Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveŔtenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaŔu mail adresu.
101-125 od 133 rezultata
Prati pretragu "radio"
Vi se opustite, Gogi Äe Vas obavestiti kad pronaÄe nove oglase za tražene kljuÄne reÄi.
Gogi Äe vas obavestiti kada pronaÄe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene saÄuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i saÄuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
Opis proizvoda Kako su dani u sedmici dobili nazive i kome su posveÄeni. Nedelja u hriÅ”Äanskoj tradiciji prvi dan sedmice i znaÄi neradan dan, dan kada se ne radi, ne dela. Sedmodnevni period nazivao se āsedmicomā, a samu nedelju su nazvali danom odmora, ānedelanjaā. Dani koji slede posle dana odmora, dobili su svoja imena po redosledu: prvi posle nedelje ā ponedeljak, drugi ā utorak, sreda, je sredina nedelje, Äetvrti ā Äetvrtak, peti, petak. Odakle potiÄu imena dana kod Slovena i zaÅ”to ih danaÅ”nja nedelja ima baÅ” sedam? Slovenska sedmica ima dugu istoriju i tradiciju. Zanimljivo je da svi slovenski narodi za sedmi dan, tj. nedelju, koriste reÄ istog porekla, a jedino je Rusi zovu voskresenije. Od davnina je kod Rusa ime ānedeljaā oznaÄavalo sedmicu (sedam dana), a nedeljni dan nastao od āne-radniā,āne-delatniā je sedmi, slobodni dan. TakoÄe je verovatno da se staroslovenska ānedeljaā prvobitno sastojala od pet dana, dok je sedmodnevna ustanovljena kasnije. Kod hriÅ”cĢana odgovore na ova pitanja daje Stari zavet, odakle postaje jasno da je vreme sedmodnevne strukture ustanovio Bog. Kao Å”to je poznato, prema biblijskom predanju: prvi dan stvaranja stvorena je svetlost u drugom ā voda i nebeski svod, trecĢeg zemlja, mora i biljni svet, u Äetvrtom svetlo i zvezde, u petom životinjski svet, Å”estog je stvoren Äovek i nareÄeno mu je da se razmnožava, sedmi dan je posveÄen odmoru. U drevnoj Rusiji, bio je poznat pojam o vremenu u nedeljama, po sedam dana u svakoj. Otuda je starorusko ime ānedeljeā sedmica. Za razliku od mnogih drevnih kalendara, u kojima su dani u nedelji imenovani imenama planeta posvecĢenih antiÄkim bogovima, to drevnoruski dani sedmice odražavaju njihov redni položaj u odnosu na ānedeljeā, pa je tako nazvana ānedeljaā (od āne delatiā, ne raditi, i bio dan odmora).
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! BIBLIOTEKA LJILJAN Marija Paskaval MARIJA PASKVAL Maria Pascual Maria Pasqual i Alberich (Barcelona, āā1. srpnja 1933. - 13. prosinca 2011.) bila je plodna i popularna Å”panjolska ilustratorica. Maria Pascual Alberich zapoÄela je svoju karijeru kasnih 1940-ih, izmjenjujuÄi uvodnike kao Ameller (Los Mil y una Cuentas, Mala princeza), Marte (Sam, Cuentos Mariposa) i Toray (Azucena, Cuentos de la Abuelita, Mis Tales). Pascual Alberich je od 1955. radio gotovo iskljuÄivo za izdavaÄku kuÄu Toray u obje prethodne i nove zbirke: Alice (1955), Graciela (1956), Lindaflor (1958), Rosas Blancas (1958), Guendalina (1959), Susan ( 1959.), Serenada (1959.) i Tales Diadem (1960.). U Editorial Brugueri objavila je nekoliko strip priÄa, āSissiā (1957.) i āCuentos de Andersenā (1958.), koji su brojevi 38. i 57. serije PriÄe.[1] Kasnije je Pascual Alberich radio u Editorial Susaeti, koristeÄi svoju reputaciju za predstavljanje zbirki kao Å”to su Las MuƱecas Pascual Maria i MuƱecas Recortables de MarĆa Pascual. MeÄutim, njen najvažniji posao je odradio s Grupom Ocean: DjeÄje priÄe, DjeÄja Biblija, Basne, TisuÄu i jedna noÄ, UÄi engleski s MarĆom Pascual, UÄim matematiku, Moj prvi rjeÄnik, Seks ispriÄan djeci itd. meÄu najvažnijima, iako nisu bili jako poznati jer su bili namijenjeni Južnoj Americi i nekoliko europskih zemalja. Njezini osobni radovi ukljuÄuju viÅ”e od 2000 crteža, a Äuvaju se u Biblioteca de Catalunya.... Äarls Džon Hafem Dikens (engl. Charles John Huffam Dickens; Lendport, 7. februar 1812 ā Hajam, 9. jun 1870) je bio najznaÄajniji engleski romanopisac XIX veka. Njegova dela pripadaju ranoj fazi realizma.[1] Dikens se danas smatra osnivaÄem socijalnog romana, a možda je njegova najveÄa zasluga Å”to je malograÄansku publiku pridobio za literaturu. TakoÄe je najpoznatiji pripovedaÄ viktorijanskog vremena.[2][3] Dok je bio djete njegova porodica je Äesto menjala mesto boravka u potrazi za poslom. Na kratko se Å”kolovao u privatnoj Å”koli. Nakon Å”to mu je otac uhapÅ”en zbog nevraÄanja dugova, Äarls 10 sati dnevno radi u fabrici paste za cipele. Kad je odrastao poÄeo je da radi kao novinar. Napisao je viÅ”e obimnih romana. O tome koliko je njegov rad bio popularan u njegovo vreme govori to da se sva njegova dela, od prvog objavljivanja, stalno nadoÅ”tampavaju.[4] Novela Oliver Tvist je najpoznatije Dikensovo delo. Iako govori o jako ozbiljnoj temi, Oliver Tvist je pun sarkazma i crnog humora. Dikens je za svoje najbolje delo smatrao Dejvida Koperfilda,[5] roman koji sadrži dosta autobiografskih elemenata. Zagonetnost i tajanstvenost fabula njegovih romana tragovi su prethodne stilske formacije romantizma.[6] Dikens je slikar engleskog srednjeg i nižeg graÄanskog staleža i osnivaÄ socijalnog romana. Njegova dela odražavaju sklonost humoru i satiri, ali i primesa romantiÄnog i sentimentalnog RoÄen je 7. februara 1812. u Landportu, Portsi, kao drugo od osmoro dece Džona i Elizabet Dikens. Otac mu je bio Äinovnik. Ubrzo nakon Äarlsovog roÄenja porodica se seli u Norfolk Strit, Blumsberi, te kada mu je bilo Äetiri godine u Äatam,[9] pa u Kent, gde je boravio sve do uzrasta od 11 godina. Puno vremena je provodio napolju, ali je i vrlo rado Äitao, naroÄito romane Tobajas Smoleta i Henrija Fildinga.[10] Kratko vreme u kome je otac radio kao Äinovnik u mornariÄkoj postaji za plate (engl. `Navy Pay Office`),[11] Å”kolovao se u privatnim Å”kolama. Njegovo Å”kolovanje u privatnim Å”kolama naglo je prekinuto, zbog finansijskih problema u porodici, zbog kojih se porodica preselila iz Kenta u Kamden Taun u Londonu 1822. godine. Sklon životu iznad svojih moguÄnosti Xon Dikens je zatvoren zbog dugova u Sautvarku u Londonu 1824.[12] Ubrzo su s njime zatvorena njegova supruga i najmlaÄa deca, kao Å”to je bio obiÄaj u to vreme.[13] Äarls tada star 12 godina dodeljen je porodiÄnoj prijateljici Elizabeti Rojlans u Kamden Taunu.[14] Kasnije je stanovao na tavanu kuÄe agenta za insolvenciju ArÄibald Rasela.[15] Obe su mu kasnije poslužili kao obrasci za likove.[16][12] Nedelje je sa sestrom Francis, kada je bila slobodna od obaveza na Kraljevskoj muziÄkoj akademiji, provodio u zatvoru MarÅ”alsi.[17] Da bi platio svoj smeÅ”taj i pomogao porodici bio je primoran napustiti Å”kolu i da radi po 10 sati na dan u fabrici lepeÄi nalepnice na posude crnila za cipele, za 6 Å”ilinga nedeljno. TeÅ”ki, a Äesto i okrutni radni uslovi ostavili su trajan trag na Dikensa, Å”to je kasnije uticalo na njegove romane i eseje, te postalo osnova za njegov interes u socioekonomsku reformu i uslove rada. Nakon nekoliko meseci u zatvoru MarÅ”alsi, preminula je Elizabeta Dikens, baka Džona Dikensa po ocu i ostavila mu imetak od 450 Ā£. Zbog preuzimanja Džon je puÅ”ten iz zatvora. PodmiriviÅ”i svoja dugovanja, porodica Dikens je napustila zatvor.[18] Iako je Äarls poÄeo da pohaÄa Å”kolu WŠµŠ»Š»ŠøŠ½Š³ŃŠ¾Š½ Š„Š¾ŃŃŠµ ŠŃŠ°Š“ŠµŠ¼y u severnom Londonu, majka ga nije odmah izvukla iz fabrike.[19] Taj dogaÄaj razvio je kod Dikensa oseÄaj da bi oÄevi morali da vladaju porodicom, dok bi majke svoj deo uticaja trebalo da zadrže unutar doma. Odbijanje njegovog zahteva da se vrati iz fabrike bio je znaÄajan faktor u njegovom odnosu prema ženama.[20] PravedniÄki gnev prema situaciji i uslovima u kojima je radna klasa ljudi živela postala je glavna tema njegovih dela. Radio je u pravnoj kancelariji advokata Elisa i Blekmora, kao mlaÄi Äinovnik od maja 1827. do novembraa 1828. Tada je napustio kancelariju i postao novinar. Dalji roÄak Tomas Äarlton, bio je izveÅ”taÄ na sudu engl. āDoctors` Commonsā (graÄanski sud), te je Dikens s njim delio mesto, te pisao Äetiri godine izveÅ”taje sa sud. Ova iskustva preneo je u svoja dela (romani āNicholas Nicklebyā, āDombey and Sonā, te posebno āBleak Houseā), te u njima prikazao makinacije i birokraciju pravnog sistema Å”irem broju ljudi, te preneo svoje stavove o teÅ”kom teretu koji Äeka siromaÅ”ne ljude ako su primorani da idu na sud. Godine 1830, Dikens je upoznao svoju prvu ljubav, Mariju Bidnel, za koju se smatra da je bila model za lik Dore u romanu āDavid Koperfildā. Marijini roditelji nisu odobrili udvaranje, te su Mariju poslali na Å”kolovanje u Pariz Å”to je prekinulo vezu.[21] Novinarstvo i rani romani Godine 1832, s uzrastom od 20 godina, Dikens je bio energetiÄan, pun dobrog humora, uživao u poplarnim zabavama, bez jasne vizije Å”ta želi da postane. Znao da želi da bude slavan. PrivlaÄilo ga je pozoriÅ”te, te je uspio da dobije audiciju u Kovent Gardenu, za koju se je dobro pripremio, ali ju je propustio zbog prehlade, Äime su prekinute aspiracije o karijeri na pozornici. Godinu dana kasnije predao je svoju prvu priÄu āA Dinner at Poplar Walkā u londonski Äasopis āMonthly Magazineā. Stanovao je u iznajmljenoj sobi u prenoÄiÅ”tu āFurnival`s Innā, postao je novinar koji prati politiku, izveÅ”tavajuÄi sa parlamentarnih rasprava i putujuÄi Britanijom prateÄi izborne kampanje za novine āMorning Chronicleā. Njegovo novinarstvo u obliku crtica u Äasopisima, oblikovalo je u njegovu prvu zbirku dela engl. Sketches by Boz 1836. (Boz je bio njegov porodiÄni nadimak koji je koristio kao pseudonim). Dikens je navodno pseudonim preuzeo od nadimka Mozes koji je on dao najmlaÄem bratu Augustusu Dikensu, prema liku iz dela Olivera Goldsmita engl. The Vicar of Wakefield. Kada je neko prehlaÄen htio da izgovori Mozes izgovorio bi Bozes, Å”to je kasnije skraÄeno u `Boz`. Naime Dikens je koriÅ”teno u to vreme u smislu engl. What the Dickens! u kojem Dikens zamenjuje reÄ ādevilā, Å”to bi se moglo prevesti na kao `Kog Äavola!` (prvi je to koristio Å akespir u komediji āVesele žene vindsorskeā). Koristilo se i u frazi engl. to play the Dickens` (kao āuzrokovati haos/napakostitiā). Äasopisima je pisao i ureÄivao ih do kraja života. Nakon uspjeha skica izdavaÄi āChapman and Hallā ponudili su Dikensu da piÅ”e tekst uz ilustracije Roberta Sejmoura u meseÄnom Äasopisu. Nakon drugog izdanja Sejmour je izvrÅ”io samoubistvo, te je Dikens zaposlio Hablot Najt Brauna da radi ilustracije. Iz te saradnje nastao je roman āThe Pickwick Papersā koji se izdavao u nekoliko poglavlja meseÄno, te je u zadnjem nastavku prodan u 40000 kopija. U novembru 1836. Dikens je prihvatio radno mesto urednika u āBentley`s Miscellanyā, na kome je ostao tri godine dok se nije posvaÄao sa vlasnikom. Godine 1836. kada je izdao zadnji nastavak Pikvika poÄeo je da radi delove Oliver Tvista, uz sav posao u Bentliju koji je obuhvatao pisanje Äetiri predstave i nadgledanje njihove produkcije. Oliver Tvist, objavljen 1838. postao je jedna od bolje poznatih Dikensovih priÄa, koje je uspeÅ”no adaptirana za pozoriÅ”te, te je bila prvi viktorijanski roman u kojem je dete bilo glavni lik. Dana 2. aprila 1836. oženio je Katarinu Tomson Hogart (1816ā1879), kÄerku Džordža Hogarta, urednika āEvening Chronicleā. Nakon kratkog medenog meseca u Äoku, Kent, vratili su se u Furnivalovu gostionicu. U januaru 1837. dobio je prvo od desetero dece, sina Äarlija, a nekoliko meseci kasnije porodica se smestila u Blumsberiju, na adresi 48 Doughty Street, London (Äarls je imao trogodiÅ”nji najam za 80 Ā£ godiÅ”nje, od 25. marta 1837. do decembra 1839). Dikensov mlaÄi brat Frederik i Katarinina 17-godiÅ”nja sestra Mari doselili su s njima. Dikens se vrlo vezao uz Mary, koja je preminula u njegovom naruÄju nakon kratke bolesti 1837. Dikens je Mari idealizirao, te se smatra da su prema njoj stvoreni kasniji opisi likova Rose Maylie, Little Nell i Florence Dombey. Njegova tuga je bila tolika velika da je zakasnio sa pisanjem junskog odlomaka u Pickwick Papers i morao je da otkaže nastavke Oliver Tvista za taj mesec. U isto vreme se je nastavio njegov uspeh sa delima āNicholas Nicklebyā (1838ā39), āThe Old Curiosity Shopā i āBarnaby Rudge: A Tale of the Riots of `Eightyā kao deo āMaster Humphrey`s Clockā serije (1840ā41) - koji su se izdavali u nastavcima, a kasnije su izdani kao knjige. Prva poseta SAD Godine 1840. sa suprugom je prvi put posetio SAD i Kanadu. U to vreme joÅ” jedna mlaÄa sestra njegove supruge Katarina, Džeordžina Hogart, uselila se kako bi se brinula o mladoj porodici dok su roditelji bili na putu. Sa njima je ostala sve do Dikensove smrti. Svoja zapažanja i utiske zabeležio je u putopisu engl. American Notes for General Circulation. U delu je u nekoliko navrata oÅ”tro osudio robovlasniÅ”tvo, koje je i ranije napao u delu āThe Pickwick Papersā. U Njujorku se zadržao mesec dana, te je držao brojna predavanja. Äesto je postavljao i pitanje meÄunarodnog prava o autorstvu zbog svojih dela koja su objavljivana u ameriÄkim novinama. Po povratku u Englesku poÄeo je raditi na svojim božiÄnim priÄama (1843. napisao je āA Christmas Carolā, 1844. āThe Chimesā, a 1845. āThe Cricket on the Hearthā). Nakon Å”to je kratko živeo u Italiji (1844), putovao je u Å vajcarsku (1846) gde poÄeo da radi na delu āDombey and Sonā (1846ā48).[11] To delo i āDejvid Koperfildā (1849ā50) uÄinili su znaÄajan umetiÄki bileg u Dikensovoj karijeri i njegovi romani postali su ozbiljniji u temi i brižnije planirani od ranijih dela. Äovekoljublje U maju 1846. Angela Bardet Kots, nasledinica bogatstva bankarske porodice Kuts, predložila je Dikensu izgradnju prihvatliÅ”ta za āposrnule ženeā (prostitutke) iz radne klase. Iako je prvotno odbio, Dikens je osnovao utoÄiÅ”te āUrania Cottageā kojim je upravljao deset godina. Srednje godine U novembru 1851. Dikens se preselio u engl. Tavistock House, gde je napisao āBleak Houseā (1852ā53), āHard Timesā (1854) i āLittle Dorritā (1857). U novom domu zabavljao se amaterskim pozoriÅ”tem. Godine 1856. njegova primanja od pisanja bila su dovoljna da kupi Gad`s Hill Place u Highamu, Kent, gde je kao dete Äesto prolazio i sanjao da Äe jednom živeti na takvom mestu. Neki dogaÄaji iz Å ekspirovog āHenrija IVā, prvog dela, odvijala su se na tome mestu Å”to je Dikensa takoÄe veselilo. Godine 1857. Dikens je iznajmio profesionalne glumice za predstavu āThe Frozen Deepā koju je napisao njegov Å”tiÄenik Vilki Kolins. Dikens se zaljubio u jednu od njih. Ljubav prema Elen Ternan trajala je do kraja života. Dikens je bio star 45 godina, dok je Ternan imala 18 kada se je Dikens 1858. odluÄio da se odvoji od supruge, Å”to je po tadaÅ”njim viktorijanskim konvencijama bilo vrlo neprimereno, dok je razvod bio nezamisliv. Kada je Katarina otiÅ”la iz doma povela je jedno dete, supruga ga nije viÅ”e nikada videla, a decu je poverila sestri Džeordžini koje odluÄila da ostane u Gad`s Hill Place. U to vreme iako se dvoumio da uzme uÄeÅ”Äa u javnim Äitanjima, Dikensa su iz jedne bolnice (Great Ormond Street Hospital) zamolili da sujeluje u prikupljanju sredstava kako bi izvukao bolnicu iz financijske krize. Äarls Vest, Dikensov prijatelj koji je bio u upravnom odboru bolnice, zamolio ga je za pomoÄ, na Å”to je Dikens pristao, te svojim javnim Äitanjima prikupio dovoljna sredstva da osigura financijsku stabilnost bolnice za duže vreme. Tako je npr. samo 9. februara 1858. prikupio 3000 Ā£. Nakon odvajanja od Katarine, Dikens je zapoÄeo niz vrlo popularnih turneja kroz Englesku, Å kotsku i Irsku na kojima je Äitao svoja dela, Å”to je u sledeÄoj deceniji zaokupilo veÄi deo njegove energije, te je u to vreme napisao samo dva romana. Važnija dela āA Tale of Two Citiesā (1859) i āVelika oÄekivanjaā (āGreat Expectationsā) bila su veliki uspeh. U to vreme bio je urednik, izdavaÄ i autor u Äasopisima āHousehold Wordsā (1850ā1859) i āAll the Year Roundā (1858ā1870). U septembru 1860. u polju kod svoje kuÄe, Dikens je naložio veliku lomaÄu u koje je spalio veÄinu pisama, preživela su samo ona poslovne prirode. Kako je Elen Ternan takoÄe spalila sva Dikensova pisma trajanje i dubina njihove veze nije poznata. Tomas Rajt je tokom 1930-ih prisetio da je Ternan možda imala ljubavnu vezu sa Kanonom Benhamom, a da je par imao i sina koji je umro kao novoroÄenÄe, napomenula je Kate PeruÄini, Dikensova kÄerka, u razgovoru pred smrt 1929, koji je objavljen. Dokazi ne postoje. Na samrti Dikens je odredio isplatu anuiteta za Ternan koji ju je uÄinio financijski nezavisnom. U knjizi Klare Tomalin āThe Invisible Womanā, navodi se da je Ternan tajno žvjela sa Dikensom barem 13 godina. Knjiga je kasnije pretvorena u predstavu āLittle Nellā autora Simona Greja. U to vreme Dikens je pokazivao pojaÄano zanimanje za paranormalno, te je postao jedan od prvih Älanova organizacije engl. The Ghost Club. Kasne godine Dana 9. juna 1865. na povratku iz Pariza sa Ternan, voz u kojem je Dikens putovao je uÄestvovao u saobraÄajnoj nesreÄi. Prvih sedam vagona skliznulo je sa željeznog mosta koji je bio u popravci. Jedino je na koloseku ostao vagon prvog razreda u kojem je bio Dikens. Pre nego Å”to su stigli spasioci, Dikens je pomagao unesreÄenima sa vodoma i brendijem. Pre odlaska setio se rukopisa za nedovorÅ”eno delo āOur Mutual Friendā koje mu je ostalo u vagonu, te se vratio po njega. To iskustvo je kasnije iskoristio u kratkoj priÄi o duhovima āThe Signal-Manā, u kojoj glavni lik predoseÄa vlastitu smrt u željezniÄkoj nesreÄi. PriÄa se bazira i na nekoliko preÄaÅ”njih željezniÄkih nesreÄa. Dikens je uspeo da izbegne da se pojavi pred istragom o nesreÄi, jer kako je putovao sa Ternana i njenom majkom, to saznanje bi izazvalo skandal. Iako nije zadobio nikakve ozlede, Dikens se nikada nije oporavio od traume željezniÄke nesreÄe. Njegov rad se sveo na zavrÅ”avanje zapoÄetog āOur Mutual Friendā i zapoÄinjanje nikad zavrÅ”enog āThe Mystery of Edwin Droodā. Druga poseta SAD Dana 9. novembra 1867. Dikens je iz Liverpula zaplovio na drugu ameriÄku turneju. Nakon Å”to se iskrcao u Bostonu veÄi dio meseca posvetio je brojnim veÄerama sa prominentnim liÄnostima kao Å”to su npr. Ralf Valdo Emerson, Henri Vadsvort Longfelou i njegov ameriÄki izdavaÄ Džejms Tomas Filds. U decembru su zapoÄela Äitanja, trebalo je održati 76 nastupa uz zaradu od 19000 Ā£, a trebalo je da traju do aprila 1868. Turneja je bila naporna, te iako bolestan, uspeo je da održi Äitanja, a 23. aprila je isplovio na put kuÄi. OproÅ”tajna Äitanja IzmeÄu 1868. i 1869. Dikens je organizovao turneju āoproÅ”tajnih Äitanjaā u Engleskoj, Å kotskoj i Irskoj. Uspeo je odraditi 75 od dogovorenih 100 Äitanja. Zbog napada vrtoglavice i paralize, na savet lekara, turneju je otkazao 22. aprila 1869. Nakon Å”to se dovoljno oporavio dogovorio je posljednji niz Äitanja, kako bi nadoknadio sponzorima ono Å”to su izgubili zbog prekida turneje. Zadnje Äitanje u turneji bilo je u Londonu St. James`s Hall. Zadnji javni nastup mu je bio na banketu Kraljevske akademije uz prisutvu Prica i Princeze od Valsa, gde je odao poÄast pokojnom prijatelju, ilustratoru Danielu Maklisu. Smrt Dana 8. juna 1870. Dikens je u svome domu doživeo joÅ” jedan moždani udar, nakon celog dana rada na delu āEdvin Drudā. Nije se osvestio te je sledeÄeg dana 9. juna, taÄno pet godina nakon željezniÄke nesreÄe preminuo. Suprotno željama nije sahranjen u jeftinom, skromnom, i strogo privatnom pogrebu u katedrali u RoÄesteru, veÄ u Vestminsterskoj opatiji.
Omot minimalno iskrzan, potpis na vrhu predlista, inaÄe odliÄno oÄuvano. Autor - osoba Shaw, Irwin, 1913-1984 = Å o, Irvin, 1913-1984 Naslov MeÅ”ovito druÅ”tvo : izbor pripovedaka / Irvin Å o ; [preveo Aleksandar V. StefanoviÄ] Vrsta graÄe kratka proza URL medijskog objekta odrasli, opÅ”te (lepa književnost) Jezik srpski Godina 1963 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Rad, 1963 (Beograd : Prosveta) FiziÄki opis 298 str. ; 20 cm Drugi autori - osoba StefanoviÄ, Aleksandar V. Zbirka Savremena svetska književnost ISBN (Karton) Napomene Prevod dela: Mixed Company / Irewin Shaw Str. 297-[299]: Pogovor / Vidosava JankoviÄ MEÅ OVITO DRUÅ TVO Tiskanje sveta, i gomila liÄnosti ā liÄnosti najrazliÄitijih karaktera i želja, koje tek uzgred i ovlaÅ” povezuje tanka i lomna nit: njihova razliÄitost, dok se sve stavlja pod lupu i probu opstanka u svetu savremenih problema i težnji, obeleženih ratom i složenostima koje on stvara u duÅ”ama ljudi i samom vazduhu koji ih okružava... Mekmahon, barman koji je spreman da napusti svoj Å”ank i službu, radije nego da služi drugorazredni viski u svojim koktelima, probija se laktovima u jednom svetu gde naÄela, makar i ona najsitnija, dolaze svakog Äasa u pitanje. Houkinz, engleski kaplar, koga smrt nalazi u zasedi postavljenoj od ljudi koje on voli, i DaÄer, pisac i književnik koji prezire samog sebe Å”to ga je dirnula ispovest jedne žene lake i vulgarne. Njih trojica su duhovna braÄa britanskog kapetana Pitera, koji se potuca sa oficirskim naložnicama po Kairu ratnih dana, sanjajuÄi o hladnim zimama Å kotske i osmehu žene u dalekoj otadžbini... Ljudi koji pokuÅ”avaju da utope svoju duÅ”evnu prazninu u piÄu, ruÅ”eÄi sve na svom putu, zbog toga Å”to im se uzgred nasmeÅ”ila nekakva plavuÅ”a prljave kose i izgažene sudbine... A onda žene... žene poželjne, u svojim lakim letnjim haljinama, žene ljubomorne, koje su muÄene ovim oseÄanjem, vrlo Äesto opravdano. Najzad, stara gospa, Madam ReÅ”evski, Äiji vapaj nad grobom davno pogrebenog muža stiže do neba, ali ne i do uÅ”iju njene bogate kÄeri... Koliko ljudi, koliko nada! Koliko sudbina prosutih u Å”arenilo sveta! To je MEÅ OVITO DRUÅ TVO Irvina Å oa. Pomislilo bi se da je u ovom koÅ”maru ljudskih sudbina pisac āMeÅ”ovitog druÅ”tvaā izlio svoju žuÄ i mržnju ispunjenu prezirom za sav ljudski rod ā dok u stvari kroz svaki njegov red izbija duboko skrivena nežnost prema svemu ljudskom. Njegove liÄnosti, pa Äak i one najoptereÄenije slabostima, imaju svoje velike trenutke. Irvin Å o (engl. Irwin Shaw; Bronks, 27. februar 1913 ā Davos, 16. maj 1984) je bio ameriÄki romanopisac, scenarista i pisac kratkih priÄa Äija su se dela prodala u preko 14 miliona primeraka. Studirao je u Bruklinu. JoÅ” u toku studija poÄeo je da piÅ”e najpre za radio, a potom i za pozoriÅ”te. U svojim delima Äuva tradiciju realizma u koju unosi neke psiholoÅ”ke akcente. Vidljiv je i uticaj Hemingveja. Velikog uspeha imao je njegov roman Mladi lavovi (The Young Lions, 1948), koji se smatra jednim od najboljih ameriÄkih proznih dela o Drugom svetskom ratu, a po kom je snimljen istoimeni film sa Marlonom Brandom, Montgomerijem Kliftom i Dinom Martinom. Manjeg znaÄaja su njegove drame, meÄu kojima se istiÄu: Otmen svet (The Gentile People, 1939), u kojoj optužuje naÄin života otmenog sveta, i antiratna drama Pokopajte mrtve (Bury the Dead, 1936). Slede joÅ” dva komada pisana za scenu: Sinovi i vojnici (Sons and Soldiers, 1944) i Iz magle (Out of the Fog, 1949). U SNP je 1955. prikazan njegov komad Otmen svet pod naslovom Filip i Jona, u prevodu Ivanke MarkoviÄ. Ostali poznati romani (prevedeni na srpski ili hrvatski, po katalogu Biblioteke grada Beograda) su: Glasovi letnjeg dana (1965) BogataÅ” i siromah (1970) VeÄe u Vizantu (1973) Prosjak i lopov (1977) Na vrhu brega (1979) Hleb povrh vode (1981) Prihvatljivi gubici (1982) Å o je bio veoma cenjen kao pisac pripovedaka. MeÄu zbirkama prevedenim na srpski ili hrvatski su: Opklada na mrtvog džokeja (1957) Indijanac u dubini noÄi (1957) MG33 (N)
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! BIBLIOTEKA LJILJAN Marija Paskaval MARIJA PASKVAL Maria Pascual NjemaÄke priÄe, Ernst T.A.Hoffmann Äovjek iz pijeska Zulemina pjesma Dama u bijelom Maria Pasqual i Alberich (Barcelona, āā1. srpnja 1933. - 13. prosinca 2011.) bila je plodna i popularna Å”panjolska ilustratorica. Maria Pascual Alberich zapoÄela je svoju karijeru kasnih 1940-ih, izmjenjujuÄi uvodnike kao Ameller (Los Mil y una Cuentas, Mala princeza), Marte (Sam, Cuentos Mariposa) i Toray (Azucena, Cuentos de la Abuelita, Mis Tales). Pascual Alberich je od 1955. radio gotovo iskljuÄivo za izdavaÄku kuÄu Toray u obje prethodne i nove zbirke: Alice (1955), Graciela (1956), Lindaflor (1958), Rosas Blancas (1958), Guendalina (1959), Susan ( 1959.), Serenada (1959.) i Tales Diadem (1960.). U Editorial Brugueri objavila je nekoliko strip priÄa, āSissiā (1957.) i āCuentos de Andersenā (1958.), koji su brojevi 38. i 57. serije PriÄe.[1] Kasnije je Pascual Alberich radio u Editorial Susaeti, koristeÄi svoju reputaciju za predstavljanje zbirki kao Å”to su Las MuƱecas Pascual Maria i MuƱecas Recortables de MarĆa Pascual. MeÄutim, njen najvažniji posao je odradio s Grupom Ocean: DjeÄje priÄe, DjeÄja Biblija, Basne, TisuÄu i jedna noÄ, UÄi engleski s MarĆom Pascual, UÄim matematiku, Moj prvi rjeÄnik, Seks ispriÄan djeci itd. meÄu najvažnijima, iako nisu bili jako poznati jer su bili namijenjeni Južnoj Americi i nekoliko europskih zemalja. Njezini osobni radovi ukljuÄuju viÅ”e od 2000 crteža, a Äuvaju se u Biblioteca de Catalunya.... Ernst Teodor Vilhelm Hofman (nem. Ernst Theodor Wilhelm Hoffmann; roÄen 24. januara 1776. u Kenigsbergu, u istoÄnoj Pruskoj, umro 25. juna 1822) bio je nemaÄki književnik, najpoznatiji predstavnik romantizma u nemaÄkoj književnosti. Poznat je pod imenom E. T. A. Hofman (nem. E. T. A. Hoffmann). Pisao je pripovetke sa elementima strave i fantazije. Bio je svestran umetnik - književnik, kompozitor, muziÄki kritiÄar, slikar i karikaturista. Njegove pripovetke su imale veliki uticaj u 19. veku, a on je bio kljuÄni književnik nemaÄkog romantizma. Mladost Njegovi preci i sa majÄine i sa oÄeve strane bili su pravnici. Otac mu je bio pravnik, ali takoÄe i pesnik i muziÄar amater. Ernst se rodio kao najmlaÄi od troje dece. Roditelji su mu se rastali 1778. Otac mu je živeo sa najstarijim sinom, a majka je ostala u Kenigsbergu sa roÄacima, dve tetke i sa ujakom. U domaÄinstvi je dominirao njegov ujak. Do 1792. pohaÄao je luteransku Å”kolu zvanu i graÄanska Å”kola, u kojoj se poklanjalo dosta pažnje klasicima. Pokazao je talent i za slikanje i za klavir, ali nije pokazivao veliki entuzijazam. Nije pokazivao ni entuzijazam za nove umetniÄke ideje, koje se se tada pojavile u NemaÄkoj. Ipak Äitao je i Fridriha Å ilera, Getea, Svifta, Å terna, Rusoa i Žan Pola, a napisao je i deo romana. Oko 1787. sprijateljio se sa Teodorom Gotlibom fon Hipelom, sinom pastora i prijatelja Imanuela Kanta. Tokom 1792. pohaÄao je neka Kantova predavanja. Provincija Tokom 1794 zaljubio se u udatu ženu Doru Hat, koja je bila deset godina starija od njega. Njena porodica je 1796. protestovala protiv njega, pa su ga prinudili da ode u provinciju kod jednoga svoga ujaka u Å leskoj. Zaposlio se kod ujaka u Glogau u Å leskoj. Nakon polaganja ispita posetio je Drezden, gde je bio oduÅ”evljen slikama u galeriji, posebo Rafaelom i KoreÄiom. Njegov ujak je 1798. dobio unapreÄenje i posao na dvoru u Berlinu, pa je Hofman sa njim zavrÅ”io u velikom gradu. Tu je Hofman po prvi put pokuÅ”ao da postane kompozitor, pa je napisao operetu Maske i poslao ju je kraljici Lajzi od Pruske. Stigao mu je sa izvesnim zakaÅ”njenjem službeni odgovor da se obrati kraljevskom teatru. Do vremena kada je stigao odgovor Hofman je položio treÄu rundu ispita i sa svojim prijateljem Hipelom je putovao u Poznanj, a usput su se zaustavili i u Drezdenu da vide galeriju. Od 1800. do 1803. radio je u pruskim provincijama u podruÄju Mazovije. Po prvi put je radio, a da ga nije nadzirao niko iz njegove porodice. Tu je brzo napravio skandal nakon karnevala 1802. Na balu su podeljene karikature oficira, koje je on nacrtao. Ubrzo se saznalo da je on autor karikatura. Poslali su prijavu protiv njega u Berlin, ali u Berlinu nisu hteli da oÅ”tro kazne mladog službenika, pa ga premeÅ”taju u Plok u Novoj IstoÄnoj Pruskoj. Kada se smestio u zabaÄenom Ploku, vratio se u Poznanj da se oženi sa Marijanom Teklom Rorer. U Plok su se vratili u avgustu 1802. Plok je bio dosta izolovan, pa je Hofman iskoristio izolaciju piÅ”uÄi i komponujuÄi. Tu se takmiÄio i za nagradu u jednom Äasopisu. Njegova drama je bila najbolja, ali nije dobila nagradu. PoÄetkom 1804. dobio je službu u VarÅ”avi. VarÅ”ava Hofman je vreme provedeno u Poljskoj smatrao najlepÅ”im delom svoga života. U VarÅ”avi je bila ista atmosfera, koju je oseÄao u Berlinu. Tu je obnovio prijateljstvo sa Zahariasom Vernerom, a sreo se i sa Juliusom Icigom, koji je bio Älan berlinske književne grupe NordÅ”tern (severna zvezda). Nažalost po njega Napoleon je 28. novembra 1806. zauzeo VarÅ”avu, pa je Hofman kao službenik Pruske odmah izgubio posao. Vratio se u Poznanj i tu je razmiÅ”ljao da li da ide u BeÄ ili u Berlin. Bolest je odložila put, a francuske vlasti su zahtevale da se svi bivÅ”i službenici zakunu na odanost ili da napuste zemlju. PoÅ”to mu nisu dali pasoÅ” do BeÄa morao je u Berlin. Berlin i Bamberg SledeÄih petnaest meseci predstavljali su njegov najgori period života. Napoleonova vojska je okupirala i Berlin, pa je živeo od veoma oskudnih prihoda. Stalno je posuÄivao novce od prijatelja i i dalje je bio gladan. Sa ženom je 1. septembra 1808. doÅ”ao u Bamberg, gde je dobio posao menadžera pozoriÅ”ta. Hofman nije uspevao da poboljÅ”a standarde izvoÄenja, pojavile su se i intrige protiv njega i izgubio je taj posao. Posle toga bio je muziÄki kritiÄar u jednim novinama u Lajpcigu. Hofman je uspeo 1809. kada je objavio priÄu Vitez Glik, o jednom ludaku koji je verovao da je kompozitor Kristof Vilibald Glik. PoÄeo je tada da koristi književno ime E. T. A. Hofman, tvrdeÄi da je ono āAā u Äast Amadeusa Mocarta. ZapoÅ”ljava se 1810. u teatru Bamberg kao dekorater i scenarista. Davao je i privatne Äasove muzike. Dobio je zatim 1813. posao direktora muzike u jednoj pokretnoj operi, koja se u tom trenutku nalazila u Drezdenu. Drezden i Lajpcig Pruska je 16. marta 1813. objavila rat Francuskoj, tako da je putem imao poteÅ”koÄa. Opera u kojoj se zaposlio premestila se u Lajpcig. Nije mogao da naÄe transport do Lajpciga, jer okolo je trajao rat. Stigao je konaÄno 23. maja. PoÅ”to je primirje proglaÅ”eno 4. juna opera se vratila u Drezden. MeÄutim nakon zavrÅ”etka primirja 22. avgusta morali su da se sele iz predgraÄa u sam grad, jer trajala je bitka kod Drezdena. Grad se predao 11. novembra, a opera je 9. decembra putovala u Lajpcig. U februaru 1814. posvadio se sa direktorom opere, koji mu je dao 3 meseca otkaznog roka. Berlin U septembru 1814. vratio se u Berlin i ponovo je dobio dobar položaj. Njegova opera se izvodila u berlinskom teatru. Hofman je alkoholom uniÅ”tavao zdravlje, a imao je i sifilis. Takvo stanje je dovelo 1822. do paralize. Svoje poslednje radove diktirao je sekretarici ili ženi. Umro je 25. juna 