Teofil Pančić je pozorno i uredno, a sve uglavnom o svome trošku, pratio hrvatski književni život, pogotovu od kraja devedesetih. Pisao je o knjigama hrvatskih pisaca, bez obzira na to što čitatelji novina za koje je radio do tih knjiga, uglavnom, nisu mogli doći. Ili su ih naručivali od prijatelja koji dolaze iz Zagreba, Osijeka ili nekog drugog grada. Pančić je ispratio sve važnije fenomene i skandale ovdašnje književne scene. FAK i ono što se s FAK-om događalo opisao je faktografski vjernije i vjerodostojnije nego većina onih koji su se sličnim poslom pokušavali baviti u Hrvatskoj. Čitajući hrvatsko, s pristojne razdaljine od Bajaginih 442 do Zagreba, Pančić je bio savršeno izoliran i distanciran od onoga što čini društveni, uglavnom psihosocijalni i skatološki, kontekst žive hrvatske književnost. Niti je znao što se o kojem piscu nad zagrebačkim pisoarima priča, niti ga je trebalo zanimati koju su trojicu ove sezone proglasili za najbolje suvremene prozaike, e samo da bi sjebali lanjsku trojicu, niti na koji način su jedni pisci uzurpirali medije na račun drugih, niti na koje su sve načine, pokraj lažnih muških veličina, zapostavljene i skrajnute sve te genijalne žive hrvatske spisateljice. Pančić je, srećom po sebe i po knjige koje čita, daleko da dalje ne može biti od onih koji tim knjigama čine prirodni okoliš. Miljenko Jergović

Ovo je knjiga proze. Ima posvetu. Nije citana. str 142 dim 14x19cm tezina oko 200 grama izdavac Srpska knjizevna zadruga Tvrdi povez Raickovic - biografija Gimnaziju je učio u Senti, Kruševcu, Smederevu i Subotici, gde je 1947. i maturirao. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a već sa 17 godina počeo je da objavljuje pesme u „Književnosti“, „Mladosti“, „Književnim novinama“ i „Politici“. Od 1949. godine počinje da objavljuje pesme po beogradskim listovima i časopisima; iste godine postao je saradnik Literarne redakcije Radio Beograda, a na tom zaposlenju je ostao do 1959. godine, kada počinje da radi kao urednik u izdavačkoj kući `Prosveta`.[1] Raičković je bio urednik u „Prosveti“ do 1980. godine. Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 1972. godine, a za redovnog 1981. Objavio je više od dvadeset zbirki pesama, sedam knjiga za decu, nekoliko knjiga eseja. Prvu zbirku „Detinjstvo“ objavio je 1950. godine, da bi već sledećom „Pesma tišine“, dve godine kasnije, bio primećen. Prevodio je ruske pesnike, Anu Ahmatovu, Marinu Cvetajevu, Josifa Brodskog, sačinio je izbor poezije Borisa Pasternaka. U prepevu „Sedam ruskih pesnika“ i antologiji „Slovenske rime“ predstavio je i moderne ruske pesnike. Preveo je i Šekspirove sonete i „Deset ljubavnih soneta“ Frančeska Petrarke. Sabrana dela Stevana Raičkovića objavljena su 1998. godine. Raičkovićeva poezija objavljena je na ruskom, poljskom, češkom, slovačkom, mađarskom, bugarskom, rusinskom, albanskom, slovenačkom i makedonskom jeziku.

NAOKO UZGRED Severin M Franić Str 439 Povez mek Stanje knjige dobro OSTALE MOJE AUKCIJE MOŽETE POGLEDATI PREKO LINKA http://www.kupindo.com/pretraga.php?Prodavac=rere&Grupa=1 Kupovinom više knjiga značajno štedite na poštarini. O knjizi Severin M. Franić je rođen 28. januara 1952. godine u Murskoj Soboti, bivša SR Slovenija bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Još za vreme studija, u Sarajevu, 1972, kao filmski kritičar je počeo da sarađuje u časopisima i revijama od kojih su najznačajniji: Naši dani, Lica, Život, Izraz, Odjek, Sineast, Mladost, Ideje, Filmska kultura, Književnost, Savremenik, Duga, Filmograf, Politika svet... 1988. godine je pokrenuo časopis JU FILM DANAS, čiji je glavni i odgovorni urednik i sada. U vremenskom razdoblju od 1993. do kraja 1997. godine bio je i urednik filmskog programa Srpske Radio Televizije u Republici Srpskoj. Autor je više od 100 emisija u okviru ciklusa `Jugoslovenska filmska komedija`, Vreme igre, koja je punih dve i po godine (emitovana na Kanalu Plus TV Novi Sad. Knjige: Njih sam čitao (hrestomatija, JU FILM DANAS, 1989); Dušo-gupka (poezija, Prometej, Novi Sad, 1993); Magijski vrtlog svetlosti i senke (antologija, Prometej, 1996), Razgovori (poezija, Prosveta, 1997), Naoko uzgred (razgovori i feljtoni, Raška škola, 2000), Svođenje računa (Ne&Bo / JU FILM DANAS, 2002), Konačna verzija (poezija, Ne&Bo, 2002) i Overavanje (JU FIJ1M DANAS, 2002). Priredio: Na mrtvoj straži (izbor iz poezije Alekse Šantića (IP `Ivanišević`, 2003).

NEZABORAVNE ISPOVESTI SOLUNACA`„Najlepše stranice ove knjige ispunjene su primerima drevne narodne etike. U sred ratnog vrtloga i užasa, patrijarhalni čovek nastoji da sačuva svoju dušu. Iako se kroz Albaniju nemilosrdno ostavljaju bolesni i ranjeni, čak i oni najbliži, knjiga pruža i primere suprotne vrste. Briga o drugome i drugarstvo provlače se kroz mnoga kazivanja. ‘Mi vojnici smo se voleli. Postavljani su parnici, pa kad jedan pogine onaj drugi da zapiše i sahrani. Čim jedan ostane sam, on odmah traži parnik’, kazuje Radosav Marković jedinstven podatak koji po svemu sudeći, dosad nije zabeležen. Dragomir Đorđević na frontu ugovara da se oženi nepoznatom sestrom svog druga, ako preživi, i to posle rata ispunjava. Milija Đorđević (1931–2012) rođen je u selu Rataru (zaselak Vatoševo). Gimnaziju završio u Smederevskoj Palanci a u Beogradu Filološki fakultet – Grupa jugoslovenske književnosti. Radio kao profesor i novinar. Samostalno napisao knjige: Pčelarstvo Donje Jasenice, Proroštvo despota Stefana, Nikodija kmet, Profesor Grgur Milanović, Reč o drugim rečima (onomastika) i Sporedovanje bespobedno, a kao koautor: Tri sile pritisle Srbijicu i Srbijice, dušo gorka. Baveći se šahom i igrajući za prvu ekipu Smederevske Palanke, objavio je monografiju: Ekipni šampionati Jugosalvije 1946–1979. Sarađivao u listovima i časopisima pišući književno-jezičke i istorijske tekstove. U Udruženje književnika Srbije primljen je 1991. godine. TVRD POVEZ, ODLIČNO OČUVANA KNJIGA IZDAVAC:`NARODNA KNJIGA, BEOGRAD 1988.GODINE, 342 STRANE

