedinjenje Evrope (sa D. KalajiÄem, 1972) Postavka Muzeja afriÄke umetnosti (1975) Digitalni album 2003URB (sa D. MiletiÄem, 2003) Digitalni album āCrvene sveskeā (sa G. BabiÄem, 2003) i dr. TirnaniÄ o Slobodanu MaÅ”iÄu MaÅ”iÄev dizajn, kako je joÅ” poÄetkom 70-ih istakao Bogdan TirnaniÄ, jeste aktivnost Äije vrednosti nadaleko prevazilaze okvire samo jedne likovne discipline. āMaÅ”iÄ je danas jedan od naÅ”ih retkih dizajnera koje je nemoguÄe ānajmitiā za odreÄeni posao ukoliko oni u njemu, osim uobiÄajenih profesionalnih zadataka, ne pronalaze i neke druge razloge. U sluÄaju MaÅ”iÄa ti drugi razlozi su priliÄno brojni. Celokupna njegova delatnost, poÄevÅ”i od studentskih dana i revije āVidiciā do ānezavisnih autorskih izdanjaā, jeste akcija u kojoj je profesionalca zamenio Äitav Äovek. Äovek koji u svemu Å”to radi ne vidi moguÄnost realizacije samo svojih kreativnih sposobnosti, veÄ Å”ansu da se potvrdi kao kompletna liÄnost, i to u životu koji je slobodno izabrao za svojā, naveo je TirnaniÄ. ZaostavÅ”tina Muzej primenjene umetnosti u Beogradu ZaostavÅ”tina Slobodana i Savete MaÅ”iÄ , koja se odnosi na vizuelne komunikacije ā arhitekturu, dizajn plakata, knjiga, Äasopisa, publikacija, Å”pica za filmove, TV emisije i dr. ā nalaze se u Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu. Na izložbi āMaÅ”iÄā održanoj 2018. godine u Muzeju primenjene umetnosti, prikazan je veÄi deo radova Slobodana i Savete MaÅ”iÄ, a izložba je osvojila āNagradu Lazar TrifunoviÄā, priznanje DIUS (DruÅ”tva istoriÄara umetnosti Srbije) za najbolju autorsku izložbu savremene likovne umetnosti u 2018. godini. Udruženje za kulturu, umetnost i meÄunarodnu saradnju āAdligatā Na inicijativu osnivaÄa āAdligataā Srbe IgnjatoviÄa, udovica i dugogodiÅ”nja saradnica Saveta, odluÄila je da āAdligatuā pokloni deo Slobodanove i njene zaostavÅ”tine. Poklonila je ostatak njihove izdavaÄke delatnosti āNezavisnih izdanjaā (1966ā2016), deo njihove liÄne biblioteke, arhivu izdavaÄke kuÄe i rukopise neÅ”tampanih knjiga. Ukupno viÅ”e od 27.000 komada publikacija slavnih MaÅ”iÄevih āNezavisnih izdanjaā, izmeÄu ostalog viÅ”e stotina knjiga sa posvetama, kao i viÅ”e stotina izuzetnih stranih arhitektonskih Äasopisa. MeÄu knjigama i Äasopisima iz srpske i jugoslovenske literature, filozofije, sociologije i likovnih umetnosti naÅ”lo se i nekoliko desetina izuzetno važnih posveta autora. Posebnu zbirku Äine Äasopisi iz oblasti arhitekture, umetnosti i dizajna sakupljani iz celog sveta od 1970. do 1980. godine. KC (K)
OdliÄno kao na slikama Artur Rembo Poezija Pesme Delo Žan Nikola Artur Rembo (franc. Arthur Rimbaud;[1][2]ā:423 Å arlvil, 20. oktobar 1854 ā Marselj, 10. novembar 1891)[3] bio je francuski pesnik. Rembo je bio predstavnik pokreta dekadencije i imao jak uticaj na savremenu književnost, muziku i umetnost. Svoja najpoznatija dela je stvarao u kasnim tinejdžerskim godinama i zato ga je Viktor Igo opisao kao dete Å ekspir. Bio je nemirnog duha, preÅ”ao preko tri kontinenta pre svoje smrti u 37. godini. Biografija[uredi | uredi izvor] Porodica i detinjstvo (1854ā1891)[uredi | uredi izvor] Artur Rembo je roÄen u provincijalnoj porodici srednje klase u Å arlvilu, u Ardenskoj oblasti, u severoistoÄnoj Francuskoj. PriÄa se da je njegovo detinjstvo bilo zapanjujuÄe, postoji mit po kome se nakon roÄenja otkotrljao na pod sa jastuka na kome ga je dadilja ostavila i poÄeo da puzi ka vratima. GospoÄa Rembo se priseÄala da je, nakon Å”to je Artura predala dadilji na Äuvanje i vratila se iz nabavke, dadiljino dete bilo obuÄeno u odeÄu namenjenu Arturu i ležalo je u njegovoj kolevci, a Artur, go i prljav se veselo igrao u staroj Å”krinji za so. Kada je Artur imao Å”est godina, otac je napustio njihovu porodicu i majka je nastavila sama da vaspitava svoju decu. Zbog toga je Artur odrastao pod snažnim uticajem majke, stroge katolikinje, koja ih je odgajala u strogom i religioznom duhu. Njegova sestra bila je Izabel Rembo koja je nasledila njegovo imanje i Äuvala njegova dela. Obrazovanje i tinejdžerske godine[uredi | uredi izvor] StrahujuÄi od loÅ”eg uticaja sredine na svoje sinove, gospoÄa Rembo je svoju porodicu preselila u Cours` d`Orleans i sama ih poduÄavala do njihove devete godine kada ih je poslala u lokalnu Å”kolu. U toku njihovog obrazovanja, strogo ih je kontrolisala i kažnjavala. Terala ih je da uÄe po sto stihova na latinskom, a ako bi pogreÅ”no izrecitovali, uskratila bi im obroke. Kada je Artur imao devet godina napisao je protestni sastav o tome zaÅ”to ne želi da uÄi latinski u Å”koli. On je osuÄivao klasiÄno obrazovanje kao put do dobro plaÄenog radnog mesta i stalno pisao da Äe biti kapitalista. DeÄacima nije bilo dozvoljeno da napuste majÄinu blizinu i do njihove petnaeste odnosno Å”esnaeste godine ona ih je pratila do Å”kole. Iako veoma individualne prirode, Artur je bio strastveni katolik poput svoje majke. Zbog ovoga su ga Å”kolski drugovi zvali prljavim malim licemerom, sale petit cagot. Do dolaska na College de Charleville njegovo Äitanje se svodilo na Bibliju, ali je uživao u bajkama i priÄama o raznim avanturama. Arturov tutor, koga je njegova majka unajmila nadajuÄi se njegovj uspeÅ”noj Å”kolskoj buduÄnosti, uspeo je da kod Artura probudi interesovanje za grÄki, latinski i za francusku klasiÄnu književnost. TakoÄe ga je podstakao da piÅ”e originalne stihove na francuskom i latinskom jeziku. Prva Remboova pesma koja je odÅ”tampana je āNovogodiÅ”nji poklon siroÄadiā (Les Etrennes des orphelines) i objavljena u izdanju Revue pour tous`s 2. januara 1870. Žorž Izambar, koji je stigao u Å arvil neposredno nakon objavljivanja pesme postao je Remboov mentor iz književnosti i veliki uzor. Prva pesma koju je pokazao Izambaru bila je Ofelija koja Äe kasnije biti deo antologija i jedna od Remboovih najboljih pesama. Nakon izbijanja francusko-pruskog rata i odlaska Izambara, Rembo je klonuo duhom, pobegao u Pariz, bio uhapÅ”en i proveo u zatvoru nedelju dana. Krajem oktobra 1870. Remboovo ponaÅ”anje je postalo vidno provokativno i nekonvencionalno. PoÄeo je da pije, nepristojno se izražava, krao je knjige iz lokalnih radnji, i odbacio je svoj karakteristiÄan uredni izgled puÅ”tajuÄi dugu kosu. Bio je u kontaktu sa Izambarom i govorio mu o svojim oseÄanjima i doživljajima ā āPatnje su nepodnoÅ”ljive, ali moramo biti jaki, biti roÄeni kao pesnici, a kao pesnika sam sam sebe prepoznaoā. Å irile su se glasine da se prikljuÄio Pariskoj komuni 1871. koju je opisao u pesmi L`orgie parisienne. Rembo i Verlen[uredi | uredi izvor] Remboov prijatelj Å arl Ogist Bretanj nagovorio ga je da piÅ”e Polu Verlenu, istaknutom pesniku simbolisti, poÅ”to su pisma upuÄena drugim pesnicima ostajala bez odgovora. Rembo je poslao dva pisma Verlenu koja su sadržala nekoliko njegovih pesama, ukljuÄujuÄi Å”okantnu `Le dormeur du Val` (SpavaÄ u dolu). Verlen je bio oduÅ”evljen Remboovim stvaralaÅ”tvom i pozvao ga da doÄe u Pariz. Remboa je opisao sledeÄim reÄima: āBio je kao pravo dete, bucmast i svež, sa velikim, koÅ”Äatim, priliÄno nespretnim telom, koje kao kod svih adolescenata joÅ” uvek raste, sa veoma teÅ”kim ardenskim akcentom, skoro dijalektom, koji se dizao i spuÅ”tao kao da Äe da se prelomiā. Rembo i Verlen su zapoÄeli kratku i burnu aferu. Remboovo okrutno ponaÅ”anje je sablaznilo pariski književni milje. U septembru 1872. su zajedno otputovali u London, ali ovog perioda se Rembo kasnije sa žaljenjem seÄao. Živeli su u velikom siromaÅ”tvu, jedva sastavljali kraj sa krajem tako Å”to su poduÄavali i dopunjavali džeparac koji je Verlen dobijao od svoje majke. Krajem juna 1873. Verlen se vratio u Pariz zbog netrpeljivosti koja se javila izmeÄu njega i Remboa, ali je uskoro poÄeo da tuguje zbog Remboovog odsustva. Poslao je telegram Rembou da se sastanu u Briselu, ali ovaj susret se nesretno zavrÅ”io. MeÄusobna netrpeljivost je rasla, svaÄe su bile neprestane i Verlen se prepustio opijanju. Kupio je revolver i municiju i u stanju opijenosti i besa ispalio dva hica u Remboa, koji je bio ranjen u levi ruÄni zglob. Rastali su se na železniÄkoj stanici u Briselu i u prvi mah Rembo nije podigao optužnicu protiv Verlena, smatrajuÄi ranu za bezopasnu i povrÅ”nu. MeÄutim Verlen je uhapÅ”en zbog pokuÅ”aja ubistva, ispitivan o privatnim odnosima sa Remboom zbog tužbi koje je njegova žena podnela u vezi sa odnosom sa Remboom. Rembo je povukao tužbu, ali je sudija ipak osudio Verlena na dve godine zatvora. Rembo se vratio u Å arlvil, zavrÅ”io Boravak u paklu (Une Saison en Enfer), delo koje je uz Lotreamonova Maldororova pevanja inaugurisalo pesmu u prozi i izvrÅ”ilo snažan uticaj na modernu poeziju dvadesetog veka. Putovanja[uredi | uredi izvor] Rembo i Verlen su se sreli poslednji put u Å tutgartu 1875. nakon Verlenovog puÅ”tanja iz zatvora i njegovog preobraÄanja u katolicizam. Rembo se do tada odrekao pisanja i odluÄio da živi mirnim, radniÄkim životom. Bio je dobrovoljni vojnik holandske kolonijalne armije da bi besplatno otputovao na Javu. Uskoro je dezertirao i vratio se u Francusku. Decembra 1878. stigao je u Larnaku na Kipru, gde je radio za graÄevinsku firmu kao nadzornik kamenoloma. U Francusku se vratio zbog groznice, koja je dijagnostikovana kao tifusna. U Abisiniju je otputovao 1880. kao službenik u trgovaÄkoj agenciji. Živeo je sa uroÄeniÄkim ljubavnicama i samostalno trgovao kafom i oružjem. Februara 1891. poÄeo je da oseÄa velike bolove u kolenu, a tretman je bio bezuspeÅ”an. Morao je zbog leÄenja da se vrati u Francusku i u bolnici u Marselju mu je amputirana desna noga. Post-operativna dijagnoza je bila rak. Nakon boravka u porodiÄnoj kuÄi u Å arlvilu pokuÅ”ao je da se vrati u Afriku, ali mu se na putu stanje pogorÅ”alo i primljen je u bolnicu u Marselju, gde je nakon bezuspeÅ”ne operacije i preminuo 10. novembra 1891. godine u 37-oj godini života. Odabrana dela[uredi | uredi izvor] Une saison en enfer (Boravak u paklu), 1873. Illuminations (Iluminacije), 1886. (Pretpostavlja se da je tekst napisan u periodu 1872ā1873) PoĆ©sies complĆØtes (Š”Š°Š±ŃŠ°Š½Šø ŃŃŠøŃ Š¾Š²Šø), 1895. (ŠŃŠ²Š¾ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠøŠ²Š°ŃŠµ ŃŠ°Š½ŠøŃŠøŃ ŃŃŠøŃ Š¾Š²Š°) Akbas, Beyaz Arif. THE QUIET LIFE: A collection of photos and drawings of Arthur RÄ°MBAUD. beyaz arif akbas. ISBN 978-1-4680-1801-1.
Retko Kao na slikama 1975. Znamenje knjige pesama prema pesnikovoj zamisli - Milan BlanuÅ”a PRVA IZDANJA 1. izdanje Vaska Pope Poezija Pesme ŠŠ°ŃŠøŠ»Šµ āŠŠ°ŃŠŗŠ¾ā ŠŠ¾ŠæŠ° (ŠŃŠµŠ±ŠµŠ½Š°Ń, 29. ŃŃŠ½ 1922 ā ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 5. ŃŠ°Š½ŃŠ°Ń 1991) Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŃŠæŃŠŗŠø ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗ Šø Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŠŗ. Š£Š²ŃŃŃŠµŠ½ ŃŠµ Š¼ŠµŃŃ 100 Š½Š°ŃŠ·Š½Š°Š¼ŠµŠ½ŠøŃŠøŃŠøŃ Š”ŃŠ±Š°. ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŠ¾ŠæŠ° Stevan Kragujevic, Vasko Popa, 1990.JPG ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŠ¾ŠæŠ° Ń ŃŠµŃŃŠø ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Š¾Š¼, 1990 ŠŠøŃŠ½Šø ŠæŠ¾Š“Š°ŃŠø ŠŠ°ŃŃŠ¼ ŃŠ¾ŃŠµŃŠ° 29. ŃŃŠ½ 1922. ŠŠµŃŃŠ¾ ŃŠ¾ŃŠµŃŠ° ŠŃŠµŠ±ŠµŠ½Š°Ń, ŠŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ½Š° Š”Š„Š” ŠŠ°ŃŃŠ¼ ŃŠ¼ŃŃŠø 5. ŃŠ°Š½ŃŠ°Ń 1991.ā(68 Š³Š¾Š“.) ŠŠµŃŃŠ¾ ŃŠ¼ŃŃŠø ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, Š”Š¤Š ŠŃŠ³Š¾ŃŠ»Š°Š²ŠøŃŠ° ŠŠ±ŃŠ°Š·Š¾Š²Š°ŃŠµ ŠŠ±ŃŠ°Š·Š¾Š²Š°ŃŠµ Š£Š½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń, Š£Š½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃ Ń ŠŃŠŗŃŃŠµŃŃŃ ŠŠ¾ŃŠæŠøŃ ŠŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ° Š£ŃŠµŠ“Šø Š Š¾ŃŠµŠ½ ŃŠµ 29. ŃŃŠ½Š° 1922. Ń ŠŃŠµŠ±ŠµŠ½ŃŃ ŠŗŠ¾Š“ ŠŠµŠ»Šµ Š¦ŃŠŗŠ²Šµ ŠŗŠ°Š¾ ŠŠ°ŃŠøŠ»Šµ ŠŠ¾ŠæŠ°. ŠŠ¾ ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠ¾Š¼ ŠæŠ¾ŃŠµŠŗŠ»Ń ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š ŃŠ¼ŃŠ½. ŠŃŠ½Š¾Š²Š½Ń ŃŠŗŠ¾Š»Ń Šø Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŃ Š·Š°Š²ŃŃŠøŠ¾ ŃŠµ Ń ŠŃŃŃŃ. ŠŠ¾ŃŠ»Šµ ŃŠ¾Š³Š° ŃŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š¤ŠøŠ»Š¾Š·Š¾ŃŃŠŗŠø ŃŠ°ŠŗŃŠ»ŃŠµŃ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń. Š”ŃŃŠ“ŠøŃŠµ Š½Š°ŃŃŠ°Š²ŃŠ° Ń ŠŃŠŗŃŃŠµŃŃŃ Šø ŠŠµŃŃ. ŠŠ° Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŠŃŃŠ³Š¾Š³ ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŠ° Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ Š·Š°ŃŠ²Š¾ŃŠµŠ½ Ń Š½ŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠ¾Š¼ ŠŗŠ¾Š½ŃŠµŠ½ŃŃŠ°ŃŠøŠ¾Š½Š¾Š¼ Š»Š¾Š³Š¾ŃŃ Ń ŠŃŠµŃŠ°Š½ŠøŠ½Ń (ŃŠ°Š“Š° ŃŠµ ŠŃŠµŃŠ°Š½ŠøŠ½ Š·Š²Š°Š¾ ŠŠµŃŠŗŠµŃŠµŠŗ). ŠŠ°ŠŗŠ¾Š½ Š·Š°Š²ŃŃŠµŃŠŗŠ° ŃŠ°ŃŠ° Š“ŠøŠæŠ»Š¾Š¼ŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š½Š° ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠŗŠ¾Ń Š³ŃŃŠæŠø Š¤ŠøŠ»Š¾Š·Š¾ŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŠŗŃŠ»ŃŠµŃŠ° Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń, 1949. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ.[1] ŠŃŠ²Šµ ŠæŠµŃŠ¼Šµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ Ń Š»ŠøŃŃŠ¾Š²ŠøŠ¼Š° āŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šµ Š½Š¾Š²ŠøŠ½Šµā Šø āŠŠ¾ŃŠ±Š°ā. ŠŠµŠ³Š¾Š²Š° ŠæŃŠ²Š° Š·Š±ŠøŃŠŗŠ° ŠæŠµŃŠ°Š¼Š° āŠŠ¾ŃŠ°ā (1953) ŃŠ· ā87 ŠæŠµŃŠ°Š¼Š°ā ŠŠøŠ¾Š“ŃŠ°Š³Š° ŠŠ°Š²Š»Š¾Š²ŠøŃŠ° ŃŠ¼Š°ŃŃŠ° ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠµŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŃŠæŃŠŗŠµ ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŃŠ°ŃŠ½Šµ Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½Šµ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ. Š¢Š° ŠŗŃŠøŠ³Š° ŃŠµ ŠæŠ¾ŠŗŃŠµŠ½ŃŠ»Š° ŃŠ°ŃŠæŃŠ°Š²Šµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šµ ŃŠ°Š²Š½Š¾ŃŃŠø Šø Š¾ŃŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠø ŃŃŠøŃŠ°Ń Š½Š° Š¼Š»Š°ŃŠµ Š½Š°ŃŠ°ŃŃŠ°ŃŠµ ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗŠ°. ŠŠ¾ŃŠ»Šµ ŠŠ¾ŃŠµ, ŠŠ¾ŠæŠ° ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ¾ ŃŠ»ŠµŠ“ŠµŃŠµ Š·Š±ŠøŃŠŗŠµ ŠæŠµŃŠ°Š¼Š°: āŠŠµŠæŠ¾ŃŠøŠ½-ŠæŠ¾ŃŠµā (1956), āŠ”ŠæŠ¾ŃŠµŠ“Š½Š¾ Š½ŠµŠ±Š¾ā (1968), āŠ£ŃŠæŃŠ°Š²Š½Š° Š·ŠµŠ¼ŃŠ°ā (1972), āŠŃŃŃŠ° ŃŠ¾ā (1975), āŠŃŃŠ° Š½Š°ŃŃŠµŠ“ Š“ŃŃŠ¼Š°ā (1975), āŠŠøŠ²Š¾ Š¼ŠµŃŠ¾ā (1975), āŠ ŠµŠ·ā (1981) ŠŗŠ°Š¾ Šø ŃŠøŠŗŠ»ŃŃ ŠæŠµŃŠ°Š¼Š° āŠŠ°Š»Š° ŠŗŃŃŠøŃŠ°ā (1984), Š“ŠµŠ¾ Š±ŃŠ“ŃŃŠµ Š·Š±ŠøŃŠŗŠµ āŠŠ²Š¾Š·Š“ŠµŠ½Šø ŃŠ°Š“ā ŠŗŠ¾ŃŃ Š½ŠøŠŗŠ°Š“ Š½ŠøŃŠµ Š“Š¾Š²ŃŃŠøŠ¾.[1] ŠŠ“ 1954. Š“Š¾ 1979. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ Ń ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠ¾Ń ŠŗŃŃŠø ŠŠ¾Š»ŠøŃ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń. Š”Š»Š°Š³Š°ŃŠµŠ¼ ŃŃŠ¼ŠµŠ½Š¾Š³ Š½Š°ŃŠ»ŠµŃŠ°, ŠøŠ³Š°ŃŠ° Šø Š·Š°Š³Š¾Š½ŠµŃŠŗŠø, ŠŠ¾ŠæŠ° ŃŠµ ŃŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¾ ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š°Š½ ŠæŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠø ŃŠµŠ·ŠøŠŗ Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½Šµ ŃŃŠæŃŠŗŠµ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ. ŠŃŠøŃŠµŠ“ŠøŠ¾ ŃŠµ Š·Š±Š¾ŃŠ½ŠøŠŗŠµ: ŠŠ“ Š·Š»Š°ŃŠ° ŃŠ°Š±ŃŠŗŠ° (ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1958.), Š£ŃŠ½ŠµŠ±ŠµŃŠ½ŠøŠŗ (ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1960.), ŠŠ¾Š½Š¾ŃŠ½Š¾ ŃŃŠ½ŃŠµ (ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1962). Š£ ŠæŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠ¾Š¼ Š·Š±Š¾ŃŠ½ŠøŠŗŃ āŠŠ“ Š·Š»Š°ŃŠ° ŃŠ°Š±ŃŠŗŠ°ā (1958.) Ń Š½Š¾Š²Š¾Š¼ ŃŠ²ŠµŃŠ»Ń ŃŠµ ŠæŃŠøŠŗŠ°Š·Š°Š½ ŠæŠ¾ŠµŃŃŠŗŠø ŃŠ²ŠµŃ Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½ŠøŃ ŃŠ¼Š¾ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ½Š°; Ń Š·Š±Š¾ŃŠ½ŠøŠŗŃ āŠ£ŃŠ½ŠµŠ±ŠµŃŠ½ŠøŠŗā (1960.), ŠæŠ¾ŠµŃŃŠŗŠø ŃŠ²ŠµŃ ŠæŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠ¾Š³ Ń ŃŠ¼Š¾ŃŠ° Šø Ń Š·Š±Š¾ŃŠ½ŠøŠŗŃ āŠŠ¾Š½Š¾ŃŠ½Š¾ Š”ŃŠ½ŃŠµā (1962.), ŠæŠ¾ŠµŃŃŠŗŠø ŃŠ²ŠµŃ ŠæŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠøŃ ŃŠ½Š¾Š²ŠøŃŠµŃŠ°. ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŠ¾ŠæŠ° ŃŠµ ŃŠµŠ“Š°Š½ Š¾Š“ Š½Š°ŃŠæŃŠµŠ²Š¾ŃŠµŠ½ŠøŃŠøŃ ŃŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠøŃ ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗŠ°, Š° Šø ŃŠ°Š¼ ŃŠµ ŠæŃŠµŠ²Š¾Š“ŠøŠ¾ ŃŠ° ŃŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠµŠ·ŠøŠŗŠ°. Š£ ŠŃŃŃŃ, 29. Š¼Š°ŃŠ° 1972. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š¾ŃŠ½Š¾Š²Š°Š¾ ŃŠµ ŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Ń Š¾ŠæŃŃŠøŠ½Ń ŠŃŃŠ°Ń (ŠŠŠ) Šø ŠæŠ¾ŠŗŃŠµŠ½ŃŠ¾ Š½ŠµŠ¾Š±ŠøŃŠ½Ń Š±ŠøŠ±Š»ŠøŠ¾ŃŠµŠŗŃ Š½Š° Š“Š¾ŠæŠøŃŠ½ŠøŃŠ°Š¼Š°, Š½Š°Š·Š²Š°Š½Ń āŠ”Š»Š¾Š±Š¾Š“Š½Š¾ Š»ŠøŃŃŠµā. ŠŃŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠøŠ·Š°Š±ŃŠ°Š½ ŃŠµ Š·Š° Š“Š¾ŠæŠøŃŠ½Š¾Š³ ŃŠ»Š°Š½Š° Š”ŃŠæŃŠŗŠµ Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŠµ Š½Š°ŃŠŗŠ° Šø ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø. ŠŠµŠ“Š°Š½ ŃŠµ Š¾Š“ Š¾ŃŠ½ŠøŠ²Š°ŃŠ° ŠŠ¾ŃŠ²Š¾ŃŠ°Š½ŃŠŗŠµ Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŠµ Š½Š°ŃŠŗŠ° Šø ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø (14. 12. 1979) Ń ŠŠ¾Š²Š¾Š¼ Š”Š°Š“Ń. Š£Š¼ŃŠ¾ ŃŠµ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń 5. ŃŠ°Š½ŃŠ°ŃŠ° 1991. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Šø ŃŠ°Ń ŃŠ°ŃŠµŠ½ Ń ŠŠ»ŠµŃŠø Š·Š°ŃŠ»ŃŠ¶Š½ŠøŃ Š³ŃŠ°ŃŠ°Š½Š° Š½Š° ŠŠ¾Š²Š¾Š¼ Š³ŃŠ¾Š±ŃŃ. ŠŠøŠ¾ ŃŠµ Š¾Š¶ŠµŃŠµŠ½ ŠŠ¾Š²Š°Š½ŠŗŠ¾Š¼ Š”ŠøŠ½Š³ŠµŃ ŠŠ¾ŠæŠ° (1923ā2000) Š·Š²Š°Š½Š¾Š¼ āŠ„Š°ŃŠ°ā, ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾ŃŠŗŠ¾Š¼ ŠŃŃ ŠøŃŠµŠŗŃŠ¾Š½ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŠŗŃŠ»ŃŠµŃŠ° Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń, ŃŠ¾Š“Š¾Š¼ ŠøŠ· ŠŃŃŃŠ°.[1][2][3] ŠŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠ° Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŠ¾ŠæŠ° ŃŠµ ŃŃŠøŠ½ŠøŠ¾ Š¾ŃŃŠ°Ń Š·Š°Š¾ŠŗŃŠµŃ Ń ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾Ń ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Ń ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠø ŃŠ°Š½ŠøŃ ŠæŠµŠ“ŠµŃŠµŃŠøŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°. Š¢Š¾ ŃŠµ Š“Š¾Š³Š¾Š“ŠøŠ»Š¾ 1953. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠŗŠ°Š“Š° ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŠŠ¾ŠæŠøŠ½Š° Š·Š±ŠøŃŠŗŠ° ŠæŠµŃŠ°Š¼Š° ŠŠ¾ŃŠ°, ŠæŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠ° ŠŗŃŠøŠ³Š° Š½ŠµŠ¾Š±ŠøŃŠ½Šµ ŃŠøŠ½ŃŠ°ŠŗŃŠµ, ŃŠ°Š“ŃŠ¶ŠøŠ½Šµ Šø ŃŠ¾ŃŠ¼Šµ. Š£ Š»ŠøŃŠµŃŠ°ŃŠ½Š¾Ń Š°ŃŠ¼Š¾ŃŃŠµŃŠø ŃŠ¾ŃŃŠµŠ°Š»ŠøŃŃŠøŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŠµŠ²Š°ŃŠ° Šø ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŃŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ Š±ŠøŠ»Šø Š“ŠøŃŠøŠ³Š¾Š²Š°Š½Šø Š“Š½ŠµŠ²Š½ŠøŠ¼ ŠæŠ¾ŃŃŠµŠ±Š°Š¼Š° Š°ŠŗŃŃŠµŠ»Š½Šµ ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŠŗŠµ Šø ŠøŠ“ŠµŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠµ, ŠæŠ¾ŃŠ°Š²Š° ŠŠ¾ŃŠµ Š“ŠµŠ»Š¾Š²Š°Š»Š° ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ ŃŠ°Š“Š¾ŃŠ½Š¾ ŠæŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠ¾ Š¾ŃŠŗŃŠ¾Š²ŠµŃŠµ, Š°Š»Šø ŃŠ¾Ń Š²ŠøŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ ŃŠ¾Šŗ. Š Š°Š“Š¾Š²Š°Š»Š° ŃŠµ Š¾Š½Šµ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ ŃŃŃŠµŠ¼ŠøŠ»Šø Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½Š¾Š¼ ŠæŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠ¾Š¼ ŠøŠ·ŃŠ°Š·Ń Šø ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Š¼ Š¾ŃŠ»Š¾Š±Š°ŃŠ°ŃŃ Š¾Š“ Š“Š¾Š³Š¼Šø Šø ŃŠµŃŠµŠæŠ°ŃŠ°; ŠæŠ¾ŃŠ°Š·ŠøŠ»Š° ŃŠµ Š¾Š½Šµ ŃŠøŃŠø Ń Š¾ŃŠøŠ·Š¾Š½Ń Š¾ŃŠµŠŗŠøŠ²Š°ŃŠ° Š¾Š²Š° ŠŗŃŠøŠ³Š° Š½ŠøŃŠµ Š·Š°Š“Š¾Š²Š¾ŃŠøŠ»Š°. Š¢Š¾ŠŗŠ¾Š²Šø ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ, Š¼ŠµŃŃŃŠøŠ¼, Š½ŠµŃŠ¼Š¾ŃŠøŠ²Š¾ ŃŃ ŃŠµ ŠŗŃŠµŃŠ°Š»Šø ŠŗŠ° Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½Š¾Š¼ ŠøŠ·ŃŠ°Š·Ń Šø ŃŠµŠ“Š½Š¾Š¼ Š·Š°Š¾ŃŠ°Š½Š° Š±ŃŠ°Š·Š“Š° Š½ŠøŃŠµ ŃŠµ Š¼Š¾Š³Š»Š° Š·Š°ŃŃŠæŠ°ŃŠø Šø ŠæŠ¾Š½ŠøŃŃŠøŃŠø. ŠŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠ° ŠŠ°ŃŠŗŠ° ŠŠ¾ŠæŠµ, Š½Š°ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Š° ŠŗŃŠøŠ³Š¾Š¼ ŠŠ¾ŃŠ°, ŃŃŠ°Š»Š½Š¾ ŃŠµ ŠøŃŠ»Š° ŃŠ·Š»Š°Š·Š½Š¾Š¼ Š»ŠøŠ½ŠøŃŠ¾Š¼ Š“Š°ŃŠµ ŃŠ°Š·Š²ŠøŃŠ°ŃŃŃŠø ŠæŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠø ŠæŃŠ¾Š³ŃŠ°Š¼ ŠøŠ· ŠŠ¾ŃŠµ. Š¢Š°ŠŗŠ¾ ŃŠµ ŠŠ¾ŠæŠ° ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š¾ Š½Šµ ŃŠ°Š¼Š¾ ŠæŃŠµŃŠµŃŠ° Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½Šµ ŃŃŠæŃŠŗŠµ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ, Š½ŠµŠ³Š¾ Šø Š²Š¾Š“ŠµŃŠ° Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃ ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Šµ ŃŃŠæŃŠŗŠµ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ, ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ Š¾Š±ŠµŠ»ŠµŠ¶ŠøŠ»Š° ŠµŠæŠ¾Ń Ń Šø Š¾Š“ŃŠµŠ“ŠøŠ»Š° ŠæŃŠ°Š²Š°Ń Š“Š°ŃŠµŠ³ ŃŠ°Š·Š²Š¾ŃŠ° ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ.[4] ŠŠµŃŠ¼Šµ ŠŠ°ŃŠŗŠ° ŠŠ¾ŠæŠµ. ŠŠ¾ŠæŠ° ŠøŠ¼Š° ŠæŠ¾Š·ŠøŃŠøŠ²Š°Š½ Š¾Š“Š½Š¾Ń ŠæŃŠµŠ¼Š° ŃŃŠ°Š“ŠøŃŠøŃŠø, ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ Š¼Š¾Š³Š»Š° Š“Š° Š±ŃŠ“Šµ ŠæŠ¾Š“ŃŃŠøŃŠ°ŃŠ½Š° Šø ŠæŠ»Š¾Š“Š¾ŃŠ²Š¾ŃŠ½Š°. ŠŠ° ŠæŃŠ²Š¾Š¼ Š¼ŠµŃŃŃ ŃŃ ŃŠµ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠ° ŠŠ¾Š¼ŃŠøŠ»Š° ŠŠ°ŃŃŠ°ŃŠøŃŠµŠ²ŠøŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ ŃŠ²Š¾ŃŠ¾Š¼ ŃŠµŠ·Š³ŃŠ¾Š²ŠøŃŠ¾ŃŃŃ Šø Š³Š½Š¾Š¼ŠøŃŠ½Š¾ŃŃŃ ŃŠ° ŃŠµŠ“Š½Šµ ŃŃŃŠ°Š½Šµ, Šø ŃŠ²ŃŃŃŠ¾Š¼ Š¾ŃŠ»Š¾ŃŠµŠ½Š¾ŃŃŃ Š½Š° ŃŠµŠ·ŠøŠŗ ŃŠ¾Š“Š½Š¾Š³Š° ŃŠ»Š°, Š½Š° Š“ŃŃŠ³Š¾Ń ŃŃŃŠ°Š½Šø, Š¼Š¾Š³Š»Š° Š“Š° Š“ŠµŠ»ŃŃŠµ ŠæŠ¾Š“ŃŃŠøŃŠ°ŃŠ½Š¾. ŠŃŃŠ³Šø ŠøŠ·Š²Š¾Ń ŠæŠ¾Š“ŃŃŠøŃŠ°ŃŠ° Š±ŠøŠ»Š¾ ŃŠµ Š½Š°Š“ŃŠµŠ°Š»ŠøŃŃŠøŃŠŗŠ¾ ŠøŃŠŗŃŃŃŠ²Š¾ ŠæŃŠµŠ¼Š° ŠŗŠ¾Š¼Šµ ŃŠµ ŠŠ¾ŠæŠ° Š±ŠøŠ¾ Š²ŃŠ»Š¾ ŃŠµŠ»ŠµŠŗŃŠøŠ²Š°Š½: Š¾Š“Š±Š°ŃŠøŠ¾ ŃŠµ Š½Š°Š“ŃŠµŠ°Š»ŠøŃŃŠøŃŠŗŃ Š±Š°Ń Š°ŃŠ¾ŃŃ ŠøŠ·ŃŠ°Š·Š° Šø ŃŠ¾ŃŠ¼Šµ, Š°Š»Šø ŃŠµ ŠæŃŠøŃ Š²Š°ŃŠøŠ¾ ŃŠ½Š¾Š²ŠøŃŠµŃŠ°, ŠøŃŠ°ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»Š½Š¾ Šø Ń ŃŠ¼Š¾Ń. Š¢ŃŠµŃŠø ŠøŠ½ŃŠæŠøŃŠ°ŃŠøŠ²Š½Šø ŠøŠ·Š²Š¾Ń ŃŠµ ŃŠ¾Š»ŠŗŠ»Š¾Ń ŃŠøŃŠµ ŃŠµ Š¼Ń `Š¾Š“ Š·Š»Š°ŃŠ° ŃŠ°Š±ŃŠŗŠµ` ŠæŠ¾ŃŃŠ°ŃŠø ŃŠ·Š¾ŃŠø ŃŠµŠ·ŠøŠŗŠ° Šø Š¼ŠøŃŃŠµŃŠ°, ŠøŠ·Š²Š¾ŃŠø ŃŠ¾Š»ŠŗŠ»Š¾ŃŠ½ŠøŃ Šø Š°ŃŃ ŠµŃŠøŠæŃŠŗŠøŃ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°, ŃŠ°Š½ŃŠ°ŃŃŠøŃŠ½Š¾Š³ Šø Š³ŃŠ¾ŃŠµŠŗŃŠ½Š¾Š³ ŃŠ°Š³Š»ŠµŠ“Š°Š²Š°ŃŠ° ŃŠ²ŠµŃŠ°, ŠæŃŠµŠ“Š¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø Šø ŃŃŠ“ŃŠŗŠµ ŠµŠ³Š·ŠøŃŃŠµŠ½ŃŠøŃŠµ.[4] ŠŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠ° ŠŠ°ŃŠŗŠ° ŠŠ¾ŠæŠµ ŠøŠ·Š½ŠµŠ½Š°ŃŃŃŠµ ŠæŃŠµŠ“Š¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠøŠ¼Š°, ŠæŠ¾ŃŠ°Š²Š°Š¼Š° Šø ŠæŠ¾ŃŠ¼Š¾Š²ŠøŠ¼Š° Š¾Š²Š¾Š³Š° ŃŠ²ŠµŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠø ŠæŠ¾ŃŃŠ°ŃŃ ŠæŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠ° ŃŠµŠ¼Š° Šø ŠæŃŠµŠ“Š¼ŠµŃ ŠæŠµŠ²Š°ŃŠ°. Š¢ŠµŃŠŗŠ¾Š±Š°Š½ Šø Š¼Š¾Š½Š¾ŃŠ¾Š½ ŃŃŠ±Š°Š½Šø Š¶ŠøŠ²Š¾Ń ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾Š³ ŃŠ¾Š²ŠµŠŗŠ° ŠæŃŠµŠ“Š¾ŃŠµŠ½ ŃŠµ Ń Š¾Š²Š¾Ń ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠø ŠæŠ¾ŃŃŠµŠ“ŃŃŠ²Š¾Š¼ Š“ŠµŃŠ°ŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠ°Ń ŃŠ¾Š²ŠµŠŗ ŠæŃŠøŠ¼ŠµŃŃŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ Š½ŠµŃŃŠ¾ ŃŃŠ¾ ŠøŠ·Š¼ŠøŃŠµ ŃŠµŠ“Š½Š¾Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃŠø Šø Š¼Š¾Š½Š¾ŃŠ¾Š½ŠøŃŠø Š½ŠµŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ²Š¾ŃŠ¾Š¼ Š¾ŃŠ¾Š±ŠµŠ½Š¾ŃŃŃ. Š¢Šø ŃŠøŃŠ½Šø Šø Š½Š° Š¾ŠŗŠ¾ Š½ŠµŠ²Š°Š¶Š½Šø Š“ŠµŃŠ°ŃŠø ŃŃŠ½ŠŗŃŠøŠ¾Š½ŠøŃŃ Ń Š¾Š²Š¾Ń ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠø ŠŗŠ°Š¾ ŃŠøŠ¼Š±Š¾Š»Šø. ŠŠ±ŠøŃŠ½Šµ ŃŃŠ²Š°ŃŠø, ŠæŃŠµŠ“Š¼ŠµŃŠø Šø ŠæŠ¾ŃŠ°Š²Šµ ŠæŠ¾ŃŃŠ°ŃŃ ŠæŠ¾ŠµŃŃŠŗŠø Š¼Š¾ŃŠøŠ²Šø ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š½Š° ŃŠøŠ¼Š±Š¾Š»ŠøŃŠ°Š½ Š½Š°ŃŠøŠ½ ŠæŃŠµŠ“Š¾ŃŠøŃŠø ŃŠ¾Š²ŠµŠŗŠ¾Š²Ń ŃŠøŃŃŠ°ŃŠøŃŃ Šø ŃŠµŠ³Š¾Š²Ń ŠµŠ³Š·ŠøŃŃŠµŠ½ŃŠøŃŃ. ŠŃŃŠ“Š° Š¾Š±ŠøŃŠµ Š°ŠæŠ¾ŠŗŠ°Š»ŠøŠæŃŠøŃŠŗŠøŃ , ŠŗŠ¾ŃŠ¼Š¾Š»Š¾ŃŠŗŠøŃ Šø Š¼ŠµŃŠ°ŃŠøŠ·ŠøŃŠŗŠøŃ Š²ŠøŠ·ŠøŃŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ Š¾Š²Ń ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŃ ŃŃŠøŠ½ŠøŃŠø ŃŠøŠ»Š¾Š·Š¾ŃŃŠŗŠ¾Š¼ Šø Š¼ŠµŃŠ°ŃŠøŠ·ŠøŃŠŗŠ¾Š¼.[4] ŠŠ½Š¾Š²Š°ŃŠøŠ²Š½Š¾ŃŃ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ ŠŠ°ŃŠŗŠ° ŠŠ¾ŠæŠµ Š½Š°ŃŠ²ŠøŃŠµ ŃŠµ Š¾ŃŃŠ²Š°ŃŠµŠ½Š° Š½Š° ŃŠµŠ·ŠøŃŠŗŠ¾Š¼ ŠæŠ»Š°Š½Ń. ŠŠµŠ·ŠøŠŗ ŃŠµ ŃŠµŠ“Š½Š¾ŃŃŠ°Š²Š°Š½, ŠŗŠ¾Š»Š¾ŠŗŠ²ŠøŃŠ°Š»Š°Š½, ŠæŃŠ½ ŠæŃŠ¾Š·Š°ŠøŠ·Š°Š¼Š° Šø ŠøŠ“ŠøŠ¾Š¼Š°ŃŃŠŗŠøŃ ŠøŠ·ŃŠ°Š·Š°. ŠŠ·ŃŠ°Š· ŃŠµ ŠµŠ»ŠøŠæŃŠøŃŠ°Š½, ŃŠµŠ·Š³ŃŠ¾Š²ŠøŃ, Š°ŃŠ¾ŃŠøŃŃŠøŃŠ°Š½ Šø Š³Š½Š¾Š¼ŠøŃŠ°Š½; ŃŠµŠ³Š¾Š²Ń ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŃ Š¾Š“Š»ŠøŠŗŃŃŠµ `Š»ŠµŠŗŃŠøŃŠŗŠ¾ Š±Š¾Š³Š°ŃŃŃŠ²Š¾ Šø ŃŠøŠ½ŃŠ°ŠŗŃŠøŃŠŗŠ° ŃŃŃŠ¾Š³Š¾ŃŃ`. ŠŠ°Š²Š½Š¾ ŃŠµ ŃŠµŃŠµŠ½Š¾ Š“Š° ŃŠµŃŠøŠ¼Š° ŃŃŠµŠ±Š° Š“Š° Š±ŃŠ“Šµ ŃŠµŃŠ½Š¾ Š° Š¼ŠøŃŠ»ŠøŠ¼Š° ŠæŃŠ¾ŃŃŃŠ°Š½Š¾. ŠŠ¾Š“ ŠŠ¾ŠæŠµ Š½ŠµŠ¼Š° Š¾Š±ŠøŃŠ° ŃŠµŃŠø Š°Š»Šø ŠøŠ¼Š° Š±Š¾Š³Š°ŃŃŃŠ²Š° Šø ŃŠ²ŠµŠ¶ŠøŠ½Šµ ŃŠµŃŠø. ŠŠµŃŃŃŠøŠ¼, Š¾Š½ ŃŠøŠ¼ ŠæŃŠµŠ±Š¾Š³Š°ŃŠøŠ¼ Šø ŠøŠ·ŃŠ·ŠµŃŠ½Š¾ ŃŠ²ŠµŠ¶ŠøŠ¼ ŃŠµŃŠøŠ¼Š° Š½ŠøŃŠµ Š“Š¾ŠæŃŃŃŠøŠ¾ Š“Š° ŃŠµ ŃŠ°Š·Š±Š¾ŠŗŠ¾ŃŠµ Šø ŃŠ°Š·Š±Š°ŃŠŗŠ°ŃŠµ - ŃŃŠµŠ³Š½ŃŃŠµ ŃŃ ŃŠøŠ½ŃŠ°ŠŗŃŠøŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠµŠ“ŃŠŗŃŠøŃŠ°Š¼Š°. ŠŠ· ŃŠ¾Š³Š° ŠæŃŠ¾ŠøŃŃŠøŃŠµ Š·Š½Š°ŃŠµŃŃŠŗŠ° Š½Š°Š±ŃŠµŠŗŠ»Š¾ŃŃ ŃŠµŃŠø, Š±Š¾Š³Š°ŃŠ° Š¼ŠøŃŠ°Š¾Š½Š¾ŃŃ Šø ŃŠ¾ŃŠøŃŠ°ŃŠøŠ²Š½Š¾ŃŃ. Š¢Š¾ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š½Š¾Š²Šø ŠŗŠ²Š°Š»ŠøŃŠµŃ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŃŃŠ°Š¾ Ń Š½Š°ŃŃ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŃ. ŠŠ¾Ń ŃŠµŠ“Š½Š° Š¾ŃŠ¾Š±ŠµŠ½Š¾ŃŃ Š¾Š²Šµ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ: ŠøŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠµ ŠøŠ·ŃŠ°Š· ŃŃŠµŠ³Š½ŃŃ Šø ŠµŠ»ŠøŠæŃŠøŃŠ°Š½, Š¾Š½ ŃŠµ Š²ŃŠ»Š¾ Š¼ŃŠ·ŠøŠŗŠ°Š»Š°Š½.[4] ŠŃŃŠ³ ŠŗŃŠøŠ³Š° Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŃŃŠ³ Š·Š½Š°Š¼ŠµŃŠ° ŠŗŃŠøŠ³Š° ŠæŠµŃŠ°Š¼Š° ŠŠ¾ŃŠ°Š²Š° ŠŠ°ŃŠŗŠ° ŠŠ¾ŠæŠµ Ń ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŃŠ°ŃŠ½Š¾Ń ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Ń ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠø Š¾Š·Š½Š°ŃŠ°Š²Š° ŃŠ½Š°Š¶Š°Š½ ŠæŃŠµŠ¾ŠŗŃŠµŃ Ń Š¾Š“Š½Š¾ŃŃ Š½Š° ŠæŠ¾ŠµŃŃŠŗŠ¾ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°Š»Š°ŃŃŠ²Š¾ ŃŠµŠ³Š¾Š²ŠøŃ ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½ŠøŠŗŠ°. ŠŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠø ŠøŠ·ŃŠ°Š· ŠŠ°ŃŠŗŠ° ŠŠ¾ŠæŠµ ŃŠµ Š½Š°ŠŗŠ»Š¾ŃŠµŠ½ Š°ŃŠ¾ŃŠøŠ·Š¼Ń, ŠæŠ¾ŃŠ»Š¾Š²ŠøŃŠø, ŠµŠ»ŠøŠæŃŠøŃŠ°Š½ ŃŠµ Šø ŃŠµŠ·Š³ŃŠ¾Š²ŠøŃ. ŠŠµŠ·ŠøŠŗ ŠŠ°ŃŠŗŠ° ŠŠ¾ŠæŠµ ŃŠµ ŃŠ°Š¶ŠµŃ Šø Š»Š°ŠæŠøŠ“Š°ŃŠ°Š½. ŠŠ½ ŠæŠøŃŠµ ŠŗŃŠ°ŃŠŗŠµ ŃŃŠøŃ Š¾Š²Šµ Š±ŠµŠ· ŃŠøŠ¼Šµ Šø ŠøŠ½ŃŠµŃŠæŃŠ½ŠŗŃŠøŃŠµ, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ Š±Š»ŠøŃŠŗŠø Š¼ŠµŃŃŠøŃŠø ŃŃŠæŃŠŗŠµ Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½Šµ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ. ŠŠ° Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ° ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ¾ Š¾ŃŠ°Š¼ ŠŗŃŠøŠ³Š° ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃ ŃŠøŠ½ŠøŠ»Šµ ŠŗŃŃŠ³ Šø Š½Š¾ŃŠµ ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š·Š½Š°Š¼ŠµŃŠµ: āŠŠ¾ŃŠ°ā - 1953. āŠŠµŠæŠ¾ŃŠøŠ½-ŠæŠ¾ŃŠµā - 1956. āŠ”ŠæŠ¾ŃŠµŠ“Š½Š¾ Š½ŠµŠ±Š¾ā - 1968. āŠ£ŃŠæŃŠ°Š²Š½Š° Š·ŠµŠ¼ŃŠ°ā - 1972. āŠŃŃŃŠ° ŃŠ¾ā - 1975. āŠŃŃŠ° Š½Š°ŃŃŠµŠ“ Š“ŃŃŠ¼Š°ā - 1975. āŠŠøŠ²Š¾ Š¼ŠµŃŠ¾ā - 1975. āŠ ŠµŠ·ā - 1981. ŠŠ¾ŃŠ»Šµ ŃŠ¼ŃŃŠø ŠŠ°ŃŠŗŠ° ŠŠ¾ŠæŠµ Ń ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Ń Š·Š°Š¾ŃŃŠ°Š²ŃŃŠøŠ½Šø ŠæŃŠ¾Š½Š°ŃŠµŠ½Š° ŃŠµ Š½ŠµŠ“Š¾Š²ŃŃŠµŠ½Š° ŠŗŃŠøŠ³Š° ŠæŠµŃŠ°Š¼Š° āŠŠ²Š¾Š·Š“ŠµŠ½Šø ŃŠ°Š“ā, Š·Š°ŃŠøŠ¼ Š½ŠµŠ·Š°Š²ŃŃŠµŠ½Š° ŃŠµŠ»ŠøŠ½Š° āŠŠµŠæŠ° Š²Š°ŃŠ¾Ń Šā, ŠŗŠ°Š¾ Šø ŠŗŃŃŠ³ Š¾Š“ ŠæŠµŃ ŠæŠµŃŠ°Š¼Š° ŠæŠ¾Š“ Š·Š°ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŠŗŠøŠ¼ Š½Š°ŃŠ»Š¾Š²Š¾Š¼ āŠŃŠ“Šø ŠŠ°Š»Š°ā. ŠŠ· Š·Š°Š¾ŃŃŠ°Š²ŃŃŠøŠ½Šµ ŠæŠ¾ŃŠøŃŠµ ŃŠ¾Ń Šø 19 ŠæŠµŃŠ°Š¼Š°, ŠŗŠ°Š¾ Šø ŠŗŃŠøŠ³Š° Š·Š°ŠæŠøŃŠ° Š¾ ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø Šø ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠøŠ¼Š° āŠŠ°Š»ŠµŠ¼ā. ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 2002. Ń ŠøŠ·Š“Š°ŃŃ ŠŠŠ ŠŃŃŠ°Ń ŠøŠ·Š°ŃŠ»Š° ŃŠµ ŠŗŃŠøŠ³Š° āŠ ŃŠ¼ŃŠ½ŃŠŗŠµ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ ŠæŠµŃŠ¼Šµā Š³Š“Šµ ŃŃ ŠæŠ¾ ŠæŃŠ²Šø Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Šµ Š½ŠµŠŗŠµ ŠæŠµŃŠ¼Šµ ŠøŠ· ŠŠ¾ŠæŠøŠ½Šµ Š·Š°Š¾ŃŃŠ°Š²ŃŃŠøŠ½Šµ ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ Š¾Š½ ŃŠ¾Ń Ń Š¼Š»Š°Š“Š¾ŃŃŠø ŠæŠøŃŠ°Š¾. ŠŠ°Š³ŃŠ°Š“Šµ Šø ŠæŃŠøŠ·Š½Š°ŃŠ° Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŠ¾ŠæŠ° ŃŠµŠ“Š°Š½ ŃŠµ Š¾Š“ Š¾ŃŠ½ŠøŠ²Š°ŃŠ° ŠŠ¾ŃŠ²Š¾ŃŠ°Š½ŃŠŗŠµ Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŠµ Š½Š°ŃŠŗŠ° Šø ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø, Š¾ŃŠ½Š¾Š²Š°Š½Šµ 14. Š“ŠµŃŠµŠ¼Š±ŃŠ° 1979. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠŠ¾Š²Š¾Š¼ Š”Š°Š“Ń. ŠŃŠ²Šø ŃŠµ Š“Š¾Š±ŠøŃŠ½ŠøŠŗ āŠŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²Šµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµā Š·Š° ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŃ, Ń ŃŠ°ŃŃ ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗŠ° ŠŃŠ°Š½ŠŗŠ° Š Š°Š“ŠøŃŠµŠ²ŠøŃŠ°. ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1957. ŠŠ¾ŠæŠ° ŃŠµ Š“Š¾Š±ŠøŠ¾ ŃŠ¾Ń ŃŠµŠ“Š½Ń Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń Š·Š° ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŃ, āŠŠ¼Š°ŃŠµŠ²Ń Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ńā Ń ŃŠ°ŃŃ ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗŠ° ŠŠ¾Š²Š°Š½Š° ŠŠ¾Š²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃŠ° ŠŠ¼Š°ŃŠ°. ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1965. Š“Š¾Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŃŃŃŃŠøŃŃŠŗŃ Š“ŃŠ¶Š°Š²Š½Ń Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń Š·Š° ŠµŠ²ŃŠ¾ŠæŃŠŗŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ. ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1976. ŠæŃŠøŠ¼ŠøŠ¾ ŃŠµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ āŠŃŠ°Š½ŠŗŠ° ŠŠøŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ°ā. ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1978. ŃŠ»ŠµŠ“Šø Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠŠŠŠ-Š° Šø 1983. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Ń Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń āŠ”ŠŗŠµŠ½Š“ŠµŃ ŠŃŠ»ŠµŠ½Š¾Š²ŠøŃā. [5] ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1995. Š³ŃŠ°Š“ ŠŃŃŠ°Ń Š¾ŃŠ½Š¾Š²Š°Š¾ ŃŠµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ ŠæŠ¾ ŠøŠ¼ŠµŠ½Ń āŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŠ¾ŠæŠ°ā. Š”Š²Š°ŠŗŠµ ŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š“Š¾Š“ŠµŃŃŃŠµ Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŃ ŠŗŃŠøŠ³Ń ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ Š½Š° ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠµŠ·ŠøŠŗŃ. Š”Š²ŠµŃŠ°Š½Š¾ŃŃ Š“Š¾Š“ŠµŠ»Šµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° Š¾Š“ŃŠ¶Š°Š²Š° ŃŠµ Š½Š° Š“Š°Š½ ŠŠ¾ŠæŠøŠ½Š¾Š³ ŃŠ¾ŃŠµŠ½Š“Š°Š½Š°, 29. ŃŃŠ½Š°.[5] ŠŠ°Š²Š½Š¾ ŠæŃŠµŠ“ŃŠ·ŠµŃŠµ ŠŠ¾ŃŃŠ° Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ ŠøŠ·Š“Š°Š»Š¾ ŃŠµ 2022. ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š½ŃŠŗŃ Š¼Š°ŃŠŗŃ ŃŠ° Š»ŠøŠŗŠ¾Š¼ ŠŠ°ŃŠŗŠ° ŠŠ¾ŠæŠµ.[6] Š£ Š½Š¾Š²ŠµŠ¼Š±ŃŃ 2022. ŃŠµŠ°Š»ŠøŠ·Š¾Š²Š°Š½ ŃŠµ Š¾ŠŗŃŃŠ³Š»Šø ŃŃŠ¾ āŠŃŠµŠ²Š¾Š“Šø ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ ŠŠ°ŃŠŗŠ° ŠŠ¾ŠæŠµ Ń ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŠ¾Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠøā Ń Š”ŠŠŠ£ Šø Š½Š°ŃŃŠ½Šø ŃŠŗŃŠæ Ń ŠŠ°ŃŠøŃŠø ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Ń Ń ŠŠ¾Š²Š¾Š¼ Š”Š°Š“Ń.[7]