1822. u 46-oj godini života. StvaralaÅ”tvo Na osnovu iskustva do kojih je dolazio u istražnoj komisiji, napisao je romantiÄarsku satiru na druÅ”tvene prilike, āMajstora Buvuā. Bio je sklon sanjarenjima i imao je potrebu za danteovskim kultom dame. On je meÄu prvima izneo misao o muziÄkom identitetu stvari i biÄa i smatra se prethodnikom Poa i Mopasana u noveli užasa i strave. U njegovom stvaralaÅ”tvu vidljiva je romantiÄarska pojava pretapanja iz stvarnog u imaginarno, a metamorfozu je uÄinio principom literalne kreacije. Za Hofmana je život bio tamnica, te je bežao iz jedne forme života u drugu, a svoja raspoloženja beležio je u dnevniku posebnim znacima. U delima Princeza Brambili i Zlatni lonac otkrivao je jedinstvo svega živog i postojeÄeg. KarikirajuÄa opservacija koja za podlogu ima kritiÄki stav prema druÅ”tvu, jedan je od elemenata Hofmanovog literarnog postupka. Da bi se shvatila Hofmanova fantastika, važno je znati i da Äudesa i ÄudoviÅ”ta treba da se posmatraju kao subjektivna kategorija, dok su realni uzroci skriveni pod maskom fantastiÄnih simbola i puÅ”teni da se transponuju na viÅ”i plan. Važna je i ljubavna tematika za Hofmanovo delo, a javlja se u fantastici i funkcionalnim oblicima. Hofman je ludilu dao sasvim novu, donkihotsku boju pretvarajuÄi ga u ludilo idealnog zanosa i poetske Äežnje koja [ā¦] smeÅ”ta svoje sopstvene snove i zanose u stvarne okvire, oživljava ih i pretvara u stvarno. Po Hofmanu, svaki Äovek je sposoban za zlo. Fantastika se može javiti na viÅ”e naÄina. Prvi naÄin je preko personifikacije, taÄnije, Hofman oživljava sve Äega se dotakne. Drugi naÄin, odreÄen kao sintaksoÄko-stilistiÄki put, jeste pretvaranje epiteta u stvarna svojstva pri Äemu epitet ne gubi svojstva sintaksiÄke potÄinjenosti subjektu. U njegovim delima fabula je, u veÄini sluÄajeva, iskidana, okrnjena, razbijena. Svaka njegova fabula ima centar koji sadrži misaonu poruku. Ako posmatramo Hofmanove priÄe Peskar i GospoÄicu Skideri, onda možemo govoriti o sliÄnostima i razlici u njihovom komponovanju. Pre svega Peskar se oslanja na epistolarnu formu, Å”to nije sluÄaj u drugoj priÄi. I u jednoj i u drugoj priÄi može se govoriti o prisustvu fantastiÄnih elemenata. Isto tako i u jednoj i u drugoj priÄi prisutne su liÄnosti Äije su odlike zlog i Äavolskog jasno naglaÅ”ene ne samo spoljaÅ”njim izgledom nego i psiholoÅ”kom karakterizacijom. Obe priÄe sadrže i priÄe o ljubavi s tim Å”to tu postoji izvesna razlika. Naime Natanael je u vezi sa Klarom, ali ta veza ne opstaje do kraja, dok veza Olivijea i Madlene biva krunisana brakom. Postoji vidna razlika u pogledu osnovnih motiva. U Peskaru glavni je motiv oÄiju i motiv mehanizma. Naizgled glavni lik Natanael, na kraju umire, a Klara, ipak ostvaruje sreÄu. Glavno je pitanje nesklada izmeÄu spoljaÅ”njeg i unutraÅ”njeg života i viÄenje sablasnog. Prisutan je sveznajuÄi pripovedaÄ koji se oglaÅ”ava, date su retrospekcije i anticipacije. U GospoÄici Skideri vidno je naglaÅ”en odnos umetnik-stvoreno delo. PriÄa je fragmentarno organizovana, ima digresija, likovi imaju ulogu pripovedaÄa. U samoj priÄi primetni su uplivi razliÄitih žanrova. Za razliku od prve priÄe, ovde je sve podreÄeno reÅ”avanju zloÄina. ReÅ”avanje zloÄina zahteva povratak u proÅ”lost Pojavljuju se detektivi koji razreÅ”avaju zloÄine kroz niz sluÄajnih situacija. Ova priÄa preteÄa je detektivskog žanra. Peskar Hofmanova priÄa Peskar delom se oslanja na epistolarnu formu. Sastoji se iz pisma Natanaela Lotaru, Klarinog pisma Natanaelu, i joÅ” jednog Natanaelovog pisma Lotaru koje se prekida pojavom sveznajuÄeg pripovedaÄa. U pismima su retrospektivno dati krucijalni dogaÄaji iz Natanaelovog detinjstva. Izneta retrospekcija asocijativno je motivisana. Peskar ima motive Äudnog, neobiÄnog i tajanstvenog te se može posmatrati kao preteÄa horor žanra. PriÄa je predstavljena tako da prati Natanaelove dogaÄaje i oseÄaje. Dominiraju dva tajanstvena motiva, motiv peskara i motiv mehanizma. Motiv oÄiju je lajt motiv koji povezuje svaki motiv u priÄi te su vidljive težnje romantiÄarske ideologije. Sam romantiÄarski duh optereÄen je saznanjem o neskladu izmeÄu duha i spoljaÅ”njeg života. Ono Å”to je romantiÄare dovodilo do moguÄnosti otkrivanja sablasnog bilo je rasplinjavanje izmeÄu spoljaÅ”njeg i unutraÅ”njeg. KlasiÄna obrada fenomena sablasnog, Äija je težnja koren ludila, prisutna je i u Peskaru. Sablasno je moguÄe svesti na traumu iz detinjstva Å”to se povezuje sa alhemiÄarem Kopelijusom i Å”to dovodi do stvaranja iskrivljene percepcije spoljaÅ”nje stvarnosti. Glavna liÄnost je Natanael. Motivisan susretom sa Kopelijusom, piÅ”e pismo Lotaru kome govori o užasnom dogaÄaju koji ima ubistveni uticaj na njega. PoÄetna epizoda podredila je sva njegova dalja oseÄanja. MuÄi ga seÄanje iz detinjstva pa govori: NasluÄujeÅ” da samo naroÄiti odnosi koji duboko zadiru u moj život mogu da pridadu znaÄaj ovom sluÄaju, pa Äak i da mora da na mene zlotvorski deluje liÄnost onog kobnog trgovÄiÄa. Kroz reminescenciju, Natanael iznosi seÄanje iz detinjstva. Govori o Kopelijusu, Äoveku koga smatra krivim za smrt svoga oca, i Äoveku koga se plaÅ”io i gadio. SpoljaÅ”nji izgled Kopelijusa navodi nas da pomislimo da je reÄ o neÄemu demonskom. Te zelene, maÄje oÄi, usta koja su se razvlaÄila u pakostan smeh, zubi kroz koje je Å”iÅ”tao neobiÄan zvuk, znak su pravog demona. Zlog ima i u njegovom ponaÅ”anju jer je namerno dodirivao hranu i piÄe, iako je znao da deca niÅ”ta onda neÄe okusiti. Sablasno zavisi od toga Äijim se oÄima vidi. U samom Peskaru vidljivo je joÅ” jedno viÄenje sablasnog. PosmatrajuÄi Klaru i Natanaela možemo govoriti o dvama pogledima na svet, realnom i imaginarnom. To realno viÄenje života iznosi Klara, koja smatra da su sve užasne stvari o kojima Natanael govori samo mogle da se dogode u njegovoj duÅ”i i da spoljaÅ”nji svet u tome nije uÄestvovao. Po njoj, Kopelijus može da deluje kao Äavolska sila samo ako je ne prognamo iz srca i misli. Daje objaÅ”njenje da su ga se deca gadila jer ih je mrzeo, a Natanaelov otac je umro delom i zbog svoje neopreznosti. Suprotno zdravorazumskoj perspektivi Äiji je nosilac Klara, Natanael smatra da je zla sila, otelotvorena u Kopelijusu mogla spolja da stupi u njegov život. Klara je realizovana kao antipod Natanaelu, a kasnije i Olimpiji pa ona na kraju jedina zadovoljava životne kvalitete. Njen lik i temperament imaju prirodno odreÄenje, a romantiÄari su u prirodnom poretku videli ideal života. Dok Natanael veruje u Kopelijusa, on postoji. Klara ga savetuje da vedrinom pobedi stanje u kome se nalazi. MeÄutim, vedrine nema jer ju je vera u sablasno ubila. Natanael gubi pesniÄki dar, tone u snove, i juri ka ludilu. U treÄem pismu, daje svoju opsednutost, Olimpijom, mehanizmom. Pojavljuje se sveznajuÄi pripovedaÄ koji vodi neku vrstu dijaloga sa Äitaocem. ObjaÅ”njava razlog koji ga je naveo da napiÅ”e ovu priÄu, i pokazuje naÄin na koji ju je koncipirao. Potom dodaje ono Å”to treba da se zna, a Å”to nije uneo u pismima. ObjaÅ”njava da su Klara i njen brat, Lotar, dospeli u Natanaelovu porodicu nakon smrti oca. Postavlja se pitanje Klarine lepote i njene prirode. Lik Klare jednim delom gradi se preko karakterizacije koju iznosi pripovedaÄ imala jaku maÅ”tu vedrog, otvorenog pravog deteta [ā¦] mnogi prigovarali da je hladna bez oseÄanja i prozaiÄna [ā¦] a Klarina hladna priroda sve viÅ”e je izazivala Natanaelovo neraspoloženje. Dokaz poslednjoj tvrdnji je i to Å”to Natanael Klaru naziva bezduÅ”nim automatom poÅ”to ne razume pesmu koju je napisao. Natanael kasnije doživljava ono Å”to je ispevao u pesmi. Važno je ukazati da pojava Kopelijusa utiÄe na Natanaelovo ponaÅ”anje. Ipak, možda Natanaelove oÄi nisu krive za izobliÄenje sveta. Ono Å”to ga približava grotesknoj izabranici njegovog srca jeste požar koji je zadesio njegov dom. Pojavljuje se motiv oÄiju kroz priÄu o trgovcu Kopoli koji prodaje durbin, a Å”to Äe Natanaelu pomoÄi da gleda Olimpiju, koja je, kao i on, automat. Scena prodaje durbina zasnovana je na jeziÄkom nesporazumu. U opisu Olimpijinih ženskih kvaliteta do izražaja dolazi ironija. Susret sa Kopolom dat je kao asocijacija seÄanja na dogaÄaje iz detinjstva. Ono Å”to primeÄuje na Olimpiji jesu ukoÄene mrtve oÄi. Ne primeÄuje da je reÄ o mehanizmu i ne sluÅ”a druge koji govore da je to mehanizam, pravi se da je živo biÄe, a mora da ima neki Äavo. Prikazan je doživljaj Olimpije od strane Å”irih druÅ”tvenih krugova. FantastiÄno je toliko realno prikazano da se i ne sumnja. Natanael se divi njenom pogledu koji kaže viÅ”e nego bilo koji jezik, zadivljen je jer ume da ga sluÅ”a. Sukob Spalancanija i Kopole, koji Natanael posmatra, predstavlja centralni deo ove priÄe. Kopelijus otima figuru Olimpije od Spalancanija, ali ne i oÄi. Dolazi do promene registra pripovedanja. Dat je prelazak sa fantastiÄnih na satiriÄno-realistiÄne tonove. Ono Å”to se deÅ”ava Olimpiji dato je kao alegorija. Postojanje dve perspektive utiÄe da se žanr ne može odrediti do kraja. PriÄu odreÄuje izrazit dualizam. Javlja se sukob spoljaÅ”njeg i unutraÅ”njeg, prirodnog i veÅ”taÄkog. Sve se vrti oko oÄiju. Natanael se na trenutak vraÄa u ravnotežu, ali ne zadugo. Klimaks pripovedanja ostvaren je prilikom prelaska iz epistolarne u novelistiÄku priÄu. Spreman je da obnovi ljubav sa Klarom, ali dobija napad ludila. Durbin koji uzima da vidi grm koji mu se približava, Äini da poludi. Klaru jedva spaÅ”ava Lotar. Natanael vidi advokata Kopelijusa, za Äije postojanje sam pripovedaÄ daje potvrdu. U trenutku kad ga ugleda viÄe: Ha! Lepi oki, lepi oki! Kopelijus kao da anticipira neÅ”to Å”to Äe se desiti. Natanael skaÄe sa zgrade, zavrÅ”ava najtragiÄnije, a njegova smrt dovodi do nestanka Kopelijusa. Sam kraj predstavlja neku vrstu ironiÄnog epiloga u kome je prikazana porodiÄna idila u kojoj se Klara smiruje nakon Natanaelove smrti. Vedrina se raÄa, dok je život nesvestan sablasnog. GospoÄica Skideri GospoÄica Skideri jeste priÄa koja je bliža obliku iz koga se razvio detektivski žanr. Predstavlja Hofmanovo remek-delo u kome Kardijak, gonjen unutraÅ”njim glasom, zlotvor vladavine Luja XIV, ubija one koji naruÄe dragulje. Hofman je pseudoistorijske dogaÄaje vezane za trovanje iskoristio kao uvod za priÄu o Kardijaku i njegovoj poremeÄenoj ljubavi prema draguljima. NeÅ”to demonsko u njemu ne dozvoljava mu da se odvoji od nakita. Stvara se specijalna atmosfera straha usled tajanstvenog ubistva Å”to je nadovezano na ubistva trovanja arsenikom. Takvim Äinom on dragulje želi da povrati jedinom njihovom vlasniku-sebi. Policija veruje da je u pitanju zloÄinaÄka banda, i ne može da mu uÄe u trag. PoÄetak priÄe vremenski je situiran u kiÅ”nu noÄ. GospoÄica Skideri, autor romana i stihova na Äudan naÄin postaje deo priÄe, onda kada nepoznati mladiÄ zakuca na njena vrata kako bi je upozorio da može spasiti ljudski život. Drugi susret sa njim je na trgu, pored gomile ljudi. TreÄi susret, prikazan na patetiÄno sentimentalan naÄin, predstavlja uvod u pravu priÄu. Taj mladiÄ sin je njene nekadaÅ”nje Å”tiÄenice. Upravo to je jedan od razloga njene motivisanosti da ga oslobodi krivice. Ona koja je oliÄenje dobrote i ljupkosti, treba da se suprotstavi zlu. Kolika je Hofmanova maÅ”ta vidljivo je i u samom postupku dodeljivanja uloge detektiva ovakvoj osobi. GospoÄica Skideri, vidljivo zbunjena ne zna kome da veruje te i ona sama poveruje u postojanje demonske sile. Do istine o Kardijaku dolazi nakon razgovora sa mladiÄem ove devojke. Njoj je dodeljena uloga ubeÄivanja kralja da pomiluje mladiÄa. Centralna priÄa je fragmentarno organizovana sa puno epizaoda i digresija. Ima puno epizoda i najÄeÅ”Äe su retrospektivnog karaktera, a motivisane su pojavom novih likova i u njima se objaÅ”njava proÅ”lost likova. Retrospekcijom Äe biti objaÅ”njena i proÅ”lost Äuvenog zlatara Renea Kardijaka, kao i život njegove Äerke i Olivija Brisona. U pojedinim epizodama su likovi naratori, te lik postaje pripovedaÄ. Dominiraju naracija i monolog. U Parizu ljudi bivaju ubijeni ili pretuÄeni usred noÄi na ulici, njihov dragocen nakit nestaje, a ubica je onaj koji i stvara nakit. Ima puno dogaÄaja koji se mogu smatrati tajanstvenim, Äijim Äe se rasvetljavanjem doÄi do saznanja da su bili logiÄni. Ubistva su povezana s Olivijeom jer je otkrio Kardijakovu tajnu, on je do kraja patetiÄan i ne želi da otkrije ubicu poÅ”to je u ljubavi sa Madlonom. Vrhuncem lojalnosti smatra se kad na leÄima donosi mrtvog Kardijaka i ne želi da iskoristi njegovu ispovest. Likovi se mogu podeliti na dve velike grupe, na božanske i Äavolske. GospoÄica de Skideri upuÄuje na božanske anÄeoske likove, insistira na Äistoti, pravdi. Ona je data kroz topos ženskih detektiva koji se na zapadu javljaju od 1890. godine. One, kao i gospoÄica de Skideri sluÄaj reÅ”avaju zahvaljujuÄi nizu sluÄajnosti. Toposi koje ona preuzima vode ka razreÅ”enju. Sve Å”to Äini stvar je sluÄajnosti i tek nakon susreta sa Olivijeom preuzima pravu akciju. Pred nju izlazi ubica koji kaže da je kriv za Kardijakovu smrt. On je ponosan na svoje delo jer je Kardijak poÄinio mnoga ubistva. Daje se važnost zaÅ”tite svedoka, da se ne otkrije ono Å”to je Skiderijevoj rekao pravi Kardijakov ubica. Uz pomoÄ advokata treba da se razreÅ”i neÄija sudbina. Madlona, koja predstavlja anÄeosku figuru, budi uspomene kralju, Å”to ga motiviÅ”e da oslobodi Olivijea, ali joj i daje miraz. Može se ukazati na zanimljivost likova htonskog tipa. Kroz La Renija i portretom i karakterno data je ružnoÄa. U liku Kardijaka prisutno je viÅ”e razliÄitih tradicija koje su ga oformile. Äavolski aspekt njegove prirode pojaÄan je njegovim izgledom, riÄost je smatrana oznakom Äavola. On ima āpogled iz malih, duboko uvuÄenih oÄiju, koje su zeleno svetlucale...ā U punom sjaju znao je da obradi neugledan dragulj uz neznatan novac. I psiholoÅ”ki je motivisano to Äavolsko u njemu. Kad vidi dragulj, njegove oÄi zablistaju. Postajao je surov i drzak kad bi morao da ga preda. U tim trenucima ima sve odlike Äavolskog. PriznaÄe Skiderijevoj da je nakit koji se kod nje naÅ”ao radio misleÄi na nju, ali i da je nestao iz njegove radionice. Moli je da primi ono Å”to drugi dobijaju uz molbu i zaklinjanje, jeca, i kao mahnit odjuri. GospoÄica de Skideri taj nakit naziva āamajlijom samog neÄastivog. Ona je ogorÄena i uplaÅ”ena. PosmatrajuÄi Kardijaka i njegove dragulje može se ukazati na romantiÄarsko shvatanje odnosa izmeÄu tvorca i njegovog dela. U konceptu Kardijakovog lika dosta je dato od romantiÄarskog odnosa prema umetnosti. Ako posmatramo politiÄki plan vidimo da je dat La Reni, kao predstavnik anahronog sudskog sistema i Degre koji je prototip detektiva. La Reni do priznavanja dolazi preko muÄenja, dok je savremeni odnos prema zloÄinu utvrÄen pojavom pravnog sistema. Detektiv Degre najavljuje prave detektive. On je i aktivan uÄesnik potrage za ubicom. Ne uspeva da uhvati ubicu veÄ pada, u Äemu ima komike. PriÄa može da se Äita iz perspektive razliÄitih žanrova, horor, detektivskog, a Äudno nestajanje ubice, objaÅ”njeno logiÄnim naÄinom koji je kao i samo objaÅ”njenje diskutabilan, jeste uticaj gotike. Na kraju, koji je izdvojen elipsom i predstavlja neku vrstu epiloga, braÄni par odlazi u Ženevu, a blago je vraÄeno vlasnicima. GospoÄica de Skideri daleko je važnija kao prototip detektivskog žanra i mnogi se postupci uzimaju kao najava modernog pripovedaÄkog modela. Fragmentarno je organizovan niz epizoda, prisutni su likovi koji preuzimaju ulogu pripovedaÄa , preko ispovesti sledi otkrivanje detalja iz proÅ”losti. ReÅ”enje identiteta ubice se nalazi u proÅ”losti. Isto tako prisutno je ukrÅ”tanje paralelnih tokova.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
61054) ZAROBLJENIK Å UMSKE KUÄE , AnÄelka MartiÄ , Mladost Zagreb 1989 , biblioteka Vjeverica AnÄelka MarticĢ (Zagreb, 1. maj 1924 ā Zagreb, 11. novembar 2020) je književnica i prevodilac, poznata po svojim delima za decu. Njeno najÄitanije delo je kratki roman Pirgo, priÄa o prijateljstvu deÄaka i srne tokom Drugog svetskog rata. RoÄena je u Zagrebu 1. maja 1924. godine. Odrasla je na zagrebaÄkom TreÅ”njevcu, u porodici sa troje dece, od kojih je bila srednje dete. Otac joj je umro 1933. godine, a majka je Äesto bila odsutna zbog bolesti, pa je AnÄelka provodila vreme kod bake i dede po ocu na selu. To detinjstvo izmeÄu sela i grada kasnije cĢe postati jedan od njenih glavnih motiva i inspiracija, a opisala cĢe ga u mnogim svojim knjigama. PoÄetkom Drugog svetskog rata zavrÅ”io je tadaÅ”nju Srednju trgovaÄku Å”kolu u Zagrebu. Nakon Å”to je, kao aktivni ilegalac i Älan KomunistiÄke partije, njen stariji brat Ivica 1941. zarobljen u Zagrebu i ubijen u Jasenovcu 1942. godine, AnÄelka MarticĢ odlazi u partizane i radi kao ratni dopisnik 28. slavenske divizije. Prve pesme joj je objavio Grigor Vitez u Äasopisu Kulturni prilozi koji je izlazio na Papuci. UÄestvuje u oslobaÄanju Beograda, gde dobija orden za hrabrost spasavajucĢi ranjenog kapetana ispred neprijateljskog tenka. Posle osloboÄenja Beograda postao je Älan redakcije lista Prve jugoslovenske armije Za pobedu. Posle rata radila je kao novinar u listovima Vjesnik i Omladinski borac i u deÄjem Äasopisu Pionir. Bila je glavni i odgovorni urednik Äasopisa za djecu Radost i glavni urednik izdavaÄke kucĢe NaÅ”a djeca u Zagrebu. Od 1954. bila je Älanica DruÅ”tva hrvatskih književnika. Pisala je pesme, crtane filmove, deÄje priÄe i tekstove za slikovnice; objavljena je i knjiga proze za odrasle. NajznaÄajniji je autor hrvatske ratne proze za decu, a piÅ”e i autobiografska dela i fantastiÄnu prozu u stilu Ivane BrlicĢ-MažuranicĢ. Njena dela su prevoÄena na mnoge strane jezike, od poljskog, ÄeÅ”kog, ruskog i italijanskog do esperanta, kineskog i farsi. I sama je prevela veliki broj knjiga sa slovenaÄkog jezika. tvrd povez, format 17 x 21 cm , latinica, 130 strana, ilustracije Ratko JanjiÄ Jobo , posveta na predlistu
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Na nultoj strani ima posveta i decijim ruukopisom napisano `Milici za rodjendan od Maje` i na zadnjoj nultoj stranici ima izvrljano malo hem. olovkom sve ostalo uredno! Ilustrovao: Ivan Kozaric Desanka MaksimoviÄ (Rabrovica (Divci) kod Valjeva, 16. maj 1898 ā Beograd, 11. februar 1993) bila je srpska pesnikinja, profesorka književnosti i akademik Srpske akademije nauka i umetnosti. Desanka MaksimoviÄ je bila najstarije dete oca Mihaila, uÄitelja, i majke Draginje. Mihailo je bio sin Dimitrija i Nerandže MaksimoviÄ, Nerandža-Nera je bila potomak kneza Jovana SimiÄa Bobovca.[1] Odmah posle njenog roÄenja, Mihailo MaksimoviÄ je dobio premeÅ”taj, te se porodica odselila u Brankovinu. U Brankovini je provela detinjstvo, a u Valjevu je zavrÅ”ila gimnaziju. PoÄetkom avgusta 1933. godine udala se za Sergeja Slastikova.[2] Nije imala dece. Studirala je na odeljenju za svetsku književnost, opÅ”tu istoriju i istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu. Nakon diplomiranja, Desanka MaksimoviÄ je najpre radila u ObrenovaÄkoj gimnaziji, a zatim kao suplent u TreÄoj ženskoj gimnaziji u Beogradu. U Parizu je provela godinu dana na usavrÅ”avanju kao stipendista francuske vlade. Nakon Å”to je od 3. septembra 1925. godine radila oko godinu dana u uÄiteljskoj Å”koli u Dubrovniku, preÅ”la je ponovo u Beograd gde je radila u Prvoj ženskoj realnoj gimnaziji (a danaÅ”njoj Petoj beogradskoj gimnaziji). Jedna od njenih uÄenica bila je i Mira AleÄkoviÄ, koja je takoÄe postala pesnikinja i bliska prijateljica Desanke MaksimoviÄ. PoÄetkom Drugog svetskog rata je otiÅ”la u penziju, ali se u službu vratila 1944. i u istoj Å”koli ostala do konaÄnog penzionisanja, 1953.[3] Putovala je Å”irom tadaÅ”nje Jugoslavije i imala veliki broj prijatelja meÄu piscima i pesnicima; u njih su spadali i MiloÅ” Crnjanski, Ivo AndriÄ, Gustav Krklec, Isidora SekuliÄ, Branko ÄopiÄ i mnogi drugi. Dana 17. decembra 1959. izabrana je za dopisnog Älana Srpske akademije nauka i umetnosti,[3] a 16. decembra 1965. za redovnog Älana. U Äetvrtak, 11. februara 1993. godine, u svojoj 95. godini, u Beogradu je preminula Desanka MaksimoviÄ.[3] Sahranjena je u Brankovini kod Valjeva, u porti crkve Svetih arhanÄela u okviru kulturno-istorijskog kompleksa. Književna dela Nagrada za pisca godine Spomenik pesnicima sa likom Desanke MaksimoviÄ u Valjevu Grob Desanke MaksimoviÄ u Brankovini Desanka MaksimoviÄ je bila pesnik, pripovedaÄ, romansijer, pisac za decu, a povremeno se bavila i prevoÄenjem, mahom poezije, sa ruskog, slovenaÄkog, bugarskog i francuskog jezika. Objavila je oko pedeset knjiga poezije, pesama i proze za decu i omladinu, pripovedaÄke, romansijerske i putopisne proze. Svoje prve pesme je objavila 1920. godine u Äasopisu āMisaoā. Njena poezija je i ljubavna i rodoljubiva, i poletna, i mladalaÄka, i ozbiljna i oseÄajna. Neke od njenih najpopularnijih pesama su: āPredoseÄanjeā, āStrepnjaā, āProleÄna pesmaā, āOpomenaā, āNa buriā, āTražim pomilovanjeā i āPokoÅ”ena livadaā.[4] ÄuvÅ”i za streljanje Äaka u Kragujevcu 21. oktobra 1941, pesnikinja je napisala jednu od svojih najpoznatijih pesama āKrvava bajkaā[5] ā pesmu koja svedoÄi o teroru okupatora nad nedužnim narodom u Drugom svetskom ratu.[6] Pesma je objavljena tek posle rata. Zbog jedne od njenih rodoljubiih pesma, neobjavljena pesma āU ropstvuā, bila je i zatvarana.[7] NajznaÄajnija dela Desanke MaksimoviÄ su: Pesme (1924) Vrt detinjstva, pesme (1927) Zeleni vitez, pesme (1930) Ludilo srca, pripovetke (1931) Srce lutke spavaljke i druge priÄe za decu (1931, 1943) Gozba na livadi, pesme (1932) Kako oni žive, priÄe (1935) Nove pesme (1936) Raspevane priÄe (1938) Zagonetke lake za prvake Äake (sa Jovankom HrvaÄanin, 1942) Å arena torbica, deÄje pesme (1943) Paukova ljuljaÅ”ka (1943) OsloboÄenje Cvete AndriÄ, poema (1945) Pesnik i zaviÄaj, pesme (1945) Otadžbina u prvomajskoj povorci, poema (1949) Samoglasnici A, E, I, O, U (1949) Otadžbino, tu sam (1951) StraÅ”na igra, priÄe (1950) Vetrova uspavanka (1953) Otvoren prozor, roman (1954) Ko je veÄi, pesme (1955) Miris zemlje, izabrane pesme (1955) Bajka o KratkoveÄnoj (1957) Ako je verovati mojoj baki, priÄe (1959) Å umska ljuljaÅ”ka, pesme (1959) Zarobljenik snova (1960) Govori tiho, pesme (1961) Äudo u polju, pesme (1961) Medvedova ženidba, pesme (1961) ProleÄni sastanak (1961) SunÄevi podanici, pesme (1962) Patuljkova tajna, priÄe (1963) Ptice na Äesmi, pesme (1963) Tražim pomilovanje, lirska diskusija s DuÅ”anovim zakonikom (1964) Bela vrana, pesme (1964) Ose maÄioniÄari, pesme (1964) HoÄu da se radujem, priÄe (1965) ÄaÄko srce (1966) Izvolite na izložbu dece slikara (1966) Zlatni leptir (1967) PradevojÄica, roman (1970) Na Å”esnaesti roÄendan, pesme (1970) Praznici putovanja, putopisi (1972) Nemam viÅ”e vremena, pesme (1973) Letopis Perunovih potomaka, pesme (1976) Pesme iz NorveÅ”ke (1976) Bajke za decu (1977) NiÄija zemlja (1979) Vetrova uspavanka, pesme za decu (1983) MeÄaÅ”i seÄanja, pesme (1983) Slovo o ljubavi, pesme (1983) PamtiÄu sve (1989) Slavuj na grobu (haiku pesme, 1990) Nebeski razboj (1991) Ozon zaviÄaja (1991) Zovina svirala (1992) Poezija NajÄeÅ”Äi motiv u poeziji Desanke MaksimoviÄ je bila ljubav, i njena reÄ, odnos prema svetu i filozofija su i sami bili pesniÄke prirode. Njena poezija je odlikovana Äitavim obiljem novih aliteracija i rima.[3] Njeno osnovno pesniÄko geslo je bilo da poezija treba da bude razumljiva, jasna, iskrena, otvorena prema Äoveku i životu. Mnoge njene pesme predstavljaju poziv ljudima da budu dobri, plemeniti, ponositi, postojani, da poÅ”tuju ljude drugaÄijih uverenja i naÄela, miÅ”ljenja, boja i vera, i da budu strogi prema svojim manama kao i prema tuÄim. Od svih vrednosti u životu ona je kroz svoje pesme posebno isticala slobodu, odanost, hrabrost, dobrotu i nekoristoljublje. U kasnijem periodu života, lirika Desanke MaksimoviÄ je dobila neÅ”to smireniji i tiÅ”i duh. Njena poezija, pripovetke, romani, knjige za decu prevoÄeni su na mnoge jezike, a njene pojedine pesme nalaze se u antologijama poezije. Priznanja Desanka MaksimoviÄ je dobila veliki broj književnih nagrada, a meÄu njima i Vukovu (1974), NjegoÅ”evu (1984), nagradu AVNOJ-a (1970), Sedmojulska nagrada (1964), Zmajeva nagrada (1958 i 1973), nagrada āMlado pokoljenjeā (1959). Izabrana je i za poÄasnog graÄanina Valjeva. Prvo priznanje dobila je 1925. godine nagradom za pesmu āStrepnjaā na konkursu Äasopisa āMisaoā. Godine 1985. renovirana je osnovna Å”kola u Brankovini, koju je pohaÄala Desanka MaksimoviÄ i gde je njen otac bio uÄitelj. Ova Å”kola je nazvana āDesankina Å”kolaā, kako ju je narod tokom vremena prozvao. Godine 1988. odlikovana je nagradom āZlatni venacā makedonskih VeÄeri poezije u Strugi u saradnji sa Uneskom.[8] Nagrada se dodeljuje jednom pesniku godiÅ”nje za celokupan životni rad. Maja 1968. odlikovana je Ordenom Republike sa zlatnim vencem.[9] U Valjevu je, joÅ” za njenog života, podignut spomenik Desanki MaksimoviÄ. Ovaj spomenik je otkrio Matija BeÄkoviÄ 27. oktobra 1990. godine.[10] Pesnikinja je malo negodovala zbog ovog Äina, ali su je ubedili da je to samo spomenik poeziji sa njenim likom. Dana 12. februara 1993. Vlada Srbije je donela odluku da se njeno ime i delo trajno obeleži osnivanjem Zadužbine Desanke MaksimoviÄ koja dodeljuje nagradu āDesanka MaksimoviÄā. Odluka Vlade je realizovana inicijativom Ministarstva za kulturu Srbije da Narodna biblioteka bude osnivaÄ i nosilac te institucije.[11] Zadužbina je osnovana 19. marta 1993. OsnivaÄkim aktom i Statutom naznaÄava se da zadužbina treba da āstvori uslove za trajno oÄuvanje i negovanje uspomene na Desanku MaksimoviÄ, jednog od najveÄih pesnika srpskog jezika 20. vekaā. Povodom stogodiÅ”njice njenog roÄenja, Uneskov slovenski projekat proglasio je Desanku MaksimoviÄ za liÄnost kulture u 1998. godini[12] Dana 23. avgusta 2007. otkriven je spomenik Desanki MaksimoviÄ u Beogradu u TaÅ”majdanskom parku.[13] U selu BogoÅ”tica kod Krupnja 2013. godine otvoren je Dom srpske poezije āDesanka MaskimoviÄā u sastavu novoizgraÄenog Manastira Svete TrojeruÄice Hilandarske. Biblioteka Vjeverica
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Ilustracije: Janeza Solea Desanka MaksimoviÄ (Rabrovica (Divci) kod Valjeva, 16. maj 1898 ā Beograd, 11. februar 1993) bila je srpska pesnikinja, profesorka književnosti i akademik Srpske akademije nauka i umetnosti. Biografija Desanka MaksimoviÄ je bila najstarije dete oca Mihaila, uÄitelja, i majke Draginje. Mihailo je bio sin Dimitrija i Nerandže MaksimoviÄ, Nerandža-Nera je bila potomak kneza Jovana SimiÄa Bobovca.[1] Odmah posle njenog roÄenja, Mihailo MaksimoviÄ je dobio premeÅ”taj, te se porodica odselila u Brankovinu. U Brankovini je provela detinjstvo, a u Valjevu je zavrÅ”ila gimnaziju. PoÄetkom avgusta 1933. godine udala se za Sergeja Slastikova.[2][3] Nije imala dece. Studirala je na odeljenju za svetsku književnost, opÅ”tu istoriju i istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu. Nakon diplomiranja, Desanka MaksimoviÄ je najpre radila u ObrenovaÄkoj gimnaziji, a zatim kao suplent u TreÄoj ženskoj gimnaziji u Beogradu. U Parizu je provela godinu dana na usavrÅ”avanju kao stipendista francuske vlade. Nakon Å”to je od 3. septembra 1925. godine radila oko godinu dana u uÄiteljskoj Å”koli u Dubrovniku, preÅ”la je ponovo u Beograd gde je radila u Prvoj ženskoj realnoj gimnaziji (a danaÅ”njoj Petoj beogradskoj gimnaziji). Jedna od njenih uÄenica bila je i Mira AleÄkoviÄ, koja je takoÄe postala pesnikinja i bliska prijateljica Desanke MaksimoviÄ. PoÄetkom Drugog svetskog rata je otiÅ”la u penziju, ali se u službu vratila 1944. i u istoj Å”koli ostala do konaÄnog penzionisanja, 1953.[4] Putovala je Å”irom tadaÅ”nje Jugoslavije i imala veliki broj prijatelja meÄu piscima i pesnicima; u njih su spadali i MiloÅ” Crnjanski, Ivo AndriÄ, Gustav Krklec, Isidora SekuliÄ, Branko ÄopiÄ i mnogi drugi. Dana 17. decembra 1959. izabrana je za dopisnog Älana Srpske akademije nauka i umetnosti,[4] a 16. decembra 1965. za redovnog Älana. U Äetvrtak, 11. februara 1993. godine, u svojoj 95. godini, u Beogradu je preminula Desanka MaksimoviÄ.[4] Sahranjena je u Brankovini kod Valjeva, u porti crkve Svetih arhanÄela u okviru kulturno-istorijskog kompleksa. Književna dela Nagrada za pisca godine Spomenik pesnicima sa likom Desanke MaksimoviÄ u Valjevu Grob Desanke MaksimoviÄ u Brankovini Desanka MaksimoviÄ je bila pesnik, pripovedaÄ, romansijer, pisac za decu, a povremeno se bavila i prevoÄenjem, mahom poezije, sa ruskog, slovenaÄkog, bugarskog i francuskog jezika. Objavila je oko pedeset knjiga poezije, pesama i proze za decu i omladinu, pripovedaÄke, romansijerske i putopisne proze. Svoje prve pesme je objavila 1920. godine u Äasopisu āMisaoā. Njena poezija je i ljubavna i rodoljubiva, i poletna, i mladalaÄka, i ozbiljna i oseÄajna. Neke od njenih najpopularnijih pesama su: āPredoseÄanjeā, āStrepnjaā, āProleÄna pesmaā, āOpomenaā, āNa buriā, āTražim pomilovanjeā i āPokoÅ”ena livadaā.[5] ÄuvÅ”i za streljanje Äaka u Kragujevcu 21. oktobra 1941, pesnikinja je napisala jednu od svojih najpoznatijih pesama āKrvava bajkaā[6] ā pesmu koja svedoÄi o teroru okupatora nad nedužnim narodom u Drugom svetskom ratu.[7] Pesma je objavljena tek posle rata. Zbog jedne od njenih rodoljubivih pesma, neobjavljena pesma āU ropstvuā, bila je i zatvarana.