25242) ARISTOKRATSKO STOPALO , Olivera Katarina , Prosveta Beograd 2006 , Autobiografija pisana pažljivo i polako sa mnogo fotografija žene, umetnice, majke. Olivera Katarina ili Olivera Vučo je srpska glumica i pevačica. Rođena je 5. marta 1940. u Beogradu. Studirala je na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju. Svoju pozorišnu karijeru kao student počela je glavnom ulogom u Narodnom pozorištu u predstavi `Koštana`. Postaje supruga tadašnjeg pozorišnog kritičara Vuka Vuča. Igrala je u desetak domaćih i isto toliko inostranih filmova. Za film Goja nagrađena je na filmskim festivalima u Moskvi i Veneciji, a njena najpoznatija uloga je u filmu Skupljači perja (1967.) Aleksandra Saše Petrovića, koji je nagrađen na filmskom festivalu u Kanu. Ovaj festival je zatvorila koncertom gde su pored nje pevale i Nana Muskuri i Dajan Vorvik. Glumila je u filmovima Puriše Đorđevića, Miće Popovića, Soje Jovanović, Đorđa Kadijevića... Kod inostranih režisera igrala je u filmovima Đanfranka Parolinija, Alberta Latuade, Majkla Armstronga, Konrada Vulfa... Kao interpretator izvornih narodnih pesama i ciganskih romansi održala je više od stotinu koncerata širom sveta, snimila je singl i LP ploče sa srpskom, ciganskom, grčkom, indonežanskom i crnačkom muzikom. Pevala je kompozicije Enia Morikonea, Šarla Demona, Doma Suzukija, Mikisa Teodorakisa, Kornelija Kovača... U čuvenoj francuskoj `Olimpiji` održala je 72 uzastopna koncerta kojima su prisustvovale sve vodeće francuske zvezde filma i muzike toga vremena. mek povez, format 15 x 21 cm , ilustrovano, ćirilica , 352 strane ,

Brzi kviz! Ti si na krovu solitera. Na svakom spratu te zgrade nalaze se gadne stvari koje te baš ne vole. A ti baš hoćeš da siđeš u podrum. Šta ćeš da radiš? (I ne, ne možeš da se pridružiš drugom timu i odletiš njihovim novim glamuroznim kosmičkim brodom.) Brzo razmisli, Gringo, zato što multiverzum postaje sve gori!

Dva USB ulaza će vam omogućiti da brzo napunite gotovo svaki pametni telefon na tržištu. Punjač podržava brzo punjenje od 5V/2.4A. Minimalistički dizajn će raditi u svakom enterijeru. Automatski prilagođava parametre uređajima koji se pune, zahvaljujući čemu je sve brzo, efikasno i bezbedno. Ima brojne termičke zaštite. Šifra proizvoda: 23641 Kategorije: Punjači i kablovi, Telefoni i tableti

Autor: Anita Ganeri Format: 22 cm Br. stranica: 158 Povez: Tvrd povez Još jedna knjiga iz serijala Užasna geografija za sve one koji su umorni od klasičnih karti, sumornih gomila stena i dosadnih dijagrama. Kako izgleda stajati na ivici zaglušujućeg vodopada, kako je reka iz davnina izdubila Veliki kanjon, šta raditi kad se nađeš u lice sa nervoznom piranom?

EGIPATSKA RELIGIJA - E. A. Volis Badž Sir Ernest Alfred Thompson Wallis Budge (27. srpnja 1857. - 23. studenog 1934.) bio je engleski egiptolog, orijentalist i filolog koji je radio za British Museum i objavio brojne radove o drevnom Bliskom istoku.[1] Mnogo je puta putovao u Egipat i Sudan u ime Britanskog muzeja kako bi kupio antikvitete i pomogao mu da izgradi svoju zbirku klinastih ploča, rukopisa i papirusa. Objavio je mnogo knjiga o egiptologiji, pomažući da se otkrića dovedu do šire publike. Godine 1920. proglašen je vitezom za svoje zasluge egiptologiji i Britanskom muzeju. Osobni život E. A. Wallis Budge rođena je 1857. u Bodminu, Cornwall, od majke Mary Ann Budge, mlade žene čiji je otac bio konobar u hotelu Bodmin. Budgeov otac nikada nije identificiran. Budge je napustio Cornwall kao dječak i na kraju je došao živjeti kod svoje tete i bake po majci u London.[2] Budge se počeo zanimati za jezike prije nego što je imao deset godina, ali je napustio školu u dobi od dvanaest godina 1869. da bi radio kao službenik u maloprodajnoj tvrtki W.H. Smith, koja je prodavala knjige, pribor i srodne proizvode. U slobodno vrijeme proučavao je biblijski hebrejski i sirijski uz pomoć učitelja volontera po imenu Charles Seeger. Budge se zainteresirao za učenje drevnog asirskog jezika 1872., kada je također počeo provoditi vrijeme u British Museumu. Budgeov učitelj upoznao ga je s čuvarom istočnjačkih starina, pionirskim egiptologom Samuelom Birchom i Birchovim pomoćnikom, asirologom Georgeom Smithom. Smith je povremeno pomagao Budgeu s njegovim asircem. Birch je dopustio mladima da proučavaju klinaste ploče u njegovu uredu i nabavio je knjige za njega iz Britanske knjižnice bliskoistočnih putovanja i avantura, poput Ninive i njezinih ostataka Austena Henryja Layarda. Od 1869. do 1878. Budge je svoje slobodno vrijeme provodio proučavajući asirski, a tijekom tih godina često je provodio pauzu za ručak učeći u katedrali sv. Pavla. John Stainer, orguljaš Sv. Pavla, primijetio je Budgeov naporan rad i upoznao mlade. Želio je pomoći dječaku iz radničke klase da ostvari svoj san da postane učenjak. Stainer je kontaktirao W. H. Smitha, konzervativnog člana parlamenta, i bivšeg liberalnog premijera Williama Ewarta Gladstonea i zamolio ih da pomognu njegovom mladom prijatelju. I Smith i Gladstone pristali su pomoći Staineru da prikupi novac za Budgea da pohađa Sveučilište u Cambridgeu. Budge je studirao na Cambridgeu od 1878. do 1883. Njegovi predmeti su uključivali semitske jezike: hebrejski, sirijski, geez i arapski; nastavio je samostalno proučavati asirski. Budge je tijekom tih godina blisko surađivao s Williamom Wrightom, poznatim proučavateljem semitskih jezika, među ostalima.[3] Godine 1883. oženio je Doru Helen Emerson, koja je umrla 1926. Budge je proglašen vitezom u novogodišnjim počastima 1920. za njegov istaknuti doprinos kolonijalnoj egiptologiji i Britanskom muzeju.[4] Iste godine objavio je svoju opsežnu autobiografiju By Nile and Tigris. Povukao se iz British Museuma 1924. i živio je do 1934. Nastavio je pisati i objavio nekoliko knjiga; njegovo posljednje djelo bilo je Od fetiša do Boga u starom Egiptu (1934). Beograd 1985 159 str Potpis na predlistu K. D. S. POL. 2 . 2