Sa posvetom Milovana DanojliÄa, odliÄno oÄuvano. Biblioteka Vjeverica Autor - osoba DanojliÄ, Milovan, 1937-2022 = DanojliÄ, Milovan, 1937-2022 Naslov SreÄan život / Milovan DanojliÄ ; [ilustrirala Vjera Lalin ; izbor Dalibor Cvitan] Vrsta graÄe poezija Jezik srpski Godina 1981 Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Mladost, 1981 ([b. m. : b. i.]) FiziÄki opis 131 str. : ilustr. ; 21 cm Drugi autori - osoba Lalin, Vjera, 1947- = Lalin, Vjera, 1947- Cvitan, Dalibor, 1934-1993 = Cvitan, Dalibor, 1934-1993 Zbirka ĒBiblioteka ĒVjeverica (Polupl.) Milovan DanojliÄ (Ivanovci, kod Ljiga, 3. jul 1937 ā 23. novembar 2022, Poatje, Francuska) srpski književnik i pesnik, Älan SANU, predsednik Srpske književne zadruge od 2013. godine i Älan osnivaÄ, kao i Älan Upravnog odbora Udruženja za kulturu, umetnost i meÄunarodnu saradnju āAdligatā u Beogradu, u kome se nalazi njegov legat. Milovan DanojliÄ roÄen je 3. jula 1937. godine u Ivanovcima kraj Ljiga. Osnovnu Å”kolu zavrÅ”io je u rodnom selu, a niže razrede gimnazije pohaÄao je u malom mestu, sedam kilometara udaljenom od njegove kuÄe, do koga je svakodnevno dolazio peÅ”ice. Godine 1953. sam odlazi od kuÄe u Beograd i tamo, uporedo sa pohaÄanjem gimnazije, radi razne poslove, poput prodavanja leda i novina, da bi sebi obezbedio život. Nakon zavrÅ”ene gimnazije upisao je FiloloÅ”ki fakultet, gde je diplomirao na Odseku za romanistiku (francuski jezik i književnost). DanojliÄ je poÄeo da piÅ”e vrlo rano, a veÄ u srednjoÅ”kolskim danima pisao je kratke dopise za list Republika. SaraÄivao je kao stalni i spoljni saradnik u dnevnim listovima Borba, Politika, u NIN-u i brojnim književnim Äasopisima. Prvu zbirku pesama objavio je 1959. godine pod nazivom āKako spavaju tramvajiā. Svoje pesme uglavnom je namenjivao deci, ali i njihovim roditeljima, a posebno se istiÄe poema āDeÄji zakonikā u kojoj Milovan istiÄe obavezu roditelja da deci obezbede sreÄan i bezbrižan život. Osim poezije, piÅ”e i prozu, esejistiku i književnu kritiku. Od 1984. godine živi i radi u Francuskoj, gde je u dva navrata radio kao lektor za srpskohrvatski jezik na Univerzitetu u Poatjeu (franc. UniversitĆ© de Poitiers), a nekoliko godina je obavljao poslove spoljnog saradnika pariskog radija. Älan je Srpske akademije nauka i umetnosti od 2000. godine, prvo kao Älan van radnog sastava, potom dopisni Älan, te redovni Älan od 8. novembra 2018. godine. Älan je osnivaÄ, ali i Älan Upravnog odbora Udruženja za kulturu, umetnost i meÄunarodnu saradnju āAdligatā i jedan od prvih ljudi koji su podržali osnivanje ove institucije. Jedan je od 13 intelektualaca koji su obnovili rad predratne Demokratske stranke 1989. godine. U rodnim Ivanovcima podigao je crkvu. DanojliÄ je objavio viÅ”e od 70 knjiga beletristike i poezije na srpskom jeziku. Priredio je i preveo veliki broj knjiga iz književnosti za decu, a prevodio je i dela poznatih pisaca poput V. Å ekspira, Å . Bodlera, J. Brodskog, E. Siorana, L. Aragona, E. Paunda, V. B. Jejtsa, E. Joneskog, P. Klodela, pisana na francuskom i engleskom jeziku. Neke od najpoznatijih DanojliÄevih knjiga su āNeka vrsta cirkusaā, āDragi moj PetroviÄuā, āLiÄne stvari ā ogledi o sebi i o drugimaā i āBalada o siromaÅ”tvuā. Milovan DanojliÄ jedan je od prvih ljudi koji je formirao svoj legat u Udruženju za kulturu, umetnost i meÄunarodnu saradnju āAdligatā, odnosno Biblioteci LaziÄ, nedugo nakon njenog ponovnog otvaranja za javnost 2009. godine. Nakon osnivanja Udruženja i Muzeja srpske književnosti (2012), njegov legat smeÅ”ten je u prostorije Muzeja i zvaniÄno otvoren 2018. godine. Dobitnik je viÅ”e književnih nagrada, meÄu kojima se istiÄu: NIN-ova nagrada za delo āOslobodioci i izdajniciā 1997. Oktobarska nagrada grada Beograda Zmajeva nagrada Nagrada āBranko ÄopiÄā Nagrada āIsidora SekuliÄā Nagrada āDesanka MaksimoviÄā Vitalova nagrada āZlatni suncokretā ŽiÄka hrisovulja Nagrada āMiloÅ” ÄuriÄā za prevodilaÅ”tvo Nagrada āPeÄat vremenaā za književnost Nagrada āRade Drainacā Književni vijenac Kozare Orden Svetog Save Zlatna medalja za zasluge Mladost Mlado pokoljenje Neven Velika nagrada Ivo AndriÄ Milovan DanojliÄ o položaju pesnika: āPesnik se može umoriti, može zapasti u oÄajanje i beznaÄe, i pevajuÄi o svom klonuÄu, donekle ga reÄju prevazilaziti, ali on ne može preÄi u neprijateljski tabor, onaj u kome su porobljivaÄi i silnici. On je nepobedivi borac i kad goloruk izlazi u arenu. Poezija je so zemlje, i pesnici su osetljive antene narodnih zajednica. Oni primaju i registruju drhtaje i treptaje, uzlete i težnje, nade i klonuÄa svog plemena. Pesnici nisu predvoditelji ni presuditelji, a ipak, dobro je osluÅ”nuti ono Å”to govore. I onda, kad se Äine Äudni i nastrani, možda su tada jedini na dobrom, ispravnom putu. Njihova se ludost, tako Äesto, potvrdila kao najviÅ”i oblik pametiā. Iz književne kritike o piÅ”Äevom delu āDanojliÄ ide meÄu one retke savremene srpske pesnike koji razumeju i znaju Å”ta je svetost jezika.ā ā Mihajlo PantiÄ āPrizivanje osnovnosti, prvobitnosti, posredno ili sasvim izriÄito, Äesto je mesto u DanojliÄevim pesmama, posebno u onim smeÅ”tenim u prirodu, u okruženje koje redovno potakne na temeljne zapitanosti i sagledanja.ā ā Dragan HamoviÄ āOblikujuÄi sliku prirode i druÅ”tva, DanojliÄeva poezija predstavlja Äoveka u svome okruženju, meÄu izazovima i ograniÄenjima. Odnos izmeÄu prirode i druÅ”tva u ovoj poeziji nije uvek jednostavan.ā ā Gojko BožoviÄ āU poeziji Milovana DanojliÄa svi begovi i lutanja zavrÅ”avaju se u taÄki iz koje se i poÅ”lo, geografski i biografski iz srca Å umadije, a poetiÄki putem neosimbolizma, nadrealizma, sopstvenog panteistiÄkog toka do religijskog.ā ā Svetlana Å eatoviÄ-DimitrijeviÄ Dela (bibliografija) UroÄeniÄki psalmi, Nolit, Beograd, 1957. Nedelja, Lykos, Zagreb, 1959. Kako spavaju tramvaji, Lykos, Zagreb, 1959. NoÄno proleÄe, Progres, Novi Sad, 1960. Balade, Nolit, Beograd, 1966. Lirske rasprave, Matica srpska, Novi Sad, 1967. Furunica-jogunica, Kulturni centar, Novi Sad, 1969. Glasovi, nezavisno izdanje, Beograd, 1970. Äudnovat dan, Mlado pokolenje, Beograd, 1971. O ranom ustajanju, Matica srpska, Novi Sad, 1972. Rodna godina, BIGZ, Beograd, 1972. Onde potok, onde cvet, Zmajeve deÄje igre/RadniÄki univerzitet, Novi Sad, 1973. Äistine, Matica srpska, Novi Sad, 1973. Grk u zatvoru, August Cesarec, Zagreb, 1975. Naivna pesma, Nolit, Beograd, 1976. Put i sjaj, Matica srpska, Novi Sad, 1976. Kako je Dobrosav protrÄao kroz Jugoslaviju, BIGZ, Beograd, 1977. Muka s reÄima, Slobodan MaÅ”iÄ, Beograd, 1977. Pesme, Nolit, Beograd, 1978. TaÄka otpora, Liber, Zagreb, 1978. Zimovnik, Zbirka BiÅ”kupiÄ, Zagreb, 1979. Zmijin svlak, Nolit, Beograd, 1979. Rane i nove pesme, Prosveta, Beograd, 1979. Kako živi poljski miÅ”, Narodna knjiga, Beograd, 1980. Senke oko kuÄe, Znanje, Zagreb, 1980. To : vežbe iz upornog posmatranja, Prosveta, Beograd, 1980. SreÄan život, Mladost, Zagreb, 1981. MiÅ”ja rupa, M. DanojliÄ/M. JosiÄ, Beograd, 1982. Sunce je poÄelo da se zlati, Zavod za izdavanje udžbenika, Novi Sad, 1982. ÄiÅ”Äenje alata, M. DanojliÄ/S. MaÅ”iÄ, Beograd, 1982. Brisani prostor, Srpska književna zadruga, Beograd, 1984. Podguznica, M. JosiÄ/M. DanojliÄ, Beograd, 1984. Å ta sunce veÄera, Rad, Beograd, 1984. Kao divlja zver : teÅ”koÄe s ljudima i sa stvarima, Filip ViÅ”njiÄ, Beograd, 1985. VeÄiti nailazak : stihovi, Jugoslavika, Toronto, 1986. Dragi moj PetroviÄu, Znanje, Zagreb, 1986. ÄekajuÄi da stane pljusak, [s. n.], Pariz, 1986. Pisati pod nadzorom, Nova Jugoslavija, Vranje, 1987. Neka vrsta cirkusa, Književna omladina Srbije, Beograd, 1989. TaÄka otpora : izabrane pesme, Srpska književna zadruga, Beograd, 1990. Zlo i naopako, BIGZ, Beograd, 1991. Godina prolazi kroz avliju, Srpska književna zadruga, Beograd, 1992. Pesme za vrlo pametnu decu, Prosveta, Beograd, 1994. Da mi je znati : izbor iz poezije za decu, Zmaj, Novi Sad, 1995. Na obali, Gradska biblioteka, ÄaÄak, 1995. Martovsko sunce : izbor iz poezije za decu, ING Komerc, Novi Sad, 1996. Mesto roÄenja, Filip ViÅ”njiÄ, Beograd, 1996. Muka duhu, DraganiÄ, Beograd, 1996. TeÅ”ko buÄenje, Plato, Beograd, 1996. Å ta Äovek da radi, Obrazovanje, Novi Sad, 1996. Jesen na pijaci, Å kolska knjiga, Novi Sad, 1997. Nedelja u naÅ”oj ulici, Todor, Novi Sad, 1997. Oslobodioci i izdajnici, Filip ViÅ”njiÄ, Beograd, 1997. Balada o siromaÅ”tvu, Filip ViÅ”njiÄ, Beograd, 1999. Veliki ispit, Verzal Press, Beograd, 1999. Kako spavaju tramvaji i druge pesme, Jefimija, Kragujevac, 1999. Kako je kralj Koba Jagi napustio presto, Intelekta, Valjevo, 2000. Pevanija za decu, DeÄje novine, Gornji Milanovac, 2000. Razgorevanje vatre : izabrane pesme, Zadužbina Desanke MaksimoviÄ, Beograd, 2000. LiÄne stvari : ogledi o sebi i drugima, Plato, Beograd, 2001. Mesec je pun kao kljun : izbor iz poezije za decu, Agencija za otkrivanje i razvoj talenata āNikola Teslaā, Novi Sad, 2001. Ograda na kraju Beograda, Bookland, Beograd, 2001. Pustolovina ili Ispovest u dva glasa, Filip ViÅ”njiÄ, Beograd, 2002. ZeÄji tragovi, Filip ViÅ”njiÄ, Beograd, 2004. Srbija na zapadu, NB āStefan PrvovenÄaniā, Kraljevo, 2005. Äovek Äoveku, Književna zajednica āBorisav StankoviÄā, Vranje, 2006. PeÅ”aÄki monolog, Plato, Beograd, 2007. UÄenje jezika, Srpska književna zadruga, Beograd, 2008. PriÄa o pripovedaÄu, IP Matica srpska, Novi Sad, 2009. Crno ispod noktiju, Plato, Beograd, 2010. Dobro jeste živeti, Albatros Plus, Beograd, 2010. IznuÄene ispovesti, Plato, Beograd, 2010. Pisma bez adrese, Službeni glasnik, Beograd, 2012. Hrana za ptice, Albatros Plus, Beograd, 2014. Ispovest na trgu, SKZ, Beograd, 2022. MG73 (N)
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Lepe ilustracije! The House at Pooh Corner A.A. Milne Ernest H. Shepard (Illustrator) Winnie-the-Pooh, najbolji medvjed na cijelom svijetu, odavno je obožavan od strane malih i velikih Äitatelja. U ovom prekrasnom poklon izdanju `KuÄe na Poohovu uglu` klasiÄne ilustracije Ernesta H. Sheparda pažljivo su ruÄno crtane. Izvrsna knjiga i savrÅ”en dar za svaku priliku, ova je knjiga živopisna i Å”armantna poput voljenih likova iz Hundred Acre Wooda. Alan Alexander Milne (na engleskom: Alan Alexander Milne), poznat kao AA Milne, engleski je pisac. Poznat je po svojim knjigama o medvjediÄu Winnieju Poohu koji govori i mnogim djeÄjim pjesmama od kojih su neke takoÄer o Winnieju Poohu i njegovim prijateljima. Winnie-the-Pooh djeÄja je knjiga iz 1926. godine engleskog pisca A. A. Milnea i engleskog ilustratora E. H. Sheparda. Knjiga je smjeÅ”tena u fiktivnu Hundred Acre Wood, sa zbirkom kratkih priÄa koje prate avanture antropomorfnog pliÅ”anog medvjediÄa Winnie-the-Pooha i njegovih prijatelja Christophera Robina, PraÅ”ÄiÄa, Eeyorea, Sove, Zeca, Kange i Rooa . To je prva od dvije Milneove zbirke priÄa o Winnie-the-Poohu, a druga je The House at Pooh Corner (1928). Milne i Shepard prethodno su suraÄivali za engleski humoristiÄki Äasopis Punch, a 1924. stvorili su zbirku poezije When We Were Very Young. MeÄu likovima u pjesniÄkoj knjizi bio je i medo Shepard napravljen po uzoru na igraÄku njegova sina. Nakon toga, Shepard je potaknuo Milnea da piÅ”e o igraÄkama svog sina Christophera Robina Milnea, pa su one postale inspiracija za likove u Winnie-the-Poohu. Knjiga je objavljena 14. listopada 1926. i bila je dobro primljena od strane kritike i komercijalno uspjeÅ”na, prodana u 150.000 primjeraka prije kraja godine. KritiÄka analiza knjige smatra da ona predstavlja ruralnu Arkadiju, odvojenu od pitanja ili problema stvarnog svijeta, te je bez svrhovitog podteksta. Nedavno je kritika usmjerena na nedostatak pozitivnih ženskih likova (tj. da je jedini ženski lik, Kanga, prikazana kao loÅ”a majka). Winnie-the-Pooh preveden je na viÅ”e od pedeset jezika; latinski prijevod iz 1958., Winnie ille Pu, bila je prva knjiga na stranom jeziku koja se naÅ”la na popisu najprodavanijih knjiga New York Timesa i jedina knjiga na latinskom koja je ikada bila istaknuta. PriÄe i likovi u knjizi adaptirani su u drugim medijima, ponajprije u franÅ”izu tvrtke Walt Disney, poÄevÅ”i od Winnieja Pooha i medenog drveta, objavljenog 4. veljaÄe 1966. kao dvostruki film s Ružnim jazavÄarem. 1. sijeÄnja 2022. originalna knjiga Winnie-the-Pooh uÅ”la je u javnu domenu u Sjedinjenim Državama, gdje je Skyhorse Publishing izdao novo izdanje koje je obojio Diego Jourdan Pereira.[1] Ostaje zaÅ”tiÄen autorskim pravima u drugim zemljama, ukljuÄujuÄi UK. Biografija Milne je roÄen u Å kotskoj 18. sijeÄnja 1882., ali je odrastao u Londonu, u privatnoj Å”koli svog oca Johna Vinea Milnea. Jedan od njegovih uÄitelja u djetinjstvu bio je Herbert Wells. Studirao je na Westminster School i na Trinity Collegeu, Cambridge University, gdje je dobio stipendiju za matematiku. Tamo je objavljivao u studentskom Äasopisu `Granta`. Milne je postao suradnik, a kasnije i pomoÄnik urednika humoristiÄnog britanskog Äasopisa Punch. Njegov sin Christopher Robin Milne roÄen je 1920. godine. Milne je služio u Prvom svjetskom ratu u britanskoj vojsci, ali je nakon rata napisao oÅ”tar Älanak pod naslovom Mir s ÄaÅ”Äu (1934.) (koji je donekle povukao 1940. s Ratom s ÄaÅ”Äu). Umro je 31. sijeÄnja 1956. u Hartfieldu, Sussex, Engleska. Milne je meÄu najistaknutijim kritiÄarima PG Woodhousea. Kad su Woodhousea zarobili nacisti u okupiranoj Francuskoj, poslan je u NjemaÄku i odslužio je jednogodiÅ”nju kaznu. Tada je poÄeo emitirati duhoviti radijski program o svojoj internaciji, koji je emitiran iz Berlina. Iako su predmet njegova humora nacisti, Milne ga kritizira zbog ovakvog Äina izdaje domovine, kroz svojevrsno savezniÅ”tvo s okupatorima. Kao odgovor, Wodehouse je u svojim kasnijim djelima napisao parodije pjesama o Christopheru Robinu. Kreativnost Prave igraÄke Christophera Robina: magarac Yori, Kanga, Roo, Tigar i PraÅ”ÄiÄ. Javna knjižnica New Yorka Godine 1925. kupio je seosku kuÄu, Cotchford Farm u Hartfieldu, East Sussex. Ondje je otiÅ”ao u mirovinu nakon operacije mozga 1952. godine zbog koje je ostao invalid. Milne je postao svjetski poznat sa svoja dva romana bajke Winnie the Pooh (1926.) i Pooh`s Corner House (1928.). U njima oživljavaju pliÅ”ane igraÄke njegovog sina Christophera Robina. Pustolovine Winnieja Pooha, PraÅ”ÄiÄa, Yorija, Tigra, Kange, Zeca i Sove zabavne su i pouÄne. Izvorne ilustracije za knjige je Ernest Howard Shepherd. Nakon Milneove smrti, prava na likove Winnieja Pooha prodana su Waltu Disneyju, koji je napravio nekoliko crtanih filmova o Winnieju Poohu i veliku koliÄinu robe o Winnieju Poohu. Milne je takoÄer napisao mnoge pjesme, ukljuÄujuÄi Vespers, They`re Changing Guard at Buckingham Palace i King John`s Christmas, koje su objavljene u knjigama `When We Were Very Young` i `Now We Are Six`. Njegove su pjesme mnogo puta parodirane, ukljuÄujuÄi i u knjizi Now We Are Sixty. Milne je adaptirao roman Kennetha Grahamea The Wind in the Willows za pozornicu pod naslovom Toad of Toad Hall. Ernest Howard Shepard OBE MC (10. prosinca 1879. - 24. ožujka 1976.) bio je engleski umjetnik i ilustrator knjiga. Posebno je poznat po ilustracijama antropomorfnih životinja i likova pliÅ”anih igraÄaka u Vjetru u vrbama i Winnie-the-Poohu. Shepardova originalna ilustrirana karta Hundred Acre Wood iz 1926., koja se pojavljuje na uvodnim stranicama Winnie-the-Pooha (i takoÄer se pojavljuje u uvodnoj animaciji u prvoj Disneyevoj adaptaciji 1966.), prodana je za Ā£430,000 ($600,000) u Sotheby`su u London, postavljajuÄi svjetski rekord za ilustracije knjiga.