Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveŔtenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaŔu mail adresu.
151-175 od 187 rezultata
Prati pretragu "radio"
Vi se opustite, Gogi Äe Vas obavestiti kad pronaÄe nove oglase za tražene kljuÄne reÄi.
Gogi Äe vas obavestiti kada pronaÄe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene saÄuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i saÄuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Ovaj veliki klasik je joÅ” uvek bez premca po svom jasnom, detaljnom prikazu hiljada osnovnih karakteristika ljudske figure. Svaki element tela (kao Å”to je previs gornje usne; nabiranje u uglovima usta; karakteristiÄne proporcije glave, trupa, udova, itd.; napetost izmeÄu povezanih delova tela, itd.) je pažljivo i sažeto istaknuto u tekstu. JoÅ” korisnije su 430 crteža olovkom i ugljenom koji ilustruju svaku osobinu tako da vam majstorski uÄitelj, u stvari, pokaže Å”ta treba da tražite. Rezultat je jedina knjiga sa uputstvima za umetnost koja ne samo da ilustruje detalje o telu, vecĢ usmerava vaÅ”u pažnju u svakoj fazi na mnoÅ”tvo suptilnih taÄaka senÄenja, zakrivljenosti, proporcija, precrtavanja, napetosti miÅ”icĢa, varijacija usled ekstremnih godina ili mladosti, i kako vecĢe tako i manje razlike u strukturi i zastupljenosti muÅ”ke i ženske figure. Sveobuhvatne rasprave i crteži pokrivaju oÄi; nos, usta i brada; uho; glava, trup, leÄa i kukovi; vrat, grlo i rame; rame i ruka; Å”aka i zglob; noga; stopalo; kompletna figura; i druge meÄuzavisne grupe struktura. Ovo je ljudska figura koju umetnik, student umetnosti i nastavnik umetnosti moraju da znaju kako bi izbegli mnoge obmanjujucĢe greÅ”ke koje su nažalost uobiÄajene u mnogim modernim portretima, slikarstvu i ilustrativnoj umetnosti. John Henry Vanderpoel (15. studenog 1857. - 2. svibnja 1911.), roÄen kao Johannes (Jan) van der Poel, [1] bio je nizozemsko-ameriÄki umjetnik i uÄitelj, najpoznatiji kao instruktor crtanja figura. Njegova knjiga The Human Figure, standardni resurs umjetniÄke Å”kole koji sadrži brojne crteže temeljene na njegovom poduÄavanju na School of the Art Institute of Chicago, objavljena je 1907. godine.[2] Život i djelo Vanderpoel je roÄen u Haarlemmermeeru u Nizozemskoj [3] kao sedmo od desetero djece. Majka mu je umrla 1867., a 1869. je s ocem i braÄom i sestrama emigrirao u Sjedinjene Države.[1] Studirao je na Chicago Academy of Design, koja je kasnije postala School of the Art Institute of Chicago. Godine 1886. otiÅ”ao je u Europu, studirajuÄi dvije godine na AcadĆ©mie Julian u Parizu s Gustaveom Boulangerom i Julesom Lefebvreom.[4] ZbunjujuÄi problem Johna Vanderpoela Vanderpoel je izložio pet slika na Svjetskoj kolumbijskoj izložbi u Chicagu 1893. [5], bio je Älan nekoliko umjetniÄkih druÅ”tava i izabran je za predsjednika Chicago Society of Artists [4]. Dobio je bronÄanu medalju na Louisiana Purchase Exposition 1904. u St. Louisu. Radio je s Lucille Wilcox Joullin tijekom svog boravka u Chicagu. Vanderpoel je takoÄer izradio murale, ukljuÄujuÄi onaj na stropu kazaliÅ”ta na SveuÄiliÅ”tu DePaul i sliku od 20 metara u hotelu u Los Angelesu. UnatoÄ njegovim uspjesima kao muralist i slikar na Å”tafelaju, Vanderpoel je bio poznatiji kao instruktor na UmjetniÄkom institutu, [4] gdje je predavao od 1880. do 1910. Bio je utjecajan uÄitelj koji se držao tradicije beaux-arts dok je osuÄivao modernizam.[2] MeÄu brojnim Vanderpoelovim uÄenicima bili su umjetnici J. C. Leyendecker, [7] Frederick Carl Frieseke [8] i Georgia O`Keeffe, koja je u svojoj autobiografiji napisala da je Vanderpoel bio `jedan od rijetkih pravih uÄitelja koje sam poznavao.` [5] [6] ][9] Vanderpoelova mlaÄa sestra Matilda, umjetnica koja je, poput njega, pohaÄala i potom predavala na UmjetniÄkom institutu, takoÄer je imala O`Keeffea kao uÄenika.[10] Vanderpoel je stekao reputaciju jednog od najveÄih ameriÄkih autoriteta za crtanje figura. Njegova knjiga Ljudska figura, objavljena 1907., sadržavala je mnoge njegove crteže olovkom i ugljenom i postala standardni udžbenik za uÄenike umjetniÄkih Å”kola.[2] George Bridgman napisao je u predgovoru ukljuÄenom u neka izdanja knjige: `[Vanderpoelov] uvid u prirodu bio je rezultat životnog ozbiljnog, strpljivog i ustrajnog prouÄavanja. Analizirao je i zabilježio ljudsku figuru i u masi i u detaljima; u dobrom ukusa i pronicljivog prosuÄivanja, s bliskoÅ”Äu prirodi koja nikad nije bila jednaka. Karakteristike ... Äe uvijek ostati remek-djelo u umjetnosti. ... Gospodin Vanderpoel ostavio je iza sebe veliki i snažan utjecaj.` [11] Godine 1910. Vanderpoel se preselio u St. Louis, prihvativÅ”i ponudu Edwarda Gardnera Lewisa da se pridruži fakultetu Narodnog sveuÄiliÅ”ta kao voditelj Odsjeka za crtanje i slikanje UmjetniÄke akademije. Umro je u St. Louisu 2. svibnja 1911. od bolesti srca, [4] a nadživjeli su ga njegova udovica i dvoje djece.[13] Dvije godine nakon njegove smrti, Vanderpoel Memorial Art Galleries osnovane su u Äetvrti Beverly Hills u Chicagu. Zbirka sadrži djela Vanderpoela, ukljuÄujuÄi crteže koji su objavljeni u The Human Figure, kao i one drugih umjetnika povezanih s Chicagom. Zbirka sada broji preko petsto komada.[5] Jedna ulica i osnovna Å”kola u Chicagu takoÄer su nazvane u njegovu Äast.
Ljubica Cuca Sokic - Reotkrice Tekst Irina Subotic Rima, Kragujevac, 2010. Mek povez, 20 strana. REDAK KATALOG! ŠŃŠ±ŠøŃŠ° Š¦ŃŃŠ° Š”Š¾ŠŗŠøŃ (ŠŠøŃŠ¾Ń, 9. Š“ŠµŃŠµŠ¼Š±Š°Ń 1914 ā ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 8. ŃŠ°Š½ŃŠ°Ń 2009) Š±ŠøŠ»Š° ŃŠµ ŃŃŠæŃŠŗŠ° ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŠŗŠ° Šø Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŠŗ Š”ŠŠŠ£. ŠŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ° Š Š¾ŃŠµŠ½Š° ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ ŠŗŃŠµŃŠŗŠ° ŠŠ°Š½Š¾ŃŠ»Š° Š”Š¾ŠŗŠøŃŠ° (1887ā1941),[1] ŠæŃŠ²Š¾Š³ Š²Š»Š°ŃŠ½ŠøŠŗŠ° Šø Š³Š»Š°Š²Š½Š¾Š³ ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗŠ° Š±ŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠ¾Š³ Š»ŠøŃŃŠ° āŠŃŠ°Š²Š“Š°ā Šø ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŃŃŠæŃŃŠ³Šµ Š ŃŠ¶Šµ, ŃŠ¾ŃŠµŠ½Šµ ŠŃŠ·Š¼Š°Š½Š¾Š²ŠøŃ. ŠŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŃ ŃŠµ ŠæŠ¾Ń Š°ŃŠ°Š»Š° Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń, Š³Š“Šµ ŃŠ¾Ń ŃŠµ ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾Ń ŃŃŃŠ°ŃŠ° Š±ŠøŠ»Š° ŠŠ¾ŃŠ° ŠŠµŃŃŠ¾Š²ŠøŃ, Š° ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ ŃŠæŠøŃŃŃŠµ Šø ŠŃŠ°ŃŠµŠ²ŃŠŗŃ ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŃ ŃŠŗŠ¾Š»Ń.[2] Š”Š»ŠøŠŗŠ°ŃŃ ŃŃ ŃŠµ ŃŃŠøŠ»Šø ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾ŃŠø ŠŠµŃŠ° ŠŃŠŗŠ°Š½Š¾Š²ŠøŃ, ŠŃŠ±Š° ŠŠ²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃ, ŠŠ¾Š²Š°Š½ ŠŠøŃŠµŠ»ŠøŃ Šø ŠŠ²Š°Š½ Š Š°Š“Š¾Š²ŠøŃ. ŠŃŠ±ŠøŃŠ° Š”Š¾ŠŗŠøŃ ŃŠµ ŃŠ°Š“ŠøŠ»Š° Šø ŠøŠ·Š»Š°Š³Š°Š»Š° Ń ŠŠ°ŃŠøŠ·Ń Ń Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°Š¼Š° Š¾Š“ 1936. Š“Š¾ 1939. ŠŠ¾ ŠæŠ¾Š²ŃŠ°ŃŠŗŃ ŠøŠ· ŠŠ°ŃŠøŠ·Š°, ŠæŃŠ²Šø ŠæŃŃ ŃŠµ ŃŠ°Š¼Š¾ŃŃŠ°Š»Š½Š¾ ŠøŠ·Š»Š°Š³Š°Š»Š° ŃŠ²Š¾ŃŠµ ŃŠ°Š“Š¾Š²Šµ ŃŠµŠ±ŃŃŠ°ŃŠ° 1939.[3] Ń Š±ŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠ¾Š¼ ŠæŠ°Š²ŠøŃŠ¾Š½Ń Š¦Š²ŠøŃŠµŃŠ° ŠŃŠ·Š¾ŃŠøŃ. ŠŠµŠ“Š°Š½ ŃŠµ Š¾Š“ Š¾ŃŠ½ŠøŠ²Š°ŃŠ° ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠµ Š³ŃŃŠæŠµ āŠŠµŃŠµŃŠ¾ŃŠ¾ā. ŠŠøŠ»Š° ŃŠµ ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾Ń Š½Š° ŠŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŠø Š»ŠøŠŗŠ¾Š²Š½ŠøŃ ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń Š¾Š“ 1948. Š“Š¾ 1972. ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1968. ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š»Š° ŃŠµ Š“Š¾ŠæŠøŃŠ½Šø ŃŠ»Š°Š½ Š”ŠŠŠ£, Š° Š¾Š“ 1978. Š±ŠøŠ»Š° ŃŠµ ŃŠµŠ“Š¾Š²Š½Šø ŃŠ»Š°Š½. ŠŠ¾ŃŠµŠ“ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŃŃŠ²Š°, Š±Š°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ ŠøŠ»ŃŃŃŃŠ°ŃŠøŃŠ¾Š¼ Š“ŠµŃŃŠøŃ ŠŗŃŠøŠ³Š° Šø ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃŠ°, ŠŗŠ°Š¾ Šø ŠøŠ·ŃŠ°Š“Š¾Š¼ ŃŠŗŠøŃŠ° Š·Š° ŃŠøŠ»Š¼Š¾Š²Šµ. ŠŠµŠ½Š¾ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŃŃŠ²Š¾ ŃŠµ Š¾ŠæŠøŃŃŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ ŠøŠ½ŃŠøŠ¼ŠøŃŃŠøŃŠŗŠ¾. Š£ ŠæŠ¾ŃŠµŃŠŗŃ ŃŠµ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°Š»Š° Š¼ŃŃŠ²Šµ ŠæŃŠøŃŠ¾Š“Šµ, ŠæŠµŃŠ·Š°Š¶Šµ, ŃŠøŠ³ŃŃŠµ Šø ŠæŠ¾ŃŃŃŠµŃŠµ. ŠŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ ŃŠµ ŃŠµŠ¶ŠøŠ»Š° ŠŗŠ° ŃŠæŃŠ¾ŃŃŠ°Š²Š°ŃŃ ŃŠ¾ŃŠ¼Šø, Š³ŠµŠ¾Š¼ŠµŃŃŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠø Šø ŃŠ¼ŠµŃŠµŠ½Š¾Ń Š°ŠæŃŃŃŠ°ŠŗŃŠøŃŠø. ŠŠ¾Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾ ŃŠµ ŠŗŠ¾ŃŠøŃŃŠøŠ»Š° ŃŠµŃ Š½ŠøŠŗŠµ ŠŗŠ¾Š»Š°Š¶Š° Šø ŠµŠŗŃŠæŠµŃŠøŠ¼ŠµŠ½ŃŠ°Š»Š½ŠøŃ Š¼Š°ŃŠµŃŠøŃŠ°Š»Š°. ŠŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ ŃŃŃŠ°ŃŠµŠ¼ ŃŃŃŠøŠæŠ°.[4] ŠŃŠµŠ¼ŠøŠ½ŃŠ»Š° ŃŠµ 8. ŃŠ°Š½ŃŠ°ŃŠ° 2009. Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń Šø ŃŠ°Ń ŃŠ°ŃŠµŠ½Š° 13. ŃŠ°Š½ŃŠ°ŃŠ° Š½Š° ŠŠ¾Š²Š¾Š¼ Š³ŃŠ¾Š±ŃŃ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń. Š”Š°ŃŃŠ²Š°Š½ ŃŠµ ŃŠµŠ½ Š“Š½ŠµŠ²Š½ŠøŠŗ ŠøŠ· 1940-1941 Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ.[5][6] Š”Š»ŠøŠŗŠ°ŃŃŠŗŠ° Š³ŃŃŠæŠ° āŠŠµŃŠµŃŠ¾ŃŠ¾ā Š”Š»ŠøŠŗŠ°ŃŃŠŗŠ° Š³ŃŃŠæŠ° āŠŠµŃŠµŃŠ¾ŃŠ¾ā ŃŠµ Š·Š°ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŠŗŠø ŠøŠ·Š»Š°Š³Š°Š»Š° 1940. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń Šø ŠŠ°Š³ŃŠµŠ±Ń. ŠŃŃŠæŃ ŃŃ ŃŠ°ŃŠøŃŠ°Š²Š°Š»Šø: ŠŠ°Š½ŠøŃŠ° ŠŠ½ŃŠøŃ, ŠŠ¾ŃŠøŠ²Š¾Ń ŠŃŃŃŠøŃ, ŠŠøŠŗŠ¾Š»Š° ŠŃŠ°Š¾Š²Š°Ń, ŠŃŃŠ°Š½ ŠŠ»Š°ŃŠøŃ, ŠŠøŠ»ŠøŠ²Š¾Ń ŠŠøŠŗŠ¾Š»Š°ŃŠµŠ²ŠøŃ, ŠŃŃŠøŃŠ° Š ŠøŠ±Š°Ń, ŠŃŠ±ŠøŃŠ° Š”Š¾ŠŗŠøŃ, Š”ŃŠ¾ŃŠ°Š½ Š¢ŃŃŠ¼ŠøŃ, ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ° Š§ŠµŠ»ŠµŠ±Š¾Š½Š¾Š²ŠøŃ Šø ŠŠ¾Š³Š“Š°Š½ ŠØŃŠæŃŃ.[7] ŠŠ°ŠŗŠ¾ ŠæŠ¾ ŃŠ²Š¾Š¼ ŃŠ°ŃŃŠ°Š²Ń Ń ŠµŃŠµŃŠ¾Š³ŠµŠ½Š°, Š³ŃŃŠæŠ° ŃŠµ ŃŠ°ŃŃŠ¾ŃŠ°Š»Š° Š¾Š“ 2 Š¶ŠµŠ½Šµ Šø 8 Š¼ŃŃŠŗŠ°ŃŠ°ŃŠ°, Š±ŠøŠ»Š¾ ŃŠµ ŃŃ Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŃŠŗŠøŃ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŠ°, ŃŠ° ŃŠ°ŠŗŃŠ»ŃŠµŃŃŠŗŠøŠ¼ Š¾Š±ŃŠ°Š·Š¾Š²Š°ŃŠµŠ¼, Š°Š»Šø Šø ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŠ° ŠæŠ¾ Š²Š¾ŠŗŠ°ŃŠøŃŠø, ŠæŃŠøŠæŠ°Š“Š°Š»Šø ŃŃ ŃŠ°Š·Š½ŠøŠ¼ Š“ŃŃŃŃŠ²ŠµŠ½ŠøŠ¼ ŃŠ»Š¾ŃŠµŠ²ŠøŠ¼Š° Š¾Š“ ŃŠ°Š“Š½ŠøŃŃŠ²Š° Š“Š¾ Š±ŃŃŠ¶Š¾Š°Š·ŠøŃŠµ. ŠŠ°ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŠŗŠ¾ Š¾Š²Š¾Ń Š³ŃŃŠæŠø ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š¾ ŃŠ¾ ŃŃŠ¾ ŃŃ ŃŠ²Šø Š±ŠøŠ»Šø ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŠø Šø ŃŠ°ŃŠø ŠŠ¾Š²Š°Š½Š° ŠŠøŃŠµŠ»ŠøŃŠ°. ŠŠµŠŗŠø Š¾Š“ Š¾Š²ŠøŃ ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŠŗŠ° ŃŃ ŃŃŃŠ°Š“Š°Š»Šø Ń ŠŃŃŠ³Š¾Š¼ ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°ŃŃ, Š° Š¾Š½Šø ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ ŠæŃŠµŠ¶ŠøŠ²ŠµŠ»Šø Š±ŠøŠ»Šø ŃŃ Š·Š½Š°ŃŠ°ŃŠ½Šø Š»ŠøŠŗŠ¾Š²Š½Šø ŃŃŠ²Š°ŃŠ°Š¾ŃŠø Ń ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŃŠ°ŃŠ½Š¾Š¼ ŠæŠµŃŠøŠ¾Š“Ń. ŠŠ°Š³ŃŠ°Š“Šµ ŠŃŠ°Š½ ŠæŃŠø ŠŃŠ²Š¾Š³ Š±ŠøŃŠµŠ½Š°Š»Š° ŃŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠµ Š¼ŠøŠ½ŠøŃŠ°ŃŃŃŠ½Šµ ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø (1989) - Š·Š° ŃŠµŠ¼ŠæŠµŃŠµ Š½Š° ŠæŠ»Š°ŃŠ½Ń āŠŠµŠ· Š½Š°Š·ŠøŠ²Š°ā, ŠŠ¾ŃŃŠø ŠŠøŠ»Š°Š½Š¾Š²Š°Ń. ŠŠ°Š³ŃŠ°Š“Š° `ŠŠ¾Š¶Š° ŠŠ»ŠøŃ` (2006) - Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń Š“Š¾Š“ŠµŃŃŃŠµ Š¾ŠæŃŃŠøŠ½Š° ŠŃŠ¾ŠŗŃŠæŃŠµ Šø ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Šø Š¼ŃŠ·ŠµŃ Š¢Š¾ŠæŠ»ŠøŃŠµ
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Ilustracije: Djuro Seder Luise, devetogodiÅ”njakinja i priliÄno drska, mora provesti ljeto daleko od BeÄa u kuÄi za odmor. Tamo se zaÄudi kad upozna dobru Lotte iz MĆ¼nchena: Zato Å”to izgleda baÅ” kao ona! Djevojke odluÄuju doÄi do dna tajne njihove sliÄnosti i bez daljnjeg mijenjati uloge: Luise se vraÄa u MĆ¼nchen kao Lotte, Lotte u BeÄ kao Luise. Imaju pametan plan u svojoj prtljazi. Emil Erih Kestner (Drezden, 23. februar 1899 - Minhen, 29. jul 1974) je bio nemaÄki autor, pesnik, scenarista i satiriÄar[1], poznat pre svega po svojim Å”aljivim, druÅ”tveno oÅ”trim pesmama i po knjigama za decu, ukljuÄujuÄi Emila i detektive. MeÄunarodnu nagradu Hans Kristijan Andersen dobio je 1960. godine za autobiografiju Als ich ein kleiner Junge war (When I Was a Little Boy). Äetiri puta je nominovan za Nobelovu nagradu za književnost. Drezden 1899 - 1919 Rodno mesto - spomen ploÄa Kastner je roÄen u Drezdenu, u Saksoniji, a odrastao je u ulici KƶnigsbrĆ¼cker StraĆe. U blizini je naknadno otvoren muzej Erih Kastner u vili Augustin koja je pripadala Kastnerovom ujaku Franzu Augustinu. [4] Kastnerov otac, Emil Rikard Kastner, bio je majstor sedlar. [5] Njegova majka, Ida Amalia (roÄena Augustin), bila je sluÅ”kinja, ali u tridesetim godinama se Å”kolovala za frizera kako bi dopunjavala prihode svog supruga. Kastner je imao posebno blizak odnos sa majkom. Kada je živeo u Lajpcigu i Berlinu, gotovo svakodnevno joj je pisao priliÄno intimna pisma i razglednice, a prepotentne majke redovno se pojavljuju u njegovim spisima. Govorilo se da je otac Eriha Kastnera bio porodiÄni jevrejski lekar Emil Cimerman (1864 - 1953.), ali ove glasine nikada nisu potkrepljene. [6] Kastner je o svom detinjstvu pisao u svojoj autobiografiji Als ich ein kleiner Junge war 1957, (Kad sam bio mali deÄak). Prema Kastneru, on nije patio od toga Å”to je bio jedinac, imao je mnogo prijatelja i nije bio usamljen. Kastner je 1913. godine iÅ”ao u uÄiteljsku Å”kolu u Drezdenu. MeÄutim, odustao je 1916. malo pre polaganja ispita koji bi ga kvalifikovali za predavanje u državnim Å”kolama. Pozvan je u Kraljevsku saksonsku vojsku 1917. godine i bio je obuÄavan u teÅ”koj artiljerijskoj jedinici u Drezdenu. Kastner nije poslat na front, ali brutalnost vojne obuke koju je proÅ”ao i smrt savremenika koje je doživeo snažno su uticali na njegov kasniji antimilitarizam. Nemilosrdno buÅ”enje kojem je podvrgnut njegov narednik sa buÅ”ilicom takoÄe je izazvalo doživotno stanje srca. Kastner to prikazuje u svojoj pesmi Narednik Vaurich. Po zavrÅ”etku rata, Kastner se vratio u Å”kolu i položio Abitur ispit sa odlikovanjem, stiÄuÄi stipendiju od grada Drezdena. Lajpcig 1919 - 1927 U jesen 1919, Kastner se upisao na Univerzitet u Lajpcigu da studira istoriju, filozofiju, germanistiku i pozoriÅ”te. Studije su ga odvele u Rostok i Berlin, a 1925. je doktorirao na tezi o Fridrihu Velikom i nemaÄkoj književnosti. Studije je platio radeÄi kao novinar i kritiÄar u novinama Neue Leipziger Zeitung. MeÄutim, njegove sve kritiÄnije kritike i āneozbiljnaā objava njegove erotske pesme `Abendlied des Kammervirtuosen` (VeÄernja pesma komornog virtuoza) sa ilustracijama Eriha Osera doveli su do njegove smene 1927. godine. Iste godine se preselio u Berlin, iako je nastavio da piÅ”e za Neue Leipziger Zeitung pod pseudonimom āBerthold Burgerā (Bert Citizen) kao slobodni dopisnik. Kasner je kasnije koristio nekoliko drugih pseudonima, ukljuÄujuÄi `Melkjor Kurc` (Melchior Kurtz), `Piter Flint` (Peter Flint), i `Robert Nojner` (Robert Neuner).[3] Berlin 1927 - 1933 Kastnerove godine u Berlinu, od 1927. do kraja Vajmarske republike 1933, bile su mu najproduktivnije. Objavljivao je pesme, novinske kolumne, Älanke i kritike u mnogim važnim berlinskim Äasopisima. Redovno je pisao u dnevnim listovima kao Å”to su Berliner Tageblatt i Vossische Zeitung, kao i u Die WeltbĆ¼hne. Hans Sarkowicz i Franz Josef Gƶrtz, urednici njegovih kompletnih dela (1998), navode preko 350 Älanaka napisanih izmeÄu 1923. i 1933. godine, ali on je morao napisati i viÅ”e, jer se zna da su mnogi tekstovi izgubljeni kada je Kastnerov stan izgoreo tokom bombardovanje u februaru 1944. Kastner je objavio svoju prvu knjigu pesama, Herz auf Taille 1928. godine, a do 1933. godine objavio je joÅ” tri zbirke. Njegov His Gebrauchslyrik (Tekst za svakodnevnu upotrebu) uÄinio ga je jednom od vodeÄih figura pokreta Nova stvarnost, koji se usredsredio na upotrebu trezvenog, udaljenog i objektivnog stila za zasiÄenje savremenog druÅ”tva. U jesen 1928. objavio je svoju najpoznatiju knjigu za decu Emil i detektivi, koju je ilustrovao Valter Trier. Vlasnica izdavaÄke kuÄe WeltbĆ¼hne, Edit Jakobsen, predložila je Kestneru da napiÅ”e detektivsku priÄu. Knjiga je prodata u dva miliona primeraka samo u NemaÄkoj i od tada je prevedena na 59 jezika. Roman je bio neobiÄan po tome Å”to je, za razliku od veÄine deÄje književnosti tog perioda, smeÅ”ten u savremeni Berlin, a ne u svet bajki. Kastner se takoÄe uzdržao od otvorenog moraliziranja, puÅ”tajuÄi da postupci likova govore sami za sebe.[1] Njegov nastavak, Emil und die Drei Zwillinge (Emil i tri blizanca) objavljen 1933. godine, odvija se na obalama Baltika. Knjige o Emilu su uticate na stvaranje drugih knjiga u ponžanru literature o deÄijim detektivima. Emil i detektivi adaptiran je za scenu pet puta, od Äega je tri puta u NemaÄkoj i po jednom u Velikoj Britaniji i Americi.[3] Kastner je ovaj uspeh nastavio sa joÅ” PĆ¼nktchen und Anton (1931) i Das fliegende Klassenzimmer (1933). Ilustracije Valtera Triera znaÄajno su doprinele ogromnoj popularnosti knjiga. Das fliegende Klassenzimmer (LeteÄi razred) je nekoliko puta prilagoÄen za scenu: 1954, 1973. i 2003. godine.[3] Godine 1932. Kastner je napisao Der 35. Mai (35. maj), koja je smeÅ”tena u fantastiÄnu zemlju u koju se ulazi kroz garderobu i ukljuÄuje futuristiÄke karakteristike poput mobilnih telefona. Filmska verzija Gerharda Lamprechta Emila i detektivia (1931) postigla je veliki uspeh. Kastner je, meÄutim, bio nezadovoljan scenarijem, a to ga je dovelo do toga da postane scenarista za filmske studije Babelsberg. Kastnerov jedini roman za odrasle Fabian, objavljen je 1931. godine. Kastner je u njega ukljuÄio brze rezove i montaže, u pokuÅ”aju da oponaÅ”a filmski stil. Fabian, nezaposleni književni struÄnjak, doživljava užurbano brz tempo kao i propast Vajmarske Republike . Od 1927. do 1931. godine, Kastner je živeo u ulici Prager StraĆe 17 (danas blizu br. 12) u Berlinu u Vilmerzdorfu, a nakon toga, do februara 1945. godine, u ulici RoscherstraĆee 16 u Berlinu - Å arlotenburg. Berlin 1933 - 1945 Kastner je bio pacifista i pisao je za decu zbog svoje vere u regenerativne moÄi mladosti. Bio je protivnik nacistiÄkog režima i bio je jedan od potpisnika Hitnog poziva na jedinstvo. MeÄutim, za razliku od mnogih drugih autora koji kritikuju diktaturu, Kastner nije otiÅ”ao u egzil. Nakon dolaska nacista na vlast, posetio je Merano i Å vajcarsku i sastao se sa prognanim piscima, ali ipak se vratio u Berlin, tvrdeÄi da Äe tamo moÄi bolje da beleži dogaÄaje. Verovatno je i on želeo da izbegne napuÅ”tanje majke. Njegov `Neophodan odgovor na suviÅ”na pitanja` (Notwendige Antwort auf Ć¼berflĆ¼ssige Fragen) u Kurz und BĆ¼ndig objaÅ”njava Kastnerov stav: `ŠŠ° ŃŠ°Š¼ ŠŠµŠ¼Š°Ń ŠøŠ· ŠŃŠµŠ·Š“ŠµŠ½Š° Ń Š”Š°ŠŗŃŠ¾Š½ŠøŃŠø ŠŃŠ°ŃŠ±ŠøŠ½Š° Š¼Šµ Š½Šµ ŠæŃŃŃŠ° ŠŠ° ŃŠ°Š¼ ŠæŠ¾ŠæŃŃ Š“ŃŠ²ŠµŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ ŃŠ·Š³Š¾ŃŠµŠ½Š¾ Ń ŠŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠ¾Ń ŠŠµŃŠ¾Š²Š°ŃŠ½Š¾ ŃŠµ Šø ŃŠ°Š¼Š¾ ŃŠ²ŠµŠ½ŃŃŠø.` Gestapo je nekoliko puta ispitivao Kastnera, nacionalna unija pisaca ga je proterala, a nacisti su spaljivali njegove knjige kao āsuprotne nemaÄkom duhuā tokom spaljivanja knjiga 10. maja 1933, na podsticaj Jozefa Gebelsa. Kastner je liÄno prisustvovao dogaÄaju i kasnije o njemu pisao. Odbijeno mu je Älanstvo u novoj uniji nacionalnih pisaca pod kontrolom nacista, Reichsverband deutscher Schriftsteller (RDS), zbog onoga Å”to su njeni zvaniÄnici nazivali ākulturno boljÅ”eviÄkim stavom u svojim delima pre 1933.ā Tokom TreÄeg rajha, Kastner je objavio apolitiÄne romane poput Drei MƤnner im Schnee (Tri Äoveka u snegu) 1934. godine u Å vajcarskoj. 1942. dobio je posebno izuzeÄe za pisanje scenarija za film MĆ¼nchhausen, koristeÄi pseudonim Berthold Burger. Film je bio prestižni projekat Ufa studija za proslavu dvadeset i pete godiÅ”njice njegovog osnivanja, preduzeÄa koje je podržao Gebels. 1944. godine Kastnerov dom u Berlinu uniÅ”ten je tokom bombardiranja. PoÄetkom 1945. godine, on i drugi pretvarali su se da moraju putovati u seosku zajednicu Mayrhofen u Tirolu radi snimanja lokacije za (nepostojeÄi) film Das falsche Gesicht (PogreÅ”no lice). Stvarna svrha putovanja bila je izbegavanje konaÄnog sovjetskog napada na Berlin. Kastner je takoÄe dobio upozorenje da su SS planirali da ubiju njega i druge nacistiÄke protivnike pre dolaska Sovjeta. [7] Bio je u Mayrhofen-u kada se rat zavrÅ”io. O ovom periodu pisao je u dnevniku objavljenom 1961. godine pod naslovom Notabene 45. Drugo izdanje, bliže Kastnerovim originalnim beleÅ”kama, objavljeno je 2006. godine pod naslovom Das Blaue Buch (Plava knjiga). Kestner i bombardovanje Drezdena U svom dnevniku za 1945. godinu, objavljenom mnogo godina kasnije, Kastner opisuje svoj Å”ok dolaskom u Drezden ubrzo nakon bombardovanja Drezdena u Drugom svetskom ratu u februaru 1945. godine i pronalazeÄi grad kao gomilu ruÅ”evina u kojima nije mogao prepoznati nijednu ulicu ili znamenitosti meÄu kojima je proveo detinjstvo i mladost. Njegova autobiografija Als ich ein kleiner Junge war zapoÄinje jadikovkom za Drezdenom (citirano prema engleskom prevodu, When I Was a Little Boy): `Š Š¾ŃŠµŠ½ ŃŠ°Š¼ Ń Š½Š°ŃŠ»ŠµŠæŃŠµŠ¼ Š³ŃŠ°Š“Ń Š½Š° ŃŠ²ŠµŃŃ. Š§Š°Šŗ Šø Š°ŠŗŠ¾ ŃŠµ ŃŠ²Š¾Ń Š¾ŃŠ°Ń, Š“ŠµŃŠµ, Š±ŠøŠ¾ Š½Š°ŃŠ±Š¾Š³Š°ŃŠøŃŠø ŃŠ¾Š²ŠµŠŗ Š½Š° ŃŠ²ŠµŃŃ, Š½Šµ Š±Šø Š¼Š¾Š³Š°Š¾ Š“Š° ŃŠµ Š¾Š“Š²ŠµŠ“Šµ Š“Š° Š³Š° Š²ŠøŠ“ŠøŃ, ŃŠµŃ Š¾Š½Š¾ Š²ŠøŃŠµ Š½Šµ ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ŃŠø. . . . ŠŠ° Ń ŠøŃŠ°Š“Ń Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŠøŠ·Š³ŃŠ°ŃŠµŠ½Š° ŃŠµ ŃŠµŠ½Š° Š»ŠµŠæŠ¾ŃŠ°, Š·Š° ŃŠµŠ“Š½Ń Š½Š¾Ń ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠæŃŠ½Š¾ ŃŠ½ŠøŃŃŠµŠ½Š°`. Minhen 1945 - 1974 Po zavrÅ”etku rata, Kastner se preselio u Minhen, gde je postao urednik kulturne rubrike za Neue Zeitung i izdavaÄ Pinguin-a, Äasopisa za decu i mlade. TakoÄe je bio aktivan u književnim kabareima, u produkcijama u Schaubude (1945ā1948) i Die kleine Freiheit (posle 1951), kao i na radiju. Tokom ovog vremena napisao je brojne skeÄeve, pesme, audio predstave, govore i eseje o nacionalsocijalizmu, ratnim godinama i surovoj stvarnosti života u posleratnoj NemaÄkoj. MeÄu njima su najzapaženija Marschlied 1945 (MarÅ” 1945) i Deutsches Ringelspiel. TakoÄe je nastavio da piÅ”e knjige za decu, ukljuÄujuÄi Die Konferenz der Tiere (Konferencija o životinjama), pacifistiÄka satira u kojoj se svetske životinje udružuju kako bi uspeÅ”no naterale ljude da se razoružaju i sklope mir. Od ove slikovnice napravljen je animirani film autora Kurta Linda. Kastner je takoÄe obnovio saradnju sa Edmundom Nikom kojeg je upoznao u Lajpcigu 1929. godine, kada je Nik, tadaÅ”nji Å”ef muziÄkog odseka na Radio Silesia, napisao muziku za Kastnerovu radio predstavu Leben in dieser Zeit. Nik, sada muziÄki direktor u Schaubude, uglazbio je viÅ”e od 60 Kastnerovih pesama. Kastnerov optimizam u neposrednoj posleratnoj eri ustupio je mesto rezignaciji, jer su Nemci na Zapadu pokuÅ”ali da normalizuju svoj život nakon ekonomskih reformi ranih 1950-ih i poslediÄnog āekonomskog Äudaā (Wirtschaftswunder). Dodatno se razoÄarao kad je kancelar Konrad Adenauer remilitarizovao Zapadnu NemaÄku, uÄinio je Älanicom NATO- a i preusmerio je u moguÄi vojni sukob sa VarÅ”avskim paktom. Kastner je ostao pacifista i govorio je u antimilitaristiÄkom (Ostermarsch) demonstracijama protiv stacioniranja nuklearnog oružja u Zapadnoj NemaÄkoj. Kasnije je takoÄe zauzeo stav protiv rata u Vijetnamu. Kastner je poÄeo sve manje da objavljuje, delom i zbog sve veÄeg alkoholizma. Nije se pridružio nijednom od posleratnih književnih pokreta u Zapadnoj NemaÄkoj, a pedesetih i Å”ezdesetih godina 20. veka postao je doživljavan uglavnom kao autor knjiga za decu. Njegov roman Fabian adaptiran je u film 1980. godine, kao i nekoliko knjiga njegovih nastavaka. Najpopularnije od ovih adaptacija bile su dve ameriÄke verzije Zamka za roditelje, napravljene 1961. i 1998, a zasnovane na njegovom romanu Das doppelte Lottchen (Loti i Lisa). Kastner je 1960. godine dobio nagradu Hans Kristijan Andersen za Als ich ein kleiner Junge war, njegovu autobiografiju. Engleski prevod Florence i Isabel McHugh, objavljen kao When I Was a Little Boy 1959. godine, osvojio je ameriÄki nagradu `Luis Kerol` 1961. godine. Erih Kastner (levo) u Engleska baÅ”ta, Minhen, 1968 Kastner je dobio joÅ” nekoliko nagrada, ukljuÄujuÄi NemaÄku filmsku nagradu za najbolji scenario za nemaÄku filmsku verziju Das doppelte Lottchen1951, književnu nagradu grada Minhena 1956, i nagradu Georg Bihner 1957. Vlada Zapadne NemaÄke nagradila je Kastnera svojim redom za zasluge, Bundesverdienstkreuz-om (Savezni krst za zasluge), 1959. godine. Godine 1968. dobio je `Lessing-Ring` zajedno sa književnom nagradom nemaÄkog masonskog reda. Kastner je 1951. izabran za predsednika PEN centra zapadne NemaÄke i na toj funkciji je ostao do 1961. godine. 