RIS - AUGUSTIN JURIGA RETKO ,PROMO CENA // Monografije Hrvatski, 2003 GODINA NOVO 19x26 cm, tvrdi uvez, - str. Augustin Juriga (Subotica, 1947.) je umjetnički fotograf i novinar iz Vojvodine. Rodom je bački Hrvat. Najreprezentativniji je umjetnički fotograf iz zajednice Hrvata u Vojvodini. Od 24. ožujka 1979. do 5. kolovoza 1996. je radio kao kao fotograf u Međuopćinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Subotici.[1] Njegov fotografski opus su obilježile slike koje su u svezi s arhitekturom, objektima i etnografskim predmetima s područja Vojvodine, naročito kazalište u Subotici, Gradska kuća, groblja, Međunarodni festival kazališta za djecu. Osobito mu se ističu fotografije nastale u svezi s Dužijancom. Osim zavičajnih tema, omiljena tema su mu Pakistan (Lica Lahorea)[2] i urbani prizori iz Amerike. Ipak, fotografski opus mu se nije ograničio samo na nežive objekte, nego su mu i ljudi bili zanimljivom temom. Izlagao je zajedno s drugim fotografima i samostalno u nekoliko gradova. Fotografski je opremao knjige, kao što je bila monografija o prvom suvremenom slikaru u bunjevačkih Hrvata Stipanu Kopiloviću.[3] Član je Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera Vojvodine i Nezavisnog udruženja novinara Srbije. 2011. se godine je serija poštanskih maraka tiskanih na temu Dužijance sadržavala je vinjete koje se napravilo temeljem fotografija Augustina Jurige. Na njima se prikazuje risarske radove i ine običaje u svezi s običajem bačkih Hrvata, Dužijancom. [4] U istoj seriji su djela Kate Rogić, Marije Ivković Ivandekić i Jozefine Skenderović. [4] Sadržaj 1 Djela 2 Nagrade 3 Izvori 4 Vanjske poveznice Djela Salaši u mom oku, fotomonografija, 1997., (nagrada dr Ferenc Bodrogvári) Ris, monografija, 2003. Zaostavština predaka, katalog mađarskih narodnih običaja, 2000. kalendari na temu Subotice (nekoliko nagrađenih) Osim svojih samostalnih djela, njegove fotografije su obogatile monografije poznatih autora, Boška Krstića (monografija o Subotici) i Bele Durancija (Arhitektura secesije u Vojvodini). Nagrade Kalendari s njegovim fotografijama su bili nagrađivani, a 2005. je dobio i nagradu Pro urbe. 1998. godine dobio specijalno priznanje »Dr Ferenc Bodrogvári« grada Subotice za retrospektivnu izložbu i fotomonografiju »Salaši u mom oku«. 2000. godine u Gospođincima mu je dodijeljeno Zlatno paunovo pero za zbirku fotografija na temu seoskih groblja. Tim Foto Juriga design, koji čine Augustin Juriga i njegov sin, grafički dizajner, Viktor Juriga, dobio je priznanje na V. Jugoslavenskoj izložbi novogodišnjih kalendara za 2001. godine, a 2003. priznanja na VII. Jugoslavenskoj izložbi kalendara za 2003., održane 11. veljače održana u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu, za kalendare Tržnica i Fontane. (Zavoda za urbanizam). [5] Izvori Radio Subotica, program na hrvatskom jeziku Siniša Jurić: Fotografije «Lica Bačke» Augustina Jurige u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, 8. listopada 2010., preuzeto 17. svibnja 2011. Subotica.info Otvorena izložba Lica Bačke Augustina Jurige u prostorijama Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, 8. listopada 2010., preuzeto 17. svibnja 2011. (engleski) The Establishment of the Institute for Monument Protection - History Subotica.info Lica Lahorea, 3. travnja 2007. — Pristupljeno: 17. svibnja 2011. Hrvatska riječ D.B.P.: Prvi suvremeni slikar u bunjevačkih Hrvata - Novo izdanje ZKVH-a: »Slikar Stipan Kopilović 1877.-1924.« Hrvatska riječ Sto godina žetvenih svečanosti u Subotici: Poštanske marke s motivima Dužijance, 8. srpnja 2011., preuzeto 20. kolovoza 2011. - organizovani transport podrazumeva slanje posiljke , kao preporucenu tiskovinu VIDITE SLIKE POGLEDAJTE MOJE OSTALE aukcije NA LIMUNDU I KUPINDU uplate na tekuci racun (kutija 3 )

Svako od nas ima pitanja o vezama i seksu, ali koga možemo pitati o tim stvarima? Kako mogu biti sigurna da nekog volim? Da li je u redu imati seksualne odnose ako ste zaljubljeni? Da li ću ikada imati devojku? Mislim da sam trudna, šta sad da radim? Ovu knjigu preporučujemo mladim ljudima, onima koji rade sa mladima, kao i roditeljima. Soteria, 2012. 155 strana.