[1][2] Rani život i karijera Shepardova kuÄa u Lodsworthu, oznaÄena plavom ploÄom Shepard je roÄen u St John`s Woodu u Londonu, kao sin Henryja Donkina Sheparda, arhitekta, i Jessie Harriet, kÄeri slikara akvarela Williama Leeja. PokazavÅ”i neÅ”to obeÄavajuÄe u crtanju u Å”koli St Paul`s School, 1897. upisao se u Heatherley School of Fine Art u Chelseaju.[4] Nakon produktivne godine tamo, pohaÄao je Å”kole Kraljevske akademije, osvojivÅ”i Landseerovu stipendiju 1899. i nagradu Britanskog instituta 1900. [5]. Tamo je upoznao Florence Eleanor Chaplin, s kojom se oženio 1904. godine.[6] Do 1906. Shepard je postao uspjeÅ”an ilustrator, izradivÅ”i radove za ilustrirana izdanja Ezopovih basni, Davida Copperfielda i Å kolskih dana Toma Browna, dok je u isto vrijeme radio kao ilustrator u osoblju Puncha. Par je kupio kuÄu u Londonu, ali su se 1905. preselili u Shamley Green, blizu Guildforda. Shepard je bio plodan slikar, izlagao je na brojnim izložbama. Izlagao je u Kraljevskom druÅ”tvu umjetnika u Birminghamuātradicionalnom mjestu okupljanja generiÄkih slikaraākao iu radikalnijoj atmosferi Instituta lijepih umjetnosti u Glasgowu, gdje su izlagali neki od najinovativnijih umjetnika. Bio je dvaput izlagaÄ u Walker Art Gallery u Liverpoolu, jednoj od najveÄih pokrajinskih galerija u zemlji, i drugi put u Manchester Art Gallery, viktorijanskoj instituciji koja je kasnije bila dio javnih knjižnica. Ali u srcu, Shepard je bio LondonÄanin, Å”esnaest puta nastupao je u Kraljevskoj akademiji na Piccadillyju. Njegova supruga, koja je takoÄer bila slikarica, pronaÅ”la je dom u londonskom West Endu za svoje skromne radove tijekom 25-godiÅ”nje karijere. Kad je 1914. izbio Prvi svjetski rat, u srednjim tridesetima Shepard je dobio dužnost potporuÄnika u Kraljevskom garnizonskom topniÅ”tvu, ogranku Kraljevskog topniÅ”tva. Bio je dodijeljen 105. opsadnoj bateriji, koja je preÅ”la u Francusku u svibnju 1916. i krenula u akciju u bitci na Sommi.[9][10][11][12] Do jeseni 1916. Shepard je poÄeo raditi za ObavjeÅ”tajni odjel skicirajuÄi borbeno podruÄje unutar pogleda na položaj svoje baterije. [13] [14] Dana 16. veljaÄe 1917. postao je vrÅ”itelj dužnosti kapetana dok je bio zamjenik zapovjednika svoje baterije, a kratko je služio i kao vrÅ”itelj dužnosti bojnika krajem travnja i poÄetkom svibnja te godine tijekom bitke kod Arrasa prije nego Å”to je ponovno postao vrÅ”itelj dužnosti kapetana.[10] ][15][16][17] Promaknut je u glavnog poruÄnika 1. srpnja 1917..[18] Dok je obnaÅ”ao dužnost satnika, odlikovan je Vojnim križem. Njegov citat je glasio: [19] Za istaknutu galantnost i odanost dužnosti. Kao prednji Äasnik za promatranje, nastavio je promatrati i slati vrijedne informacije, unatoÄ teÅ”koj granati i vatri iz mitraljeza. Njegova hrabrost i hladnokrvnost bile su uoÄljive. Kasnije 1917., 105. opsadna baterija sudjelovala je u zavrÅ”noj fazi bitke kod Passchendaele gdje je bila izložena teÅ”koj vatri i pretrpjela brojne gubitke.[10][20] Krajem godine poslan je da pomogne u vraÄanju katastrofalne situacije na talijanskoj bojiÅ”nici, putujuÄi željeznicom preko Verone prije nego Å”to je stupio u akciju na brdu Montello.[10][15] Shepard je propustio drugu bitku na rijeci Piave u travnju 1918., jer je bio na dopustu u Engleskoj (gdje ga je kralj George V. u Buckinghamskoj palaÄi uložio sa svojim MC-om) i gdje je pohaÄao teÄaj streljaÅ”tva.[21] Vratio se u Italiju sa svojom baterijom za pobjedu kod Vittorio Veneto.[10][22] Nakon primirja u Villa Giusti u studenom 1918., Shepard je promaknut u vrÅ”itelja dužnosti bojnika koji je zapovijedao baterijom i dobio je dužnost upravljanja zarobljenim neprijateljskim oružjem. Demobilizacija je zapoÄela na BožiÄ 1918., a 105. opsadna baterija je raspuÅ”tena u ožujku 1919. [10] [23] [24] Tijekom cijelog rata suraÄivao je s Punchom. ZapoÅ”ljen je kao redoviti karikaturist 1921., a postao je glavni karikaturist 1945. S tog ga je mjesta 1953. uklonio Punchov novi urednik, Malcolm Muggeridge.[25] Njegov je rad takoÄer bio dio slikarskog dogaÄaja u umjetniÄkom natjecanju na Ljetnim olimpijskim igrama 1928..[26] Sheparda je 1923. A. A. Milneu preporuÄio drugi zaposlenik Puncha, E. V. Lucas. Milne je isprva mislio da Shepardov stil nije ono Å”to želi, ali ga je iskoristio za ilustriranje knjige pjesama When We Were Very Young. Zadovoljan rezultatima, Milne je tada inzistirao da Shepard ilustrira Winnie-the-Pooha. ShvaÄajuÄi doprinos svog ilustratora uspjehu knjige, pisac je organizirao da Shepard rdobiti dio njegovih tantijema. Milne je takoÄer ispisao kopiju Winnie-the-Pooha sljedeÄim osobnim stihom: [27] Kada me ne bude, Neka Shepard ukrasi moju grobnicu, I stavi (ako ima mjesta) Dvije slike na kamenu: Prasac sa strane sto jedanaest, I Pooh i PrasiÄ u Å”etnji (157) ... A Petar, misleÄi da su moji, HoÄe li mi dobrodoÅ”licu u raj. Na kraju je Shepard poÄeo zamjerati `tom blesavom starom medvjedu` jer je smatrao da su ilustracije Pooha zasjenile njegov drugi rad.[28] Shepard je modelirao Pooha ne prema igraÄki koju je posjedovao Milnein sin Christopher Robin, veÄ prema `Growleru`, pliÅ”anom medvjedu u vlasniÅ”tvu njegova sina.[29] (Growler viÅ”e ne postoji, dat je njegovoj unuci Minnie Hunt, a zatim ga je uniÅ”tio susjedov pas.)[30] Njegovo djelo Pooh toliko je poznato da je 300 njegovih preliminarnih skica bilo izloženo u Victoria and Albert Museumu 1969., kada je imao je 90 godina.[31] Shepardova slika Winnieja Pooha, za koju se vjeruje da je naslikana 1930-ih za Äajanu u Bristolu, [32] jedina je poznata slika poznatog medvjediÄa u ulju. Kupljen je na aukciji za 243.000 dolara u Londonu krajem 2000. godine.[33] Slika je izložena u Galeriji Pavilion u Assiniboine Parku u Winnipegu, Manitoba, Kanada, gradu po kojem je Winnie dobila ime.[34] Shepard je napisao dvije autobiografije: IzvuÄeno iz sjeÄanja (1957.) i IzvuÄeno iz života (1961.).[35][36] Godine 1972. Shepard je svoju osobnu zbirku radova i ilustracija poklonio SveuÄiliÅ”tu Surrey. Ovi sada Äine E.H. Shepard Archive.[37] Shepard je proglaÅ”en Äasnikom Reda Britanskog Carstva u roÄendanskim poÄastima 1972. godine.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! When We Were Very Young A.A. Milne Ernest H. Shepard (Illustrator) `Mijenjaju stražu u Buckinghamskoj palaÄi - Christopher Robin je pao s Alice.` Opustite se uz klasiÄnu knjigu poezije za djecu A.A.Milnea, When We Were Very Young. Ovo je prvi svezak pjesmica koje je Milne napisao posebno za djecu ā jednako popularne kao i kad su bile napisane. Ova je zbirka dirljiv i smijeÅ”an uvod u djeÄju poeziju, nudi isti smisao za humor, maÅ”tu i Äudljivost koji smo oÄekivali od Milneinih omiljenih knjiga o Winnie-the-Poohu, tom medvjediÄu vrlo malog mozga. E.H.Sheparda `Äovjek koji je nacrtao Pooha`. Alan Alexander Milne (na engleskom: Alan Alexander Milne), poznat kao AA Milne, engleski je pisac. Poznat je po svojim knjigama o medvjediÄu Winnieju Poohu koji govori i mnogim djeÄjim pjesmama od kojih su neke takoÄer o Winnieju Poohu i njegovim prijateljima. Winnie-the-Pooh djeÄja je knjiga iz 1926. godine engleskog pisca A. A. Milnea i engleskog ilustratora E. H. Sheparda. Knjiga je smjeÅ”tena u fiktivnu Hundred Acre Wood, sa zbirkom kratkih priÄa koje prate avanture antropomorfnog pliÅ”anog medvjediÄa Winnie-the-Pooha i njegovih prijatelja Christophera Robina, PraÅ”ÄiÄa, Eeyorea, Sove, Zeca, Kange i Rooa . To je prva od dvije Milneove zbirke priÄa o Winnie-the-Poohu, a druga je The House at Pooh Corner (1928). Milne i Shepard prethodno su suraÄivali za engleski humoristiÄki Äasopis Punch, a 1924. stvorili su zbirku poezije When We Were Very Young. MeÄu likovima u pjesniÄkoj knjizi bio je i medo Shepard napravljen po uzoru na igraÄku njegova sina. Nakon toga, Shepard je potaknuo Milnea da piÅ”e o igraÄkama svog sina Christophera Robina Milnea, pa su one postale inspiracija za likove u Winnie-the-Poohu. Knjiga je objavljena 14. listopada 1926. i bila je dobro primljena od strane kritike i komercijalno uspjeÅ”na, prodana u 150.000 primjeraka prije kraja godine. KritiÄka analiza knjige smatra da ona predstavlja ruralnu Arkadiju, odvojenu od pitanja ili problema stvarnog svijeta, te je bez svrhovitog podteksta. Nedavno je kritika usmjerena na nedostatak pozitivnih ženskih likova (tj. da je jedini ženski lik, Kanga, prikazana kao loÅ”a majka). Winnie-the-Pooh preveden je na viÅ”e od pedeset jezika; latinski prijevod iz 1958., Winnie ille Pu, bila je prva knjiga na stranom jeziku koja se naÅ”la na popisu najprodavanijih knjiga New York Timesa i jedina knjiga na latinskom koja je ikada bila istaknuta. PriÄe i likovi u knjizi adaptirani su u drugim medijima, ponajprije u franÅ”izu tvrtke Walt Disney, poÄevÅ”i od Winnieja Pooha i medenog drveta, objavljenog 4. veljaÄe 1966. kao dvostruki film s Ružnim jazavÄarem. 1. sijeÄnja 2022. originalna knjiga Winnie-the-Pooh uÅ”la je u javnu domenu u Sjedinjenim Državama, gdje je Skyhorse Publishing izdao novo izdanje koje je obojio Diego Jourdan Pereira.[1] Ostaje zaÅ”tiÄen autorskim pravima u drugim zemljama, ukljuÄujuÄi UK. Biografija Milne je roÄen u Å kotskoj 18. sijeÄnja 1882., ali je odrastao u Londonu, u privatnoj Å”koli svog oca Johna Vinea Milnea. Jedan od njegovih uÄitelja u djetinjstvu bio je Herbert Wells. Studirao je na Westminster School i na Trinity Collegeu, Cambridge University, gdje je dobio stipendiju za matematiku. Tamo je objavljivao u studentskom Äasopisu `Granta`. Milne je postao suradnik, a kasnije i pomoÄnik urednika humoristiÄnog britanskog Äasopisa Punch. Njegov sin Christopher Robin Milne roÄen je 1920. godine. Milne je služio u Prvom svjetskom ratu u britanskoj vojsci, ali je nakon rata napisao oÅ”tar Älanak pod naslovom Mir s ÄaÅ”Äu (1934.) (koji je donekle povukao 1940. s Ratom s ÄaÅ”Äu). Umro je 31. sijeÄnja 1956. u Hartfieldu, Sussex, Engleska. Milne je meÄu najistaknutijim kritiÄarima PG Woodhousea. Kad su Woodhousea zarobili nacisti u okupiranoj Francuskoj, poslan je u NjemaÄku i odslužio je jednogodiÅ”nju kaznu. Tada je poÄeo emitirati duhoviti radijski program o svojoj internaciji, koji je emitiran iz Berlina. Iako su predmet njegova humora nacisti, Milne ga kritizira zbog ovakvog Äina izdaje domovine, kroz svojevrsno savezniÅ”tvo s okupatorima. Kao odgovor, Wodehouse je u svojim kasnijim djelima napisao parodije pjesama o Christopheru Robinu. Kreativnost Prave igraÄke Christophera Robina: magarac Yori, Kanga, Roo, Tigar i PraÅ”ÄiÄ. Javna knjižnica New Yorka Godine 1925. kupio je seosku kuÄu, Cotchford Farm u Hartfieldu, East Sussex. Ondje je otiÅ”ao u mirovinu nakon operacije mozga 1952. godine zbog koje je ostao invalid. Milne je postao svjetski poznat sa svoja dva romana bajke Winnie the Pooh (1926.) i Pooh`s Corner House (1928.). U njima oživljavaju pliÅ”ane igraÄke njegovog sina Christophera Robina. Pustolovine Winnieja Pooha, PraÅ”ÄiÄa, Yorija, Tigra, Kange, Zeca i Sove zabavne su i pouÄne. Izvorne ilustracije za knjige je Ernest Howard Shepherd. Nakon Milneove smrti, prava na likove Winnieja Pooha prodana su Waltu Disneyju, koji je napravio nekoliko crtanih filmova o Winnieju Poohu i veliku koliÄinu robe o Winnieju Poohu. Milne je takoÄer napisao mnoge pjesme, ukljuÄujuÄi Vespers, They`re Changing Guard at Buckingham Palace i King John`s Christmas, koje su objavljene u knjigama `When We Were Very Young` i `Now We Are Six`. Njegove su pjesme mnogo puta parodirane, ukljuÄujuÄi i u knjizi Now We Are Sixty. Milne je adaptirao roman Kennetha Grahamea The Wind in the Willows za pozornicu pod naslovom Toad of Toad Hall. Ernest Howard Shepard OBE MC (10. prosinca 1879. - 24. ožujka 1976.) bio je engleski umjetnik i ilustrator knjiga. Posebno je poznat po ilustracijama antropomorfnih životinja i likova pliÅ”anih igraÄaka u Vjetru u vrbama i Winnie-the-Poohu. Shepardova originalna ilustrirana karta Hundred Acre Wood iz 1926., koja se pojavljuje na uvodnim stranicama Winnie-the-Pooha (i takoÄer se pojavljuje u uvodnoj animaciji u prvoj Disneyevoj adaptaciji 1966.), prodana je za Ā£430,000 ($600,000) u Sotheby`su u London, postavljajuÄi svjetski rekord za ilustracije knjiga.[1][2] Rani život i karijera Shepardova kuÄa u Lodsworthu, oznaÄena plavom ploÄom Shepard je roÄen u St John`s Woodu u Londonu, kao sin Henryja Donkina Sheparda, arhitekta, i Jessie Harriet, kÄeri slikara akvarela Williama Leeja. PokazavÅ”i neÅ”to obeÄavajuÄe u crtanju u Å”koli St Paul`s School, 1897. upisao se u Heatherley School of Fine Art u Chelseaju.[4] Nakon produktivne godine tamo, pohaÄao je Å”kole Kraljevske akademije, osvojivÅ”i Landseerovu stipendiju 1899. i nagradu Britanskog instituta 1900. [5]. Tamo je upoznao Florence Eleanor Chaplin, s kojom se oženio 1904. godine.[6] Do 1906. Shepard je postao uspjeÅ”an ilustrator, izradivÅ”i radove za ilustrirana izdanja Ezopovih basni, Davida Copperfielda i Å kolskih dana Toma Browna, dok je u isto vrijeme radio kao ilustrator u osoblju Puncha. Par je kupio kuÄu u Londonu, ali su se 1905. preselili u Shamley Green, blizu Guildforda. Shepard je bio plodan slikar, izlagao je na brojnim izložbama. Izlagao je u Kraljevskom druÅ”tvu umjetnika u Birminghamuātradicionalnom mjestu okupljanja generiÄkih slikaraākao iu radikalnijoj atmosferi Instituta lijepih umjetnosti u Glasgowu, gdje su izlagali neki od najinovativnijih umjetnika. Bio je dvaput izlagaÄ u Walker Art Gallery u Liverpoolu, jednoj od najveÄih pokrajinskih galerija u zemlji, i drugi put u Manchester Art Gallery, viktorijanskoj instituciji koja je kasnije bila dio javnih knjižnica. Ali u srcu, Shepard je bio LondonÄanin, Å”esnaest puta nastupao je u Kraljevskoj akademiji na Piccadillyju. Njegova supruga, koja je takoÄer bila slikarica, pronaÅ”la je dom u londonskom West Endu za svoje skromne radove tijekom 25-godiÅ”nje karijere. Kad je 1914. izbio Prvi svjetski rat, u srednjim tridesetima Shepard je dobio dužnost potporuÄnika u Kraljevskom garnizonskom topniÅ”tvu, ogranku Kraljevskog topniÅ”tva. Bio je dodijeljen 105. opsadnoj bateriji, koja je preÅ”la u Francusku u svibnju 1916. i krenula u akciju u bitci na Sommi.