1965. postao je emeritus predsednik. TakoÄe je imao kljuÄnu ulogu u osnivanju MeÄunarodne deÄje biblioteke (Internationale Jugendbibliothek), u Minhenu. 1953. bio je osnivaÄ (IBBY - International Board on Books for Young People) MeÄunarodnog odbora za knjige za mlade.[3] Kastner se nikada nije oženio. Poslednje dve knjige za decu Der kleine Mann i Der kleine Mann und die kleine Miss napisao je za svog sina Tomasa Kastnera, roÄenog 1957. godine. Kastner je Äesto Äitao iz svojih dela. Dvadesetih godina 20. veka snimio je neke od svojih pesama socijalne kritike, a u nekim filmovima prema njegovim knjigama nastupio je kao pripovedaÄ, kao i za prvu audio produkciju PĆ¼nktchen und Anton. Ostali snimci za `Deutsche Grammophon` ukljuÄuju pesme, epigrame i njegovu verziju narodne priÄe Til OjlenÅ”pigel. Äitao je i u pozoriÅ”tima, poput PozoriÅ”ta Kivije u Minhenu, i za radio, za koji je Äitao Als ich ein kleiner Junge war i druga dela. Kastner je umro od raka jednjaka 29. jula 1974. u bolnici Neuperlach u Minhenu. Sahranjen je na groblju Svetog ÄorÄa u minhenskom okrugu Bogenhausen. Ubrzo nakon njegove smrti, Bavarska akademija umetnosti osnovala je književnu nagradu u njegovo ime. Po njemu je nazvan asteroid 12318 Kastner. [8] Bibliografija Spisak njegovih dela pod nemaÄkim naslovima, poreÄani prema datumima objavljivanja u NemaÄkoj: Weihnachtslied, chemisch gereinigt, 1927. Herz auf Taille, 1928. Emil und die Detektive, 1929. (Emil i detektivi) LƤrm im Spiegel, 1929. Ein Mann gibt Auskunft, 1930. PĆ¼nktchen und Anton 1931. (TonÄek i ToÄkica) Der 35. Ma, 1931. (35. maj, ili Konradova vožnja do južnih mora) Fabian. Die Geschichte eines Moralisten, 1932. (Fabian, PriÄa o moralisti) Gesang zwischen den StĆ¼hlen, 1932. Emil und die Drei Zwillinge 1933. (Emil i tri blizanca) Das fliegende Klassenzimmer, 1933. (LeteÄi razred) Drei MƤnner im Schnee, 1934. (Tri Äoveka u snegu) Die verschwundene Miniatur, 1935. (Nestala minijatura) Doktor Erich KƤstners Lyrische Hausapotheke, 1936. (Sanduk za lirsku medicinu doktora Eriha Kastnera) Georg und die ZwischenfƤlle, (zvani Der kleine Grenzverkehr), 1938. (SalcburÅ”ka komedija) Das doppelte Lottchenn, 1949. (Bliznakinje ili Dvostruka Loti) Die Konferenz der Tiere, 1949. (Kongres životinja) Die 13 Monate, 1955. Als ich ein kleiner Junge war, 1957. (Kad sam bio mali deÄak) Das Schwein beim Friseur, 1963. Der kleine Mann, 1963. (Mali Äovek) Der kleine Mann und die kleine Miss, 1967. (Mali Äovek i mala gospoÄica) Mein Onkel Franz, 1969. Silvia List (urednik): Das groĆe Erich KƤstner Buch, sa uvodom Hermana Kestena, 2002.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Ilustracije: W. Trier Naslovna Raul Goldoni Emil Erih Kestner (Drezden, 23. februar 1899 - Minhen, 29. jul 1974) je bio nemaÄki autor, pesnik, scenarista i satiriÄar[1], poznat pre svega po svojim Å”aljivim, druÅ”tveno oÅ”trim pesmama i po knjigama za decu, ukljuÄujuÄi Emila i detektive. MeÄunarodnu nagradu Hans Kristijan Andersen dobio je 1960. godine za autobiografiju Als ich ein kleiner Junge war (When I Was a Little Boy). Äetiri puta je nominovan za Nobelovu nagradu za književnost. Drezden 1899 - 1919 Rodno mesto - spomen ploÄa Kastner je roÄen u Drezdenu, u Saksoniji, a odrastao je u ulici KƶnigsbrĆ¼cker StraĆe. U blizini je naknadno otvoren muzej Erih Kastner u vili Augustin koja je pripadala Kastnerovom ujaku Franzu Augustinu. [4] Kastnerov otac, Emil Rikard Kastner, bio je majstor sedlar. [5] Njegova majka, Ida Amalia (roÄena Augustin), bila je sluÅ”kinja, ali u tridesetim godinama se Å”kolovala za frizera kako bi dopunjavala prihode svog supruga. Kastner je imao posebno blizak odnos sa majkom. Kada je živeo u Lajpcigu i Berlinu, gotovo svakodnevno joj je pisao priliÄno intimna pisma i razglednice, a prepotentne majke redovno se pojavljuju u njegovim spisima. Govorilo se da je otac Eriha Kastnera bio porodiÄni jevrejski lekar Emil Cimerman (1864 - 1953.), ali ove glasine nikada nisu potkrepljene. [6] Kastner je o svom detinjstvu pisao u svojoj autobiografiji Als ich ein kleiner Junge war 1957, (Kad sam bio mali deÄak). Prema Kastneru, on nije patio od toga Å”to je bio jedinac, imao je mnogo prijatelja i nije bio usamljen. Kastner je 1913. godine iÅ”ao u uÄiteljsku Å”kolu u Drezdenu. MeÄutim, odustao je 1916. malo pre polaganja ispita koji bi ga kvalifikovali za predavanje u državnim Å”kolama. Pozvan je u Kraljevsku saksonsku vojsku 1917. godine i bio je obuÄavan u teÅ”koj artiljerijskoj jedinici u Drezdenu. Kastner nije poslat na front, ali brutalnost vojne obuke koju je proÅ”ao i smrt savremenika koje je doživeo snažno su uticali na njegov kasniji antimilitarizam. Nemilosrdno buÅ”enje kojem je podvrgnut njegov narednik sa buÅ”ilicom takoÄe je izazvalo doživotno stanje srca. Kastner to prikazuje u svojoj pesmi Narednik Vaurich. Po zavrÅ”etku rata, Kastner se vratio u Å”kolu i položio Abitur ispit sa odlikovanjem, stiÄuÄi stipendiju od grada Drezdena. Lajpcig 1919 - 1927 U jesen 1919, Kastner se upisao na Univerzitet u Lajpcigu da studira istoriju, filozofiju, germanistiku i pozoriÅ”te. Studije su ga odvele u Rostok i Berlin, a 1925. je doktorirao na tezi o Fridrihu Velikom i nemaÄkoj književnosti. Studije je platio radeÄi kao novinar i kritiÄar u novinama Neue Leipziger Zeitung. MeÄutim, njegove sve kritiÄnije kritike i āneozbiljnaā objava njegove erotske pesme `Abendlied des Kammervirtuosen` (VeÄernja pesma komornog virtuoza) sa ilustracijama Eriha Osera doveli su do njegove smene 1927. godine. Iste godine se preselio u Berlin, iako je nastavio da piÅ”e za Neue Leipziger Zeitung pod pseudonimom āBerthold Burgerā (Bert Citizen) kao slobodni dopisnik. Kasner je kasnije koristio nekoliko drugih pseudonima, ukljuÄujuÄi `Melkjor Kurc` (Melchior Kurtz), `Piter Flint` (Peter Flint), i `Robert Nojner` (Robert Neuner).[3] Berlin 1927 - 1933 Kastnerove godine u Berlinu, od 1927. do kraja Vajmarske republike 1933, bile su mu najproduktivnije. Objavljivao je pesme, novinske kolumne, Älanke i kritike u mnogim važnim berlinskim Äasopisima. Redovno je pisao u dnevnim listovima kao Å”to su Berliner Tageblatt i Vossische Zeitung, kao i u Die WeltbĆ¼hne. Hans Sarkowicz i Franz Josef Gƶrtz, urednici njegovih kompletnih dela (1998), navode preko 350 Älanaka napisanih izmeÄu 1923. i 1933. godine, ali on je morao napisati i viÅ”e, jer se zna da su mnogi tekstovi izgubljeni kada je Kastnerov stan izgoreo tokom bombardovanje u februaru 1944. Kastner je objavio svoju prvu knjigu pesama, Herz auf Taille 1928. godine, a do 1933. godine objavio je joÅ” tri zbirke. Njegov His Gebrauchslyrik (Tekst za svakodnevnu upotrebu) uÄinio ga je jednom od vodeÄih figura pokreta Nova stvarnost, koji se usredsredio na upotrebu trezvenog, udaljenog i objektivnog stila za zasiÄenje savremenog druÅ”tva. U jesen 1928. objavio je svoju najpoznatiju knjigu za decu Emil i detektivi, koju je ilustrovao Valter Trier. Vlasnica izdavaÄke kuÄe WeltbĆ¼hne, Edit Jakobsen, predložila je Kestneru da napiÅ”e detektivsku priÄu. Knjiga je prodata u dva miliona primeraka samo u NemaÄkoj i od tada je prevedena na 59 jezika. Roman je bio neobiÄan po tome Å”to je, za razliku od veÄine deÄje književnosti tog perioda, smeÅ”ten u savremeni Berlin, a ne u svet bajki. Kastner se takoÄe uzdržao od otvorenog moraliziranja, puÅ”tajuÄi da postupci likova govore sami za sebe.[1] Njegov nastavak, Emil und die Drei Zwillinge (Emil i tri blizanca) objavljen 1933. godine, odvija se na obalama Baltika. Knjige o Emilu su uticate na stvaranje drugih knjiga u ponžanru literature o deÄijim detektivima. Emil i detektivi adaptiran je za scenu pet puta, od Äega je tri puta u NemaÄkoj i po jednom u Velikoj Britaniji i Americi.[3] Kastner je ovaj uspeh nastavio sa joÅ” PĆ¼nktchen und Anton (1931) i Das fliegende Klassenzimmer (1933). Ilustracije Valtera Triera znaÄajno su doprinele ogromnoj popularnosti knjiga. Das fliegende Klassenzimmer (LeteÄi razred) je nekoliko puta prilagoÄen za scenu: 1954, 1973. i 2003. godine.[3] Godine 1932. Kastner je napisao Der 35. Mai (35. maj), koja je smeÅ”tena u fantastiÄnu zemlju u koju se ulazi kroz garderobu i ukljuÄuje futuristiÄke karakteristike poput mobilnih telefona. Filmska verzija Gerharda Lamprechta Emila i detektivia (1931) postigla je veliki uspeh. Kastner je, meÄutim, bio nezadovoljan scenarijem, a to ga je dovelo do toga da postane scenarista za filmske studije Babelsberg. Kastnerov jedini roman za odrasle Fabian, objavljen je 1931. godine. Kastner je u njega ukljuÄio brze rezove i montaže, u pokuÅ”aju da oponaÅ”a filmski stil. Fabian, nezaposleni književni struÄnjak, doživljava užurbano brz tempo kao i propast Vajmarske Republike . Od 1927. do 1931. godine, Kastner je živeo u ulici Prager StraĆe 17 (danas blizu br. 12) u Berlinu u Vilmerzdorfu, a nakon toga, do februara 1945. godine, u ulici RoscherstraĆee 16 u Berlinu - Å arlotenburg. Berlin 1933 - 1945 Kastner je bio pacifista i pisao je za decu zbog svoje vere u regenerativne moÄi mladosti. Bio je protivnik nacistiÄkog režima i bio je jedan od potpisnika Hitnog poziva na jedinstvo. MeÄutim, za razliku od mnogih drugih autora koji kritikuju diktaturu, Kastner nije otiÅ”ao u egzil. Nakon dolaska nacista na vlast, posetio je Merano i Å vajcarsku i sastao se sa prognanim piscima, ali ipak se vratio u Berlin, tvrdeÄi da Äe tamo moÄi bolje da beleži dogaÄaje. Verovatno je i on želeo da izbegne napuÅ”tanje majke. Njegov `Neophodan odgovor na suviÅ”na pitanja` (Notwendige Antwort auf Ć¼berflĆ¼ssige Fragen) u Kurz und BĆ¼ndig objaÅ”njava Kastnerov stav: `ŠŠ° ŃŠ°Š¼ ŠŠµŠ¼Š°Ń ŠøŠ· ŠŃŠµŠ·Š“ŠµŠ½Š° Ń Š”Š°ŠŗŃŠ¾Š½ŠøŃŠø ŠŃŠ°ŃŠ±ŠøŠ½Š° Š¼Šµ Š½Šµ ŠæŃŃŃŠ° ŠŠ° ŃŠ°Š¼ ŠæŠ¾ŠæŃŃ Š“ŃŠ²ŠµŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ ŃŠ·Š³Š¾ŃŠµŠ½Š¾ Ń ŠŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠ¾Ń ŠŠµŃŠ¾Š²Š°ŃŠ½Š¾ ŃŠµ Šø ŃŠ°Š¼Š¾ ŃŠ²ŠµŠ½ŃŃŠø.` Gestapo je nekoliko puta ispitivao Kastnera, nacionalna unija pisaca ga je proterala, a nacisti su spaljivali njegove knjige kao āsuprotne nemaÄkom duhuā tokom spaljivanja knjiga 10. maja 1933, na podsticaj Jozefa Gebelsa. Kastner je liÄno prisustvovao dogaÄaju i kasnije o njemu pisao. Odbijeno mu je Älanstvo u novoj uniji nacionalnih pisaca pod kontrolom nacista, Reichsverband deutscher Schriftsteller (RDS), zbog onoga Å”to su njeni zvaniÄnici nazivali ākulturno boljÅ”eviÄkim stavom u svojim delima pre 1933.ā Tokom TreÄeg rajha, Kastner je objavio apolitiÄne romane poput Drei MƤnner im Schnee (Tri Äoveka u snegu) 1934. godine u Å vajcarskoj. 1942. dobio je posebno izuzeÄe za pisanje scenarija za film MĆ¼nchhausen, koristeÄi pseudonim Berthold Burger. Film je bio prestižni projekat Ufa studija za proslavu dvadeset i pete godiÅ”njice njegovog osnivanja, preduzeÄa koje je podržao Gebels. 1944. godine Kastnerov dom u Berlinu uniÅ”ten je tokom bombardiranja. PoÄetkom 1945. godine, on i drugi pretvarali su se da moraju putovati u seosku zajednicu Mayrhofen u Tirolu radi snimanja lokacije za (nepostojeÄi) film Das falsche Gesicht (PogreÅ”no lice). Stvarna svrha putovanja bila je izbegavanje konaÄnog sovjetskog napada na Berlin. Kastner je takoÄe dobio upozorenje da su SS planirali da ubiju njega i druge nacistiÄke protivnike pre dolaska Sovjeta. [7] Bio je u Mayrhofen-u kada se rat zavrÅ”io. O ovom periodu pisao je u dnevniku objavljenom 1961. godine pod naslovom Notabene 45. Drugo izdanje, bliže Kastnerovim originalnim beleÅ”kama, objavljeno je 2006. godine pod naslovom Das Blaue Buch (Plava knjiga). Kestner i bombardovanje Drezdena U svom dnevniku za 1945. godinu, objavljenom mnogo godina kasnije, Kastner opisuje svoj Å”ok dolaskom u Drezden ubrzo nakon bombardovanja Drezdena u Drugom svetskom ratu u februaru 1945. godine i pronalazeÄi grad kao gomilu ruÅ”evina u kojima nije mogao prepoznati nijednu ulicu ili znamenitosti meÄu kojima je proveo detinjstvo i mladost. Njegova autobiografija Als ich ein kleiner Junge war zapoÄinje jadikovkom za Drezdenom (citirano prema engleskom prevodu, When I Was a Little Boy): `Š Š¾ŃŠµŠ½ ŃŠ°Š¼ Ń Š½Š°ŃŠ»ŠµŠæŃŠµŠ¼ Š³ŃŠ°Š“Ń Š½Š° ŃŠ²ŠµŃŃ. Š§Š°Šŗ Šø Š°ŠŗŠ¾ ŃŠµ ŃŠ²Š¾Ń Š¾ŃŠ°Ń, Š“ŠµŃŠµ, Š±ŠøŠ¾ Š½Š°ŃŠ±Š¾Š³Š°ŃŠøŃŠø ŃŠ¾Š²ŠµŠŗ Š½Š° ŃŠ²ŠµŃŃ, Š½Šµ Š±Šø Š¼Š¾Š³Š°Š¾ Š“Š° ŃŠµ Š¾Š“Š²ŠµŠ“Šµ Š“Š° Š³Š° Š²ŠøŠ“ŠøŃ, ŃŠµŃ Š¾Š½Š¾ Š²ŠøŃŠµ Š½Šµ ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ŃŠø. . . . ŠŠ° Ń ŠøŃŠ°Š“Ń Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŠøŠ·Š³ŃŠ°ŃŠµŠ½Š° ŃŠµ ŃŠµŠ½Š° Š»ŠµŠæŠ¾ŃŠ°, Š·Š° ŃŠµŠ“Š½Ń Š½Š¾Ń ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠæŃŠ½Š¾ ŃŠ½ŠøŃŃŠµŠ½Š°`. Minhen 1945 - 1974 Po zavrÅ”etku rata, Kastner se preselio u Minhen, gde je postao urednik kulturne rubrike za Neue Zeitung i izdavaÄ Pinguin-a, Äasopisa za decu i mlade. TakoÄe je bio aktivan u književnim kabareima, u produkcijama u Schaubude (1945ā1948) i Die kleine Freiheit (posle 1951), kao i na radiju. Tokom ovog vremena napisao je brojne skeÄeve, pesme, audio predstave, govore i eseje o nacionalsocijalizmu, ratnim godinama i surovoj stvarnosti života u posleratnoj NemaÄkoj. MeÄu njima su najzapaženija Marschlied 1945 (MarÅ” 1945) i Deutsches Ringelspiel. TakoÄe je nastavio da piÅ”e knjige za decu, ukljuÄujuÄi Die Konferenz der Tiere (Konferencija o životinjama), pacifistiÄka satira u kojoj se svetske životinje udružuju kako bi uspeÅ”no naterale ljude da se razoružaju i sklope mir. Od ove slikovnice napravljen je animirani film autora Kurta Linda. Kastner je takoÄe obnovio saradnju sa Edmundom Nikom kojeg je upoznao u Lajpcigu 1929. godine, kada je Nik, tadaÅ”nji Å”ef muziÄkog odseka na Radio Silesia, napisao muziku za Kastnerovu radio predstavu Leben in dieser Zeit. Nik, sada muziÄki direktor u Schaubude, uglazbio je viÅ”e od 60 Kastnerovih pesama. Kastnerov optimizam u neposrednoj posleratnoj eri ustupio je mesto rezignaciji, jer su Nemci na Zapadu pokuÅ”ali da normalizuju svoj život nakon ekonomskih reformi ranih 1950-ih i poslediÄnog āekonomskog Äudaā (Wirtschaftswunder). Dodatno se razoÄarao kad je kancelar Konrad Adenauer remilitarizovao Zapadnu NemaÄku, uÄinio je Älanicom NATO- a i preusmerio je u moguÄi vojni sukob sa VarÅ”avskim paktom. Kastner je ostao pacifista i govorio je u antimilitaristiÄkom (Ostermarsch) demonstracijama protiv stacioniranja nuklearnog oružja u Zapadnoj NemaÄkoj. Kasnije je takoÄe zauzeo stav protiv rata u Vijetnamu. Kastner je poÄeo sve manje da objavljuje, delom i zbog sve veÄeg alkoholizma. Nije se pridružio nijednom od posleratnih književnih pokreta u Zapadnoj NemaÄkoj, a pedesetih i Å”ezdesetih godina 20. veka postao je doživljavan uglavnom kao autor knjiga za decu. Njegov roman Fabian adaptiran je u film 1980. godine, kao i nekoliko knjiga njegovih nastavaka. Najpopularnije od ovih adaptacija bile su dve ameriÄke verzije Zamka za roditelje, napravljene 1961. i 1998, a zasnovane na njegovom romanu Das doppelte Lottchen (Loti i Lisa). Kastner je 1960. godine dobio nagradu Hans Kristijan Andersen za Als ich ein kleiner Junge war, njegovu autobiografiju. Engleski prevod Florence i Isabel McHugh, objavljen kao When I Was a Little Boy 1959. godine, osvojio je ameriÄki nagradu `Luis Kerol` 1961. godine. Erih Kastner (levo) u Engleska baÅ”ta, Minhen, 1968 Kastner je dobio joÅ” nekoliko nagrada, ukljuÄujuÄi NemaÄku filmsku nagradu za najbolji scenario za nemaÄku filmsku verziju Das doppelte Lottchen1951, književnu nagradu grada Minhena 1956, i nagradu Georg Bihner 1957. Vlada Zapadne NemaÄke nagradila je Kastnera svojim redom za zasluge, Bundesverdienstkreuz-om (Savezni krst za zasluge), 1959. godine. Godine 1968. dobio je `Lessing-Ring` zajedno sa književnom nagradom nemaÄkog masonskog reda. Kastner je 1951. izabran za predsednika PEN centra zapadne NemaÄke i na toj funkciji je ostao do 1961. godine. 1965. postao je emeritus predsednik. TakoÄe je imao kljuÄnu ulogu u osnivanju MeÄunarodne deÄje biblioteke (Internationale Jugendbibliothek), u Minhenu. 1953. bio je osnivaÄ (IBBY - International Board on Books for Young People) MeÄunarodnog odbora za knjige za mlade.[3] Kastner se nikada nije oženio. Poslednje dve knjige za decu Der kleine Mann i Der kleine Mann und die kleine Miss napisao je za svog sina Tomasa Kastnera, roÄenog 1957. godine. Kastner je Äesto Äitao iz svojih dela. Dvadesetih godina 20. veka snimio je neke od svojih pesama socijalne kritike, a u nekim filmovima prema njegovim knjigama nastupio je kao pripovedaÄ, kao i za prvu audio produkciju PĆ¼nktchen und Anton. Ostali snimci za `Deutsche Grammophon` ukljuÄuju pesme, epigrame i njegovu verziju narodne priÄe Til OjlenÅ”pigel. Äitao je i u pozoriÅ”tima, poput PozoriÅ”ta Kivije u Minhenu, i za radio, za koji je Äitao Als ich ein kleiner Junge war i druga dela. Kastner je umro od raka jednjaka 29. jula 1974. u bolnici Neuperlach u Minhenu. Sahranjen je na groblju Svetog ÄorÄa u minhenskom okrugu Bogenhausen. Ubrzo nakon njegove smrti, Bavarska akademija umetnosti osnovala je književnu nagradu u njegovo ime. Po njemu je nazvan asteroid 12318 Kastner. [8] Bibliografija Spisak njegovih dela pod nemaÄkim naslovima, poreÄani prema datumima objavljivanja u NemaÄkoj: Weihnachtslied, chemisch gereinigt, 1927. Herz auf Taille, 1928. Emil und die Detektive, 1929. (Emil i detektivi) LƤrm im Spiegel, 1929. Ein Mann gibt Auskunft, 1930. PĆ¼nktchen und Anton 1931. (TonÄek i ToÄkica) Der 35. Ma, 1931. (35. maj, ili Konradova vožnja do južnih mora) Fabian. Die Geschichte eines Moralisten, 1932. (Fabian, PriÄa o moralisti) Gesang zwischen den StĆ¼hlen, 1932. Emil und die Drei Zwillinge 1933. (Emil i tri blizanca) Das fliegende Klassenzimmer, 1933. (LeteÄi razred) Drei MƤnner im Schnee, 1934. (Tri Äoveka u snegu) Die verschwundene Miniatur, 1935. (Nestala minijatura) Doktor Erich KƤstners Lyrische Hausapotheke, 1936. (Sanduk za lirsku medicinu doktora Eriha Kastnera) Georg und die ZwischenfƤlle, (zvani Der kleine Grenzverkehr), 1938. (SalcburÅ”ka komedija) Das doppelte Lottchenn, 1949. (Bliznakinje ili Dvostruka Loti) Die Konferenz der Tiere, 1949. (Kongres životinja) Die 13 Monate, 1955. Als ich ein kleiner Junge war, 1957. (Kad sam bio mali deÄak) Das Schwein beim Friseur, 1963. Der kleine Mann, 1963. (Mali Äovek) Der kleine Mann und die kleine Miss, 1967. (Mali Äovek i mala gospoÄica) Mein Onkel Franz, 1969. Silvia List (urednik): Das groĆe Erich KƤstner Buch, sa uvodom Hermana Kestena, 2002. Biblioteka Vjeverica