[8] NajznaÄajnija dela Desanke MaksimoviÄ su: Pesme (1924) Vrt detinjstva, pesme (1927) Zeleni vitez, pesme (1930) Ludilo srca, pripovetke (1931) Srce lutke spavaljke i druge priÄe za decu (1931, 1943) Gozba na livadi, pesme (1932) Kako oni žive, priÄe (1935) Nove pesme (1936) Raspevane priÄe (1938) Zagonetke lake za prvake Äake (sa Jovankom HrvaÄanin, 1942) Å arena torbica, deÄje pesme (1943) Paukova ljuljaÅ”ka (1943) OsloboÄenje Cvete AndriÄ, poema (1945) Pesnik i zaviÄaj, pesme (1945) Otadžbina u prvomajskoj povorci, poema (1949) Samoglasnici A, E, I, O, U (1949) Otadžbino, tu sam (1951) StraÅ”na igra, priÄe (1950) Vetrova uspavanka (1953) Otvoren prozor, roman (1954) Ko je veÄi, pesme (1955) Miris zemlje, izabrane pesme (1955) Bajka o KratkoveÄnoj (1957) Ako je verovati mojoj baki, priÄe (1959) Å umska ljuljaÅ”ka, pesme (1959) Zarobljenik snova (1960) Govori tiho, pesme (1961) Äudo u polju, pesme (1961) Medvedova ženidba, pesme (1961) ProleÄni sastanak (1961) SunÄevi podanici, pesme (1962) Patuljkova tajna, priÄe (1963) Ptice na Äesmi, pesme (1963) Tražim pomilovanje, lirska diskusija s DuÅ”anovim zakonikom (1964) Bela vrana, pesme (1964) Ose maÄioniÄari, pesme (1964) HoÄu da se radujem, priÄe (1965) ÄaÄko srce (1966) Izvolite na izložbu dece slikara (1966) Zlatni leptir (1967) PradevojÄica, roman (1970) Na Å”esnaesti roÄendan, pesme (1970) Praznici putovanja, putopisi (1972) Nemam viÅ”e vremena, pesme (1973) Letopis Perunovih potomaka, pesme (1976) Pesme iz NorveÅ”ke (1976) Bajke za decu (1977) NiÄija zemlja (1979) Vetrova uspavanka, pesme za decu (1983) MeÄaÅ”i seÄanja, pesme (1983) Slovo o ljubavi, pesme (1983) PamtiÄu sve (1989) Slavuj na grobu (haiku pesme, 1990) Nebeski razboj (1991) Ozon zaviÄaja (1991) Zovina svirala (1992) Poezija: NajÄeÅ”Äi motiv u poeziji Desanke MaksimoviÄ je bila ljubav, i njena reÄ, odnos prema svetu i filozofija su i sami bili pesniÄke prirode. Njena poezija je odlikovana Äitavim obiljem novih aliteracija i rima. Njeno osnovno pesniÄko geslo je bilo da poezija treba da bude razumljiva, jasna, iskrena, otvorena prema Äoveku i životu. Mnoge njene pesme predstavljaju poziv ljudima da budu dobri, plemeniti, ponositi, postojani, da poÅ”tuju ljude drugaÄijih uverenja i naÄela, miÅ”ljenja, boja i vera, i da budu strogi prema svojim manama kao i prema tuÄim. Od svih vrednosti u životu ona je kroz svoje pesme posebno isticala slobodu, odanost, hrabrost, dobrotu i nekoristoljublje. U kasnijem periodu života, lirika Desanke MaksimoviÄ je dobila neÅ”to smireniji i tiÅ”i duh. Njena poezija, pripovetke, romani, knjige za decu prevoÄeni su na mnoge jezike, a njene pojedine pesme nalaze se u antologijama poezije. Priznanja Desanka MaksimoviÄ je dobila veliki broj književnih nagrada, a meÄu njima i Vukovu (1974), NjegoÅ”evu (1984), nagradu AVNOJ-a (1970), Sedmojulska nagrada (1964), Zmajeva nagrada (1958 i 1973), nagrada āMlado pokoljenjeā (1959). Izabrana je i za poÄasnog graÄanina Valjeva. Prvo priznanje dobila je 1925. godine nagradom za pesmu āStrepnjaā na konkursu Äasopisa āMisaoā. Godine 1985. renovirana je osnovna Å”kola u Brankovini, koju je pohaÄala Desanka MaksimoviÄ i gde je njen otac bio uÄitelj. Ova Å”kola je nazvana āDesankina Å”kolaā, kako ju je narod tokom vremena prozvao. Godine 1988. odlikovana je nagradom āZlatni venacā makedonskih VeÄeri poezije u Strugi u saradnji sa Uneskom. Nagrada se dodeljuje jednom pesniku godiÅ”nje za celokupan životni rad. Maja 1968. odlikovana je Ordenom Republike sa zlatnim vencem. U Valjevu je, joÅ” za njenog života, podignut spomenik Desanki MaksimoviÄ. Ovaj spomenik je otkrio Matija BeÄkoviÄ 27. oktobra 1990. godine. Pesnikinja je malo negodovala zbog ovog Äina, ali su je ubedili da je to samo spomenik poeziji sa njenim likom. Dana 12. februara 1993. Vlada Srbije je donela odluku da se njeno ime i delo trajno obeleži osnivanjem Zadužbine Desanke MaksimoviÄ koja dodeljuje nagradu āDesanka MaksimoviÄā. Odluka Vlade je realizovana inicijativom Ministarstva za kulturu Srbije da Narodna biblioteka bude osnivaÄ i nosilac te institucije.[12] Zadužbina je osnovana 19. marta 1993. OsnivaÄkim aktom i Statutom naznaÄava se da zadužbina treba da āstvori uslove za trajno oÄuvanje i negovanje uspomene na Desanku MaksimoviÄ, jednog od najveÄih pesnika srpskog jezika 20. vekaā. Povodom stogodiÅ”njice njenog roÄenja, Uneskov slovenski projekat proglasio je Desanku MaksimoviÄ za liÄnost kulture u 1998. godini Dana 23. avgusta 2007. otkriven je spomenik Desanki MaksimoviÄ u Beogradu u TaÅ”majdanskom parku. U selu BogoÅ”tica kod Krupnja 2013. godine otvoren je Dom srpske poezije āDesanka MaksimoviÄā u sastavu novoizgraÄenog Manastira Svete TrojeruÄice Hilandarske.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Prednja korica labavija, sve ostalo uredno! Ilustrovao: Ivan Kozaric Desanka MaksimoviÄ (Rabrovica (Divci) kod Valjeva, 16. maj 1898 ā Beograd, 11. februar 1993) bila je srpska pesnikinja, profesorka književnosti i akademik Srpske akademije nauka i umetnosti. Desanka MaksimoviÄ je bila najstarije dete oca Mihaila, uÄitelja, i majke Draginje. Mihailo je bio sin Dimitrija i Nerandže MaksimoviÄ, Nerandža-Nera je bila potomak kneza Jovana SimiÄa Bobovca.[1] Odmah posle njenog roÄenja, Mihailo MaksimoviÄ je dobio premeÅ”taj, te se porodica odselila u Brankovinu. U Brankovini je provela detinjstvo, a u Valjevu je zavrÅ”ila gimnaziju. PoÄetkom avgusta 1933. godine udala se za Sergeja Slastikova.[2] Nije imala dece. Studirala je na odeljenju za svetsku književnost, opÅ”tu istoriju i istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu. Nakon diplomiranja, Desanka MaksimoviÄ je najpre radila u ObrenovaÄkoj gimnaziji, a zatim kao suplent u TreÄoj ženskoj gimnaziji u Beogradu. U Parizu je provela godinu dana na usavrÅ”avanju kao stipendista francuske vlade. Nakon Å”to je od 3. septembra 1925. godine radila oko godinu dana u uÄiteljskoj Å”koli u Dubrovniku, preÅ”la je ponovo u Beograd gde je radila u Prvoj ženskoj realnoj gimnaziji (a danaÅ”njoj Petoj beogradskoj gimnaziji). Jedna od njenih uÄenica bila je i Mira AleÄkoviÄ, koja je takoÄe postala pesnikinja i bliska prijateljica Desanke MaksimoviÄ. PoÄetkom Drugog svetskog rata je otiÅ”la u penziju, ali se u službu vratila 1944. i u istoj Å”koli ostala do konaÄnog penzionisanja, 1953.[3] Putovala je Å”irom tadaÅ”nje Jugoslavije i imala veliki broj prijatelja meÄu piscima i pesnicima; u njih su spadali i MiloÅ” Crnjanski, Ivo AndriÄ, Gustav Krklec, Isidora SekuliÄ, Branko ÄopiÄ i mnogi drugi. Dana 17. decembra 1959. izabrana je za dopisnog Älana Srpske akademije nauka i umetnosti,[3] a 16. decembra 1965. za redovnog Älana. U Äetvrtak, 11. februara 1993. godine, u svojoj 95. godini, u Beogradu je preminula Desanka MaksimoviÄ.[3] Sahranjena je u Brankovini kod Valjeva, u porti crkve Svetih arhanÄela u okviru kulturno-istorijskog kompleksa. Književna dela Nagrada za pisca godine Spomenik pesnicima sa likom Desanke MaksimoviÄ u Valjevu Grob Desanke MaksimoviÄ u Brankovini Desanka MaksimoviÄ je bila pesnik, pripovedaÄ, romansijer, pisac za decu, a povremeno se bavila i prevoÄenjem, mahom poezije, sa ruskog, slovenaÄkog, bugarskog i francuskog jezika. Objavila je oko pedeset knjiga poezije, pesama i proze za decu i omladinu, pripovedaÄke, romansijerske i putopisne proze. Svoje prve pesme je objavila 1920. godine u Äasopisu āMisaoā. Njena poezija je i ljubavna i rodoljubiva, i poletna, i mladalaÄka, i ozbiljna i oseÄajna. Neke od njenih najpopularnijih pesama su: āPredoseÄanjeā, āStrepnjaā, āProleÄna pesmaā, āOpomenaā, āNa buriā, āTražim pomilovanjeā i āPokoÅ”ena livadaā.[4] ÄuvÅ”i za streljanje Äaka u Kragujevcu 21. oktobra 1941, pesnikinja je napisala jednu od svojih najpoznatijih pesama āKrvava bajkaā[5] ā pesmu koja svedoÄi o teroru okupatora nad nedužnim narodom u Drugom svetskom ratu.[6] Pesma je objavljena tek posle rata. Zbog jedne od njenih rodoljubiih pesma, neobjavljena pesma āU ropstvuā, bila je i zatvarana.[7] NajznaÄajnija dela Desanke MaksimoviÄ su: Pesme (1924) Vrt detinjstva, pesme (1927) Zeleni vitez, pesme (1930) Ludilo srca, pripovetke (1931) Srce lutke spavaljke i druge priÄe za decu (1931, 1943) Gozba na livadi, pesme (1932) Kako oni žive, priÄe (1935) Nove pesme (1936) Raspevane priÄe (1938) Zagonetke lake za prvake Äake (sa Jovankom HrvaÄanin, 1942) Å arena torbica, deÄje pesme (1943) Paukova ljuljaÅ”ka (1943) OsloboÄenje Cvete AndriÄ, poema (1945) Pesnik i zaviÄaj, pesme (1945) Otadžbina u prvomajskoj povorci, poema (1949) Samoglasnici A, E, I, O, U (1949) Otadžbino, tu sam (1951) StraÅ”na igra, priÄe (1950) Vetrova uspavanka (1953) Otvoren prozor, roman (1954) Ko je veÄi, pesme (1955) Miris zemlje, izabrane pesme (1955) Bajka o KratkoveÄnoj (1957) Ako je verovati mojoj baki, priÄe (1959) Å umska ljuljaÅ”ka, pesme (1959) Zarobljenik snova (1960) Govori tiho, pesme (1961) Äudo u polju, pesme (1961) Medvedova ženidba, pesme (1961) ProleÄni sastanak (1961) SunÄevi podanici, pesme (1962) Patuljkova tajna, priÄe (1963) Ptice na Äesmi, pesme (1963) Tražim pomilovanje, lirska diskusija s DuÅ”anovim zakonikom (1964) Bela vrana, pesme (1964) Ose maÄioniÄari, pesme (1964) HoÄu da se radujem, priÄe (1965) ÄaÄko srce (1966) Izvolite na izložbu dece slikara (1966) Zlatni leptir (1967) PradevojÄica, roman (1970) Na Å”esnaesti roÄendan, pesme (1970) Praznici putovanja, putopisi (1972) Nemam viÅ”e vremena, pesme (1973) Letopis Perunovih potomaka, pesme (1976) Pesme iz NorveÅ”ke (1976) Bajke za decu (1977) NiÄija zemlja (1979) Vetrova uspavanka, pesme za decu (1983) MeÄaÅ”i seÄanja, pesme (1983) Slovo o ljubavi, pesme (1983) PamtiÄu sve (1989) Slavuj na grobu (haiku pesme, 1990) Nebeski razboj (1991) Ozon zaviÄaja (1991) Zovina svirala (1992) Poezija NajÄeÅ”Äi motiv u poeziji Desanke MaksimoviÄ je bila ljubav, i njena reÄ, odnos prema svetu i filozofija su i sami bili pesniÄke prirode. Njena poezija je odlikovana Äitavim obiljem novih aliteracija i rima.[3] Njeno osnovno pesniÄko geslo je bilo da poezija treba da bude razumljiva, jasna, iskrena, otvorena prema Äoveku i životu. Mnoge njene pesme predstavljaju poziv ljudima da budu dobri, plemeniti, ponositi, postojani, da poÅ”tuju ljude drugaÄijih uverenja i naÄela, miÅ”ljenja, boja i vera, i da budu strogi prema svojim manama kao i prema tuÄim. Od svih vrednosti u životu ona je kroz svoje pesme posebno isticala slobodu, odanost, hrabrost, dobrotu i nekoristoljublje. U kasnijem periodu života, lirika Desanke MaksimoviÄ je dobila neÅ”to smireniji i tiÅ”i duh. Njena poezija, pripovetke, romani, knjige za decu prevoÄeni su na mnoge jezike, a njene pojedine pesme nalaze se u antologijama poezije. Priznanja Desanka MaksimoviÄ je dobila veliki broj književnih nagrada, a meÄu njima i Vukovu (1974), NjegoÅ”evu (1984), nagradu AVNOJ-a (1970), Sedmojulska nagrada (1964), Zmajeva nagrada (1958 i 1973), nagrada āMlado pokoljenjeā (1959). Izabrana je i za poÄasnog graÄanina Valjeva. Prvo priznanje dobila je 1925. godine nagradom za pesmu āStrepnjaā na konkursu Äasopisa āMisaoā. Godine 1985. renovirana je osnovna Å”kola u Brankovini, koju je pohaÄala Desanka MaksimoviÄ i gde je njen otac bio uÄitelj. Ova Å”kola je nazvana āDesankina Å”kolaā, kako ju je narod tokom vremena prozvao. Godine 1988. odlikovana je nagradom āZlatni venacā makedonskih VeÄeri poezije u Strugi u saradnji sa Uneskom.[8] Nagrada se dodeljuje jednom pesniku godiÅ”nje za celokupan životni rad. Maja 1968. odlikovana je Ordenom Republike sa zlatnim vencem.[9] U Valjevu je, joÅ” za njenog života, podignut spomenik Desanki MaksimoviÄ. Ovaj spomenik je otkrio Matija BeÄkoviÄ 27. oktobra 1990. godine.[10] Pesnikinja je malo negodovala zbog ovog Äina, ali su je ubedili da je to samo spomenik poeziji sa njenim likom. Dana 12. februara 1993. Vlada Srbije je donela odluku da se njeno ime i delo trajno obeleži osnivanjem Zadužbine Desanke MaksimoviÄ koja dodeljuje nagradu āDesanka MaksimoviÄā. Odluka Vlade je realizovana inicijativom Ministarstva za kulturu Srbije da Narodna biblioteka bude osnivaÄ i nosilac te institucije.[11] Zadužbina je osnovana 19. marta 1993. OsnivaÄkim aktom i Statutom naznaÄava se da zadužbina treba da āstvori uslove za trajno oÄuvanje i negovanje uspomene na Desanku MaksimoviÄ, jednog od najveÄih pesnika srpskog jezika 20. vekaā. Povodom stogodiÅ”njice njenog roÄenja, Uneskov slovenski projekat proglasio je Desanku MaksimoviÄ za liÄnost kulture u 1998. godini[12] Dana 23. avgusta 2007. otkriven je spomenik Desanki MaksimoviÄ u Beogradu u TaÅ”majdanskom parku.[13] U selu BogoÅ”tica kod Krupnja 2013. godine otvoren je Dom srpske poezije āDesanka MaskimoviÄā u sastavu novoizgraÄenog Manastira Svete TrojeruÄice Hilandarske. Biblioteka Vjeverica
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Autor - osoba Palacio, R. J., 1963- = Palasio, R. H., 1963- Naslov Agi & ja : tri priÄe o Äudu / R. H. Palasio ; [prevod sa engleskog Nikola ŽivanoviÄ] Jedinstveni naslov Auggie & Me. srpski jezik Ostali naslovi Agi i ja Vrsta graÄe roman URL medijskog objekta deÄje, opÅ”te Jezik srpski Godina 2018 Izdanje 1. Deretino izd. Izdavanje i proizvodnja Beograd : Dereta, 2018 (Dereta : Beograd) FiziÄki opis 330 str. ; 20 cm Drugi autori - osoba ŽivanoviÄ, Nikola, 1979- = ŽivanoviÄ, Nikola, 1979- Zbirka ĒBiblioteka ĒTeen / [Dereta, Beograd] Sadržaj Sadržaj s nasl. str.: Julijanovo poglavlje; Pluton; Å ingaling. (broÅ”.) Napomene Prevod dela: Auggie & Me / R. J. Palacio Tiraž 1.000 Na presavijenom delu kor. lista beleÅ”ka o autorki āNE MOŽEMO DA BUDEMO PRIJATELJI SAMO KAD NAM TO ODGOVARA. ZA PRAVA PRIJATELJSTVA VREDI SE MALO VIÅ E POTRUDITI!ā Roman āÄudoā, dirljiva priÄa o Avgustu Pulmanu, desetogodiÅ”njaku sa deformacijom lica, osvojio je simpatije Äitalaca Å”irom sveta. MeÄutim, sada o Agijevom životu i zbivanjima u Å”koli āBiÄerā saznajemo iz malo drugaÄije perspektive: iz ugla Å”kolskog siledžije Julijana, iz ugla Agijevog davnaÅ”njeg prijatelja Kristofera i, na kraju, iz ugla Agijeve nove Å”kolske drugarice Å arlot. Roman āAgi & jaā nije zamiÅ”ljen kao klasiÄni nastavak, jer ne prati dalje dogaÄaje iz života glavnog junaka āÄudaā ā to je prepuÅ”teno maÅ”ti Äitalaca. U fokusu i nije Agijev lik, veÄ njegov uticaj na živote ova tri junaka. Autorka nam na vrlo upeÄatljiv naÄin pokazuje kako ista priÄa može imati razliÄita tumaÄenja, zavisno od posmatraÄa. Da li je Julijan zaista samo bezobrazni siledžija ili se ispod tog oklopa okrutnosti krije neÅ”to drugo? S kakvim sve izazovima i iskuÅ”enjima je Kristofer morao da se suoÄi zbog svog prijateljstva sa Agijem? Zbog Äega je zapravo Å arlot fina prema Agiju? Ove tri priÄe objedinjene su u jednu Äarobnu knjigu, koja, poput Äuda, govori o prijateljstvu, lojalnosti, plemenitosti i ljubaznosti i uÄi mlade znaÄaju saoseÄanja, prihvatanja razliÄitosti, tolerancije i pristojnog ophoÄenja prema drugima. āNe samo pratilac Äuda veÄ i svojevrsno Äudo.ā ā Kirkus Reviews R. H. PALASIO je dvadeset godina radila kao dizajner korica za knjige, sve vreme maÅ”tajuÄi da napiÅ”e i ilustruje sopstvenu knjigu. Nakon debitantskog romana Äudo (2012), po kome je 2017. snimljen i istoimeni film, autorka je objavila i romane Agi & ja: tri priÄe o Äudu (2015), 365 Days of Wonder: Mr. Browneās Precepts (2016) i Weāre All Wonders (2017). Za izuzetno kratko vreme njena dela dostigla su ogromnu popularnost kod Äitalaca svih uzrasta. R. H. Palasio živi u Njujorku, sa dvojicom sinova, dva psa i jednim mužem. MG24 (N)
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Ima peÄat biblioteke, nedostaje najavni list, inaÄe dobro oÄuvano unutra. Ilustracije Vladimir Džanko. Autor - osoba GardaÅ”, Anto Naslov Duh u moÄvari / Anto GardaÅ” ; [ilustrirao Vladimir Džanko] Vrsta graÄe knjiga Jezik hrvatski Godina 1989 Izdanje 1. izd. Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Mladost, 1989 (Zagreb : āOgnjen Pricaā) FiziÄki opis 179 str. : ilustr. ; 21 cm Drugi autori - osoba Džanko, Vladimir Zbirka ĒBibliotekaĒ Vjeverica (karton) Napomene Tiraž 5.000. Duh u moÄvari je roman Ante GardaÅ”a Äija se radnja odvija u KopaÄevu i KopaÄkom ritu. Roman je prvi put objavljen 1989. godine. U njemu se autor predstavlja kao dobar poznavatelj i veliki ljubitelj prirode. GardaÅ” svoje junake Mirona i Melitu, poznate iz trilogije āLjubiÄasti planetā, āBakreni Petarā i āIzum profesora Leopoldaā, dovodi u KopaÄki rit usred zime. Otkriva golemo bogatstvo raznolikosti oblika, detalja i odnosa koji vladaju u tom prirodnom parku. ObogaÄuje roman prirodoslovnim Äinjenicama upoznajuÄi Äitatelje s raznolikim pticama koje se tu gnijezde i zadržavaju, kao i s ostalim životinjama kojima je tu obitavaliÅ”te. Junaci pomažu lovcima prehranjivati životinje u oÅ”troj zimi, a svojim djeÄjim nemirom i radoznaloÅ”Äu oni pokreÄu radnju. Fabula ima formulu kriminalistiÄkog romana graÄenog po detekcijskoj metodi. Odrasli ne uspijevaju otkriti poÄinitelje bezakonja, ali djeca otkrivaju zlikovce, pribavljaju dokaze i razrjeÅ”avaju misterij o duhovima. U ovoj uzbudljivoj krimi-priÄi Äitatelj otkriva ljepote rita, njegova jezera, bare, otoke, puteljke, biljni i životinjski svijet i ne može ne osjetiti njegovu posebnost. Tako uz krimi-priÄu s elementima pustolovnog romana imamo i priÄu o izazovnom odnosu Äovjeka i prirode i opasnosti kada je prirodni poredak stvari ugrožen, Å”to postaje velika kuÅ”nja za civilizacijski opstanak. Ovaj roman poziv je na Äuvanje prirodnih ljepota i njenih stanovnika. Fabula je dinamiÄna, napeta, puna neizvjesnosti i iÅ”Äekivanja. GardaÅ” je majstor u voÄenju radnje, stvaranju zapleta i neoÄekivanih obrata te u spretnom rasplitanju. Glavne junake krase osobine upornosti, hrabrosti, prijateljstva i spremnosti za pomoÄ. Pripovjednu strukturu romana karakterizira jednostavan, razgovijetan jezik s obiljem životnih dijaloga. Likovi su i razgovorno izdiferencirani: djeÄaci mnogo upotrebljavaju žargonske izraze, Melita voli umanjenice, a gospodin Jozsef Varga, MaÄar podrijetlom, govori brkajuÄi rodove i padeže. Pored Mirona i Melite važniji junaci romana su joÅ”: Eukaliptus ili Liptus (pravo ime Varga ZoltĆ”n); VuÄeviÄ, predsjednik LovaÄkog druÅ”tva; Bakalar ili Baki, mrÅ”avi djeÄak; Slanina, debeli djeÄak; Aranka, djevojÄica; LĆ©vay, krivolovac. Prvo izdanje ovog romana objavila je zagrebaÄka āMladostā u Biblioteci Vjeverica i s ilustracijama Vladimira Džanka (naklada 5.000 primjeraka). Drugo izdanje (identiÄno prvome) uslijedilo je 1990. godine. TreÄe izdanje objavilo je zagrebaÄko āZnanjeā u Biblioteci Stribor 1994. s ilustracijama DuÅ”ka GaÄiÄa. To izdanje ponovljeno je 2000. godine. Peto izdanje objavila je zagrebaÄka āAlfaā 2002. s ilustracijama Svebora Vidmara u biblioteci Knjiga za mladež (naklada 3000 primjeraka). Prema romanu 2006. godine je snimljen i Duh u moÄvari (film), Äiji redatelj je Branko IÅ”tvanÄiÄ. Anto GardaÅ” (AgiÄi kod Dervente, 21. svibnja 1938. ā Osijek, 10. lipnja 2004), hrvatski književnik. Pisao je romane, bajke, priÄe, pjesme i igrokaze, a meÄu njegovim pjesniÅ”tvom se istiÄu samostalne zbirke haiku poezije. Od 1947. godine, kad se s roditeljima doselio u Velimirovac kod NaÅ”ica, živio je u Slavoniji, a od 1974. u Osijeku. Osnovnu Å”kolu zavrÅ”io u Velimirovcu, gimnaziju 1958. u NaÅ”icama, a diplomirao 1968. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Radio je potom u ÄurÄenovcu, Koprivnici... Od 1973. bio je stalno zaposlen u osjeÄkoj poÅ”ti (HPT), uglavnom kao voditelj pravne službe. Bio je i predsjednik Ogranka DHK slavonsko-baranjsko-srijemskoga. Neke od njegovih knjiga ilustrirao je poznati hrvatski ilustrator Ivan AntolÄiÄ. Književni rad Prvu pjesmu āPod kestenomā objavio je kao gimnazijalac 1958. godine u zagrebaÄkom srednjoÅ”kolskom Äasopisu Polet. Otada suraÄuje u mnogim književnim listovima, Äasopisima, novinama, radiju i televiziji. Pisao je poeziju i prozu za djecu i odrasle: pjesme, haiku-pjesme, romane, novele, pripovijetke, bajke, igrokaze, radioigre za djecu, kazaliÅ”ne predstave... Prvu pjesmu za djecu objavio je 1968. u osjeÄkim novinama āMala Å”tampaā. Bio je neumorni Äitatelj svojih uradaka pred djecom cijele Hrvatske, pisac najÅ”irih tematskih interesa, od zaviÄajnoga haikua, klasiÄne realistiÄke, ali i (znanstveno) fantastiÄarske proze. Uz Jagodu Truhelku i Stjepana TomaÅ”a GardaÅ” je najznaÄajniji osjeÄki pisac za djecu i jedan od ponajbitnijih i najÄitanijih suvremenih pisaca u Hrvatskoj, lektirski klasik literature namijenjene najmlaÄima i Äitateljima tinejdžerskog uzrasta. Objavio je Äetrdesetak knjiga, uglavnom za mlaÄe Äitaoce: romane, bajke, priÄe, pjesme i igrokaze. TakoÄer, objavio je pet samostalnih zbirki haiku-poezije. Uz antologijska djela u žanru djeÄje književnosti, zavidne književne rezultate postigao je i u drugim žanrovima. IstiÄu se njegova zbirka kratkih proza āPostelja gospoÄe Jeleneā (1988), te haiku-radovi nagraÄeni u Japanu. PrevoÄen je na brojne jezike i nagraÄivan prestižnim književnim nagradama (npr. āGrigor Vitezā za roman āLjubiÄasti planetā 1981. i āJosip i Ivan Kozaracā). Roman Duh u moÄvari (1989) i PriÄe iz KopaÄkog rita tematski su vezane za KopaÄki rit u Baranji. Njemu u Äast se zove književna nagrada za najbolji roman ili zbirku pripovijedaka za djecu i mladež objavljena na hrvatskom književnom jeziku, nagrada Anto GardaÅ”. Djela Samostalne knjige i djela objavljena u Äasopisima āPjesmeā (sa Savom PanjkoviÄem, 1965.) āNa jednoj obaliā, pjesme (1968.) āBalada o kapetanovu povratkuā (1975.) āJež i zlatni potokā, priÄe i igrokazi (1978. ā ponovljeno: 1985., 1986., 1987., 1989., 2002.) āTajna zelene peÄineā, roman (1979. ā 1996., 2003.) āLjubiÄasti planetā, roman (1981. ā 1986., 1993., 1996., 2001., 2003.) āZaboravljena torbaā, priÄe (1982.) āBakreni Petarā, roman (1984. ā 1990., 1994., 2000., 2001.) āIzum profesora Leopoldaā, roman (1986. ā 1995., 2000., 2001., 2003.) āUvijek netko nekog voliā, pjesme (1986.) āZvijezda u traviā, priÄe (1986.) āPrvi suncokretiā, pjesme (1987.) āPigulicaā, roman (1988.) āPostelja gospoÄe Jeleneā, kratke proze (1988.) āDuh u moÄvariā, roman (1989. ā 1990., 1994., 2000., 2002.) āBože moj, za koga, kome da piÅ”em?ā (1992. ā āKnjiževna revijaā) āIn memoriam : pjesniÄka rijeÄ Milivoja PoliÄaā (1993. ā āKnjiževna revijaā) āPriÄe iz KopaÄkog ritaā, priÄe (1993. ā 1999.) āPrikazaā, ulomci iz neobjavljenog romana (1993. ā āKnjiževna revijaā) āFilip, djeÄak bez imenaā, roman (1994. ā 2000.) āGrm divlje ružeā, haiku-poezija (1994.) āIvan Tulum putuje u neboā, odlomak iz romana (1995. ā āKnjiževna revijaā) āMiron na tragu svetoga Gralaā, roman (1995.) āPrikazaā, roman (1995.) āÄudo na kamenitom brijeguā (1996. ā āKnjiževna revijaā) āDamjanovo jezeroā, roman (1996. ā 1998. prevod na slovaÄki āDamianovo jezeroā) āHej, beÄariā (1996.) āŽuborenjaā, haiku (1996.) āGlas koji te vodiā (1997. ā āKnjiževna revijaā) āKuÄa od drvenih kocakaā (1997.) āSto sunovrataā, haiku (1997.) āTragovi duginih bojaā (1997.) āPlavokrila pticaā, pjesme i igrokazi za djecu (1998.) āS dlanovima na oÄimaā (1998. ā āKnjiževna Rijekaā) āCvijet bez imenaā (1999. ā āKnjiževna Rijekaā) āBedemgrad ili kako su slavonski pobunjenici nadmudrili Turkeā (1999. ā āKoloā) āKoliba u planiniā (1999.) āMiron u Å”kripcuā, roman (1999. ā 2000., 2001., 2002.) āOtvoreni putā (1999.) āGlas koji te vodiā (2000.) āJeronimova sreÄaā (2000. ā āKnjiževna revijaā) āLedendvorā, kazaliÅ”na predstava (2000.) āTri bajkeā (2000. ā āKnjiževna revijaā) āKraÄa u galeriji ili Sve se urotilo protiv malog TerziÄaā (2001. ā 2003.) āÄovjek s crvenim Å”tapomā, poÄetak tek zavrÅ”enog romana (2002. ā āKnjiževna revijaā) āPodmorski kraljā, roman (2002.) āTajna jednog videozapisaā, SF-roman (2002.) āZlatnici kraj putaā (2002.) āBijela tiÅ”inaā, haiku-poezija (2003.) āÄovjek na cestiā (2003. ā āOsvitā) āDobro je imati brataā, pjesme (2003.) āIgraÄke gospoÄe Nadineā, priÄe (2003.) āLjepÅ”i Äe postati svijetā, pjesme za djecu (2003.) āSjaj mjeseÄineā, haiku-poezija (2003.) āÄovjek s crvenim Å”tapomā (2004.) āBronÄani kotliÄā, kazaliÅ”na predstava āObraÄun s vodenjakomā, roman (2006.) Antologije i zbirke s drugim autorima āZvuci Panonije`72ā (1972.) āSlavonija `73ā, V. muziÄki festival (1973.) āPjesme vedre mladostiā (1977.) āSuze boli-za sloboduā, poezija (1992.) āŽubor rijeÄiā (1992.) āPriÄe o dobru, priÄe o zluā (1993.) āAntologija hrvatske djeÄje poezijeā (1994.) ā3. samoborski haiku susretiā (1995.) āPoezijaā (1995.) āProzaā (1995.) ā4. samoborski haiku susretiā (1996.) āAntologija hrvatskoga haiku pjesniÅ”tvaā (1996.) āPrimjeri iz djeÄje književnostiā (1996.) ā5. samoborski haiku susretiā (1997.) āPjesma miraā, pjesme (1997.) āPjesme vedre mladostiā (1997.) āTragovi duginih bojaā (1997.) ā6. samoborski haiku susretiā (1998.) āPjevanÄicaā (1998.) āSretne uliceā, osjeÄka Äitanka (1999.) ā9. samoborski haiku susretiā (2000.) āHaiku zbornik ā Ludbreg, 2000ā (2000.) āSedam putovaā, haiku (2000.) āHaiku u Dalmacijiā (2001.) āHrvatske bajke i basneā (2001.) ā(PjesniÅ”tvo)ā (2002. ā āOsvitā) āHrvatsko pjesniÅ”tvoā (2003. ā āOsvitā) DŽANKO, Vladimir, slikar (MladeÅ”kovci kraj GlamoÄa, 20. III. 1932). Malu maturu položio u Livnu 1948, Državnu Å”kolu za slikarstvo i umjetne zanate zavrÅ”io u Sarajevu 1953 (B. SubotiÄ). Neko vrijeme radio kao scenograf u Narodnom pozoriÅ”tu u Banjoj Luci te predavao u gimnaziji u Tuzli. Diplomirao na Akademiji primenjene umetnosti u Beogradu 1962 (V. Grdan ā slikarstvo, M. Zlamalik ā plakat, I. TabakoviÄ ā keramika). God. 1963. dolazi u Osijek, gdje je do 1967. scenograf u HNK, potom likovni pedagog, od 1978. voditelj kolegija za predÅ”kolski odgoj na PedagoÅ”kom fakultetu i od 1992. ravnatelj Galerije likovnih umjetnosti. ā NajÄeÅ”Äe slika uljem, akvarelom i pastelom, radi crteže olovkom i perom. U poÄetnoj je fazi pod znatnim utjecajem akademije, s izraženom linearnoÅ”Äu u oblikovanju slike. U Osijeku i u slavonskom podneblju taj utjecaj pomalo slabi. Iako rodom iz kamenita kraja, Dž. se suživljuje s nizinskim krajolikom te slika slavonski pejzaž (Å”ume, polja, vode) na intimistiÄki naÄin, u lakoj rasvjeti na dalekim horizontima ili u oblaÄju. Prikazuje i kuÄe, osobito seljaÄka dvoriÅ”ta. Kompoziciju gradi tonovima boje (pretežito tamnozelene, smeÄe i sive), a potez mu je kista Äesto brz, leteÄi, Å”to slikama daje osobnu notu i draž trepetljivosti. Nasuprot idiliÄnu plenerizmu ranijih pejzaža, njegove ratne vedute Osijeka (akvareli iz 1991) imaju obilježja ekspresivnoga kolorizma: ratna je kataklizma predoÄena u srazu snažno crvenih i plavih tonova i difuznoj strukturi motiva. Bavi se i ilustriranjem književnih djela. Samostalno je izlagao u Osijeku (1963ā64, 1966ā67, 1969, 1976ā77, 1980, 1982, 1986, 1988, 1991), NaÅ”icama (1969), Vinkovcima (1975), Gƶteborgu (1977, s I. Hermanom), Dubrovniku (1984), Äakovu (1987) i Nersingenu u NjemaÄkoj (1989). Sudjelovao na izložbama podružnice ULUH-a (HDLU-a) za Slavoniju (od 1966), na Bijenalu Slavonaca (od 1967), izložbama baranjske (od 1975) i iloÄke likovne kolonije (od 1977), izložbama Slavonski pejzaž XIX. i XX. stoljeÄa (Osijek 1976), Suvremeni osjeÄki slikari i kipari (Osijek i Brantford u Kanadi 1977), OsjeÄki ratni atelijer (Kƶln 1992) i dr. ā God. 1970. dobio je Nagradu grada Osijeka za slikarstvo. MG21 (N)
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
DuÅ”an RadoviÄ Volimo Beograd svakoga dana po malo Belgrade 1977. NOVA Let`s love Belgrade a little more each day is a little picture book for children and adults, but also a brochure that invites citizens to protect their city. It was released more than forty years ago, but it seems to me that we still need it more than today. Dusko Radovic liked to write about Belgrade and the people of Belgrade, but he also hosted a radio show of the Belgrade Initiative in which citizens gave their ideas and suggestions on what can be done well in Belgrade and for Belgrade. That is why it was logical to entrust RadoviÄ with the campaigns of the City of Belgrade for the preservation of the environment, as well as the Tourist Association of Belgrade for the promotion of cultural property and tourism. The then mayor of Belgrade, Živorad KovaÄeviÄ, invited elementary school students to the City Assembly on October 20, 1977 or 1978 to mark the anniversary of the city`s liberation. On that occasion, the children received (along with chocolate!) A copy of the book We Love Belgrade a little bit every day. The United Nations declared 1979 the International Year of the Child, which is why initiatives and actions were launched throughout Yugoslavia. In the same year, the Children`s Book Center was founded in the Pioneer City in Belgrade, and on that occasion, an exhibition of literary and literary works We Love Belgrade was organized every day. At the initiative of the City Library, a new international cooperation was achieved - the exchange of books between the children of Belgrade and the children of European countries. At the event Meetings of Friendship, and as part of the Joy of Europe, children from other countries were presented with works by Yugoslav children`s writers, including DuÅ”ko RadoviÄ. But letās get back to the book itself! In this brochure, RadoviÄ invites Belgraders to respect and protect their city. It talks about demolition and construction, friends and enemies of the city, a sense of belonging (yours or ours), children`s responsibility, nature as an inviolable part of the city and many other aspects. Although it addresses the people of Belgrade, this book is universal and everyone should find themselves and their city in it. The text by DuÅ”an RadoviÄ would not be complete without illustrations by DuÅ”an PetriÄiÄ. The text itself would be strict and wave its finger at the lessons if there were no fun illustrations by PetriÄiÄ that soften the message. But by no means do they make it weaker! Two Dusans (writer and illustrator) were long-term collaborators and friends and together they published books - Sit to talk, Belgraders and Belgrade, TV cookbooks, Women`s conversations, etc. We love Belgrade every day begins a little with verses from the song `Toast` - Everything that grows would like to grow, let it grow and should grow! The illustration and text above are, it seems to me, more than current today. After, as RadoviÄ says, enough demolition, today Belgrade is still being demolished (Belgrade Bus and Railway Station, Trg republike, Savamala) in order to build underground parking lots, elite parts of the city, Belgrade on the water. And when is Belgrade guarded? It seems to have been left to civic initiative, not government. The responsibility of the child permeates the entire brochure, so in this illustration PetriÄiÄ emphasizes that a child, side by side, can protect and build his city with adults. The street, the park, the river are nobody`s, as is often thought. The street, the park and the river are ours and belong to all of us. That is why we should keep and defend everything that is ours. This message is not harmless at all, especially since we can still find ourselves in these words of RadoviÄ. Take the mini-hydropower plants on the Stara Planina as an example. The old mountain, its rivers, waterfalls are nobody`s, but ours. The problem of their construction is not the problem of the people from that area who get drinking water from there, but all of us. Because today it could be a river in eastern Serbia, and tomorrow a park next to your building. It is considered one of the greatest inventions of the last century, the car is today a country that is a cigarette to the lungs. Cars are one of the biggest air pollutants and contribute to global warming, a fact. And it`s not (only) the cars that are to blame, it`s the fault of the man who uses them to go to the store instead of walking to it for five minutes. It is a wrong society in which one of the indicators of status is whether the family has (at least one) car. Let`s walk more, use public transport, travel by trains and buses, connect someone ...