[9][10][11][12] Do jeseni 1916. Shepard je poÄeo raditi za ObavjeÅ”tajni odjel skicirajuÄi borbeno podruÄje unutar pogleda na položaj svoje baterije. [13] [14] Dana 16. veljaÄe 1917. postao je vrÅ”itelj dužnosti kapetana dok je bio zamjenik zapovjednika svoje baterije, a kratko je služio i kao vrÅ”itelj dužnosti bojnika krajem travnja i poÄetkom svibnja te godine tijekom bitke kod Arrasa prije nego Å”to je ponovno postao vrÅ”itelj dužnosti kapetana.[10] ][15][16][17] Promaknut je u glavnog poruÄnika 1. srpnja 1917..[18] Dok je obnaÅ”ao dužnost satnika, odlikovan je Vojnim križem. Njegov citat je glasio: [19] Za istaknutu galantnost i odanost dužnosti. Kao prednji Äasnik za promatranje, nastavio je promatrati i slati vrijedne informacije, unatoÄ teÅ”koj granati i vatri iz mitraljeza. Njegova hrabrost i hladnokrvnost bile su uoÄljive. Kasnije 1917., 105. opsadna baterija sudjelovala je u zavrÅ”noj fazi bitke kod Passchendaele gdje je bila izložena teÅ”koj vatri i pretrpjela brojne gubitke.[10][20] Krajem godine poslan je da pomogne u vraÄanju katastrofalne situacije na talijanskoj bojiÅ”nici, putujuÄi željeznicom preko Verone prije nego Å”to je stupio u akciju na brdu Montello.[10][15] Shepard je propustio drugu bitku na rijeci Piave u travnju 1918., jer je bio na dopustu u Engleskoj (gdje ga je kralj George V. u Buckinghamskoj palaÄi uložio sa svojim MC-om) i gdje je pohaÄao teÄaj streljaÅ”tva.[21] Vratio se u Italiju sa svojom baterijom za pobjedu kod Vittorio Veneto.[10][22] Nakon primirja u Villa Giusti u studenom 1918., Shepard je promaknut u vrÅ”itelja dužnosti bojnika koji je zapovijedao baterijom i dobio je dužnost upravljanja zarobljenim neprijateljskim oružjem. Demobilizacija je zapoÄela na BožiÄ 1918., a 105. opsadna baterija je raspuÅ”tena u ožujku 1919. [10] [23] [24] Tijekom cijelog rata suraÄivao je s Punchom. ZapoÅ”ljen je kao redoviti karikaturist 1921., a postao je glavni karikaturist 1945. S tog ga je mjesta 1953. uklonio Punchov novi urednik, Malcolm Muggeridge.[25] Njegov je rad takoÄer bio dio slikarskog dogaÄaja u umjetniÄkom natjecanju na Ljetnim olimpijskim igrama 1928..[26] Sheparda je 1923. A. A. Milneu preporuÄio drugi zaposlenik Puncha, E. V. Lucas. Milne je isprva mislio da Shepardov stil nije ono Å”to želi, ali ga je iskoristio za ilustriranje knjige pjesama When We Were Very Young. Zadovoljan rezultatima, Milne je tada inzistirao da Shepard ilustrira Winnie-the-Pooha. ShvaÄajuÄi doprinos svog ilustratora uspjehu knjige, pisac je organizirao da Shepard rdobiti dio njegovih tantijema. Milne je takoÄer ispisao kopiju Winnie-the-Pooha sljedeÄim osobnim stihom: [27] Kada me ne bude, Neka Shepard ukrasi moju grobnicu, I stavi (ako ima mjesta) Dvije slike na kamenu: Prasac sa strane sto jedanaest, I Pooh i PrasiÄ u Å”etnji (157) ... A Petar, misleÄi da su moji, HoÄe li mi dobrodoÅ”licu u raj. Na kraju je Shepard poÄeo zamjerati `tom blesavom starom medvjedu` jer je smatrao da su ilustracije Pooha zasjenile njegov drugi rad.[28] Shepard je modelirao Pooha ne prema igraÄki koju je posjedovao Milnein sin Christopher Robin, veÄ prema `Growleru`, pliÅ”anom medvjedu u vlasniÅ”tvu njegova sina.[29] (Growler viÅ”e ne postoji, dat je njegovoj unuci Minnie Hunt, a zatim ga je uniÅ”tio susjedov pas.)[30] Njegovo djelo Pooh toliko je poznato da je 300 njegovih preliminarnih skica bilo izloženo u Victoria and Albert Museumu 1969., kada je imao je 90 godina.[31] Shepardova slika Winnieja Pooha, za koju se vjeruje da je naslikana 1930-ih za Äajanu u Bristolu, [32] jedina je poznata slika poznatog medvjediÄa u ulju. Kupljen je na aukciji za 243.000 dolara u Londonu krajem 2000. godine.[33] Slika je izložena u Galeriji Pavilion u Assiniboine Parku u Winnipegu, Manitoba, Kanada, gradu po kojem je Winnie dobila ime.[34] Shepard je napisao dvije autobiografije: IzvuÄeno iz sjeÄanja (1957.) i IzvuÄeno iz života (1961.).[35][36] Godine 1972. Shepard je svoju osobnu zbirku radova i ilustracija poklonio SveuÄiliÅ”tu Surrey. Ovi sada Äine E.H. Shepard Archive.[37] Shepard je proglaÅ”en Äasnikom Reda Britanskog Carstva u roÄendanskim poÄastima 1972. godine.
Lepo oÄuvano Retko u ponudi PESME (31) - U knjizi `Dada tank` prvi put su sakupljene pesme Dragana AleksiÄa iz vremena dadaizma i 20 godina posle smrti pesnikove, Priredio Gojko TeÅ”iÄ/ Fabrika lokota, Dada tank, Izdahom nabrekle psovke, Dadaizam (pesnikovi Älanci o dadaizmu), Biografski podaci, Na klapni crtež pesnika (Javor RaÅ”ajski) i kraÄa biografija, Äirilica, Å iven povez, 125 str . Dragan AleksiÄ (Serbian Cyrillic: ŠŃŠ°Š³Š°Š½ ŠŠ»ŠµŠŗŃŠøŃ, 22 December 1901 ā 22 July 1958)[1] was a Serbian Dadaist poet, author, journalist and filmmaker. He was the founder of the Yugoslavian branch of Dadaism, termed `Yugo-Dada`.[2] Dragan AleksiÄ A photo of Dragan AleksiÄ. Born 22 December 1901 BuniÄ, Austria-Hungary Died 22 July 1958 (aged 56) Belgrade, FPR Yugoslavia Occupation Writer Period 20th century Genre Poetry, essay Literary movement Dada Signature Signature of Dragan AleksiÄ.svg Born in a village in the region of Lika, AleksiÄ first published his poetry in several Zagreb-based youth magazines. During his year of studies in Prague in 1920, he came into contact with then leading European Dadaists such as Kurt Schwitters and Tristan Tzara.[3] In 1921, he met with Branko Ve Poljanski, the brother of Zenitist leader Ljubomir MiciÄ, and collaborated with the two on several projects for a year. After his personal and artistic break with Poljanski in 1922, AleksiÄ published the two single issue Dadaist publications Dada Tank and Dada Jazz in Zagreb, while Poljanski published a parody of Dada called Dada-Jok. AleksiÄ gathered a circle of Dadaists with whom he participated in several `Dadaist MatinĆ©es`.[3] In late 1922, he left for Belgrade where he edited the culture section in the magazine Vreme. Several side projects at the time include the lost film KaÄaci u TopÄideru, an American burlesque he recorded with BoÅ”ko Tokin in 1924 and poetry he published in Monny de Boully`s almanach Crno na belo.[4] During the occupation of Yugoslavia in World War II, AleksiÄ continued editing the culture section in the now collaborationist Novo Vreme.[5] He was arrested by mistake and suffered a crippling back injury, leaving him bedridden until his death in 1958.[4] BuniÄ kod Korenice, 1901. ā Beograd, 1958.), pjesnik, pisac, novinar, bavio se filmom. Osnovnu Å”kolu zavrÅ”io u rodnomu mjestu, gimnaziju u Vinkovcima. Prve pjesme objavio 1918. u zagrebaÄkim novinama za srednjoÅ”kolce āOmladinaā. Od 1920. studira slavistiku u Pragu, gdje spontano otkriva svoju sklonost dadaizmu, formulira, usmeno i pismeno, manifeste, piÅ”e priÄe, pjesme, drame, izjaÅ”njava se u programskom smislu, javno, kao teoretiÄar āorganske umetnostiā ā orgarta. Prema vlastitim rijeÄima, kontaktira s vodeÄim dadaistima Europe: Kurtom Schwittersom (Hannover), Raoulom Hausmannom, Walterom Mehringom, Richardom Huelsenbeckom (Berlin), Maxom Ernstom (Kƶln), Tristanom Tzarom (Pariz). Dopisuje se s Ljubomirom MiciÄem i zapoÄinje, iz Praga, u travnju 1921. suradnju sa āZenitomā, kao radikalan i dosljedan dadaist. Organizira javne manifestacije dadaizma i zenitizma s Brankom Poljanskim koji napuÅ”ta umjetniÄku i kazaliÅ”nu sredinu Slovenije i preko BeÄa stiže u Prag. Upoznaje Älanove ÄeÅ”ke avangardne skupine DevÄtsil i njihovo stvaralaÅ”tvo ā Karela Teigea i Jaroslava Seiferta. U vrijeme ljetnih praznika vraÄa se u Jugoslaviju gdje živi i stvara na relaciji VinkovciāZagrebāBeograd. Usporedno s radom u āZenituā osniva āÄistokrvnu Äetuā dadaista, s namjerom da ona preraste u pokret. O tome obavjeÅ”tava T. Tzaru u svibnju 1922. U njoj su se naÅ”li: Dragan Sremac, Vido Lastov, Slavko StaniÄ, Mihailo, S. Petrov, Antun MilinkoviÄ. Aktualni AleksiÄevi poÄeci u āZenituā postaju opasni za Äasopis i pokret, pa MiciÄ stoga prekida suradnju, a Poljanski krajem svibnja objavljuje polemiÄki i pamfletski Dada-Jok. AleksiÄ se istiÄe kao važan animator grupe, objavljuje revije āDada Tankā i āDada Jazzā (1922.), nastupa samostalno ili sa Älanovima svoje āÄeteā na dadaistiÄkim manifestacijama u Osijeku, Vinkovcima, Subotici, uspostavlja suradnju s domaÄim i inozemnim Äasopisima iste ili sliÄne orijentacije āĆt ā(Novi Sad), āMaā (BeÄ), āHipnosā, āCrno na beloā, āVeÄnostā, ā50 u Europiā. AleksiÄ dadaistiÄke tekstove objavljuje sve do 1928., mada se u meÄuvremenu, u esejima, postupno vraÄa uobiÄajenom jeziku analize i opisa ā prilozi u Äasopisima āMisaoā, āSavremeni pregledā, āIdejeā; tematika s težiÅ”tem na crnaÄkoj umjetnosti, konstruktivnom slikarstvu, na odnosu filma i poezije, na pragmatici dokumentarnih žanrova: reportaža. U organizaciji beogradskog Kluba filmofila, BoÅ”ko Tokin, uz pomoÄ Dragana AleksiÄa, režira 1924. film KaÄaci u TopÄideru ili Budi Bog s nama, filmsku burlesku u dva Äina, prema scenariju pisca Branimira ÄosiÄa. ZapoÄinje razdoblje AleksiÄeva intenzivnog bavljenja novinarstvom. U vrijeme rata i okupacije AleksiÄ je uhapÅ”en i muÄen u zatvoru. Nakon nekoliko mjeseci puÅ”ten je, kao invalid s teÅ”kim oÅ”teÄenjem kiÄme. To ga je trajno vezalo za krevet i onemoguÄilo raditi i stvarati. AleksiÄevi prilozi u āZenituā nose snažan peÄat dadaizma. To je neke kritiÄare ponukalo da njegov dadaizam smatraju jednom od razvojnih faza MiciÄevog Äasopisa. U svojoj zenitistiÄkoj fazi on stvara u žanru manifesta, piÅ”e poeziju, prozu, dada-eseje (o K. Schwittersu i V. Tatlinu) i dada-kritike (o ÄeÅ”kom pjesniku J. Seifertu i njegovoj zbirci pjesama Grad u suzama). PoÄetkom 1922. pripadnici vinkovaÄke grupe dadaista oko D. AleksiÄa smatrani su sastavnim dijelom zenitistiÄke skupine. U to ime oni su se, pod nazivom āNajmlaÄi jugoslavenski zenitistiā, predstavili poezijom. Na isti naÄin AleksiÄev roman-groteska Provala gospodina Hristosa (trebao je biti ājedan dadaistiÄki Renanā) prihvaÄena je kao ispunjenje zenitistiÄkog programa i uvrÅ”tena u Biblioteku Zenit. Vrlo je vjerojatno da je polemika s MiciÄem sprijeÄila njezino pojavljivanje, iako je u reklamno-propagandnoj biljeÅ”ci bilo otisnuto da je djelo izaÅ”lo iz tiska. V. GoluboviÄ tags: dada jazz dada jok zenit casopis zenitizam avangarda tristan cara hugo bal vizuelna poezija konkretna Eksperimentalna knjizevnost branko ve poljanski nadrealizam .. serbian yugoslavian avant-garde avantgarde poetry
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! I izdanje!!! 1968 g. avantgarde design artists book books art neoavangarda signal signalism grupa kod novosadska vojvodjanska avangarda serbian yugoslavian zenit journal magazine surrealism nadrealizam Oskar DaviÄo (Å abac, 18. januar 1909 ā Beograd, 30. septembar 1989) bio je srpski i jugoslovenski književnik, najmlaÄi pesnik u krugu nadrealista. Prema reÄima istoriÄara književnosti Jovana DeretiÄa, DaviÄo je svojim talentom, stvaralaÅ”tvom i Å”irinom uticaja nadmaÅ”io sve ostale književnike nadrealiste RoÄen je 18. januara 1909. godine u Å apcu, u jevrejskoj ÄinovniÄkoj porodici. Osnovnu Å”kolu uÄio je u Å apcu, gimnaziju u Beogradu (Prva muÅ”ka), gde je maturirao 1926. Prvu priÄu objavio je u beogradskoj reviji Nedeljne ilustracije 1923. godine. Sa ÄorÄem KostiÄem i ÄorÄem JovanoviÄem je izdavao listove Okno i Tragovi (tri sveske 1928 ā 1929). Studirao je romanistiku u Parizu, na Sorboni (1926 ā 1928) i na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gde je i diplomirao (1930). Objavio je Äetiri strane i tako dalje (1930), sa nadrealistiÄkim tekstovima. UÄestvuje u stvaranju almanaha NemoguÄe u kome saraÄuje i objavljuje pesmu Dijapazon noÄi, prozni tekst Paket udaljen od mene celom svojom daljinom i jedan crtež. Godine 1930. objavljuje prvu samostalnu poetsku prozu Anatomija (Å”tampanu u 60 primeraka). KraÄe vreme radi kao profesor književnosti u Prvoj muÅ”koj gimnaziji u Beogradu (1931). Postavljen je za suplenta gimnazije u Å ibeniku, gde predaje srpski i francuski jezik. Zatim prelazi u BihaÄ, gde u državnoj gimnaziji predaje francuski jezik od prvog do osmog razreda. Juna 1931. godine postaje jedan od izdavaÄa nove nadrealistiÄke revije Nadrealizam danas i ovde. Sa DuÅ”anom MatiÄem i ÄorÄem KostiÄem objavljuje esej Položaj nadrealizma u druÅ”tvenom procesu. Robija i ratne godine Kao Älan KPJ, aktivno se ukljuÄuje u meÄuratni politiÄki život. Postaje sekretar Mesnog komiteta KPJ u BihaÄu, gde 1932. biva uhapÅ”en i od Suda za zaÅ”titu države osuÄen na pet godina zatvora. Kaznu je odslužio u KPD Sremska Mitrovica. Od 1938. do poÄetka rata živi prvo u Beogradu a zatim i u Zagrebu. U Äasopisu NaÅ”a stvarnost, 1938. je objavio ciklus pesama Tri zida, Detinjstvo i Srbija. Zbirka Pesme, koju je objavio iste godine, zabranjena je zbog āteÅ”ke povrede javnog moralaā[2], a DaviÄo je uhapÅ”en. SledeÄe godine saraÄuje u listu Život i rad, i sa Ognjenom Pricom prevodi Budenbrokove Tomasa Mana. 1940. biva iskljuÄen iz KPJ po odluci Agitpropa zbog saradnje u Krležinom PeÄatu, gde je pod pseudonimom S. KovaÄiÄ objavio ciklus pesama Hana i prevod Uzorane ledine Å olohova (1939)[2]. PoÄetak Drugog svetskog rata, ga je zatekao u Splitu gde se bavio ilegalnim radom. Biva uhapÅ”en i interniran u Borgo Val di Taro u Italiji (okrug Parma).[3] Iz Italije beži 1943, i preko Monte Gorgena stiže do Dalmacije. Stupa u redove Prve proleterske divizije, sa kojom prelazi Bosnu, Crnu Goru, Sandžak, Taru, Durmitor. Odatle je prebaÄen na Vis, gde je kraÄe vreme radio u Presbirou. Zatim je sa jedinicom, preko Valjeva, AranÄelovca, stigao u oktobru 1944. do Beograda, gde uÄestvuje u borbama za osloboÄenje grada. Po osloboÄenju, ukljuÄen je u grupu koja je osnovala TANJUG, a potom prelazi u Borbu i Glas. Putuje sa delegacijom pisaca po Bugarskoj sa Ivom AndriÄem, Radovanom ZogoviÄem i Anicom SaviÄ Rebac. Godine 1944, izabran je za prvog sekretara Udruženja književnika Srbije. IzveÅ”tava kao dopisnik sa suÄenja u Nirnbergu, a zatim boravi u GrÄkoj gde prati Markosove partizane. Posle toga napuÅ”ta novinarstvo i bavi se iskljuÄivo književnoÅ”Äu. Doživljaje iz GrÄke opisaÄe 1947. u knjizi putopisa MeÄu Markosovim partizanima. Nakon Å”to se general Markos opredelio za Rezoluciju Informbiroa, knjiga je povuÄena iz prodaje[2]. Po filmski scenariju Majka Katina, koji je DaviÄo napisao po istoj knjizi, snimljen je film (u režiji Nikole PopoviÄa), koji je stavljen u ābunkerā zbog nepromenjene jugoslovenske politike prema GrÄkoj[2]. Književni rad Rukopisi Oskara DaviÄa, ukljuÄujuÄi i rukopis romana Beton i svici za koji je dobio NIN-ovu nagradu.