STvarnost, Zagreb, 1962. Prvo izdanje! Vrlo dobro oÄuvana. SrÄan VuÄiniÄ: ARHIVAR NEMOGUÄEG ā BORA ÄOSIÄ Ja sam polako poÄinjao da shvatam kako pored mnogih zanata, pobrojanih u istoriji, postoji joÅ” jedan važan zanat, bioskopskog gledaoca, vrlo naporan. B. ÄosiÄ, Pri Äe o zana tima Bora ÄosiÄ sakupio je, popisao i klasifikovao, obradio i izložio predmete svog bogatog bioskopskog iskustva u knjizi Vi dljivi i nevi dljivi Äovek (pr vi put objavljenoj 1962. godine u Zagrebu). I mada se pisac spretno ogradio podnaslovom u kojem stoji jedna subjektivna istorija filma, ovo je, koliko mi je poznato, jedna od pr vih knjiga iz pera nekog naÅ”eg auto- ra koja obraÄuje sve glavne etape i sineaste u dotadaÅ”njem razvoju filmske umetnosti.1 ÄitajuÄi knjigu, pitao sam se kakva je to pasija ā pored one sakupljaÄke i katalogizatorske, koja Äe doÄi do izražaja i neÅ”to kasnije, u fikcionalizovanom popisu svih obiÄnih i neobiÄnih zanata u vreme ratno i revolucionarno u PriÄama o zanatima, ili u prikupljanju i parodijskom izlaganju mnogih tipova govora, jeziÄkih fraza, Å”ablona i trivijalnosti kojima se biÄe malo- graÄanina, kao pipcima prilepljeno, drži za spoljni svet (u romanu Tutori) ā dakle, kakva je to strast vodila mladog ÄosiÄa da ispiÅ”e esejistiÄku povest filma, trostruko obimniju od slav- ne Ulo ge moje porodice u svetskoj revoluciji koja Äe uslediti tek sedam godina kasnije. IÅ”Äita- vajuÄi je ponovo, stekao sam utisak kako u Vidljivom i nevidljivom Äoveku na sceni imamo pisca na pragu prave stvaralaÄke inicijacije, u opsesivnoj potrazi za utvarama, fantomima i fantazmima, za oniriÄkim i transcendentalnim doživljajem ā jednom reÄi, za svim onim Å”to mu u doba joÅ” uvek jednobojne, sive real-socijalistiÄke svakodnevice 50-ih, jedino iskustvo kinematografa može priuÅ”titi. Ista ona opÄinjenost spojem neobuzdane imaginacije i objek- tivnog otiska vremena, karakteristiÄnim za sedmu umetnost, opÄinjenost o kojoj svedoÄe i mnogi od avangardnih pesnika prve polovine XX veka, naÅ”la je svoj izraz u energiji i entu- zijazmu mladalaÄkog traktata Bore ÄosiÄa, u pasažima poput ovog: āFilm je pr vi put od kada postoji svet umeo da jedan trenutak ukrade od prolaznosti i da ga u svom celovitom kretanju saÄuva zauvek (...) da maÄioniÄarskim majstorstvom zabeleži Äoveka bez glave, devojku u ÄaÅ”i vode i realne oblike nepostojeÄih ÄudoviÅ”ta. Film je poklonio svom gledaocu oÄi koje sve vide i uÅ”i koje sve Äuju, popeo ga na nemoguÄe visine i obdario ga sposobnoÅ”Äu da istovremeno prisustvuje dvama razliÄitim dogaÄajima.ā2 Sa predanoÅ”Äu bliskom onoj sa kojom Line i Lamark beleže i razvrstavaju sva Äudesa flore i faune, a Borhes primerke svoje 1 Te iste 1962. ob javljena je u beogradskoj āProsvetiā Istori ja filma RadoÅ”a NovakoviÄa, reditelja i profe- sora Akademije za pozoriÅ”te, film, radio i tele viziju. 2 B. ÄosiÄ: Vidljivi i nevidljivi Äovek (Beograd, 2012, str. 13). Za ovo obnovljeno izdanje, povodom pola veka od izlaska ÄosiÄe ve knjige, zaslužan je Se verin M. FraniÄ (1952ā2014), filmski kritiÄar i osnivaÄ Äa- sopisa YU film danas u okviru kojeg je objavljivana i posebno vredna edicija PLUS biblioteka āYU film danasā; ÄosiÄe va knjiga jedno je od poslednjih izdanja iz ove edicije. ZLATNA GREDA SrÄan VuÄiniÄ 57 āfantastiÄne zoologijeā ā Bora ÄosiÄ nam iz mraka bioskopske sale donosi Äuda filmskih pe- snika i novatora, od Grifitovog otkrivanja krupnog plana, tog oka āsuperiornijeg i vidovitijeg od Äovekovogā, preko AjzenÅ”tajnove montaže atrakcije, njegove likovne ekspresivnosti i hiperboliÄnosti, pa sve do Äuda nepatvorene stvarnosti italijanskih neorealista ili veliÄan- stvene HiÄkokove persiflaže āpune pri tajene jezeā (u Nevo lja ma sa Ha rijem). No nije teÅ”ko zapazi ti one sineaste koji su mladom piscu posebno bliski i dra gi; autore kroz Äije sa gledavanje i tumaÄenje on skicira i mapu svog buduÄeg pripovedaÄkog sveta. PropitujuÄi Äaplinovu umetnost, ÄosiÄ posebno istiÄe njegov pohod na opÅ”ta mesta, sklo- nost ka obrtanju na glavaÄke uvreženih odnosa i opÅ”tih pravila: onog Äarlija koji, održava- juÄi red u radnji, poÄinje da zaliva cveÄe na ženskim Å”eÅ”irima; za koga se tretman u leÄiliÅ”tu pretvara u muÄiliÅ”te i rvaÄki ring; kome je, tokom rovovske borbe u ratu, i vatra iz neprija- teljskog oružja dobar instrument da bi sebi pripalio cigaretu, otvorio flaÅ”u piva... Mali Äovek koga je Äaplin stvorio āÄudna je kost u grlu ove civili za cijeā, konstatuje Bora ÄosiÄ. PiÅ”Äevo tumaÄenje tog āmalog delijeā naveÅ”Äuje nam kalambursko i alogiÄko obr tanje naglavce stereotipa i jeziÄkih fraza na kojima malograÄanski i novi revolucionarni svet poÄivaju u njegovim proznim delima iz 60-ih godina ā gde se junaci celuloidnog Äarobnjaka iz Oza preobražavaju u stvarne āÄarobnjake iz Ozneā, gde se i Rusi (beli, kao i cr venoarmejci) u detinjem poimanju javljaju u vidu posebnog zanata... A kada nas u neponovljivi univerzum Žana Vigoa (posebno onaj Nu le iz vlada nja) uvede aforizmom ā āSvet je relativno pristojna celina, koja ima svoje kraste, svoje guke, svoje dobro Äuvane, veÅ”to skrivene nepodesnostiā ā ÄosiÄ time koncipira i vlasti ti groteskni mehani zam, onaj koji Äe u punom sjaju proradi ti u PriÄa ma o za natima (1966), te Ulozi mo je porodice u svetskoj revo luciji (1969). Infantili zam kao oružje u pohodu smehotvornog razgoliÄenja āpristojne celineā odraslog sveta ā nije li u toj Vigoovoj anarhistiÄkoj drskosti jugoslovenski pisac, prevodilac Majakovskog i Hleb- njikova, naÅ”ao podstreka i za ostvarenje vlastitih stvaralaÄkih impulsa? I dok kod Vigoa pomenute kraste i guke niÄu u pristojnom ambijentu Å”kole (muÅ”kog internata), dotle u prozi Bore ÄosiÄa one probijaju na jeziÄko-stilskoj ravni marljivo parodiranog Å”kolskog za- datka. Tako mali junak njegovog pripovednog triptiha3 živi sa ujakom koji āprevrÄe sve ženske po kuÄiā, sa ocem koji, u doba ratno, ānalazi naÄin da popije Å”to veÄu koliÄinu otrov- nog alkohola a da mu ne bude niÅ”taā; naj zad, dobija u kuÄi i oslobodioce, koji se okr vavlje- ni vraÄaju sa noÄnih Å”ihti likvidacije narodnih neprijatelja. Bestidnost, ludilo, brutalnost ÄosiÄeve velike istorije cepaju neveÅ”to oslikane kulise pristojne celine sveta, katkad joÅ” drastiÄnije, joÅ” bezobzirnije negoli nakaznosti i deformiteti obrazovnog sistema kod Vigoa. Kinematograf inspiriÅ”e delo Bore ÄosiÄa svojom imaginativnoÅ”Äu, atmosferom, humo- rom i emocijom; ali linearnost, fabula i zaplet, svojstveni filmskom pripovedanju, naÅ”em piscu praktiÄno nisu potrebni. On je nedvojbeno opredeljen za nelinearnu, do kraja frag- mentiranu nara ciju u kojoj je gotovo svaka reÄenica iseÄak razliÄi tog vremena. Sklopljeni asocijativno, po tema ma, ÄosiÄev skom montažom atrakcije, ovi su bezbrojni iseÄci jedna rastrojena celina koja ipak nastavlja da simultano živi u mnogim vremenima, satiriÄno izo- bražavajuÄi rad detinjeg uma kontaminiranog velikom istorijom. I replike ÄosiÄevih likova 3 Knjiga ZaÅ” to smo se borili (1972), prak tiÄno, izmenjeno i dopunjeno izdanje PriÄa o zanatima, Äini treÄi deo ove uslovne celine. 58 možemo Äi tati kao neku vrstu stili zovanih filmskih dijaloga: one se izgovaraju u ima ginar- nom porodiÄnom sve-trenutku, u kojem su i zdravorazumske kategorije prostora, vremena i kauzalnosti privremeno suspendovane.4 U poetskoj sažetosti i globalnoj metaforiÄnosti porodiÄnog sve-trenutka leži i osnovna analogija ÄosiÄevog proznog triptiha sa fantazmat- skim potencijalima evropskog autorskog filma. Nasuprot prozi 60-ih, ÄosiÄev postupak u romanu Tutori (1978), i dalje u Bel Tempu (1982) vodi ka razobruÄenosti, prolifera ciji jezika ā a time i ka namernom ukidanju sažetosti i me- taforiÄnosti srodne kinematografskom principu. Njegova nova poetika mixed-media, sprem- nice, ropotarnice i otpada bliži se u isti mah principu funkcionisanja televizije (danas i logi- ci interneta, kao i druÅ”tvenih mreža) u kojima se metafora te svaka lirska kondenzovanost praktiÄno ukida, jer sve se odigrava u znaku direktnog prenosa, u beskonaÄnom sadaÅ”njem trenutku. Filmofilska energija i erudicija Vi dljivog i nevi dljivog Äoveka ugraÄeni su i u docnije sce- naristiÄke izlete Bore ÄosiÄa: u njegov koscenaristiÄki doprinos, prevashodno u pisanju dijaloga, filmu Desant na Drvar Fadila HadžiÄa (1963), kao i Danima Aleksandra PetroviÄa (1963), gde je ÄosiÄ saradnik na scenariju zajedno sa filmologom DuÅ”kom StojanoviÄem i pesnikom DuÅ”anom MatiÄem; te u adapta ciji, transponovanju i osavremenjivanju glavnih motiva novele Dvojnik Dostojevskog u ambijentu samoupravne Jugoslavije, u filmu Nepri jatelj Živojina PavloviÄa (1965). ÄosiÄ je potpisan i kao jedan od koscenarista u filmskoj adap ta ciji vlasti tog romana, no Äini se da njegov interes za filmski medij tada veÄ jenjava. U filmu Uloga mo je porodice u svetskoj revoluciji Bate ÄengiÄa (1971) jeziÄki kvali teti knjige, pa i replike likova mahom su zamenjeni pop-artistiÄkim vizuelnim atrakcijama, uz jake pri- mese mjuzikla, rok operete i politiÄkog teatra. U ovom delu neujednaÄenog kvaliteta i danas najubedljivije deluje ingeniozna dosetka koscenariste Branka VuÄiÄeviÄa:5 prizor u kojem ukuÄani i oslobodioci zajedno jedu tortu u obliku Staljinove glave. āÄi tava moja fa- milija u BV-jevskoj obradi, pokazuje se ne samo u svetlu kanibalsko-edipskom (jer jedu oca ÄoveÄanstva), nego i u sferi erotike kuhinjeā, protumaÄiÄe mnogo kasnije ÄosiÄ ovu scenu, u svom seÄanju na VuÄiÄeviÄa.6 Uloga Bore ÄosiÄa u jugo slovenskoj kinematografiji, neposredna i posredna, veÄa je nego Å”to bi se na pr vi pogled moglo pretpostavi ti. O āboraÄosiÄevskom raju malih stvariā, tom āraju prizemnog Beogradaā piÅ”e RaÅ”a Popov povodom Ljubavnog sluÄaja Makavejeva.7 4 Ovo nas može asocirati na dela Alena Renea ili Alena Rob Grijea; a u domaÄem filmu na kubistiÄke scene i dijaloge iz āratne tetralogijeā PuriÅ”e ÄorÄe viÄa. 5 Kada smo na 20. Festivalu autorskog filma pripremali retrospek tivu Branka VuÄiÄe viÄa, jedan od nje- govih uslova bio je da ne prikažemo ÄengiÄe vu Ulogu moje porodice, film od koga se kao koscenarista joÅ” ranije ogradio ā smatrao je da je umesto spek takularnog pristupa koji je reditelj sproveo, film tre- balo uraditi Å”to svedenije, minimali stiÄ ki. 6 Iz tek sta Bore ÄosiÄa āRoman o VuÄiÄe viÄuā, ob javljenog u zagrebaÄ kom Äasopi su Gordogan, #33ā34, zimaājesen 2016. 7 U nadahnutom eseju R. Popova āImago Makavejevā, objavljenom u zborniku Makavejev: 300 Äuda. UmetniÄ ki odnos ÄosiÄāMakavejev sigurno je dvosmeran, o tome svedoÄi i ÄosiÄev tekst āStvarnost u filmu DuÅ”ana Makavejevaā (Polja, maj 1966). Posebno je znaÄa jan raskorak na ko ji autor ovde ukazu je, izmeÄu Makove odanosti novom životu u jugosloven skom komunizmu i āanaliziranja krastica ko je su se po njemu nahva taleā u filmu Äo vek ni je tica. Ali posto ji tu joÅ” neÅ”to zanimljivije iz danaÅ”nje perspek- 59 A infantilno-satiriÄna perspektiva koju Sidran i Kusturica primenjuju u Ocu na službe nom putu (1985) mnogo toga duguje vizuri junaka Uloge moje porodice u svetskoj revoluciji ā do- voljno je uporedi ti naÄin prenoÅ”enja iskaza iz āodraslogā, istorijskog sveta, njihovo ciniÄno prelamanje u edenskoj nepatvorenosti detinjeg univerzuma. Sa primetnim zakaÅ”njenjem sliÄna perspekti va varira i u Mar koviÄevom filmu Tito i ja (1992). Sa superiornim selinovskim cini zmom ona je preoblikovana u priÄi o odrastanju dvojice kriminala ca tokom MiloÅ”evi- Äeve ere rata i izola cije u Ra na ma SrÄana Dra gojeviÄa (1998). Zasebno bi se mogao anali- zirati i posredni ÄosiÄev uticaj na kultno GrliÄevo ostvarenje U raljama života (1984) ā preko nesumnjivog odjeka romana Tutori u parodijskom koriÅ”Äenju obraza ca trivijalne li terature u prozi Dubravke UgreÅ”iÄ...8 VoÄen akribijom i istrajnoÅ”Äu sakupljaÄa i klasifikatora, žarom smejaÄa i iz rugivaÄa, ali i nepredvidivom zaumnoÅ”Äu pesnika ā Bora ÄosiÄ ostaje vidljivi i nevidljivi sudeonik jugoslovenskog i post-jugoslovenskog filma. Bora ÄosiÄ (Zagreb, 5. april 1932) srpski i hrvatski je romanopisac esejista i prevodilac.[1] RoÄen 1932. u Zagrebu, živeo je u Beogradu od 1937. do 1992, kada je preÅ”ao u Berlin. Napisao je oko 50 knjiga, kao i nekoliko pozoriÅ”nih drama, koje su sa velikim uspehom igrane u beogradskom Ateljeu 212. Za roman `Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji` dobio je za 1970. godine (za 1969) NIN-ovu nagradu za roman godine.[2] Biografija Bora ÄosiÄ, roÄen 1932. u Zagrebu, 1937. sa porodicom preseljen u Beograd. Tu je zavrÅ”io srednju Å”kolu u Prvoj muÅ”koj gimnaziji, studirao na odseku filozofije Beogradskog univerziteta. U mladosti je prevodio ruske futuristiÄke pesnike, ureÄivao je list `Mlada kultura` 1952, reviju `Danas` 1961-1963,[1] Äasopis `Rok` 1969-1970. Radio je kao dramaturg i umetniÄki savetnik u filmskim preduzeÄima `Slavija`, 1958-1959, i `Avala`, 1962-1963. SaraÄivao je na dokumentarnim filmovima, pisao dijalog za igrane filmove. Tokom boravka po Evropi, pored celovitih knjiga objavio je viÅ”e stotina tekstova po novinama i Äasopisima NemaÄke, Austrije, Å vajcarske, Italije, Holandije, MaÄarske, Rumunije, Rusije, Poljske, Albanije. UÄestvovao je na viÅ”e od dve stotine Äitanja u nekoliko evropskih zemalja. Dao viÅ”e od stotinu intervjua za razliÄita glasila, Å”tampu, radio i televiziju. UÄestvovao na književnim konferencijama, festivalima, simpozijumima, meÄunarodnim sastancima i kongresima.[3] Književno stvaralaÅ”tvo Karijeru pisca zapoÄinje romanom KuÄa lopova iz 1956. godine te zatim objavljuje knjige eseja Vidljivi i nevidljivi Äovek, 1962, Sodoma i Gomora, 1963. godine. Autor je kultnog romana novije srpske proze, Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, 1969, smestenom u ratnom i posleratnom Beogradu. ÄosiÄ je istovremeno naslednik srednjeevropske prozne tradicije intelektualnog esejizma, kao i jedan od poslednjih intelektualaca koji se emocionalno iskreno identifikovao sa jugoslovenskom himerom, s meÅ”avinom elegiÄnosti i muÄnog preispitivanja nakon njenog raspada. Po tom romanu je snimljen i istoimeni film. Raspad Jugoslavije odveo je pisca u dobrovoljno izgnanstvo (najÄeÅ”Äe boravi u Rovinju i Berlinu, dok objavljuje u Hrvatskoj).[4] Taj deo njegovog stvaralaÅ”tva je obeležen uglavnom esejistiÄkim delima, meÄu kojima se istiÄu Dnevnik apatrida, 1993, (opet jedno poigravanje s fiktivnim identitetom preko kojeg ÄosiÄ iznosi stavove o savremenoj drustvenopolitiÄkoj stvarnosti), Dobra vladavina, 1995, te Carinska deklaracija, 2000, poluautobiografski tekst natopljen promiÅ”ljanjima o propalim južnobalkanskim ogledima i autorovim pomeÅ”anim oseÄanjima prema toj tvorevini. Napisao je oko 50 knjiga, izdatih u Srbiji, Hrvatskoj i NemaÄkoj.[5] Nagrade 1969: NIN-ova nagrada, za roman Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji.[2] 2002: Nagrada za Evropsko razumevanje, za autobiografski esej Carinska deklaracija.[6] 2008: Nagrada Albatros Zadužbine Gintera Grasa.[7] 2001: Nagrada Stefana Heyma.[8] Dela Nepotpun popis dela: KuÄa lopova, 1956. Vidljivi i nevidljivi Äovek, 1962. Sodoma i Gomora, 1963. PriÄe o zanatima, 1966. Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, 1969. Tutori, 1978. Poslovi/sumnje/snovi Miroslava Krleže, 1983. Doktor Krleža, 1988. Rasulo, 1991. Dnevnik apatrida, 1993. Dobra vladavina (i psihopatalogija njenog svakodnevlja), 1995. Carinska deklaracija, 2000. Pogled maloumnog, 2001. Tkanje, 2001. Nulta zemlja, 2002. Irenina soba, (poezija), 2002. Izgnanici, 2005. Consul u Beogradu, 2007. Put na Aljasku, 2008. Zapadno od raja, 2009. Kratko detinjstvo u Agramu, 2011. DoruÄak kod Majestica, 2011.
OdliÄno stanje IzdavaÄ: IstraživaÄko-izdavaÄki centar SSO Srbije, Beograd 1987 Rokenrol (engl. rock `n` roll, skraÄeno od rock and roll), Äesto samo rok (engl. rock), muziÄki je pravac i globalna potkultura. Rok se po prvi put pojavio u SAD pedesetih godina 20. veka.[1][2] Nastao je pod uticajem džeza i, prvenstveno, gitarskog bluza. Najpopularniji je muziÄki žanr sveta, posebno u Evropi i Severnoj Americi. Rokenrol se nekad koristi kao sinonim za Å”iri pojam rok, ali ÄeÅ”Äe rokenrol oznaÄava rane godine žanra tokom pedesetih i Å”ezdesetih 20. veka, dok se kraÄi naziv rok upotrebljava za sve. TipiÄni rok sastav se sastoji od pevaÄa, gitare, bas gitare i bubnjeva. Mnoge rok grupe koriste i druge instrumente poput klavijatura, daira, usne harmonike i sl. Izraz rokati (engl. rocking) prvi su upotrebili crkveni pevaÄi na ameriÄkom jugu, a znaÄio je āosetiti versko ushiÄenjeā. MeÄutim, 1940-ih izraz je imao dvojako znaÄenje: plesati, podrazumevajuÄi snoÅ”aj. Dobar primer ovoga je pesma Roj Brauna Good Rocking Tonight (dosl. dobro rokanje noÄas). Rok muzika je imala ogroman druÅ”tveni i kulturni uticaj na svet. Kao kulturni fenomen, rock muzika je na svet uticala kao nijedna druga. Popularna je Å”irom sveta i razvila se u veliko mnoÅ”tvo vrlo razliÄitih stilova. Sam pojam može da oznaÄava nekoliko razliÄitih stvari. Ponekad se upotrebljava kao naziv za niz stilova zapadne popularne muzike, poput teÅ”kog metala, pop muzike, i hip hopa, a ponekad se upotrebljava kao naziv za poseban izvorni pokret pedesetih godina. NajÄeÅ”Äe, pojam oznaÄava taj izvorni pokret i razne stilove koje su nastali direktno od njega (bez hip hopa, pop muzike, itd). Karakteristike[uredi | uredi izvor] Red hot Äili pepers Zvuk kamena je tradicionalno usmeren na elektriÄnoj gitari, koja se pojavila u svom modernom obliku 1950-ih uz popularizaciju rokenrola.[3] Zvuk elektriÄne gitare u rok muzici obiÄno podržava elektriÄna bas gitara, koja je bila pionir u džez muzici istoga doba,[4] i udaraljke u kojima vladavaju bubnjevi, uz koje se ponekad pojavljuju i Äinele.[5] Ovaj trio instrumenata Äesto se nadopunjava ukljuÄivanjem klavira, hemonda i sintisajzera.[6] Grupa muziÄara koja interpretira rok muziku naziva se rok bend i sastoji se najÄeÅ”Äe od dva do pet Älanova. KlasiÄno, rok bend poprima oblik kvarteta Äiji Älanovi pokrivaju jednu ili viÅ”e uloga, ukljuÄujuÄi i pevaÄa, gitaristu, ritam gitaristu, bas gitaristu, bubnjara i Äesto klavijaturistu ili drugog instrumentalistu.[7] Rok muzika tradicionalno je izgraÄena na temeljima jednostavnih Äetverodobnih ritmova s udarcem bubnja - Backbeat.[8] Melodije su Äesto izvedene iz starijih muziÄkih naÄina kao Dorian mode ili miksolidijski, uglavnom tonalitetima violinskog kljuÄa.[8] Instrumenti sviraju viÅ”eglasno, a harmonije su popunjene kvartama, kvintama i disonantnim harmonijskim progresijama.[8] Rok pesme iz sredine 1960-ih su Äesto koriÅ”tene u Verse-chorus strukturi, koja potiÄe iz bluza i folk muzike, ali doÅ”lo je do znaÄajne razlike od ovog modela.[9] KritiÄari su naglasili eklekticizam i stilsku raznovrsnost.[10] Zbog svoje složene istorije i sklonosti posuÄivanja muziÄkih elemenata iz drugih muziÄkih i kulturnih obrazaca kritiÄari su tvrdili da je ānemoguÄe vezati rok muziku za kruto naznaÄenu muziÄku definicijuā.[11] Jednostavan 4/4 rok ritam za bubnjeve O ovoj zvuÄnoj datoteci Play (pomoÄĀ·info) Za razliku od mnogih ranijih stilova popularne muzike, teme rok pesama su vrlo Å”irokog spektra. Tako se u tekstovima rok pesama nalaze druÅ”tvo, neuzvraÄena ljubav, seks, pobune protiv vlasti, sport, piÄe, droga, novac, socijalna pitanja i sl.[8] Neke od ovih tema rokeri su nasledili iz starijeg popa, džeza i bluza, a neke teme se prvi put pojavljuju u tekstovima pesama.[12] Robert Kristgau je rok muziku nazvao āhladnim medijomā s jednostavnom dikcijom i ponavljanjem refrena, a tvrdi da se primarna funkcija roka odnosi na muziku, ili uopÅ”tenije Å”um.[13] Prevlast belih muÅ”karaca i Äesto muziÄara srednje klase u rok muzici se Äesto navodi i uvek je āvruÄe pitanjeā u medijima.[14] Ipak, i u roku su se kasnije probili i crni muziÄari, osvajajuÄi najÄeÅ”Äe mladu belaÄku publiku.[15] NajÄeÅ”Äe pevaju o mafiji, problemima siromaÅ”tva i neravnopravnosti.[16] Razvoj rokenrola[uredi | uredi izvor] Alan Frid Elvis Presli 1956. Bil Heli i Komete Rokenrol se prvi put pojavljuje kao poseban stil u Americi tokom ranih pedesetih godina 20. veka, iako se delovi rokenrola mogu Äuti u ritam i bluz izdanjima iz dvadesetih godina 20. veka. Rani rokenrol je uskladio delove bluza, bugi-vugija, džeza i RnBa, a takoÄe je imao elemente folklorne, crkvene i kantri muzike. Neki Äak smatraju da je rokenrol utemeljen na muzici naselja Fajv Points u Njujorku, tokom sredine 20. veka. Stanovnici Fajv Pointsa su prvi spojili afriÄku i evropsku, naroÄito irsku, muziku. Pesme ovog žanra puÅ”tane su samo na radio-stanicama posveÄenim RnBu, a belci su vrlo retko Äuli tu muziku na poznatim radio-stanicama. Godine 1951, klivlendski di-džej Alan Frid je poÄeo svirati tu vrstu muzike za belu publiku. Frid je prvi izumeo izraz `rock and roll` da opiÅ”e ovaj stil RnB muzike. Rokenrol pravac se, za razliku od improvizacije bluza, džeza i soula, vratio klasiÄnom muziÄkom obliku, ali sa mnogo tvrÄim i energiÄnijim zvukom koji je vrlo brzo osvojio ceo svet. Jedna od prvih rokenrol pesama je Äak Berijeva Džoni Bi Gud (engl. Johnny B. Goode). Njega mnogi smatraju za rodonaÄelnika roka, ali poÅ”to tadaÅ”njoj muziÄkoj industriji nije odgovarao kao crnac i stariji Äovek, u prvi plan je izbaÄen Elvis Presli, koji je uskoro postao prva rok zvezda - kralj rokenrola (engl. The King). Godine 1954, Elvis Presli snima lokalni hit `That`s All Right Mama` u Sem Filipsovom studiju San u Memfisu. Elvis je svirao fuziju roka i kantri muzike, poznate kao rokabili. MeÄutim, pravi uspon roka je zapoÄela pesma `Rock Around the Clock` sastava āBill Haley & His Cometsā iz sledeÄe godine. Posle Elvisa, kada je veÄ rok ritam zahvatio ceo svet, javljaju se bendovi kao Å”to su Bitlsi, Rolingstons i ostali. U to vreme se javlja rok scena i na prostorima bivÅ”e Jugoslavije. Prvi bendovi kao Å”to su Zlatni prsti ostvaruju velik uspeh, ali sve to postaje znaÄajnije tek sa pojavom veÄih bendova kao Å”to su Bijelo dugme, Smak, Ju grupa, itd. MeÄutim pravo Å”irenje rokenrola i njegovo zlatno doba poÄinje sa dolaskom grupa poput Azre, Riblje Äorbe, Zabranjenog PuÅ”enja, EKV i drugih. Rokenrol žanrovi[uredi | uredi izvor] MuziÄki žanrovi koji su se razvili iz roka: Progresivni rok (Progressive Rock) Alternativni rok (Alternative Rock) Hevi metal (Heavy Metal) Pank rok (Punk Rock) Podžanrovi roka[uredi | uredi izvor] Detroitski rok Garažni rok Glam rok Grandž rok Hartlend rok Instrumentalni rok JužnjaÄki rok Soft rok Post rok Pab rok Pustinjski rok PsihodeliÄni rok Simfonijski rok Surf muzika Hard rok Indi rok Fuzijski žanrovi[uredi | uredi izvor] Bluz rok Kantri rok Äelo rok Flamenko rok Folk rok Džez rok Raga rok Samba rok StarosedelaÄki rok Tango-rokero Garažni rok[uredi | uredi izvor] Glavni Älanak: Garažni rok Garažni rok je bila sirova forma rok muzike, posebno prevalentna u Severnoj Americi sredinom 1960-ih. Tako je nazvana zbog percepcije da je bila uvežbana u prigradskoj porodiÄnoj garaži.[17][18] Pesme garažnog roka su se bavile traumama srednjoÅ”kolskog života, pri Äemu su pesme o ādevojkama koje lažuā bile posebno Äeste.[19] Lirika i obrada su bile agresivnije od onog Å”to je bilo uobiÄajeno u to vreme, Äesto sa režeÄim ili deruÄim vokalom koji je utopljen u inkoherentno vriÅ”tanje.[17] Oni su se kretali od grube jednoakordne muzike (poput Sedsa) do muziÄara skoro studijskog kvaliteta (ukljuÄujuÄi Nikerbokers, Rimejns i Fift Istjet). TakoÄe su postojale regionalne varijacije u mnogim delovima zemlje sa prosperitetnim scenama posebno u Kaliforniji i Teksasu.[19] Države pacifiÄkog severozapada su verovatno imale najbonje definisani regionalni zvuk.[20] Stil je evoluirao polazeÄi od regionalnih scena joÅ” od 1958. āāTall Cool Oneāā (1959) grupe Vejleri i āLouie Louieā (1963) grupe Kingsmen . su dobri primeri žanra u svojim formativnim fazama.[21] Do 1963, singlovi garažnih grupa su poÄeli da dosežu nacionalne liste u veÄem broju, ukljuÄujuÄi Pol River end Rejders (Bojsi),[22] TraÅ”men (Mineapolis)[23] i Rivijeras (Saut Bend, Indijana).[24] Druge uticajne garažne grupe, poput Soniksa (Takoma), nisu dostigle Bilbord hot 100.[25] U tom ranom periodu mnoge grupe su bile pod jakim uticajem surf roka i dolazilo je do razmena izmeÄu garažnog roka i frat roka, na Å”ta se ponekad gleda kao na samo podžanr garažnog roka.[26] Britanska invazija 1964ā66 je imala jak uticaj na garažne grupe, pružajuÄi im nacionalnu publiku, stimuliÅ”uÄi mnoge (Äesto surf ili hot rod grupe) da adaptiraju britanski uticaj, i ohrabrujuÄi formiranje mnogih grupa.[19] Hiljade garažnih grupa je postojalo u SAD i Kanadi tokom te ere i stotine su proizvele regionalne hitove.[19] Primer su: āThe Witchā takomskih Soniksa (1965), āWhere You Gonna Goā detroitske grupe Anrelajted segments (1967), āGirl I Got News for Youā majamske grupe BirdvoÄers (1966) i ā1ā2ā5ā grupe iz Montreala Honted. Uprkos toga Å”to je veliki broj grupa potpisao ugovore sa velikim ili regionalnim produkcijkim kompanijama, veÄina njih nije doživela komercijalni uspeh. Generalno se smatra da je garažni rok doživeo svoj komercijalni i umetniÄki vrhunac oko 1966.[19] Do 1968. ovaj stil je uglavnom nestao sa nacionalnih listi i lokalnog nivoa, dok su se amaterski muziÄari suoÄavali sa fakultetskim obrazovanjem, poslom i regrutacijom.[19] Novi stilovi su evoluirali i zamenili garažni rok (ukljuÄujuÄi bluz rok, progresivni rok i kantri rok).[19] U Detroitu je tradicija garažnog roka preživela do ranih 1970-ih, sa grupama poput MC5 i Studžes, koje su koristile znatno agresivniji pristup formi. Te grupe su poÄele da se nazivaju pank rokom i danas se na njih Äesto gleda kao proto-pank ili proto-hard rok.[27]
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