Autor - osoba SijariÄ, Äamil Naslov Sablja : izbor pripovjedaka / Äamil SijariÄ ; [izbor, predgovor i pogovor Sreten AsanoviÄ] Vrsta graÄe kratka proza ; odrasli, opÅ”te (lepa književnost) Jezik srpski Godina 1969 Izdavanje i proizvodnja Titograd : GrafiÄki zavod, 1969 (Titograd : GrafiÄki zavod) FiziÄki opis 319 str. ; 19 cm Drugi autori - osoba AsanoviÄ, Sreten Zbirka ĒBiblioteka Ē`LuÄa` / GrafiÄki zavod, Titograd ; 29 (BroÅ”.) Napomene Sudbinska vezanost za zaviÄaj: str. 7-13 Äinjenice o pripovjedaÄevu životu i djelu: str. 315-318 O samom izboru: str. 319-[320]. Predmetne odrednice SijariÄ, Äamil, 1913-1989 U mnoÅ”tvu književnih djela, koje je SijariÄ ponudio Äitaocima u svom plodonosnom stvaralaÄkom radu, putopisi zauzimaju znaÄajno mjesto. Iako putopisima Äamil SijariÄ nije privukao toliku pažnju, koliko je to postigao romanima i pripovijetkama, neosporna je Äinjenica da se i putopisni tekstovi ovog autora mogu svrstati u djela od iznimne umjetniÄke vrijednosti koja plijene jednostavnoÅ”Äu izraza i visokopoetskim jezikom kojim su napisana. Prvi putopis Äamila SijariÄa, Zapisi o gradovima, nastaje 1970. godine,i sadrži tekstove o gradovima Bosne, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Makedonije i dr. Nakon ovog putopisa SijariÄ Äe napisati OsloboÄeni Jasenovac (1983) i Herceg-Bosno i tvoji gradovi (1986). Putopis OsloboÄeni Jasenovac, za razliku od druga dva putopisa koja se temelje na zapisima o ljepotama mnogih gradova koje je pisac obiÅ”ao, ne priÄa o ljepoti. Ovaj putopis svjedok je stradanja u logoru Jasenovac. Sam ton kojim je pisan ovaj putopis poÄiva na osjeÄaju nemoÄi pred zlom i tužnim ljudskim sudbinama. Posljednji putopis Äamila SijariÄa, Herceg-Bosno i tvoji gradovi, sastoji se od ponovljenih tekstova iz prvog putopisa. Ovim putopisom obuhvaÄeni su svi tekstovi koje je SijariÄ napisao o bosanskohercegovaÄkim gradovima. Opisivanje svojih putovanja SijariÄ boji istom straÅ”Äu i istim temperamentom kojim je obojeno njegovo cjelokupno stvaralaÅ”tvo i književni rad. I u putopisima pronalazimo njegov jednostavni, a ujedno toliko poetiÄki jezik koji Äamilove putopisne tekstove ne udaljava mnogo od savrÅ”ene pripovijetke s izrazitom umjetniÄkom vrijednoÅ”Äu. Iako se putopisi mogu smatrati prelaznim žanrom od publicistiÄkog ka književno-umjetniÄkom stilu, SijariÄevi putopisi briÅ”u sve veze s publicistiÄkim, s onim Å”to je u vezi s navoÄenjem Äinjenica, s izvjeÅ”tavanjem i analiziranjem. Putopisi Äamila SijariÄa odiÅ”u Äarolijom i maÅ”tom u kojoj je autorova kreativnost i dosjetljivost dosegla vrhunac. PrateÄi stvarne dogaÄaje i stvarne ljude koji su nekada živjeli na nekom prostoru i one koji joÅ” uvijek tu obitavaju, SijariÄ piÅ”e intimnu historiju ÄineÄi da svaki grad koji opisuje postane tako blizak i tako āsvojā svakom onom ko Äita ili sluÅ”a tekstove o gradovima Bosne, Hrvatske, Srbije i dr. Zapisi o naÅ”im i susjednim gradovima U Zapisima o gradovima, prvoj zbirci putopisnih tekstova, SijariÄ je pisao o gradovima Srbije: Leskovcu, Zemunu, Å abcu i drugim. Najzanimljivije tekstove SijariÄ je ponudio o gradu Beogradu, o njegovim dijelovima ā naseljima, o smjeni starog novim. Äamil SijariÄ je bio Äovjek koji je poÅ”tovao sva ono Å”to je naslijeÄeno od predaka, divio se starim ÄarÅ”ijama i atmosferi koja je vladala u njima. PiÅ”uÄi o beogradskoj Skadarliji, kao stjeciÅ”tu pisaca, pjesnika, glumaca i svih drugih boema iz beogradskog druÅ”tva, SijariÄ jasno stoji na strani starog, naslijeÄnog nauÅ”trb novom. Za Skadrliju SijariÄ kaže da je to dio grada u kojem je, koliko ā toliko, oÄuvan stari duh. Iako viÅ”e nama onih istih ljudi koji su punili skadarlijske kafane i koji su zapoÄinjali razgovore o mnogo Äemu, u Skadarliji su ostali sviraÄi koji i sada, kao ljudi u poznim godinama, održavaju duh jednog proÅ”log doba. Ponekad, dok priÄa o nekom gradu koji posjeÄuje, SijariÄ se vraÄa u svoju proÅ”lost, u dane mladosti povezujuÄi svoje liÄne uspomene i subjektivni dojam s onim Å”to zatiÄe u gradu u koji dolazi. Leskovac, grad na Južnoj Moravi, SijariÄ opisuje usporeÄujuÄi moderni Leskovac s Leskovcem kakvog ga on pamti iz ranih ÄaÄkih dana. Sve se mijenja, i ljudi, i graÄevine, i duh grada, samo stari kipovi mogu posvjedoÄiti o vremenima koja su proÅ”li i o dogaÄajima koji su veÄ odavno zaboravljeni i prepuÅ”teni proÅ”losti. Zanimljive tekstove Äamil SijariÄ donosi i o hrvatskim primorskim gradovima. Dopadljivost putopisa iz južnijih predjela ugleda se upravo u tom duhu koji odiÅ”e bjelinom, mirisom mora, pijeska i kamena. Svaki dolazak u novi grad kod pisca budi znatiželju. Koliko god puta se vraÄao istom gradu, svaki taj povratak obojen je dozom neizvijesnosti pred onim sto predstoji. Svaki novi dolazak jednak je prvom susretu, a prvi susreti ostaju pohranjeni duboko u pamÄenje i, u Äamilovom sluÄaju, prenesini na papir. Vrijeme je jedna od glavnih SijariÄevih preokupacija. ProlazeÄi, ono ostavlja traga na Äovjeku, kamenu, zemlji. Putopis Zapisi o gradovima sadrži tekstove Äija je tematika razliÄita. U svakom od tekstova SijariÄ piÅ”e o nekom od gradova, ali je piÅ”Äev fokus varira od teksta do teksta. U nekim tekstovima SijariÄeva preokupacija su graÄevine, pa donosi niz legendi i priÄa koje su u vezi s nastankom tih velelepnih zdanja. Äesto, piÅ”Äevu pažnju okupiraju ljudi, vrli pojedinci koje bilježi historija ili sluÄajni prolaznik koji se po neÄemu uÄinio zanimljivim piscu. Neki od gradova o kojim SijariÄ piÅ”e imali su slavnu proÅ”lost, pa je u tom sluÄaju piÅ”Äev akcenat na pohodima i osvajanjima. Bez obzira o kojim elemnetima grada pisao, SijariÄ nastoji sažeti sve ono Å”to jedan grad pruža i to pretvoriti u priÄu. Kontrast stradanja i ljepote Nakon putopisa Zapisi o gradovima, Äamil SijariÄ piÅ”e putopis OsloboÄeni Jasnovac. Ovaj putopis SijariÄ piÅ”e na fonu stradanja koje je kao životni pratilac prisiljavalo ljude u svim vremenima da se njime bave; ne samo pisci nego i filozofi, teolozi, likovni umjetnici. U svom književnom djelu Äamil SijariÄ umjeÅ”no obraÄuje veliku temu stradanja i patnji u njihovoj punoj formi. SuÅ”tina literature koju je ispisivao, rasvjetljavanje je Äovjeka. U putopisu OsloboÄeni Jasenovac, SijariÄ evocira epizodu Drugog svjetskog rata. Posljednih dana aprila 1945 godine, neposredno po osloboÄenu logora Jasenovac, SijariÄ je poÅ”ao tamo, kako sam kaže, da opiÅ”e to Å”to Äe vidjeti. Iako je sa svijeÅ”Äu o stradanju i ljudskom zlu otiÅ”ao u Jasenovac, ono Å”to je tamo doživio ostavilo je jak dojam na pisca. Za razliku od druga dva putopisa koje Äamil SijariÄ piÅ”e u duhu lirkog, ovaj putopis odiÅ”e teÅ”kim realistiÄnim manirom. Upravo je tema o kojoj piÅ”e nametnula autorov stil. U putopisima Zapisi i gradovima i Herceg Bosno i tvoji gradovi, SijariÄ pribjegava fikciji, unoseÄi duh imaginarije i maÅ”ta. Suprotno navedenim putopisima, OsloboÄeni Jasenovac poÄiva na fakciji, pisac navodi Äinjenice doslovno onakve kakve su, ne uljepÅ”ava. U Jasenovcu je bilo nemoguÄe uljepÅ”ati. Jezovita slika smrti predstavljna je tako živo, tako opipljivo. Iako se piÅ”uÄi suprotstavlja zlu, SijariÄ ne moralizira, samo prenosi sliku onog Å”to je vidio, a na Äitaocima je da sami donesu vlastiti sud. ÄitajuÄi zapise iz Jasenovca, imamo dojam da pisac na momnete nije mogao naÄi naÄin, niti sredstvo kojim bi izrazio strahote ljudskog stradanja. Pred ljudskim zlom, jezik je ostao nemoÄan. Sve dojmove gradovima koje posjeÄuje u Bosni, SijariÄ je sakupio i zbirku Herceg-Bosno i tvoji gradovi, koja izlazi 1986. godine i sadrži mnogo ponovljenih tekstova iz prethodnog SijariÄevog putopisa. PosjeÄujuÄi Sarajevo, vezirski Travnik, utvrdu Bobaovac, gradove na Drini, hercegovaÄke vrleti, SijariÄ kompletira priÄu o Bosni i Hercegovini, o njenom postanku i historiji. Pažnju Äamila SijariÄa zaokupljaju gradovi, gradske tvrÄave i utvrde. SijariÄ piÅ”e o gradu obuhvatajuÄi vremenski period od njegovog nastanka do modernog doba. PiÅ”uÄi o gradovima kroz koje prolazi i koje s namjerom posjeÄuje, SijariÄeva indirektna preokupacija je historija mjesta, odnosno grada koji pohodi. Bosanski putopisi Äamilovi ne izdvajaju se niÄim posebno od ostalih; tu su gradovi; tu je njihova proÅ”lost, historija, samo Å”to su to gradovi prepuni historije; a ta historija je prepuna lica i naliÄja, ili jednostavno likova koji i danaÅ”nji lik odreÄuju. Moglo bi se slobodno reÄi da su putopisi Äamila SijariÄa jedna mala enciklopedija bosanskih gradova. PiÅ”uÄi o postanku gradova, SijariÄ nerijetko spominje njiihove utemeljitelje i legende koje se prenosi s koljena na koljeno, a nastale su istovremeno s nastankom grada. Vremenska dimenzija je od neprocjenljivog znaÄaja za putopisne tekstove Äamila SijariÄa jer on ne putuje samo kroz prostor, od grada do grada, nego je njegovo putovanje dublje ā njegova osnovica je vrijeme: i ono Å”to je proÅ”lo, ono Å”to traje i ono Å”to dolazi. Za SijariÄa prostor nije dimenzija koja je neophodna za umjerniÄko stvaranje. Odrednica i temelj svakog njegovog putopisnog teksta je vrijeme jer je vremenski okir taj koji nameÄe o Äemu Äe autor pisati, na koliko Äe Äinjenica fokusirati svoju pažnju. Svaki od SijariÄevih gradova karekteriziraju odreÄeni momenti koji su smjeÅ”teni u vrijeme i od znaÄaja tih momenata zavisi i to na kojem Äe se vremenskom periodu u postojanju jednog grada autor najduže i najposveÄenije zadržati. Tekstovi o gradovima Äamila SijariÄa ne zasnivaju se samo na onom Å”to je pisac vidio ili doživio prilikom posjete nekom od gradaova. Njegovi putopisi potkrijepljeni su historijskim podacima do kojih je pisac doÅ”ao istržujuÄi i ÄitajuÄi o gradu u koji putuje, neposredno prije dolaska u isti. O gradu o kojem piÅ”e, SijariÄ zna mnogo. Do nekih saznanja pisac dolazi neposredno, putem Äula. Ono Å”to ga je dojmilo, bilo da je vidio, omirisao ili pak osjetio, predstavlja autorovu unutarnju, subjektivnu spoznaju. Subjektivna spoznaja nadograÄena historijskim Äinjenicama, koje se temelje na objetivnom prezentiranju minulog vremena, predstavlja idealnu podlogu autorovoj maÅ”ti koja Äe iznjedriti tekst o gradu koji je mnogo viÅ”e od zapisa. To je priÄa, gotovo pjesma o gradovima, o ljepoti i životu. U zavisnosti od toga o kojem gradu i o kojoj regiji piÅ”e, SijariÄ poseže za narodnim folklorom, pa njegovi tekstovi obiluju srpski narodnim pjesmama, svedalinkama, razliÄitim izrekama i legenda. Svjesatn Äinjenice da jedan grad saÄinjavaju njegovi žitelji, SijariÄ ne preza pred navoÄenjem mnogobrojnih narodnih umotvorina. Intertekstualnost i intermedijalnost upravo su ti maniri koji jaÄaju tekst Äamila SijariÄa ÄineÄi ga ubjedljivijim i stvarnijim. Jer, Å”ta je bosanska ÄarÅ”ija bez sevdalinke, Å”ta su stare utvrde poput Bobovca i Jajca bez priÄa o viteÅ”tvu i junaÅ”tvu podanika kralja Tvrtka, TomaÅ”a, Herceg Stjepana? Äamil SijariÄ je roÄen 13. septembra 1913. godine u selu Å ipovice. Osnovnu Å”kolu je zavrÅ”io u Godijevu kod Bijelog Polja, a potom od 1927. do 1935. godine pohaÄao Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju iz koje je istjeran zbog politiÄkih aktivnosti. Å kolovanje je nastavio u Vranju i u tamoÅ”njoj gimnaziji maturirao 1936. godine, nakon Äega je preÅ”ao na studije prava u Beogradu. Diplomirao je 1940. godine, a za vrijeme Drugog svjetskog rata službovao je u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj GradiÅ”ci i Banja Luci. Za sekretara Suda narodne Äasti u Banjaluci izabran je 1945. godine, potom je bio novinar lista Ā«GlasĀ» i dramaturg Narodnog pozoriÅ”ta u Banjaluci. U Sarajevo je preÅ”ao 1947. godine, radio u redakciji lista Ā«PregledĀ». Nakon toga je bio u glavnom odboru Narodnog fronta i redakciji Ā«ZadrugaraĀ». U literarnu sekciju Radio Sarajeva je preÅ”ao 1951. godine i tu je ostao sve do odlaska u penziju 1983. godine. Umro je 6. decembra 1989. godine. Djela Ā«Ram buljaĀ», 1953. pripovijetke, Ā«NaÅ”a snaha i mi momciĀ», pripovijetke, Ā«BihorciĀ», roman, Sarajevo, 1956, Ā«KuÄu kuÄom Äine lastaviceĀ», 1962, pripovijetke, Ā«SabljaĀ», 1969. pripovijetke, Ā«Putnici na putuĀ», 1969, pripovijetke, Ā«Kad djevojka spavaĀ», 1972, pripovijetke, Ā«Francuski pamukĀ», 1980, (dobitnik AndriÄeve nagrade) Ā«PriÄe kod vodeĀ», 1982, Ā«Rimski prstenĀ», 1985, RaÅ”ka zemlja Rascija, roman, Ā«Miris liÅ”Äa orahovaĀ», 1991, Ā«KonakĀ», roman, Ā«MojkovaÄka bitkaĀ», roman, Ā«Carska vojskaĀ», roman, Ā«Zelen prsten na vodiĀ», pripovijetke, Ā«Zapis o gradovimaĀ»ā¦ Lirika, poezija, Beograd, BIGZ, 1988, MG64 (N)
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Knjiga je dobro oÄuvana.Ima posvetu. ,,Mihael Ende u bajkovitom romanu Momo pripoveda o devojÄici koja pokuÅ”ava da spase ljude od hladne, nemilosrdne Sive gospode koja im kradu vreme. U tome joj pomažu mnogi prijatelji, mudri uÄitelj Hora i najÄudnija kornjaÄa na svetu Kasiopeja. ā iz predgovora Drinke GojkoviÄ MOMO ā BAJKA O STVARNOSTI Kad poÄnemo da Äitamo priÄu o avanturama devojÄice Äupavice Momo, u prvi mah se zapitamo ā pa zar se bajke ne piÅ”u samo za malu decu? Jer ono Å”to se u knjizi zbiva odista je po mnogim svojim osobinama bajkovno: veÄ sama glavna junakinja ne pripada baÅ” sasvim ovom, nama bliskom, svagdaÅ”njem svetu, a njeni doživljaji pogotovu su takvi da ih ne možemo smestiti meÄu dogodovÅ”tine u kojima bismo kao uÄesnike lako zamislili i sebe same. Iz sveta bajke potiÄu, zatim, i ona siva gospoda koja se zaverila da ljudima otmu vreme ā ono vreme Å”to se poklanja drugima umesto da se upotrebljava za obavljanje raznih `korisnih` delatnosti; (a sve korisne delatnosti, ako se obavljaju sebe samih radi, a ne na radost i korist onih koje volimo, brzo postaju i bespotrebne i besmislene). Tako nam priÄa o Momo kroz svoju bajkovnu formu postavlja pitanje Å”ta je to vreme. DevojÄica Momo ni sama to ne zna sasvim jasno, ali oseÄa koliko je ono važno, pa se upuÅ”ta u zamrÅ”eni okrÅ”aj sa sivom gospodom ā onim Äudnim kreaturama koje pokuÅ”avaju da ga ugroze. Tajna, znaÄajna i za njih i za ljude, leži u tome Å”to je `vreme život, a život stanuje u srcu`. Momo se, dakle, bori za život sam, za ono Å”to predstavlja njegovu, prvu i pravu vrednost. I sad poÄinjemo da shvatamo da ova bajka nije baÅ” sasvim bajka. Jer stara je istina da granicu izmeÄu stvarnog i nestvarnog, istinskog i izmiÅ”ljenog ne treba povlaÄiti odveÄ strogo i oÅ”tro; govoreÄi `nestvarnim jezikom` i na `nestvaran naÄin`, Äesto o stvarnom nauÄimo viÅ”e negoli kada stvarnost gotovo opipljivu vidimo pred sobom. BaÅ” to nalazimo i kod Mihaela Endea: Å”to dalje Äitamo, viÅ”e se uveravamo da nam on ipak govori o naÅ”em, a ne o nekom potpuno izmiÅ”ljenom, potpuno novom, potpuno razliÄitom svetu. Pa uviÄamo da se ni bajke ne piÅ”u samo za malu decu, jer ā Ende, doduÅ”e, želi da nas zabavi, ali ne i da nas uspava. On bi zapravo hteo da nas razbudi i uznemiri: svojom fantastiÄnom priÄom saopÅ”tava nam neÅ”to sasvim ozbiljno. Jesmo li ā i koliko ā izgubili sposobnost da svoje vreme, svoju pažnju, svoju ljubav istinski poklanjamo jedni drugima? Da li smo joÅ” u stanju da uvidimo kako i ono Å”to radimo i ono Å”to postižemo gubi vrednost ako nas odvaja od ljudi s kojima živimo, ako nas iz naÅ”eg sveta odvodi u neki lažan prostor naÅ”e sopstvene ā samo na izgled korisne ā koristi? `Sve sam vam ovo ispriÄao kao da se veÄ dogodilo. A mogao sam da ispriÄam i tako kao da Äe se dogoditi tek u buduÄnosti` ā reÄi Äe pisac na kraju knjige. UpozoravajuÄi na opasnost, on Äe deci poveriti da Äuvaju prave vrednosti života.``
Autor - osoba SekuliÄ, Isidora, 1877-1958 = SekuliÄ, Isidora, 1877-1958 Naslov Kronika palanaÄkog groblja / Isidora SekuliÄ Vrsta graÄe kratka proza URL medijskog objekta odrasli, opÅ”te (lepa književnost) Jezik srpski Godina 1962 Izdavanje i proizvodnja [Novi Sad] : Matica srpska, 1962 (Novi Sad : BuduÄnost) FiziÄki opis 385 str., [1] list s tablom ; 20 cm Drugi autori - osoba StojkoviÄ, Živorad Zbirka Sabrana dela Isidore SekuliÄ ; Ēknj. Ē3 (Pl.) Stanje: korice kao na slici, unutra veoma dobro oÄuvano, bez pisanja, peÄata, podvlaÄenja. Kronika palanaÄkog groblja je zbirka priÄa, zapravo, novela koju je napisala Isidora SekuliÄ. Zbirka se u svom konaÄnom obliku pojavljuje 1958. godine. Prvo izdanje je izaÅ”lo iz Å”tampe 1940. godine, skoro tri decenije posle izdanja prve zbirke pripovedaka. Ovo drugo izdanje Kronike je bilo podeljeno na dva dela i danas Äini, u umetniÄkom smislu, najbolje i najzrelije delo Isidore SekuliÄ. Knjiga se sastoji iz sedam novela,a to su: Kosta Zemljotres, Gospa Nola, Ambicije, dim, VlaoviÄi (prvi deo), Deca, Ljudi s KaÅ”ikare, Palanka i njeni poslednji Grci (drugi deo). Najpoznatija je novela Gospa Nola. Po ovome je snimljena mini serija Hronika palanÄkog groblja. GraÄa zbirke Isidora SekuliÄ je živela u Zemunu, palanaÄkom mestu Äiji je malograÄanski svet i ambijent odliÄno poznavala. MeÄutim, nije samo odatle uzimala graÄu za svoje delo. JoÅ” dok joj je otac bio živ, bila je Äest posetilac groblja, a kada je on umro, posete su postale sve uÄestalije. U delo je unosila sve Å”to bi proÄitala na spomenicima, zapazila na zemunskom groblju ili Äula od grobara. Jednom prilikom dok su otac i ona Å”etali grobljem, on joj je rekao: āSvaki ovaj grob su pet knjiga, eto posla ako kome treba!ā Ove reÄi je usadila duboko u svoje srce i seÄala ih se i u poznim godinama. One su joj bile vodilja pri pisanju ove knjige. PoÅ”to joj je kao materijal za delo poslužila i istorija groblja, mnogo je iÅ”Äitavala monografije i razne zapise o Zemunu, ljudima koji su živeli u njemu i svemu onom Å”to je Äinilo aktuelni život te palanke koja je bila pod Austrougarskom. Sama Isidora SekuliÄ je govorila o nastanku Kronike i o tome Å”ta je uslovilo njen nastanak: āJa sam, kao Å”to valjda znate, unela u svoje tekstove, na ovaj ili onaj naÄin, sve iz ambijenta u kojem sam provela najviÅ”e i najduže svoje mlade dane. DoduÅ”e, ja svoje tekstove ne proÄitavam, ali mi je toplo kada znam da je taj dvojnik mog života tu, pored mene ā taj svet i pejzaž koji sam nekad poznavala ili o njima sluÅ”ala ā u mojim kronikama, u mojim priÄama, razmiÅ”ljanjima, uporeÄivanjima... Donedavno, ja sam obilazila i obilazila sva ta mesta i posle mojih kronika i priÄa.ā TakoÄe je Isidora SekuliÄ vrlo rado govorila da se u Kronici nalazi cela ona, od glave do pete, jer je u delo unosila i svoje iskustvo vezano za tu i neke druge palanke. Sadržaj zbirke Kronika je vrsta letopisa malih gradova i groblja, to je istorija jednog mesta, ali i ljudi, njihovih života i smrti. Svaka priÄa sem poslednje dve poÄinje i zavrÅ”ava se opisom groblja, posebno groba osobe koja je glavni junak odreÄene novele. U zbirci je opisano nekoliko likova, nekoliko promaÅ”enih života. Njihovi životi su veÄ unapred odreÄeni podnebljem na kom žive, tradicijom i nasleÄem. Centralna i najsnažinija novela je Gospa Nola. Svi likovi su poput nje u mladosti bili snažni i jaki, želeli mnogo od života, joÅ” viÅ”e planirali da ostvare, ali sudbina je imala drugaÄije planove za svakog od njih, pa zavrÅ”avaju život porazom i zaboravom. U pepeo su se pretvorili i VlaoviÄi i veliki Kosta Zemljotres i snažna gospa Nola. Isidora SekuliÄ (MoÅ”orin, 16. februar 1877 ā Beograd, 5. april 1958) je bila srpska književnica, akademik i prva žena Älan Srpske akademije nauka i umetnosti. RoÄena je 16. februara 1877. godine u podnožju Titelskog brega, u baÄkom selu MoÅ”orinu kod Titela. Roditelji su joj bili Danilo i Ljubica, a braÄa Predrag i Dimitrije. Detinjstvo je provela u Zemunu, Rumi i Novom Sadu. Å kolovala se u Novom Sadu (ViÅ”a devojaÄka Å”kola), Somboru (Srpska preparandija) i BudimpeÅ”ti (Pedagogijum). Radila je kao nastavnica u PanÄevu u Srpskoj viÅ”oj devojaÄkoj Å”koli od 1897. do 1909. godine. Posle toga radila je u Å apcu (1909ā1912) i Beogradu. Doktorirala je 1922. godine i bila je prvi predsednik Udruženja pisaca Srbije. StvaralaÅ”tvo Do kraja, i bez ostatka, posveÄena lepoti smislene reÄi, književnica Isidora SekuliÄ je za života stekla uvaženje kao najobrazovanija i najumnija Srpkinja svoga vremena. Znalac viÅ”e jezika, i poznavalac viÅ”e kultura i podruÄja umetniÄkog izražavanja, Isidora SekuliÄ je kao pisac, prevodilac i tumaÄ književnih dela ponirala u samu suÅ”tinu srpskog narodnog govora i njegovog umetniÄkog izraza, smatrajuÄi govor i jezik kulturnom smotrom naroda. Pisala je o Branku RadiÄeviÄu, Äuri JakÅ”iÄu, Lazi KostiÄu, Petru KoÄiÄu, Milanu RakiÄu, Veljku PetroviÄu, Ivi AndriÄu, MomÄilu NastasijeviÄu i drugima. Penzionisana je 1931. godine. Izabrana je za dopisnog Älana Srpske kraljevske akademije 16. februara 1939, a za redovnog Älana Srpske akademije nauka 14. novembra 1950, kao prva žena akademik. Umrla je 5. aprila 1958. godine u Beogradu. Na TopÄideru joj je podignut spomenik 2015. godine. Duboko promiÅ”ljen i umetniÄki istanÄan njen književni, prevodilaÄki i kritiÄki izraz je praznik naÅ”e pisane reÄi. Rekla je Ta larma Å”to je dignuta oko mene mnogo me je potresla. Molila sam neke poznanike, mlade ljude, da gde god vide neÅ”to o meni napisano, priguÅ”e. Ali eto Å”ta su uradili. Zvali su me na neko veÄe o meni, ali ja sam odbila, rekla sam da sam bolesna. Svi su hteli da me skinu sa dnevnog reda. Kažu: ima 80 godina, skoro Äe umreti, daj da napiÅ”emo neÅ”to i da je ostavimo. To straÅ”no vreÄa. Volim tiÅ”inu, zato me je ta buka oko mene mnogo potresla. Ako neÅ”to vredim, neka kažu posle moje smrti, a ni dva dana pred smrt ne želim da me hvale. Nisam bila sreÄna. S tim sam se pomirila. Postoji vasionska sreÄa koja opredeljuje ljude. Ako niste voljeni, uzalud Äete vi nastojati da vas vole. Dela U pola veka književnog rada u viÅ”e oblika umetniÄkog iskazivanja i rasuÄivanja - objavila je mnoÅ”tvo knjiga narativne proze, kritiÄkih knjiga i Älanaka. Navodimo samo neka od važnijih dela: Saputnici (1913) ā pripovedna vrsta intimnog dnevnika Pisma iz NorveÅ”ke (1914) ā putopis Iz proÅ”losti (1919) Äakon BogorodiÄine crkve (1919) ā roman Kronika palanaÄkog groblja (1940) ā pripovetke Zapisi (1941) AnalitiÄki trenuci i teme, knj. 1ā3 (1941) ā eseji Zapisi o mome narodu (1948) NjegoÅ”u knjiga duboke odanosti (1951) Govor i jezik, kulturna smotra naroda (1956). MG24 (N)
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! BIBLIOTEKA LJILJAN Marija Paskaval MARIJA PASKVAL Maria Pascual Maria Pasqual i Alberich (Barcelona, āā1. srpnja 1933. - 13. prosinca 2011.) bila je plodna i popularna Å”panjolska ilustratorica. Maria Pascual Alberich zapoÄela je svoju karijeru kasnih 1940-ih, izmjenjujuÄi uvodnike kao Ameller (Los Mil y una Cuentas, Mala princeza), Marte (Sam, Cuentos Mariposa) i Toray (Azucena, Cuentos de la Abuelita, Mis Tales). Pascual Alberich je od 1955. radio gotovo iskljuÄivo za izdavaÄku kuÄu Toray u obje prethodne i nove zbirke: Alice (1955), Graciela (1956), Lindaflor (1958), Rosas Blancas (1958), Guendalina (1959), Susan ( 1959.), Serenada (1959.) i Tales Diadem (1960.). U Editorial Brugueri objavila je nekoliko strip priÄa, āSissiā (1957.) i āCuentos de Andersenā (1958.), koji su brojevi 38. i 57. serije PriÄe.[1] Kasnije je Pascual Alberich radio u Editorial Susaeti, koristeÄi svoju reputaciju za predstavljanje zbirki kao Å”to su Las MuƱecas Pascual Maria i MuƱecas Recortables de MarĆa Pascual. MeÄutim, njen najvažniji posao je odradio s Grupom Ocean: DjeÄje priÄe, DjeÄja Biblija, Basne, TisuÄu i jedna noÄ, UÄi engleski s MarĆom Pascual, UÄim matematiku, Moj prvi rjeÄnik, Seks ispriÄan djeci itd. meÄu najvažnijima, iako nisu bili jako poznati jer su bili namijenjeni Južnoj Americi i nekoliko europskih zemalja. Njezini osobni radovi ukljuÄuju viÅ”e od 2000 crteža, a Äuvaju se u Biblioteca de Catalunya.... Lav NikolajeviÄ Tolstoj (rus. ŠŠµŠ² ŠŠøŠŗŠ¾Š»Š°ŠµŠ²ŠøŃ Š¢Š¾Š»ŃŃŠ¾Š¹; Jasna Poljana, 9. septembar 1828 ā Astapovo, 20. novembar 1910) bio je grof, ruski pisac svrstan u najveÄe ruske realiste toga doba. Poznat po svoja dva najveÄa dela, Ana Karenjina i Rat i mir, koja olikavaju duboku, psiholoÅ”ku i druÅ”tvenu pozadinu Rusije i njenog druÅ”tva u 19. veku. Bio je esejista, dramaturg, kritiÄar i moralni filozof, a pored svega pacifista i leviÄar. Svojim naprednim idejama o nenasilnom otporu je uticao na liÄnosti, koje su se pojavile kasnije, meÄu kojima su najpoznatije Martin Luter King[1] i Gandi.[2] ProglaÅ”en je za najboljeg pisca u poslednjih 200 godina i to od strane 125 ameriÄkih i britanskih književnika koji su uÄestvovali u anketi koja je trajala viÅ”e godina. Tolstoj je roÄen u Jasnoj Poljani, porodiÄnom imanju 12 km (7.5 mi) južno od Tule, i 200 km (120 mi) južno od Moskve. Tolstoji su dobro poznata familija starog ruskog plemstva, Äiji su preci poznati joÅ” od plemiÄa po imenu Indris iz Litvanskog carstva u 1353;[3][4] preciznije, on je zapamÄen po uzviku āiz zemlje Cezara, od Germanaā kad je za Ruse takva generalna formula oznaÄavala sve tipove stranaca.[5] On je bio Äetvrto od petoro dece grofa Nikolaja IliÄa Tolstoja, veterana Domovinskog rata iz 1812, i grofice Marije Tolstoj (roÄena kneginja Volkonskaja). Tolstojevi roditelji su umrli kad je on bio veoma mlad, tako da su njega i njegovu braÄu i sestre odgajili roÄaci. Godine 1844, on je poÄeo da studira pravo i orijentalne jezike na Kazanskom univerzitetu. Njegovi uÄitelji su ga opisali sa ānesposoban i nevoljan da uÄiā.[6] Tolstoj je napustio univerzitet u sred svojih studija, vratio se u Jasnu Poljanu i zatim proveo najveÄi deo svog vremena u Moskvi i Sankt Peterburgu. Godine 1851, nakon Å”to je nakupio teÅ”ke kockarske dugove, on je otiÅ”ao sa svojim starijim bratom na Kavkaz i pristupio armiji. U to vreme je poÄeo da piÅ”e. Njegov preobražaj iz autora raskalaÅ”nog i privilegovanog druÅ”tva u nenasilnog i duhovnog anarhistu njegovog kasnijeg doba je uzrokovan njegovim iskustvima u vojsci. Tome su takoÄe doprinela i dva putovanja po Evropi 1857. i 1860-61. Drugi koji su sledeli istim putem su Aleksandar Hercen, Mihail Bakunjin i Petar Kropotkin. Tokom svoje posete iz 1857. godine, Tolstoj je prisustvovao javnom pogubljenju u Parizu, Å”to je bilo traumatiÄno iskustvo koje je obeležilo ostatak njegovog života. On napisao u pismu svom prijatelju Vasiliju Botkinu: āIstina je da je država zavera namenjena ne samo eksploataciji, nego pre svega da korumpira svoje graÄane ... Od sada, nikada neÄu služiti bilo kojoj vladi bilo gde.ā[7] Tolstojev koncept nenasilja ili Ahimsa je bio ojaÄan nakon Å”to je proÄitao nemaÄku verziju Tirukurala. On je kasnije doprineo usaÄivanju tog koncepta kod Mahatme Gandi putem svog Pisma indusu kad je mladi Gandi korespondirao s njim tražeÄi savet.[8] Njegovo evropsko putovanje tokom 1860ā61 oblikovalo je njegov politiÄki i književni razvoj. Imao je priliku da se sretne sa Viktorom Igom, Äije literarne talente je Tolstoj veliÄao nakon Äitanja Igove tek zavrÅ”ene Les MisĆ©rables. SliÄne evokacije scena bitki u Igovoj noveli i Tolstojevom Ratu i miru indicaraju taj uticaj. Na Tolstojevu politiÄku filozofiju je isto tako uticala njegova poseta francuskom anarhisti Pjeru Žozefu Prudonu iz marta 1861, koji je u to vreme živeo u egzilu u pod lažnim imenom u Briselu. Osim pregleda Prodonove predstojeÄe publikacije, La Guerre et la Paix (Rat i mir na francuskom), Äiji naslov je Tolstoj pozajmio za svoje remek-delo, njih dvoje su diskutovali obrazovanje, kao Å”to je Tolstoj napisao u svojem obrazovnim zapisima: āAko spominjem ovaj razgovor s Prudonom, to je da bi pokazao da je u mom liÄnom iskustvu, on bio jedini Äovek koji je razumeo znaÄaj obrazovanja i Å”tampe u naÅ”e vreme. Ispunjen entuzijazmom, Tolstoj se vratio u Jasnu Poljanu i osnovao 13 Å”koja za decu ruskih seljaka, koji su upravo bili emancipovani od kmetstva 1861. Tolstoj je opisao Å”kolske principe u svom eseju iz 1862. godine āÅ kola u Jasnoj Poljaniā.[9] Tolstojevi obrazovni ekseprimenti su bili kratkog veka, delom zbog uznemiravanja od strane carske tajne policije. MeÄutim, kao diretna pretaÄa A. S. Nilovog Samerhila, Å”kola u Janoj Poljani[10] se može opravdano smatrati prvim primerom koherentne teorije demokratskog obrazovanja. LiÄni život Dana 23. septembra 1862, Tolstoj je oženio Sofiju Andreevnu Bers, poreklom Nemicu, koja je bila 16 godina mlaÄa od njega i Äerka uglednog dvorskog lekara Andreja Bersa, a praunuka grofa Petra Zavadovskog, prvog ministra obrazovanja u carskoj Rusiji. Familija i prijatelji su je zvali Sonja, Å”to je ruski deminutiv imena Sofija.[11] Oni su imali 13 dece, osam od kojih je preživelo detinjstvo.[12] Tolstojeva žena Sofija i njihova Äerka Aleksandra Grof Sergej LavoviÄ Tolstoj (10. jul 1863 ā 23. decembar 1947), kompozitor i etnomuzikolog Grofica Tatjana Lavovna Tolstoj (4. oktobar 1864 ā 21. septembar 1950), supruga Mihajla SergeviÄa Suhotina Grof Ilija LavoviÄ Tolstoj (22. maj 1866 ā 11. decembar 1933), pisac Grof Lav LavoviÄ Tolstoj (1. jun 1869 ā 18. oktobar 1945), pisac i vajar Grofica Marija Lavovna Tolstoj (1871ā1906), supruga Nikolaja LeonidoviÄa Obolenskog Grof Peter LavoviÄ Tolstoj (1872ā1873), umro u detinjstvu Grof Nikolaj LavoviÄ Tolstoj (1874ā1875), umro u detinjstvu Grofica Varvara Lavovna Tolstoj (1875ā1875), umrla u detinjstvu Grof Andrej LavoviÄ Tolstoj (1877ā1916), služio u Rusko-japanskom ratu Grof Mihael LavoviÄ Tolstoj (1879ā1944) Grof Aleksej LavoviÄ Tolstoj (1881ā1886), umro u detinjstvu Grofica Aleksandra Lavovna Tolstoj (18. jul 1884 ā 26. septembar 1979) Grof Ivan LavoviÄ Tolstoj (1888ā1895), umro u detinjstvu Brak od samog poÄetka bio obeležen seksualnom straÅ”Äu i emocionalnom neosetljivoÅ”Äu imajuÄi u vidu da je Tolstoj, neposredno uoÄi njihovog braka, dao Sofiji svoje dnevnike s detaljima njegove ekstenzivne seksualne proÅ”losti i Äinjenicom da mu je jedna kmetkinja na njegovom imanju rodila sina.[11] Uprkos toga, njihov rani braÄni život je bio sreÄan i pružio je Tolstoju mnogo slobode i sistem podrÅ”ke da napiÅ”e Rat i mir i Anu Karenjinu pri Äemu je Sonja radila kao sekretarica, editor i finansijski menadžer. Sonja je ruÄno prepisivala njegove epiÄke radove s vremena na vreme. Tolstoj je nastavljao da ureÄuje Rat i Mir, i bile su mu potrebne Äiste finalne verzije da se isporuÄe izdavaÄu.[11][13] MeÄutim, njihov kasniji zajedniÄki život je A. N. Vilson opisao kao jedan od najnesreÄnijih u književnoj istoriji. Tolstojev odnos sa njegovom suprugom je pogorÅ”an, jer su njegova verovanja postajala sve radikalnija. On je želeo da se odrekne svog nasleÄenog i zaraÄenog bogatstva, ukljuÄujuÄi odricanje od autorskih prava nad njegovim ranijim radovima. Tolstojeva porodica je napustila Rusiju nakon Ruske revolucije iz 1905. i naknadnog uspostavljanja Sovjetskog Saveza, i stoga njegovi potomci i rodbina danas žive u Å vedskoj, NemaÄkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj i Sjedinjenim Državama. MeÄu njima je Å”vedski pevaÄ Viktorija Tolstoj i Å vedski zemljoposednik Kristofer Paus, Heresta. Novele i fikcija Lav Tolstoj 1897. Tolstoj je jedan od velikana ruske književnosti; njigovi radovi obuhvataju romane Rat i mir i Ana Karenjina i novele kao Å”to su Hadži Murat i Smrt Ivana IliÄa. Njegovi savremenici su mu odali visoka priznanja. Fjodor Dostojevski ga je smatrao najveÄim od svih živih romanopisaca. Gistav Flober, nakon Äitanja i prevoÄenja Rata i mira, je izjavio, āKakav umetnik i kakav psiholog!ā Anton Äehov, koji je Äesto poseÄivao Tolstoja na njegovom seokom imanju, je napisao, āKada literatura poseduje Tolstoja, lako je i prijatno biti pisac; Äak i kada znate da niste niÅ”ta postigli i joÅ” uvek ne ostvarujete niÅ”ta, to nije tako straÅ”no kako bi inaÄe bilo, jer Tolstoj postiže za sve. Ono Å”to on radi služi da opravda sve nade i težnje uložene u književnost.ā Britanski pesnik i kritiÄar iz 19. veka Matju Arnold je smatrao da āTolstojev roman nije umetniÄko delo, veÄ deo životaā.[14] Kasniji kritiÄari i romanopisci nastavljaju da veliÄaju Tolstojevu umetnost. Virdžinija Vulf ga je proglasila ānajveÄim romanopiscom od svih.ā[14] Džejms Džojs je zapazio, āOn nikad nije dosadan, nikad glup, nikad umoran, nikad pedantan, nikad teatralan!