Plastic Ivan Jovanović Kategorije: Trileri / Domaći autori / Edicija Meridijan Format: 13x20 cm Broj strana: 216 strana O knjizi Serija eksplozija u poznatim lokalima i diskotekama u tranzicionom Beogradu nosi sve više žrtava. Mediji su puni nagađanja o vinovnicima. U isto vreme, glavni junak romana Nikola, mladi menadžer jednog velikog stranog investicionog fonda, priveden je u policijsku stanicu zbog bezazlenog izgreda. On pozorniku, svom čuvaru u pritvoru iznosi tvrdnje o vinovnicima serije eksplozija koje odudaraju od glavne medijske verzije. Da li napadi na beogradske noćne klubove ipak imaju političku pozadinu, kako pretpostavljaju štampa i televizija, ili ličnu, nastalu ogromnim razočaranjem jednog mladog poslovnog čoveka u ljubav? Uz ove dve postoji i treća „mogućnost“, koja unosi posebne obrte u ovaj do poslednje reči uzbudljivi roman... „Neobično je da u našoj javnosti, neizlečivo zavisnoj od glasina, nije procurela priča o tome kako je Frederik Begbede prilikom svojih čestih poseta Beogradu ostavio iza neprijateljskih linija jednog svog agenta-spavača sa zadatkom da u kritičnom trenutku napiše roman koji će u sebi spojiti triler, društvenu kritiku i opis naličja svega onoga što smo hteli a nismo želeli od tranzicije.“ Dimitrije Vojnov „Uzbudljiva priča o generaciji koja je izgubila sve iluzije.“ Goran Gocić „Roman o savremenom svetu nasilja i cinizma u kome se žestoko prepliću stvarnost i fikcija i junaku koji žestoko, bez kompromisa, do poslednjeg daha, traga za smislom vlastitog života.“ Predrag Dragosavac, Radio Beograd 202 Knjiga u PERFEKTNOM stanju k

NAUKA KAO BAJKA - Vladimir Ajdačić Izdavač: Dečje novine, Gornji Milanovac Godina izdanja: 1990 Format: 21 X 14,5 cm Povez: Meki Pismo: Latinica Broj strana: 256 101 PRICA... Na zadnjim koricama slika i biografija autora, Prikaz Zoran Živkovic, Kao što pred iznenadni nalet kiše ili oluje seljaci užurbano skupljaju svoju letinu, ja sam požurio da u knjizi NAUKA KAO BAJKA, u Duši pre zvezda, “uplastim“ znacajne radove naucnih pregalaca. To nisu cudaci i zanesenjaci kako ih mnogi zamišljaju, vec najcešce radosni stvaraoci najširih interesovanja. Njih kao i druge ljude more iste brige i nespokoji. Oni postavljaju sebi pitanja o smislu života, o odnosu dobra i zla, duha i materije. Nauka ne daje odgovore na ta pitanja, ali ona može pomoci njihovom iznalaženju. Otkrivajuci istine o Prirodi i njene zakonitosti, nauka nas uci da ne možemo opstati ako se ne pokoravamo sveopštoj harmonije koja vlada u Prirodi. Price koje su pred vama zadovoljice vašu radoznalost i omoguciti vam da dodete do novih saznanja. Prof. dr Vladimir Ajdacic, nuklearni fizicar, rodjen je 1933. godine u Beogradu, Srbija. Studirao je na Univerzitetu u Beogradu i Torontu. Naucnim radom bavio se u Institutu u Vinci, Srbija, i u Kanadi , na Univerzitetu Toronta i na McMaster univerzitetu u Hamiltonu. Radio je na razvoju metoda detekcije nuklearnog zracenja i na izucavanju nuklearnih reakcija. Tokom NATO rata protiv Srbije i posle njega osnovna preokupacija Prof. Ajdacica je pomoc žrtvama osiromasenog uranijuma. Paralelno sa naucnim radom, duze od 40 godina bavi se popularizacijom nauke. ***Očuvano***

Izdavač: Paideia, Beograd Prevod: Raša Sekulović Ilustracije: Jagoda Živadinović Povez: tvrd Broj strana: 168 Veoma dobro očuvana. „Prorok“, njegovo napoznatije delo, kojim je stekao svetsku slavu, objavljen je prvi put 1923. godine. Preveden je na preko dvadeset jezika a sam Džubran ga je ilustrovao svojim vizionarskim crtežima. Kao prava riznica mudrosti i putokaza za razborito vladanje u životu, on obrađuje teme koje se tiču sudbine svakog ljudskog bića: rad i igra, posedovanje sloboda, dobro i zlo, ljubav i smrt. Njegov uticaj ne ograničava se na Bliski Istok iz kojeg potiče nego je daleko širi. Stoga je u pravu Dž. Rasel koji piše: „Još od vremena Tagorinog Gitandjalija, Istok nije govorio tako lepim glasom kao u Proroku“. Na tekstu „Prorokovog vrta“, koji je objavljen prvi put posthumno 1933, Džubran je radio upravo poslednjih dana svog života. Dok u prethodnoj knjizi Almustafa napušta grad Orfalez da bi se vratio u svoju domovinu, ovde se opisuje njegov povratak rodnom ostrvu. Preplavljen „setom sećanja“, on se vraća u „Vrt njegove majke i oca , gde počivaše usnuli oni, i njihovi preci“. Ali na molbu svojih prijatelja, posle nekoliko nedelja duboke osame, nastavlja sa svojim mudrim pripovedima. „Prorokov vrt“ je ilustrovan nadahnutim autorovim crtežima koji su s razlogom upoređivani sa crtežima Viljema Blejka. Razmišljanja o prirodi mudrosti, vremenu, samoći i Bogu saopštena su jedinstvenim stilom, dok se na svakoj stranici knjige oseća plemeniti duh Halila Džubrana. (K-30)

Autor: Tomislav Tomić Format: 13,5x20 Br. strana: 268 Povez: broširan Autor knjige `Dubine ponora – psihološki aspekti istorije`, neuropsihijatar dr Tomislav Tomić, koji je dugo godina radio kao psihijatar u RTS, u svojoj novoj knjizi `Zločin milosrdnog anđela`, osvetljava cinične i surove mehanizme Novog svetskog poretka, osećanje nemoći pojedinca i čitavih naroda. Provokativna, otrežnjujuća knjiga, koja razotkriva iluzije o odnosima u svetu i o položaju pojedinca i osvetljava psihološke portrete političkih vođa u čijim su rukama naši životi. Autor uvodi u raspravu termin `RTS sindrom”, ukazujući na to da će bombe koje je izručio `Milosrdni anđeo` ostati zauvek u sećanju i pamćenju mnogih generacija. O tome govore i dramatična svedočenja onih koji su preživeli noć bombardovanja u zgradi RTS. Centralni deo knjige su upravo njihove ispovesti. `Autor je doživeo dramu jedne profesije kao intenzivno lično iskustvo`, piše u predgovoru dr Časlav Haxi Nikolić. `Kroz pojedinačne sudbine on nastoji da dopre do suštine zla i osvetli ga u psihijatrijskim kategorijama. Kao univerzlani fenomen, ali i kao nasilje zapadnog naddruštva koje ugrožava i same temelje naše civilizacije.` Iz autorovog uvoda: `Svet je previše lako prešao preko jednog iskustva koje otkriva sve paklene vertikale i spirale Novog svetskog poretka. Oni koji su poginuli te noći u zgradi RTS-a – šesnaest mučenika koji nisu izašli iz te noći čovečanstva – moraju postati univerzalni simbol naprednog sveta u drami savesti čovečanstva, nezaobilazan na putu ka vremenima koja dolaze. U protivnom, nikakva vremena neće doći.`