OdliÄno oÄuvano, s posvetom i potpisom autora. Ilustracije Vladimir Džanko. Autor - osoba GardaÅ”, Anto Naslov Duh u moÄvari / Anto GardaÅ” ; [ilustrirao Vladimir Džanko] Vrsta graÄe knjiga Jezik hrvatski Godina 1989 Izdanje 1. izd. Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Mladost, 1989 (Zagreb : āOgnjen Pricaā) FiziÄki opis 179 str. : ilustr. ; 21 cm Drugi autori - osoba Džanko, Vladimir Zbirka ĒBibliotekaĒ Vjeverica (karton) Napomene Tiraž 5.000. Duh u moÄvari je roman Ante GardaÅ”a Äija se radnja odvija u KopaÄevu i KopaÄkom ritu. Roman je prvi put objavljen 1989. godine. U njemu se autor predstavlja kao dobar poznavatelj i veliki ljubitelj prirode. GardaÅ” svoje junake Mirona i Melitu, poznate iz trilogije āLjubiÄasti planetā, āBakreni Petarā i āIzum profesora Leopoldaā, dovodi u KopaÄki rit usred zime. Otkriva golemo bogatstvo raznolikosti oblika, detalja i odnosa koji vladaju u tom prirodnom parku. ObogaÄuje roman prirodoslovnim Äinjenicama upoznajuÄi Äitatelje s raznolikim pticama koje se tu gnijezde i zadržavaju, kao i s ostalim životinjama kojima je tu obitavaliÅ”te. Junaci pomažu lovcima prehranjivati životinje u oÅ”troj zimi, a svojim djeÄjim nemirom i radoznaloÅ”Äu oni pokreÄu radnju. Fabula ima formulu kriminalistiÄkog romana graÄenog po detekcijskoj metodi. Odrasli ne uspijevaju otkriti poÄinitelje bezakonja, ali djeca otkrivaju zlikovce, pribavljaju dokaze i razrjeÅ”avaju misterij o duhovima. U ovoj uzbudljivoj krimi-priÄi Äitatelj otkriva ljepote rita, njegova jezera, bare, otoke, puteljke, biljni i životinjski svijet i ne može ne osjetiti njegovu posebnost. Tako uz krimi-priÄu s elementima pustolovnog romana imamo i priÄu o izazovnom odnosu Äovjeka i prirode i opasnosti kada je prirodni poredak stvari ugrožen, Å”to postaje velika kuÅ”nja za civilizacijski opstanak. Ovaj roman poziv je na Äuvanje prirodnih ljepota i njenih stanovnika. Fabula je dinamiÄna, napeta, puna neizvjesnosti i iÅ”Äekivanja. GardaÅ” je majstor u voÄenju radnje, stvaranju zapleta i neoÄekivanih obrata te u spretnom rasplitanju. Glavne junake krase osobine upornosti, hrabrosti, prijateljstva i spremnosti za pomoÄ. Pripovjednu strukturu romana karakterizira jednostavan, razgovijetan jezik s obiljem životnih dijaloga. Likovi su i razgovorno izdiferencirani: djeÄaci mnogo upotrebljavaju žargonske izraze, Melita voli umanjenice, a gospodin Jozsef Varga, MaÄar podrijetlom, govori brkajuÄi rodove i padeže. Pored Mirona i Melite važniji junaci romana su joÅ”: Eukaliptus ili Liptus (pravo ime Varga ZoltĆ”n); VuÄeviÄ, predsjednik LovaÄkog druÅ”tva; Bakalar ili Baki, mrÅ”avi djeÄak; Slanina, debeli djeÄak; Aranka, djevojÄica; LĆ©vay, krivolovac. Prvo izdanje ovog romana objavila je zagrebaÄka āMladostā u Biblioteci Vjeverica i s ilustracijama Vladimira Džanka (naklada 5.000 primjeraka). Drugo izdanje (identiÄno prvome) uslijedilo je 1990. godine. TreÄe izdanje objavilo je zagrebaÄko āZnanjeā u Biblioteci Stribor 1994. s ilustracijama DuÅ”ka GaÄiÄa. To izdanje ponovljeno je 2000. godine. Peto izdanje objavila je zagrebaÄka āAlfaā 2002. s ilustracijama Svebora Vidmara u biblioteci Knjiga za mladež (naklada 3000 primjeraka). Prema romanu 2006. godine je snimljen i Duh u moÄvari (film), Äiji redatelj je Branko IÅ”tvanÄiÄ. Anto GardaÅ” (AgiÄi kod Dervente, 21. svibnja 1938. ā Osijek, 10. lipnja 2004), hrvatski književnik. Pisao je romane, bajke, priÄe, pjesme i igrokaze, a meÄu njegovim pjesniÅ”tvom se istiÄu samostalne zbirke haiku poezije. Od 1947. godine, kad se s roditeljima doselio u Velimirovac kod NaÅ”ica, živio je u Slavoniji, a od 1974. u Osijeku. Osnovnu Å”kolu zavrÅ”io u Velimirovcu, gimnaziju 1958. u NaÅ”icama, a diplomirao 1968. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Radio je potom u ÄurÄenovcu, Koprivnici... Od 1973. bio je stalno zaposlen u osjeÄkoj poÅ”ti (HPT), uglavnom kao voditelj pravne službe. Bio je i predsjednik Ogranka DHK slavonsko-baranjsko-srijemskoga. Neke od njegovih knjiga ilustrirao je poznati hrvatski ilustrator Ivan AntolÄiÄ. Književni rad Prvu pjesmu āPod kestenomā objavio je kao gimnazijalac 1958. godine u zagrebaÄkom srednjoÅ”kolskom Äasopisu Polet. Otada suraÄuje u mnogim književnim listovima, Äasopisima, novinama, radiju i televiziji. Pisao je poeziju i prozu za djecu i odrasle: pjesme, haiku-pjesme, romane, novele, pripovijetke, bajke, igrokaze, radioigre za djecu, kazaliÅ”ne predstave... Prvu pjesmu za djecu objavio je 1968. u osjeÄkim novinama āMala Å”tampaā. Bio je neumorni Äitatelj svojih uradaka pred djecom cijele Hrvatske, pisac najÅ”irih tematskih interesa, od zaviÄajnoga haikua, klasiÄne realistiÄke, ali i (znanstveno) fantastiÄarske proze. Uz Jagodu Truhelku i Stjepana TomaÅ”a GardaÅ” je najznaÄajniji osjeÄki pisac za djecu i jedan od ponajbitnijih i najÄitanijih suvremenih pisaca u Hrvatskoj, lektirski klasik literature namijenjene najmlaÄima i Äitateljima tinejdžerskog uzrasta. Objavio je Äetrdesetak knjiga, uglavnom za mlaÄe Äitaoce: romane, bajke, priÄe, pjesme i igrokaze. TakoÄer, objavio je pet samostalnih zbirki haiku-poezije. Uz antologijska djela u žanru djeÄje književnosti, zavidne književne rezultate postigao je i u drugim žanrovima. IstiÄu se njegova zbirka kratkih proza āPostelja gospoÄe Jeleneā (1988), te haiku-radovi nagraÄeni u Japanu. PrevoÄen je na brojne jezike i nagraÄivan prestižnim književnim nagradama (npr. āGrigor Vitezā za roman āLjubiÄasti planetā 1981. i āJosip i Ivan Kozaracā). Roman Duh u moÄvari (1989) i PriÄe iz KopaÄkog rita tematski su vezane za KopaÄki rit u Baranji. Njemu u Äast se zove književna nagrada za najbolji roman ili zbirku pripovijedaka za djecu i mladež objavljena na hrvatskom književnom jeziku, nagrada Anto GardaÅ”. Djela Samostalne knjige i djela objavljena u Äasopisima āPjesmeā (sa Savom PanjkoviÄem, 1965.) āNa jednoj obaliā, pjesme (1968.) āBalada o kapetanovu povratkuā (1975.) āJež i zlatni potokā, priÄe i igrokazi (1978. ā ponovljeno: 1985., 1986., 1987., 1989., 2002.) āTajna zelene peÄineā, roman (1979. ā 1996., 2003.) āLjubiÄasti planetā, roman (1981. ā 1986., 1993., 1996., 2001., 2003.) āZaboravljena torbaā, priÄe (1982.) āBakreni Petarā, roman (1984. ā 1990., 1994., 2000., 2001.) āIzum profesora Leopoldaā, roman (1986. ā 1995., 2000., 2001., 2003.) āUvijek netko nekog voliā, pjesme (1986.) āZvijezda u traviā, priÄe (1986.) āPrvi suncokretiā, pjesme (1987.) āPigulicaā, roman (1988.) āPostelja gospoÄe Jeleneā, kratke proze (1988.) āDuh u moÄvariā, roman (1989. ā 1990., 1994., 2000., 2002.) āBože moj, za koga, kome da piÅ”em?ā (1992. ā āKnjiževna revijaā) āIn memoriam : pjesniÄka rijeÄ Milivoja PoliÄaā (1993. ā āKnjiževna revijaā) āPriÄe iz KopaÄkog ritaā, priÄe (1993. ā 1999.) āPrikazaā, ulomci iz neobjavljenog romana (1993. ā āKnjiževna revijaā) āFilip, djeÄak bez imenaā, roman (1994. ā 2000.) āGrm divlje ružeā, haiku-poezija (1994.) āIvan Tulum putuje u neboā, odlomak iz romana (1995. ā āKnjiževna revijaā) āMiron na tragu svetoga Gralaā, roman (1995.) āPrikazaā, roman (1995.) āÄudo na kamenitom brijeguā (1996. ā āKnjiževna revijaā) āDamjanovo jezeroā, roman (1996. ā 1998. prevod na slovaÄki āDamianovo jezeroā) āHej, beÄariā (1996.) āŽuborenjaā, haiku (1996.) āGlas koji te vodiā (1997. ā āKnjiževna revijaā) āKuÄa od drvenih kocakaā (1997.) āSto sunovrataā, haiku (1997.) āTragovi duginih bojaā (1997.) āPlavokrila pticaā, pjesme i igrokazi za djecu (1998.) āS dlanovima na oÄimaā (1998. ā āKnjiževna Rijekaā) āCvijet bez imenaā (1999. ā āKnjiževna Rijekaā) āBedemgrad ili kako su slavonski pobunjenici nadmudrili Turkeā (1999. ā āKoloā) āKoliba u planiniā (1999.) āMiron u Å”kripcuā, roman (1999. ā 2000., 2001., 2002.) āOtvoreni putā (1999.) āGlas koji te vodiā (2000.) āJeronimova sreÄaā (2000. ā āKnjiževna revijaā) āLedendvorā, kazaliÅ”na predstava (2000.) āTri bajkeā (2000. ā āKnjiževna revijaā) āKraÄa u galeriji ili Sve se urotilo protiv malog TerziÄaā (2001. ā 2003.) āÄovjek s crvenim Å”tapomā, poÄetak tek zavrÅ”enog romana (2002. ā āKnjiževna revijaā) āPodmorski kraljā, roman (2002.) āTajna jednog videozapisaā, SF-roman (2002.) āZlatnici kraj putaā (2002.) āBijela tiÅ”inaā, haiku-poezija (2003.) āÄovjek na cestiā (2003. ā āOsvitā) āDobro je imati brataā, pjesme (2003.) āIgraÄke gospoÄe Nadineā, priÄe (2003.) āLjepÅ”i Äe postati svijetā, pjesme za djecu (2003.) āSjaj mjeseÄineā, haiku-poezija (2003.) āÄovjek s crvenim Å”tapomā (2004.) āBronÄani kotliÄā, kazaliÅ”na predstava āObraÄun s vodenjakomā, roman (2006.) Antologije i zbirke s drugim autorima āZvuci Panonije`72ā (1972.) āSlavonija `73ā, V. muziÄki festival (1973.) āPjesme vedre mladostiā (1977.) āSuze boli-za sloboduā, poezija (1992.) āŽubor rijeÄiā (1992.) āPriÄe o dobru, priÄe o zluā (1993.) āAntologija hrvatske djeÄje poezijeā (1994.) ā3. samoborski haiku susretiā (1995.) āPoezijaā (1995.) āProzaā (1995.) ā4. samoborski haiku susretiā (1996.) āAntologija hrvatskoga haiku pjesniÅ”tvaā (1996.) āPrimjeri iz djeÄje književnostiā (1996.) ā5. samoborski haiku susretiā (1997.) āPjesma miraā, pjesme (1997.) āPjesme vedre mladostiā (1997.) āTragovi duginih bojaā (1997.) ā6. samoborski haiku susretiā (1998.) āPjevanÄicaā (1998.) āSretne uliceā, osjeÄka Äitanka (1999.) ā9. samoborski haiku susretiā (2000.) āHaiku zbornik ā Ludbreg, 2000ā (2000.) āSedam putovaā, haiku (2000.) āHaiku u Dalmacijiā (2001.) āHrvatske bajke i basneā (2001.) ā(PjesniÅ”tvo)ā (2002. ā āOsvitā) āHrvatsko pjesniÅ”tvoā (2003. ā āOsvitā) DŽANKO, Vladimir, slikar (MladeÅ”kovci kraj GlamoÄa, 20. III. 1932). Malu maturu položio u Livnu 1948, Državnu Å”kolu za slikarstvo i umjetne zanate zavrÅ”io u Sarajevu 1953 (B. SubotiÄ). Neko vrijeme radio kao scenograf u Narodnom pozoriÅ”tu u Banjoj Luci te predavao u gimnaziji u Tuzli. Diplomirao na Akademiji primenjene umetnosti u Beogradu 1962 (V. Grdan ā slikarstvo, M. Zlamalik ā plakat, I. TabakoviÄ ā keramika). God. 1963. dolazi u Osijek, gdje je do 1967. scenograf u HNK, potom likovni pedagog, od 1978. voditelj kolegija za predÅ”kolski odgoj na PedagoÅ”kom fakultetu i od 1992. ravnatelj Galerije likovnih umjetnosti. ā NajÄeÅ”Äe slika uljem, akvarelom i pastelom, radi crteže olovkom i perom. U poÄetnoj je fazi pod znatnim utjecajem akademije, s izraženom linearnoÅ”Äu u oblikovanju slike. U Osijeku i u slavonskom podneblju taj utjecaj pomalo slabi. Iako rodom iz kamenita kraja, Dž. se suživljuje s nizinskim krajolikom te slika slavonski pejzaž (Å”ume, polja, vode) na intimistiÄki naÄin, u lakoj rasvjeti na dalekim horizontima ili u oblaÄju. Prikazuje i kuÄe, osobito seljaÄka dvoriÅ”ta. Kompoziciju gradi tonovima boje (pretežito tamnozelene, smeÄe i sive), a potez mu je kista Äesto brz, leteÄi, Å”to slikama daje osobnu notu i draž trepetljivosti. Nasuprot idiliÄnu plenerizmu ranijih pejzaža, njegove ratne vedute Osijeka (akvareli iz 1991) imaju obilježja ekspresivnoga kolorizma: ratna je kataklizma predoÄena u srazu snažno crvenih i plavih tonova i difuznoj strukturi motiva. Bavi se i ilustriranjem književnih djela. Samostalno je izlagao u Osijeku (1963ā64, 1966ā67, 1969, 1976ā77, 1980, 1982, 1986, 1988, 1991), NaÅ”icama (1969), Vinkovcima (1975), Gƶteborgu (1977, s I. Hermanom), Dubrovniku (1984), Äakovu (1987) i Nersingenu u NjemaÄkoj (1989). Sudjelovao na izložbama podružnice ULUH-a (HDLU-a) za Slavoniju (od 1966), na Bijenalu Slavonaca (od 1967), izložbama baranjske (od 1975) i iloÄke likovne kolonije (od 1977), izložbama Slavonski pejzaž XIX. i XX. stoljeÄa (Osijek 1976), Suvremeni osjeÄki slikari i kipari (Osijek i Brantford u Kanadi 1977), OsjeÄki ratni atelijer (Kƶln 1992) i dr. ā God. 1970. dobio je Nagradu grada Osijeka za slikarstvo. MG11 (N)
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Povez malo labaviji, ali nista strasno, sve ostalo uredno ! Naslovna strana: Radomir Perica BraÄa Grim (nem. BrĆ¼der Grimm) su Jakob i Vilhelm Grim, koji su slavni po objavljivanju zbirka nemaÄkih bajki, (nem. Kinder- und HausmƤrchen) (āDeÄje i porodiÄne priÄeā) (1812.), drugog sveska 1814. (ā1815ā na naslovnici), kao i mnogih drugih izdanja tokom života. Jakob Ludwig Karl Grimm rodio se 1795., a Wilhem Karl Grimm 1805., u Hanauu kod Frankfurta. Obrazovali su se u Friedrichs Gymnasium u Kasselu, a zatim su obojica studirali pravo na SveuÄiliÅ”tu Marburg. Od 1837. do 1841. braÄa Grimm su se pridružila petorici kolega profesora na SveuÄiliÅ”tu u Gƶttingenu. Ta je skupina postala poznata kao Die Gƶttinger Sieben (Gƶttingenska sedmorka). Bunili su se protiv kralja Ernesta Augusta I. od Hanovera, kojeg su optuživali da krÅ”i ustav te države. Zato ih je kralj sve istjerao sa sveuÄiliÅ”ta. Wilhelm je umro 1859., a njegov stariji brat Jakob 1863. Pokopani su na groblju St MatthƤus Kirchhof u Schƶnebergu, Äetvrti Berlina. Kasnija izdanja Osim izvornih njemaÄkih djela, mnoge su izvorne francuske priÄe uÅ”le u zbirku braÄe Grimm jer ih je ispriÄao hugenotski pripovjedaÄ koji je braÄi bio jedan od glavnih izvora. DanaÅ”nja izdanja njihovih bajka uglavnom su temeljito proÄiÅ”Äene i zaÅ”eÄerene verzije za djecu; naime, izvorne narodne priÄe koje su braÄa skupila nekad se nisu smatrale djeÄjim priÄama. vjeÅ”tice, zlodusi, trolovi i vukovi Å”uljaju se mraÄnim Å”umama oko drevnih sela braÄe Grimm, kao i kroz podsvijest izoliranih njemaÄkih gradova-država tog doba. Suvremena analiza Suvremena psihologija i antropologija tvrde da bajke koje se na Zapadu priÄaju djeci prije spavanja zapravo predoÄavaju duÅ”evnu tjeskobu, strah od napuÅ”tanja, roditeljsko nasilje i/ili spolno sazrijevanje. DjeÄji psiholog Bruno Bettelheim u knjizi KoriÅ”tenje oÄaravanja tvrdi da su izvorne bajke braÄe Grimm zapravo frojdovski mitovi. Jezikoslovlje Na samom poÄetku 19. stoljeÄa, u vrijeme kad su živjela braÄa Grimm, Sveto Rimsko Carstvo je upravo propalo, a NjemaÄka kakvu znamo danas nije joÅ” postojala, nego se sastojala od stotina kneževina i malih ili srednje velikih država. Glavni Äimbenik koji je ujedinio njemaÄki narod tog doba bio je zajedniÄki jezik. Svojim su djelima i životom braÄa Grimm htjeli pomoÄi da se stvori njemaÄki identitet. Javnost izvan NjemaÄke uglavnom ne zna da su braÄa Grimm sastavila njemaÄki rjeÄnik Deutsches Wƶrterbuch. To je bio prvi veliki korak u stvaranju standardnog `modernog` njemaÄkog jezika joÅ” od Lutherova prijevoda Biblije s latinskog na njemaÄki. Taj vrlo opsežan rjeÄnik (33 sveska, teži 84 kg) joÅ” se smatra autoritetom za njemaÄku etimologiju. Smatra se da je brat Jakob iznio Grimmov zakon, germansku glasovnu promjenu koju je prvi primijetio danski filolog Rasmus Kristian Rask. Grimmov je zakon bio prvo otkriÄe neke važne sustavne glasovne promjene. Snežana i sedam patuljaka Pepeljuga Ivica i Marica Crvenkapa Hrabri krojaÄ Toma palÄiÄ Ramplstilskin ili Cvilidreta Zlatna guska Zlatokosa Kralj žaba Ivica i Marica StoÄiÄu, postavi se Bratac i sestrica Vila Perka Tri brata Uspavana lepotica (Trnova Ružica)... Radomir Perica (Beograd, Kraljevina Jugoslavija, 20. septembar 1924 ā VaÅ”ington, SAD, 23. decembar 2006) je bio srpski stripar, ilustrator, dizajner i slikar. Tvorac je prvih nauÄnofantastiÄnih parodija u srpskom stripu. Lik omladinca KiÄe koji nosi tetovažu Mikija Mausa u filmu āBal na vodiā reditelja Jovana AÄina je oblikovan po Radomiru Perici. Biografija i likovni opus Profesionalno je debitovao u svojoj Å”esnaestoj godini stripom āNovi Tarcanā (Mikijevo carstvo, br. 191, 8. januar 1941). Najpoznatiji stripovi su mu āPut na Mesecā, āIvica i Maricaā, āDoživljaji Džure Pacovaā, āSan mladog Jockaā, āPoslednji dani Pompejeā i āTil OjlenÅ”pigelā. Sa poÄetkom Drugog svetskog rata, Perica se sa nekoliko prijatelja pridružuje Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini pod komandom generala Dragoljuba MihailoviÄa, sa kojim je inaÄe bio u srodstvu po majÄinoj liniji. Tokom ratnih godina crta lažne pasoÅ”e i ausvajse za ameriÄke pilote i saborce, ali i stripove od kojih su neki bili objavljeni u beogradskim novinama. Kada je partizanski pokret preuzeo vlast u Jugoslaviji, Perica nije uspeo da pobegne u Ameriku, veÄ je uhapÅ”en i suÄeno mu je u okviru procesa MihailoviÄu i saradnicima. Na robiji u Sremskoj Mitrovici je proveo Å”est godina, gde je Äesto bio fiziÄki zlostavljan i muÄen. Nakon izlaska iz zatvora se bavi likovnim i primenjenim umetnostima, za Å”ta je dobijao i meÄunarodne nagrade (nagrada āRizoliā za najbolju evropsku grafiku, Milano). Kao veÄ formiran autor se 1960-ih seli sa porodicom u SAD, gde iznova poÄinje likovnu karijeru. Posle skoro sedam decenija zaborava, kulturna javnost u Srbiji se ponovo upoznala sa PeriÄinim opusom tek u septembru 2009. kada je izdavaÄka kuÄa āKomikoā iz Novog Sada reprintovala njegova dva stripa u svesci āPut na Mesecā i objavila u propratnom Älanku nepoznate detalje iz života ovog stvaraoca. Filmske reference Perica je imao viÅ”estruke veze sa filmskom umetnoÅ”Äu. U mladosti je radio stripove pod uticajem ameriÄkog animiranog filma, a deo karijere je proveo kao dizajner u beogradskom āAvala filmuā. U ameriÄkom filmu āTesla: gospodar munjeā (engl. Tesla Master of Lightning, 2000) glumio je Nikolu Teslu. Ipak, Å”iroj publici je najpoznatiji lik KiÄe, oblikovan po Radomiru Perici, koji nosi skrivenu tetovažu Mikija Mausa u filmu āBal na vodiā reditelja Jovana AÄina (bliskog PeriÄinog prijatelja). Ovo je zasnovano na anegdoti sa suÄenja Radomiru Perici, kada je na pitanje komunistiÄkog istražitelja u Å”ta veruje, Perica odgovorio: āVerujem u Miki Mausaā.
178 SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Francuski jezik! Largo Winch #16 Hong Kong. Zrakoplovna divizija W grupe, koju predstavlja AndrĆ© Bellecourt, zakljuÄuje ugovor o zajedniÄkom ulaganju s Tsai Industries Corp. Kinezi su izrazili želju da sam Largo Winch potpiÅ”e ugovore. Ali mladi milijarder nije davao znake života otkako je napustio otok Tsai Huang, oni su žalili za ovim hirom. Za Äelnike W grupe, Largo je vjerojatno bio žrtva brodoloma ili otmice od strane pirata. Za njegovog vjernog prijatelja Simona, Äiji ga huliganski instinkt rijetko laže, to miriÅ”e na prljavi trik. KonaÄno, za gospodina Tsai Huanga, pitanje se niti ne postavlja: on dobro zna da Largo Winch Äami u jednom od svojih zatvora... Largo Winch je belgijski serijal stripova Philippea Francqa i Jeana Van Hammea, u izdanju Dupuisa. PoÄeo je kao serija Van Hammeovih romana kasnih 1970-ih, ali je stao zbog neuspjeha i ogromnog posla koji je Van Hamme u meÄuvremenu imao sa svojim stripovima (npr. Thorgal). Kada je umjetnik Philippe Francq htio zapoÄeti seriju s Van Hammeom, oživio je svog starog heroja i preradio romane u prve albume serije stripova. Kasnije je uslijedilo joÅ” priÄa. Glavni lik je Largo Winch; roÄeno ime Largo Winczlav, koji je roÄen u Jugoslaviji.[1] Ostali važni likovi su Nerio Winch (njegov posvojitelj, iako dijele prabaku i djeda), viÅ”i rukovoditelji Grupe W, John D. Sullivan i Dwight E. Cochrane, te njegov prijatelj Simon Ovronnaz. U prva dva toma serije, L`hĆ©ritier i Le Groupe W, Largo, mlado i zgodno siroÄe, odveden je na Äelo poslovnog carstva, Grupe W (bez veze sa stvarnom televizijskom divizijom ameriÄkog konglomerat Westinghouse Electric Corporation), nakon Å”to je njegov posvojitelj Nerio ubijen, i prolazi kroz mnoge nevolje kako bi saÄuvao svoje nasljedstvo i osvetio Nerija. SljedeÄi albumi su manje-viÅ”e zasnovani na istom osnovnom zapletu: netko pokuÅ”ava nauditi Largovoj tvrtki ili od njega preuzeti kontrolu nad njom, a on se s tim nekim mora boriti kako bi osigurao opstanak svog posjeda. Gotovo svaka priÄa ukljuÄuje korumpirane autoritete tipa kojima je Nerio lako manipulirao, no Largo se suoÄava sa stajaliÅ”ta `svakog Äovjeka`. Sve priÄe serijala objavljene su u dva toma, prvi je doveo Larga u nemoguÄu situaciju, a drugi ga je pustio da izaÄe iz nje. Osim toga, oba sveska imaju istu boju pozadine na naslovnici. PriÄe se izvorno pojavljuju na francuskom, a prevedene su na razliÄite jezike, ukljuÄujuÄi hrvatski, danski, nizozemski, engleski, njemaÄki, grÄki, poljski, portugalski, srpski, Å”panjolski, Å”vedski, talijanski i tamilski. Serija je meÄu najpopularnijim strip serijama na francuskom, s godiÅ”njom prodajom od gotovo 500.000 primjeraka.[2] Povijest RoÄenje lika doÅ”lo je 1973., dok je Van Hamme bio na ruÄku u New Yorku s Gregom, glavnim urednikom Tintina. Äasopis se nastojao proÅ”iriti na ameriÄko tržiÅ”te, a Van Hamme je dobio zadatak stvoriti strip lik i žanr zanimljiv ameriÄkoj publici. Stoga se odluÄio za ideju poslovnog trilera o mladom tajanstvenom milijarderu, koji bi mu omoguÄio da pokaže svoje poznavanje ekonomije. Za umjetnika je izabran John Prentice, poznat po svom radu na Ripu Kirbyju, koji je nacrtao nekoliko ploÄa prije nego Å”to se povukao iz projekta koji je ubrzo napuÅ”ten. Van Hamme je prvi put oživio lik u obliku romana o aerodromu 1978., potaknut velikom popularnoÅ”Äu romana SAS GĆ©rarda de Villiersa. Serija je trajala do 1985. kada je ponovno stala. KonaÄno, 1990. godine, kada mu se obratio Francq, Van Hamme je ponovno upotrijebio lik u komiÄnom obliku i imao je trenutni uspjeh.... Philippe Francq (francuski: [fŹÉĢk]; roÄen 13. prosinca 1961.) je belgijski strip crtaÄ, najpoznatiji po seriji Largo Winch. Philippe Francq roÄen je u Etterbeeku 1961. godine.[1] Od mladosti je bio vatreni strip Äitatelj, koji je odrastao uz stripove iz Äasopisa Tintin iz 1950-ih. Njegovi rani favoriti bili su Blake i Mortimer, Spike i Suzy, Alix i Tintinove avanture. ZavrÅ”io je studij crtanja stripa na Akademiji Saint Luc u Bruxellesu kada je imao 23 godine.[1] Nakon malog uspjeha s Des villes et des femmes i LĆ©om Tomasinijem (obojica u Dargaudu), upoznao je autora Jeana Van Hammea, tada veÄ jednog od najuspjeÅ”nijih europskih autora stripa s Thorgalom i XIII, 1988. godine.[1] Van Hamme je Francqu ponudio strip prema nekim romanima koje je napisao deset godina ranije, a to je 1990. godine bila osnova za seriju Largo Winch. Od tada je i ova postala iznimno uspjeÅ”na serija, s poÄetnom prodajom od preko 600.000 primjeraka po albumu samo na francuskom jeziku,[2] i sada je jedina serija koju Francq viÅ”e pravi, po stopi od jednog albuma godiÅ”nje. Philippe Francq živi na jugu Francuske.... Jean, vitez Van Hamme[1] (roÄen 16. sijeÄnja 1939.) je belgijski romanopisac i pisac stripova. Napisao je scenarije za niz belgijskih/francuskih strip serijala, ukljuÄujuÄi Histoire sans hĆ©ros, Thorgal, XIII i Largo Winch. Rane godine Nakon studija poslovne administracije na Solvay Brussels School of Economics and Management, radio je kao novinar i u odjelu za marketing tvrtke Philips. U meÄuvremenu je poÄeo pisati, a jedan od njegovih prvih scenarija adaptirao je Paul Cuvelier 1968. Ovaj erotski strip pod nazivom Epoxy objavio je kontroverzni izdavaÄ Ćric Losfeld, koji je prije toga takoÄer objavljivao stripove sliÄne tematike poput Jean-Claudea Forestova Barbarela i Scarlett Dream Roberta Gigija. Van Hamme je 1976. postao stalni pisac, a u sljedeÄih nekoliko godina objavio je sedam romana i nekoliko filmskih scenarija, na pr. za Divu. Thorgal, XIII i Largo Winch Van Hammeov glavni proboj dogodio se 1977., kada je stvorio vikinÅ”kog heroja Thorgala za Grzegorza RosiÅskog, relativno nepoznatog poljskog strip crtaÄa. MjeÅ”avina srednjovjekovnih legendi i herojske fantazije ubrzo je postala veliki uspjeh u francusko-belgijskom strip magazinu Tintin. Dvojac je osvojio velike nagrade u francuskoj i belgijskoj industriji stripa. U sljedeÄem desetljeÄu Jean Van Hamme je stvorio dvije nove bestseler serije, XIII s Williamom Vanceom i Largo Winch (temeljen na njegovim vlastitim romanima) s Philippeom Francqom. Druge serije poput Les maĆ®tres de l`orge (doslovno `Gospodari jeÄma`) i Chninkel dobile su viÅ”e hvale kritike, ali nižu prodaju. Slava Van Hammea kao jednog od najveÄih europskih strip autora priliÄno je utvrÄena.[2] Umjetnici s kojima radi crtaju likove u realistiÄnom stilu, Äak i ako su same priÄe sklone fantaziji. Les maĆ®tres de l`orge i Largo Winch pretvoreni su u TV serije, a XIII, Thorgal i Largo Winch su adaptirani u videoigre....