ā. Tomas Man je pisao o Tolstojevoj naizgled bezgreÅ”noj umetnost: āRetko je umetnost radila tako mnogo poput prirodeā. Takve stavove su delile i javne figure poput Prusta, Foknera i Nabokova. Nabukov je imao visoko miÅ”ljenje o Smrti Ivana IliÄa i Ani Karenjinoj; on je meÄutim preispitivao je reputaciju Rata i mira, i oÅ”tro je kritikovao Vaskrsenje i Krojcerovu sonatu. Tolstojevi najraniji radovi, autobiografske novele Detinjstvo, DeÄaÅ”tvo, i Mladost (1852ā1856), govore o sinu bogatog zemljoposednika i njegovoj sporoj realizaciji o postojanju jaza izmeÄu sebe i njegovih seljaka. Iako ih je kasnije odbacio kao sentimentalne, oni otkrivaju znatan deo Tolstojevog života. Oni zadržavaju svoj znaÄaj kao primeri univerzalne priÄe o odrastanju. Tolstoj je služio kao potporuÄnik u artiljerijskom puku tokom Krimskog rata, Å”to je opisano u njegovim Sevastopoljskim priÄama. Njegova iskustva u bici pomogla su u formiranju njegovog kasnijeg pacifizma i dala su mu materijal za realistiÄan opis strahota rata u njegovom kasnijem radu.[15] Njegova fikcija konzistentno pokuÅ”ava da realistiÄno prikaže rusko druÅ”tvo u kojem je živeo.[16] Roman Kozaci (1863) opisuje kozaÄki život i ljude kroz priÄu o ruskom aristokrati koji je zaljubljen u kozaÄku devojku. Ana Karenjina (1877) sadrži paralelne priÄe o preljubnoj ženi zarobljenoj konvencijama i lažnoÅ”Äu druÅ”tva i filozofkog zemljoposednika (sliÄnog Tolstoju), koji radi uz seljake u poljima i pokuÅ”ava da reformiÅ”e njihove živote. Tolstoj ne samo da je koristio sopstvena životna iskustava veÄ i stvorio likove po sopstvenom imidžu, kao Å”to su Pjer Bezukov i princ Andrej u āRatu i miruā, Levin u āAni Karenjinojā i u izvesnoj meri princ Nehludov Vaskrsenju. MoÄ tame 2015. u BeÄkom Akademskom pozoriÅ”tu Rat i mir se generalno smatra jednim od najveÄih romana ikad napisanih, izuzetan po svojoj dramatiÄnoj Å”irini i jedinstvu. Njegova ogromna slika sadrži 580 likova, mnogi su istorijski uz niz drugim fiktivnih. PriÄa se kreÄe od porodiÄnog života do glavnog Å”taba Napoleona, od dvora Aleksandara I PavloviÄa do bojnih polja Austerlica i Borodina. Tolstojeva originalna ideja za roman je bila da istraži uzroke ustanka dekabrista, Äime se bavi samo u zadnjih nekoliko poglavlja, iz Äega se može zakljuÄiti da Äe sin Andreja Bolkonskog postati jedan od dekabrista. Roman istražuje Tolstojevu teoriju istorije, a posebno beznaÄajnost osoba kao Å”to su Napoleon i Aleksandar. Donekle je iznenaÄujuÄe da Tolstoj nije smatrao da je Rat i mir roman (niti je smatrao mnoga druga velika dela ruske proze tog vrenema romanima). Takvo glediÅ”te postaje manje iznenaÄujuÄe ako ima u vidu da je Tolstoj bio romanopisac realistiÄke Å”kole koji je smatrao da je roman okvir za ispitivanje druÅ”tvenih i politiÄkih pitanja u životu devetnaestog veka.[17] Rat i mir (koji je za Tolstoja zapravo ep i prozi) stoga se nije kvalifikovao. Tolstoj je smatrao da je Ana Karenjina bila njegov prvi roman.[18] Nakon Ane Karenjine, Tolstoj se koncentrisao na hriÅ”Äanske teme, i njegovi kasniji romani kao Å”to su Smrt Ivana IliÄa (1886) i Å ta treba uraditi? razvijaju radikalnu anarho-pacifistiÄku hriÅ”Äansku filozofiju, Å”to je dovelo do njegovog izopÅ”tenja iz Ruske pravoslavne crkve 1901. godine.[19] Uprkos svih pohvala koje je dobio za Anu Karenjinu i Rat i mir, Tolstoj je odbacio ta dva rada tokom svog kasnijeg života kao neÅ”to Å”to nije istinska realnost.[20] U svom romanu Vaskrsenje, Tolstoj pokuÅ”ava da izloži nepravdu ljudskih zakona i licemerje institucionalizovane crkve. Tolstoj isto tako istražuje i objaÅ”njava ekonomsku filozofiju Džordžizma, Äiji je postao predani zagovaraÄ pri kraju svog života. Kritike i prihvaÄenost Engleska književnica Virdžinija Vulf tvrdi da je Tolstoj najveÄi romanopisac svih vremena. I sam Džejms Džojs je zapisao: āOn nije nikad dosadan, niti glup, nikad umoran, pedantan ili teatralan.ā Tomas Man je pisao o Tolstojevoj bezazlenosti: āRijetko je radio kao umetnik, viÅ”e kao prirodnjak.ā Veliku reputaciju su mu doneli dela āRat i mirā, āAna Karenjinaā. Njegov književni rad sastojao se iz pokuÅ”aja napada na rusko druÅ”tvo, koje je verno slikao, a i sam mu je pripadao. U delu āKozakā(1863) opisuje kozaÄki život i ljubav jednog aristokrate, zaljubljenog u seosku devojku. Delo āAna Karenjinaā (1877) ima za temu život uzorne majke i supruge u atmosferi licemerja visokog plemstva, koja razbija okove i protiv pravila zapoÄinje život sa Äovekom koga voli. Na sasvim drugoj strani je lik Ljevina, seoskog vlastelina, koji je u potrazi za verom u SveviÅ”njeg i filozofskim motivima za život. On živi i radi sa seljacima, pokuÅ”avajuÄi da sprovede reformu njihovog postojeÄeg stanja. Tolstoj kao pedagog Lav NikolajeviÄ Tolstoj poznat je i kao pedagoÅ”ki entuzijasta, najviÅ”e poznat po svom neobiÄnom radu u Jasnoj Poljani, kojim pozitivno utiÄe na nove pedagoÅ”ke koncepcije. Celokupan književni i pedagoÅ”ki rad posvetio je razobliÄavanju teÅ”kog druÅ”tvenog stanja u Rusiji i ukazivao da se problemi mogu reÅ”iti samo mirnim putem kroz prosvetiteljski i vaspitni rad.[21] Bogata pedagoÅ”ka aktivnost Tolstoja može se podeliti u tri perioda. Prvi period (1859ā1862) obeležava otvaranje Äkole u Jasnoj Poljani i pokretanje Äasopisa ā Jasna Poljanaā, drugi period (1870ā1876) odnosi se na njegovu izdavaÄku pedagoÄku aktivnost, kada objavljuje ā Azbukuā, āNovu azbukuā i ā Rusku knjigu za Äitanjeā, bavi se i praktiÄnim problemima vaspitanja. TreÄi period odnosi se na njegov sadržajan rad do kraja života, kada prelazi na pozicije religioznog misticizma, pa i pitnja vaspitanja tretira u duhu religioznog mistiÄkog shvatanja sveta.[21] PraktiÄan rad Tolstoja poÄinje 1859. godine, kada je u Janoj Ponjani otvorio svoju prvu Å”kolu, a Rusija dobija prvu Å”kolu za decu seljaka (kmetova) u Tolstojevoj kuÄi. Želja za prouÄavanjem obrazovanja odvodi Tolstoja na put po Evropi (NemaÄka, Engleska, Francuska), gde se upoznaje sa organizacijom Å”kolstva, sa istorijom pedagogije i najpoznatijim pedagozima praktiÄarima. ObilazeÄi Å”kole od kojih je odreÄen broj bio otvoren za svu decu, viÅ”e je upoznao mane nego prednosti Å”kolskog obrazovanja. U uÄionicama je vladao strah, autoritet uÄitelja se zasnivao na zaplaÅ”ivanju, fiziÄka kažnjavanja su bila redovna, a gradivo je bilo potpuno odvojeno od života i stvarnih potreba onih koji uÄe.[22] Na osnovu steÄenih zapažanja izradio je kritiku tih Å”kola, Äija je suÅ”tina da Å”kola ne brine o prirodi deteta, da ga želi pasivizirati, zaplaÄiti i tako njime bezbrižnije vladati. O tome je Tolstoj pisao u svom pedagoÅ”kom Äasopisu ā Jasna Poljanaā, koji je poÄeo da izdaje 1861. godine. Tolstoj dolazi do zakljuÄka da obrazovanje mora da bude usklaÄeno sa životnim iskustvom ljudi i da se razvija u okvirima života, pa takav princip primenjuje u radu se decom iz Jasne Poljane. U ovoj Å”koli, u kojoj je vladala sloboda i želja za znanjem koja nije nametnuta, uÄitelji su bili studenti iz Moskve ali i sam veliki Tolstoj. Razume se, da je Tolstojeva aktivnos izazvala nepoverenje vlasti, pa je posle policijske racije 1862. godine, Å”kola u Jasnoj Poljani prestala s radom, da bi rad nastavila tek 70-tih godina.[21] PedagoÅ”ki pogledi Tolstoja javljaju se kao protest i optužba protiv tadaÅ”njeg birokratskog obrazovnog i vaspitnog sistema i protiv āprinudne Å”koleā, kako naziva Å”kole na Zapadu. Njegovo zalaganje usmereno je ka Å”koli koja Äe motivisati decu za veÄim znanjem, koja Äe razvijati ljubav prema životu, odnosno pristalica je teorije slobodnog vaspitanja.[21] Izuzetno negativan stav prema vaspitanju, kome u poÄetku nije pridavao nikakav životni smisao, Tolstoj obrazlaže Äinjenicom kako državna Å”kola inapred odreÄuje u Äemu Äe pouÄavati svoje uÄenike i kako Äe postupati sa decom. U njegovoj Å”koli deca su u uÄionicama mogla da sede kako god žele, a Äasove su Äesto imali u prirodi okruženi divnim pejzažima. Nije postojao strogo odreÄen plan rada i raspored pa su deca mogla da odu kuÄi kada god požele, ali su ipak Äesto ostajala dugo tražeÄi joÅ” znanja zbog naÄina na koji su im ih uÄitelji prenosili. LiÄnost uÄenika je bila poÅ”tovana i uÄiteljima je uvek bilo najvažnije Å”ta deca žele da nauÄe i Å”ta im je potrebno, a domaÄih zadataka nije bilo jer su decu kmetova kod kuÄe Äekali teÅ”ki poslovi. Roditelji su u poÄetku bili protivnici Å”kole u kojoj uÄitelji ne tuku decu jer su smatrali da tako niÅ”ta neÄe nauÄiti, ali su mogli decu da ispiÅ”u iz Å”kole ako žele. MeÄutim pobedilo je zadovoljstvo koje su deca oseÄala u Å”koli u kojoj je uvek vladala sloboda ali nikada anarhija. Äasovi su se sastojali od velikog broja eksperimenata i izuÄavanja prirode na licu mesta. Deca seljaka su prvi put uÄila matematiku, geografiju, crtanje, pevanje i istoriju koju je im Tosltoj priÄao kao bajku. Osim toga, u ovoj Å”koli su uspeÅ”no spajana znanja iz prirodnih nauka i religije, sticala su se znanja o narodnim umotvorinama i ruskoj tradiciji, a naglasak je naravno bio na književnosti. U ovoj Å”koli uÄenje nikada nije bilo obaveza jer je uÄitelj Tolstoj smatrao da ako je znanje dobro, želja za njim Äe nastati prirodno kao glad. Tako je i bilo. Njegovi uÄenici su uvek bili gladni novih saznanja i priÄa.[23] BojeÄi se bilo kakvog Å”ablona Tolstoj odlazi u drugu krajnost u jasnopoljanskoj Å”koli. Å kolu je organizovao bez nastavnog plana i rasporeda Äasova, bez obaveze da uÄenici redovno poseÄuju nastavu i bez obaveze da nauÄe lekcije. Ali je zato od uÄitelja zahtevao da dobrim pripovedanjem kod dece pobuÄuju interesovanje za nastavu. Njegova Å”kola bila je suprotstavljena formalistiÄkoj staroj Å”koli.[21] Njegova teorija slobodnog vaspitanja, koju je preuzeo od Rusoa, dovela ga je do odvajanja vaspitanja i obrazovanja, sa obijaÅ”njenjem da je vaspitanje prinudno uticanje na drugog Äoveka i da ono kvari, a ne popravlja Äoveka. Neposreeno pred kraj svog života napustio je ovakav stav i priznao neodrživost teorije slobodnog vaspitanja.Njene pozitivne strane su bile svakako individualno postupanje sa decom, ljubav i poÅ”tovanje, upoznavanje i razvijanje liÄnosti deteta. Danas, posle 150 godina, Tolstojev naÄin rada i spisi o pedagogiji prizanti su kao znaÄajan doprinos razvoju obrazovanja i rada se decom.[21] Smrt Veruje se da je Tolstoj umro od zapaljenja pluÄa u Astapovu, na železniÄkoj stanici 1910. godine, nakon Å”to je usred zimske noÄi napustio dom. Imao je 82 godine. Dugo je bolovao, pa su brigu o njemu preuzele supruga i kÄerke. Na mesto smrti odmah su doÅ”li lekari, dajuÄi mu injekcije morfija. Policija je pokuÅ”ala da ograniÄi pristup posmrtnoj ceremoniji, ali hiljade seljaka je bilo u koloni na njegovoj sahrani. Neki su, doduÅ”e, znali samo da je āneki aristokrata preminuoā. Tako se ispostavilo da nisu dovoljno znali o životu i delu ovog ruskog realiste.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! BIBLIOTEKA LJILJAN Marija Paskaval MARIJA PASKVAL Maria Pascual Maria Pasqual i Alberich (Barcelona, āā1. srpnja 1933. - 13. prosinca 2011.) bila je plodna i popularna Å”panjolska ilustratorica. Maria Pascual Alberich zapoÄela je svoju karijeru kasnih 1940-ih, izmjenjujuÄi uvodnike kao Ameller (Los Mil y una Cuentas, Mala princeza), Marte (Sam, Cuentos Mariposa) i Toray (Azucena, Cuentos de la Abuelita, Mis Tales). Pascual Alberich je od 1955. radio gotovo iskljuÄivo za izdavaÄku kuÄu Toray u obje prethodne i nove zbirke: Alice (1955), Graciela (1956), Lindaflor (1958), Rosas Blancas (1958), Guendalina (1959), Susan ( 1959.), Serenada (1959.) i Tales Diadem (1960.). U Editorial Brugueri objavila je nekoliko strip priÄa, āSissiā (1957.) i āCuentos de Andersenā (1958.), koji su brojevi 38. i 57. serije PriÄe.[1] Kasnije je Pascual Alberich radio u Editorial Susaeti, koristeÄi svoju reputaciju za predstavljanje zbirki kao Å”to su Las MuƱecas Pascual Maria i MuƱecas Recortables de MarĆa Pascual. MeÄutim, njen najvažniji posao je odradio s Grupom Ocean: DjeÄje priÄe, DjeÄja Biblija, Basne, TisuÄu i jedna noÄ, UÄi engleski s MarĆom Pascual, UÄim matematiku, Moj prvi rjeÄnik, Seks ispriÄan djeci itd. meÄu najvažnijima, iako nisu bili jako poznati jer su bili namijenjeni Južnoj Americi i nekoliko europskih zemalja. Njezini osobni radovi ukljuÄuju viÅ”e od 2000 crteža, a Äuvaju se u Biblioteca de Catalunya.... Lav NikolajeviÄ Tolstoj (rus. ŠŠµŠ² ŠŠøŠŗŠ¾Š»Š°ŠµŠ²ŠøŃ Š¢Š¾Š»ŃŃŠ¾Š¹; Jasna Poljana, 9. septembar 1828 ā Astapovo, 20. novembar 1910) bio je grof, ruski pisac svrstan u najveÄe ruske realiste toga doba. Poznat po svoja dva najveÄa dela, Ana Karenjina i Rat i mir, koja olikavaju duboku, psiholoÅ”ku i druÅ”tvenu pozadinu Rusije i njenog druÅ”tva u 19. veku. Bio je esejista, dramaturg, kritiÄar i moralni filozof, a pored svega pacifista i leviÄar. Svojim naprednim idejama o nenasilnom otporu je uticao na liÄnosti, koje su se pojavile kasnije, meÄu kojima su najpoznatije Martin Luter King[1] i Gandi.[2] ProglaÅ”en je za najboljeg pisca u poslednjih 200 godina i to od strane 125 ameriÄkih i britanskih književnika koji su uÄestvovali u anketi koja je trajala viÅ”e godina. Tolstoj je roÄen u Jasnoj Poljani, porodiÄnom imanju 12 km (7.5 mi) južno od Tule, i 200 km (120 mi) južno od Moskve. Tolstoji su dobro poznata familija starog ruskog plemstva, Äiji su preci poznati joÅ” od plemiÄa po imenu Indris iz Litvanskog carstva u 1353;[3][4] preciznije, on je zapamÄen po uzviku āiz zemlje Cezara, od Germanaā kad je za Ruse takva generalna formula oznaÄavala sve tipove stranaca.[5] On je bio Äetvrto od petoro dece grofa Nikolaja IliÄa Tolstoja, veterana Domovinskog rata iz 1812, i grofice Marije Tolstoj (roÄena kneginja Volkonskaja). Tolstojevi roditelji su umrli kad je on bio veoma mlad, tako da su njega i njegovu braÄu i sestre odgajili roÄaci. Godine 1844, on je poÄeo da studira pravo i orijentalne jezike na Kazanskom univerzitetu. Njegovi uÄitelji su ga opisali sa ānesposoban i nevoljan da uÄiā.[6] Tolstoj je napustio univerzitet u sred svojih studija, vratio se u Jasnu Poljanu i zatim proveo najveÄi deo svog vremena u Moskvi i Sankt Peterburgu. Godine 1851, nakon Å”to je nakupio teÅ”ke kockarske dugove, on je otiÅ”ao sa svojim starijim bratom na Kavkaz i pristupio armiji. U to vreme je poÄeo da piÅ”e. Njegov preobražaj iz autora raskalaÅ”nog i privilegovanog druÅ”tva u nenasilnog i duhovnog anarhistu njegovog kasnijeg doba je uzrokovan njegovim iskustvima u vojsci. Tome su takoÄe doprinela i dva putovanja po Evropi 1857. i 1860-61. Drugi koji su sledeli istim putem su Aleksandar Hercen, Mihail Bakunjin i Petar Kropotkin. Tokom svoje posete iz 1857. godine, Tolstoj je prisustvovao javnom pogubljenju u Parizu, Å”to je bilo traumatiÄno iskustvo koje je obeležilo ostatak njegovog života. On napisao u pismu svom prijatelju Vasiliju Botkinu: āIstina je da je država zavera namenjena ne samo eksploataciji, nego pre svega da korumpira svoje graÄane ... Od sada, nikada neÄu služiti bilo kojoj vladi bilo gde.ā[7] Tolstojev koncept nenasilja ili Ahimsa je bio ojaÄan nakon Å”to je proÄitao nemaÄku verziju Tirukurala. On je kasnije doprineo usaÄivanju tog koncepta kod Mahatme Gandi putem svog Pisma indusu kad je mladi Gandi korespondirao s njim tražeÄi savet.[8] Njegovo evropsko putovanje tokom 1860ā61 oblikovalo je njegov politiÄki i književni razvoj. Imao je priliku da se sretne sa Viktorom Igom, Äije literarne talente je Tolstoj veliÄao nakon Äitanja Igove tek zavrÅ”ene Les MisĆ©rables. SliÄne evokacije scena bitki u Igovoj noveli i Tolstojevom Ratu i miru indicaraju taj uticaj. Na Tolstojevu politiÄku filozofiju je isto tako uticala njegova poseta francuskom anarhisti Pjeru Žozefu Prudonu iz marta 1861, koji je u to vreme živeo u egzilu u pod lažnim imenom u Briselu. Osim pregleda Prodonove predstojeÄe publikacije, La Guerre et la Paix (Rat i mir na francuskom), Äiji naslov je Tolstoj pozajmio za svoje remek-delo, njih dvoje su diskutovali obrazovanje, kao Å”to je Tolstoj napisao u svojem obrazovnim zapisima: āAko spominjem ovaj razgovor s Prudonom, to je da bi pokazao da je u mom liÄnom iskustvu, on bio jedini Äovek koji je razumeo znaÄaj obrazovanja i Å”tampe u naÅ”e vreme. Ispunjen entuzijazmom, Tolstoj se vratio u Jasnu Poljanu i osnovao 13 Å”koja za decu ruskih seljaka, koji su upravo bili emancipovani od kmetstva 1861. Tolstoj je opisao Å”kolske principe u svom eseju iz 1862. godine āÅ kola u Jasnoj Poljaniā.[9] Tolstojevi obrazovni ekseprimenti su bili kratkog veka, delom zbog uznemiravanja od strane carske tajne policije. MeÄutim, kao diretna pretaÄa A. S. Nilovog Samerhila, Å”kola u Janoj Poljani[10] se može opravdano smatrati prvim primerom koherentne teorije demokratskog obrazovanja. LiÄni život Dana 23. septembra 1862, Tolstoj je oženio Sofiju Andreevnu Bers, poreklom Nemicu, koja je bila 16 godina mlaÄa od njega i Äerka uglednog dvorskog lekara Andreja Bersa, a praunuka grofa Petra Zavadovskog, prvog ministra obrazovanja u carskoj Rusiji. Familija i prijatelji su je zvali Sonja, Å”to je ruski deminutiv imena Sofija.[11] Oni su imali 13 dece, osam od kojih je preživelo detinjstvo.[12] Tolstojeva žena Sofija i njihova Äerka Aleksandra Grof Sergej LavoviÄ Tolstoj (10. jul 1863 ā 23. decembar 1947), kompozitor i etnomuzikolog Grofica Tatjana Lavovna Tolstoj (4. oktobar 1864 ā 21. septembar 1950), supruga Mihajla SergeviÄa Suhotina Grof Ilija LavoviÄ Tolstoj (22. maj 1866 ā 11. decembar 1933), pisac Grof Lav LavoviÄ Tolstoj (1. jun 1869 ā 18. oktobar 1945), pisac i vajar Grofica Marija Lavovna Tolstoj (1871ā1906), supruga Nikolaja LeonidoviÄa Obolenskog Grof Peter LavoviÄ Tolstoj (1872ā1873), umro u detinjstvu Grof Nikolaj LavoviÄ Tolstoj (1874ā1875), umro u detinjstvu Grofica Varvara Lavovna Tolstoj (1875ā1875), umrla u detinjstvu Grof Andrej LavoviÄ Tolstoj (1877ā1916), služio u Rusko-japanskom ratu Grof Mihael LavoviÄ Tolstoj (1879ā1944) Grof Aleksej LavoviÄ Tolstoj (1881ā1886), umro u detinjstvu Grofica Aleksandra Lavovna Tolstoj (18. jul 1884 ā 26. septembar 1979) Grof Ivan LavoviÄ Tolstoj (1888ā1895), umro u detinjstvu Brak od samog poÄetka bio obeležen seksualnom straÅ”Äu i emocionalnom neosetljivoÅ”Äu imajuÄi u vidu da je Tolstoj, neposredno uoÄi njihovog braka, dao Sofiji svoje dnevnike s detaljima njegove ekstenzivne seksualne proÅ”losti i Äinjenicom da mu je jedna kmetkinja na njegovom imanju rodila sina.[11] Uprkos toga, njihov rani braÄni život je bio sreÄan i pružio je Tolstoju mnogo slobode i sistem podrÅ”ke da napiÅ”e Rat i mir i Anu Karenjinu pri Äemu je Sonja radila kao sekretarica, editor i finansijski menadžer. Sonja je ruÄno prepisivala njegove epiÄke radove s vremena na vreme. Tolstoj je nastavljao da ureÄuje Rat i Mir, i bile su mu potrebne Äiste finalne verzije da se isporuÄe izdavaÄu.[11][13] MeÄutim, njihov kasniji zajedniÄki život je A. N. Vilson opisao kao jedan od najnesreÄnijih u književnoj istoriji. Tolstojev odnos sa njegovom suprugom je pogorÅ”an, jer su njegova verovanja postajala sve radikalnija. On je želeo da se odrekne svog nasleÄenog i zaraÄenog bogatstva, ukljuÄujuÄi odricanje od autorskih prava nad njegovim ranijim radovima. Tolstojeva porodica je napustila Rusiju nakon Ruske revolucije iz 1905. i naknadnog uspostavljanja Sovjetskog Saveza, i stoga njegovi potomci i rodbina danas žive u Å vedskoj, NemaÄkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj i Sjedinjenim Državama. MeÄu njima je Å”vedski pevaÄ Viktorija Tolstoj i Å vedski zemljoposednik Kristofer Paus, Heresta. Novele i fikcija Lav Tolstoj 1897. Tolstoj je jedan od velikana ruske književnosti; njigovi radovi obuhvataju romane Rat i mir i Ana Karenjina i novele kao Å”to su Hadži Murat i Smrt Ivana IliÄa. Njegovi savremenici su mu odali visoka priznanja. Fjodor Dostojevski ga je smatrao najveÄim od svih živih romanopisaca. Gistav Flober, nakon Äitanja i prevoÄenja Rata i mira, je izjavio, āKakav umetnik i kakav psiholog!ā Anton Äehov, koji je Äesto poseÄivao Tolstoja na njegovom seokom imanju, je napisao, āKada literatura poseduje Tolstoja, lako je i prijatno biti pisac; Äak i kada znate da niste niÅ”ta postigli i joÅ” uvek ne ostvarujete niÅ”ta, to nije tako straÅ”no kako bi inaÄe bilo, jer Tolstoj postiže za sve. Ono Å”to on radi služi da opravda sve nade i težnje uložene u književnost.ā Britanski pesnik i kritiÄar iz 19. veka Matju Arnold je smatrao da āTolstojev roman nije umetniÄko delo, veÄ deo životaā.[14] Kasniji kritiÄari i romanopisci nastavljaju da veliÄaju Tolstojevu umetnost. Virdžinija Vulf ga je proglasila ānajveÄim romanopiscom od svih.ā[14] Džejms Džojs je zapazio, āOn nikad nije dosadan, nikad glup, nikad umoran, nikad pedantan, nikad teatralan!ā. Tomas Man je pisao o Tolstojevoj naizgled bezgreÅ”noj umetnost: āRetko je umetnost radila tako mnogo poput prirodeā. Takve stavove su delile i javne figure poput Prusta, Foknera i Nabokova. Nabukov je imao visoko miÅ”ljenje o Smrti Ivana IliÄa i Ani Karenjinoj; on je meÄutim preispitivao je reputaciju Rata i mira, i oÅ”tro je kritikovao Vaskrsenje i Krojcerovu sonatu. Tolstojevi najraniji radovi, autobiografske novele Detinjstvo, DeÄaÅ”tvo, i Mladost (1852ā1856), govore o sinu bogatog zemljoposednika i njegovoj sporoj realizaciji o postojanju jaza izmeÄu sebe i njegovih seljaka. Iako ih je kasnije odbacio kao sentimentalne, oni otkrivaju znatan deo Tolstojevog života. Oni zadržavaju svoj znaÄaj kao primeri univerzalne priÄe o odrastanju. Tolstoj je služio kao potporuÄnik u artiljerijskom puku tokom Krimskog rata, Å”to je opisano u njegovim Sevastopoljskim priÄama. Njegova iskustva u bici pomogla su u formiranju njegovog kasnijeg pacifizma i dala su mu materijal za realistiÄan opis strahota rata u njegovom kasnijem radu.[15] Njegova fikcija konzistentno pokuÅ”ava da realistiÄno prikaže rusko druÅ”tvo u kojem je živeo.[16] Roman Kozaci (1863) opisuje kozaÄki život i ljude kroz priÄu o ruskom aristokrati koji je zaljubljen u kozaÄku devojku. Ana Karenjina (1877) sadrži paralelne priÄe o preljubnoj ženi zarobljenoj konvencijama i lažnoÅ”Äu druÅ”tva i filozofkog zemljoposednika (sliÄnog Tolstoju), koji radi uz seljake u poljima i pokuÅ”ava da reformiÅ”e njihove živote. Tolstoj ne samo da je koristio sopstvena životna iskustava veÄ i stvorio likove po sopstvenom imidžu, kao Å”to su Pjer Bezukov i princ Andrej u āRatu i miruā, Levin u āAni Karenjinojā i u izvesnoj meri princ Nehludov Vaskrsenju. MoÄ tame 2015. u BeÄkom Akademskom pozoriÅ”tu Rat i mir se generalno smatra jednim od najveÄih romana ikad napisanih, izuzetan po svojoj dramatiÄnoj Å”irini i jedinstvu. Njegova ogromna slika sadrži 580 likova, mnogi su istorijski uz niz drugim fiktivnih. PriÄa se kreÄe od porodiÄnog života do glavnog Å”taba Napoleona, od dvora Aleksandara I PavloviÄa do bojnih polja Austerlica i Borodina. Tolstojeva originalna ideja za roman je bila da istraži uzroke ustanka dekabrista, Äime se bavi samo u zadnjih nekoliko poglavlja, iz Äega se može zakljuÄiti da Äe sin Andreja Bolkonskog postati jedan od dekabrista. Roman istražuje Tolstojevu teoriju istorije, a posebno beznaÄajnost osoba kao Å”to su Napoleon i Aleksandar. Donekle je iznenaÄujuÄe da Tolstoj nije smatrao da je Rat i mir roman (niti je smatrao mnoga druga velika dela ruske proze tog vrenema romanima). Takvo glediÅ”te postaje manje iznenaÄujuÄe ako ima u vidu da je Tolstoj bio romanopisac realistiÄke Å”kole koji je smatrao da je roman okvir za ispitivanje druÅ”tvenih i politiÄkih pitanja u životu devetnaestog veka.[17] Rat i mir (koji je za Tolstoja zapravo ep i prozi) stoga se nije kvalifikovao. Tolstoj je smatrao da je Ana Karenjina bila njegov prvi roman.[18] Nakon Ane Karenjine, Tolstoj se koncentrisao na hriÅ”Äanske teme, i njegovi kasniji romani kao Å”to su Smrt Ivana IliÄa (1886) i Å ta treba uraditi? razvijaju radikalnu anarho-pacifistiÄku hriÅ”Äansku filozofiju, Å”to je dovelo do njegovog izopÅ”tenja iz Ruske pravoslavne crkve 1901. godine.[19] Uprkos svih pohvala koje je dobio za Anu Karenjinu i Rat i mir, Tolstoj je odbacio ta dva rada tokom svog kasnijeg života kao neÅ”to Å”to nije istinska realnost.[20] U svom romanu Vaskrsenje, Tolstoj pokuÅ”ava da izloži nepravdu ljudskih zakona i licemerje institucionalizovane crkve. Tolstoj isto tako istražuje i objaÅ”njava ekonomsku filozofiju Džordžizma, Äiji je postao predani zagovaraÄ pri kraju svog života. Kritike i prihvaÄenost Engleska književnica Virdžinija Vulf tvrdi da je Tolstoj najveÄi romanopisac svih vremena. I sam Džejms Džojs je zapisao: āOn nije nikad dosadan, niti glup, nikad umoran, pedantan ili teatralan.ā Tomas Man je pisao o Tolstojevoj bezazlenosti: āRijetko je radio kao umetnik, viÅ”e kao prirodnjak.ā Veliku reputaciju su mu doneli dela āRat i mirā, āAna Karenjinaā. Njegov književni rad sastojao se iz pokuÅ”aja napada na rusko druÅ”tvo, koje je verno slikao, a i sam mu je pripadao. U delu āKozakā(1863) opisuje kozaÄki život i ljubav jednog aristokrate, zaljubljenog u seosku devojku. Delo āAna Karenjinaā (1877) ima za temu život uzorne majke i supruge u atmosferi licemerja visokog plemstva, koja razbija okove i protiv pravila zapoÄinje život sa Äovekom koga voli. Na sasvim drugoj strani je lik Ljevina, seoskog vlastelina, koji je u potrazi za verom u SveviÅ”njeg i filozofskim motivima za život. On živi i radi sa seljacima, pokuÅ”avajuÄi da sprovede reformu njihovog postojeÄeg stanja. Tolstoj kao pedagog Lav NikolajeviÄ Tolstoj poznat je i kao pedagoÅ”ki entuzijasta, najviÅ”e poznat po svom neobiÄnom radu u Jasnoj Poljani, kojim pozitivno utiÄe na nove pedagoÅ”ke koncepcije. Celokupan književni i pedagoÅ”ki rad posvetio je razobliÄavanju teÅ”kog druÅ”tvenog stanja u Rusiji i ukazivao da se problemi mogu reÅ”iti samo mirnim putem kroz prosvetiteljski i vaspitni rad.[21] Bogata pedagoÅ”ka aktivnost Tolstoja može se podeliti u tri perioda. Prvi period (1859ā1862) obeležava otvaranje Äkole u Jasnoj Poljani i pokretanje Äasopisa ā Jasna Poljanaā, drugi period (1870ā1876) odnosi se na njegovu izdavaÄku pedagoÄku aktivnost, kada objavljuje ā Azbukuā, āNovu azbukuā i ā Rusku knjigu za Äitanjeā, bavi se i praktiÄnim problemima vaspitanja. TreÄi period odnosi se na njegov sadržajan rad do kraja života, kada prelazi na pozicije religioznog misticizma, pa i pitnja vaspitanja tretira u duhu religioznog mistiÄkog shvatanja sveta.[21] PraktiÄan rad Tolstoja poÄinje 1859. godine, kada je u Janoj Ponjani otvorio svoju prvu Å”kolu, a Rusija dobija prvu Å”kolu za decu seljaka (kmetova) u Tolstojevoj kuÄi. Želja za prouÄavanjem obrazovanja odvodi Tolstoja na put po Evropi (NemaÄka, Engleska, Francuska), gde se upoznaje sa organizacijom Å”kolstva, sa istorijom pedagogije i najpoznatijim pedagozima praktiÄarima. ObilazeÄi Å”kole od kojih je odreÄen broj bio otvoren za svu decu, viÅ”e je upoznao mane nego prednosti Å”kolskog obrazovanja. U uÄionicama je vladao strah, autoritet uÄitelja se zasnivao na zaplaÅ”ivanju, fiziÄka kažnjavanja su bila redovna, a gradivo je bilo potpuno odvojeno od života i stvarnih potreba onih koji uÄe.[22] Na osnovu steÄenih zapažanja izradio je kritiku tih Å”kola, Äija je suÅ”tina da Å”kola ne brine o prirodi deteta, da ga želi pasivizirati, zaplaÄiti i tako njime bezbrižnije vladati. O tome je Tolstoj pisao u svom pedagoÅ”kom Äasopisu ā Jasna Poljanaā, koji je poÄeo da izdaje 1861. godine. Tolstoj dolazi do zakljuÄka da obrazovanje mora da bude usklaÄeno sa životnim iskustvom ljudi i da se razvija u okvirima života, pa takav princip primenjuje u radu se decom iz Jasne Poljane. U ovoj Å”koli, u kojoj je vladala sloboda i želja za znanjem koja nije nametnuta, uÄitelji su bili studenti iz Moskve ali i sam veliki Tolstoj. Razume se, da je Tolstojeva aktivnos izazvala nepoverenje vlasti, pa je posle policijske racije 1862. godine, Å”kola u Jasnoj Poljani prestala s radom, da bi rad nastavila tek 70-tih godina.[21] PedagoÅ”ki pogledi Tolstoja javljaju se kao protest i optužba protiv tadaÅ”njeg birokratskog obrazovnog i vaspitnog sistema i protiv āprinudne Å”koleā, kako naziva Å”kole na Zapadu. Njegovo zalaganje usmereno je ka Å”koli koja Äe motivisati decu za veÄim znanjem, koja Äe razvijati ljubav prema životu, odnosno pristalica je teorije slobodnog vaspitanja.[21] Izuzetno negativan stav prema vaspitanju, kome u poÄetku nije pridavao nikakav životni smisao, Tolstoj obrazlaže Äinjenicom kako državna Å”kola inapred odreÄuje u Äemu Äe pouÄavati svoje uÄenike i kako Äe postupati sa decom. U njegovoj Å”koli deca su u uÄionicama mogla da sede kako god žele, a Äasove su Äesto imali u prirodi okruženi divnim pejzažima. Nije postojao strogo odreÄen plan rada i raspored pa su deca mogla da odu kuÄi kada god požele, ali su ipak Äesto ostajala dugo tražeÄi joÅ” znanja zbog naÄina na koji su im ih uÄitelji prenosili. LiÄnost uÄenika je bila poÅ”tovana i uÄiteljima je uvek bilo najvažnije Å”ta deca žele da nauÄe i Å”ta im je potrebno, a domaÄih zadataka nije bilo jer su decu kmetova kod kuÄe Äekali teÅ”ki poslovi. Roditelji su u poÄetku bili protivnici Å”kole u kojoj uÄitelji ne tuku decu jer su smatrali da tako niÅ”ta neÄe nauÄiti, ali su mogli decu da ispiÅ”u iz Å”kole ako žele. MeÄutim pobedilo je zadovoljstvo koje su deca oseÄala u Å”koli u kojoj je uvek vladala sloboda ali nikada anarhija. Äasovi su se sastojali od velikog broja eksperimenata i izuÄavanja prirode na licu mesta. Deca seljaka su prvi put uÄila matematiku, geografiju, crtanje, pevanje i istoriju koju je im Tosltoj priÄao kao bajku. Osim toga, u ovoj Å”koli su uspeÅ”no spajana znanja iz prirodnih nauka i religije, sticala su se znanja o narodnim umotvorinama i ruskoj tradiciji, a naglasak je naravno bio na književnosti. U ovoj Å”koli uÄenje nikada nije bilo obaveza jer je uÄitelj Tolstoj smatrao da ako je znanje dobro, želja za njim Äe nastati prirodno kao glad. Tako je i bilo. Njegovi uÄenici su uvek bili gladni novih saznanja i priÄa.[23] BojeÄi se bilo kakvog Å”ablona Tolstoj odlazi u drugu krajnost u jasnopoljanskoj Å”koli. Å kolu je organizovao bez nastavnog plana i rasporeda Äasova, bez obaveze da uÄenici redovno poseÄuju nastavu i bez obaveze da nauÄe lekcije. Ali je zato od uÄitelja zahtevao da dobrim pripovedanjem kod dece pobuÄuju interesovanje za nastavu. Njegova Å”kola bila je suprotstavljena formalistiÄkoj staroj Å”koli.[21] Njegova teorija slobodnog vaspitanja, koju je preuzeo od Rusoa, dovela ga je do odvajanja vaspitanja i obrazovanja, sa obijaÅ”njenjem da je vaspitanje prinudno uticanje na drugog Äoveka i da ono kvari, a ne popravlja Äoveka. Neposreeno pred kraj svog života napustio je ovakav stav i priznao neodrživost teorije slobodnog vaspitanja.Njene pozitivne strane su bile svakako individualno postupanje sa decom, ljubav i poÅ”tovanje, upoznavanje i razvijanje liÄnosti deteta. Danas, posle 150 godina, Tolstojev naÄin rada i spisi o pedagogiji prizanti su kao znaÄajan doprinos razvoju obrazovanja i rada se decom.[21] Smrt Veruje se da je Tolstoj umro od zapaljenja pluÄa u Astapovu, na železniÄkoj stanici 1910. godine, nakon Å”to je usred zimske noÄi napustio dom. Imao je 82 godine. Dugo je bolovao, pa su brigu o njemu preuzele supruga i kÄerke. Na mesto smrti odmah su doÅ”li lekari, dajuÄi mu injekcije morfija. Policija je pokuÅ”ala da ograniÄi pristup posmrtnoj ceremoniji, ali hiljade seljaka je bilo u koloni na njegovoj sahrani. Neki su, doduÅ”e, znali samo da je āneki aristokrata preminuoā. Tako se ispostavilo da nisu dovoljno znali o životu i delu ovog ruskog realiste.