[4] Godine 1951, DaviÄo je izabran za dopisnog Älana Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti. Iste godine objavljuje knjigu Poezija i otpori, koja predstavlja znaÄajnu raspravu i nagoveÅ”taj novih shvatanja literature i njene uloge u socijalistiÄkom druÅ”tvu [2]. SledeÄe godine objavljuje roman Pesma, koji govori o životu u okupiranom Beogradu za vreme rata. Kroz lik MiÄe, glavnog lika romana, DaviÄo ispituje moralne dileme revolucije i probleme partijske discipline. NagraÄen, roman je preveden na veÄi broj stranih jezika (nemaÄki, poljski, engleski, maÄarski, albanski, slovaÄki, ruski...). DaviÄo je bio jedan od urednika Äasopisa Nova misao (1953 ā 1954). Godine 1955. jedan je od osnivaÄa i zatim dugogodiÅ”nji urednik Äasopisa Delo (sa Antonijem IsakoviÄem i Aleksandrom VuÄom. Za roman Beton i svici dobija 1956. godine svoju prvu NIN-ovu nagradu. U narednim godinama je objavio roman Radni naslov beskraja (1958), a zatim i knjige pesama Tropi i Kairos naredne godine. Za celokupno pesniÅ”tvo je 1959. dobio Zmajevu nagradu. U jeku kolonijalnog oslobaÄanja, DaviÄo putuje po Africi, nakon Äega objavljuje knjigu putopisa Crno na belo (1962). Iste godine izlaze i roman Generalbas i knjiga eseja Notes. U periodu od 1962. pa do 1972, objavljuje ciklus od pet romana pod naslovom Robije. Stranica rukopisa Beton i svici sa njegovim beleÅ”kama.[4] DaviÄo je saraÄivao u mnogim listovima i Äasopisima, u kojima je objavnjivao tekstove: NaÅ”a književnost, SvedoÄanstva, Delo, Nin, Telegram, Vidici, Novi život, Polja, Forum, Borba, Bagdala, Politika. U biblioteci Srpska književnost u sto knjiga (Matica srpska i Srpska književna zadruga), 84. knjiga izabranih pesama je posveÄena stvaralaÅ”tvu DaviÄa. U Srpskoj i hrvatskoj poeziji dvadesetog veka: antologija, prireÄivaÄ Predrag Palavestra je opisao DaviÄa kao āneobuzdanog, senzualanog i buÄnog, pesnika jake imaginacije i velike ekspresivne snage sklonog pesniÄkoj igri i eksperimentuā[2]. Za roman Gladi, DaviÄo je dobio 1964. po drugi put Ninovu nagradu, a sledeÄe godine joÅ” jednom za roman Tajne, postavÅ”i tako jedini trostruki laureat ove znaÄajne književne nagrade. Godine 1968. objavljuje poemu Trg eM. Naredne godine, u zajedniÄkom izdanju āProsveteā iz Beograda i sarajevske āSvjetlostiā, izaÅ”le su iz Å”tampe Sabrana dela Oskara DaviÄa u dvadeset knjiga. Godine 1980, DaviÄo sa porodicom napuÅ”ta Beograd i prelazi u Sarajevo, gde osniva i ureÄuje Äasopis Dalje. Iste godine, izdavaÄko preduzeÄe āNolitā je objavilo ciklus Robije u pet knjiga, a Äetiri izdavaÄke kuÄe (āProsvetaā, āMladostā, āPobjedaā, āSvjetlostā) su objavile DaviÄovo pesniÄko delo u osam knjiga, pod nazivom Izabrana poezija. U Zagrebu se pojavljuje novi DaviÄov roman Gospodar Zaborava. Imenovan je i za Älana Saveta federacije. Godine 1983, DaviÄo se vratio u Beograd. Predaje sarajevskom āOsloboÄenjuā rukopis prvog dela romansirane autobiografije Po zanimanju samoubica. Rukopis drugog dela, pod nazivom Po zanimanju izdajnik, nestao je u ratom zahvaÄenom Sarajevu. U poslednjim godinama objavljuje nekoliko knjiga poezije: DvojeziÄna noÄ, Svetlaci nesliÄni sebi, MitoloÅ”ki zverinjak smrti, Pesmice: a diftong se obesio i Ridaji nad sudbinom u magli. Umro je u Beogradu 30. septembra 1989. godine i sahranjen je u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju. Dela Oskara DaviÄa su prevedena na veÄi broj stranih jezika: albanski, arapski, bugarski, ÄeÅ”ki, engleski, esperanto, francuski, holandski, maÄarski, nemaÄki, poljski, rumunski, ruski, slovaÄki, slovenaÄki, italijanski, turski[2]. DaviÄo je objavljivao i pod sledeÄim presudonimima: O. DavidoviÄ, S. KovaÄiÄ, S. NikoliÄ, Vlada BarbuloviÄ. O DaviÄovoj poeziji Socijalna poezija Pesme (1938) Najpotpuniji izraz DaviÄo je dostigao u socijalnoj fazi, kada je nadrealistiÄka pesniÄka iskustva stavio u službu revolucionarne angažovanosti[1]. āDaviÄo je siÅ”ao sa Olimpa nadrealizma u socijalnu poezijuā, napisao je jedan kritiÄar s levice povodom izlaska njegove knjige Pesme (1938). Bila je to, meÄutim, sasvim osobena socijalna poezija, puna maÅ”tovitih slika, verbalnog humora, igri reÄima, erotike. Iako s neutralnim naslovom, ova zbirka je, kao i sve naredne, tematski kompaktna. U pet ciklusa, kao u pet pevanja, pesnik je dao svoju duhovnu autobiografiju, lirsku povest svojih traganja od snova detinjstva, preko nemira i poraza mladosti, do otkrivanja istinskih vrednosti, ljubavi i revolucije, kojima se pesnik bezuslovno predaje. Najsnažniji je prvi ciklus, Detinjstvo, u stvari mali humorno - realistiÄki ep sastavljen od Å”esnaest kratkih pesama ispevanih u humorno - ironiÄnom tonu i u slobodnom stihu s neÄim od naivnosti i razigranosti deÄje poezije[1]. Dve naredne pesniÄke zbirke neposredno se nadovezuju na ovu, razvijajuÄi svaka jednu od dve osnovne teme do kojih nas ona dovodi: Hana (1939) ljubavnu temu, a ViÅ”nja za zidom (1951) temu revolucije, tako da one s njome Äine osobenu celinu, pesniÄki triptihon, lirsku trilogiju. ViÅ”nja za zidom (1937 ā 1950) Prkosni i buntovni DaviÄov duh progovara u ViÅ”nji za zidom[1]. Nastala izmeÄu 1937. i 1950. poezija te zbirke sva je prožeta svojim burnim vremenom: ona je revolucionarno-socijalna, rodoljubiva i slobodarska. To je u neku ruku pesniÄka istorija revolucionarnog pokreta u Srbiji, od Svetozara MarkoviÄa do narodne revolucije, epopeja buntovne Srbije, u kojoj se borbeni slobodarski patos, srodan jakÅ”iÄevskom romantiÄarskom rodoljublju, spaja s komunistiÄkom ideologijom i modernim pesniÄkim izrazom[1]. Zrenjanin (1949) Na istim idejnim i stilskim pretpostavkama zasniva se revolucionarna poema Zrenjanin, o životu i smrti narodnog heroja Žarka Zrenjanina, pisana u herojsko-patetiÄnom tonu i sa starim nadrealistiÄkim slobodama u slici i izrazu. Vrhunac tog pravca pevanja donosi velika poema Äovekov Äovek (1953), dramski uzavrela, āÄavolja lirika nenapisanih drama,ā kako ju je pesnik nazvao. Ona je sva u grÄu obraÄuna i samoobraÄuna s revolucionarstvom kao verom, s dogmatskim stegama Å”to ometaju spontano ispoljavanje ljudskosti. Bez lakoÄe i raspevanosti ranijih pesama, ona je data oratorijumski, sva u ponesenom ekstatiÄnom raspoloženju[1]. Ljubavna lirika U DaviÄovoj ljubavnoj lirici nema ni traga od sentimentalnosti niti od metafiziÄkih implikacija svojstvenih naÅ”oj poeziji od romantizma do ekspresionizma[1]. Pesnik je sav u vlasti Äulnog i erotskog, fasciniran ženom i ženskoÅ”Äu kao svemoÄnim naÄelom ploÄenja i raÄanja, pred kojim padaju svi moralni i socijalni obziri. Hana je vrhunac te ponesene i raspevane poezije Äula[1]. Njena junakinja je devojka iz grada. Pesnik je susreÄe u bakalnici, ambijentu koji je po sebi nepoetiÄan, i poistoveÄuje je sa svetom rastinja Å”to je okružuje. Drugi junak, zaljubljeni pesnik, graÄen je po modelima iz tadaÅ”nje socijalne literature. On potiÄe iz nižih, prezrenih slojeva, āod gorkih nigde nikoviÄaā. Novina knjige nije samo u ambijentu i ljubavnim protagonistima nego i u raskoÅ”nom bogatstvu slika, u smelosti asocijacija i u neobiÄnom zvukovnom rasprskavanju[1]. Knjige poezije Posle Äovekova Äoveka (1953), DaviÄo je objavio preko deset knjiga poezije, meÄu kojima : Nenastanjene oÄi (1954), Flora (1955), Kairos (1959), Tropi (1959), Trg eM (1968), Telo telu (1975) i dr. U njima su vidljiva neka od svojstava njegove lirike iz socijalnog razdoblja, uzavrela oseÄajnost, barokno obilje slika, bizarne asocijacije, raskoÅ”no bogatstvo metaforike, ali tu nema onog Å”to je raniju liriku Äinilo privlaÄnom, nema lakoÄe izraza, brzine stiha, naglaÅ”ene auditivnosti. To je ponajpre poezija slika, poezija bezglasne vizuelnosti, teÅ”ka, nejasna, nekomunikativna i zbog toga neprihvaÄena kod Äitalaca i nedovoljno shvaÄena u kritici[1]. Prozni pisac DaviÄo kao prozni pisac razvio se u ratu i nakon rata. Objavio je najpre ratni dnevnik MeÄu Markosovim partizanima (1947) a zatim viÅ”e knjiga putopisne, esejistiÄke i polemiÄke proze, deset romana i zbirku pripovetka Nežne priÄe (1984). U romanima, koji su, uz poeziju, najznaÄajniji deo njegovog opusa, prikazao je revolucionarni pokret izmeÄu dva rata (romani o tamnovanju komunista: Äutnje, 1963; Gladi, 1963; Tajne, 1964; i Bekstva, 1966), okupacijske prilike i NOB (Pesma, 1952; Gospodar zaborava, 1981) i posleratnu izgradnju (Beton i svici, 1956; Radni naslov beskraja, 1958). Svima je zajedniÄko to Å”to govore o raÄanju novog sveta i o novom Äoveku, borcu i graditelju. Njegovi junaci su fanatiÄni privrženici revolucije i ujedno snažne, impulsivne liÄnosti, pune životne energije, veliki, nezasiti ljubavnici[1]. Roman Pesma (1952) U Pesmi, prvom i najboljem DaviÄovom romanu[1], ta dva momenta, stav i život, revolucija i ljubav, meÄusobno su sukobljena. Od svih romansijera pedesetih godina DaviÄo najviÅ”e eksperimentiÅ”e. U Pesmi ta težnja ograniÄava se uglavnom na srediÅ”nji lik mladog komuniste MiÄe RanoviÄa, dok u kasnijim romanima ona zahvata sve likove i sve nivoe romaneskne strukture. Tehnika romana toka svesti dopunjuje se postupkom koji DaviÄo naziva ādramaturgijom unutraÅ”njeg životaā. Pisac uzima jedan trenutak svesti i od njega polazi u projekciji spoljnih zbivanja, pri Äemu se iznosi ne samo ono Å”to se odista odigralo ili se odigrava nego i ono Å”to se moglo dogoditi da su stvari iÅ”le drugim tokom (npr. kad u Radnom naslovu beskraja na terevenkama bivÅ”ih boraca uÄestvuju i njihovi mrtvi drugovi). Iako su DaviÄova istraživanja znaÄajna i zanimljiva, istinska snaga njegovih romana nije ipak u nadstvarnom niti eksperimentalnom i hipotetiÄkom, nego pre svega u realizmu i poeziji[1]. Nagrade i odlikovanja Dobitnik je velikog broj književnih nagrada, izmeÄu ostalih: Nagrada Ministarstva prosvete Narodne republike Srbije, za pesmu Spomen na tamnovanje Svetozara MarkoviÄa (1947). Nagrada Komiteta za kulturu i umetnost Vlade FNRJ, za knjigu MeÄu Markosovim partizanima (1948). Nagrada Vlade FNRJ, za poemu Zrenjanin (1948). Nagrada Saveza književnika, za roman Pesma (1952). Oktobarska nagrada grada Beograda, za roman Radni naslov beskraja (1958). Zmajeva nagrada, za celokupno pesniÄko delo (1959). NIN-ova nagrada za najbolji roman godine, trostruki laureat: za roman Beton i svici (1956), za roman Gladi (1963) i za roman Tajne (1963). Sedmojulska nagrada, za životno delo (1970). Nagrada AVNOJ-a, za pesniÄki ubedljivo i originalno delo (1970). Nagrada Branko MiljkoviÄ, za ProÄitani jezik (1972). Vjesnikova književna nagrada āIvan Goran KovaÄiÄā, za knjigu eseja Rituali umiranja jezika (1976). Nagrada āAleksa Å antiÄā, za zbirku Telo telu (1976). Disova nagrada, za trajni doprinos pesniÅ”tvu na srpskom jeziku (1972). NjegoÅ”eva nagrada, za knjigu poezije ReÄi na delu (1978). Nagrada željezare Sisak, za zbirku pripovedaka Nežne priÄe (1985). Goranov vijenac, za zbirku pesama Svetlaci nesliÄni sebi (1987). Plaketa āRisto RatkoviÄā, za životno delo (1989). Odlikovan je Ordenom junaka socijalistiÄkog rada (17. januara 1979) i Ordenom zasluga za narod sa zlatnim vencem (povodom Å”ezdesetogodiÅ”njice života), a nosilac je i Partizanske spomenice 1941. Borbina književna nagrada āOskar DaviÄoā Dnevnik Borba je 1998. godine ustanovila književnu nagradu āOskar DaviÄoā za najbolju knjigu prvi put objavljenu u prethodnoj godini, koja je obuhvatala sve žanrove i meÄužanrove. Nagrada je dodeljivana svake godine na Dan Borbe, 19. februara. Poslednji put je dodeljena 2003. godine. Laureati: Miroljub TodoroviÄ, za zbirku pesama Zvezdana Mistrija, 1998. Dragan JovanoviÄ Danilov, za zbirku pesama Alkoholi s juga, 1999. Miro VuksanoviÄ, za roman-azbuÄnik Semolj gora, 2000. Darko PejoviÄ, za roman UporiÅ”te, 2001. Vito MarkoviÄ, za zbirku pesama NoÄi i odsjaji, 2002. Dela Poezija: Tragovi, 1928. Äetiri strane sveta i tako dalje, 1930. Anatomija, 1930. Pesme (Detinjstvo, Mladost, Brodolom, Ljubav, Nemir), 1938. Zrenjanin, 1949. ViÅ”nja za zidom, 1950. Hana, 1951. Äovekov Äovek, 1953. Nastanjene oÄi, 1954. Flora, 1955. Kairos, 1959. Tropi, 1959. Snimci, 1963. Trg Em, 1968. ProÄitani jezik, 1972. Strip stop (sa Predragom NeÅ”koviÄem), 1973. Telo telu, 1975. Veverice-leptiri ili nadopis obojenog žbunja, 1976. ReÄi na delu, 1977. Misterija dana, 1979. Trema smrti, 1982. Gladni stoliv, 1983. ÄaÄka sveska seÄanja, 1985. Mali oglasi smrti, 1986. DvojeziÄna noÄ, 1987. MitoloÅ”ki zverinjak smrti, 1987. Svetlaci nesliÄni sebi, 1987. Pesmice: a diftong se obesio, 1988. Ridaji nad sudbinom u magli, 1988. Prva ruka (posthumno), 1999. Detinjstvo i druge pesme (posthumno), 2006. Krov oluje (posthumno, povodom stogodiÅ”njice roÄenja), 2008. Romani: Pesma, 1952. Beton i svici, 1955. Radni naslov beskraja, 1958. Generalbas, 1962. Äutnje, 1963. Gladi, 1963. Tajne, 1964. Bekstva, 1966. ZaviÄaji, 1971. Gospodar zaborava, 1980. Memoari: Po zanimanju samoubica, 1988. Eseji i književno-kritiÄki tekstovi: Položaj nadrealizma u druÅ”tvenom procesu, 1932. Poezija i otpori, 1952. Pre podne, 1960. Notes, 1969. Pristojnosti, 1969. Novine nevino, 1969. Poezija, otpori i neotpori, 1969. Rituali umiranja jezika, 1971. Pod-tekst, 1979. Pod-seÄanja, 1981. Kratka proza: Nežne priÄe, 1984. Putopisi: MeÄu Markosovim partizanima, 1947. Crno na belo, 1962. Polemike: Procesi, 1983. Polemika i dalje, 1986. Drame: Ljubav u Äetiri usne, 1956. Mesije Mesijah oh, 1986. Filmski scenario: Majka Katina, 1947. Do pobede, 1948. DeÄak Mita, 1950. Poslednji dan, 1951. Prevodi: Sa nemaÄkog: Tomas Man, Budenbrokovi, (sa Ognjenom Pricom), 1939. Sa ruskog: Nikolaj NikolajeviÄ Mihajlov, Prirodna bogatstva Sovjetske unije (sa D. Klepac), 1940; Mihail Å olohov, Uzorana ledina, 1968; Bela Ahmadulina, Groznica, 1968; Jevgenij AleksandroviÄ JevtuÅ”enko, Izabrane pesme (sa grupom autora), 1973. Rukopis druge knjige romansirane autobiografije Po zanimanju izdajnik nestao je u ratnom Sarajevu. Sabrana dela Oskara DaviÄa u dvadeset knjiga su u zajedniÄkom izdanju objavili beogradska āProsvetaā i āSvjetlostā iz Sarajeva 1969. godine. āNolitā je 1979. godine izdao ciklus romana Robije: Gladi, Äutnje, Tajne, Bekstva, ZaviÄaji. Izabranu poeziju su u osam knjiga 1979. godine u zajedniÄkom izdanju objavili āProsvetaā Beograd, āMladostā Zagreb, āPobjedaā Titograd i āSvjetlostā Sarajevo. Avangardna viÅ”emedijska umetnica i nekadaÅ”nja profesorka Akademije umetnosti u Novom Sadu Bogdanka PoznanoviÄ, prva u bivÅ”oj Jugoslaviji koja je u nastavni proces uvela video... ZavrÅ”ila je Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu 1956. godine u klasi profesora Mila MilunoviÄa. Bila je jedan od osnivaÄa i urednika na Tribini mladih i `Poljima`. Radila je kao profesor Akademije umetnosti