235 SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Francuski jezik! Largo Winch #17 Mer Noire Philippe Francq Jean Van Hamme Largo Winch je upleten unatoÄ sebi u sluÄaju trgovine oružjem i meÄunarodnog terorizma. Na meti visoko organiziranih protivnika, Largo se naÄe s FBI-jem za petama. Kako bi shvatio Å”to se dogaÄa, nema izbora: uputiti se prema lukama Crnog mora, gdje je voda oÄito vrlo nemirna... Largo Winch je belgijski serijal stripova Philippea Francqa i Jeana Van Hammea, u izdanju Dupuisa. PoÄeo je kao serija Van Hammeovih romana kasnih 1970-ih, ali je stao zbog neuspjeha i ogromnog posla koji je Van Hamme u meÄuvremenu imao sa svojim stripovima (npr. Thorgal). Kada je umjetnik Philippe Francq htio zapoÄeti seriju s Van Hammeom, oživio je svog starog heroja i preradio romane u prve albume serije stripova. Kasnije je uslijedilo joÅ” priÄa. Glavni lik je Largo Winch; roÄeno ime Largo Winczlav, koji je roÄen u Jugoslaviji.[1] Ostali važni likovi su Nerio Winch (njegov posvojitelj, iako dijele prabaku i djeda), viÅ”i rukovoditelji Grupe W, John D. Sullivan i Dwight E. Cochrane, te njegov prijatelj Simon Ovronnaz. U prva dva toma serije, L`hĆ©ritier i Le Groupe W, Largo, mlado i zgodno siroÄe, odveden je na Äelo poslovnog carstva, Grupe W (bez veze sa stvarnom televizijskom divizijom ameriÄkog konglomerat Westinghouse Electric Corporation), nakon Å”to je njegov posvojitelj Nerio ubijen, i prolazi kroz mnoge nevolje kako bi saÄuvao svoje nasljedstvo i osvetio Nerija. SljedeÄi albumi su manje-viÅ”e zasnovani na istom osnovnom zapletu: netko pokuÅ”ava nauditi Largovoj tvrtki ili od njega preuzeti kontrolu nad njom, a on se s tim nekim mora boriti kako bi osigurao opstanak svog posjeda. Gotovo svaka priÄa ukljuÄuje korumpirane autoritete tipa kojima je Nerio lako manipulirao, no Largo se suoÄava sa stajaliÅ”ta `svakog Äovjeka`. Sve priÄe serijala objavljene su u dva toma, prvi je doveo Larga u nemoguÄu situaciju, a drugi ga je pustio da izaÄe iz nje. Osim toga, oba sveska imaju istu boju pozadine na naslovnici. PriÄe se izvorno pojavljuju na francuskom, a prevedene su na razliÄite jezike, ukljuÄujuÄi hrvatski, danski, nizozemski, engleski, njemaÄki, grÄki, poljski, portugalski, srpski, Å”panjolski, Å”vedski, talijanski i tamilski. Serija je meÄu najpopularnijim strip serijama na francuskom, s godiÅ”njom prodajom od gotovo 500.000 primjeraka.[2] Povijest RoÄenje lika doÅ”lo je 1973., dok je Van Hamme bio na ruÄku u New Yorku s Gregom, glavnim urednikom Tintina. Äasopis se nastojao proÅ”iriti na ameriÄko tržiÅ”te, a Van Hamme je dobio zadatak stvoriti strip lik i žanr zanimljiv ameriÄkoj publici. Stoga se odluÄio za ideju poslovnog trilera o mladom tajanstvenom milijarderu, koji bi mu omoguÄio da pokaže svoje poznavanje ekonomije. Za umjetnika je izabran John Prentice, poznat po svom radu na Ripu Kirbyju, koji je nacrtao nekoliko ploÄa prije nego Å”to se povukao iz projekta koji je ubrzo napuÅ”ten. Van Hamme je prvi put oživio lik u obliku romana o aerodromu 1978., potaknut velikom popularnoÅ”Äu romana SAS GĆ©rarda de Villiersa. Serija je trajala do 1985. kada je ponovno stala. KonaÄno, 1990. godine, kada mu se obratio Francq, Van Hamme je ponovno upotrijebio lik u komiÄnom obliku i imao je trenutni uspjeh.... Philippe Francq (francuski: [fŹÉĢk]; roÄen 13. prosinca 1961.) je belgijski strip crtaÄ, najpoznatiji po seriji Largo Winch. Philippe Francq roÄen je u Etterbeeku 1961. godine.[1] Od mladosti je bio vatreni strip Äitatelj, koji je odrastao uz stripove iz Äasopisa Tintin iz 1950-ih. Njegovi rani favoriti bili su Blake i Mortimer, Spike i Suzy, Alix i Tintinove avanture. ZavrÅ”io je studij crtanja stripa na Akademiji Saint Luc u Bruxellesu kada je imao 23 godine.[1] Nakon malog uspjeha s Des villes et des femmes i LĆ©om Tomasinijem (obojica u Dargaudu), upoznao je autora Jeana Van Hammea, tada veÄ jednog od najuspjeÅ”nijih europskih autora stripa s Thorgalom i XIII, 1988. godine.[1] Van Hamme je Francqu ponudio strip prema nekim romanima koje je napisao deset godina ranije, a to je 1990. godine bila osnova za seriju Largo Winch. Od tada je i ova postala iznimno uspjeÅ”na serija, s poÄetnom prodajom od preko 600.000 primjeraka po albumu samo na francuskom jeziku,[2] i sada je jedina serija koju Francq viÅ”e pravi, po stopi od jednog albuma godiÅ”nje. Philippe Francq živi na jugu Francuske.... Jean, vitez Van Hamme[1] (roÄen 16. sijeÄnja 1939.) je belgijski romanopisac i pisac stripova. Napisao je scenarije za niz belgijskih/francuskih strip serijala, ukljuÄujuÄi Histoire sans hĆ©ros, Thorgal, XIII i Largo Winch. Rane godine Nakon studija poslovne administracije na Solvay Brussels School of Economics and Management, radio je kao novinar i u odjelu za marketing tvrtke Philips. U meÄuvremenu je poÄeo pisati, a jedan od njegovih prvih scenarija adaptirao je Paul Cuvelier 1968. Ovaj erotski strip pod nazivom Epoxy objavio je kontroverzni izdavaÄ Ćric Losfeld, koji je prije toga takoÄer objavljivao stripove sliÄne tematike poput Jean-Claudea Forestova Barbarela i Scarlett Dream Roberta Gigija. Van Hamme je 1976. postao stalni pisac, a u sljedeÄih nekoliko godina objavio je sedam romana i nekoliko filmskih scenarija, na pr. za Divu. Thorgal, XIII i Largo Winch Van Hammeov glavni proboj dogodio se 1977., kada je stvorio vikinÅ”kog heroja Thorgala za Grzegorza RosiÅskog, relativno nepoznatog poljskog strip crtaÄa. MjeÅ”avina srednjovjekovnih legendi i herojske fantazije ubrzo je postala veliki uspjeh u francusko-belgijskom strip magazinu Tintin. Dvojac je osvojio velike nagrade u francuskoj i belgijskoj industriji stripa. U sljedeÄem desetljeÄu Jean Van Hamme je stvorio dvije nove bestseler serije, XIII s Williamom Vanceom i Largo Winch (temeljen na njegovim vlastitim romanima) s Philippeom Francqom. Druge serije poput Les maĆ®tres de l`orge (doslovno `Gospodari jeÄma`) i Chninkel dobile su viÅ”e hvale kritike, ali nižu prodaju. Slava Van Hammea kao jednog od najveÄih europskih strip autora priliÄno je utvrÄena.[2] Umjetnici s kojima radi crtaju likove u realistiÄnom stilu, Äak i ako su same priÄe sklone fantaziji. Les maĆ®tres de l`orge i Largo Winch pretvoreni su u TV serije, a XIII, Thorgal i Largo Winch su adaptirani u videoigre....
235 SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Francuski jezik! Largo Winch #7 La forteresse de Makiling Philippe Francq Jean Van Hamme Nije uvijek prednost biti Largo Winchova srodna duÅ”a. Simona Ovronnaza i njegovo novo osvajanje, inspektora Marjana Texela, prati tajna služba Unije Mjanmara (bivÅ”a Republika Burma) i zatvara ih zbog optužbi za ubojstvo. Nakon lažnog suÄenja, Simon je osuÄen na smrt i odveden u neosvojivu tvrÄavu Makiling... Largo Winch je belgijski serijal stripova Philippea Francqa i Jeana Van Hammea, u izdanju Dupuisa. PoÄeo je kao serija Van Hammeovih romana kasnih 1970-ih, ali je stao zbog neuspjeha i ogromnog posla koji je Van Hamme u meÄuvremenu imao sa svojim stripovima (npr. Thorgal). Kada je umjetnik Philippe Francq htio zapoÄeti seriju s Van Hammeom, oživio je svog starog heroja i preradio romane u prve albume serije stripova. Kasnije je uslijedilo joÅ” priÄa. Glavni lik je Largo Winch; roÄeno ime Largo Winczlav, koji je roÄen u Jugoslaviji.[1] Ostali važni likovi su Nerio Winch (njegov posvojitelj, iako dijele prabaku i djeda), viÅ”i rukovoditelji Grupe W, John D. Sullivan i Dwight E. Cochrane, te njegov prijatelj Simon Ovronnaz. U prva dva toma serije, L`hĆ©ritier i Le Groupe W, Largo, mlado i zgodno siroÄe, odveden je na Äelo poslovnog carstva, Grupe W (bez veze sa stvarnom televizijskom divizijom ameriÄkog konglomerat Westinghouse Electric Corporation), nakon Å”to je njegov posvojitelj Nerio ubijen, i prolazi kroz mnoge nevolje kako bi saÄuvao svoje nasljedstvo i osvetio Nerija. SljedeÄi albumi su manje-viÅ”e zasnovani na istom osnovnom zapletu: netko pokuÅ”ava nauditi Largovoj tvrtki ili od njega preuzeti kontrolu nad njom, a on se s tim nekim mora boriti kako bi osigurao opstanak svog posjeda. Gotovo svaka priÄa ukljuÄuje korumpirane autoritete tipa kojima je Nerio lako manipulirao, no Largo se suoÄava sa stajaliÅ”ta `svakog Äovjeka`. Sve priÄe serijala objavljene su u dva toma, prvi je doveo Larga u nemoguÄu situaciju, a drugi ga je pustio da izaÄe iz nje. Osim toga, oba sveska imaju istu boju pozadine na naslovnici. PriÄe se izvorno pojavljuju na francuskom, a prevedene su na razliÄite jezike, ukljuÄujuÄi hrvatski, danski, nizozemski, engleski, njemaÄki, grÄki, poljski, portugalski, srpski, Å”panjolski, Å”vedski, talijanski i tamilski. Serija je meÄu najpopularnijim strip serijama na francuskom, s godiÅ”njom prodajom od gotovo 500.000 primjeraka.[2] Povijest RoÄenje lika doÅ”lo je 1973., dok je Van Hamme bio na ruÄku u New Yorku s Gregom, glavnim urednikom Tintina. Äasopis se nastojao proÅ”iriti na ameriÄko tržiÅ”te, a Van Hamme je dobio zadatak stvoriti strip lik i žanr zanimljiv ameriÄkoj publici. Stoga se odluÄio za ideju poslovnog trilera o mladom tajanstvenom milijarderu, koji bi mu omoguÄio da pokaže svoje poznavanje ekonomije. Za umjetnika je izabran John Prentice, poznat po svom radu na Ripu Kirbyju, koji je nacrtao nekoliko ploÄa prije nego Å”to se povukao iz projekta koji je ubrzo napuÅ”ten. Van Hamme je prvi put oživio lik u obliku romana o aerodromu 1978., potaknut velikom popularnoÅ”Äu romana SAS GĆ©rarda de Villiersa. Serija je trajala do 1985. kada je ponovno stala. KonaÄno, 1990. godine, kada mu se obratio Francq, Van Hamme je ponovno upotrijebio lik u komiÄnom obliku i imao je trenutni uspjeh.... Philippe Francq (francuski: [fŹÉĢk]; roÄen 13. prosinca 1961.) je belgijski strip crtaÄ, najpoznatiji po seriji Largo Winch. Philippe Francq roÄen je u Etterbeeku 1961. godine.[1] Od mladosti je bio vatreni strip Äitatelj, koji je odrastao uz stripove iz Äasopisa Tintin iz 1950-ih. Njegovi rani favoriti bili su Blake i Mortimer, Spike i Suzy, Alix i Tintinove avanture. ZavrÅ”io je studij crtanja stripa na Akademiji Saint Luc u Bruxellesu kada je imao 23 godine.[1] Nakon malog uspjeha s Des villes et des femmes i LĆ©om Tomasinijem (obojica u Dargaudu), upoznao je autora Jeana Van Hammea, tada veÄ jednog od najuspjeÅ”nijih europskih autora stripa s Thorgalom i XIII, 1988. godine.[1] Van Hamme je Francqu ponudio strip prema nekim romanima koje je napisao deset godina ranije, a to je 1990. godine bila osnova za seriju Largo Winch. Od tada je i ova postala iznimno uspjeÅ”na serija, s poÄetnom prodajom od preko 600.000 primjeraka po albumu samo na francuskom jeziku,[2] i sada je jedina serija koju Francq viÅ”e pravi, po stopi od jednog albuma godiÅ”nje. Philippe Francq živi na jugu Francuske.... Jean, vitez Van Hamme[1] (roÄen 16. sijeÄnja 1939.) je belgijski romanopisac i pisac stripova. Napisao je scenarije za niz belgijskih/francuskih strip serijala, ukljuÄujuÄi Histoire sans hĆ©ros, Thorgal, XIII i Largo Winch. Rane godine Nakon studija poslovne administracije na Solvay Brussels School of Economics and Management, radio je kao novinar i u odjelu za marketing tvrtke Philips. U meÄuvremenu je poÄeo pisati, a jedan od njegovih prvih scenarija adaptirao je Paul Cuvelier 1968. Ovaj erotski strip pod nazivom Epoxy objavio je kontroverzni izdavaÄ Ćric Losfeld, koji je prije toga takoÄer objavljivao stripove sliÄne tematike poput Jean-Claudea Forestova Barbarela i Scarlett Dream Roberta Gigija. Van Hamme je 1976. postao stalni pisac, a u sljedeÄih nekoliko godina objavio je sedam romana i nekoliko filmskih scenarija, na pr. za Divu. Thorgal, XIII i Largo Winch Van Hammeov glavni proboj dogodio se 1977., kada je stvorio vikinÅ”kog heroja Thorgala za Grzegorza RosiÅskog, relativno nepoznatog poljskog strip crtaÄa. MjeÅ”avina srednjovjekovnih legendi i herojske fantazije ubrzo je postala veliki uspjeh u francusko-belgijskom strip magazinu Tintin. Dvojac je osvojio velike nagrade u francuskoj i belgijskoj industriji stripa. U sljedeÄem desetljeÄu Jean Van Hamme je stvorio dvije nove bestseler serije, XIII s Williamom Vanceom i Largo Winch (temeljen na njegovim vlastitim romanima) s Philippeom Francqom. Druge serije poput Les maĆ®tres de l`orge (doslovno `Gospodari jeÄma`) i Chninkel dobile su viÅ”e hvale kritike, ali nižu prodaju. Slava Van Hammea kao jednog od najveÄih europskih strip autora priliÄno je utvrÄena.[2] Umjetnici s kojima radi crtaju likove u realistiÄnom stilu, Äak i ako su same priÄe sklone fantaziji. Les maĆ®tres de l`orge i Largo Winch pretvoreni su u TV serije, a XIII, Thorgal i Largo Winch su adaptirani u videoigre....
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Posveta Autora! Prvo izdanje !!! 1981 g. Ilustracije: Vjera Lalin Izbor: Dalibor Cvitan Milovan DanojliÄ (Ivanovci, 3. jul 1937) je srpski pisac koji živi i radi od 1984. godine u Francuskoj. Veliku maturu položio je 1957. u Beogradu, gde je 1973. na FiloloÅ”kom fakultetu diplomirao Odsek za romanistiku. SaraÄivao je kao stalni i spoljni saradnik u dnevnim listovima Borba, Politika, u NIN-u i brojnim književnim Äasopisima. U dva navrata je radio kao lektor za srpskohrvatski jezik na Univerzitetu u Poatjeu, a nekoliko godina je obavljao poslove spoljnog saradnika pariskog radija. Älan je SANU od 2000. godine. Jedan je od 13 intelektualaca koji su obnovili rad predratne Demokratske stranke 1989. Objavio je viÅ”e od 70 knjiga beletristike i poezije na srpskom jeziku. PiÅ”e poeziju, prozu, esejistiku i književnu kritiku. Priredio je i preveo veliki broj knjiga iz književnosti za decu; preveo je i prepevao dela poznatih pisaca (V. Å ekspir, Å . Bodler, J. Brodski, E. Sioran, L. Aragon, E. Paund, V. B. Jejts, E. Jonesko, P. Klodel), pisana na francuskom i engleskom jeziku. Najpoznatije DanojliÄeve knjige su āNeka vrsta cirkusaā, āLiÄne stvari - ogledi o sebi i o drugimaā i āBalada o siromaÅ”tvuā. Nagrade Dobitnik je viÅ”e književnih nagrada od kojih su najpoznatije: NIN-ova nagrada za delo āOslobodioci i izdajniciā 1997. Oktobarska nagrada Beograda, Zmajeva nagrada, Nagrada Branko ÄopiÄ, Nagrada Isidora SekuliÄ, Nagrada Desanka MaksimoviÄ, Mladost, Mlado pokoljenje, Neven, Vitalova nagrada `Zlatni suncokret`, ŽiÄka hrisovulja, Nagrada MiloÅ” ÄuriÄ za prevodilaÅ”tvo, Nagrada PeÄat vremena za književnost. Dela UroÄeniÄki psalmi, Nolit, Beograd, 1957. Nedelja, Lykos, Zagreb, 1959. Kako spavaju tramvaji Arhivirano 2014-12-08 na Wayback Machine-u, Lykos, Zagreb, 1959. NoÄno proleÄe, Progres, Novi Sad, 1960. Balade, Nolit, Beograd, 1966. Lirske rasprave, Matica srpska, Novi Sad, 1967. Furunica-jogunica, Kulturni centar, Novi Sad, 1969. Glasovi, nezavisno izdanje, Beograd, 1970. Äudnovat dan, Mlado pokolenje, Beograd, 1971. O ranom ustajanju, Matica srpska, Novi Sad, 1972. Rodna godina, BIGZ, Beograd, 1972. Onde potok, onde cvet, Zmajeve deÄje igre/RadniÄki univerzitet, Novi Sad, 1973. Äistine, Matica srpska, Novi Sad, 1973. Grk u zatvoru, August Cesarec, Zagreb, 1975. Naivna pesma, Nolit, Beograd, 1976. Put i sjaj, Matica srpska, Novi Sad, 1976. Kako je Dobrislav protrÄao kroz Jugoslaviju Arhivirano 2014-12-15 na Wayback Machine-u, BIGZ, Beograd, 1977. Muka s reÄima, Slobodan MaÅ”iÄ, Beograd, 1977. Pesme, Nolit, Beograd, 1978. TaÄka otpora, Liber, Zagreb, 1978. Zimovnik, Zbirka BiÅ”kupiÄ, Zagreb, 1979. Zmijin svlak, Nolit, Beograd, 1979. Rane i nove pesme, Prosveta, Beograd, 1979. Kako živi poljski miÅ”, Narodna knjiga, Beograd, 1980. Senke oko kuÄe, Znanje, Zagreb, 1980. To : vežbe iz upornog posmatranja, Prosveta, Beograd, 1980. SreÄan život, Mladost, Zagreb, 1981. MiÅ”ja rupa, M. DanojliÄ/M. JosiÄ, Beograd, 1982. Sunce je poÄelo da se zlati, Zavod za izdavanje udžbenika, Novi Sad, 1982. ÄiÅ”Äenje alata, M. DanojliÄ/S. MaÅ”iÄ, Beograd, 1982. Brisani prostor, Srpska književna zadruga, Beograd, 1984. Podguznica, M.JosiÄ/M. DanojliÄ, Beograd, 1984. Å ta sunce veÄera, Rad, Beograd, 1984. Kao divlja zver : teÅ”koÄe s ljudima i sa stvarima, Filip ViÅ”njiÄ, Beograd, 1985. VeÄiti nailazak : stihovi, Jugoslavika, Toronto, 1986. Dragi moj PetroviÄu, Znanje, Zagreb, 1986. ÄekajuÄi da stane pljusak, [s.n.], Pariz, 1986. Pisati pod nadzorom, Nova Jugoslavija, Vranje, 1987. Neka vrsta cirkusa, Književna omladina Srbije, Beograd, 1989. TaÄka otpora : izabrane pesme, Srpska književna zadruga, Beograd, 1990. Zlo i naopako, BIGZ, Beograd, 1991. Godina prolazi kroz avliju, Srpska književna zadruga, Beograd, 1992. Pesme za vrlo pametnu decu, Prosveta, Beograd, 1994. Da mi je znati : izbor iz poezije za decu, Zmaj, Novi Sad, 1995. Na obali, Gradska biblioteka, ÄaÄak, 1995. Martovsko sunce : izbor iz poezije za decu, ING Komerc, Novi Sad, 1996. Mesto roÄenja, Filip ViÅ”njiÄ, Beograd, 1996. Muka duhu, DraganiÄ, Beograd, 1996. TeÅ”ko buÄenje, Plato, Beograd, 1996. Å ta Äovek da radi, Obrazovanje, Novi Sad, 1996. Jesen na pijaci, Å kolska knjiga, Novi Sad, 1997. Nedelja u naÅ”oj ulici, Todor, Novi Sad, 1997. Oslobodioci i izdajnici, Filip ViÅ”njiÄ, Beograd, 1997. Balada o siromaÅ”tvu, Filip ViÅ”njiÄ, Beograd, 1999. Veliki ispit, Verzal Press, Beograd, 1999. Kako spavaju tramvaji i druge pesme, Jefimija, Kragujevac, 1999. Kako je kralj Koba Jagi napustio presto, Intelekta, Valjevo, 2000. Pevanija za decu, DeÄje novine, Gornji Milanovac, 2000. Razgorevanje vatre : izabrane pesme, Zadužbina Desanke MaksimoviÄ, Beograd, 2000. LiÄne stvari : ogledi o sebi i drugima, Plato, Beograd, 2001. Mesec je pun kao kljun : izbor iz poezije za decu, Agencija za otkrivanje i razvoj talenata `Nikola Tesla`, Novi Sad, 2001. Ograda na kraju Beograda, Bookland, Beograd, 2001. Pustolovina ili Ispovest u dva glasa, Filip ViÅ”njiÄ, Beograd, 2002. ZeÄji tragovi, Filip ViÅ”njiÄ, Beograd, 2004. Srbija na zapadu, NB `Stefan PrvovenÄani`, Kraljevo, 2005. Äovek Äoveku, Književna zajednica `Borisav StankoviÄ`, Vranje, 2006. PeÅ”aÄki monolog, Plato, Beograd, 2007. UÄenje jezika, Srpska književna zadruga, Beograd, 2008. PriÄa o pripovedaÄu, IP Matica srpska, Novi Sad, 2009. Crno ispod noktiju, Plato, Beograd, 2010. Dobro jeste živeti, Albatros Plus, Beograd, 2010. IznuÄene ispovesti, Plato, Beograd, 2010. Pisma bez adrese Arhivirano 2015-04-18 na Wayback Machine-u, Službeni glasnik, Beograd, 2012. Hrana za ptice, Albatros Plus, Beograd, 2014. Milovan DanojliÄ: Položaj pesnika `Pesnik se može umoriti, može zapasti u oÄajanje i beznaÄe, i pevajuÄi o svom klonuÄu, donekle ga reÄju prevazilaziti, ali on ne može preÄi u neprijateljski tabor, onaj u kome su porobljivaÄi i silnici. On je nepobedivi borac i kad goloruk izlazi u arenu.[1] . . . Poezija je so zemlje, i pesnici su osetljive antene narodnih zajednica. Oni primaju i registruju drhtaje i treptaje, uzlete i težnje, nade i klonuÄa svog plemena. Pesnici nisu predvoditelji ni presuditelji, a ipak, dobro je osluÅ”nuti ono Å”to govore. I onda, kad se Äine Äudni i nastrani, možda su tada jedini na dobrom, ispravnom putu. Njihova se ludost, tako Äesto, potvrdila kao najviÅ”i oblik pameti`. Lalin, Vjera, hrvatska slikarica (Zagreb, 10. III. 1947). Diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1974 (I. LovrenÄiÄ) te bila suradnica Majstorske radionice Lj. IvanÄiÄa (1975ā77). U kombiniranoj tehnici minucioznim crtežom stvara nadrealne, halucinantne prizore morbidnih i tjeskobnih sadržaja (Homoidi, 1976; Moj otac, 1981). U ciklusu Raspela (1990) nadahnuta je starim dalmatinskim raspelima, a u Bestijariju (1995ā98) ljudskom beÅ”ÄutnoÅ”Äu i ratom. Bavi se ilustriranjem i opremom knjiga (I. KuÅ”an, DomaÄa zadaÄa; J. L. Borges, PriruÄnik fantastiÄne zoologije). Biblioteka Vjeverica
178 SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Francuski jezik! Largo Winch #18 Lažni nasljednik ili pravo skriveno dijete? Largo Winch suoÄava se sa ženskom osvetom... Usprkos sebi upleten u sluÄaj trgovine oružjem i meÄunarodnog terorizma, Largo Winch nije imao drugog izbora nego ustupiti mjesto agentima FBI-a koji su mu pokrenuti za petama. Ono Å”to je Äeka, u nemirnim vodama Crnog mora, nudi neoÄekivano lice: lice žene odluÄne da se osveti. I to po punoj cijeni, po moguÄnosti. Largo Winch je belgijski serijal stripova Philippea Francqa i Jeana Van Hammea, u izdanju Dupuisa. PoÄeo je kao serija Van Hammeovih romana kasnih 1970-ih, ali je stao zbog neuspjeha i ogromnog posla koji je Van Hamme u meÄuvremenu imao sa svojim stripovima (npr. Thorgal). Kada je umjetnik Philippe Francq htio zapoÄeti seriju s Van Hammeom, oživio je svog starog heroja i preradio romane u prve albume serije stripova. Kasnije je uslijedilo joÅ” priÄa. Glavni lik je Largo Winch; roÄeno ime Largo Winczlav, koji je roÄen u Jugoslaviji.[1] Ostali važni likovi su Nerio Winch (njegov posvojitelj, iako dijele prabaku i djeda), viÅ”i rukovoditelji Grupe W, John D. Sullivan i Dwight E. Cochrane, te njegov prijatelj Simon Ovronnaz. U prva dva toma serije, L`hĆ©ritier i Le Groupe W, Largo, mlado i zgodno siroÄe, odveden je na Äelo poslovnog carstva, Grupe W (bez veze sa stvarnom televizijskom divizijom ameriÄkog konglomerat Westinghouse Electric Corporation), nakon Å”to je njegov posvojitelj Nerio ubijen, i prolazi kroz mnoge nevolje kako bi saÄuvao svoje nasljedstvo i osvetio Nerija. SljedeÄi albumi su manje-viÅ”e zasnovani na istom osnovnom zapletu: netko pokuÅ”ava nauditi Largovoj tvrtki ili od njega preuzeti kontrolu nad njom, a on se s tim nekim mora boriti kako bi osigurao opstanak svog posjeda. Gotovo svaka priÄa ukljuÄuje korumpirane autoritete tipa kojima je Nerio lako manipulirao, no Largo se suoÄava sa stajaliÅ”ta `svakog Äovjeka`. Sve priÄe serijala objavljene su u dva toma, prvi je doveo Larga u nemoguÄu situaciju, a drugi ga je pustio da izaÄe iz nje. Osim toga, oba sveska imaju istu boju pozadine na naslovnici. PriÄe se izvorno pojavljuju na francuskom, a prevedene su na razliÄite jezike, ukljuÄujuÄi hrvatski, danski, nizozemski, engleski, njemaÄki, grÄki, poljski, portugalski, srpski, Å”panjolski, Å”vedski, talijanski i tamilski. Serija je meÄu najpopularnijim strip serijama na francuskom, s godiÅ”njom prodajom od gotovo 500.000 primjeraka.[2] Povijest RoÄenje lika doÅ”lo je 1973., dok je Van Hamme bio na ruÄku u New Yorku s Gregom, glavnim urednikom Tintina. Äasopis se nastojao proÅ”iriti na ameriÄko tržiÅ”te, a Van Hamme je dobio zadatak stvoriti strip lik i žanr zanimljiv ameriÄkoj publici. Stoga se odluÄio za ideju poslovnog trilera o mladom tajanstvenom milijarderu, koji bi mu omoguÄio da pokaže svoje poznavanje ekonomije. Za umjetnika je izabran John Prentice, poznat po svom radu na Ripu Kirbyju, koji je nacrtao nekoliko ploÄa prije nego Å”to se povukao iz projekta koji je ubrzo napuÅ”ten. Van Hamme je prvi put oživio lik u obliku romana o aerodromu 1978., potaknut velikom popularnoÅ”Äu romana SAS GĆ©rarda de Villiersa. Serija je trajala do 1985. kada je ponovno stala. KonaÄno, 1990. godine, kada mu se obratio Francq, Van Hamme je ponovno upotrijebio lik u komiÄnom obliku i imao je trenutni uspjeh.... Philippe Francq (francuski: [fŹÉĢk]; roÄen 13. prosinca 1961.) je belgijski strip crtaÄ, najpoznatiji po seriji Largo Winch. Philippe Francq roÄen je u Etterbeeku 1961. godine.[1] Od mladosti je bio vatreni strip Äitatelj, koji je odrastao uz stripove iz Äasopisa Tintin iz 1950-ih. Njegovi rani favoriti bili su Blake i Mortimer, Spike i Suzy, Alix i Tintinove avanture. ZavrÅ”io je studij crtanja stripa na Akademiji Saint Luc u Bruxellesu kada je imao 23 godine.[1] Nakon malog uspjeha s Des villes et des femmes i LĆ©om Tomasinijem (obojica u Dargaudu), upoznao je autora Jeana Van Hammea, tada veÄ jednog od najuspjeÅ”nijih europskih autora stripa s Thorgalom i XIII, 1988. godine.[1] Van Hamme je Francqu ponudio strip prema nekim romanima koje je napisao deset godina ranije, a to je 1990. godine bila osnova za seriju Largo Winch. Od tada je i ova postala iznimno uspjeÅ”na serija, s poÄetnom prodajom od preko 600.000 primjeraka po albumu samo na francuskom jeziku,[2] i sada je jedina serija koju Francq viÅ”e pravi, po stopi od jednog albuma godiÅ”nje. Philippe Francq živi na jugu Francuske.... Jean, vitez Van Hamme[1] (roÄen 16. sijeÄnja 1939.) je belgijski romanopisac i pisac stripova. Napisao je scenarije za niz belgijskih/francuskih strip serijala, ukljuÄujuÄi Histoire sans hĆ©ros, Thorgal, XIII i Largo Winch. Rane godine Nakon studija poslovne administracije na Solvay Brussels School of Economics and Management, radio je kao novinar i u odjelu za marketing tvrtke Philips. U meÄuvremenu je poÄeo pisati, a jedan od njegovih prvih scenarija adaptirao je Paul Cuvelier 1968. Ovaj erotski strip pod nazivom Epoxy objavio je kontroverzni izdavaÄ Ćric Losfeld, koji je prije toga takoÄer objavljivao stripove sliÄne tematike poput Jean-Claudea Forestova Barbarela i Scarlett Dream Roberta Gigija. Van Hamme je 1976. postao stalni pisac, a u sljedeÄih nekoliko godina objavio je sedam romana i nekoliko filmskih scenarija, na pr. za Divu. Thorgal, XIII i Largo Winch Van Hammeov glavni proboj dogodio se 1977., kada je stvorio vikinÅ”kog heroja Thorgala za Grzegorza RosiÅskog, relativno nepoznatog poljskog strip crtaÄa. MjeÅ”avina srednjovjekovnih legendi i herojske fantazije ubrzo je postala veliki uspjeh u francusko-belgijskom strip magazinu Tintin. Dvojac je osvojio velike nagrade u francuskoj i belgijskoj industriji stripa. U sljedeÄem desetljeÄu Jean Van Hamme je stvorio dvije nove bestseler serije, XIII s Williamom Vanceom i Largo Winch (temeljen na njegovim vlastitim romanima) s Philippeom Francqom. Druge serije poput Les maĆ®tres de l`orge (doslovno `Gospodari jeÄma`) i Chninkel dobile su viÅ”e hvale kritike, ali nižu prodaju. Slava Van Hammea kao jednog od najveÄih europskih strip autora priliÄno je utvrÄena.[2] Umjetnici s kojima radi crtaju likove u realistiÄnom stilu, Äak i ako su same priÄe sklone fantaziji. Les maĆ®tres de l`orge i Largo Winch pretvoreni su u TV serije, a XIII, Thorgal i Largo Winch su adaptirani u videoigre....