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! BIBLIOTEKA LJILJAN Marija Paskaval MARIJA PASKVAL Maria Pascual Fernan Kabaljero je pseudonim koji koristi Å”panska spisateljica i folklorista Sesilija Bel de Faber i Ruiz de Larea (Morges, Kanton Vo, Å vajcarska, 25. decembar 1796-Sevilja, Å panija, 7. april 1877). Negovala je slikovit karakter manira, a njeno delo odlikuje odbrana tradicionalnih vrlina, monarhije i katoliÄanstva. Njegova misao je deo tadaÅ”njeg katoliÄkog regeneracije, pod uticajem ideja njegovog oca, nemaÄkog hispanofila Huana Nikolasa Bela de Fabera, uvodnika nemaÄkog istoristiÄkog romantizma Herdera i bracĢe Avgusta i Fridriha Å legela u Å paniji Sesilija Franciska Josefa Bohl und Lutkens i Ruiz de Larrea roÄena je 25. decembra 1796. godine u Morgesu (Å vajcarska). Bila je cĢerka nemaÄkog konzula Huana Nikolasa Bela und Litkensa (kasnije Bel de Faber), biznismena koji je, zajedno sa bratom Amadeom, rukovodio komercijalnim interesima kucĢe Bel Hermanos, koju je u Kadizu osnovao njegov pokojni otac, bunar -poznata pripadnica hamburÅ”ke buržoazije.,2ā i Fransiska Havijera Ruiz de Larea i Aheran Moloni, koju su njeni prijatelji i porodica zvali `Donja Fraskita Larea`,2 sa ocem Å pancem i majkom Irkinjom.3 Njen otac, hanzeatski konzul u Kadizu, bio je jedan od promotera romantizma u Å paniji u isto vreme kao veliki branilac pozoriÅ”ta Zlatnog doba i kastiljanskih balada. Njegova majka je organizovala skup āservilaā, gde su vrednosti starog Režim je odbranjen.4 VjenÄali su se 1. februara 1796. na katoliÄkom obredu, iako je njegov otac preÅ”ao u katoliÄanstvo sve do 1813. godine, Å”to ga nije spreÄilo da svoju decu vaspitava u toj veri. Posle kratkog boravka u NemaÄkoj u poseti svom baka po ocu, njegovi roditelji su se vratili u Å paniju 1797. Don Sesilijina tri brata i sestre su roÄeni od: Aurora (1800), Huan Jacobo (1801) i Anhela (1803). Nakon smrti njegovog ujaka Amadea, koji je bio glavni nosilac posla, i zbog nestabilnosti Napoleonove Evrope, roditelji su 1805. godine otiÅ”li āāna drugo putovanje u NemaÄku, zajedno sa Sesilijom i njenim bratom Huanom Jakobom, dok su 1805. dve male sestre Bile su na brizi svoje bake po majci. OÄuh njegovog oca, Martin Jak. Faber ga je legalno usvojio 1806. da nosi njegovo prezime, menjajucĢi i prezime autora i njene bracĢe. MeÄutim, njegova majka nije uspela da se prilagodi NemaÄkoj i otkrivaju se prve braÄne nesuglasice. KonaÄno, Sesilijina majka se vratila u Å paniju, tako da je sama proÅ”la kroz tragiÄno iskustvo rata za nezavisnost sa dve sestre autorke u njihovoj kucĢi u Äiklana de la Frontera. Tih godina Sesilija je živela u NemaÄkoj, u Hamburgu, u internatu koju je vodila jedna Francuskinja, gde cĢe stecĢi obrazovanje na āstarinskiā naÄin, dubokog katoliÄanstva,4 sve dok nakon posete svoje majke 1812. nije uspela. da ubedi svog oca, i porodica se sastaje u gradu Kadiz 1813. godine, kada je Selisija imala vecĢ sedamnaest godina, i posle sedam godina razdvojenosti. Udala se 30. marta 1816. za peÅ”adijskog kapetana Antonija Planela i Bardaja. Par se preselio u Portoriko, poÅ”to je njen muž bio rasporeÄen na tu funkciju, ali taj brak necĢe dugo trajati zbog smrti njenog muža; Ovaj dogaÄaj Å”okirao je mladu Sesiliju, koja je doÄekana u kucĢi kapetana generala dok se oporavljala od depresije i mogla je da se vrati u Å paniju 28. juna 1818. 5 Kasnije se preselila u Hamburg, rodni grad svog oca, gde je živela sa njom. baka. Nekoliko godina kasnije ponovo se preselio u El Puerto de Santa Marija, u Å paniji, gde je upoznao Franciska de Paulu Ruiz del Arka, markiza od Arko Ermosa i oficira u Å”panskom gardijskom korpusu, koji je bio stareÅ”ina bogate i uticajne seviljanske porodice. u vezi sa velikim delom andaluzijskog plemstva.2 26. marta 1822. udala se za njega po drugi put u Sevilji; Tamo je sa svojim mužem u svojoj palati održala skup na kome su prisustvovali predstavnici visokog druÅ”tva i stranih liÄnosti poput VaÅ”ingtona Irvinga (sa kojim se dopisivala od 1828. i kome je pomagala u nekim njegovim delima), istoriÄara umetnosti Vilijama Stirlinga. i baron Tejlor, koji cĢe biti model za āBaron de Modā na skupu markize de Algar u La Gavioti. Posle invazije āSto hiljada sinova San Luisaā (1823) preselili su se da žive u Luki zbog liberalnih simpatija markiza; Proveli su dosta vremena i na farmi koju je markiza posedovala u Dos Hermanasu, āLa Palmaā, gde je bila impresionirana andaluzijskim folklorom i poÄela da skuplja kopla, pripovetke i poslovice.6 U maju 1835. ponovo je ostala udovica. U martu 1836, Sesilija je otputovala u Englesku sa svojom sestrom; Tokom boravka u Londonu upoznaje mladog engleskog aristokratu, Federika Katberta, kojeg je upoznao u Å paniji i sa kojim ima tajnu vezu. Zbog svog putovanja necĢe mocĢi da prisustvuje smrti svog oca 9. novembra 1836. U Sevilju se vratio zbog loÅ”ih odnosa koje bi imao sa majkom.7 Ubrzo kasnije upoznala je Antonija Aroma i Moralesa de Ajalu, za koga se udala 17. avgusta 1837. godine, rodom iz Ronde, delikatnog zdravlja i osamnaest godina mlaÄeg od Sesilije. Ovaj brak bi bio veoma poseban, jer je u životu Fernana Kabaljera znaÄio njen konaÄan susret sa Å”tamparskom presom, sa kojom je sav materijal koji je sakupljala tokom svog života, izmeÄu dugog odsustva muža i ekonomskih prilika u da je živeo, izaÅ”lo je na videlo.2 Ovaj brak je takoÄe izazvao kritike Arko-Hermosa i dobrog seviljanskog druÅ”tva.7 Brak je finansijski propao uprkos Äinjenici da je upravo u to vreme objavljena La Gaviota (1849), Porodica Alvareda (1849) i Klemensija (1852). MeÄutim, neuspeh ovog drugog nateracĢe ga da preispita objavljivanje svog dela, u kome je pokazao nepopustljiv i antiliberalan stav; u stvari, HarcenbuÅ”, umereni liberal, nije želeo da mu se posveti, i nikada se nije oporavio od ovog neuspeha. Oko 1852. godine otkriveno je ko je Fernan Kabaljero, Å”to ga je nateralo da se predloži kao javna liÄnost sa radikalnim politiÄkim projektom. Ovaj neuspeh cĢe uticati na ostatak njenog života.7 Njen muž se razboleo od konzumacije i ozbiljni finansijski problemi doveli su do toga da izvrÅ”i samoubistvo 1859. godine. Ponovo udovica, pisac je tako ostao u siromaÅ”tvu. Vojvode od Monpenzijea i kraljica Izabela II zaÅ”titili su je i dali joj dom u Patio de Banderas u Alkazaru u Sevilji, ali ju je revolucija 1868. primorala da se preseli jer su kucĢe bile stavljene na prodaju, iako je uspela da uÅ”tedi uniÅ”tenje oltarske slike koja se tu Äuvala. Nasuprot neredima Revolucionarnog seksenijuma, bila je srecĢna zbog obnove monarhije 1874. godine, ali se protivila toleranciji kultova sadržanim u Ustavu iz 1874. i, uprkos godinama i bolestima, pisala je za jedinstvo Katolik iz Å panije.8 Umro je u Sevilji 7. aprila 1877. u 10 sati ujutro, u osamdeset i jednoj godini života, od dizenterije, prema umrlici.2 Bila je kontradiktoran lik jer je, iako je odbacila politiku, napisala nekoliko romana zauzimajucĢi jasnu antiliberalnu politiÄku poziciju, koja je odbacila ideju o emancipovanim ženama; TakoÄe, bila je ambiciozna spisateljica koja je veliki deo svog dela napisala na francuskom, neke na nemaÄkom, a dosta na Å”panskom. Želeo je da stvori novi naÄin romanopisa u Å paniji; S obzirom na strogi moral, glavna tema u nekoliko romana bila je preljuba, osim ignorisanja njenog liÄnog života, buducĢi da je trecĢi put udata za dvadeset godina mlaÄeg muÅ”karca, Å”to je u njeno vreme bio skandal jer je bila i udovica. markiza. Održavao je veoma obilnu prepisku; u svom veku nadmaÅ”uje ga samo epistolar Huana Valere. Pisao je Huanu Eugeniju HarcenbuÅ”u, sa kojim je kontaktirao da bi prodao svoju biblioteku otac; ova i druga pisma sakupio je i ureÄivao hispanista Teodor Hajnerman, koji se svakako žalio da je Sesilija ānajmistifikovaniji pisac u Å”panskoj književnoj istoriji.ā10 TakoÄe se dopisivao sa Rozalijom de Kastro, da ga je ujedinila veliko prijateljstvo koje je, meÄutim, poÄelo prekorima. Galicijski pesnik posvetio joj je svoju knjigu Cantares, ali joj je Fernan Kabaljero, nakon Å”to ju je nazvao āslavujem od Galicijeā, zamerio zbog optužbi na raÄun Kastiljana i upotrebe galicijskih reÄi koje nije razumeo. Književno delo Uzeo je pseudonim od Fernana Kabaljera koji je živeo u Siudad Realu. Prema njenim reÄima, razlog za njen pseudonim je: āSviÄalo mi se to ime zbog njegovog drevnog i viteÅ”kog ukusa, pa sam ga bez oklevanja poslala u Madrid, menjajucĢi za javnost, Cecilijine skromne suknje za tradicionalne pantalone Fernana Kabaljeraā. Na nju je uticalo ili to Å”to je mesto kroz koje je proÅ”la volelo da odzvanja ime ili zato Å”to je znala za zloÄin iz strasti koji je u to vreme bio Å”iroko zastupljen u Å”tampi. Fernan Kabaljero u poÄetku nije cenio njegova dela, koja je smatrao samo vežbanjem na jezicima koje je znao; bili su objavljeni protiv njegove volje. To, barem, priÄa otac Koloma u svojim SecĢanjima na autora. To ga nije spreÄilo da iznese svoje ideje o tome koja vrsta romana je poželjnija, opredelivÅ”i se za roman obiÄaja sa sledecĢim elementima: āupotrebe, izreke, priÄe, verovanja, Å”ale, izrekeā. Roman je morao biti koristan, pa prijatan. Za Blanku de los Rios to je bio āprvi pokuÅ”aj folklorizma ili demopedije u Å panijiā. Ovi romani su imali izrazito didaktiÄki karakter, zagovarajucĢi jak moral i hvalecĢi siromaÅ”an, ali poÅ”ten život andaluzijskog naroda. Svoje romane je zamiÅ”ljao kao dokumente koji verno odražavaju svakodnevni život. Za nju je radnja bila okvir jer je zanimljivo okruženje. To se ogleda i u likovima koji nemaju evoluciju ili razvoj vecĢ su prototipovi.13 Ova želja za moralnom indoktrinacijom bila je oÅ”tro kritikovana joÅ” za života autorke i njena dela su izazvala veliku polemiku koja je odgovarala ideoloÅ”kim i neknjiževnim pozicijama, Å”to je odraz situacije podele u Å”panskom druÅ”tvu.... Kako Gzavije Andreu Mirales istiÄe,14 Fernan Kabaljero je takoÄe preuzeo novi model ženstvenosti, inspirisan tradicijama latinoameriÄkog katolicizma, ākoji ne prolazi kroz puki povratak na stari režim, na religioznu ženu koja je podvrgnuta svom mužu, zatvorena svom domu i odvojena od sveta, naprotiv, prilagoÄava se novim realnostima domacĢe žene uvedene u Evropu posle liberalnih revolucijaĀ».15 Na taj naÄin žene su stekle aktivnu ulogu u katoliÄkoj i nacionalnoj regeneraciji. U njegovim pristupima prisutan je uticaj autora postrevolucionarnog katolicizma kao Å”to su Haime Balmes ili Äak Huan Donoso Cortes. Ovaj projekat je ukljuÄivao oporavak hriÅ”cĢanskih vrednosti u skladu sa katoliÄkim spiritualizmom i protiv materijalistiÄkih trendova tog vremena.16 U svakom sluÄaju, uloga njegovog dela u hispanskom narativu je kljuÄna, jer se smatra jednim od promotera obnove Å”panskog romana sredinom devetnaestog veka, koji cĢe se u narednim decenijama izleÄiti u realizam i naturalizam. Njegova dela povezuju scene manira i popularnog tona kroz romantiÄnu zajedniÄku nit, koja poetizuje stvarnost na moralizirajucĢi naÄin. Kasniji pisci kao Å”to su Antonio de Trueba, Luis Koloma ili Benito Perez Galdos prepoznali su njegov doprinos.17 La gaviota je napisana na francuskom, prevedena na Å”panski od strane urednika Hose Hoakin de Mora i objavljena u ratama u izdanju El Heralda. U pismu upucĢenom njemu, on mu zamera Å”to je uvrstio i prolog koji je bio posvecĢen stranim Äitaocima. U ovom prologu ona izlaže svoju nameru da ponudi joÅ” jednu sliku Å pankinje, drugaÄiju od one u evropskom romantizmu, u kojoj je identifikovana kao senzualna, nezavisna i strastvena; odnosno suprotnost samopožrtvovanoj ženi i majci. Å panija nije bila samo tema borca bikova i Cigana; seljaci, plemicĢi su u suÅ”tini bili skromni i vrli.18 Roman je strukturiran u dva dela, u jednom prikazuje jednostavan i Äestit život stanovnika jednog sela, au drugom život Sevilje vecĢ delimiÄno otvoren za strane obiÄaje. , uprkos dostojanstvu lokalne aristokratije. Njen glavni lik, Marisalada, prototip je strastvene, nezavisne i sebiÄne Å pankinje koja cĢe na kraju živeti bednim životom. Moral je jasan jer se odrekla svoje ženstvenosti time Å”to je bila ponosna i loÅ”a žena. Äini se jasnim uticaj Karmen de Merime, koja je stvorila univerzalni mit.18 U njemu on takoÄe otkriva svoje duboko odbijanje borbe bikova u onoj meri u kojoj je to znaÄilo maltretiranje životinja. U mnogim radovima kritikovao je ovu cosÅ”panski tumbre.19 Pomilovanje (1852) bicĢe njegovo najambicioznije delo, koje je želeo da objavi u obimu. U njemu ona podiže svoj ideal Å pankinje: skromne, vrline i koja, obrazovana, ume da obuzda svoje strasti. I, naravno, religiozni. Na taj naÄin ona bi bila ne samo dobra žena vecĢ i dobra majka. Ona brani potrebu obrazovanja žena da se odbrani od iskuÅ”enja sveta.18 Ovo uputstvo bi pratilo Äitanje, Å”to se autorki Äinilo neophodnim, Å”to pokazuje ukljuÄivanje Äitavih deÄjih priÄa u njene romane. Osim toga, likovi koje Äitaju su najbolji i najvrliniji.19 Fernan Kabaljero koristi jezik kao razlikovni element likova: narod cĢe neprestano koristiti poslovice, kolokvijalne izraze, izreke, priÄe, dvostihe, dok cĢe aristokratija, druga velika grupa koju želi da predstavlja, koristiti neologizme i, pre svega, galicizam. koji su postali moderni u to doba. U njegovom univerzumu postoji evidentna konfrontacija izmeÄu plemicĢa koji nastaje iz dubina Å”panskog naroda i onoga Å”to ga zamagljuje, bilo da se radi o strancima i njihovoj modi ili kapitalizmu koji se raÄa.19 Svoje romane objavljuje u vreme procvata ženskih autorki, ali cĢe taj uspeh brzo biti smanjen dolaskom realistiÄkih autora koji cĢe imati vecĢe priznanje za svoju intelektualnu āsuperiornostā. Da ne bi trpela prezir prema svom autorstvu jer je žena, sakricĢe se iza muÅ”kog pseudonima. Ona necĢe želeti da bude povezana sa svojim savremenicima. Maria Pasqual i Alberich (Barcelona, āā1. srpnja 1933. - 13. prosinca 2011.) bila je plodna i popularna Å”panjolska ilustratorica. Maria Pascual Alberich zapoÄela je svoju karijeru kasnih 1940-ih, izmjenjujuÄi uvodnike kao Ameller (Los Mil y una Cuentas, Mala princeza), Marte (Sam, Cuentos Mariposa) i Toray (Azucena, Cuentos de la Abuelita, Mis Tales). Pascual Alberich je od 1955. radio gotovo iskljuÄivo za izdavaÄku kuÄu Toray u obje prethodne i nove zbirke: Alice (1955), Graciela (1956), Lindaflor (1958), Rosas Blancas (1958), Guendalina (1959), Susan ( 1959.), Serenada (1959.) i Tales Diadem (1960.). U Editorial Brugueri objavila je nekoliko strip priÄa, āSissiā (1957.) i āCuentos de Andersenā (1958.), koji su brojevi 38. i 57. serije PriÄe.[1] Kasnije je Pascual Alberich radio u Editorial Susaeti, koristeÄi svoju reputaciju za predstavljanje zbirki kao Å”to su Las MuƱecas Pascual Maria i MuƱecas Recortables de MarĆa Pascual. MeÄutim, njen najvažniji posao je odradio s Grupom Ocean: DjeÄje priÄe, DjeÄja Biblija, Basne, TisuÄu i jedna noÄ, UÄi engleski s MarĆom Pascual, UÄim matematiku, Moj prvi rjeÄnik, Seks ispriÄan djeci itd. meÄu najvažnijima, iako nisu bili jako poznati jer su bili namijenjeni Južnoj Americi i nekoliko europskih zemalja. Njezini osobni radovi ukljuÄuju viÅ”e od 2000 crteža, a Äuvaju se u Biblioteca de Catalunya....
Autor - osoba Matavulj, Simo, 1852-1908 = Matavulj, Simo, 1852-1908 Naslov Beogradske priÄe / Simo Matavulj ; [izbor Vidosav StevanoviÄ] Vrsta graÄe roman Jezik srpski Godina 1977 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Rad, 1977 FiziÄki opis 201 str. ; 18 cm Drugi autori - osoba StevanoviÄ, Vidosav, 1942- = StevanoviÄ, Vidosav, 1942- Zbirka ReÄ i misao. Ēkolo Ē13 ; 301 Predmetne odrednice Matavulj, Simo, 1852-1908 -- `Bakonja fra Brne` Simo Matavulj (Å ibenik, 12. septembar 1852 ā Beograd, 20. februar 1908) bio je srpski pisac iz Dalmacije i prvi predsednik Udruženja književnika Srbije. Matavulj pripada epohi realizma a njegova najpoznatija dela su roman Bakonja fra Brne i pripovetka Pilipenda. Najvažnija dela Romani: Bakonja fra Brne (1892), Uskok (1893); Zbirke pripovedaka: Sa Jadrana (1891), Primorska obliÄja(1893), S mora i planine(1901), Nemirne duÅ”e(1908), Iz primorskog života(1890), Iz Crne Gore i Primorja(1880,1889); Od pojedinaÄnih pripovedaka izdvajaju se: Povareta, Pilipenda, PoÅ”ljednji vitezovi i OÅ”kotac i Bila, Sveta osveta, Novo oružje; Biografija Simo Matavulj je roÄen u Å ibeniku 12. septembra (31. avgusta po julijanskom kalendaru) 1852. godine. Bio je jedan od petoro dece Å”ibenskog trgovca Stevana Matavulja i Simeune Matavulj (roÄene Triva). U Å ibeniku je zavrÅ”io osnovnu Å”kolu na italijanskom i srpskom jeziku, kao i nižu gimnaziju. Zatim odlazi u manastir Krupu kod svoga strica, igumana Serafima, ali, izgubivÅ”i volju za manastirskim životom, odlazi u zadarsku uÄiteljsku Å”kolu, koju zavrÅ”ava 1871. godine. Do prelaza u Crnu Goru, 1881, on je uÄitelj u raznim dalmatinskim selima i nastavnik Srpske pomorske zakladne Å”kole u Srbini kod Herceg Novog. U Crnoj Gori je bio nastavnik gimnazije, nadzornik Å”kola, urednik službenih novina i nastavnik kneževe dece. Putovao je u Milano i Pariz kao voÄa jedne grupe crnogorskih mladiÄa koji su odlazili na Å”kolovanje. Tom prilikom je u Parizu ostao nekoliko meseci. U Srbiju prelazi 1887. godine (najpre u ZajeÄar, a potom u Beograd), gde radi kao nastavnik gimnazije i Äinovnik presbiroa. U Crnu Goru odlazi joÅ” jedanput da bi bio uÄitelj kneževima Danilu i Mirku, ali se ubrzo vraÄa u Srbiju. Bio je oženjen Milicom nastavnicom beogradske ViÅ”e ženske Å”kole. Supruga je umrla marta 1893. godine, u prvoj godini njihovog, kako se govorilo āsreÄnog brakaā. Umro je neuteÅ”ni Simo u Beogradu 20. februara (8. februara po julijanskom kalendaru) 1908. godine. Bio je redovni Älan Srpske kraljevske akademije od 30. januara 1904. Književni rad Matavulj se u književnosti prvi put javlja na Cetinju u službenim crnogorskim novinama sa jednom istorijskom priÄom, koju je napisao povodom veridbe kneza Petra KaraÄorÄeviÄa sa kneginjom Zorkom, a na podsticaj i prema kazivanju samoga kneza Nikole. Zatim je preÅ”ao na originalno stvaranje i do smrti radio vrlo živo na pripoveci i romanu. Napisao je oko sedamdeset pripovedaka i novela, mahom objavljenih u zasebnim zbirkama, kao: āIz Crne Gore i Primorjaā, āIz primorskog životaā, āIz beogradskog životaā, āIz raznijeh krajevaā, āS mora i s planineā, āSa Jadranaā, āPrimorska obliÄjaā, āBeogradske priÄeā, āŽivot i nemirne duÅ”eā, pored joÅ” nekoliko pripovedaka objavljenih u posebnim izdanjima. Napisao je i dva romana: āUskokā i āBakonja fra Brneā. Pored toga, Matavulj je ostavio i nekoliko svezaka putopisa, uspomena i književnih Älanaka razne sadržine (āBoka i Bokeljiā, āDeset godina u Mavritanijiā itd.). NajznaÄajnije mu je delo iz te oblasti āBiljeÅ”ke jednog piscaā, vrsta autobiografije, pisana živim, plastiÄnim stilom i pronicljivim posmatraÄkim darom. Matavulj je joÅ” napisao i dve drame: āZavjetā i āNa slaviā, prva sa predmetom iz dubrovaÄkog, a druga iz beogradskog života. On je i prevodio sa stranih jezika, najviÅ”e sa francuskog: āNa vodiā od Mopasana, āSanā od Zole, āPuÄanin kao vlastelinā i āMizantropā od Molijera, āZimske priÄeā od Vogiea. Po prirodi trezven i oprezan duh, Matavulj je poÄeo da piÅ”e tek u zrelijim godinama. On je postupno ali energiÄno izgraÄivao svoj talenat, trudeÄi se da nedostatke svoga uskog Å”kolovanja nadoknadi liÄnim usavrÅ”avanjem. On Äita ne samo francuske i italijanske književnike veÄ i nauÄnike i mislioce. Pored velikog književnog obrazovanja, kojim je nadmaÅ”io sve ranije pripovedaÄe, on stiÄe i Å”iroko poznavanje istorije i filozofije. Ukoliko se viÅ”e Å”irio vidik njegova saznanja i njegovo životno iskustvo, utoliko je puÅ”tao maha svome talentu. U svoje vreme, Matavulj je bio jedan od najobrazovanijih i ānajevropskijihā srpskih pisaca. Do Matavulja, naÅ”i pisci se razvijaju poglavito pod uticajem ruske, nemaÄke i maÄarske književnosti; od njega poÄinje i sasvim prevlaÄuje romanski uticaj, naroÄito francuski. Matavulj je najviÅ”e Äitao i prevodio francuske realiste i naturaliste; na njihovim delima je razvio ukus i uÄio veÅ”tinu pisanja. NaroÄito je voleo i Äitao Zolu i Gija de Mopasana, i po njihovim uzorima poÄeo i sam pisati. On je od francuskih naturalista nauÄio da oÅ”tro, objektivno i savesno posmatra život i potom unosi u delo, U svojim āBiljeÅ”kamaā on to izriÄno veli i objaÅ”njava kako on shvata francuski književni realizam, koji se ne sastoji u grubom kopiranju života, veÄ je piscu dozvoljeno da preinaÄi detalje i skladno poveže prema viÅ”em umetniÄkom cilju u granicama stvarnosti. Do njega, naÅ”i se pisci nikada nisu sasvim otrgli od romantiÄarskih sklonosti; tek je Matavulj potpun i Äist realista. On je u pripoveci dosledno sproveo ideje evropskog književnog realizma, trudeÄi se da hladno i objektivno opisuje život, bez uzbuÄenja i tendencija, uvek na osnovi obrazaca iz stvarnog života. Tako je Matavulj stvorio najbogatiju i najraznovrsniju galeriju nacionalnih tipova, oÅ”tro i taÄno izvajanih prema životu. Dok su ostali srpski pripovedaÄi prikazivali život samo u uskom vidiku svoga kraja, Matavulj opisuje razne srpske krajeve i ljude iz raznih druÅ”tvenih slojeva. On opisuje Dalmaciju kao i Crnu Goru i Beograd, seljake i mornare kao i graÄane i intelektualce. Najbolja su mu dela āUskokā i āBakonja fra Brneā. U prvom slika patrijarhalni moral i viteÅ”tvo gorÅ”taka iz crnogorskog krÅ”a, a u drugom primorske seljake i franjevce jednog katoliÄkog manastira iz Primorja, na osnovi liÄnih utisaka i uspomena iz svoga Äakovanja u manastiru. āBakonja fra Brneā je pisan vedrim i dobroduÅ”nim humorom, sa diskretnom podrugljivoÅ”Äu prema svetim ljudima, no bez sarkazma i tendencija, sliÄno postupku Anatola Fransa, Äija je dela cenio i koga je i liÄno poznavao. To je njegovo najbolje delo, prepuno humora, živopisnosti i pronicljive psihologije. To je, ujedno, i jedan od najboljih romana srpske književnosti. Najpoznatija njegova pripovetka je āPilipendaā, koja opisuje unijaÄenje Srba iz Petrovog polja u Dalmaciji. Matavulj se odlikuje oÅ”trim i trezvenim posmatranjem života, sposobnoÅ”Äu da zapazi i odabere karakteristike lica i situacija, da to kaže zanimljivo, neusiljeno i jednostavno. On ne izmiÅ”lja ni fabulu ni epizode, niti ih razvija prema sopstvenim afektima i raspoloženjima. Lica i dogaÄaje traži u životu, upravo u spoljnom životu, u onome Å”to je dostupno Äulnim opažanjima, i dogaÄaje razvija u granicama životnih moguÄnosti. On je od francuskih naturalista primio ono Å”to se moglo tehniÄki savladati i primiti razumom, ali kod njega nema ni Zoline tragike ni Mopasanova artizma. Zbog toga u njegovim novelama nema poezije i dubljeg i složenijeg unutraÅ”njeg života, nema pravog umetniÄkog sklada u celinama. Njegovim delima oskudeva maÅ”ta i lirizam. Te svoje nedostatke, koji su mu smetali da postane pisac Å”ire publike, nadoknadio je svojim velikim književnim obrazovanjem, koje ga je uÄinilo popularnim kod književno obrazovane publike. Djela NoÄ uoÄi Ivanje, Zadar, 1873. NaÅ”i prosjaci, Zadar, 1881. Iz Crne Gore i Primorja I, Novi Sad, 1888. Iz Crne Gore i Primorja II, Cetinje, 1889. Novo oružje, Beograd, 1890. Iz primorskog života, Zagreb, 1890. Sa Jadrana, Beograd, 1891. Iz beogradskog života, Beograd, 1891. Bakonja fra-Brne, Beograd, 1892. Uskok, Beograd, 1893. Iz raznijeh krajeva, Mostar, 1893. Boka i Bokelji, Novi Sad, 1893. Primorska obliÄja, Novi Sad, 1899. Deset godina u Mavritaniji, Beograd, 1899. Tri pripovetke, Mostar, 1899. Na pragu drugog života, Sremski Karlovci, 1899. S mora i planine, Novi Sad, 1901. Beogradske priÄe, Beograde, 1902. PoÅ”ljednji vitezovi i Svrzimantija, Mostar, 1903. Život, Beograd 1904. Na slavi, Beograd, 1904. Zavjet / Zavet Beograd, 1904. Car Duklijan, Mostar, 1906. Nemirne duÅ”e, Beograd, 1908. BiljeÅ”ke jednoga pisca, Beograd, 1923. Golub DobraÅ”inoviÄ MG135 (N)
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Posveta! - Veli Joze - Boskarina - Halugica - Andjeo u zvoniku - Lov na konope - Voda - Gemma Camolli Vladimir Nazor (BraÄ, 30. maj 1876 ā Zagreb, 19. jun 1949) bio je hrvatski i jugoslovenski književnik, a pri kraju života i predsednih NR Hrvatske. RoÄen je u BoboviÅ”Äu,[1] graÄansku Å”kolu je zavrÅ”io na ostrvu BraÄu, a gimnaziju u Splitu. Studirao je prirodne nauke, matematiku i fiziku u Gracu i Zagrebu. Diplomirao je 1902. godine. Predavao je u Hrvatskoj gimnaziji u Zadru, a od 1903. do 1918. godine u Istri, gdje je ujedno i proveo najviÅ”e svog života.[2] Penzionisan je 1933. godine u Zagrebu kao upravnik djeÄjeg doma. Prvo djelo mu je bilo Slavenske legende (1900). Godine 1904, u Zadru je objavljeno njegovo djelo Knjiga o hrvatskim kraljevima, a u to vrijeme je poÄeo pisati i Istarske priÄe. Koju godinu kasnije objavio je Velog Jožu (1908) ā djelo po kome Äe Nazorova proza biti prepoznatljiva, a koje je on sam smatrao neuspjelijim. Godine 1916, objavio je nekoliko knjiga: Utva zlatokrila, Medvjed Brundo, Stoimena. Na izborima 1934. Nazor se krivim politiÄkim potezom izjasnio za takozvanu JevtiÄevu listu, te su mu neko vrijeme zatvoreni stupci svih novina, Äasopisa i vrata svih izdavaÄa. Nedugo poslije toga, 1939. godine, objavio je Pastira Lodu i Dedeka KajbumÅ”Äaka. U partizanima Vladimir Nazor, rad Zvonka Cara Iako u godinama i naruÅ”enog zdravlja, godine 1942. je s pjesnikom Ivanom Goranom KovaÄiÄem preko reke Kupe otiÅ”ao u partizane, o Äemu je izvijestio Äak i Radio London. Nazor je poÄeo voditi dnevnik S partizanima, koji se smatra jednim od najupeÄatljivijih ratnih dnevnika pored dnevnika Vladimira Dedijera i Dragojla DudiÄa.[3] Januara 1943. je u zapaljenom srpskom selu kraj Vrginmosta napisao jednu od najpotresnijih pesama o stradanjima Srba āMajka pravoslavnaā.[4] Poslije rata Poslije rata objavio je i Pjesme partizanske. U ratu je bio predsjednik IzvrÅ”nog odbora ZAVNOH-a, a nakon rata i prvi predsjednik hrvatskog Sabora. Kao novoprimljeni akademik, 1949. godine je imao i svoj posljednji javni nastup na kojem je Äitao odlomke iz svoje nedovrÅ”ene zbirke U zaviÄaju. Za pedeset godina plodnog rada Nazor je pisao pjesme, pripovijetke, priÄe za djecu, putopise, romane, dnevnike, rasprave i prevodio italijanske i njemaÄke pjesnike.[5] Njegovim imenom je nazvana najveÄa nagrada u Republici Hrvatskoj āNagrada Vladimir Nazorā, koja se dodjeljuje za najbolja umjetniÄka ostvarenja na podruÄju književnosti, muzike, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, pozoriÅ”ne umjetnosti, kao i arhitekture i urbanizma.[6] Osnovna Å”kola u ÄurÄinu, kod Subotice nosi njegovo ime. Kritika Spomenik Vladimira Nazora u parku TuÅ”kanac u Zagrebu, rad Stjepana GraÄana iz 1972. godine Grob Vladimira Nazora na zagrebaÄkom groblju Mirogoj Nazor je jedan od najplodnijih pisaca u hrvatskoj književnosti, autor obimnog djela sastavljenog od razliÄitih žanrova: pjesama, epova, novela, romana, dnevniÄkih zapisa, putopisa, eseja, Älanaka, priÄa i igrokaza za djecu. Prvih dvadesetak godina njegovog stvaralaÅ”tva uglavnom se poklapaju s razdobljem hrvatske moderne i u tom vremenu Nazor je preÅ”ao put od diletantskog pjesnika u traženju vlastitog puta, preko nacionalno angažovanog poetskog tribuna ā ponesenog mitoloÅ”ko-legendarnim i istorijskim slovenskim motivima (Slavenske legende, 1900; Živana, 1902; Knjiga o kraljevima hrvatskijem, 1904) te potrebom za osvjeÅ”Äivanjem i prosvjeÄivanjem istarskog puka (poema Krvava koÅ”ulja, 1905) ā preko pjesnika dionizijske životne radosti i panteistiÄkog zanosa prirodom koji se napaja na vrelu poganskoga klasicizma, te starozavjetnih biblijskih tekstova (Lirika, 1910; Nove pjesme, 1913), do sebi okrenuta refleksivnog lirika koji se poÄinje zatvarati u svoj unutraÅ”nji svijet (Intima, 1915). Nazorova ditirampski raspjevana lirika, puna poleta i optimizma, razlikovala se od preovlaÄujuÄih pesimistiÄkih, sumornih raspoloženja u poeziji hrvatske moderne, ali po svojoj okrenutosti mitu i legendi, pa i kultu snage, ona se ipak uklapala u sliÄna neoromantiÄarska strujanja evropske moderne. Njegovi prozni radovi iz modernistiÄke faze, s jedne strane, naslanjaju se na proÅ”lovekovnu nacionalno-prosvjetiteljsku tradiciju (roman Krvavi dani, 1908), ali s druge strane u njima su vidljivi i uticaji novih, modernistiÄkih stilova. U svojim Istarskim priÄama (1913) Nazor je ostvario sreÄan kompromis izmeÄu odraÄivanja nacionalnog ādugaā i uklapanja u tokove moderne književnosti. U njima je snažno istaknuta autorska nacionalna i socijalna angažovanost, ali je ona iskazana na nov, moderniji naÄin, specifiÄnim nazorovskim mijeÅ”anjem realnog i fantastiÄnog, dok se uplitanje folklornih motiva (u Velom Joži, BoÅ”karini i DiviÄinom gradu) podudaralo s neoromantiÄnim okretanjem folklornoj baÅ”tini i mitu. Njemu je odgovarala forma poetske alegorijske priÄe, veoma bliske artistiÄkoj bajci Oskara Vajlda i Mauricija Meterlinka, a njegova liriÄnost, sklonost prema simbolu i umjetna dekorativnost idealno su se poklapale s njegovim umjetniÄkim nadahnuÄima, pa je svojim Istarskim priÄama, posebno onima uvrÅ”tenima u prvo izdanje zbirke Halugica, Albus kralj..., potpuno zakoraÄio u svijet bajkovite modernistiÄke secesionistiÄke priÄe. PoÄevÅ”i od pjesniÄkih zbirki Intima i Pjesni ljuvene (1915) Nazor se sve viÅ”e zatvarao u svoj unutraÅ”nji svijet. U njegovom stvaralaÅ”tvu postaju dominantne teme unutraÅ”njeg proÄiÅ”Äenja, samopregorne žrtve i uzviÅ”ene usamljenosti, a sklonost ka alegorijskom iskazu sve je viÅ”e bila vidljiva (ep Utva zlatokrila, 1916; zbirka priÄa Stoimena, 1916; Legenda o svetom Hristoforu, 1922; Pjesme o Äetiri arhanÄela, 1927). Kroz Nazorovo stvaralaÅ”tvo možemo pratiti motivsko-tematsku i stilsku povezanost pojedinih djela koja organski izrastaju jedna iz drugih, a ipak su raznolika, jer je kod njega primetna stalna težnja za promenom. Tako u vreme kad su u hrvatskoj književnosti postali sve dominantniji avangardni stilovi, posebno ekspresionizam, Nazor je tražeÄi nov izraz i nove motive pokuÅ”ao da slijedi posleratni senzibilitet (novela Crveni tank, 1922), ali je nove kvalitativne domete u svom stvaralaÅ”tvu ostvario na drugom podruÄju, okrenuvÅ”i se svojim vlastitim inspiracijama (sjeÄanju na djetinjstvo na ostrvu i mladost) i jednostavnijem umjetniÄkom iskazu. ArtistiÄka dekorativnost i izveÅ”taÄenost, koja je karakterisala dobar dio novela iz njegove modernistiÄke faze, ustupila je mjesto kazivanju koje ne zazire od imenovanja i oblikovanja lica, stvari i pojava, te odnosa meÄu njima. Kao rezultat novih nadahnuÄa i novih umjetniÄkih usmjerenja nastali su: knjiga poezije Niza od koralja, 1922. PriÄe iz djetinjstva, 1924. i PriÄe s ostrva, iz grada i sa planine, 1927. (dvije zbirke autobiografske novelistike). CrikveniÄke proze (Tri pripovijetke iz jednog djeÄjeg doma, 1929; roman Å arko, 1930) tematski i hronoloÅ”ki znaÄe nastavak njegovog priÄanja o samom sebi. PokuÅ”avajuÄi da progovori o sebi āsada i ovdjeā Nazor, meÄutim, zbog nekih svojih unutraÅ”njih koÄenja, a sigurno i zbog preduge izolovanosti i samotnjaÄke udaljenosti od obiÄnih ljudi, nije uspio da oblikuje kvalitetna književna ostvarenja. Zato se on ponovno okrenuo motivima izvan sebe, pa tridesetih i Äetrdesetih godina u njegovoj književnosti preovlaÄuju socijalne teme Pjesme o bratu Gavanu i seki SiromaÅ”tini, 1931; ciklus feljtonskim stilom pisanih novela o sirotinji sa zagrebaÄke periferije *ZagrebaÄke novele, 1942), a na podruÄju stiha dosta eksperimentiÅ”e, varira razne ritmove i strofe (Deseterci, 1930; Topuske elegije, 1933). Uz to, poÄinje da piÅ”e dnevniÄke zapise, putopise, studije i eseje o domaÄim i stranim autorima, o problemima versifikacije (O hrvatskom jedanaestercu 1838ā1900, 1935), bavi se prevodilaÅ”tvom, prepravlja stara djela, s velikim ambicijama piÅ”e roman o viÅ”emilenijumskoj istoriji rodnog ostrva (Pastir Loda, 1938, 1939), ali njegove kreativne moguÄnosti kao da su do kraja bile iscrpljene. S Partizanima PrikljuÄivÅ”i se partizanima, Nazor je revitalizovao kreativni opus, unoseÄi nove teme i intonaciju: Pjesme partizanke, 1944. Dnevnik S partizanima, 1945. Pored dnevnika Dragojla DudiÄa i Vladimira Dedijera, jedan od napoznatijih partizanskih dnevnika Istina, tu ima i dosta melanholiÄnih stihova koji ne mogu odoljeti ozbiljnijoj kritici, no treba reÄi da je i to izliv Nazorovog bujnog mediteranskog temperamenta i vitalistiÄkog zanosa. Treba napomenuti da je to razdoblje u kojem je Nazor dao i neke od svojih najboljih stihova nacionalne tematike (Hrvatski jezik, 1944), ne upavÅ”i u melodramatski patos. Vladimir Nazor se istakao i kao prevodilac s nekoliko jezika (Dante, Å ekspir, Hajne...)....