u Novom Sadu. Osnovala je Vizuelni studio za intermedijalna istraživanja i prva je u bivÅ”oj Jugoslaviji uvela u nastavni proces video-umetnost Kao stipendista Ministarstva inostranih poslova Italije boravila je Å”est meseci (1968/69) u Firenci i Rimu a na tromeseÄnoj specijalizaciji (1977) u Istorijskom arhivu savremene umetnosti u Veneciji. Predavanja sa video-projekcijama držala je u Ferari (1984) i bila gostujuÄi profesor na Univerzitetu za savremenu umetnost (DAMS) u Bolonji (1985). Zajedno sa svojim suprugom Dejanom PoznanoviÄem, ranih pedesetih godina XX veka, uÄestvovala je u osnivanju Tribine mladih u Novom Sadu i bila saradnik prve redakcije ove kulturne institucije tokom 1954. i 1955 godine. U to vreme nastaju njeni kontakti sa predratnim avangardistima i posleratnim modernistima u književnosti Oskarom DaviÄom, DuÅ”anom MatiÄem, Markom RistiÄem, Milanom Dedincem te Vaskom Popom, Radomirom KonstantinoviÄem, Borom ÄosiÄem. Posebno je bio važan njen kontakt sa Miroslavom Krležom. U periodu od 1956. i 1957. godine, kao urednica izložbenog salona, priredila je izložbe Petra Lubarde, PeÄe MilosavljeviÄa, Nedeljka GvozdenoviÄa i drugih. Sa Juditom Å algom, Biljanom TomiÄ i Zvonkom MakoviÄem radila je na programu Likovnog Salona Tribine mladih tokom kasnih Å”ezdesetih. Bila je uÄesnik alternativne umetniÄke scene sedamdesetih u Novom Sadu i blisko saraÄivala sa Želimirom Žilnikom, Vujicom ReÅ”inom TuciÄem, Katalin Ladik, Slobodanom TiÅ”mom, Miroslavom MandiÄem, Äedom DrÄom, Slavkom BogdanoviÄem... TakoÄe, u toku svoga umetniÄkog delovanja, Bogdanka PoznanoviÄ, sa svojim suprugom Dejanom, uspostavila je brojne veze i prijateljstva sa umetnicima, piscima, intelektualcima sa prostora nekadaÅ”nje Jugoslavije: Andraž Å alamun, Taras Kermauner, Marko PogaÄnik, David Nez, Franci ZagoriÄnik, NuÅ”a i SreÄo Dragan, Vlado Gotovac, Milica NikoliÄ... Njen umetniÄki rad se odvijao od modernistiÄkog slikarstva bliskog apstrakciji i modernog grafiÄkog dizajna preko istraživanja u kontekstu enformela do postslikarskih praksi: vizuelne poezije, konceptualne umetnosti, nove umetniÄke prakse, istraživanja komunikacija i novih medija, video umetnosti... PoÄev od 1955. godine, izlagala je na mnogobrojnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Dvadeset godina svog rada je posvetila profesorskoj karijeri na novosadskoj akademiji gde je prvi put na prostoru cele Jugoslavije uspostavila predmet interdisciplinarnih istraživanja. Godine 2012, Muzej savremene umetnosti Vojvodine (Novi Sad), u koprodukciji sa Institutom za istraživanje avangarde (Zagreb) i ORION ART (Beograd) izdao je monografiju MiÅ”ka Å uvakoviÄa `Bogdanka i Dejan PoznanoviÄ ā umetnost, mediji i aktivizam na kraju moderne`. U okviru festivala Videomedeja dodeljuje se nagrada `Bogdanka PoznanoviÄ` za najbolju instalaciju, nastup uživo, objekat ili url projekat, a Centar za nove medije Kuda.org pokrenuo je dugoroÄan projekat Äuvanja i promovisanje legata `Bogdanke i Dejana PoznanoviÄa` koji obuhvata ekskluzivne i raritetne materijale (knjige, kataloge, fotokopije) iz njihove liÄne biblioteke koji do sada nisu bili dostupni javnosti.
Kao na slikama Posveta prevodioca poezija pesma Fransisa Ponža iz intervjua: Vi ste poznavali i mnoge slikare, i to one meÄu najveÄima - Pikasa, Braka... Oni su Vam bili prijatelji (u knjizi o Braku ima jedan potresan opis gdje Vi kažete da ste se zaplakali kada ste posjetili njegov atelje i ugledali jednu sliku Äiju ste reprodukciju imali uza se u toku cijelog rata). Pisali ste joÅ” o Dibifeu, Fotrijeu, Fenozi, Äakometiju... VaÅ”a knjiga o slikarima se zove Savremeni atelje. HoÄete li ispriÄati neku uspomenu o njima? `Slikarstvo me uvijek mnogo zanimalo. Bilo je slika i kod mog oca i kod moje majke, a i ja sam imao svoju kolekciju. Vidite ove slike po zidovima su Dibifeove. Kad ste ulazili, vidjeli ste da je ispod nas njegova Fondacija. Moja kÄer se njome bavi i izvrÅ”ilac je Dibifeovog testamenta. Ja liÄno viÅ”e volim Braka i Pikasa. Brak je bio ono Å”to se zove genijem, a i Pikaso. Njegova žena koja je nedavno izvrÅ”ila samoubistvo, telefonirala mi je nekoliko dana pred smrt.` Kao da je htjela da se oprosti od velikog prijatelja svoga muža? O Äemu Vam je govorila? `Ja sam napisao nekoliko eseja o Pikasu i ona mi je rekla koliko joj se sviÄaju i da ih je Pikaso posebno cijenio. (BaÅ” sam danas dobio divan poklon od Brakove saradnice Marije LaÅ”o. Evo, pogledajte jedna lijepa, jedna prekrasna vunena eÅ”arpa.) `Pikaso je bio fantastiÄan, jer sve o Äemu je razmiÅ”ljao odmah je pretvarao u oblik, u crtež, u boju` ProuÄavao sam slikare i vidio ih na djelu i želio da shvatim tajnu umjetniÄkog djela koje za mene sadrži tajnu života. Mnogi od tih slikara su se odlikovali divnim ljudskim osobinama. Naravno, meÄusobno su se veoma razlikovali. Govorilo se da su Brak i Pikaso bili suÅ”te suprotnosti, ali to nije taÄno. SjeÄam se dobro kada je Brak izdržao teÅ”ku operaciju u kojoj su mu izvadili skoro cio stomak, Pikaso je otiÅ”ao kod njega i proveo petnaest dana s njim da bi ga podržao i ohrabrio. To su bili pravi ljudi! Pikaso je bio fantastiÄan, jer sve o Äemu je razmiÅ”ljao odmah je pretvarao u oblik, u crtež, u boju. Misao mu je bila kao munja, u isti Äas se pretvarala u vizuelno. RazmiÅ”ljao je u obliku slikarstva, u obliku slike. Bože moj, koliko je bio inteligentan! ViÅ”e nego inteligentan.` Nijeste pomenuli Džojsa, a poznato je da je i on, kao i Vi, radio na ā totalnom izražavanjuā. Kako biste izrazili vezu izmeÄu Vas i njega? `Ko se danas bavi literaturom, taj je svakako Äitao Džojsa. I ja sam prije godinu dana ponovo Äitao Uliksa. On nije nimalo zastario, naprotiv - sve je u njemu svježe i živo, fantastiÄno. Ali moje je miÅ”ljenje, kada je rijeÄ o tehnici, da ne treba uzimati iz svih literatura jezik za svoje istraživanje. To je iluzorno kao i esperanto. Najbolje je udubiti se u svoje sopstvene korijene, u svoj jezik i izraz. Prava literatura se ne pravi od koncepata. Zato sam i rekao: Äinimo ono za Å”ta smo stvoreni. Svako ima svoju specifiÄnost, a moja je ta da je literatura tehnika pisanja. Jedini naÄin bivanja je udubljivanje u neku tehniku. Klasa je superiornost u nekoj specijalnosti. Sa literaturom je isto: pravu literaturu prave ljudi koji imaju klasu.` Koja su iskuÅ”enje kojima pisac ne smije da podlegne? `MeÄu najopasnijima je ono da se prepusti klizanju ka nekoj ideologiji, to jest, pretjeranoj upotrebi jedne strane koju predstavljaju rijeÄi (ideje), na Å”tetu njihove druge strane (stvari). PoÅ”to je strana āidejeā rat. Ali i njegova suprotnost: kula od slonovaÄe, kabinet, samostan, jeste sistematsko odbijanje normalnog života. Da li je joÅ” uvijek potrebno da se podsjetimo da prava djela imaju viÅ”e moguÄnosti da promijene Äovjeka od Äizme zavojevaÄa.` Kod Vas postoji kult rijeÄi koji Vi posebno njegujete konsultujuÄi neprestano Äuveni rjeÄnik Litre. `RjeÄnik je sigurna vrijednost. Neiscrpna. Äovjek je stvorio svijet imenujuÄi ga. Neimenovani svijet je haos prepuÅ”ten neredu. Ponekad treba raditi protiv rijeÄi. Neke rijeÄi zbog prevelike upotrebe slabe. Uzmite recimo rijeÄ - poÅ”tovanje. Ona viÅ”e ne znaÄi niÅ”ta izuzev pukog izraza, prazne formule pristojnosti na kraju pisma. Nekad je ta rijeÄ znaÄila: posmatrati zvijezde, obuhvatiti zvjezdani svijet. Rad pjesnika je upravo to: posmatrati, poÅ”tovati, cijeniti. Pisati, znaÄi upisati svoju memoriju u predmete kao Å”to su to Äinili naÅ”i preci na zidovima peÄina. Pisati znaÄi izmisliti svijet u kome je moguÄe živjeti. `Filozofirati o suÅ”tini i prirodi stvari i predmeta, istraživati odnose izmeÄu živih biÄa, Äovjeka i kosmosa - to je krajnji Äin pjesnika` NauÄimo da gledamo: kao Å”to mraz pretvara vodu u zapreminu koja može da slomi vazu u kojoj je bila, isto tako naÅ” pogled i naÅ”a rijeÄ mogu da promijene stvari i iznesu na vidjelo oblike. Neka, znaÄi, svaki tekst bude definicija - opis nekog predmeta, bjelutka, fabriÄkog dimnjaka i dr. i na najprecizniji i najefikasniji naÄin i predmet Äe postati prisutniji. Slikari su izvojevali pravo na mrtvu prirodu i ja je zahtijevam za pisce. I pisac mrtve prirode sreÄe prepreke sliÄne slikarskim: treba da se trudi da prikaže izgled predmeta, osjeÄaj pri dodiru (āKad nam mrtva priroda ne izgleda na domak ruke, to nije mrtva prirodaā, kaže Brak), Äak i njegov ukus treba da osjetimo, kao u mom tekstu o kajsiji. Ja postupam kao slikar i pravim kompoziciju platna, stavljajuÄi predmet u centar svijeta, ili izdvajam neku njegovu najvažniju osobinu. Iz svega proizilazi Äovjek. Dok slikar predstavlja predmet linijama i bojama, neutralnim materijalom, pisac ih predstavlja rijeÄima, to jest, materijalom koji je unaprijed optereÄen sa najviÅ”e humanizma. Postoje vrlo uski odnosi izmeÄu predmeta i jezika koji ih imenuje i odreÄuje. Filozofirati o suÅ”tini i prirodi stvari i predmeta, istraživati odnose izmeÄu živih biÄa, Äovjeka i kosmosa - to je krajnji Äin pjesnika.` Novi roman je pretproÅ”le godine (rijeÄ je o 1985. i nagradi Kloda Simona) krunisan Nobelovom nagradom. Neki kritiÄari kažu da ste Vi bili njegov preteÄa ili zaÄetnik? `KritiÄari su stavili u tu grupu mnoge ljude koji joj ne pripadaju, da bi pojednostavili stvari, stavili su sve u jedan džak. Rob Grije ima odliÄnih stvari, ali za njega su rekli da je uklonio junake i psihologiju. To je apsurd. Njegov najbolji roman je svakako Ljubomora. `Prustov naÄin pisanja je bila duga reÄenica, Å”to nije postojalo do njega` I o Äemu je rijeÄ u njemu? Pa o ljubomori, drugim rijeÄima, o psihologiji, i samo o njoj. Pisanje ne može izbrisati Äovjeka. Ono Å”to treba ostvariti jeste prodiranje u psiholoÅ”ku analizu kao Å”to to Äini Natali Sarot sa potkonverzacijom. A Å”to se tiÄe Natali Sarot, ona je sasvim neÅ”to drugo u odnosu na kolege: ona ponire u duboku psihologiju. Kad sam je preporuÄio Galimaru, jer je prije toga bila kod izdavaÄke kuÄe Minui, ja sam rekao da je ona osoba koja je otiÅ”la najdublje u nepoznato. Ona ide joÅ” dublje od Prusta. U stvari, najvažnije je pronaÄi svoje pisanje, svoj stil u odnosu na svoju misao. Prustov naÄin pisanja je bila duga reÄenica, Å”to nije postojalo do njega. I on je na strani stvari kada nam otkriva neÅ”to novo o ukusu madlene ili o cvjetanju gloga. On je vrlo veliki pisac, zato Å”to je veliki pjesnik. Na kraju PronaÄenog vremena napisao je teoriju o poeziji koja je vrlo znaÄajna. Meni je žao Å”to neki pisci piÅ”u kao da Lotreamon i Malarme nijesu postojali. PriliÄno volim Bitora i Deni RoÅ”a. Njegovo pisanje me podsjeÄa na Apolinerovu reÄenicu: āMi iz buduÄnosti...ā Vi kažete negdje: āI Marks je stalno govorio da ono Å”to kaže vrijedi samo za taj trenutak, a nikako za kasnije. Mnogi su shvatili da su Marksove rijeÄi vjeÄite, pa smo svjedoci straÅ”nih zastajkivanjaā. `Samo se glupaci ne mijenjaju. Nije mi jasno kako se mogu diviti nekome zbog upornosti Å”to je ostao sam sebi vjeran ili njemu drugi i Å”to je umro u osamdesetoj godini sa mislima koje je stekao u dvadesetoj. To važi i za Marksa. Ideje stare sa vremenom. Ideje nam nijesu ni potrebne. Potrebno nam je samo da se izrazimo, to jest da izrazimo svoje sopstveno biÄe, Å”to je sasvim razliÄito. Ne piÅ”emo zbog ideja nego zbog vitalne potrebe za izražavanjem.` Evo joÅ” jedne reÄenice koja govori o znaÄaju literature: āNapisao sam PROEME (prose+poeme>proeme) da bih spasio nekoliko mladiÄa od samoubistva, a nekoliko drugih da ne odu u policajce ili vatrogasce.ā Pitanje se samo nameÄe: znaÄaj poezije danas? `To je jedini naÄin za mene da odagnam samoubistvo. Doživio sam teÅ”ke momente depresije i u tim trenucima samo me je pisanje spasilo. Ne treba biti pesimista do te mjere da bi se pribjeglo samoubistvu ili teroru s piÅ”toljem u ruci, kao Å”to je to predstavljala Bretonova slika. Iako je život težak, treba ga živjeti i nikada ne obeshrabriti Äovjeka. Treba brisati koliko je moguÄe ono Å”to deprimira Äovjeka i ljudsku misao, a pokazivati ono Å”to ga podstiÄe i angažuje da živi, uprkos svemu.` MeÄu VaÅ”im poznanicima je i Žorž Bataj. On Vas je jednom pitao: āNe bojite li se da Äete poludjeti piÅ”uÄi Pauka?ā `Ja sam odgovorio da je neophodno da se suoÄim sa fikcijom. I taj rizik treba izdržati. Kad ja usredsredim svoje sposobnosti na neki predmet, ja otvaram kao neki trap u koji se zagnjurim. I tek tada dolaze zanimljive stvari i poÅ”to nijesam samoubica, u trenutku kad mi prijeti opasnost od ludila, ja ostavljam jedan tekst i uzimam drugi, kao Å”to to obiÄno Äine slikari sa slikama. Dovoljno je imati dvije fikcije da bi se izbjeglo ludilo. Äovjek ne smije da podlegne opsesiji.` Na jednom mjestu kažete: āPisac treba da stvori krizu da bi pomogao ljudima da napreduju. āJedan kritiÄar kaže za Vas: āAko, kako ja mislim, ugnjetavanje poÄinje i nastavlja se kvarenjem jezika, onda je Ponž naÅ” revolucionar.ā U Novoj kritici se kaže: āPisac vrÅ”i druÅ”tvenu funkciju, Äesto iznenaÄujuÄu i stara se da razmiÅ”lja o svom odnosu sa druÅ”tvom.ā Å ta Vi mislite o svemu tome? `U svakom druÅ”tvu organi informacije su Å”ifrovani. Svaki Älan tog druÅ”tva mora proÄi kroz to. Važno je da Äovjek postane svjestan toga i da reaguje, da se brani. A uvjeren sam da jedini naÄin djelovanja, a ne trpljenja tog djelovanja, jeste upravo ono Å”to sam izabrao, to jest pisanje. Jedini naÄin da se djeluje na tu samu informaciju jeste da se mi uklopimo u nju da bismo je, ako hoÄete, deformisali. Jedno druÅ”tvo je skup govora od kojih je najglavniji zajedniÄki jezik onaj kojim se govori i piÅ”e. `A promijeniti jezik znaÄi savladati (slomiti) navike Äitaoca, zahtijevajuÄi od njega takoÄe izmijenjeno Äitanje` Radi se o tome da se upitamo: prihvatamo li taj jezik, da li je taj jezik po naÅ”em ukusu u najjaÄem smislu rijeÄi, da li ga naÅ” ukus odbija, da li mi možemo da upotrijebimo taj jezik. Äujte, Å”to se mene tiÄe, ja sam iz odvratnosti prema tom izvitoperenom jeziku doÅ”ao na ideju da piÅ”em. ZnaÄi, ja sam, da bih mogao da živim, morao da izmijenim taj jezik. A promijeniti jezik znaÄi savladati (slomiti) navike Äitaoca, zahtijevajuÄi od njega takoÄe izmijenjeno Äitanje. Takvo druÅ”tvo u nužnoj odbrani smatra književni poduhvat kao borbu protiv sebe, a uz to se Äitalac, opsjednut, a da toga nije ni svjestan, ideologijom tog druÅ”tva, opire da deÅ”ifruje novi govor koji se obraÄa njegovoj slobodi. Taj Äitalac misli da njegovo odbijanje dolazi od njega samog, a to su u stvari, samo njemu nametnute navike (koje su mu utuvljene, utjerane) i koje Äine za duže ili kraÄe vrijeme prepreku toj autentiÄnoj novini. Eto zaÅ”to je revolucionaran onaj pisac koji se odluÄio da radi odvojeno (time ja ne oznaÄavam pisca angažovanog u bilo kojoj partiji). Utisci o posjeti Jugoslaviji 1961. godine Äim sam se pozdravila sa Ponžom, poÄeo je da govori o svom putovanju u Jugoslaviju: āMoja žena u ja smo iz Trsta stigli pravo u Beograd Orijent ekspresom. Stigli smo dosta kasno noÄu i smjestili se u francuskoj ambasadi, jer je ambasadorov sin bio moj dobar prijatelj. Na stanici su nas doÄekali predsjednik Udruženja književnika i druge liÄnosti. Äim smo stigli odveli su nas u neki noÄni lokal-bar gdje se skoro niÅ”ta ne dogaÄaÅ”e. BjeÅ”e jedna osoba koja je plesala. Ljudi su se gledali i lomili ÄaÅ”e, to je izgleda bio obiÄaj tada. U Beogradu sam govorio na viÅ”e mjesta, tamo kud su me pozivali i vodili. `Poslije smo otiÅ”li u Zagreb. Äudan grad: ima Gornji grad i Donji grad. A kad smo u hotelu tražili jedno Äebe, koliko je to birokratizma pokrenulo kao da je vojniÄko!