348 FranƧois Corteggiani, Giorgio Cavazzano FranƧois Corteggiani (21. rujna 1953. ā 21. rujna 2022.)[1][2] bio je francuski strip crtaÄ i pisac. Biografija RoÄen je 21. rujna 1953. u Francuskoj. Diplomirao je umjetnost prije nego Å”to je postao umjetnik za oglaÅ”avanje. Svoj prvi strip napravio je 1974. za S.E.P.P. i Mucheroum za Äasopis Spirou. Ilustrirao je radove za razne Äasopise, a zatim je, zajedno s Michelom Mottijem, nacrtao Pif le chien za Pif gadget. TakoÄer je producirao Disneyeve stripove za Le Journal de Mickey.[3] PreuzevÅ”i viÅ”e posla kao scenarista, Corteggiani je napisao za nekoliko serija, meÄu ostalim naslijeÄujuÄi Jean-Michela Charliera kao pisca za Young Blueberry. Preminuo je na svoj 69. roÄendan. Giorgio Cavazzano (talijanski: [ĖdŹordŹo kavatĖtsaĖno]); roÄen 19. listopada 1947.) talijanski je crtaÄ stripova i jedan od najpoznatijih Disneyevih strip crtaÄa na svijetu. Biografija Giorgio Cavazzano roÄen je 19. listopada 1947. u Veneciji, Italija. S dvanaest godina Cavazzano poÄinje raditi sa svojim roÄakom, karikaturistom Lucianom Capitaniom, pomažuÄi mu crtati stripove za izdavaÄe Mondadori i Dardo, kao i strip priÄu objavljenu u Äasopisu Voci dāOltremare. JoÅ” kao tinejdžer zapoÄeo je naukovanje kod renomiranog talijanskog karikaturista Romana Scarpe, a sa 15 godina, od broja #70 Topolina (prosinac 1962.) bio je Scarpin osobni crtaÄ. Cavazzano je debitirao kao karikaturist 1967. priÄom `Paperino e il singhiozzo a martello`, dok mu je prvi scenarij bio na `Zio Paperone e il cambio della guardia`, 1985. godine. Na poÄetku karijere njegov je stil bio pod utjecajem stila Romana Scarpe i prevladavajuÄe tradicije stripovskog crtanja Carla Barksa. Kasnije je Cavazzano razvio svoj osebujni stil koji oznaÄava prekretnicu izmeÄu tradicionalnog i modernog naÄina crtanja Disneyjevih pataka i miÅ”eva. U svojoj karijeri stvorio je brojne likove, ukljuÄujuÄi Reginellu, Umperio Bogarto, O.K. Quack, Pandy Pap i najnoviji, Rock Sassi. Godine 1981. poÄeo je crtati Disneyeve priÄe za francuski tjednik Le Journal de Mickey i naslovnice za Äasopise Mickey Parade i Super Picsou GĆ©ant. Od 1994. Cavazzano crta naslovnice i priÄe za skandinavskog izdavaÄa Egmont, ukljuÄujuÄi Sagu o gospodarima zmajeva iz 2003. godine. Godine 1999. on i pisac Tito Faraci pokrenuli su Disneyjevu noir seriju Äasopisa MM Mickey Mouse Mystery Magazine. Njihovo umjetniÄko partnerstvo dovelo ga je do crtanja stripa o superjunaku smjeÅ”tenom u Cavazzanov rodni grad Veneciju, Il segreto del vetro (2003.); ovo je bila prva priÄa o Spider-Manu koju su u potpunosti realizirali talijanski kreatori. Ovo nije njegova jedina posveta Marvelovom svijetu. Godinu kasnije, Giorgio je nacrtao naslovnicu za posebno izdanje Devil & Hulk za 10. obljetnicu Marvel Italy. Cavazzano je takoÄer producirao mnoge stripove koji nisu Disneyjevi. Sa piscem Giorgiom Pezzinom, Cavazzano je predstavio `Walkie e Talkie` u Il Corriere dei Piccoli (1973-1975), `Oscar e Tango` u Il Messagero dei Ragazzi (1974), `Smalto e Johnny` u Il Mago (1977), ` Capitan Rogers` u Il Giornalino (1981-1989) i `TimothĆ©e Titan` u Le Journal de Mickey (1987). [1] S Tizianom Sclavijem, tvorcem Dylana Doga, Cavazzano je nacrtao sagu o Altai & Jonson 1975. TakoÄer je suraÄivao s Bonvijem, tvorcem Sturmtruppena, u produkciji `Maledetta galassia` i `La CittĆ `, koje je objavio Sergio Bonelli Editore. Cavazzano je pridonio talijanskoj tradiciji `Le Grandi Parodie Disney`, nizu parodija književnih djela, kazaliÅ”nih, opernih i filmskih remek-djela. Cavazzano je crtao parodije na filmove Casablanca, La Strada, 1900. i Äovjek bez proÅ”losti. Topolino je 2017. objavio hommage Bruna Enne i Giorgia Cavazzana Cortu Malteseu Huga Pratta: Topo Maltese: Una ballata del topo salato. Osim stripova, Cavazzano je producirao veliki broj ilustracija i reklamnog materijala, izmeÄu ostalog za Eldorado, Fiat i Xerox.
K11 SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Largo Winch #14 Speed āāOne, ameriÄka tvrtka za sportsku opremu u veÄinskom vlasniÅ”tvu Grupe W, morala je preseliti Äetiri proizvodna pogona kako bi zaustavila pad cijene svojih dionica na burzi. Ako je financijska bilanca izvanredna, ljudski je danak težak: dvije tisuÄe i petsto radnika otpuÅ”teno, direktor okonÄao svoj život, a raÄunovoÄa ubijen... Za tisak, za javno mnijenje i naravno za pravdu, odgovorna osoba (krivac?) je sve odreÄena: Largo Winch! Ovaj preÄac, u koji upada Nigel Knox, renomirani odvjetnik za obranu najsiromaÅ”nijih, logiÄno bi mladog milijardera trebao odvesti pred suca i u najmanju ruku natjerati ga da plati veliku odÅ”tetu. Ali Largo Winch nije Äovjek koji bi puÅ”tao stvari. Progonjen od strane policije, namjerava provesti vlastitu istragu i raspetljati klupko koji su ispleli oni koji stvarno imaju koristi od zloÄina. PoÄela je igra pokera. Ako Largo želi sudjelovati, mora dobiti karte od toga. Ako ga želi osvojiti, mora dobiti Äetiri asa... Largo Winch je belgijski serijal stripova Philippea Francqa i Jeana Van Hammea, u izdanju Dupuisa. PoÄeo je kao serija Van Hammeovih romana kasnih 1970-ih, ali je stao zbog neuspjeha i ogromnog posla koji je Van Hamme u meÄuvremenu imao sa svojim stripovima (npr. Thorgal). Kada je umjetnik Philippe Francq htio zapoÄeti seriju s Van Hammeom, oživio je svog starog heroja i preradio romane u prve albume serije stripova. Kasnije je uslijedilo joÅ” priÄa. Glavni lik je Largo Winch; roÄeno ime Largo Winczlav, koji je roÄen u Jugoslaviji.[1] Ostali važni likovi su Nerio Winch (njegov posvojitelj, iako dijele prabaku i djeda), viÅ”i rukovoditelji Grupe W, John D. Sullivan i Dwight E. Cochrane, te njegov prijatelj Simon Ovronnaz. U prva dva toma serije, L`hĆ©ritier i Le Groupe W, Largo, mlado i zgodno siroÄe, odveden je na Äelo poslovnog carstva, Grupe W (bez veze sa stvarnom televizijskom divizijom ameriÄkog konglomerat Westinghouse Electric Corporation), nakon Å”to je njegov posvojitelj Nerio ubijen, i prolazi kroz mnoge nevolje kako bi saÄuvao svoje nasljedstvo i osvetio Nerija. SljedeÄi albumi su manje-viÅ”e zasnovani na istom osnovnom zapletu: netko pokuÅ”ava nauditi Largovoj tvrtki ili od njega preuzeti kontrolu nad njom, a on se s tim nekim mora boriti kako bi osigurao opstanak svog posjeda. Gotovo svaka priÄa ukljuÄuje korumpirane autoritete tipa kojima je Nerio lako manipulirao, no Largo se suoÄava sa stajaliÅ”ta `svakog Äovjeka`. Sve priÄe serijala objavljene su u dva toma, prvi je doveo Larga u nemoguÄu situaciju, a drugi ga je pustio da izaÄe iz nje. Osim toga, oba sveska imaju istu boju pozadine na naslovnici. PriÄe se izvorno pojavljuju na francuskom, a prevedene su na razliÄite jezike, ukljuÄujuÄi hrvatski, danski, nizozemski, engleski, njemaÄki, grÄki, poljski, portugalski, srpski, Å”panjolski, Å”vedski, talijanski i tamilski. Serija je meÄu najpopularnijim strip serijama na francuskom, s godiÅ”njom prodajom od gotovo 500.000 primjeraka.[2] Povijest RoÄenje lika doÅ”lo je 1973., dok je Van Hamme bio na ruÄku u New Yorku s Gregom, glavnim urednikom Tintina. Äasopis se nastojao proÅ”iriti na ameriÄko tržiÅ”te, a Van Hamme je dobio zadatak stvoriti strip lik i žanr zanimljiv ameriÄkoj publici. Stoga se odluÄio za ideju poslovnog trilera o mladom tajanstvenom milijarderu, koji bi mu omoguÄio da pokaže svoje poznavanje ekonomije. Za umjetnika je izabran John Prentice, poznat po svom radu na Ripu Kirbyju, koji je nacrtao nekoliko ploÄa prije nego Å”to se povukao iz projekta koji je ubrzo napuÅ”ten. Van Hamme je prvi put oživio lik u obliku romana o aerodromu 1978., potaknut velikom popularnoÅ”Äu romana SAS GĆ©rarda de Villiersa. Serija je trajala do 1985. kada je ponovno stala. KonaÄno, 1990. godine, kada mu se obratio Francq, Van Hamme je ponovno upotrijebio lik u komiÄnom obliku i imao je trenutni uspjeh.... Philippe Francq (francuski: [fŹÉĢk]; roÄen 13. prosinca 1961.) je belgijski strip crtaÄ, najpoznatiji po seriji Largo Winch. Philippe Francq roÄen je u Etterbeeku 1961. godine.[1] Od mladosti je bio vatreni strip Äitatelj, koji je odrastao uz stripove iz Äasopisa Tintin iz 1950-ih. Njegovi rani favoriti bili su Blake i Mortimer, Spike i Suzy, Alix i Tintinove avanture. ZavrÅ”io je studij crtanja stripa na Akademiji Saint Luc u Bruxellesu kada je imao 23 godine.[1] Nakon malog uspjeha s Des villes et des femmes i LĆ©om Tomasinijem (obojica u Dargaudu), upoznao je autora Jeana Van Hammea, tada veÄ jednog od najuspjeÅ”nijih europskih autora stripa s Thorgalom i XIII, 1988. godine.[1] Van Hamme je Francqu ponudio strip prema nekim romanima koje je napisao deset godina ranije, a to je 1990. godine bila osnova za seriju Largo Winch. Od tada je i ova postala iznimno uspjeÅ”na serija, s poÄetnom prodajom od preko 600.000 primjeraka po albumu samo na francuskom jeziku,[2] i sada je jedina serija koju Francq viÅ”e pravi, po stopi od jednog albuma godiÅ”nje. Philippe Francq živi na jugu Francuske.... Jean, vitez Van Hamme[1] (roÄen 16. sijeÄnja 1939.) je belgijski romanopisac i pisac stripova. Napisao je scenarije za niz belgijskih/francuskih strip serijala, ukljuÄujuÄi Histoire sans hĆ©ros, Thorgal, XIII i Largo Winch. Rane godine Nakon studija poslovne administracije na Solvay Brussels School of Economics and Management, radio je kao novinar i u odjelu za marketing tvrtke Philips. U meÄuvremenu je poÄeo pisati, a jedan od njegovih prvih scenarija adaptirao je Paul Cuvelier 1968. Ovaj erotski strip pod nazivom Epoxy objavio je kontroverzni izdavaÄ Ćric Losfeld, koji je prije toga takoÄer objavljivao stripove sliÄne tematike poput Jean-Claudea Forestova Barbarela i Scarlett Dream Roberta Gigija. Van Hamme je 1976. postao stalni pisac, a u sljedeÄih nekoliko godina objavio je sedam romana i nekoliko filmskih scenarija, na pr. za Divu. Thorgal, XIII i Largo Winch Van Hammeov glavni proboj dogodio se 1977., kada je stvorio vikinÅ”kog heroja Thorgala za Grzegorza RosiÅskog, relativno nepoznatog poljskog strip crtaÄa. MjeÅ”avina srednjovjekovnih legendi i herojske fantazije ubrzo je postala veliki uspjeh u francusko-belgijskom strip magazinu Tintin. Dvojac je osvojio velike nagrade u francuskoj i belgijskoj industriji stripa. U sljedeÄem desetljeÄu Jean Van Hamme je stvorio dvije nove bestseler serije, XIII s Williamom Vanceom i Largo Winch (temeljen na njegovim vlastitim romanima) s Philippeom Francqom. Druge serije poput Les maĆ®tres de l`orge (doslovno `Gospodari jeÄma`) i Chninkel dobile su viÅ”e hvale kritike, ali nižu prodaju. Slava Van Hammea kao jednog od najveÄih europskih strip autora priliÄno je utvrÄena.[2] Umjetnici s kojima radi crtaju likove u realistiÄnom stilu, Äak i ako su same priÄe sklone fantaziji. Les maĆ®tres de l`orge i Largo Winch pretvoreni su u TV serije, a XIII, Thorgal i Largo Winch su adaptirani u videoigre....
K11 SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Francuski jezik! Largo Winch #15 Les trois yeux des gardiens du Tao Philippe Francq Jean Van Hamme Peking. Ministarstvo opÄe uprave civilnog zrakoplovstva. AeronautiÄki odjel Groupe W, kojeg zastupa AndrĆ© Bellecourt, uskoro Äe uÄi u zajedniÄki pothvat s Tsai Industries. Taj bi savez omoguÄio diviziji, koja je veÄ nekoliko godina u teÅ”koÄama, da mirnije shvati svoju buduÄnost. Ali joÅ” uvijek postoji hir gospodina Tsai Huanga koji treba udovoljiti kako bi ratificirao sporazum: osobno pozvati Largo Wincha da potpiÅ”e dokumente. Problem je Å”to je Largo nedostupan. NaÅ” junak je privremeno izvrÅ”io svoje obveze i živi odsjeÄen od svijeta na tajnom mjestu. Samo Simon zna kako ga kontaktirati. Dwight Cochrane ga poziva da upozori svog Å”efa da je buduÄnost grupe u pitanju i da apsolutno mora biti u Hong Kongu za manje od deset dana. HoÄe li Largo pristati na povratak u Kinu, gdje je nekoliko godina ranije doživio najgore trzavice? Stari dug ugovoren u Burmi i koji ga loÅ”e podsjeÄa ne dopuÅ”ta mu viÅ”e oklijevanje. Utkana je mreža u koju Largo ne preostaje niÅ”ta drugo nego požuriti... Largo Winch je belgijski serijal stripova Philippea Francqa i Jeana Van Hammea, u izdanju Dupuisa. PoÄeo je kao serija Van Hammeovih romana kasnih 1970-ih, ali je stao zbog neuspjeha i ogromnog posla koji je Van Hamme u meÄuvremenu imao sa svojim stripovima (npr. Thorgal). Kada je umjetnik Philippe Francq htio zapoÄeti seriju s Van Hammeom, oživio je svog starog heroja i preradio romane u prve albume serije stripova. Kasnije je uslijedilo joÅ” priÄa. Glavni lik je Largo Winch; roÄeno ime Largo Winczlav, koji je roÄen u Jugoslaviji.[1] Ostali važni likovi su Nerio Winch (njegov posvojitelj, iako dijele prabaku i djeda), viÅ”i rukovoditelji Grupe W, John D. Sullivan i Dwight E. Cochrane, te njegov prijatelj Simon Ovronnaz. U prva dva toma serije, L`hĆ©ritier i Le Groupe W, Largo, mlado i zgodno siroÄe, odveden je na Äelo poslovnog carstva, Grupe W (bez veze sa stvarnom televizijskom divizijom ameriÄkog konglomerat Westinghouse Electric Corporation), nakon Å”to je njegov posvojitelj Nerio ubijen, i prolazi kroz mnoge nevolje kako bi saÄuvao svoje nasljedstvo i osvetio Nerija. SljedeÄi albumi su manje-viÅ”e zasnovani na istom osnovnom zapletu: netko pokuÅ”ava nauditi Largovoj tvrtki ili od njega preuzeti kontrolu nad njom, a on se s tim nekim mora boriti kako bi osigurao opstanak svog posjeda. Gotovo svaka priÄa ukljuÄuje korumpirane autoritete tipa kojima je Nerio lako manipulirao, no Largo se suoÄava sa stajaliÅ”ta `svakog Äovjeka`. Sve priÄe serijala objavljene su u dva toma, prvi je doveo Larga u nemoguÄu situaciju, a drugi ga je pustio da izaÄe iz nje. Osim toga, oba sveska imaju istu boju pozadine na naslovnici. PriÄe se izvorno pojavljuju na francuskom, a prevedene su na razliÄite jezike, ukljuÄujuÄi hrvatski, danski, nizozemski, engleski, njemaÄki, grÄki, poljski, portugalski, srpski, Å”panjolski, Å”vedski, talijanski i tamilski. Serija je meÄu najpopularnijim strip serijama na francuskom, s godiÅ”njom prodajom od gotovo 500.000 primjeraka.[2] Povijest RoÄenje lika doÅ”lo je 1973., dok je Van Hamme bio na ruÄku u New Yorku s Gregom, glavnim urednikom Tintina. Äasopis se nastojao proÅ”iriti na ameriÄko tržiÅ”te, a Van Hamme je dobio zadatak stvoriti strip lik i žanr zanimljiv ameriÄkoj publici. Stoga se odluÄio za ideju poslovnog trilera o mladom tajanstvenom milijarderu, koji bi mu omoguÄio da pokaže svoje poznavanje ekonomije. Za umjetnika je izabran John Prentice, poznat po svom radu na Ripu Kirbyju, koji je nacrtao nekoliko ploÄa prije nego Å”to se povukao iz projekta koji je ubrzo napuÅ”ten. Van Hamme je prvi put oživio lik u obliku romana o aerodromu 1978., potaknut velikom popularnoÅ”Äu romana SAS GĆ©rarda de Villiersa. Serija je trajala do 1985. kada je ponovno stala. KonaÄno, 1990. godine, kada mu se obratio Francq, Van Hamme je ponovno upotrijebio lik u komiÄnom obliku i imao je trenutni uspjeh.... Philippe Francq (francuski: [fŹÉĢk]; roÄen 13. prosinca 1961.) je belgijski strip crtaÄ, najpoznatiji po seriji Largo Winch. Philippe Francq roÄen je u Etterbeeku 1961. godine.[1] Od mladosti je bio vatreni strip Äitatelj, koji je odrastao uz stripove iz Äasopisa Tintin iz 1950-ih. Njegovi rani favoriti bili su Blake i Mortimer, Spike i Suzy, Alix i Tintinove avanture. ZavrÅ”io je studij crtanja stripa na Akademiji Saint Luc u Bruxellesu kada je imao 23 godine.[1] Nakon malog uspjeha s Des villes et des femmes i LĆ©om Tomasinijem (obojica u Dargaudu), upoznao je autora Jeana Van Hammea, tada veÄ jednog od najuspjeÅ”nijih europskih autora stripa s Thorgalom i XIII, 1988. godine.[1] Van Hamme je Francqu ponudio strip prema nekim romanima koje je napisao deset godina ranije, a to je 1990. godine bila osnova za seriju Largo Winch. Od tada je i ova postala iznimno uspjeÅ”na serija, s poÄetnom prodajom od preko 600.000 primjeraka po albumu samo na francuskom jeziku,[2] i sada je jedina serija koju Francq viÅ”e pravi, po stopi od jednog albuma godiÅ”nje. Philippe Francq živi na jugu Francuske.... Jean, vitez Van Hamme[1] (roÄen 16. sijeÄnja 1939.) je belgijski romanopisac i pisac stripova. Napisao je scenarije za niz belgijskih/francuskih strip serijala, ukljuÄujuÄi Histoire sans hĆ©ros, Thorgal, XIII i Largo Winch. Rane godine Nakon studija poslovne administracije na Solvay Brussels School of Economics and Management, radio je kao novinar i u odjelu za marketing tvrtke Philips. U meÄuvremenu je poÄeo pisati, a jedan od njegovih prvih scenarija adaptirao je Paul Cuvelier 1968. Ovaj erotski strip pod nazivom Epoxy objavio je kontroverzni izdavaÄ Ćric Losfeld, koji je prije toga takoÄer objavljivao stripove sliÄne tematike poput Jean-Claudea Forestova Barbarela i Scarlett Dream Roberta Gigija. Van Hamme je 1976. postao stalni pisac, a u sljedeÄih nekoliko godina objavio je sedam romana i nekoliko filmskih scenarija, na pr. za Divu. Thorgal, XIII i Largo Winch Van Hammeov glavni proboj dogodio se 1977., kada je stvorio vikinÅ”kog heroja Thorgala za Grzegorza RosiÅskog, relativno nepoznatog poljskog strip crtaÄa. MjeÅ”avina srednjovjekovnih legendi i herojske fantazije ubrzo je postala veliki uspjeh u francusko-belgijskom strip magazinu Tintin. Dvojac je osvojio velike nagrade u francuskoj i belgijskoj industriji stripa. U sljedeÄem desetljeÄu Jean Van Hamme je stvorio dvije nove bestseler serije, XIII s Williamom Vanceom i Largo Winch (temeljen na njegovim vlastitim romanima) s Philippeom Francqom. Druge serije poput Les maĆ®tres de l`orge (doslovno `Gospodari jeÄma`) i Chninkel dobile su viÅ”e hvale kritike, ali nižu prodaju. Slava Van Hammea kao jednog od najveÄih europskih strip autora priliÄno je utvrÄena.[2] Umjetnici s kojima radi crtaju likove u realistiÄnom stilu, Äak i ako su same priÄe sklone fantaziji. Les maĆ®tres de l`orge i Largo Winch pretvoreni su u TV serije, a XIII, Thorgal i Largo Winch su adaptirani u videoigre....