Nolit, 1989. tvrd povez, 246 strana u odličnom stanju Mihael Ende u bajkovitom romanu Momo pripoveda o devojčici koja pokušava da spase ljude od hladne, nemilosrdne Sive gospode koja im kradu vreme. U tome joj pomažu mnogi prijatelji, mudri učitelj Hora i najčudnija kornjača na svetu Kasiopeja. – iz predgovora Drinke Gojković MOMO – BAJKA O STVARNOSTI Kad počnemo da čitamo priču o avanturama devojčice čupavice Momo, u prvi mah se zapitamo – pa zar se bajke ne pišu samo za malu decu? Jer ono što se u knjizi zbiva odista je po mnogim svojim osobinama bajkovno: već sama glavna junakinja ne pripada baš sasvim ovom, nama bliskom, svagdašnjem svetu, a njeni doživljaji pogotovu su takvi da ih ne možemo smestiti među dogodovštine u kojima bismo kao učesnike lako zamislili i sebe same. Iz sveta bajke potiču, zatim, i ona siva gospoda koja se zaverila da ljudima otmu vreme – ono vreme što se poklanja drugima umesto da se upotrebljava za obavljanje raznih `korisnih` delatnosti; (a sve korisne delatnosti, ako se obavljaju sebe samih radi, a ne na radost i korist onih koje volimo, brzo postaju i bespotrebne i besmislene). Tako nam priča o Momo kroz svoju bajkovnu formu postavlja pitanje šta je to vreme. Devojčica Momo ni sama to ne zna sasvim jasno, ali oseća koliko je ono važno, pa se upušta u zamršeni okršaj sa sivom gospodom – onim čudnim kreaturama koje pokušavaju da ga ugroze. Tajna, značajna i za njih i za ljude, leži u tome što je `vreme život, a život stanuje u srcu`. Momo se, dakle, bori za život sam, za ono što predstavlja njegovu, prvu i pravu vrednost. I sad počinjemo da shvatamo da ova bajka nije baš sasvim bajka. Jer stara je istina da granicu između stvarnog i nestvarnog, istinskog i izmišljenog ne treba povlačiti odveć strogo i oštro; govoreći `nestvarnim jezikom` i na `nestvaran način`, često o stvarnom naučimo više negoli kada stvarnost gotovo opipljivu vidimo pred sobom. Baš to nalazimo i kod Mihaela Endea: što dalje čitamo, više se uveravamo da nam on ipak govori o našem, a ne o nekom potpuno izmišljenom, potpuno novom, potpuno različitom svetu. Pa uviđamo da se ni bajke ne pišu samo za malu decu, jer – Ende, doduše, želi da nas zabavi, ali ne i da nas uspava. On bi zapravo hteo da nas razbudi i uznemiri: svojom fantastičnom pričom saopštava nam nešto sasvim ozbiljno. Jesmo li – i koliko – izgubili sposobnost da svoje vreme, svoju pažnju, svoju ljubav istinski poklanjamo jedni drugima? Da li smo još u stanju da uvidimo kako i ono što radimo i ono što postižemo gubi vrednost ako nas odvaja od ljudi s kojima živimo, ako nas iz našeg sveta odvodi u neki lažan prostor naše sopstvene – samo na izgled korisne – koristi? `Sve sam vam ovo ispričao kao da se već dogodilo. A mogao sam da ispričam i tako kao da će se dogoditi tek u budućnosti` – reći će pisac na kraju knjige. Upozoravajući na opasnost, on će deci poveriti da čuvaju prave vrednosti života. Michael Ende (Garmisch-Partenkirchen, 12. studenog 1929. - Filderstadt, 28. kolovoza 1995.) bio je njemački pisac. Bio je jedini sin Edgara Endea, nadrealističkoga slikara, kojem su nacisti zabranili slikati. Kad je imao šest godina, preselio se u München, gdje je pohađao gimnaziju. Krajem Drugog svjetskog rata skrivao se kako bi izbjegao obaveznu vojnu službu. Nakon rata završio je školovanje i studirao na umjetničkoj akademiji. Michael Ende radio je i kao glumac i radio predavač. Pisao je prozu, drame, pjesme, filmske scenarije i kritike. Neka od Endeovih djela nose pečat antropozofskoga svjetonazora, kao što je `Momo`.

Kada program na računaru koristite da biste napravili, uređivali i menjali tekstualne dokumente, vi radite obradu teksta. Microsoft Office Word 2010 jedan je od najsloženijih dostupnih programa za obradu teksta današnjice. Uz upotrebu Worda 2010, sada je lakše nego ikada efikasno napraviti veliki broj poslovnih i ličnih dokumenata, od najprostijeg pisma do najsloženijeg izveštaja. Word sadrži mnoge funkcionalnosti koje se koriste za stono izdavaštvo koje možete koristiti da biste unapredili izgled dokumenata tako da dobro izgledaju i da budu lako čitljivi. Program je u potpunosti redizajniran kako bi ove i mnoge druge važne funkcionalnosti bile pristupačnije. Zbog toga će čak i novi korisnici moći da budu produktivni u Wordu posle dobijanja kratkih uputstava. Knjiga je napravljena tako da vas vodi korak po korak kroz poslove koje ćete verovatno obavljati pomoću Microsoftovog Office Worda 2010. Ukoliko krenete od početka i uradite sve vežbe, steći ćete dovoljno znanja da možete da napravite i radite sa svim uobičajenim tipovima dokumenata u Wordu. Međutim, svaka tema je samostalno obrađena. Ukoliko ste radili u prethodnim verzijama Worda, ili ukoliko ste uradili sve vežbe i kasnije vam je potrebna pomoć da se podsetite kako da obavite neku proceduru, ova knjiga će vam pomoći da pronađete odgovarajuću informaciju. Kratak sadržaj Upoznajte Microsoft Word 2010 ix Deo 1 Osnovni dokumenti u Wordu 1. Istražite Word 2010 3 2. Uređivanje i korekturno čitanje teksta 39 3. Promenite izgled teksta 75 4. Organizujte informacije u kolonama i tabelama 115 5. Dodajte jednostavne grafičke elemente 143 6. Pregledajte, štampajte i distribuirajte dokumente 181 Deo 2 Poboljšanja dokumenta 7. Umetnite i izmenite dijagrame 203 8. Umetnite i izmenite grafikone 223 9. Koristite druge vizuelne elemente 243 10. Organizovanje i uređivanje sadržaja 267 11. Izrada dokumenata za upotrebu van Worda 287 Deo 3 Napredne tehnike 12. Saznajte više o tehnikama za tekst 309 13. Korišćenje alatki za referenciranje u dužim dokumentima 329 14. Objedinjavanje pošte 355 15. Saradnja pri izradi dokumenata 379 16. Efikasan rad u Wordu 405 Rečnik termina 441 Prečice na tastaturi 449 Indeks 471 O autorima 494