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Cirilica! Naslovna strana i ilustracije: Bosa Kicevac France Bevk, slovenaÄki pisac, pesnik, dramaturg, prevodilac, urednik, politiÄar * 17. septembar 1890, Zakojca pri Cerknem, ā 17. septembar 1970, Ljubljana. RoÄen je u bajtarskoj porodici kao najstariji od osmoro dece seoskog obucĢara Ivana i njegove supruge Katarine. ZavrÅ”io je narodnu Å”kolu u Bukovu, kratko bio trgovaÄki Å”egrt u Kranju, zatim je nastavio Å”kolovanje na uÄiteljskim Å”kolama u Kopru i Gorici. Posle diplomiranja 1913. uÄiteljstvovao je u selu Orehek, Cerkno, a 1916. je zbog pisanja antiratnih redova kriviÄno premeÅ”ten u Novake. Godine 1917. pozvan je u vojsku na IstoÄni front u Galiciji i Bukovini. Posle rata odustaje od uÄiteljskog zvanja, 1919. postaje urednik ljubljanskog VeÄernjeg lista, zatim kulturne rubrike lista Slovenec. Krajem 1920. iz Jugoslavije se vracĢa u Goricu i uprkos pritiscima italijanskih vlasti odluÄuje da tamo i ostane. I kasnije, kada mu je komesarijat savetovao da emigrira u Jugoslaviju, ostao je nepokolebljiv: āOvo je moja domovina, ovde imam pravo da živim! Ja ne idem nigde. Spreman sam na sve. [3] ā U Gorici je naredne dve godine preuzeo uredniÅ”tvo Mladike. Istovremeno se posvetio pozoriÅ”tu; vodio je Narodnu scenu i režirao. UreÄivao je i politiÄki list GoriÅ”ka straža i humoristiÄan Äuk na palcima, a 1923. postao je direktor Narodne knjižare u Gorici, ureÄivao knjige, sakupljao književnu tradiciju i pre svega opÅ”irno pisao. Zbog jedne od satiriÄnih pesama objavljenih u Äuku na palcima bio je u zatvoru Äetiri meseca. Posle potpisivanja Rapalskog ugovora, primorskim Slovencima je postajalo sve teže, a posebno otežano kulturno i stvaralaÄko delovanje. Bevka su pratile i godine kucĢnog pritvora, zatvora, zatvaranja, ali kada je bio na slobodi, putovao je i aktivno uÄestvovao na kongresima PEN kluba (takoÄe u Barseloni, Parizu i Pragu). U Trstu je ureÄivao i NaÅ” glas, jedinstvo i poglede. Do 1943. bio je u italijanskim zatvorima, iste godine odlazi u partizane i postaje jedan od voÄa narodnooslobodilaÄkog pokreta u SlovenaÄkom primorju (predsednik Pokrajinskog komiteta OF za SlovenaÄko primorje i Trst); do kraja rata i posle osloboÄenja radio u organima vlasti: od februara 1944. Älan PredsedniÅ”tva SNOS-a i IzvrÅ”nog odbora OF i predsednik Pokrajinskog narodnooslobodilaÄkog odbora za SlovenaÄko primorje (naizmeniÄno sa Jožom Vilfanom), posle osloboÄenja. predsednik SlovenaÄko-italijanske antifaÅ”istiÄke unije u Trstu Narodne skupÅ”tine NR Slovenije (1947-53), viÅ”e puta republiÄki i savezni poslanik i Älan delegacija, mr. na Pariskoj mirovnoj konferenciji 1946. Äesto se sastajao sa mladim Äitaocima. Od 1950. u dva mandata je bio predsednik DruÅ”tva književnika Slovenije, kao i predsednik Ljudske prosvete, potpredsednik Slovenske matice, a od 1953. Älan SAZU (1960-66 sekretar njene umetniÄke klase). Posle Drugog svetskog rata najpre je živeo u Trstu, zatim u Ljubljani (gde je preminuo na 80. roÄendan) i Rožnoj dolini kod Nove Gorice. Sahranjen je u Solkanu. Bio je oženjen, ali njegova supruga Davorina nije rodila potomstvo, a imao je nekoliko vanbraÄne dece. Njegovi sinovi su bili i Vasja Ocvirk, koji je bio pisac, i Marjan Bevk, direktor i predsednik druÅ”tva TIGR. Rad pisac Bevkovo književno stvaralaÅ”tvo je veoma obimno i obuhvata istorijske romane i romane iz savremenog života, pripovetke, seljaÄke pripovetke, replike, drame, omladinske priÄe, pesme, filmske scenarije, putopise i prevode. Sa prevodima na albanski, francuski, hrvatski, italijanski, maÄarski, makedonski, nemaÄki, ruski, srpski, ukrajinski itd. napisao je viÅ”e od 150 dela. Pisao je mnogo i brzo; pre desetak godina, uz reprint i prevode joÅ” viÅ”e knjiga, pored brojnih Älanaka, memoara i drugih komemorativnih zapisa. MeÄu razlozima ishitrene jurnjave bio je nedostatak originalnih dela. U vreme kada je faÅ”izam u Italiji oterao veliki deo primorske inteligencije preko granice u Jugoslaviju, insistirao je na drugoj strani granice i sa oduÅ”evljenim objavljivanjem pod raznim pseudonimima (Ivan Bežnik, Tone Äemažar, Jože GoriÄki, Jože Jeram, Jerko Jermol, Ivan Lesjak, Pavle Sedmak, Franc Seljak, Esar Vano) brinuli su se o mentalnoj hrani slovenaÄkog naroda. āPeru je Äesto bilo teÅ”ko da uhvati moje misli u svojoj bujnoj maÅ”ti, ali žurba je takoÄe bila pomalo u mojoj prirodi... [4] ā Kasnije je korigovao svoja dela u kasnijim publikacijama, posebno u reprintima u Odabranim spisima. KritiÄari su ukazivali na povrÅ”nost ili nedoreÄenost likova u nekim delima, ne vodecĢi raÄuna o posebnim okolnostima u kojima su nastali. Radi za odrasle Pre i tokom Prvog svetskog rata pisao je pesme raznovrsnih ritmova i simbolike. U poÄetku su bili pod jakim uticajem Otona ŽupanÄiÄa, ali se kasnije okrenuo ekspresionistiÄkom naÄinu izražavanja. UÄio je pisanje kod domacĢih pisaca, posebno kod Ivana Cankara, i kod stranih pisaca, i to kod ruskih i francuskih realista. Sa 23 dugaÄke priÄe, Bevk je najplodniji autor slovenaÄke seljaÄke pripovetke. Ovo su uglavnom provincijske priÄe. Sa njima je uÄvrstio svest da su pokrajine, otrgnute od Jugoslavije Prvim svetskim ratom, i dalje je slovenska. PriÄe se deÅ”avaju na Primorskom, zanima ga život varoÅ”ana i usamljenih planinskih zemljoradnika u rodnom Cerkljanskom i Tolminskom. Rana dela su bila ekspresionistiÄka u izrazu, ali je vremenom ekspresionizam zamenjen popularnijim izmiÅ”ljotinama sa miÅ”lju jednostavnog lokalnog Äitaoca. U istorijskim romanima tematizirao je proÅ”lost zapadnog ruba slovenaÄkog etniÄkog prostora, posebno Tolmina (baÅ” kao i Pregelj). ZaÄudo, nije izjednaÄio druÅ”tvene sukobe izmeÄu seljaÅ”tva i plemenske vlastele sa sukobima izmeÄu Slovenaca i neslovena, ali je pozitivne i negativne karakteristike liÄnosti ravnomerno rasporeÄivao meÄu pripadnicima naroda i staleža. Hrabro je pribegao motivskom drasticizmu, opisujucĢi okrutno muÄenje i smrt. Stroži književni kritiÄari optuživali su ga da je romantiÄan zbog njegove velike sugestivnosti. Poruka njegovih romana je da su Slovenci opstali ako su odustali od želje za mocĢi i vlaÅ”cĢu i aktivnog uÄeÅ”cĢa u istoriji i postali sveÅ”tenici, pesnici ili putnici. Gomile Bevkovih likova teraju na akciju ljubav, borba za imovinu i dom, pohlepa, a neki padaju na put zloÄina ili ekscentriÄnosti. Iako najvecĢi deo njegovog stvaralaÅ”tva pripada žanru seljaÄke pripovetke i istorijskog romana, veliki uspeh postigao je romanom Kaplan Martin Äedermac, u kojem je ojaÄao slovenaÄku nacionalnu svest, osudio odnaroÄavanje, nasilje nad narodom i antinacionalne crkvene institucije tokom faÅ”istiÄka Italija. Zbog cenzure je u svojim delima samo nagoveÅ”tavao mnoge stvari ili prenosio priÄe u proÅ”lost, ostavljajucĢi istoriju iza kulisa. Omladinski rad Glavni Älanak: Omladinski rad Francuske Bevka. Mnogo je pisao za omladinu pre i posle rata. NajmlaÄima je priÄao bajke, a starije je vodio po svetu, uÄecĢi ih kulturnom ponaÅ”anju ili priÄajucĢi o svom životu. U omladinski rad uneo je poznavanje prirode, druÅ”tva i života, rodoljublje. U pripovetkama Pastiri, Grivarova deca i Pestrna vodio je mlade Äitaoce u tolminska brda, meÄu siromaÅ”ne zanatlije i lihvare. Knjiga TonÄek govori o deÄaku koji je živeo u Gorici, gde su faÅ”isti zatvorili sve slovenaÄke Å”kole i zbog toga je morao da uÄi italijanski. JoÅ” jedno znaÄajno delo je priÄa o Lukecu i njegovom Ävorku, u kojoj on opisuje kako su Lukec i njegova majka krenuli na put Äamcem u Ameriku, gde ih je Äekao otac, koji je otiÅ”ao da služi pre njih i pokuÅ”ao da ādobije hlebaā u t. i. obecĢane zemlje. Knjiga o Titu je bila veoma popularna, zbog Äega su ga mnogi kasnije etiketirali Äak i kao režimskog pisca, zaboravljajucĢi da je Bevk veliki deo svog dela pre rata objavio u katoliÄkom Äasopisu Dom in svet. Drama Ceo život piÅ”e za scenu. Njegovom željom za dramom odraslih dominira želja da izrazi stvarnost; kakav je i sam osecĢao. Njegove prve drame (U dubini, Kain) napisane su kao otpor strahotama Prvog svetskog rata. Kasnije je napisao porodiÄnu dramu Krivda, koju je pretoÄio u pripovetku, a okuÅ”ao se i u komediji (Å ahova igra). Njegov dramski opus ne predstavlja smislenu celinu, ali ima izrazitu dokumentarnu vrednost. Bevk se takoÄe smatra važnim piscem omladinskih igara. U njima se odnosi na tradiciju koja obuhvata iz bajke i fantastike materijal. Njegovo prvo pisanje je scenski tekst za mlade (jednoÄinka SrecĢna godina, 1912). TakoÄe je prevodio i adaptirao drame...
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Cirilica Korice i ilustracije: Zagorka Stojanovic Sa dva svoja sina i dvanaest spasenih deÄaka siroÄadi koji popunjavaju neformalnu Å”kolu u Plamfildu, Džo MarÄ ā sada Džo Baer ā ne može biti srecĢnija. Ali uprkos srdaÄnoj i ljubaznoj pomocĢi cele martovske porodice, deÄaci imaju naviku da upadaju u Å”kripce, a sprema ih mnogo nevolja i avantura. Luiza Mej Alkot (engl. Louisa May Alcott; Džermantaun, 29. novembar 1832 ā Boston, 6. mart 1888) bila je ameriÄka književnica i najprodavaniji ameriÄki romanopisac krajem 19. veka. Njeno najpoznatije delo roman āDevojÄiceā (Little Women) ubraja se u ameriÄke klasike i danas ostaje popularno. Odrasla je u transcendentalistiÄkim krugovima u Bostonu u i Konkordu, kao kÄerka reformatora Brosona Alkota. Kao vatreni abolicionista, bila je dobrovoljna bolniÄarka u AmeriÄkom graÄanskom ratu. Tokom tog perioda je obolela od tifusa koji joj je trajno naruÅ”io zdravlje, ali istovremeno se poÄela baviti pisanjem kako bi pomogla majci i sestrama. Prvo znaÄajnije delo koje je objavila je sažeto od pisama, pod nazivom āBolniÄke crticeā (1863). Uspeh autobiografskog dela āDevojÄiceā (Little Women) iz 1868ā69, omoguÄio joj je ugodan život. Ostala njena dela: āDevojÄice rastuā (Good Wives) iz 1870, āDeÄaciā (Little Men) iz 1871. i āDeca gospoÄe Džoā (Jo`s Boys) iz 1886. se takoÄe zasnivaju na njenim pedagoÅ”kim iskustvima. Biografija Luiza Mej Alkot je roÄena 29. novembra 1832. godine u Džordžtaunu, u Pensilvaniji. Od detinjstva bila je u dodiru sa književnoÅ”Äu, buduÄi da su pisci Ralf Voldo Emerson i Henri Dejvid Toro bili njihovi kuÄni prijatelji. Do 1848. godine Å”kolovala se neformalno, uz njihovu pomoÄ, i pod nadzorom svog oca, Amosa Bronsona Alkota.[1] Od svoje 18. godine, Luiza je, izmeÄu ostalog, radila kao sluÅ”kinja i uÄiteljica, boraveÄi u Bostonu i Konkordu, kako bi pomogla u izdržavanju svoje porodice. Godine 1862, po izbijanju AmeriÄkog graÄanskog rata otiÅ”la je u VaÅ”ington kako bi se zaposlila kao medicinska sestra.[2] Luiza je pisala pod razliÄitim pseudonima, a svoje ime je poÄela da koristi tek kada je bila spremna da se posveti pisanju. Kao Flora Ferfild je objavljivala pesme, kratke priÄe, trilere i priÄe za decu od 1851. godine. Od 1862, takoÄe je pisala kao A. M. Bernard, i neke od njenih melodrama su bili izvedeni u pozoriÅ”tima u Bostonu.[3] ZahvaljujuÄi delu āDevojÄiceā (Little Women) postala je finansijski nezavisna i to je uticalo da se nastavi profesionalno bavi pisanjem. Krajem 19. veka, Alkotova postaje najbolje prodavan ameriÄki romanopisac. MeÄutim, kada je objavila delo āBolniÄke crticeā 1863. godine, u kome je predstavila svoje viÄenje tekuÄeg rata i iskustva koje je stekla kao medicinska sestra[4], odluÄila je da Äe se posvetiti pisanju. Tada prestaje da koristi pseudonime i objavljuje priÄe u uglednim Äasopisima, poput Atlantic Monthly i Lady`s Companion, a pre nego Å”to je postala urednica ženskog Äasopisa Merry`s Museum, napravila je kraÄi izlet po Evropi 1865. godine. Umrla je u Bostonu, 1888. godine. Dela Luiza Mej Alkot je napisala roman o Äetiri devojÄice MerÄ (Margaret, Džozefina, Emi i Elizabet), koje sa majkom, bez oca, koji je bio na frontu, proživljavaju teÅ”ke trenutke oskudice i snalaženja, povezane dirljivim vezama u nastojanju da zadrže hrabrost i samopoÅ”tovanje. Roman je u velikoj meri autobiografski i oslikava period od jedne godine, od BožiÄa do BožiÄa, u kojem devojÄice kroz svakodnevni život uÄenja, poslova u kuÄi, prijateljstva sa deÄakom Lorijem, balova, proslava, nevolja, ljubavi i maÅ”tanja odrastaju i sazrevaju shvatajuÄi da su najveÄa bogatstva ona koja se zasnivaju na najbližima i prema prijateljima. Napisan u duhu realizma sa romantiÄarskim tonovima, ovaj roman je po svojoj lepoti, toplini i poznavanju psihologije devojÄica i njihovog sveta, ulazi u red klasiÄnih ostvarenja književnosti za mlade. U sledeÄa tri dela se opisuje njihov dalji život. U tim knjigama one postaju odrasle i razumne osobe i majke, pa se Luiza Mej ponovo okreÄe ponovo u romanu āDeÄaciā u kojem se opisuju dogaÄaji i maÅ”tanja njihove dece koja odrastaju i napuÅ”taju roditeljski dom. Nakon uspeha knjige āDevojÄiceā, stvorila se veÄa potražnja za njenim knjigama, te je ona u poslednjim godinama svog života u kontinuitetu izdavala romane i kratke priÄe koji su pretežno bili delovi iz njenog porodiÄnog života, uglavnom namenjeni omladini. MeÄu ostala njena najpoznatija dela se ubrajaju āDevojÄice rastuā (1869), āDeÄaciā (1871) i āDeca gospoÄe Džoā (1886). Alkotova se takoÄe oprobala i u romanima za odrasle, te izdala dela āPosaoā (1873) i āSavremen Mefistofelesā (1877), mada nisu postigli takav uspeh kao ostali radovi..
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
KraÄa posveta na predlistu, inaÄe veoma dobro oÄuvano, bez pisanja, podvlaÄenja, peÄata! Biblioteka Vjeverica Autor - osoba Truhelka, Jagoda Naslov Zlatni danci : istina i priÄa / Jagoda Truhelka ; [ilustrirao Branko VujanoviÄ] Vrsta graÄe kratka proza Jezik hrvatski Godina 1981 Izdanje 4. preraÄeno izd., 3. izd. u ovoj biblioteci Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Mladost, 1981 FiziÄki opis 303 str. : ilustr. ; 21 cm Drugi autori - osoba VujanoviÄ, Branko, 1937- = VujanoviÄ, Branko, 1937- CrnkoviÄ, Milan Zbirka ĒBiblioteka ĒVjeverica (Karton) Napomene Jagoda Truhelka: (1864-1957) / Milan CrnkoviÄ: str. 297-299. Zlatni danci je autobiografsko djelo, pa se može zakljuÄiti kako je Jagoda Truhelka inspiraciju za djelo pronalazila najviÅ”e u isjeÄcima svog djetinjstva. Zlatni danci su dani iz djetinjstva, a sastoje se od dogaÄaja i osoba koje su to doba Äinili zlatnim ili sretnim. Trilogija Zlatni danci objavljena je 1918. godine. BuduÄi da je djelo nastalo postupno, u poÄetku je izlazilo kao zasebne pripovijetke u Äasopisu Pobratim 1895. godine, zatim u Viencu 1900. godine i u DomaÄem ognjiÅ”tu 1900. i 1904. godine. Cijela trilogija naziva se imenom Zlatni danci, a isto ime nalazi se na poÄetku prve trilogije. SljedeÄe dvije nazivaju se Gospine treÅ”nje (BogorodiÄine treÅ”nje i Dusi domaÄeg ognjiÅ”ta) i Crni i bijeli dani. Postoje opreÄne miÅ”ljenja o tome možemo li ovo djelo svrstati u djeÄje romane ili u zbirke pripovjedaka. BuduÄi da se djelo sastoji od tri nepovezane priÄe, od kojih svaka Äini jednu cjelinu, u tom smislu pripada zbirci pripovjedaka. No, pojedini dijelovi su povezani i u nekim kasnijim dogaÄajima, spominju se prethodni dogaÄaji, likovi ili prostor, Å”to znaÄi da djelo ima i karakteristike romana. Autorica je spomenutom trilogijom prva uvela u hrvatsku djeÄju književnost autobiografski smjer i za temu odabrala crtice iz svog djetinjstva. Iako joj je kritika zamjerala to Å”to roman nije postupno graÄen, ipak je uspjela zaokružiti dogaÄaje karakteristiÄne za roman, a oblikovanjem i povezivanjem nekih priÄa s istim likovima ili mjestom radnje, uspjela je postiÄi cjelovitost karakteristiÄnu za roman. Radnja se odvija u treÄem licu u kojem autorica pripovijeda kroz lik djevojÄice Anice, a promjena imena ustvari nije karakteristiÄna za autobiografska djela. Autorica ipak navodi da se radi o autobiografiji. Radnja nije kronoloÅ”ka, a djelo je prepuno pouka koje prenosi Äitateljima. Naime, Truhelka se tijekom svog života zalagala za ravnopravnost djevojÄica i djeÄaka te njihovog jednakog prava na obrazovanje. Å to se tiÄe tematskog djela radnje, ona nije usmjerena iskljuÄivo na njezin život veÄ i na život užih Älanova njezine obitelji poput njezinih roditelja i braÄe. U srediÅ”tu zbivanja nalazi se djevojÄica Anica te njezina dva mlaÄa brata DragoÅ” i Äiro. Pripovijeda se u treÄem licu, s tim da ne postoji sustavno sjeÄanje. Zbog toga se na svako od poglavlja u knjizi može gledati kao na zasebne priÄe, Å”to dokazuje Äinjenica da su neki dijelovi knjige objavljeni kao samostalne pripovijetke. U brojnim poglavljima Anica ustupa svoje mjesto mlaÄoj braÄi, a Äesto su svo troje prikazani kao sporedni likovi dok u prvi plan izlaze neki drugi likovi. Truhelka, Jagoda, hrvatska pripovjedaÄica (Osijek, 5. II 1864 ā Zagreb, 17. XII 1957). ZavrÅ”ila UÄiteljsku Å”kolu u Zagrebu, radila kao uÄiteljica u Osijeku, GospiÄu i Zagrebu, bila je ravnateljica ViÅ”e djevojaÄke Å”kole u Banjoj Luci i nastavnica na sarajevskoj preparandiji. U njezinoj prozi za odrasle primjetno je zanimanje za svijet žene i odnose meÄu spolovima, zbog Äega je dio pripovijesti (objavljivanih u Äasopisima Vienac i Nada) objavljen pod pseudonimom A. M. SanduÄiÄ. U sarajevskoj Nadi 1897. objavljivala je u nastavcima psiholoÅ”ki roman Plein air, u kojem se bavi ženskim pravima, brakom, druÅ”tvenim stereotipima i dr., Å”to je jedan od prvih primjera Ā»Å¾enskoga pismaĀ« u hrvatskoj književnosti. Pripada joj i mjesto prve pripovjedaÄice u Äijem se romanu pojavljuje ženski lik s feministiÄkim preokupacijama koji je intelektualno superioran ostalima, ali i ukomponiran u Äitljivu fabulu s elementima trivijalne proze. Roman VojaÄa (1899), takoÄer objavljivan u nastavcima u istom Äasopisu, pripada žanru povijesnog romana i tematizira život bosanskog plemstva polovicom XV. st. Povijesna fabula izmjenjuje se s pustolovnom i sentimentalnom, ljubavi kralja Stjepana Tome i seljanke VojaÄe, a u srediÅ”tu je pozornosti ponovno ženski lik. Truhelka je najpoznatija po prozi za djecu, zbog koje je dobila status najznaÄajnije književnice za djecu izmeÄu dvaju svjetskih ratova nakon I. BrliÄ-MažuraniÄ. Najpoznatije joj je djelo trilogija Zlatni danci (1918), Gospine treÅ”nje (1943) i Crni i bijeli dani (1944), u kojoj se prepoznaju autobiografski elementi, o odrastanju u Osijeku u okrilju graÄanske obitelji. Naglasak je na ocrtavanju djeÄje svakidaÅ”njice, pri Äem je primjetna i didaktiÄka komponenta u obliku etiÄke, vjerske i domoljubne pouke. VujanoviÄ, Branko, hrvatski slikar i grafiÄar (Zagreb, 9. VI 1937). Diplomirao 1965. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (I. Å ebalj), gdje je zavrÅ”io i specijalni teÄaj grafike kod M. Detonija. U klasiÄnim grafiÄkim tehnikama (drvorez, linorez) gradi nadrealne prizore naglaÅ”ene narativnosti i simboliÄnosti. Izdao je mnogobrojne grafiÄke mape i bibliofilska izdanja. Bavi se crtežom i akvarelom, ilustriranjem knjiga te grafiÄkim oblikovanjem. MG55 (N)
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Posveta! Ilustracije: Zdenka Pozaic Mira AleÄkoviÄ (Novi Sad, 2. februar 1924 ā Beograd, 27. februar 2008) bila je srpska književnica i pesnikinja, humanista i dugogodiÅ”nji predsednik Udruženja književnika Jugoslavije i Udruženja književnika Srbije. RoÄena je 2. februara 1924. godine u Novom Sadu (krÅ”tena je u Nikolajevskoj crkvi kao Miroslava, mada je niko tako nije zvao veÄ samo - Mira), kao dete MaÅ”ana AleÄkoviÄa, novinara rodom iz Trebinja (iz Zasada, na putu ka DubrovaÄkim vratima) i NovosaÄanke Dragice Trpinac, koja je bila inspektor poÅ”ta i jedna od prvih žena telegrafista u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji, iz vojvoÄanske porodice MariÄ. Baka po majci Mire AleÄkoviÄ, Milica MariÄ bila je sestra MiloÅ”a MariÄa, oca Mileve MariÄ AjnÅ”tajn. Mira AleÄkoviÄ kao dete (1933) Od svoje druge godine života Mira AleÄkoviÄ Å¾ivela je u Beogradu, na Neimaru kod majke Drage Trpinac, ali je detinjstvo provodila u Novom Sadu, Kninu, Crnoj Gori i na Kosovu i Metohiji, gde je njena roÄena tetka Jelena Trpinac decenijama bila uÄiteljica. Jelena Trpinac je za svoj prosvetiteljski rad na prostoru Kosova i Metohije odlikovana āZvezdom sa srebrnim zracima SFRJā. RoÄeni ujak Mire AleÄkoviÄ, bio je profesor Pavle Trpinac, biohemiÄar, nauÄni istraživaÄ i saradnik Irene Žolio-Kiri u Parizu. Mira AleÄkoviÄ u Beogradu je zavrÅ”ila francusku osnovnu Å”kolu, francusku i srpsku gimnaziju, a zatim studije slavistike i književnosti, u klasi Äuvenog srpskog lingviste, profesora Beogradskog univerziteta i akademika Aleksandra BeliÄa. U srednjoÅ”kolskom uzrastu, bila je pod pokroviteljstvom (i stipendijom) Patrijarha srpskog Varnave koji ju je smatrao izuzetno obdarenom za književnost i filozofiju. Studije je nastavila u Parizu gde je upisala doktorat i zavrÅ”ila FuÅ”eovu Å”kolu. Bila je poliglota i govorila je Äak deset stranih jezika: francuski, nemaÄki, engleski, ruski, italijanski, poljski, ÄeÅ”ki, makedonski, slovenaÄki, slovaÄki... Mira AleÄkoviÄ udala se 1947. godine za akademskog arhitektu i slikara Savu NikoliÄa Graždanskog (Srbina iz Hrvatske po jednom pretku ruskog korena), koji je uradio jedan od najlepÅ”ih njenih portreta u ulju. Mira AleÄkoviÄ rodila je troje dece, Nedu, SrÄu i Milu. Period Drugog svetskog rata 1939ā1945 JoÅ” kao mlada devojka sa perfektnim znanjem francuskog jezika, Mira AleÄkoviÄ je francuskom ministru spoljnih poslova Ivonu Delbosu, koji je bio u poseti Beogradu 1937. godine, uoÄi Drugog svetskog rata, tajno predala peticiju srpske omladine protiv rata. Kao gimnazijalka, 1939. godine postala je Älanica Saveza komunistiÄke omladine Jugoslavije (SKOJ), a 1941. godine, od prvog dana NarodnooslobodilaÄke borbe i Älanica partizanske ilegale u Beogradu, gde je kao 16 godiÅ”nja devojka uÄestvovala u akcijama sabotaža protiv nemaÄkih faÅ”ista. Mira AleÄkoviÄ, Branko ÄopiÄ i Blaže Koneski u partizanima (1944). PoÅ”la je u rat sa Jugoslovenskom vojskom, ali se jedinica u kojoj je bila raspala poÅ”to ju je njen komandant predao Nemcima u Priboju na Limu, posle Äega se prikljuÄila NarodnooslobodilaÄkom pokretu (NOP), u želji da se zemlja Å”to pre oslobodi od okupatora. Kao mlada devojka uÄestvovala je u seÄenju nemaÄkih telefonskih kablova u okupiranom Beogradu 1941. godine, gde je hapsi Specijalna policija, na Äelu sa Božidarem BeÄareviÄem, nakon Äega je bila zatvorena u zatvoru u ÄuÅ”inoj ulici (u danaÅ”njoj zgradi Rudarsko-geoloÅ”kog fakulteta) odakle je posle nekoliko dana muÄenja i premlaÄivanja, spasava je srpska PatrijarÅ”ija, na molbu Desanke MaksimoviÄ. Sa teÅ”kim ranama, Mira AleÄkoviÄ kriÅ”om napuÅ”ta Beograd i pridružuje se NarodnooslobodilaÄkom pokretu. U bolniÄku ratnu službu prima je dr SaÅ”a BožoviÄ i sa zavrÅ”enom bolniÄkom obukom leÄila je ranjenike. U ratu je ostala bez oca, koga je u Beogradu streljao Gestapo, jer je bio intelektualac i dopisnik iz Å panskog graÄanskog rata. Mira AleÄkoviÄ je u ratu bila saborac svoga prijatelja, kasnije pisca i venÄanog kuma, Branka ÄopiÄa. Period 1945ā1970 Iz Drugog svetskog rata, u kome se istakla hrabroÅ”Äu, Mira AleÄkoviÄ je izaÅ”la kao rezervni vojni stareÅ”ina i kao delimiÄni invalid. Posle osloboÄenja dobrovoljno je radila na smeÅ”taju ratne siroÄadi po Äitavoj Srbiji i Jugoslaviji. Posle rata se zapoÅ”ljava u Udruženju književnika Jugoslavije i Srbije, najpre kao sekretar, a zatim kao potpredsednik tadaÅ”njeg predsednika Ive AndriÄa. Po isteku mandata Ive AndriÄa, nekoliko puta je tajnim glasanjem od strane pisaca birana za predsednika Udruženja književnika Srbije i Jugoslavije i na Äelu Udruženja pisaca ostala je godinama. Kao saradnik Oto Bihaljija, osnivaÄ je i urednik posleratne biblioteke āEpohaā, savremenih stranih pisaca, u kojoj je prvi put objavila, tada zabranjena dela Marsela Prusta i Franca Kafke zbog Äega joj je zamereno od strane SKJ. Uzela je uÄeÅ”Äe u studentskim protestima 1968. godine, izlazeÄi da podrži studente i Äita im revolucionarnu poeziju, posle naredbe Draže MarkoviÄa da se u studente puca. [a] Posle 1968. godine Mira AleÄkoviÄ viÅ”e nije pripadala nijednoj politiÄkoj partiji. Tokom procesa pesniku Gojku Äogu, 1981. godine, za knjigu āVunena vremenaā, otvorila je vrata Udruženja književnika Jugoslavije u Francuskoj 7, za protestne veÄeri. MeÄu prvima je stala u odbranu pesnika Gojka Äoga, reÄenicom upuÄenom tadaÅ”njim vlastima: āJadno li je druÅ”tvo koje sudi pesniku!ā [2] DruÅ”tvene aktivnosti Posle rata, Äileanskom pesniku Pablu Nerudi, Mira AleÄkoviÄ poklonila je u ime srpskog naroda gusle, kao simbol borbe za slobodu. Po svedoÄenju njegove supruge Matilde, Neruda je ostavio zapis da je ove gusle nosio sa sobom u izgnanstvo 1949. godine. Dobrovoljno je radila na smeÅ”taju dece ratne siroÄadi po Äitavoj Jugoslaviji zbog Äega je kasnije proglaÅ”ena UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti. Birana je nekoliko puta tajnim glasanjem za predsednika Udruženja književnika Jugoslavije. Radila je kao urednik Äasopisa za decu āZmajā i redovno uÄestvovala na āZmajevim deÄjim igramaā u Novom Sadu. Bila je redovni uÄesnik āStruÅ”kih veÄeri poezijeā, kao i predlagaÄ i osnivaÄ Kosovsko-metohijskih i internacionalnih pesniÄkih susreta i karavana āLazar VuÄkoviÄā 1971. godine. U doba politiÄke krize tzv. āMaspokaā (1971), Mira AleÄkoviÄ zvaniÄno se posestrimila sa zagrebaÄkom pesnikinjom Vesnom Parun, kada je jugoslovenski savezni politiÄki funkcioner Stane Dolanc tražio od Mire AleÄkoviÄ da iz sveÄane pesme āJugoslavijoā izbaci odreÄene reÄi, ali ona na to nije pristala. Od sedamdesetih godina proÅ”loga veka, dom Mire AleÄkoviÄ bio je mesto gde su stizale prve izbeglice sa Kosova i Metohije i boravile u njemu dok u Beogradu ne bi bile prihvaÄene. U SkupÅ”tini Grada Beograda Mira AleÄkoviÄ obavljala je dobrovoljno niz aktivnosti i bila izabrana za predsednika Komisije za trgove i ulice grada Beograda. U tom svojstvu predsednika Komisije za trgove i ulice Beograda usprotivila se preimenovanjima ulica koje su veÄ dobile imena u centru grada. TakoÄe, na njenu inicijativu, oÄiÅ”Äena je i preneta iz KoÅ”utnjaka danaÅ”nja Terazijska Äesma, u centar grada na Terazije. Mira AleÄkoviÄ bila je Älan SUBNOR-a. Mira AleÄkoviÄ saraÄivala je i održavala kontakte sa Älanovima srpskog rasejanja u Äitavom svetu. Bila je i dugogodiÅ”nji Älan āDruÅ”tva potomaka starih ratnikaā i drugovala je sa MiloÅ”em ToÅ”Äem, Soluncem i jednim od 1300 kaplara. Mira AleÄkoviÄ i norveÅ”ki kralj Ulaf, Oslo, 1975. godine Od 1960. do 1982. godine bila je angažovana u DruÅ”tvu āJugoslavija-Francuskaā, na Äijem Äelu je ostala godinama, prvo kao generalni sekretar,[b], a zatim kao predsednik DruÅ”tva Jugoslavija-Francuska i Srbija-Francuska, sve do 1993. godine.[3] U tom svojstvu, zajedno sa profesorom Radetom KonstantinoviÄem, Mira je tražila od francuske vlade da o troÅ”ku francuske države poÅ”alje francuske profesore u prvu eksperimentalnu osnovnu Å”kolu u Beogradu koja se tada zvala āSlobodan Princip-Seljoā (ranije āCar UroÅ”ā, a danas āVladislav Ribnikarā). Tako je 1966. godine prva generacija srpskih osnovaca imala eksperimentalnu nastavu na oba jezika [4] U svojstvu predsednika DruÅ”tva āJugoslavija ā Francuskaā, Mira AleÄkoviÄ doÄekivala je delegacije francuskih pisaca i intelektualaca o Äemu svedoÄe prepiske i pokloni koji se danas nalaze u njenoj muzejskoj sobi u ulici Bulevar Kralja Aleksandra br 17. Posebno se istiÄe poklon-biblioteka dobijena od francuskog pisca Žan Pol Sartra, u kojoj se nalaze njegove knjige i Äitava kolekcija Äasopisa Les Temps Modernes, kao i porcelanski predmeti koje joj je poklonila žena francuskog predsednika Fransoa Miterana, Danijel Miteran. Mira AleÄkoviÄ pomagala je i promovisala veliki broj mladih pesnika iz bivÅ”e Jugoslavije, Srbije i rasejanja, o Äemu svedoÄe njihova pisma i potpisi koji se danas nalaze u muzejskoj sobi u Beogradu. Posebno se istiÄe pismo Milana NeÅ”iÄa, pesnika iz Berlina (13/01/2014). Grob Mire AleÄkoviÄ u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju u Beogradu Mira AleÄkoviÄ je umrla 27. februara 2008. godine u Beogradu, u 85. godini života. Sahranjena je 3. marta, uz vojne poÄasti, u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju. Od nje se u ime Udruženja književnika Srbije oprostio Pero Zubac, dugogodiÅ”nji dopisnik TAS-a iz Jugoslavije i Älan Akademije nauka u Sankt Peterburgu[5] i prijatelj iz Rusije Aleksandar SergejeviÄ Plevako, dok je glumica Rada ÄuriÄin proÄitala stihove njene pesme āPoruka jedne senkeā.