Predrag MihajloviÄ Cile, Slobodan LazareviÄ STARAC IZ MANDIÄA Jefimija, Kragujevac, 1999. 79 ilustrovanih strana, 24x24- Äetvrtasti format, tvrd povez. Pejzaži, portreti, aktovi, prizori svakodnevnog života na fotografijama Predraga ā Cileta MihajloviÄa tragaju za odgovorom na pitanje: Može li i koliko fotografija biti buntovni izraz stvaralaÄke slobode, iznenaÄenja, suoÄavanja s dramom ljudskog života? U jednom, sada veÄ davnom razgovoru, MihajloviÄ Äe fotografiju odrediti ne kao medij koji ponavlja stvarnost, veÄ kreativni koncept koji prevashodno zauzima stav, suprotstavljajuÄi se duhu konformizma, gotovog obrasca, kiÄ egzistencije. Tako shvaÄena fotografija ne može biti plod sluÄajaĀ nego koncept, napor da se udahne jedna nova dimenzijĀa naÅ”em pogledu koji joÅ” ne poseduje saznanje o tome koliko fotografija može biti teÅ”ka umetnost. Jednom prilikom, dok smo radili na projektu āStarac iz MandiÄaā ā knjizi o stoletnom hrastu, zapisu u Malim KrÄmarima, selu nadomak Kragujevca, spontano sam ga upitao o njegovom detinjstvu i stvarnom znaÄaju tog doba u Äovekovom životu, znaÄaju za formiranje njegove stvaralaÄke liÄnosti. Odgovorio mi je da je imao sreÄno detinjstvo ispunjeno ljubavlju roditelja, igrom i Äitanjem, a da je prve fotografije napravio kada je imao 12 godina na Äasovima tehniÄkog obrazovanja i nastavio da se fotografijom bavi kroz detinjstvo i mladost. Kasnije, sedamdesetih godina proÅ”log veka, intenzivno se družio s kino-kamerom, verujuÄi kako Äe postati filmski snimatelj. Ne pripovedam sluÄajno ove MihajloviÄeve mladalaĀÄke zanose jer se upravo u njima kriju klice njegove fotoĀgrafske poetike. Iz nje posebno izdvajam njegovo tada formirano miÅ”ljenje da su scenarista, odnosno pisac i snimatelj najvažnije tvorbene liÄnosti filma: prvi kao stvaralac literarnog predloÅ”ka, drugi kao direktni tvoracĀ slike, vizuelne informacije koja je osnov filmskog izrazaĀ. (Interesantno je, može se zapaziti, mladi Predrag MihajloviÄ režiseru ne dodeljuje kreativnu ulogu.) Ovaj detalj iz autorovog ranog života ne navodim kao deo zabluda koje se javljaju gotovo kod svih stvaralaca, veÄ kao rano formiran princip filmskog razmiÅ”ljanja, koji Äe MihajloviÄ u radovima kasnijeg opusa uspeÅ”no razvijati. Projekti: Život nije stvarnost (1991), Starac iz MandiÄa (1999), U ime naroda (2003) i SeÄanje na Floridu (2009) realizovani su na principima pokretneĀ slike, koja otkriva biÄe Äoveka, ali i samog stvaraocaĀ koji veÄito traga za sobom i živi da bi u slikama okoĀlnihĀ i povezanih prizora otkrio i deliÄ sebe samoga. U fotografu (Äiji postupak stvaranja ipak nije samo tehnologijaĀ) živi neprekidna težnja da iskaže liÄni doživljaj; želja da svom opažaju istovremeno dĆ¢ univerzalni znaÄaj i liÄni peÄat. To je MihajloviÄevo traganje za kamenom mudrosti koji je, istovremeno, i ne manje Sizifov kamen. Umetnik mora da se služi izrazom koji mu omoguÄava uspostavljanje komunikacije. Književnik se izražava artikulisanom, preciznom reÄenicom, slikar sigurnim i raznovrsnim potezom, fotograf opaža i snima stvari svima vidljive, poznate, oÄigledne. NaÅ”e doba obeleženo je vladavinom medija u kojima fotografska slika ima posebnu ulogu i znaÄaj. Tim pre Å”to stvaraoci medijskih programa dobijaju nesluÄene moguÄnosti u pogledu manipulacije masom koja sve to posmatra. Jedan deo te sposobnosti medija, onaj koji se u fotografiji naziva dokumentarnim, Predrag ā Cile MihajloviÄ je demonstrirao oblikujuÄi izložbe i knjige fotografskog nasleÄa KragujevaÄkih amatera i profesionalnih ateljea od pre jednog veka, ali mnogo viÅ”e stvarajuÄi svoje originalne cikluse Äije smo naslove veÄ naveli. U njima, on je na dokumentarno dosledan, a umetniÄki impresivan naÄin, prikazao tehnologiju stvaranja modernih kultova. AnalizirajuÄi ih svojim objektivom, autor otkriva svu njihovu ironiÄnost, ponekad i grotesknost, prepokriva, ali i razotkriva njihove težnje da budu instrumenti moÄi i vlasti. Nema sumnje da je tom prepokrivanju-razotkrivanju, to jest demokratizaciji druÅ”tva, fotografija, pa dakle i MihajloviÄeva, dala poseban i veliki peÄat. PosmatrajuÄi i analizirajuÄi ovaj dokumentaristiÄki, do sada stvoren deo opusa Predraga ā Cileta MihajloviÄa, možemo ga smestiti, s manjom ili veÄom preciznoÅ”Äu, u odreÄene funkcionalne i tipoloÅ”ke āladiceā, ali Äe u svim okolnostima poruka tog dela biti ista ā pravi progres može nastati tek ako se dogodi da masa do te mere ovlada medijima, da ih upotrebljava za sopstvene, korisne, kulturne svrhe. Dakle, kad se ostvari kvalitet komunikacije na āpolzuā demosa. posveta autora na predlistu na par mesta flekica kao na slici mom2
retko u ponudi OVÄARA - krik u noÄi / Danijel Rehak i Nenad BariniÄ 2007. strip o srpskim zloÄinima Gotovo se sve zna, puno njih zna tajnu o 260 odvedenih i 200 iskopanihtijela iz grobnice na OvÄari, ali su rijetki za to zlo kažnjeni. Neka im ova knjiga potakne savjest. ZavrÅ”na je ovo reÄenica predgovora u strip projektu āOvÄara - krik u noÄiā autora Danijela Rehaka i Nenada BariniÄa, a koji zajedno, na do sada neviÄen naÄin, kroz ilustracije i kratki tekst govore o danima od pada Vukovara 18. studenoga 1991. godine, dogaÄanjima u bolnici, premlaÄivanjima i potom strijeljanja na OvÄari. Cilj je realnost ā Željeli smo i na ovaj neobiÄan naÄin, strip projektom, odati poÄast svim poginulim hrvatskim braniteljima, a posebno onima pobijenim na OvÄari. RijeÄ je o možda neobiÄnom naÄinu izriÄaja, ali treba znati da smo sve radili tako da se dogaÄanja na OvÄari prikažu Å”to realnije ā kaže Nenad BariniÄ, autor 30-ak ilustracija u ovome strip projektu. GovoreÄi o projektu BariniÄ, inaÄe zaposlenik policijske postaje Vukovar gdje izraÄuje fotorobote poÄinitelja kaznenih dijela, kaže da su kod izrade ilustracija i rekonstrukcije zloÄina na OvÄari rabili raznu arhivsku graÄu, iskaze svjedoka pokajnika i preživjelih, razne zapise i sliÄnu dokumentaciju. RadeÄi na taj naÄin, autori su željeli na Å”to realniji naÄin prikazati sve ono Å”to se dogaÄalo tih dana koji su se dogodili prije zloÄina na OvÄari. Strip poÄinje dogaÄajima u bolnici, neposredno poslije okupacije grada, i odvajanja muÅ”karaca od žena i odvozom ranjenika prema hangarima na OvÄari. U kratkom tekstu koji prati svaku od ilustracija govori se i o stalnom batinanju, dolasku autobusa kod hangara, pretresima zarobljenika, a potom i surovom premlaÄivanju koje je slijedilo. Prenose se i razmiÅ”ljanja i osjeÄaji zatoÄenih kao i njihova prisjeÄanja na svoje obitelji. Branitelji se, svjesni da Äe biti pobijeni, opraÅ”taju od svojih najmilijih poruÄujuÄi im da ne plaÄu jer āodlaze ponosno i po božjoj voljiā. Strip zavrÅ”ava odvoženjem na strijeljanje, u traktorima, na ranije pripremljenu lokaciju i ubojstvom koje je krajem 20. stoljeÄa Å”okiralo cijeli svijest. Na dan 21.11. 2007.g., u spomen svima onima Äiji su duÅ”a i tijelo prije 16 godina utkani u temelje Hrvatske, poznatima i nepoznatima hrvatskim braniteljima, iz tiska je izaÅ”ao strip-projekt āOvÄara ā krik u noÄiā, jezivo svjedoÄanstvo koje sam pretoÄio u strip prikaz uz pomoÄ Danijela Rehaka. Pozdravljam i zahvaljujem sve koji podržavaju ovaj uradak u spomen na sve hrvatske branitelje i civile, a pogotovo žrtve OvÄare. U svezi te žrtve i Å”irenju istine o tome zloÄinu nadam se da Äe knjiga biti primljena sa punom podrÅ”kom kod svih dragovoljaca, stradalnika i domoljuba, kao i strip ā kolekcionara, a u nauk ovim i svim slijedeÄim generacijama na ukazivanje tko je poÄinio najveÄe zloÄine u Hrvatskoj. Bez obzira Å”to to pojedincima neÄe odgovarati. Ljubiteljima stripa mogu pojasniti da se radi o prvoj od nekoliko knjiga po narudžbi i koordinaciji Hrvatskog druÅ”tva logoraÅ”a srpskih koncentracijskih logora i Centra za istraživanje ratnih zloÄina ā ujedno i izdavaÄa. U ovoj knjizi i knjigama koje tek slijede, u ilustracijama sa tekstom bez balonÄiÄa trudimo se prikazati stradanja hrvatskog naroda po okupaciji Vukovara i okolnih mjesta, tzv. sabirne centre (zapravo stratiÅ”ta) u Borovu Selu, Negoslavcima, vukovarskom Veleprometu, Dalju itd. Radi se o projektu izrazito dokumentaristiÄkog tipa, dakle prikaze autentiÄnih lokacija, likova, dogaÄaja. Ovo je prva knjižica iz te edicije, tiskana na 150-gramskom mat kunstdruck papiru sa koricama na 250-gramskom mat kunstdrucku i 50-gramskoj mat plastifikaciji na položenom formatu A5, u potpunom koloru. Radi se o svojevrsnom āpismu pisanog krvljuā. U istom je zastupljen predgovor i biografije autora. ProÄitajte viÅ”e na: https://www.vecernji.hr/vijesti/ovcara-strip-koji-govori-o-zlocinu-837928 - www.vecernji.hr strip stripovi hrvatski strip
62508) BEOGRAD OSAMDESETE , Lidija Merenik , Prometej Novi Sad 1995 , Nove pojave u slikarstvu i skulpturi 1979-1989 u Srbiji Prva knjiga istoriÄara umetnosti i likovnog kritiÄara Lidije Merenik, asistente na Katedri za modernu umetnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu, āBeograd ā osamdeseteā, pravi je izdavaÄki dogaÄaja sa bitnim poelsicama za istoriografiju naÅ”e najnovije umetnosti iz nekoliko razloga. Na prvom mestu, ovo je redak sluÄaj da se mladi istoriÄari umetnosti odluÄe za sintetiÄko obraÄibanje odreÄenih poglavlja u stvaralaÅ”tvu, pogotovo onih iz recentnog razdoblja. Na ovaj, zaista hrabar korak L. Merenik da prosuÄuje o umetniÄkim zbivanjima koja su joÅ” aktivnoj fazi āvrenjaā, odluÄujuÄe je uticalo, pre svega, njeno direktno sudelovanje i naglaÅ”en uticaj u formiranju, podsticanju i praÄenju umetnosti osamdesetih godina, sa kojom je ona stupila na kritiÄarski scenu, i koju je viÅ”e od ikoga u ovoj sredini do detalja upoznala. L. Merenik je bila istinski sauÄesnik u procesima i zbivanjima umetnosti devete decenije koju je iz naneposrednije blizine pratila objavljujuÄi niz tekstova (kritika, prikaza, eseja, predgovora kataloga i dr.) Å”to je kvalifikuje kao pouzdanog tumaÄa i verifikovanog ocenitelja. Izazovi istorizacije vremenski veoma bliskig perioda u umetnosti, da se ovde poslužimo leksikom postmodernizma o Äijim je tendencijama u naÅ”oj umetnosti upravo i reÄ, u ovoj knjizi su āona stanja svesti koja slede posle naivnih ideologija i njihovog prosveÄivanjaā, a āmunjevito smenjivanje i konfuzija umetnosti u vrtloguā dovoljno su snažni podsticaji za formiranje adekvatnog teorijskog odgovora. U neoÄekivanom i snažnom naletu, kojim je umetnost osamdesetih kod nas nastupila, odmah razvijajuÄi svoje najbolje potencijale, znaÄajne stilske gormacije, izmrežene su, kako ih L. Merenik vidi, oko dva ÄvoriÅ”ta tokom protekle decenije. Na ovakvoj istinski podsticajnom podlozi samog stvaralaÅ”tva, nastali su uslovi jednakovrednog kritiÄarskog, a potom i teorijskog odgovora na te artificijelne sugestije, odn. kreativne izazove. Posle uvodnog dela u kome je dat prikaz poÄetnih zbivanja u āumetnosti nove predstaveā, sa detaljnim uputima na izložbe, umetniÄke i kritiÄarske stavove, slede dva poglavlja koja otkrivaju u ovom jedinstvenom toku umetnosti dva razdoblja i dva kreativna naÄela: āVidovi ekspresije u prvoj polovini decenijeā i āNeekspresionizam druge polovine decenijeā. Dakle, kao osnovni poetski koncept umetnosti osamdesetih u ovoj sredini identifikovan je stilski legat ekspresionizma u njegove dve, buduÄi da je prenet kao plastiÄki jezik u jedno novo i drugaÄije vrme, āneoā faze. U prvom razdoblju, tzv. ānovom talasuā zapažen je fenomen generacijskog ulaska u sveobuhvatni obnove, koji se istovremeno odigravao u muzici, dizajnu, književnosti, pozoriÅ”tu, stripu, modi itd. AnalizirajuÄi ovaj poÄetni stadijum umetnosti ānove slikeā L. Merenik je ostala dosledna vlastitim stavovima iz tog vremena, kada je u tumaÄenju iznosila argumente protiv svrstavanja ove obnove umetnosti kod nas unutar glavnog toka transavangarde. Zapravo se na otvorenim pitanjima postmodernistiÄke paradigme lako prati razvoj kritiÄke svesti, od neuspelih tumaÄenja u stilu antimodernizma do njegove doslovne apologetike koja je bila karakteristiÄnija za zapadna kulturna podruÄja tadaÅ”nje Jugoslavije. Uz pojavu jakih, individualnih liÄnosti popu De Stil MarkoviÄa, Vlaste MikiÄa, grupe Alter imago, i niza autora koji su na mirniji naÄin ulazili u problemski sklop ovog stvaralaÅ”tva, popu MrÄana BajiÄa ili Darije KaÄiÄ, navedeno je i delovanje medijskih aktivista okupljenih u Äasopisu āIzgledā ili rok-grupi āIdoliā, Å”to ukupno gledajuÄi, daje veoma plastiÄnu sliku deÅ”avanja na centralnom kreativnom polju tog vremena. Iako se oÄigledno radilo o svojevrsnom povratku na slikarstvo i skulpturu, o Äemu se veÄ tada vodila polemika (na primer, da li je ovo stanje proisteklo iz svesti o idejama konceptualne umetnosti ā dakle umetnosti nematerijalnog stanja, ili iz tradicionalnijih umetniÄKih pogleda poput beogradske sliakrske Å”kole koja se uglavnom doživljava kao konzervativna i nezanimljiva za mlade stvaraoce), ovi umetnici su istovremeno bili svesni i njenih medijskih ograniÄenja i kao odgovor usledio je niz izložbenih postavki koje svojim ambijentalnim izgledom ukazuju na jedno stanje izmeÄu formi slikarstva i skulture. I ta je crta beogradske umetnosti toga vremena bitna za razumevanje i ocene koje o njoj izvodi L. Merenik. Zabeležene su tada zaista i velike razlike u shvatanjima koje i Äine lice pluralistiÄke scene u umetnosti osamdesetih godina, naravno podrazumevajuÄi jedino njen glavni tok, onaj koji je iskazao ovu vrstu plastiÄkih promena. Ova knjiga svakako je pionirski poduhvat zaokružavanja teorijskog promiÅ”ljanja na stvarnim primerima umetniÄke delatnosti jedne, veÄ sada oÄIgledno važne, faze u razvoju naÅ”e umetnosti XX veka, te je otuda ona od fundamentalnog znaÄaja i za srpsku umetnost i za srpsku istoriografiju. Brojni izvori koji su ovde navedeni zapravo su progled svih relevantnih tekstova (poglavito evropskog kritiÄarskog i teoretiÄarskog kruga) te su stoga i dragoceni izvor za dalja prouÄavanja i tumaÄenja složenih procesa u najnovijoj umetnosti. Jovan DespotoviÄ mek povez, format 11 x 18 cm , ilustrovano, latinica, 108 strana
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Winnie-the-Pooh A.A. Milne Ernest H. Shepard (Illustrator) Winnie-the-Pooh, najbolji medvjed na cijelom svijetu, odavno je obožavan od strane malih i velikih Äitatelja. U ovom prekrasnom poklon izdanju `KuÄe na Poohovu uglu` klasiÄne ilustracije Ernesta H. Sheparda pažljivo su ruÄno crtane. Izvrsna knjiga i savrÅ”en dar za svaku priliku, ova je knjiga živopisna i Å”armantna poput voljenih likova iz Hundred Acre Wooda. Alan Alexander Milne (na engleskom: Alan Alexander Milne), poznat kao AA Milne, engleski je pisac. Poznat je po svojim knjigama o medvjediÄu Winnieju Poohu koji govori i mnogim djeÄjim pjesmama od kojih su neke takoÄer o Winnieju Poohu i njegovim prijateljima. Winnie-the-Pooh djeÄja je knjiga iz 1926. godine engleskog pisca A. A. Milnea i engleskog ilustratora E. H. Sheparda. Knjiga je smjeÅ”tena u fiktivnu Hundred Acre Wood, sa zbirkom kratkih priÄa koje prate avanture antropomorfnog pliÅ”anog medvjediÄa Winnie-the-Pooha i njegovih prijatelja Christophera Robina, PraÅ”ÄiÄa, Eeyorea, Sove, Zeca, Kange i Rooa . To je prva od dvije Milneove zbirke priÄa o Winnie-the-Poohu, a druga je The House at Pooh Corner (1928). Milne i Shepard prethodno su suraÄivali za engleski humoristiÄki Äasopis Punch, a 1924. stvorili su zbirku poezije When We Were Very Young. MeÄu likovima u pjesniÄkoj knjizi bio je i medo Shepard napravljen po uzoru na igraÄku njegova sina. Nakon toga, Shepard je potaknuo Milnea da piÅ”e o igraÄkama svog sina Christophera Robina Milnea, pa su one postale inspiracija za likove u Winnie-the-Poohu. Knjiga je objavljena 14. listopada 1926. i bila je dobro primljena od strane kritike i komercijalno uspjeÅ”na, prodana u 150.000 primjeraka prije kraja godine. KritiÄka analiza knjige smatra da ona predstavlja ruralnu Arkadiju, odvojenu od pitanja ili problema stvarnog svijeta, te je bez svrhovitog podteksta. Nedavno je kritika usmjerena na nedostatak pozitivnih ženskih likova (tj. da je jedini ženski lik, Kanga, prikazana kao loÅ”a majka). Winnie-the-Pooh preveden je na viÅ”e od pedeset jezika; latinski prijevod iz 1958., Winnie ille Pu, bila je prva knjiga na stranom jeziku koja se naÅ”la na popisu najprodavanijih knjiga New York Timesa i jedina knjiga na latinskom koja je ikada bila istaknuta. PriÄe i likovi u knjizi adaptirani su u drugim medijima, ponajprije u franÅ”izu tvrtke Walt Disney, poÄevÅ”i od Winnieja Pooha i medenog drveta, objavljenog 4. veljaÄe 1966. kao dvostruki film s Ružnim jazavÄarem. 1. sijeÄnja 2022. originalna knjiga Winnie-the-Pooh uÅ”la je u javnu domenu u Sjedinjenim Državama, gdje je Skyhorse Publishing izdao novo izdanje koje je obojio Diego Jourdan Pereira.[1] Ostaje zaÅ”tiÄen autorskim pravima u drugim zemljama, ukljuÄujuÄi UK. Biografija Milne je roÄen u Å kotskoj 18. sijeÄnja 1882., ali je odrastao u Londonu, u privatnoj Å”koli svog oca Johna Vinea Milnea. Jedan od njegovih uÄitelja u djetinjstvu bio je Herbert Wells. Studirao je na Westminster School i na Trinity Collegeu, Cambridge University, gdje je dobio stipendiju za matematiku. Tamo je objavljivao u studentskom Äasopisu `Granta`. Milne je postao suradnik, a kasnije i pomoÄnik urednika humoristiÄnog britanskog Äasopisa Punch. Njegov sin Christopher Robin Milne roÄen je 1920. godine. Milne je služio u Prvom svjetskom ratu u britanskoj vojsci, ali je nakon rata napisao oÅ”tar Älanak pod naslovom Mir s ÄaÅ”Äu (1934.) (koji je donekle povukao 1940. s Ratom s ÄaÅ”Äu). Umro je 31. sijeÄnja 1956. u Hartfieldu, Sussex, Engleska. Milne je meÄu najistaknutijim kritiÄarima PG Woodhousea. Kad su Woodhousea zarobili nacisti u okupiranoj Francuskoj, poslan je u NjemaÄku i odslužio je jednogodiÅ”nju kaznu. Tada je poÄeo emitirati duhoviti radijski program o svojoj internaciji, koji je emitiran iz Berlina. Iako su predmet njegova humora nacisti, Milne ga kritizira zbog ovakvog Äina izdaje domovine, kroz svojevrsno savezniÅ”tvo s okupatorima. Kao odgovor, Wodehouse je u svojim kasnijim djelima napisao parodije pjesama o Christopheru Robinu. Kreativnost Prave igraÄke Christophera Robina: magarac Yori, Kanga, Roo, Tigar i PraÅ”ÄiÄ. Javna knjižnica New Yorka Godine 1925. kupio je seosku kuÄu, Cotchford Farm u Hartfieldu, East Sussex. Ondje je otiÅ”ao u mirovinu nakon operacije mozga 1952. godine zbog koje je ostao invalid. Milne je postao svjetski poznat sa svoja dva romana bajke Winnie the Pooh (1926.) i Pooh`s Corner House (1928.). U njima oživljavaju pliÅ”ane igraÄke njegovog sina Christophera Robina. Pustolovine Winnieja Pooha, PraÅ”ÄiÄa, Yorija, Tigra, Kange, Zeca i Sove zabavne su i pouÄne. Izvorne ilustracije za knjige je Ernest Howard Shepherd. Nakon Milneove smrti, prava na likove Winnieja Pooha prodana su Waltu Disneyju, koji je napravio nekoliko crtanih filmova o Winnieju Poohu i veliku koliÄinu robe o Winnieju Poohu. Milne je takoÄer napisao mnoge pjesme, ukljuÄujuÄi Vespers, They`re Changing Guard at Buckingham Palace i King John`s Christmas, koje su objavljene u knjigama `When We Were Very Young` i `Now We Are Six`. Njegove su pjesme mnogo puta parodirane, ukljuÄujuÄi i u knjizi Now We Are Sixty. Milne je adaptirao roman Kennetha Grahamea The Wind in the Willows za pozornicu pod naslovom Toad of Toad Hall. Ernest Howard Shepard OBE MC (10. prosinca 1879. - 24. ožujka 1976.) bio je engleski umjetnik i ilustrator knjiga. Posebno je poznat po ilustracijama antropomorfnih životinja i likova pliÅ”anih igraÄaka u Vjetru u vrbama i Winnie-the-Poohu. Shepardova originalna ilustrirana karta Hundred Acre Wood iz 1926., koja se pojavljuje na uvodnim stranicama Winnie-the-Pooha (i takoÄer se pojavljuje u uvodnoj animaciji u prvoj Disneyevoj adaptaciji 1966.), prodana je za Ā£430,000 ($600,000) u Sotheby`su u London, postavljajuÄi svjetski rekord za ilustracije knjiga.[1][2] Rani život i karijera Shepardova kuÄa u Lodsworthu, oznaÄena plavom ploÄom Shepard je roÄen u St John`s Woodu u Londonu, kao sin Henryja Donkina Sheparda, arhitekta, i Jessie Harriet, kÄeri slikara akvarela Williama Leeja. PokazavÅ”i neÅ”to obeÄavajuÄe u crtanju u Å”koli St Paul`s School, 1897. upisao se u Heatherley School of Fine Art u Chelseaju.[4] Nakon produktivne godine tamo, pohaÄao je Å”kole Kraljevske akademije, osvojivÅ”i Landseerovu stipendiju 1899. i nagradu Britanskog instituta 1900. [5]. Tamo je upoznao Florence Eleanor Chaplin, s kojom se oženio 1904. godine.[6] Do 1906. Shepard je postao uspjeÅ”an ilustrator, izradivÅ”i radove za ilustrirana izdanja Ezopovih basni, Davida Copperfielda i Å kolskih dana Toma Browna, dok je u isto vrijeme radio kao ilustrator u osoblju Puncha. Par je kupio kuÄu u Londonu, ali su se 1905. preselili u Shamley Green, blizu Guildforda. Shepard je bio plodan slikar, izlagao je na brojnim izložbama. Izlagao je u Kraljevskom druÅ”tvu umjetnika u Birminghamuātradicionalnom mjestu okupljanja generiÄkih slikaraākao iu radikalnijoj atmosferi Instituta lijepih umjetnosti u Glasgowu, gdje su izlagali neki od najinovativnijih umjetnika. Bio je dvaput izlagaÄ u Walker Art Gallery u Liverpoolu, jednoj od najveÄih pokrajinskih galerija u zemlji, i drugi put u Manchester Art Gallery, viktorijanskoj instituciji koja je kasnije bila dio javnih knjižnica. Ali u srcu, Shepard je bio LondonÄanin, Å”esnaest puta nastupao je u Kraljevskoj akademiji na Piccadillyju. Njegova supruga, koja je takoÄer bila slikarica, pronaÅ”la je dom u londonskom West Endu za svoje skromne radove tijekom 25-godiÅ”nje karijere. Kad je 1914. izbio Prvi svjetski rat, u srednjim tridesetima Shepard je dobio dužnost potporuÄnika u Kraljevskom garnizonskom topniÅ”tvu, ogranku Kraljevskog topniÅ”tva. Bio je dodijeljen 105. opsadnoj bateriji, koja je preÅ”la u Francusku u svibnju 1916. i krenula u akciju u bitci na Sommi.[9][10][11][12] Do jeseni 1916. Shepard je poÄeo raditi za ObavjeÅ”tajni odjel skicirajuÄi borbeno podruÄje unutar pogleda na položaj svoje baterije. [13] [14] Dana 16. veljaÄe 1917. postao je vrÅ”itelj dužnosti kapetana dok je bio zamjenik zapovjednika svoje baterije, a kratko je služio i kao vrÅ”itelj dužnosti bojnika krajem travnja i poÄetkom svibnja te godine tijekom bitke kod Arrasa prije nego Å”to je ponovno postao vrÅ”itelj dužnosti kapetana.[10] ][15][16][17] Promaknut je u glavnog poruÄnika 1. srpnja 1917..[18] Dok je obnaÅ”ao dužnost satnika, odlikovan je Vojnim križem. Njegov citat je glasio: [19] Za istaknutu galantnost i odanost dužnosti. Kao prednji Äasnik za promatranje, nastavio je promatrati i slati vrijedne informacije, unatoÄ teÅ”koj granati i vatri iz mitraljeza. Njegova hrabrost i hladnokrvnost bile su uoÄljive. Kasnije 1917., 105. opsadna baterija sudjelovala je u zavrÅ”noj fazi bitke kod Passchendaele gdje je bila izložena teÅ”koj vatri i pretrpjela brojne gubitke.[10][20] Krajem godine poslan je da pomogne u vraÄanju katastrofalne situacije na talijanskoj bojiÅ”nici, putujuÄi željeznicom preko Verone prije nego Å”to je stupio u akciju na brdu Montello.[10][15] Shepard je propustio drugu bitku na rijeci Piave u travnju 1918., jer je bio na dopustu u Engleskoj (gdje ga je kralj George V. u Buckinghamskoj palaÄi uložio sa svojim MC-om) i gdje je pohaÄao teÄaj streljaÅ”tva.[21] Vratio se u Italiju sa svojom baterijom za pobjedu kod Vittorio Veneto.[10][22] Nakon primirja u Villa Giusti u studenom 1918., Shepard je promaknut u vrÅ”itelja dužnosti bojnika koji je zapovijedao baterijom i dobio je dužnost upravljanja zarobljenim neprijateljskim oružjem. Demobilizacija je zapoÄela na BožiÄ 1918., a 105. opsadna baterija je raspuÅ”tena u ožujku 1919. [10] [23] [24] Tijekom cijelog rata suraÄivao je s Punchom. ZapoÅ”ljen je kao redoviti karikaturist 1921., a postao je glavni karikaturist 1945. S tog ga je mjesta 1953. uklonio Punchov novi urednik, Malcolm Muggeridge.[25] Njegov je rad takoÄer bio dio slikarskog dogaÄaja u umjetniÄkom natjecanju na Ljetnim olimpijskim igrama 1928..[26] Sheparda je 1923. A. A. Milneu preporuÄio drugi zaposlenik Puncha, E. V. Lucas. Milne je isprva mislio da Shepardov stil nije ono Å”to želi, ali ga je iskoristio za ilustriranje knjige pjesama When We Were Very Young. Zadovoljan rezultatima, Milne je tada inzistirao da Shepard ilustrira Winnie-the-Pooha. ShvaÄajuÄi doprinos svog ilustratora uspjehu knjige, pisac je organizirao da Shepard rdobiti dio njegovih tantijema. Milne je takoÄer ispisao kopiju Winnie-the-Pooha sljedeÄim osobnim stihom: [27] Kada me ne bude, Neka Shepard ukrasi moju grobnicu, I stavi (ako ima mjesta) Dvije slike na kamenu: Prasac sa strane sto jedanaest, I Pooh i PrasiÄ u Å”etnji (157) ... A Petar, misleÄi da su moji, HoÄe li mi dobrodoÅ”licu u raj. Na kraju je Shepard poÄeo zamjerati `tom blesavom starom medvjedu` jer je smatrao da su ilustracije Pooha zasjenile njegov drugi rad.[28] Shepard je modelirao Pooha ne prema igraÄki koju je posjedovao Milnein sin Christopher Robin, veÄ prema `Growleru`, pliÅ”anom medvjedu u vlasniÅ”tvu njegova sina.[29] (Growler viÅ”e ne postoji, dat je njegovoj unuci Minnie Hunt, a zatim ga je uniÅ”tio susjedov pas.)[30] Njegovo djelo Pooh toliko je poznato da je 300 njegovih preliminarnih skica bilo izloženo u Victoria and Albert Museumu 1969., kada je imao je 90 godina.[31] Shepardova slika Winnieja Pooha, za koju se vjeruje da je naslikana 1930-ih za Äajanu u Bristolu, [32] jedina je poznata slika poznatog medvjediÄa u ulju. Kupljen je na aukciji za 243.000 dolara u Londonu krajem 2000. godine.[33] Slika je izložena u Galeriji Pavilion u Assiniboine Parku u Winnipegu, Manitoba, Kanada, gradu po kojem je Winnie dobila ime.[34] Shepard je napisao dvije autobiografije: IzvuÄeno iz sjeÄanja (1957.) i IzvuÄeno iz života (1961.).[35][36] Godine 1972. Shepard je svoju osobnu zbirku radova i ilustracija poklonio SveuÄiliÅ”tu Surrey. Ovi sada Äine E.H. Shepard Archive.[37] Shepard je proglaÅ”en Äasnikom Reda Britanskog Carstva u roÄendanskim poÄastima 1972. godine.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Hana - Barbera Hana i Barbera je bila ameriÄka produkcijska kuÄa za crtane filmove koja je producirala animirani televizijski i bioskopski program Äetrdeset i pet godina izmeÄu 1957. i 2001. Hana-Barberu su osnovali 1944. Metro-Goldvin-Majerovi animacioni režiseri Vilijam Hana i Džozef Barbera pod nazivom H-B Enterprajziz, koji je koriÅ”Äen za produkciju televizijskih reklama. PoÅ”to je MGM zatvorio svoj studio za animacije 1957, H-B Enterprajziz je postao glavni posao Hane i Barbere i kompanija je promenila naziv u Hana i Barbera produkciju 1960. Za tri decenije, Hana i Barbera su proizveli mnogo uspeÅ”nih crtanih filmova, na primer Porodica Kremenko, Porodica Džetsons, Hiki i prijatelji, MedvediÄ Jogi, Džoni Kvest, Skubi Du i Å trumfovi, svi oni Äe postati ikone zapadne pop kulture. Godine 1991, kompaniju je kupio Tarner Brodkasting, u glavnom iz razloga kako bi Tarner mogao da upotrebi njihovu biblioteku koja je sadržala preko 300 crtanih filmova i serija kako bi je iskoristio kao osnovu potrebnu za njegov novi program Kartun Netvork kanal za kablovsku televiziju. Promenjen je naziv u H-B Produkcijska kompanija i 1992, u Hana i Barbera crtani filmovi 1993, studio je nastavio sa proizvodnjom bez aktivnog delovanja Vilijama Hane ili Džozefa Barbere, oni su obojica otiÅ”li u polu-penziju, ali su i dalje ostali vodeÄa lica studija. Za vreme kasnih 1990-ih, Tarner je Hana i Barberu iskljuÄivo okrenuo produkciji novih materijala za Kartun Netvork. 1996, Tarner Brodkasting je kupio Tajm Vorner. PoÅ”to je Vilijam Hana umro 2001, Hana i Barbera je postao deo Varner Braders animejÅ”ona, i studija Kartun netvork nastavljena je produkcija Kartun Netvorkovih crtanih filmova. Džozef Barbera je ostao sa Varner Braders animejÅ”enom kao ceremonijalno lice sve do njegove smrti 2006. PoÄeci Hane i Barbere Vilijam Hana i Džozef Barbera su se prvi put udružili dok su joÅ” radili u Metro-Goldvin-Majerovom studiju za animacije 1939. Prvi njihov veÄi projekat je bio crtani film Puss Gets the Boot (1940), koji je poslužio kao osnova za crtani film Tom i Džeri, a ujedno je bio i prva epizoda popularnog crtaÄa. Hana, Barbera i MGM-ov režiser Džordž Sidnej su osnovali H-B Enterprajziz 1944. dok su i dalje radili za studio, svoju kompaniju su koristili za snimanje prvih televizijskih reklama. PoÅ”to su Hana i Barbera dobili osam Oskara za odreÄene epizode njihovog crtanog filma Tom i Džeri, MGM je zatvorio studio za animacije 1957, zato Å”to je smatrao da je napravljeno dovoljno epizoda za repriziranje. Hana i Barbera su zaposlili veÄinu svojih radnika iz MGM-a da rade za H-B Enterprajziz, koja Äe postati prava produkcijska kuÄa od 1957. Doneta je odluka da kompanija snima crtane filmove za televiziju, a prvi crtani film je bio The Ruff & Reddy Show, koji je premijerno prikazan na NBC-u u decembru 1957. Kako bi nastavili proizvodnju Hana i Barbera su se udružili sa kompanijom Skrin Gems. 1959. godine, H-B Enterprajziz je promenio naziv u Produkciju Hana i Barbera i postao je voÄa u televizijskoj animaciji. ObiÄno su bili kritikovani zbog upotrebe tehnike ograniÄene animacije, Produkcija Hana i Barbera je obiÄno proizvodila crtane filmove koji su se prikazivali vikendom i sredom u udarnom terminu. Prikazivale su ih sve vodeÄe televizije u SAD. Studio je takoÄe i imao nekoliko bioskopskih ostvarenja kao Å”to je crtani film napravljen za Kolumbija PikÄers, Loopy De Loop. Snimani su i drugi kratki bioskopski crtaÄi na osnovu televizijskih animiranih filmova. Kompanija nikada nije imala sopstvenu zgradu do 1963, kada je otvorena na adresi Bulevar Kahuenga 3.400. u Studijskom gradu, Kalifornija. Partnerstvo izmeÄu Hane i Barbere i Kolumbije trajalo je do 1967, kada su Hana i Barbera prodali studio Taft Brodkastingu dok su zadržali svoju poziciju u studiju. Od 1965, Hana i Barbera su pokuÅ”ali da budu muziÄka izdavaÄka kuÄa za kratko vreme. HBR ploÄe su distribuirali Kolumbija CBS rekords, sa pevaÄima kao Å”to su Luis Prima, Pet Amerikanaca, Skatman Kroters, i 13. sprat lift. Od 1969. do otprilike 1983, Produkcija Hana i Barbera je bio vodeÄi studio za televizijsku animaciju na svetu, skoro skroz posveÄeni produkciji crtanih filmova koji su se puÅ”tali sredom ujutru. Televizijski crtani filmovi Hana i Barbera je prvi studio za animacije koji je uspeÅ”no producirao crtane filmove posebno za televiziju;do tada, su televizijski crtaÄi postojali samo kao reprize bioskopskih. Druga dela Hane i Barbere ukljuÄuju i bioskopski crtani film, Loopy De Loop, za Kolumbija PikÄers od 1959 do 1965; i poÄetna sekvenca ABC-evog/Skrin Gems televizijskog programa ZaÄarani. Kasnije, H-B Äe koristiti likove ZaÄaranih kao goste u Porodici Kremenko. MnoÅ”tvo Hana i Barbera crtanih filmova su bili proizvedeni za puÅ”tanje u udarnim terminima, nastavili su proizvodnju tih crtaÄa sve do ranih 1970-ih. To su crtani filmovi: Haki i prijatelji, MedvediÄ Jogi, Brzi Drov Mak rov, Top MaÄak, Džoni Kvest, Porodica Džetsons, Uvrnute trke, i posebno Porodica Kremenko svi su oni puÅ”tani u udarnim terminima i takmiÄili su se sa najboljim komedijama, dramama i kvizovima. Porodica Kremenkoje postao Å”ou sa najviÅ”im rejtingom gledanosti. Tokom svoje dve decenije uspeha, Hana i Barbera su predstavili mnogo crtanih filmova Porodica Kremenko, Porodica Džetsons, Haki i prijatelji, MedvediÄ Jogi, Džoni Kvest, i Skubi Du, svi oni Äe postati ikone ameriÄke pop kulture. Tokom 1970-ih praktiÄno, veÄina ameriÄke televizijske animacije su producirali Hana i Barbera, jedini rivali su dolazili od FilmejÅ”ena i DePati-Freleng Enterprajzesa, plus odreÄeni animirani specijali koji su se puÅ”tali u udarnom terminu od Rankin Basa, Äak Džounsa, i Bila Melendeza. Kontroverznost kvaliteta Hana i Barbera su bili optuženi za doprinos smanjenju kvaliteta animacije i crtanih filmova od 1960-te do 1980-te. Neki ljudi veruju da su njihovi crtani filmovi āuniÅ”tili humorā. To je zato Å”to su oni prvi studio koji se bavio televizijskom animacijom, tako da su imali ograniÄen budžet. U MGM su troÅ”ili do $50,000 za jedan kratak crtani film, dok su oni troÅ”ili $3,000 za crtani film iste dužine. Na primer, jedan 22-minutna (30 minuta sa reklamama) epizoda Džouzija i Cica Maca iz 1970 imala je isti budžet --$45,000-- kao jedan 8-minutni Tom i Džeri iz -1940-te. Takva budžetska ograniÄenja zahtevala su promene produkcijskih vrednosti. U priÄi koju je objavio Saturdej Ivning Poust, KritiÄari tvrde da Hana i Barbera su uzimali viÅ”e posla nego Å”to su mogli da urade, to je jedino televizijska publika mogla da trpi.[1] Jedan direktor u Volt Dizniju je jednom rekao, āMi ne raÄunamo njih uopÅ”te kao rivale.ā[1] To je možda bilo istina, ali kasnih 1950-ih i ranim 1960-ih, Hana i Barbera je bio jedini studio u Holivudu koji je aktivno zapoÅ”ljavao, u to vreme oni su pokupili dosta Diznijevih animatora. Hana i Barbera su predstavili ograniÄenu animaciju, koja je bila popularizovana u bioskopima zahvaljujuÄi UPI, na televizijskim crtanim serijama kao Å”to je Rafov i Redijev Å”ou kao naÄin koji Äe smanjiti troÅ”kove. Ovo je dovelo do smanjenja kvaliteta animacije. Studio je naÅ”ao reÅ”enje za te kritike, da pravi filmove i tako pravi bolje verzije njihovih crtaÄa, to su na primer: (Nej tamo, to je MedvediÄ Jogi! iz 1964, Äovek zvani Kremenko iz 1966, i Džetsons: Film iz 1990) i adaptacije drugih materijala: (Å arlotina mreža iz 1973. i Hajdina Pesma iz 1982). Polje animacije je stiglo do dna oko sredine 1970-ih, Äak je i publici crtanih filmova sredom dosadilo. Snažno fokusiranje na jake dijaloge i pametne scenarije je manje ili viÅ”e nestalo do 1973, Zato Å”to se studio promenio priÄa je bila na zadnjem mestu, a animacija na prvom. U to vreme Hana i Barbera crtani filmovi su veoma loÅ”e prolazili osim nekoliko primera: (Porodica Kremenko, Skubi Du, Super Prijatelji), ali oni su se samo reprizirali. Spor uspon i pad Stanje oblasti animacije se promenilo 1980-ih, zahvaljujuÄi takmiÄarima nastale su serije koje su bile bazirane na popularnim igraÄkama tj. akcionim figurama, ukljuÄujuÄi i FilmejÅ”enov Hi-men i Gospodari svemira i Rankin Basove Munjevite maÄke. Hana i Barbera studio je zaostao za konkurencijom, kako je novi talas animatora nadolazio i oprobavao se na tržiÅ”tu 1980-ih i 1990-ih. Tokom 1980-ih, Hana i Barbera su predstavili crtaÄe napravljene na osnovu poznatih proizvoda Å trumfovi, Snorkijevci, Pak-Man, Despoti hazarda, PriÄe majci, SreÄni dani, Lavern i Å irli, Mork i Mindi, i Izazov GoBotsa, takoÄe su proizveli i nekoliko ABC Nedeljnih specijala. Nekoliko njihovih crtanih filmova je proizvedeno u Australijskom studiju (napravljeno je partnerstvo sa Australijskom kompanijom Sautern star enterteiment), ukljuÄujuÄi Drak Pak, Vajldfajr, Berenstainovi Medvedi, Tin Vuk, i skoro svi CBS Storybreak-ovi. PoÄetkom 1980-ih i nastavivÅ”i posle kupovine Turnera, takoÄe su tadili na nekim manje poznatim projektima, kao Å”to je serija Najbolje avanture: PriÄe iz Biblije. H-B se takoÄe ujedinio sa Rabi-Spirs produkcijom, koju su osnovali 1977. bivÅ”i H-B radnici Džo Rubi i Ken Spirs. Taft Brodkasting je kupio Rubi-Spirs od Filmvejsa 1981, Rubi-Spirs se Äesto udruživao da radi zajedno sa Hanom i Barberom. Hana i Barbera su Äesto pravili crtane filmove u kojima su glavni likovi mali 1980-ih, kao Å”to su: Pink Panter i Sinovi, Dete Kremenko, Popaj i sinovi, i Pas pod imenom Skubi Du. iz 1985, Hana i Barbera su pustili Neverovatni svet Hane i Barbere, novi program koji je predstavio nove verzije starih likova kao Å”to su: MedvediÄ Jogi, Džoni Kvest, Snorkovi, i RiÄi RiÄ, zajedno sa novim crtanim filmovima kao Å”to su: Galtar i zlatni Lenc, Pa Pa MedvediÄi, FantastiÄni Maks, i NoÄna Patrola.. SledeÄe godine H-B su proizveli: Jogijevo veliko bekstvo, prvi crtani u Hana i Barbera superzvezdama 10, serija o 10 originalnih telefilm-ova napravljena na osnovu njihovih popularnih likova, ukljuÄujuÄi i popularne specijale kao Å”to je Džetsonsi upoznaju Kremenkove. Zbog ovoga, Hana i Barbera i Rubi i Spirs su bili razlozi finansijskih problema Taft Brodkastinga, koji je baÅ” tad kupila AmeriÄka Finansijska Korporacija 1987. i promenila mu ime u Veliki AmeriÄki Brodkasting sledeÄe godine. H-B je odluÄila da promeni svoj naÄin rada i da pravi crtane filmove u studijima u Tajvanu, na Filipinima, i Japanu. Hanu i Barberu su usporavali zahtevi televizijskih stanica, uglavnom ABC, koji su insistirali na repriziranju Skubi Dua viÅ”e puta, ukljuÄujuÄi i crtaÄe Kapetan PeÄinac i Džozi i Cica mace; to je uniÅ”tavalo kreativnost, Å”to je dovelo do toga da su mnogi scenaristi i animatori napustili studio u 1989. Odgovorili su na poziv od Varner braÄe koji su planirali da ožive svoj studio za animacije, odmah su napravili crtane filmove: Tini Tun Avanture i Anamanijaci.