NASLOV: DR IVAN RIBAR U ZAPISIMA SAVREMENIKA AUTOR: Jozo Petričević IZDAVAČ: Globus, Zagreb GODINA IZDANJA: 1981. BROJ STRANA: 314 POVEZ: tvrdi, plastificirani zaštitni omot STANJE KNJIGE: odlično (jedino unutra pečati na par mesta i malo oštećen omotač sa zadnje strane). Aktivan i u vrhu političke scene i Kraljevine SHS i Jugoslavije ali i posleratne socijalističke Jugoslavije. Jedini koji je predsedavao skupštinom u obe države. Dr Ivan Ribar (Vukmanić kraj Karlovca, 21. 1. 1881. — Zagreb, 11. 6. 1968.) je bivši jugoslavenski i hrvatski političar. Predsjednik Predsjedništva Narodne skupštine Jugoslavije 1945 - 1953 Ivan Ribar rođen je u u selu Vukmanići kod Karlovca. Srednju školu završio je u Karlovcu, a pravo je doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu. Pripadao je hrvatskoj naprednoj mladeži i aktivno sudjelovao u svim akcijama protiv mađarona i frankovaca, a zalagao se za narodno jedinstvo, slobodu i nezavisnost Hrvatske. Jedan je od osnivača Hrvatske napredne demokratske stranke. Kao član Hrvatsko-srpske koalicije izabran je prvi put za zastupnika u Hrvatskom saboru 1913. u Đakovu, gde je 1906. godine počeo advokatsku službu. Bio je član zajedničkog Hrvatsko-ugarskog sabora. Tokom Prvog svetskog rata, premda izabrani zastupnik, bio je taoc, a potom je poslan na bojište protiv carske Rusije. Tada je potpisao poznati poziv Sokolima na borbu za oslobođenje i ujedinjenje. Ivan Ribar 1918. postaje članom Glavnog odbora Narodnog vijeća u Zagrebu, a 1919. predsednikom Privremenog narodnog predstavništva SHS. 1920. izabran je za zastupnika kao član Demokratske stranke, a iste godine postaje i predsednik Ustavotvorne skupštine te na tom mestu ostaje sve do 1922. Borio se za sporazum i saradnju s Hrvatskom seljačkom strankom (HSS). Predsjedao je skupštinskoj raspravi kada je Puniša Račićpucao u Stjepana Radića i ostale zastupnike HSS-a. Posle zavođenja diktature kralja Aleksandra, tražio je da njegova stranka apstinira. U vreme diktature radio je s uvaženim intelektualcima na osnivanju Narodnog fronta slobode. Zatim je bio aktivan član Udružene opozicije, pa je zbog toga isljučen iz Demokratske stranke. Za sve vrijeme diktature na sudovima je branio komuniste. Od 1937. povezuje svoju grupu (Demokratska ljevica) s Narodnim frontom koji je osnovan na inicijativu tadašnje ilegalne Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Početkom 1941. podržava već aktivni otpor protiv neprijatelja. Nakon početka oružanog ustanka u Srbiji, jedno vrijeme ilegalno je boravio u Beogradu, a potom je otišao u Zagreb odakle se prebacio na oslobođena područja. Tijekom 1942. radio je na pripremama za sazivanje AVNOJ-a. Na prvom zasedanju AVNOJ-a u Bihaću 26. i 27. studenoga 1942. izabran je za predsjednika AVNOJ-a i to ostaje sve do 1945. U ratu je izgubio oba svoja sina: Juricu Ribara i Ivu Lolu Ribara. Nakon rata, biran je kao zastupnik u Narodnoj skupštini FNRJ i u Saboru NR Hrvatske. Od kraja 1945. do 1953. bio je predsjednik Predsjedništva Narodne skupštine FNRJ. Jedno vrijeme bio je i član Saveznog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije. Iz političkog se života konačno povukao 1960. godine. Živio je u Zagrebu, gde je 1968. i umro u 87. godini života, kao rezervni general-major JNA. Ivan Ribar primio je brojna odlikovanja. Odlikovan je Ordenom Jugoslovenske zastave, Ordenom narodnog oslobođenja, Ordenom bratstva i jedinstva, Ordenom zasluge za narod, te Ordenom partizanske zvijezde I. reda. Иван Рибар POGLEDAJTE I OSTALE MNOGOBROJNE KNJIGE KOJE PRODAJEM KLIKNITE DA LINK http://www.kupindo.com/pretraga.php?Prodavac=mikce024&Grupa=1 SAL