` Ostali smo dosta dugo u Beogradu i bilo nam je zanimljivo, to jest, Äudili smo se koliko ljudi zna i razumije francuski. Ja, naravno, ne govorim srpski. ZaÄudile su nas takoÄe male radnjice u kojima su prodavane stvari pokradene od aristokrata. To je bilo one godine kada je prvi Äovjek poletio u vasionu (Gagarin, 1961). Iz Beograda su nas poveli da vidimo jedan vrlo lijep spomenik od bronze. Tada smo se upoznali sa vrlo liberalnim ljudima, kao Å”to bjeÅ”e jedan filmadžija i mnogi drugi i to je bilo sve prijatno. ZaÄudilo nas je i to Å”to je svaka republika imala svoju specijalnost. Iz Beograda smo poÅ”li u Sloveniju. Ona mnogo liÄi na Å vajcarsku, sa puno lijepih Å”uma, jela, livada, ogromnih paÅ”njaka i ja pitam: āA gdje su krave?ā āNema krava, to je specifiÄnost druge republike, a naÅ”a je specifiÄnost Å”umaā. Tako te prekrasne livade bijahu bez krava. Poslije smo otiÅ”li u Zagreb. Äudan grad: ima Gornji grad i Donji grad. A kad smo u hotelu tražili jedno Äebe, koliko je to birokratizma pokrenulo kao da je vojniÄko! Poslije smo se upoznali sa jednim Äovjekom koji je oženjen Francuskinjom i koji je odliÄno govorio francuski, koji je živio u Parizu, a žena mu je kÄi francuskog slikara Andre Masona. On je zvaniÄno predstavljao Akademiju likovnih umjetnosti Hrvatske. `Bili smo i kod RistiÄa (Marko RistiÄ) u njegovoj kuÄi (Kako se ono zovu kuÄe koje dobijaju Älanovi nomenklature? DaÄe)` On nam je rekao da neÄe viÅ”e da ide u Pariz zato Å”to suviÅ”e želi da ostane u njemu, ali takoÄe da voli Jugoslaviju, svoju zemlju. BijaÅ”e to odliÄan Äovjek. Iako je imao dosta važnu funkciju u hrvatskoj vladi, tek je tada dobio stan. BijaÅ”e tamo jedan francuski predstavnik koji se žalio Å”to postoji neki zakon koji ga obavezuje na odreÄenog ljekara za djecu u bolniÄkim ustanovama i da je trebalo platiti ogromnu sumu novca āna crnoā da bi se dobio ljekar kod kuÄe. Bili smo i kod RistiÄa (Marko RistiÄ) u njegovoj kuÄi (Kako se ono zovu kuÄe koje dobijaju Älanovi nomenklature? DaÄe). Ta kuÄa se nalazila u rezidencijalnom dijelu Beograda, jednom divnom kvartu. RistiÄa sam dobro poznavao. On je govorio o meni mojim prijateljima nadrealistima. To je bilo vrlo interesantno.` Slika je gotova kada je izbrisala ideju `Brak je bio jedan od najdubljih mislilaca meÄu ljudima koji su slikali. Evo nekoliko njegovih misli: āUvijek treba imati dvije ideje, kako bi jedna mogla da uniÅ”ti onu drugu. Nikada se neÄemo odmoriti, jer je sadaÅ”njost vjeÄita. U umjetnosti se sumnja uvijek. Å to se mene tiÄe - ja u sve sumnjam. Djelovanje je niz beznadežnih radnji koje pomažu da se saÄuva nada. Umjetnost mora da bude intelektualna avantura u koju ulazimo tako da se izlažemo propasti s jednom Å”ansom da sebe pronaÄemo. Veliki slikar pronalazi nove znakove. Slika je gotova kada je izbrisala ideju.ā vasko popa
Ne mogu bez snova Mira AleÄkoviÄ Ilustracije: Zdenka Pozaic Biblioteka Vjeverica RoÄena je 2. februara 1924. godine u Novom Sadu (krÅ”tena je u Nikolajevskoj crkvi kao Miroslava, mada je niko tako nije zvao veÄ samo - Mira), kao dete MaÅ”ana AleÄkoviÄa, novinara rodom iz Trebinja (iz Zasada, na putu ka DubrovaÄkim vratima) i NovosaÄanke Dragice Trpinac, koja je bila inspektor poÅ”ta i jedna od prvih žena telegrafista u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji, iz vojvoÄanske porodice MariÄ. Baka po majci Mire AleÄkoviÄ, Milica MariÄ bila je sestra MiloÅ”a MariÄa, oca Mileve MariÄ AjnÅ”tajn. Mira AleÄkoviÄ u Beogradu je zavrÅ”ila francusku osnovnu Å”kolu, francusku i srpsku gimnaziju, a zatim studije slavistike i književnosti, u klasi Äuvenog srpskog lingviste, profesora Beogradskog univerziteta i akademika Aleksandra BeliÄa. U srednjoÅ”kolskom uzrastu, bila je pod pokroviteljstvom (i stipendijom) Patrijarha srpskog Varnave koji ju je smatrao izuzetno obdarenom za književnost i filozofiju. Studije je nastavila u Parizu gde je upisala doktorat i zavrÅ”ila FuÅ”eovu Å”kolu. Bila je poliglota i govorila je Äak deset stranih jezika: francuski, nemaÄki, engleski, ruski, italijanski, poljski, ÄeÅ”ki, makedonski, slovenaÄki, slovaÄki... Mira AleÄkoviÄ, Branko ÄopiÄ i Blaže Koneski u partizanima (1944). PoÅ”la je u rat sa Jugoslovenskom vojskom, ali se jedinica u kojoj je bila raspala poÅ”to ju je njen komandant predao Nemcima u Priboju na Limu, posle Äega se prikljuÄila NarodnooslobodilaÄkom pokretu (NOP), u želji da se zemlja Å”to pre oslobodi od okupatora. Birana je nekoliko puta tajnim glasanjem za predsednika Udruženja književnika Jugoslavije. Radila je kao urednik Äasopisa za decu āZmajā i redovno uÄestvovala na āZmajevim deÄjim igramaā u Novom Sadu. U tom svojstvu, zajedno sa profesorom Radetom KonstantinoviÄem, Mira je tražila od francuske vlade da o troÅ”ku francuske države poÅ”alje francuske profesore u prvu eksperimentalnu osnovnu Å”kolu u Beogradu koja se tada zvala āSlobodan Princip-Seljoā (ranije āCar UroÅ”ā, a danas āVladislav Ribnikarā). Tako je 1966. godine prva generacija srpskih osnovaca imala eksperimentalnu nastavu na oba jezika [4] Mira AleÄkoviÄ pomagala je i promovisala veliki broj mladih pesnika iz bivÅ”e Jugoslavije, Srbije i rasejanja, o Äemu svedoÄe njihova pisma i potpisi koji se danas nalaze u muzejskoj sobi u Beogradu. Posebno se istiÄe pismo Milana NeÅ”iÄa, pesnika iz Berlina (13/01/2014). Grob Mire AleÄkoviÄ u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju u Beogradu Mira AleÄkoviÄ je umrla 27. februara 2008. godine u Beogradu, u 85. godini života. Sahranjena je 3. marta, uz vojne poÄasti, u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju. Od nje se u ime Udruženja književnika Srbije oprostio Pero Zubac, dugogodiÅ”nji dopisnik TAS-a iz Jugoslavije i Älan Akademije nauka u Sankt Peterburgu[5] i prijatelj iz Rusije Aleksandar SergejeviÄ Plevako, dok je glumica Rada ÄuriÄin proÄitala stihove njene pesme āPoruka jedne senkeā.[6] Bibliografija StvaralaÄki opus Mire AleÄkoviÄ predstavljaju 53 knjige za decu i odrasle (oko 30 knjiga za decu, i oko 20 knjiga za odrasle) ā poezije i proze. Njena poezija je duboka, misaona i upeÄatljiva, u kojoj se bavila pitanjima smisla, života i smrti, kao i uvek neizbežne ljubavi. Knjige poezije za odrasle sadrže lirske pesme koje su neopravdano zaboravljen i zapostavljen deo njenog bogatog stvaralaÅ”tva. Uredila je prvi broj Äasopisa āPionirā, koji je u toku rata izdavan ilegalno. Posle rata pesnikinja nastavlja sa druÅ”tvenim i književnim radom. UreÄivala je prve posleratne Äasopise i listove za mlade: āOmladinaā, āMladostā, āPoletaracā, i āZmajā. ViÅ”e od Äetrdeset godina je bila glavni i odgovorni urednik āZmajaā. Bila je sekretar, potpredsednik i predsednik Udruženja književnika Srbije[7] i predsednik Saveza književnika Jugoslavije, u viÅ”e mandata. U svom druÅ”tvenom radu bila je i predsednik DruÅ”tva za kulturnu saradnju Jugoslavija - Francuska (40 godina), predsednik DruÅ”tva prijateljstva Jugoslavija - NorveÅ”ka, bila je i vrlo aktivan Älan DruÅ”tva za negovanje tradicija oslobodilaÄkih ratova Srbije od 1912. do 1918. godine, itd. PesniÄko stvaralaÅ”tvo Mire AleÄkoviÄ se pojavljuje neposredno pred poÄetak Drugog svetskog rata, a svoju prvu zbirku pesama āZvezdane baladeā[8] izdaje po zavrÅ”etku rata, 1946. godine. Objavila je joÅ” dvadesetak knjiga za decu i dvadesetak dela poezije i proze za odrasle. Mira AleÄkoviÄ i Desanka MaksimoviÄ Pesme Mire AleÄkoviÄ uvrÅ”Äene su u Antologiju srpske poezije HH veka, u izdanju SlavistiÄkog Instituta Moskovskog državnog Univerziteta, a prevod i izbor pesama saÄinio je Å”ef katedre Slavistike Univerziteta u Rusiji, profesor Andrej Bazilevski. Dela Mire AleÄkoviÄ prevedena su na oko dvadeset stranih jezika: italijanski, francuski, poljski, ruski, letonski (tj. latvijski), grÄki, gruzijski, ukrajinski, slovaÄki, maÄarski, rumunski, bugarski, slovenaÄki, makedonski, mongolski i jermenski jezik. Mira AleÄkoviÄ govorila je teÄno i pisala na srpskom, francuskom, ruskom, nemaÄkom i engleskom jeziku. Stvaranje za decu meni znaÄi vraÄanje samoj sebi, svetu detinjstva, Äistijem od sveta odraslih. To je veÄito traženje lepote, dobrote i ljubavi, potraga za utoÄiÅ”tem kad izneveri svet odraslih Mira AleÄkoviÄ o svom radu PesniÄka dela Mire AleÄkoviÄ pripadaju tradicionalnom toku poezije koja se vezuje za Jovana JovanoviÄa Zmaja, Gvida Tartalju, Desanku MaksimoviÄ i Branka ÄopiÄa. Njena lirika se zasniva na jednostavnosti i iskrenosti, pisana je jednostavnim jezikom bliskim deci. Putem nje u maliÅ”anima budi plemenitost, uÄi ih da se bore protiv egoizma i rasne diskriminacije, i uvek je protkana humanoÅ”Äu, humanizmom i Äovekoljubljem. Posebnu pažnju posveÄuje ljubavi izmeÄu roditelja i dece uporedo se boreÄi za poÅ”tovanje deÄje liÄnosti. Ipak, najviÅ”e je rodoljubivih motiva a najbolja ilustracija ove tvrdnje je zbirka āZvezdane baladeā. Autor je teksta pesama `Druže Tito mi ti se kunemo`, `SveÄana pesma` i `Jugoslavijo` (sa refrenom koji je, kako je sama govorila, pozajmila od naroda, srpskih seljanki i seljana na Kozari, koji su oni spevali Titu, pre svega kao simbolu NOB-a, i pre nego Å”to su ga, kao uostalom i ona sama, i videli, kao zakletve - svom vrhovnom komandantu u narodnooslobodilaÄkoj borbi protiv okupatora i faÅ”ista). Prema āVjazmiā koju je Mira AleÄkoviÄ napisala u marÅ”u u toku Drugog svetskog rata u kome je sama uÄestvovala, Rusi su snimali film, a poema je viÅ”e puta prevoÄena na ruski jezik (prevodioci: Š”Š²ŠµŃŠ»Š°Š½Š° ŃŃŠ°Š³Š¾ŃŠŗŠ°Ń, Š¢Š°ŃŃŃŠ½Ń Š Š°ŃŃŠ¾ŠæŃŠøŠ½Š¾Š¹). Jermenski pisac i pesnik i prijatelj Babken Simonjan preveo je poemu Mire AleÄkoviÄ āJezero Sevanā na jermenski jezik. Francuski prevodilac Ratimir PavloviÄ i srpski prevodilac Sreten MariÄ prevodili su poeziju Mire AleÄkoviÄ na francuski jezik. Kada su u okupiranom Beogradu streljani njeni drugovi, napisala je svoju prvu antifaÅ”istiÄku pesmu āSveli su mladi Ljiljaniā, koja je kasnije uÅ”la u sve zbirke poezije i u antologije. Mira AleÄkoviÄ nije pesnik koji se zaludno igra reÄima, njeno srce se odaziva ljudskim tragedijama. PomirivÅ”i na neki naÄin svoju borbenost i svoju setu i tihost, napisala je zbirku pesama NoÄ ova poslednja, dosad najzreliju i najslojevitiju, nadahnutu vizijom noÄi opÅ”teg uniÅ”tenja sveta... ... Å ta poezija Mire AleÄkoviÄ predstavlja u naÅ”oj književnosti, a osobito za vas, lako Äete osetiti ako zamislite da u Äitankama nemate njenih pesama... Iz pera Desanke MaksimoviÄ ostalo je zapisano za veÄnost Najpoznatije antiratne pesme Mire AleÄkoviÄ iz ovog perioda su: poema āSveli su mladi Ljiljaniā (posveÄena pogibiji beogradskih studenata u protestu) , āDvanaest na ploÄnikuā (posveÄena streljanim drugovima u Beogradu), āBalada o Olgici Grinā (posveÄena prijateljici koju su uhvatili i silovali nemaÄki vojnici, posle Äega je izvrÅ”ila samoubistvo bacivÅ”i se sa mosta u Beogradu), āOvo je veliki Å”kolski Äasā (posveÄena streljanim Äacima u Kragujevcu), āZvezdane baladeā (posveÄena deÄjoj hrabrosti u drugom sv. ratu) i poema āZnam tu zemlju buneā (posveÄena hrabrosti srpskog naroda u ratu). Iz toga vremena je i parodija koju je Mira AleÄkoviÄ napisala na pesmu āLili Marlenā, pod nazivom āNa istoÄnom frontu veÄe je pao snegā. Antologijsko izdanje rodoljubivih i misaonih pesama priredila je Profesor dr Zaga KaleziÄ kao zbirku pesama za odrasle : PORUKA JEDNE SENKE (izdanje āMiroslavā). Najpoznatije rodoljubive pesme Mire AleÄkoviÄ su: To idu Vekovi Proricali nam da nas neÄe biti Na KajmakÄalanu Dvanaest na ploÄniku Srbija iz detinjstva Znam tu zemlju bune Živi i mrtvi Balada o Beogradu Mom Kosovu DeÄani i dr. Zbirke pesama Dodela Jubilarne plakete grada Beograda 1984. 1946. Zvezdane balade 1947. Podzemni heroji 1949. Dani razigrani 1949. Tri proleÄa 1952. Tragovi bez stopa 1952. Dobar dan 1953. Da se upoznamo 1954. LjuljaÅ”ka na grani 1955. Pionirsko proleÄe 1956. Prijatelji 1957. Lastavica 1957. Krilati ljudi 1963. Srebrni voz 1963. Äarobna vrata 1964. Svetla soba 1970. SunÄani soliteri 1972. Da život bude ljubav 1975. Sanjalica 1980. Ne mogu bez snova 1981. ZateÄena u ljubavi 1982. Staza srebrom izvezena 1983. Nebo detinjstva 1989. Zvezdane balade 1990. Skinite mi dugu 1991. LeteÄi krevet 1995. Careva poljana 1995. SunÄeviÄi Romani 1953. Srebrna Kosa 1960. Zbogom velika tajno ZaÅ”to grdiÅ” reku? Jutro Nagrade i priznanja Mira AleÄkoviÄ u francuskoj ambasadi kad joj je bio uruÄen orden Legije Äasti, 5. maj 1983. Orden legije Äasti, 1969. Ordena za hrabrost, u antifaÅ”istiÄkoj borbi SFRJ Medalje za hrabrost Velikog ruskog Otadžbinskog rata Velika povelja za dela unapreÄenja socijalne zaÅ”tite u Jugoslaviji i Srbiji kojom se Mira AleÄkoviÄ proglaÅ”ava UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti, 1969. godine. Povelja se nalazi u muzeju Mire AleÄkoviÄ u Beogradu (Bul.Kralja Aleksandra 17). Nagrada āMilica StojadinoviÄ Srpkinjaā, 1984. godine Orden āVitez Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Å arla De Gola 1969. godine, predao Andre Malro 1971, a potpisao liÄno admiral Kabanije. Orden āOficir Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Fransoa Miterana Velika zlatna medalja āCar DuÅ”anā, primljene u GraÄanici, sa obrazloženjem āza prisustvo pesnikinje i njene poezije, kao i humanitarne misije decenijama u svim mestima Kosova i Metohijeā. Orden Oficir umetnosti i literature, od Francuskog Ministarstva kulture. [v] Orden āVeliki senegalski Lavā, dobijenim od prijatelja pesnika i predsednika Leopolda Sedara Sengora RepubliÄka nagrada za zbirku poezije āTri proleÄaā, 1950. godine Nagrada āDeÄja knjigaā za roman āSrebrna kosaā, 1953. godine Nagrada āKurirÄekā za najbolju pesmu za decu, 1964. godine Zlatna medalja za poeziju na meÄunarodnom poetskom konkursu u Pistoji, 1965. godine Prva nagrada sovjetskog deÄjeg Äasopisa āPionirā za āZvezdanu bajku o Vjazmiā (sa 2,2 miliona glasova ruske dece), 1966. godine āPartizanski kurirā za tridesetogodiÅ”nji rad u oblasti literature za decu sa tematikom iz narodnooslobodilaÄke borbe āZlatna medalja Pistojeā (Firenca, Italija) Oktobarska nagrada grada Beograda i brojnih drugih domaÄih i stranih nagrada za stvaralaÅ”tvo, Jedna ulica u SurÄinu danas nosi ime Mire AleÄkoviÄ Tvrdi povez, format: 17x21 cm, 114 strana, ilustrovano, cirilica. Korice odlicne, kao na slikama. Unutra odlicna. Posveta i potpis AUTORKE na trecem listu!!! 03.10.2022. ktj-46