[6] Bibliografija StvaralaÄki opus Mire AleÄkoviÄ predstavljaju 53 knjige za decu i odrasle (oko 30 knjiga za decu, i oko 20 knjiga za odrasle) ā poezije i proze. Njena poezija je duboka, misaona i upeÄatljiva, u kojoj se bavila pitanjima smisla, života i smrti, kao i uvek neizbežne ljubavi. Knjige poezije za odrasle sadrže lirske pesme koje su neopravdano zaboravljen i zapostavljen deo njenog bogatog stvaralaÅ”tva. Uredila je prvi broj Äasopisa āPionirā, koji je u toku rata izdavan ilegalno. Posle rata pesnikinja nastavlja sa druÅ”tvenim i književnim radom. UreÄivala je prve posleratne Äasopise i listove za mlade: āOmladinaā, āMladostā, āPoletaracā, i āZmajā. ViÅ”e od Äetrdeset godina je bila glavni i odgovorni urednik āZmajaā. Bila je sekretar, potpredsednik i predsednik Udruženja književnika Srbije[7] i predsednik Saveza književnika Jugoslavije, u viÅ”e mandata. U svom druÅ”tvenom radu bila je i predsednik DruÅ”tva za kulturnu saradnju Jugoslavija - Francuska (40 godina), predsednik DruÅ”tva prijateljstva Jugoslavija - NorveÅ”ka, bila je i vrlo aktivan Älan DruÅ”tva za negovanje tradicija oslobodilaÄkih ratova Srbije od 1912. do 1918. godine, itd. PesniÄko stvaralaÅ”tvo Mire AleÄkoviÄ se pojavljuje neposredno pred poÄetak Drugog svetskog rata, a svoju prvu zbirku pesama āZvezdane baladeā[8] izdaje po zavrÅ”etku rata, 1946. godine. Objavila je joÅ” dvadesetak knjiga za decu i dvadesetak dela poezije i proze za odrasle. Mira AleÄkoviÄ i Desanka MaksimoviÄ Pesme Mire AleÄkoviÄ uvrÅ”Äene su u Antologiju srpske poezije HH veka, u izdanju SlavistiÄkog Instituta Moskovskog državnog Univerziteta, a prevod i izbor pesama saÄinio je Å”ef katedre Slavistike Univerziteta u Rusiji, profesor Andrej Bazilevski. Dela Mire AleÄkoviÄ prevedena su na oko dvadeset stranih jezika: italijanski, francuski, poljski, ruski, letonski (tj. latvijski), grÄki, gruzijski, ukrajinski, slovaÄki, maÄarski, rumunski, bugarski, slovenaÄki, makedonski, mongolski i jermenski jezik. Mira AleÄkoviÄ govorila je teÄno i pisala na srpskom, francuskom, ruskom, nemaÄkom i engleskom jeziku. Stvaranje za decu meni znaÄi vraÄanje samoj sebi, svetu detinjstva, Äistijem od sveta odraslih. To je veÄito traženje lepote, dobrote i ljubavi, potraga za utoÄiÅ”tem kad izneveri svet odraslih Mira AleÄkoviÄ o svom radu PesniÄka dela Mire AleÄkoviÄ pripadaju tradicionalnom toku poezije koja se vezuje za Jovana JovanoviÄa Zmaja, Gvida Tartalju, Desanku MaksimoviÄ i Branka ÄopiÄa. Njena lirika se zasniva na jednostavnosti i iskrenosti, pisana je jednostavnim jezikom bliskim deci. Putem nje u maliÅ”anima budi plemenitost, uÄi ih da se bore protiv egoizma i rasne diskriminacije, i uvek je protkana humanoÅ”Äu, humanizmom i Äovekoljubljem. Posebnu pažnju posveÄuje ljubavi izmeÄu roditelja i dece uporedo se boreÄi za poÅ”tovanje deÄje liÄnosti. Ipak, najviÅ”e je rodoljubivih motiva a najbolja ilustracija ove tvrdnje je zbirka āZvezdane baladeā. Autor je teksta pesama `Druže Tito mi ti se kunemo`, `SveÄana pesma` i `Jugoslavijo` (sa refrenom koji je, kako je sama govorila, pozajmila od naroda, srpskih seljanki i seljana na Kozari, koji su oni spevali Titu, pre svega kao simbolu NOB-a, i pre nego Å”to su ga, kao uostalom i ona sama, i videli, kao zakletve - svom vrhovnom komandantu u narodnooslobodilaÄkoj borbi protiv okupatora i faÅ”ista). Prema āVjazmiā koju je Mira AleÄkoviÄ napisala u marÅ”u u toku Drugog svetskog rata u kome je sama uÄestvovala, Rusi su snimali film, a poema je viÅ”e puta prevoÄena na ruski jezik (prevodioci: Š”Š²ŠµŃŠ»Š°Š½Š° ŃŃŠ°Š³Š¾ŃŠŗŠ°Ń, Š¢Š°ŃŃŃŠ½Ń Š Š°ŃŃŠ¾ŠæŃŠøŠ½Š¾Š¹). Jermenski pisac i pesnik i prijatelj Babken Simonjan preveo je poemu Mire AleÄkoviÄ āJezero Sevanā na jermenski jezik. Francuski prevodilac Ratimir PavloviÄ i srpski prevodilac Sreten MariÄ prevodili su poeziju Mire AleÄkoviÄ na francuski jezik. Kada su u okupiranom Beogradu streljani njeni drugovi, napisala je svoju prvu antifaÅ”istiÄku pesmu āSveli su mladi Ljiljaniā, koja je kasnije uÅ”la u sve zbirke poezije i u antologije. Mira AleÄkoviÄ nije pesnik koji se zaludno igra reÄima, njeno srce se odaziva ljudskim tragedijama. PomirivÅ”i na neki naÄin svoju borbenost i svoju setu i tihost, napisala je zbirku pesama NoÄ ova poslednja, dosad najzreliju i najslojevitiju, nadahnutu vizijom noÄi opÅ”teg uniÅ”tenja sveta... ... Å ta poezija Mire AleÄkoviÄ predstavlja u naÅ”oj književnosti, a osobito za vas, lako Äete osetiti ako zamislite da u Äitankama nemate njenih pesama... Iz pera Desanke MaksimoviÄ ostalo je zapisano za veÄnost Najpoznatije antiratne pesme Mire AleÄkoviÄ iz ovog perioda su: poema āSveli su mladi Ljiljaniā (posveÄena pogibiji beogradskih studenata u protestu) , āDvanaest na ploÄnikuā (posveÄena streljanim drugovima u Beogradu), āBalada o Olgici Grinā (posveÄena prijateljici koju su uhvatili i silovali nemaÄki vojnici, posle Äega je izvrÅ”ila samoubistvo bacivÅ”i se sa mosta u Beogradu), āOvo je veliki Å”kolski Äasā (posveÄena streljanim Äacima u Kragujevcu), āZvezdane baladeā (posveÄena deÄjoj hrabrosti u drugom sv. ratu) i poema āZnam tu zemlju buneā (posveÄena hrabrosti srpskog naroda u ratu). Iz toga vremena je i parodija koju je Mira AleÄkoviÄ napisala na pesmu āLili Marlenā, pod nazivom āNa istoÄnom frontu veÄe je pao snegā. Antologijsko izdanje rodoljubivih i misaonih pesama priredila je Profesor dr Zaga KaleziÄ kao zbirku pesama za odrasle : PORUKA JEDNE SENKE (izdanje āMiroslavā). Najpoznatije rodoljubive pesme Mire AleÄkoviÄ su: To idu Vekovi Proricali nam da nas neÄe biti Na KajmakÄalanu Dvanaest na ploÄniku Srbija iz detinjstva Znam tu zemlju bune Živi i mrtvi Balada o Beogradu Mom Kosovu DeÄani i dr. Zbirke pesama Dodela Jubilarne plakete grada Beograda 1984. 1946. Zvezdane balade 1947. Podzemni heroji 1949. Dani razigrani 1949. Tri proleÄa 1952. Tragovi bez stopa 1952. Dobar dan 1953. Da se upoznamo 1954. LjuljaÅ”ka na grani 1955. Pionirsko proleÄe 1956. Prijatelji 1957. Lastavica 1957. Krilati ljudi 1963. Srebrni voz 1963. Äarobna vrata 1964. Svetla soba 1970. SunÄani soliteri 1972. Da život bude ljubav 1975. Sanjalica 1980. Ne mogu bez snova 1981. ZateÄena u ljubavi 1982. Staza srebrom izvezena 1983. Nebo detinjstva 1989. Zvezdane balade 1990. Skinite mi dugu 1991. LeteÄi krevet 1995. Careva poljana 1995. SunÄeviÄi Romani 1953. Srebrna Kosa 1960. Zbogom velika tajno ZaÅ”to grdiÅ” reku? Jutro Nagrade i priznanja Mira AleÄkoviÄ u francuskoj ambasadi kad joj je bio uruÄen orden Legije Äasti, 5. maj 1983. Orden legije Äasti, 1969. Ordena za hrabrost, u antifaÅ”istiÄkoj borbi SFRJ Medalje za hrabrost Velikog ruskog Otadžbinskog rata Velika povelja za dela unapreÄenja socijalne zaÅ”tite u Jugoslaviji i Srbiji kojom se Mira AleÄkoviÄ proglaÅ”ava UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti, 1969. godine. Povelja se nalazi u muzeju Mire AleÄkoviÄ u Beogradu (Bul.Kralja Aleksandra 17). Nagrada āMilica StojadinoviÄ Srpkinjaā, 1984. godine Orden āVitez Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Å arla De Gola 1969. godine, predao Andre Malro 1971, a potpisao liÄno admiral Kabanije. Orden āOficir Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Fransoa Miterana Velika zlatna medalja āCar DuÅ”anā, primljene u GraÄanici, sa obrazloženjem āza prisustvo pesnikinje i njene poezije, kao i humanitarne misije decenijama u svim mestima Kosova i Metohijeā. Orden Oficir umetnosti i literature, od Francuskog Ministarstva kulture. [v] Orden āVeliki senegalski Lavā, dobijenim od prijatelja pesnika i predsednika Leopolda Sedara Sengora RepubliÄka nagrada za zbirku poezije āTri proleÄaā, 1950. godine Nagrada āDeÄja knjigaā za roman āSrebrna kosaā, 1953. godine Nagrada āKurirÄekā za najbolju pesmu za decu, 1964. godine Zlatna medalja za poeziju na meÄunarodnom poetskom konkursu u Pistoji, 1965. godine Prva nagrada sovjetskog deÄjeg Äasopisa āPionirā za āZvezdanu bajku o Vjazmiā (sa 2,2 miliona glasova ruske dece), 1966. godine āPartizanski kurirā za tridesetogodiÅ”nji rad u oblasti literature za decu sa tematikom iz narodnooslobodilaÄke borbe āZlatna medalja Pistojeā (Firenca, Italija) Oktobarska nagrada grada Beograda i brojnih drugih domaÄih i stranih nagrada za stvaralaÅ”tvo, Jedna ulica u SurÄinu danas nosi ime Mire AleÄkoviÄ Biblioteka Vjeverica
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Rikna malkice ostecenja, sve ostalo u dobrom stanju! Volter Elajas Dizni (engl. Walter Elias Disney; Äikago, 5. decembar 1901 ā Berbank, 15. decembar 1966) bio je ameriÄki filmski producent, režiser, scenarista i animator. Jedan je od najpoznatijih producenata pokretnih slika u svetu, bio je crtaÄ strip svezaka i novinskih stripova. Stvorio je zabavni park Diznilend, a zajedno sa svojim bratom Rojem Diznijem je osnovao Produkciju Volta Diznija (Walt Disney Productions), danas poznatu kao Kompanija āVolt Dizniā (The Walt Disney Company). RoÄen je 5. decembra 1901. godine u Äikagu na aveniji Trip, kao Äetvrto dete Elajasa Diznija i Flore Kol. Imao je trojicu starije braÄe Herberta, Rejmonda i Roja Olivera, i mlaÄu sestru, Rut Floru. Otac se bavio stoÄarstvom i voÄarstvom, poreklom je iz Misurija iz irsko-kanadske porodice, dok su majÄini preci bili doseljenici iz NemaÄke. Volt je dobio ime po porodiÄnom sveÅ”teniku Voltu Paru.[1][2] Otac je kupio imanje u blizini mesta Marselin (Misuri), gde se cela porodica preselila 1906. godine, kada mu je bilo 5 godina. U blizini se nalazilo i imanje strica Roberta, od nekoliko stotina hektara. Nekoliko meseci kasnije, dva najstarija brata Herbert i Rejmond su se vratili u Äikago, dok je treÄi brat Roj ostao da radi na imanju. Tako je Volter Äesto morao da se igra sam, a njegovo druÅ”tvo su Äinile domaÄe životinje.[3] Sklonost prema crtanju pokazivao je vrlo rano, a njegov prvi uÄitelj bio je komÅ”ija i porodiÄni prijatelj dr Å ervurd. VeÄ sa sedam godina naplaÄivao je crteže, koje je pravio po komÅ”iluku.[3] U leto 1910 porodica se preselila u Kanzas, a zatim 1917. su se ponovo vratili u Äikago gde je pohaÄao srednju Å”kolu. Mladost Istovremeno sa srednjom Å”kolom koju je upisao u Äikagu, noÄu je pohaÄao je Akademiju lepih umetnosti (engl. Chicago Art Institute) i poÄeo da crta stripove za Å”kolske novine, sa crtežima uglavnom rodoljubive tematike. Njegov uÄitelj je bio tada poznati novinski crtaÄ stripova i karikaturista Liroj Goset. Sa 16 godina, pred kraj Prvog svetskog rata, ispisao se iz Å”kole i odluÄio da se prijavi za vojsku, ali kako je bio maloletan, nisu ga primili, pa se prikljuÄio ameriÄkom ogranku Crvenog krsta u Francuskoj, gde je bio vozaÄ hitne pomoÄi, nije uÄestvovao u borbama.[1][3] Osnivanje studija Datoteka:Newman Laugh-O-Gram (1921).webm Newman Laugh-O-Gram (1921) Po povratku u SAD, uz pomoÄ brata Roja Olivera, zaposlio se kao ilustrator u Kanzas Sitiju, gde je upoznao Juba Iverksa (engl. Ub Iwerks), sa kojim se sprijateljio i osnovao prvo preduzeÄe[1] Ajverks i Dizni, komercijalni umetnici[2], za crtanje reklama[3]. Ubrzo su ga pozvali iz kanzaÅ”ke filmske kompanije da radi za njih, Å”to je prihvatio, uz uslov da sa sobom dovede i svoju firmu. Zatim je osnovao joÅ” jedno filmsko preduzeÄe, koje je poÄelo da pravi crtane filmove, Äija je glavna junakinja bila āAlisa u zemlji Äudaā. MeÄutim, ovo preduzeÄe je propalo, posle Äega se 1923. godine preselio u Los AnÄeles, gde je uz pomoÄ strica Roberta i brata Roja osnovao filmski studio, koji najpre nosio ime Studio braÄe Dizni (engl. Disney Brothers Studio).[2] Sa dvadeset Äetiri godine Volt Dizni je stvorio svoj prvi originalan crtani lik: zeca Osvalda, ali mu ga je āUniverzal studioā oteo.[4] Ceo posao su zapoÄeli u garaži sa kamerom koju su kupili od pozajmljenih para, a vremenom su poÄele da stižu ponude, pa su zaposlili i nekoliko ljudi, a zatim su osnovali veÄi Volt Dizni studio (engl. āWalt Disney Studioā).[2][3] Posao oko distribucije crtanih filmova od 1930. godine preuzelo je preduzeÄe āKolumbija pikÄersā.[5] Sa svojim preduzeÄem, Dizni je nekoliko puta bio na ivici propasti, ali bi posle svake krize ono postajalo sve moÄnije i veÄe.[2] Studio je i dalje jedna od najuspeÅ”nijih kompanija u SAD i na svetu. Porodica Bio je vredan i porodiÄan Äovek. Sa dvadeset Äetiri godine se oženio s Lilijan Baunds, jednom od zaposlenih u odeljenju za bojenje u njegovom studiju. Oni su posle viÅ”e godina braka dobili kÄerku Dajanu Mari (1933ā2013), a potom su usvojili i Å eron Me[2] (1936ā1993). Dajana se kasnije udala za Rona Milera, bivÅ”eg predsednika oÄeve firme i oni su zajedno imali sedmoro dece. Å aron je imala troje dece i umrla je 1993. godine.[3] Dugometražni filmovi āSnežana i sedam patuljakaā je bio prvi dugometražni animirani mjuzikl u produkciji Volta Diznija. Do tada su u Diznijevoj produkciji realizovani samo kratki animirani filmovi i serije. To je istovremno i prvi dugometražni animirani film u istoriji filmske produkcije u Americi proizveden u punom koloru, kao i deseti najkomercijalniji film 20. veka. Rad na filmu je zapoÄeo poÄetkom 1934. NajveÄi deo filma režirao je Dejvid Hend, dok je grupa drugih režisera samo pojedinaÄne sekvence. Volt Dizni se od samog poÄetka suoÄio sa problemima, poÅ”to su njegov brat i poslovni partner Roj kao i supruga Lilijan pokuÅ”avali da ga odvrate od te ideje, dok se on nadao da Äe na ovaj naÄin proÅ”iriti ugled studija i poveÄati prihode, u Äemu je na kraju i uspeo. MeÄutim, da bi obezbijedio novac morao je svoju kuÄu da stavi pod hipoteku. Film je premijerno je prikazan 21. decembra 1937. u Holivudu (Los AnÄelesu), a na redovnom bioskopskom repertoaru u Americi naÅ”ao se u februara 1938. godine.[6] S obizorom da je pravljen za vreme Velike depresije, troÅ”kovi za njegovu produkciju, koji su od planiranih 250 hiljada dostigli sumu od 1,5 miliona dolara, predstavljali su ogroman iznos.[3] Godine 1989. film je postavljen u Nacionalni filmski registar SAD i ocenjen je kao delo od kulturnog istorijskog i estetskog znaÄaja.[6] Tokom narednih pet godina, dovrÅ”eno je joÅ” nekoliko animiraniih filmova pravljenim po klasiÄnim bajkama, kao Å”to su: Pinokio, Fantazije (1940), Dambo (1941) i Bambi (1942).[3] Drugi svetski rat Film Fantazija, koji je zavrÅ”en 1940. godine je doživeo krah na bioskopskim blagajnama. Prema nekim autorima, ovaj neuspeh se može dugovati Äinjenici da je tih godina veliki deo tržiÅ”ta bio zahvaÄen ratom, a sa druge strane, film je baziran na oziljnim temama klasiÄne muzike, Å”to nije prihvaÄeno u Å”irokim slojevima publike. Osim toga, krajem 1940. godine organizovan je i veliki Å”trajk radnika, za koje je Dizni optuživao komuniste. Tako da se firma, sa novoizgraÄenim studijima naÅ”la se u otežanoj finansijskoj situaciji. Iz tog razloga bila joj je potrebna pomoÄ države.[7][8] Diznija je država najpre bio angažovala u poboljÅ”avanju imidža SAD i uspotavljanja boljih odnosa sa zemljama Južne Amerike. PoÄetkom 1941. godine organizovana je desetonedeljna turneja po Brazilu, Argentini, Peruu i Äileu, u kojoj su uÄestvovali Dizni, njegova žena i joÅ” 16 njegovih vrhunskih umetnika, režisera, crtaÄa i kompozitora. Kao rezultat ove turneje, sledeÄe godine nastao je 43-minutni dugometražni film pod nazivom Saludos Amigos, podeljen u Äetiri epizode, za svaku zemlju po jedna. Na taj naÄin, stanovnici ovih južnoameriÄkih država imali su moguÄnost da vide Diznijeve junake u svojoj sredini, dok je graÄanima SAD pružena moguÄnost da upoznaju svet pun bogate kulture, tradicije, flore i faune, koji je za veÄinu do tada bio nedovoljno poznat.[8] U Drugom svetskom ratu AmeriÄki Kongres je odobrio Diznijevom preduzeÄu kredit od 250 miliona dolara za izradu propagandnih plakata, oznake jedinica, crtane filmove sa patriotski porukama i podrÅ”ku ameriÄkim [9] ili savezniÄkim vojnicima u ratu.[10] JoÅ” pre nego Å”to su SAD uÅ”le u rat, za obuku mehaniÄara u fabrici vojnih aviona napravljen je film Äetiri metode zakivanja (engl. Four Methods of Flush Riveting), koji se i danas uzima kao model obrazovnog animiranog filma. Za kanadsku vladu je uradio dva niskobudžetna filma za promociju prodaje ratnih obveznica. Od napada na Perl Harbor 7. decembra 1941. godine, najveÄi deo produkcije Diznijevog studija, radio je iskljuÄivo za ameriÄku vladu. No, proizvodi sa likom Volta Diznija i njegovih junaka mogli su se naÄi na obe strane fronta, pa je tako Mikijev lik stajao i na nekoliko nemaÄkih podmornica, koje su operisale na Atlantiku.[11] Poznato je da su Hitler i Gebels bili veliki fanovi Diznijevih filmova koje su Äesto gledali u privatnosti svojih odaja, dok je zvaniÄno ova produkcija bila zabranjena za prikazivanje u bioskopima.[12] Diznijev studio nije jedini studio angažovan u ratu, neki filmovi su raÄeni u zajednikoj produkciji, zbog Äega nije poznat taÄan broj filmova koje je ovaj studio proizveo u cilju ratne propagande. U cilju promovisanja vojske, i vojniÄkog života napravljen je niz filmova o Pajinom vojniÄkom životu, kao Å”to su: āPaja je regrutovanā, āNebeski vojnikā, āOdbrana zemljeā, āPatak komandosā i drugi.[13] Pluton je takoÄe bio glavni junak u dva filma ove namene. U jednom āArmijska maskotaā, Pluton je prikazan kao dobro hranjena i pažena maskota u vojnom logoru, a u drugom āVojnik Plutonā marÅ”ira i bori se da saÄuva top od veverica Äipa i Dejla, koji pokuÅ”avaju da ga upotrebe za razbijanje oraha. Å ilja je imao glavne uloge u filmovima: āSredstva za pobeduā, u kome se bori sa nestaÅ”icom goriva i guma u Americi usled rata, te pokuÅ”ava da naÄe alternativni naÄin prevoza, a u drugom u āKako se postaje mornarā prikazana je istorija ameriÄke ratne mornarice.[14] U vreme produkcije filma āMaza i Lunjaā, 15. juna 1955. godine otvoren je Dizniled.[3] Karakter Mada su pod njegovim rukovodstvom nastali nezaboravni crtani filmovi namenjeni deci, Dizni je, prema nekim autorima ostao zapamÄen kao rasista, antisemita i pobornik nejednakosti meÄu polovima. Tako na primer, njegovi crtaÄi su mogli da budu iskljuÄivo muÅ”karci, dok je žene zapoÅ”ljavao u odeljenju za bojenje slika, pa Äak i tako one su dobijale otkaz posle navrÅ”ene 30 godine.[15] Obavljao je i funkciju potpredsednika organizacije formirane 1944. pod nazivom āFilmsko udruženje za oÄuvanje ameriÄkih idealaā, izrazito antikomunistiÄke organizacije, koja je okupljala desno orijentisane liÄnosti iz filmske industrije, kao Å”to su Gari Kuper, Klerk Gejbl, Barbara Stenvik, Džon Vejn. Pred kraj života je tvrdio da slava nije nikakvo preimuÄstvo, olakÅ”anje, pa ni sreÄa u životu.[2] Bolest i smrt Grob Volta Diznija na groblju Forest Lawn u Glendejlu, Okrug Los AnÄeles Oboleo je od raka pluÄa 1966. godine, pa mu je odstranjeno levo pluÄno krilo. Umro je u Å”ezdeset petoj godini života, posle operacije, 15. decembra 1966. godine, u bolnici u Berbanku, nedaleko od studija. Kremiran je i sahranjen u Memorijalnom parku u Glendejl u Kaliforniji. Po njegovoj izriÄitoj volji, nije organizovana javna sahrana...
Autor - osoba Kupareo, Rajmund Naslov Balada iz Magallanesa / Rajmund Kupareo ; [crteži Ružica DeÅ”koviÄ] Vrsta graÄe knjiga Jezik hrvatski Godina 1978 Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Dominikanska naklada Istina, 1978 FiziÄki opis 129 str. : ilustr. ; 20 cm Drugi autori - osoba DeÅ”koviÄ, Ružica Grassi, Fran Zbirka Tragovi svjetla ; knj. 2 (BroÅ”.) Napomene Nekoliko rijeÄi o piscu / Fran Grassi : str. 123-129 Äitalac Äe viÅ”e puta na ovim stranicama naiÄi na spominjanje hrvatskih iseljenika u Južnoj Americi. U pripovijeci āBalada iz Magallanesaā posljednjoj u knjizi, koja je dala naslov cijeloj zbirci, pisac doživljuje neposredan susret ne samo s joÅ” živim naÅ”im zemljacima koji su, pritisnuti nuždom, napustili djedovska ognjiÅ”ta i domovinsko tlo i poÅ”li u potragu za boljim životom, nego i s onima koji veÄ davno u tuÄoj zemlji snivaju vjeÄnim snom. Hrvatski natpisi na grobovima koje je posjetio, prisjetili su ga domovine razasute po svijetu. Nijemi razgovor s križevima nad glavama pokojnika bio je uzbudljiviji od sastanaka i saobraÄanja s iseljenicima koji su joÅ” u životu. Pisac se ne plaÅ”i transponiranja tih utisaka u umjetniÄku zbilju i preuzima na sebe odgovornost ako ga zbog toga netko obilježi oznakom āromantikā. Književni izraz Kupareov nije optereÄen fabuliranjem ni suviÅ”nim uopÄavanjem. Korijenje svih njegovih priÄa leži u vlastitom doživljaju. Ta osobina, prisutna joÅ” u prvoj njegovoj veÄoj prozi (āU Morskoj kuÄiĀ«), ostaje kao stalni stilogeni elemenat piÅ”Äeva cjelokupnog pripovjedalaÄkog djela. Ako tome dodamo lirizam, koji kao osobna životna odrednica daje obojenost ovim stiliziranim preživljavanjima, istakli smo joÅ” jednu osobitost Kupareova pripovijedanja i ono Å”to ga Äini prepoznatljivim. Rajmund Kupareo (krsnim imenom Luka) (Vrboska, Hrvatska 16. studenog 1914. ā Zagreb, 6. lipnja 1996) bio je hrvatski sveÄenik, sveuÄiliÅ”ni profesor, pjesnik, teoloÅ”ki pisac, esejist, skladatelj, prevoditelj, nakladnik i redovnik dominikanac. Pisao je na hrvatskom, ÄeÅ”kom, latinskom i Å”panjolskom jeziku. Djelovao je nekoliko desetljeÄa u Äileu. U svojem filozofijskom radu, Kupareo je zaokupljen dubokim smislom i svrhom umjetnosti. Životopis Rodom je s otoka Hvara, a potjeÄe iz stare srednjodalmatinske plemiÄke obitelji, podrijetlom s otoka Å olte i Splita. Godine 1930. stupio je u Dominikanski red u Dubrovniku, a 1937. godine zareÄen je za sveÄenika u Splitu. Za svoju sveÄeniÄku službu odabrao je geslo: āS Njim trpimo, da se s Njim i proslavimoā (Rimljanima 8, 17). Diplomirao je 1939. godine na Visokom filozofsko-teoloÅ”kom uÄiliÅ”tu Dominikanskoga reda u Dubrovniku. UreÄivao je mjeseÄni Äasopis Gospina krunica za vrijeme Drugoga svjetskoga rata. U istom razdoblju studirao je na Mudroslovnom fakultetu Hrvatskoga sveuÄiliÅ”ta u Zagrebu gdje je postao profesorom talijanskoga jezika i književnosti (15. listopada 1943) i profesorom etike i estetike (19. ožujka 1944). SuraÄivao je s Alojzijem Stepincem, kojemu je bio i nakladnik. Od 1941. godine upravljao je Dominikanskom nakladom Istina. Za to je vrijeme obnaÅ”ao službu kapelana u Trnju. Padom NDH smatrao je da ne mora bježati pred partizanima te se nije zaputio prema Bleiburgu. Utoliko viÅ”e Å”to je raÄunao na znance i prijatelje Židove kojima je spasio život, na naÄin da im je davao lažne potvrde o krÅ”tenju i vjenÄanju, da bi mogli pobjeÄi Gestapu i otiÄi u Å vicarsku. Godine 1947. protiv svoje volje bio je prisiljen emigrirati iz Hrvatske. OtiÅ”ao je u Olomouc u ÄeÅ”ku, gdje je magistrirao teologiju. Potkraj 1947. i tijekom 1948. zatekao se u Å panjolskoj, zajedno sa skupinom od pedesetak Hrvata, meÄu kojima su veÄinu Äinili studenti, a ostali su bili sveÄenici i intelektualci raznih zvanja. Kupareo je zajedno s franjevcem Brankom MariÄem dao ideju za osnivanje Zajednice Hrvata u Å panjolskoj (Union Croata en EspaÅa). Zajednica je osnovana 23. lipnja 1948. u franjevaÄkom samostanu San Francisco Grande u Madridu, a Kupareo je bio meÄu odbornicima. Dominikanske starjeÅ”ine ga narednih godina Å”alju diljem svijeta; u tom razdoblju objavljuje knjižicu PasiĆ³n de Cristo: Poema sacro en cinco misterios (Madrid, 1949., knjiga od 86 stranica). Naposljetku dolazi u Äile, gdje je dobio zadaÄu sudjelovati u obnovi Äileanske dominikanske provincije. Na poziv Papinskoga katoliÄkoga sveuÄiliÅ”ta u Äileu (Pontificia Universidad CatĆ³lica de Chile) 1950. godine dolazi predavati estetiku i aksiologiju na tamoÅ”njem Fakultetu filozofije i odgojnih znanosti. IduÄe, 1951., godine na istom sveuÄiliÅ”tu je doktorirao, disertacijom pod nazivom Ars et Moralis. Na istom je sveuÄiliÅ”tu bio dekanom (u dva navrata) i prorektorom. Predavao je nekoliko predmeta na Papinskom katoliÄkom sveuÄiliÅ”tu: dogmatiku na Instituto Familiar, eksperimentalnu psihologiju u Seminario de Santiago, katoliÄku kulturu na Arhitektonskom fakultetu i estetiku likovnih umjetnosti na Likovnoj akademiji. UreÄivao je Äasopise El mundo catĆ³lico i Anales de la Facultad de filosofia y ciencias de la educaciĆ³n, a pokrenuo je Äasopis za filozofiju umjetnosti Aisthesis. 1964. godine pokrenuo je na Filozofskom fakultetu Papinskoga katoliÄkoga sveuÄiliÅ”ta u Äileu Centro de Investigaciones EstĆ©ticas, koji danas djeluje pod imenom Instituto de Estetica.[3] Godine 1971. vratio se u Hrvatsku nakon Å”to je pretrpio moždani udar. Boravio je do smrti u dominikanskom samostanu na Koloniji (Kontakova 1), gdje je nakon stanovitoga oporavka razvio vrlo plodnu spisateljsku djelatnost. Kao profesor emeritus Papinskoga katoliÄkoga sveuÄiliÅ”ta u Äileu, istodobno nastavlja na Å”panjolskom jeziku objavljivati radove u Äileanskom filozofskom Äasopisu Aisthesis, kojega je sam bio pokrenuo u svojem Äilanskom razdoblju. Zadnji od tih radova na Å”panjolskom jeziku je La Belleza y el Arte, objavljen 1995. godine. Od 1960. Älan je The American society for Aesthetics (Cleveland, Ohio). Od 1985. godine inozemni je Älan Äileanske akademije (Instituto de Chile). 30. travnja 1995. godine predsjednik Republike Hrvatske Franjo TuÄman odlikovao ga je Redom Danice hrvatske s likom Marka MaruliÄa za osobite zasluge u kulturi. Iste godine dobio je i Nagradu āVladimir Nazorā za životno djelo na podruÄju književnosti. Djela Za života je objavio 25 knjiga svojih djela. Od tog je devet znanstvenih rasprava o estetici na hrvatskom, latinskom i Å”panjolskom jeziku, a 14 je knjiga drama, pjesama, pripovjedaka i romana na hrvatskom, ÄeÅ”kom i Å”panjolskom jeziku. Neka djela su mu prilagoÄena kao radio-drama, kao Baraban iz 1943., koji je 1944. izveden na Hrvatskom krugovalu. Objavio je i hrvatski prijevod autobiografije sv. Male Terezije Povijest jedne duÅ”e. Književnost Pjesme i psalmi, (zbirka pjesama) Å ibenik, 1939. U morskoj kuÄi, 1940. Jedinac, 1942. Baraban, Zagreb, 1943. Magnificat, 1943. PasiĆ³n de Cristo, Madrid, 1949. Sliepo srdce - Gluma u dva Äina, Zagreb, 1944. Nad kolievkom srdca, (zbirka pjesama) Zagreb, 1945. Nad rijekama, (zbirka pjesama) Madrid, 1948. Blagoslov zvijezda, Hrvatska revija, Buenos Aires, 1961. (izbor iz prve tri zbirke pjesama)[8] Balada iz Magallanesa, Zagreb, 1978.[9] Pjesme, izbor 1930-1980, Zagreb, 1980. Umjetnik i zagonetka života ā ogledi iz estetike, Zagreb, 1982. MÅÆj malĆ½ žaltĆ”Å, TiÅ”nov, ÄeÅ”ka, 1982, 1988. i 2009. Prebivao je meÄu nama (misteriji-drame: PoroÄenje, Muka Kristova i UskrsnuÄe), Zagreb, 1985. Govor umjetnosti: ogledi iz estetike, Zagreb, 1987. Äežnja za zaviÄajem: pripovijesti, Zagreb, 1989. Sabrane pjesme, Zagreb, 1992. Äovjek i umjetnost: ogledi iz estetike, Zagreb, 1993. Svjetloznak (rekapitulacija pjesniÅ”tva, životopis i bibliografija), Varaždinske Toplice, 1994. Kupareov psaltir Kupareove božiÄnice BožiÄ u srcu ljeta, pripovijest iz Gospine krunice, prosinac 1941. BožiÄna idila, pripovijest iz Crkve u malom, prosinac 1984. Izabrana djela, Zagreb, 2005. (StoljeÄa hrvatske književnosti, 77) Balada o Gospinim pÄelama: izabrane pjesme, Zagreb, 2014. Znanstveno-pedagoÅ”ka djela EstetiÄka aksiologija (El Valor del Arte - axiologia estetica, Santiago de Chile, 1964., hrv. prijevod 2020.)[10] Creaciones Humanas - 1. Poesia, Santiago de Chile, 1965. Creaciones Humanas - 2. Drama, Santiago de Chile, 1966. Um i umjetnost: eseji, Zagreb, 2007. Mrežno dostupne rasprave iz estetike Osnovne crte Tomine teorije umjetnosti, Crkva u svijetu (Split), IX (1974.) 2, str. 186-191. Estetski antropologizam, Bogoslovska smotra (Zagreb), XLIV (1974.) 2-3, str. 239-246. Literarne primjedbe uz Tomin pojam strasti, Obnovljeni život (Zagreb), XXX (1975.) 4, str. 361-368. Zagonetnost osjeÄaja krivnje u djelima Franza Kafke, Bogoslovska smotra, XLVI (1976.) 3, str. 269-275. Drama ljudske ljubavi. Bertold Brecht, Obnovljeni život, XXXI (1976.) 5, str. 458-468. Vrag u djelima F. M. Dostojevskog, Obnovljeni život, XXXII (1977.) 5, str. 433-443. Predstavnici religija u djelima Ive AndriÄa, Obnovljeni život, XXXIII (1978.) 4, str. 300-312. Ironija u službi Äovjeka : PremiÅ”ljanja uz Äitanje āSabranih djelaā MeÅ”e SelimoviÄa, Obnovljeni život, XXXIV (1979.) 3, str. 255-270. Antologije u kojima su objavljene njegove pjesme Il melograno: lirica croata contemporanea, prir. Luigi Salvini, Zagreb, 1942. Antologija hrvatske lirike, prir. Franjo TrogranÄiÄ, Rim, 1953. Pod tuÄim nebom, prir. Vinko NikoliÄ, Buenos Aires, 1957. Poeti croati moderni, prir. Franjo TrogranÄiÄ, Milano, 1965. Hrvatska duhovna lirika, prir. Äuro KokÅ”a, Rim 1968. Iz hrvatske marijanske lirike, prir. Renata PiliÄiÄ i Ivanka Rukavina, Zagreb, 1971. Hrvatska iseljeniÄka lirika, prir. Lucijan KordiÄ, Rim, 1974. Ich mƶchte Mauern durchschreiten. Gebete osteuropƤischer Christen, prir. Rudolf Bohren, Freiburg im Breisgau : Herder, 1985. Poezija blagdanskom trenutku, prir. Pavao Crnjac, Zagreb, 1985. Poezija zajedniÄkoj radosti, prir. Pavao Crnjac, Zagreb, 1986. U sjeni transcendencije, prir. Neven Jurica i Božidar PetraÄ, Zagreb, 1987. i 1999. Pjesme Mariji, prir. Pavao Crnjac, Zagreb, 1987. DuÅ”a duÅ”e hrvatske : novija hrvatska marijanska lirika, prir. Neven Jurica i Božidar PetraÄ, Mostar, 1988. Å imun Å ito ÄoriÄ, 45 hrvatskih emigrantskih pisaca, Zagreb, 1991. antologija hrv. pjesniÅ”tva 2. pol. 20. st. prireÄivaÄa Stijepa MijoviÄa-KoÄana āSkupljena baÅ”tinaā, Zagreb, 1993. antologija hrvatske iseljeniÄke poezije āCvrÄak u borikuā Ante Selaka, Zagreb, 1996. Kip domovine : antologija hrvatske rodoljubne poezije XIX. i XX: stoljeÄa, prir. Božidar PetraÄ, Zagreb, 1996., 1998. i 2001. antologija āLirika Velikog petkaā Ante StamaÄa, 1998. rukoveti hrv. rodoljubnog pjesniÅ”tva āMila si nam ti jedina...ā, 1998. Pod nebom Bleiburga (Antologija hrvatskog pjesniÅ”tva o Bleiburgu), prir. Vinko GrubiÅ”iÄ i KreÅ”imir Å ego, MeÄugorje, 1998. Majci, Kraljici mira : antologija hrvatske marjanske lirike, prir. Božidar PetraÄ, Zagreb, 1998. Hrvatska božiÄna lirika od KranjÄeviÄa do danas : antologija, prir. Božidar PetraÄ, Zagreb, 2000. Hrvatska uskrsna lirika od KranjÄeviÄa do danas : antologija, prir. Božidar PetraÄ, Zagreb, 2001. Pjesni Hvara : od MaruliÄa do Å oljana, prir. NikÅ”a PetriÄ, Zagreb, 2003. VjeÄne pjesme hrvatske ... : XX. stoljeÄa, prir. Miroslav Slavko MaÄer, Vinkovci, 2004. NaÅ”a veleÄasna maslina, prir. Mladen VukoviÄ, Split, 2006. Antologija hrvatskoga pjesniÅ”tva : od davnina pa do naÅ”ih dana, prir. Ante StamaÄ, Zagreb, 2007. Krist u hrvatskom pjesniÅ”tvu : od Jurja Å ižgoriÄa do naÅ”ih dana : antologija duhovne poezije, prir. Vladimir LonÄareviÄ, Split, 2007. Molitvenik hrvatskih pjesnika : vijenac molitava, Zagreb, 2008., prir. Josip BrkiÄ 100 najljepÅ”ih pjesama hrvatske književnosti, prir. Romeo MihaljeviÄ, Zagreb, 2009. Dobrojutro more / 14. pjesniÄki susreti u Podstrani, izbor JakÅ”a Fiamengo, Podstrana, 2010. Velebit u hrvatskom pjesniÅ”tvu, prir. Ana LemiÄ i Stjepan SuÄiÄ, GospiÄ, 2014. Fr. Rajmund je jedan od važnijih predstavnika hrvatskoga pjesniÅ”tva katoliÄkoga nadahnuÄa meÄu koje se ubrajaju: dr. Gjuro Arnold (1853. ā 1941.), otac Jovan HraniloviÄ (1855. ā 1924.), dr. Marin SabiÄ (1860. ā 1923.), dr. Velimir DeželiÄ stariji (1864. ā 1941.), Silvije Strahimir KranjÄeviÄ (1865. ā 1908.), msgr. dr. Ivan EvanÄelist Å ariÄ (1871. ā 1960.), otac Milan PaveliÄ (1878. ā 1939.), don Nedjeljko SubotiÄ (1882. ā 1950.), don Izidor Poljak (1883. ā 1924.), dr. Ljubomir MarakoviÄ (1887. ā 1959.), dr. Petar Grgec (1890. ā 1962.), dr. Josip AndriÄ (1894. ā 1967.), dr. Cvite Å karpa (1898. ā 1968.), dr. Ilija JakovljeviÄ (1898. ā 1948.), Antun Branko Å imiÄ (1898. ā 1925.), dr. Branko Storov (1899. ā 1945.), Sida KoÅ”utiÄ (1902. ā 1965.), Äuro Sudeta (1903. ā 1927.), Ivo Horvat (1903. ā 1994.), Nikola Å op (1904. ā 1982.), dr. Ton Smerdel (1904. ā 1970.), Gabrijel Cvitan (1904. ā 1945.), fr. GaÅ”par Bujas (1906. ā 1963.), dr. August Äarmati (1906. ā 1981.), Ivo LendiÄ (1908. ā 1982.), Mira Preisler (1908. ā 1982.), don Jeronim Korner (1909. ā 1976.), SreÄko Karaman (1909. ā 1964.), Vinko NikoliÄ (1912. ā 1997.), Ante JakÅ”iÄ (1912. ā 1987.), Branko KlariÄ (1912. ā 1945.), fr. Janko Bubalo (1913. ā 1997.), fr. Serafin MiÄiÄ (1913. ā 2002.), Viktor Vida (1913. ā 1960.), don Aleksa KokiÄ (1913. ā 1940.), fr. Lucijan KordiÄ (1914. ā 1993.), Vinko Kos (1914. ā 1945.), JakÅ”a ErcegoviÄ (1918. ā 1945.) i Luka BrajnoviÄ (1919. ā 2001.). Nagrade i priznanja 1959.: poÄasni doktorat iz filozofije Papinskoga sveuÄiliÅ”ta u Äileu scientiae et honoris causa 1971.: prvi Hrvat koji je naveden u prvom izdanju Who is Who in the World (izdano u Chicagu 1971.) 1978.: zaslužni profesor (professor emeritus) Likovne akademije 1985.: postaje Älan Äileanske akademije znanosti i umjetnosti 1995.: Nagrada Vladimir Nazor za književnost 1996.: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo 1996.: Red Danice hrvatske s likom Markom Marulica za iznimni doprinos hrvatskoj kulturi 1997.: Komendator reda Bernardo O`Higgins, najviÅ”e Äileansko državno odliÄje koje se dodjeljuje strancima Spomen Danas ulica u Starom Gradu na Hvaru nosi ime po njemu. Na trgu u Vrboskoj ispred Gospine crkve-tvrÄave 26. rujna 2014. otkriveno je njegovo poprsje, rad kipara Kuzme KovaÄiÄa, a na obali u Vrboskoj, na obiteljskoj kuÄi u kojoj je Kupareo proveo djetinjstvo, 26. rujna 2014. otkrivena mu je spomen-ploÄa. Dana 23. studenoga 2017. na Institutu za estetiku Äileanskog papinskog katoliÄkog sveuÄiliÅ”tu u Santiagu sveÄano je otkriveno njegovo poprsje (bista), takoÄer rad kipara [Kuzma KovaÄiÄ|Kouzme KovaÄiÄa]. MG129 (N)