Nikola Šop : BOSANSKA TRILOGIJA , Veselin Masleša Sarajevo 1980, str. 88. Poetska drama Očuvanost 4-; ima posvetu. Šop, Nikola, hrvatski književnik i prevoditelj (Jajce, BiH, 19. VIII. 1904 – Zagreb, 2. I. 1982). Diplomirao komparativnu književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu 1931. Prve pjesme objavio je u Anđelu čuvaru (1918). Do II. svjetskog rata radio je u Beogradu kao gimnazijski profesor latinskog jezika. Za bombardiranja Beograda 1941. teško ranjen, preselio se u Zagreb, gdje je radio kao korektor, a od 1949. kao znanstveni suradnik JAZU sa zadaćom da prevodi hrvatske latiniste (preveo je djela Jana Panonca, J. Šižgorića, Đ. Ferića, I. Đurđevića, K. Pucića, M. P. Katančića i dr.). Nakon studije Knjiga o Horaciju (1935) objavio je i knjigu prepjeva Iz lirike starog Rima (1950) s prijevodima Katula, Propercija i Tibula. Vodio je korespondenciju s francuskim pjesnikom F. Jammesom i engleskim pjesnikom W. H. Audenom, koji je prevodio njegovu liriku. Djelo N. Šopa u znaku je intimističkih meditacija. U tom se tijeku mogu razdvojiti dvije različite, ali komplementarne faze. U prvom razdoblju, od Pjesama siromašnog sina (1926) do zbirke Za kasnim stolom (1943), Šop progovara o »prizemnoj egzistenciji« očitujući ljubav i razumijevanje za svijet malih stvari, bukoličkih ugođaja, običnih zbivanja i skromnih istina. Međutim, iza tog svijeta običnosti i prividne banalnosti sluti se viši, skriveni transcendentalni smisao, a obične i skromne stvari postaju znamen božanskoga reda. Takva ga duhovna dispozicija dovodi u vezu s koncepcijom religioznosti Franje Asiškoga. Stavljajući u središte lirskog interesa statične, kontemplativne slike, pastoralni repertoar motiva, asketski senzibilitet, duhovni ideal siromaštva i božansku antropologiju Isusa u dnevnim situacijama, u najboljoj zbirci toga razdoblja Isus i moja sjena (1934) Šop afirmira »čedni katolicizam«, jednostavna izraza, bez ukrasa i retoričkih bravura. Šopove kratke proze, okupljene u zbirci Tajanstvena prela (1943), tematiziraju fantastične ugođaje i čudesne doživljaje preuzimajući najčešće kôd legende, pučke predaje i bajke. Lirska proza Predavanje o dimovima iz knjige Tajanstvena prela prijelazna je u njegovu pjesništvu, pa se od 1950-ih sve intenzivnije upuštao u filozofske meditacije o fenomenologiji nastajanja stvari i dinamici beskraja svemira. U drugoj se fazi, od svijeta prizemnosti i gotovo pastoralnih ugođaja okreće astralnim prostorima, svemirskim visinama, beskonačnosti i vječnosti te spoznaji nepoznatih svjetova (Kućice u svemiru, 1957; Svemirski pohodi, 1957; Astralije, 1961; Dok svemiri venu, 1975; Nedohod, 1979). Izraz se mijenja i postaje hermetičniji i apstraktniji, u potrazi za novim riječima koje bi morale izražavati nova svemirska ostvarenja. Na tom putu otkriva i bezdan vlastitoga bića: put u nutrinu, u „nedoživljene samoće“. Spjev Tremenda (Mogućnosti, 1961; Kolo, 1964), „spjev jeze i grohota“, govori o doživljaju praznine i izgubljenosti te o rasapu puti i ideje ljepote. U poemama Osvajanje kocke (1974) i O kugli (1974) Šop mijenja prostornu koncepciju doživljaja, povezujući oblike i sfere s ljudskim stanjima i životnim situacijama. Lirika te faze nastavlja se na svemirske uzlete S. S. Kranjčevića i T. Ujevića, ali u hrvatsku kozmičku poeziju unosi i nove akcente: neobično bogatstvo imaginacije, jezičnu invenciju i originalnu simboliku. Izraz je reduciran, geometriziran; smislovi tek naslućeni. Dramski tekstovi i pjesnički dijalozi imaju više poetske nego scenske kvalitete (Pompejanska balada, 1961; Drijada, 1964; Vječni preludij, 1971; Izgubljeni Arijel, 1972; Pjesnikovi rasprodani prostori, 1974; Bosanska trilogija, 1980; Kroz vrevu stećaka, 1987). Djelujući izvan pomodnih struja i tendencija, Šop je izgradio originalan i prepoznatljiv pjesnički izraz koji ga uvrštava u vrh hrvatske poezije te privlači pozornost mnogih hrvatskih i inozemnih kritičara. Poezija mu je prevedena na više stranih jezika. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1970.

Polovna knjiga, korice blago pohabane, unutrašnjost odlično očuvana. Izdavač: Srpska čitaonica i knjižnica Irig, 1978. god. Broširan povez, 20 cm. 147 str. Tibor Varadi (Várady Tibor) ponajviše je poznat kao pravnik. Studije prava završio je u Beogradu, a potom je na Harvardu stekao zvanje doktora pravnih nauka. Nakon diplomiranja radio je kraće vreme kao advokatski pripravnik u porodičnoj advokatskoj kancelariji u Bečkereku (da­našnjem Zrenjaninu), čija je arhiva temelj ove prozne knjige. Bio je potom docent, vanredni i redovni profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu. Od 1993. godine profesor je na budimpeštanskom Srednjoevropskom univerzitetu (CEU) i drži predavanja na pravnim fakultetima Emori, Kornel, Berkli, u SAD-u. Objavio je veći broj naučnih radova, prvenstveno iz oblasti međunarodnog privatnog prava, međunarodne trgovinske arbitraže i manjinskih prava. Redovni je član Srpske akademije nauka i umetnosti. Zastupao je Srbiju (ranije SRJ i SCG) pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Prve radove iz oblasti lepe književnosti objavio je u časopisu Új Symposion. Od pokretanja časopisa (1965), bio je njegov urednik, od 1969. do 1971. godine odgovorni urednik. Do sada objavljena dela iz beletristike: Zar nije sam život najbolji provod? (Vagy nem maga az élet a legjobb időtöltés?), putopisni eseji, Forum, Novi Sad, 1971. Tajna mišje sive sobe (Az egérszürke szoba titka), roman, Forum, Novi Sad, 1976; 2009. Mit i moda (eseji na srpskom), Srpska čitaonica i knjižnica, Irig, 1978; nagrada „Stražilovo“ The Secret of the Mouse-Grey Room (prevod na engleski romana Tajna mišje sive sobe), John Calder and Riverrun Press, London−Njujork, 1981. Nadomak istorije (Történelemközel­ben), eseji, Forum, Novi Sad, 1995. i dr.

Stanje: Odlično - Kao novo Naslov: Dosije Snouden Autor: Luk Harding Izdavač: EvroBook tvrd povez sa okosnicom, latinica, 21 cm, 307 str. _____ Insajderska priča najtraženijeg čoveka na svetu, Edvarda Snoudena. `Svaki pojedinac ima obavezu prema međunarodnoj zajednici, koja nadilazi njegove dužnosti prema državi čiji je građanin. Stoga je svaki građanin dužan da naruši zakon svoje matične zemlje kako bi sprečio zločine protiv mira i čovečnosti.` Ovaj deo teksta deklaracije iz Nirnberga 1945. godine nije početak priče o kakvom beskompromisnom tužiocu za ratne zločine iz Drugog svetskog rata; ovo je izjava najtraženijeg čoveka na svetu, kojeg je američko pravosuđe optužilo za špijunažu, svojevrsno geslo borca za ljudska prava novog doba. Na njegovom radnom stolu na jednom egzotičnom havajskom ostrvu stajao je primerak američkog Ustava, na čije se odredbe neretko pozivao, a na posao je imao običaj da dolazi u duksu sa parodijom logotipa Američke agencije za državnu bezbednost, za koju je radio: umesto ključa u kandžama, Snoudenov orao ima slušalice na ušima. Edvard Snouden, povučen i pomalo ekscentričan kompjuterski genije, kako su ga opisale kolege, bio je jedan od 1.000 sistem administratora koji su imali pristup svim strogo poverljivim fajlovima Agencije. U obaveštajnom žargonu, Snouden je bio `korisnik iz senke`, kadar da prodre i u najdublje pore unutar agancije, mogao je da otvori bilo koji fajl ne ostavljajući nikakav elektronski trag o tome, da se potpuno neprimećeno `kreće` unutrašnjim sistemom ... Imao je pristup svakom kutku NSA-ovog intraneta, a kako je britanski GCHQ s puno poverenja delio strogo poverljive podatke s NSA-om, Snouden je posredstvom GCHQ-ovog intraneta imao uvid i u britanske tajne...

24650) ZANZIBAR ILI POSLEDNJI RAZLOG , Alfred Anderš , Bratstvo jedinstvo Novi Sad 1988 , Alfred Anderš (1914-1980), jedan od članova znamenite grupe 47, slično Belu, neposredno je pokrenut društvenokritičkim pitanjima. Naročito odnosom pojedinaca i kolektiva, lične slobode i državne ili stranačke moći. Tako se u autobiografskom izveštaju “Trešnje slobode“ obračunavao sa II svetskim ratom i hitlerizmom koji ga je izazvao. Ovaj „izveštaj“ se uzdiže iznad lične ispovesti u opšti slučaj koji obavezuje, prerasta u pošteno i neuzdržano razmatranje osnovnih moralnih odluka pojedinca u nevremenu. Anderš je napisao niz dokumentarnih radio-drama a to je kao iskustvo dobro došlo njegovom prvom i do sada najboljem romanu Zanzibar ili poslednji razlog (1957), koji je kritika označila kao datum u posleratnoj nemačkoj književnosti. Takođe, zapažen je i njegov izvanredni roman Efraim, koji je naišao na izuzetan prijem kod kritike i čita- laca. Jedna mala drama izazvana strahom, depresijom i raspadanjem vezuje u svoj jednodnevni čvor nekoliko nepovezanih i anonimnih ljudskih sudbina: jednog dečaka čitaoca „Haklberi Fina „ jednog revolucionara begunca Gregora, jednog provincijskog paroha Helandera, starog ranjenika sa Verdena, nekadašnjeg partijskog aktivistu Knudsena i Juditu, jevrejsku devojku koja pokušava da izbegne iz Nemačke u Švedsku . Nacizam, koji je doneo nasilje i uskomešao svet, izbacio ih je jednoga dana u pusti mrtvi severnonemački provincijski gradić Rerik, u kome se obično „ništa ne događa“. No, igrom besmisla i slučajnosti postaje to pusto mesto pozornica susreta nepoznatih ljudi koji moraju da odu u potrazi za spasom. tvrd povez, format 12,5 x 19,5 cm , zaštitni omot, 141 strana

PROPOLIS BOOKS 218 meke korice 388 str odlično očuvana kao nova Marku se činilo kao da se nalazi, ne u školi, već na veoma čudnoj pozornici na kojoj se odigrava veoma uvrnuta predstava. I on bi žarko želeo da može da dozove sićušne konje, da pokreće električne uređaje, da se vine u visine ili da kontroliše oblake i doziva munje. Ali u dubini njegove duše pojavila se neprijatna sumnja da se nalazi u veoma, ali baš veoma pogrešnoj školi. Mark ne može ništa od toga da uradi i pita se otkud on u školi u kojoj svako dete osim njega ima urođenu nadarenost da uradi nešto posebno. Međutim, ispostavlja se, da samo neko ko ima moć hrabrosti, moć upornosti i snažne volje, a nadasve moć okupljanja oko zajedničkog cilja može da se suprostavi polučoveku-poluosi. Izgleda da su svetu baš potrebne sposobnosti Klinca Normalca. Izuzetna ludorija – Gardijan Toliko smešno, gotovo kažnjivo – Independent ......... GREG DŽEJMS je poznati glas s radija i televizijsko lice. On vodi nagrađivanu „Drajvtajm” emisiju na Radiju BBC 1 i svakog petka pušta top-listu najvećih britanskih hitova. Greg vodi i nekoliko televizijskih emisija, ali najdraža mu je ona pod nazivom „Srcem za decu”. Često prenosi utakmice kriketa i bavi se humanitarnim radom. KRIS SMIT je višestruko nagrađivani novinar i radio-izveštač koji svakodnevno prenosi najnovije vesti milionima slušalaca putem Radija BBC 1. Kris je pre ovoga imao sjajnu književnu karijeru, kada je 1981. godine osvojio prvu nagradu na takmičenju u pisanju kratkih priča sa svojom pripovetkom „Ko je maznuo slasne grickalice?” u kategoriji dece uzrasta do deset godina.

Rusvajko je VISOKOKVALIFIKOVANI POMOĆNIK NAJODMETNUTIJE VEŠTICE U CELOM VEŠTICACARSTVU. Nije ni čudo što svaki slobodan trenutak koristi da piskara po svojim dnevnicima. To je jedino što ga još sprečava da ne poludi načisto.Kada se Hagi Agi izmotava i kada radi sve što veštice NIKAD ne bis smele da rade, ko nadrlja? JA! A šta da radim sada kada planira da gostuje u emisiji "Zvezde kuvaju za vas"???! UPOMOĆ!Pročitajte zanimljiv kraj u knjizi "Rusvajkovi dnevnici 4" Hejvina Orama.

Rusvajko je VISOKOKVALIFIKOVANI POMOĆNIK NAJODMETNUTIJE VEŠTICE U CELOM VEŠTICACARSTVU. Nije ni čudo što svaki slobodan trenutak koristi da piskara po svojim dnevnicima. To je jedino što ga još sprečava da ne poludi načisto.Kada se Hagi Agi izmotava i kada radi sve što veštice NIKAD ne bis smele da rade, ko nadrlja? JA! A šta da radim sada kada planira da gostuje u emisiji "Zvezde kuvaju za vas"???! UPOMOĆ!Pročitajte zanimljiv kraj u knjizi "Rusvajkovi dnevnici 4" Hejvina Orama.