OdliÄno oÄuvano, s potpisom i posvetom Mire AleÄkoviÄ, Äirilica Biblioteka Vjeverica Autor - osoba AleÄkoviÄ, Mira Naslov Ne mogu bez snova : izabrane pjesme / Mira AleÄkoviÄ ; priredila Neda Bendelja ; [ilustrirala Zdenka PozaiÄ] Vrsta graÄe poezija Jezik srpski Godina 1983 Izdanje [2. izd.] Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Mladost, 1983 (Novi Sad : BuduÄnost) FiziÄki opis 110 str. : ilustr. ; 21 cm Drugi autori - osoba Bendelja, Neda, 1929-2005 = Bendelja, Neda, 1929-2005 PozaiÄ, Zdenka Zbirka Biblioteka Vjeverica Napomene BeleÅ”ka o piscu / N.[Neda] B.[Bendelja] : str. 105-107. Mira AleÄkoviÄ (Novi Sad, 2. februar 1924 ā Beograd, 27. februar 2008) bila je srpska književnica i pesnikinja, humanista. Ona je takoÄe bila dugogodiÅ”nji predsednik Udruženja književnika Jugoslavije i Udruženja književnika Srbije. RoÄena je u Novom Sadu (krÅ”tena je u Nikolajevskoj crkvi kao Miroslava, mada je niko tako nije zvao veÄ samo ā Mira), kao dete MaÅ”ana AleÄkoviÄa, novinara rodom iz Trebinja (iz Zasada, na putu ka DubrovaÄkim vratima) i NovosaÄanke Dragice Trpinac, koja je bila inspektor poÅ”ta i jedna od prvih žena telegrafista u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji, iz vojvoÄanske porodice MariÄ. Baka po majci Mire AleÄkoviÄ, Milica MariÄ bila je sestra MiloÅ”a MariÄa, oca Mileve MariÄ AjnÅ”tajn. Od svoje druge godine života Mira AleÄkoviÄ Å¾ivela je u Beogradu, na Neimaru kod majke Drage Trpinac, ali je detinjstvo provodila u Novom Sadu, Kninu, Crnoj Gori i na Kosovu i Metohiji, gde je njena roÄena tetka Jelena Trpinac decenijama bila uÄiteljica. Jelena Trpinac je za svoj prosvetiteljski rad na prostoru Kosova i Metohije odlikovana āZvezdom sa srebrnim zracima SFRJā. RoÄeni ujak Mire AleÄkoviÄ, bio je profesor Pavle Trpinac, biohemiÄar, nauÄni istraživaÄ i saradnik Irene Žolio-Kiri u Parizu. Mira AleÄkoviÄ u Beogradu je zavrÅ”ila francusku osnovnu Å”kolu, francusku i srpsku gimnaziju, a zatim studije slavistike i književnosti, u klasi Äuvenog srpskog lingviste, profesora Beogradskog univerziteta i akademika Aleksandra BeliÄa. U srednjoÅ”kolskom uzrastu, bila je pod pokroviteljstvom (i stipendijom) Patrijarha srpskog Varnave koji ju je smatrao izuzetno obdarenom za književnost i filozofiju. Studije je nastavila u Parizu gde je upisala doktorat i zavrÅ”ila FuÅ”eovu Å”kolu. Bila je poliglota i govorila je Äak deset stranih jezika: francuski, nemaÄki, engleski, ruski, italijanski, poljski, ÄeÅ”ki, makedonski, slovenaÄki, slovaÄki... Mira AleÄkoviÄ udala se 1947. godine za akademskog arhitektu i slikara Savu NikoliÄa Graždanskog (Srbina iz Hrvatske po jednom pretku ruskog korena), koji je uradio jedan od najlepÅ”ih njenih portreta u ulju. Mira AleÄkoviÄ rodila je troje dece, Nedu, SrÄu i Milu. Period Drugog svetskog rata 1939ā1945 JoÅ” kao mlada devojka sa perfektnim znanjem francuskog jezika, Mira AleÄkoviÄ je francuskom ministru spoljnih poslova Ivonu Delbosu, koji je bio u poseti Beogradu 1937. godine, uoÄi Drugog svetskog rata, tajno predala peticiju srpske omladine protiv rata. Kao gimnazijalka, 1939. godine postala je Älanica Saveza komunistiÄke omladine Jugoslavije (SKOJ), a 1941. godine, od prvog dana NarodnooslobodilaÄke borbe i Älanica partizanske ilegale u Beogradu, gde je kao 16 godiÅ”nja devojka uÄestvovala u akcijama sabotaža protiv nemaÄkih faÅ”ista. PoÅ”la je u rat sa Jugoslovenskom vojskom, ali se jedinica u kojoj je bila raspala poÅ”to ju je njen komandant predao Nemcima u Priboju na Limu, posle Äega se prikljuÄila NarodnooslobodilaÄkom pokretu (NOP), u želji da se zemlja Å”to pre oslobodi od okupatora. Kao mlada devojka uÄestvovala je u seÄenju nemaÄkih telefonskih kablova u okupiranom Beogradu 1941. godine, gde je hapsi Specijalna policija, na Äelu sa Božidarem BeÄareviÄem, nakon Äega je bila zatvorena u zatvoru u ÄuÅ”inoj ulici (u danaÅ”njoj zgradi Rudarsko-geoloÅ”kog fakulteta) odakle je posle nekoliko dana muÄenja i premlaÄivanja, spasava je srpska PatrijarÅ”ija, na molbu Desanke MaksimoviÄ. Sa teÅ”kim ranama, Mira AleÄkoviÄ kriÅ”om napuÅ”ta Beograd i pridružuje se NarodnooslobodilaÄkom pokretu. U bolniÄku ratnu službu prima je dr SaÅ”a BožoviÄ i sa zavrÅ”enom bolniÄkom obukom leÄila je ranjenike. U ratu je ostala bez oca, koga je u Beogradu streljao Gestapo, jer je bio intelektualac i dopisnik iz Å panskog graÄanskog rata. Mira AleÄkoviÄ je u ratu bila saborac svoga prijatelja, kasnije pisca i venÄanog kuma, Branka ÄopiÄa. Period 1945ā1970 Iz Drugog svetskog rata, u kome se istakla hrabroÅ”Äu, Mira AleÄkoviÄ je izaÅ”la kao rezervni vojni stareÅ”ina i kao delimiÄni invalid. Posle osloboÄenja dobrovoljno je radila na smeÅ”taju ratne siroÄadi po Äitavoj Srbiji i Jugoslaviji. Posle rata se zapoÅ”ljava u Udruženju književnika Jugoslavije i Srbije, najpre kao sekretar, a zatim kao potpredsednik tadaÅ”njeg predsednika Ive AndriÄa. Po isteku mandata Ive AndriÄa, nekoliko puta je tajnim glasanjem od strane pisaca birana za predsednika Udruženja književnika Srbije i Jugoslavije i na Äelu Udruženja pisaca ostala je godinama. Kao saradnik Oto Bihaljija, osnivaÄ je i urednik posleratne biblioteke āEpohaā, savremenih stranih pisaca, u kojoj je prvi put objavila, tada zabranjena dela Marsela Prusta i Franca Kafke zbog Äega joj je zamereno od strane SKJ. Uzela je uÄeÅ”Äe u studentskim protestima 1968. godine, izlazeÄi da podrži studente i Äita im revolucionarnu poeziju, posle naredbe Draže MarkoviÄa da se u studente puca. Posle 1968. godine Mira AleÄkoviÄ viÅ”e nije pripadala nijednoj politiÄkoj partiji. Tokom procesa pesniku Gojku Äogu, 1981. godine, za knjigu āVunena vremenaā, otvorila je vrata Udruženja književnika Jugoslavije u Francuskoj 7, za protestne veÄeri. MeÄu prvima je stala u odbranu pesnika Gojka Äoga, reÄenicom upuÄenom tadaÅ”njim vlastima: āJadno li je druÅ”tvo koje sudi pesniku!ā DruÅ”tvene aktivnosti Posle rata, Äileanskom pesniku Pablu Nerudi, Mira AleÄkoviÄ poklonila je u ime srpskog naroda gusle, kao simbol borbe za slobodu. Po svedoÄenju njegove supruge Matilde, Neruda je ostavio zapis da je ove gusle nosio sa sobom u izgnanstvo 1949. godine. Dobrovoljno je radila na smeÅ”taju dece ratne siroÄadi po Äitavoj Jugoslaviji zbog Äega je kasnije proglaÅ”ena UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti. Birana je nekoliko puta tajnim glasanjem za predsednika Udruženja književnika Jugoslavije. Radila je kao urednik Äasopisa za decu āZmajā i redovno uÄestvovala na āZmajevim deÄjim igramaā u Novom Sadu. Bila je redovni uÄesnik āStruÅ”kih veÄeri poezijeā, kao i predlagaÄ i osnivaÄ Kosovsko-metohijskih i internacionalnih pesniÄkih susreta i karavana āLazar VuÄkoviÄā 1971. godine. U doba politiÄke krize tzv. āMaspokaā (1971), Mira AleÄkoviÄ zvaniÄno se posestrimila sa zagrebaÄkom pesnikinjom Vesnom Parun, kada je jugoslovenski savezni politiÄki funkcioner Stane Dolanc tražio od Mire AleÄkoviÄ da iz sveÄane pesme āJugoslavijoā izbaci odreÄene reÄi, ali ona na to nije pristala. Od sedamdesetih godina proÅ”loga veka, dom Mire AleÄkoviÄ bio je mesto gde su stizale prve izbeglice sa Kosova i Metohije i boravile u njemu dok u Beogradu ne bi bile prihvaÄene. U SkupÅ”tini Grada Beograda Mira AleÄkoviÄ obavljala je dobrovoljno niz aktivnosti i bila izabrana za predsednika Komisije za trgove i ulice grada Beograda. U tom svojstvu predsednika Komisije za trgove i ulice Beograda usprotivila se preimenovanjima ulica koje su veÄ dobile imena u centru grada. TakoÄe, na njenu inicijativu, oÄiÅ”Äena je i preneta iz KoÅ”utnjaka danaÅ”nja Terazijska Äesma, u centar grada na Terazije. Mira AleÄkoviÄ bila je Älan SUBNOR-a. Mira AleÄkoviÄ saraÄivala je i održavala kontakte sa Älanovima srpskog rasejanja u Äitavom svetu. Bila je i dugogodiÅ”nji Älan āDruÅ”tva potomaka starih ratnikaā i drugovala je sa MiloÅ”em ToÅ”Äem, Soluncem i jednim od 1300 kaplara. Od 1960. do 1982. godine bila je angažovana u DruÅ”tvu āJugoslavija-Francuskaā, na Äijem Äelu je ostala godinama, prvo kao generalni sekretar, a zatim kao predsednik DruÅ”tva Jugoslavija-Francuska i Srbija-Francuska, sve do 1993. godine. U tom svojstvu, zajedno sa profesorom Radetom KonstantinoviÄem, Mira je tražila od francuske vlade da o troÅ”ku francuske države poÅ”alje francuske profesore u prvu eksperimentalnu osnovnu Å”kolu u Beogradu koja se tada zvala āSlobodan Princip-Seljoā (ranije āCar UroÅ”ā, a danas āVladislav Ribnikarā). Tako je 1966. godine prva generacija srpskih osnovaca imala eksperimentalnu nastavu na oba jezika U svojstvu predsednika DruÅ”tva āJugoslavija ā Francuskaā, Mira AleÄkoviÄ doÄekivala je delegacije francuskih pisaca i intelektualaca o Äemu svedoÄe prepiske i pokloni koji se danas nalaze u njenoj muzejskoj sobi u ulici Bulevar Kralja Aleksandra br 17. Posebno se istiÄe poklon-biblioteka dobijena od francuskog pisca Žan Pol Sartra, u kojoj se nalaze njegove knjige i Äitava kolekcija Äasopisa Les Temps Modernes, kao i porcelanski predmeti koje joj je poklonila žena francuskog predsednika Fransoa Miterana, Danijel Miteran. Mira AleÄkoviÄ pomagala je i promovisala veliki broj mladih pesnika iz bivÅ”e Jugoslavije, Srbije i rasejanja, o Äemu svedoÄe njihova pisma i potpisi koji se danas nalaze u muzejskoj sobi u Beogradu. Posebno se istiÄe pismo Milana NeÅ”iÄa, pesnika iz Berlina (13/01/2014). Mira AleÄkoviÄ je umrla 27. februara 2008. godine u Beogradu, u 85. godini života. Sahranjena je 3. marta, uz vojne poÄasti, u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju u Beogradu. Od nje se u ime Udruženja književnika Srbije oprostio Pero Zubac, dugogodiÅ”nji dopisnik TAS-a iz Jugoslavije i Älan Akademije nauka u Sankt Peterburgu[5] i prijatelj iz Rusije Aleksandar SergejeviÄ Plevako, dok je glumica Rada ÄuriÄin proÄitala stihove njene pesme āPoruka jedne senkeā. Bibliografija StvaralaÄki opus Mire AleÄkoviÄ predstavljaju 53 knjige za decu i odrasle (oko 30 knjiga za decu, i oko 20 knjiga za odrasle) ā poezije i proze. Njena poezija je duboka, misaona i upeÄatljiva, u kojoj se bavila pitanjima smisla, života i smrti, kao i uvek neizbežne ljubavi. Knjige poezije za odrasle sadrže lirske pesme koje su neopravdano zaboravljen i zapostavljen deo njenog bogatog stvaralaÅ”tva. Uredila je prvi broj Äasopisa āPionirā, koji je u toku rata izdavan ilegalno. Posle rata pesnikinja nastavlja sa druÅ”tvenim i književnim radom. UreÄivala je prve posleratne Äasopise i listove za mlade: āOmladinaā, āMladostā, āPoletaracā, i āZmajā. ViÅ”e od Äetrdeset godina je bila glavni i odgovorni urednik āZmajaā. Bila je sekretar, potpredsednik i predsednik Udruženja književnika Srbije i predsednik Saveza književnika Jugoslavije, u viÅ”e mandata. U svom druÅ”tvenom radu bila je i predsednik DruÅ”tva za kulturnu saradnju Jugoslavija - Francuska (40 godina), predsednik DruÅ”tva prijateljstva Jugoslavija - NorveÅ”ka, bila je i vrlo aktivan Älan DruÅ”tva za negovanje tradicija oslobodilaÄkih ratova Srbije od 1912. do 1918. godine, itd. PesniÄko stvaralaÅ”tvo Mire AleÄkoviÄ se pojavljuje neposredno pred poÄetak Drugog svetskog rata, a svoju prvu zbirku pesama āZvezdane baladeā izdaje po zavrÅ”etku rata, 1946. godine. Objavila je joÅ” dvadesetak knjiga za decu i dvadesetak dela poezije i proze za odrasle. Pesme Mire AleÄkoviÄ uvrÅ”Äene su u Antologiju srpske poezije XX veka, u izdanju SlavistiÄkog Instituta Moskovskog državnog Univerziteta, a prevod i izbor pesama saÄinio je Å”ef katedre Slavistike Univerziteta u Rusiji, profesor Andrej Bazilevski. Dela Mire AleÄkoviÄ prevedena su na oko dvadeset stranih jezika: italijanski, francuski, poljski, ruski, letonski (tj. latvijski), grÄki, gruzijski, ukrajinski, slovaÄki, maÄarski, rumunski, bugarski, slovenaÄki, makedonski, mongolski i jermenski jezik. Mira AleÄkoviÄ govorila je teÄno i pisala na srpskom, francuskom, ruskom, nemaÄkom i engleskom jeziku. Stvaranje za decu meni znaÄi vraÄanje samoj sebi, svetu detinjstva, Äistijem od sveta odraslih. To je veÄito traženje lepote, dobrote i ljubavi, potraga za utoÄiÅ”tem kad izneveri svet odraslih Mira AleÄkoviÄ o svom radu PesniÄka dela Mire AleÄkoviÄ pripadaju tradicionalnom toku poezije koja se vezuje za Jovana JovanoviÄa Zmaja, Gvida Tartalju, Desanku MaksimoviÄ i Branka ÄopiÄa. Njena lirika se zasniva na jednostavnosti i iskrenosti, pisana je jednostavnim jezikom bliskim deci. Putem nje u maliÅ”anima budi plemenitost, uÄi ih da se bore protiv egoizma i rasne diskriminacije, i uvek je protkana humanoÅ”Äu, humanizmom i Äovekoljubljem. Posebnu pažnju posveÄuje ljubavi izmeÄu roditelja i dece uporedo se boreÄi za poÅ”tovanje deÄje liÄnosti. Ipak, najviÅ”e je rodoljubivih motiva a najbolja ilustracija ove tvrdnje je zbirka āZvezdane baladeā. Autor je teksta pesama āDruže Tito mi ti se kunemoā i āSveÄana pesmaā (sa refrenom koji je, kako je sama govorila, pozajmila od naroda, srpskih seljanki i seljana na Kozari, koji su oni spevali Titu, pre svega kao simbolu NOB-a, i pre nego Å”to su ga, kao uostalom i ona sama, i videli, kao zakletve ā svom vrhovnom komandantu u narodnooslobodilaÄkoj borbi protiv okupatora i faÅ”ista). Prema āVjazmiā koju je Mira AleÄkoviÄ napisala u marÅ”u u toku Drugog svetskog rata u kome je sama uÄestvovala, Rusi su snimali film, a poema je viÅ”e puta prevoÄena na ruski jezik (prevodioci: Š”Š²ŠµŃŠ»Š°Š½Š° ŃŃŠ°Š³Š¾ŃŠŗŠ°Ń, Š¢Š°ŃŃŃŠ½Ń Š Š°ŃŃŠ¾ŠæŃŠøŠ½Š¾Š¹). Jermenski pisac i pesnik i prijatelj Babken Simonjan preveo je poemu Mire AleÄkoviÄ āJezero Sevanā na jermenski jezik. Francuski prevodilac Ratimir PavloviÄ i srpski prevodilac Sreten MariÄ prevodili su poeziju Mire AleÄkoviÄ na francuski jezik. Kada su u okupiranom Beogradu streljani njeni drugovi, napisala je svoju prvu antifaÅ”istiÄku pesmu āSveli su mladi Ljiljaniā, koja je kasnije uÅ”la u sve zbirke poezije i u antologije. Mira AleÄkoviÄ nije pesnik koji se zaludno igra reÄima, njeno srce se odaziva ljudskim tragedijama. PomirivÅ”i na neki naÄin svoju borbenost i svoju setu i tihost, napisala je zbirku pesama NoÄ ova poslednja, dosad najzreliju i najslojevitiju, nadahnutu vizijom noÄi opÅ”teg uniÅ”tenja sveta... ...Å ta poezija Mire AleÄkoviÄ predstavlja u naÅ”oj književnosti, a osobito za vas, lako Äete osetiti ako zamislite da u Äitankama nemate njenih pesama... Iz pera Desanke MaksimoviÄ ostalo je zapisano za veÄnost Najpoznatije pesme Mire AleÄkoviÄ iz ovog perioda su: poema āSveli su mladi Ljiljaniā (posveÄena pogibiji beogradskih studenata u protestu) , āDvanaest na ploÄnikuā (posveÄena streljanim drugovima u Beogradu), āBalada o Olgici Grinā (posveÄena prijateljici koju su uhvatili i silovali nemaÄki vojnici, posle Äega je izvrÅ”ila samoubistvo bacivÅ”i se sa mosta u Beogradu), āOvo je veliki Å”kolski Äasā (posveÄena streljanim Äacima u Kragujevcu), āZvezdane baladeā (posveÄena deÄjoj hrabrosti u drugom sv. ratu) i poema āZnam tu zemlju buneā (posveÄena hrabrosti srpskog naroda u ratu). Iz toga vremena je i parodija koju je Mira AleÄkoviÄ napisala na pesmu āLili Marlenā, pod nazivom āNa istoÄnom frontu veÄe je pao snegā. Antologijsko izdanje rodoljubivih i misaonih pesama priredila je Profesor dr Zaga KaleziÄ kao zbirku pesama za odrasle : PORUKA JEDNE SENKE (izdanje āMiroslavā). Najpoznatije rodoljubive pesme Mire AleÄkoviÄ su: To idu Vekovi Proricali nam da nas neÄe biti Na KajmakÄalanu Dvanaest na ploÄniku Srbija iz detinjstva Znam tu zemlju bune Živi i mrtvi Balada o Beogradu Mom Kosovu DeÄani i dr. Zbirke pesama 1946. Zvezdane balade 1947. Podzemni heroji 1949. Dani razigrani 1949. Tri proleÄa 1952. Tragovi bez stopa 1952. Dobar dan 1953. Da se upoznamo 1954. LjuljaÅ”ka na grani 1955. Pionirsko proleÄe 1956. Prijatelji 1957. Lastavica 1957. Krilati ljudi 1963. Srebrni voz 1963. Äarobna vrata 1964. Svetla soba 1970. SunÄani soliteri 1972. Da život bude ljubav 1975. Sanjalica 1980. Ne mogu bez snova 1981. ZateÄena u ljubavi 1982. Staza srebrom izvezena 1983. Nebo detinjstva 1989. Zvezdane balade 1990. Skinite mi dugu 1991. LeteÄi krevet 1995. Careva poljana 1995. SunÄeviÄi Romani 1953. Srebrna Kosa 1960. Zbogom velika tajno ZaÅ”to grdiÅ” reku? Jutro Nagrade i priznanja Orden legije Äasti, 1969. Ordena za hrabrost, u antifaÅ”istiÄkoj borbi SFRJ Medalje za hrabrost Velikog ruskog Otadžbinskog rata Velika povelja za dela unapreÄenja socijalne zaÅ”tite u Jugoslaviji i Srbiji kojom se Mira AleÄkoviÄ proglaÅ”ava UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti, 1969. godine. Povelja se nalazi u muzeju Mire AleÄkoviÄ u Beogradu (Bul.Kralja Aleksandra 17). Nagrada āMilica StojadinoviÄ Srpkinjaā, 1984. godine Orden āVitez Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Å arla De Gola 1969. godine, predao Andre Malro 1971, a potpisao liÄno admiral Kabanije. Orden āOficir Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Fransoa Miterana Velika zlatna medalja āCar DuÅ”anā, primljene u GraÄanici, sa obrazloženjem āza prisustvo pesnikinje i njene poezije, kao i humanitarne misije decenijama u svim mestima Kosova i Metohijeā. Orden Oficir umetnosti i literature, od Francuskog Ministarstva kulture. Orden āVeliki senegalski Lavā, dobijenim od prijatelja pesnika i predsednika Leopolda Sedara Sengora RepubliÄka nagrada za zbirku poezije āTri proleÄaā, 1950. godine Nagrada āDeÄja knjigaā za roman āSrebrna kosaā, 1953. godine Nagrada āKurirÄekā za najbolju pesmu za decu, 1964. godine Zlatna medalja za poeziju na meÄunarodnom poetskom konkursu u Pistoji, 1965. godine Prva nagrada sovjetskog deÄjeg Äasopisa āPionirā za āZvezdanu bajku o Vjazmiā (sa 2,2 miliona glasova ruske dece), 1966. godine āPartizanski kurirā za tridesetogodiÅ”nji rad u oblasti literature za decu sa tematikom iz narodnooslobodilaÄke borbe āZlatna medalja Pistojeā (Firenca, Italija) Oktobarska nagrada grada Beograda i brojnih drugih domaÄih i stranih nagrada za stvaralaÅ”tvo, Jedna ulica u SurÄinu danas nosi ime Mire AleÄkoviÄ MG92 (L)
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Ilustracije: Zdenka Pozaic Mira AleÄkoviÄ (Novi Sad, 2. februar 1924 ā Beograd, 27. februar 2008) bila je srpska književnica i pesnikinja, humanista i dugogodiÅ”nji predsednik Udruženja književnika Jugoslavije i Udruženja književnika Srbije. RoÄena je 2. februara 1924. godine u Novom Sadu (krÅ”tena je u Nikolajevskoj crkvi kao Miroslava, mada je niko tako nije zvao veÄ samo - Mira), kao dete MaÅ”ana AleÄkoviÄa, novinara rodom iz Trebinja (iz Zasada, na putu ka DubrovaÄkim vratima) i NovosaÄanke Dragice Trpinac, koja je bila inspektor poÅ”ta i jedna od prvih žena telegrafista u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji, iz vojvoÄanske porodice MariÄ. Baka po majci Mire AleÄkoviÄ, Milica MariÄ bila je sestra MiloÅ”a MariÄa, oca Mileve MariÄ AjnÅ”tajn. Mira AleÄkoviÄ kao dete (1933) Od svoje druge godine života Mira AleÄkoviÄ Å¾ivela je u Beogradu, na Neimaru kod majke Drage Trpinac, ali je detinjstvo provodila u Novom Sadu, Kninu, Crnoj Gori i na Kosovu i Metohiji, gde je njena roÄena tetka Jelena Trpinac decenijama bila uÄiteljica. Jelena Trpinac je za svoj prosvetiteljski rad na prostoru Kosova i Metohije odlikovana āZvezdom sa srebrnim zracima SFRJā. RoÄeni ujak Mire AleÄkoviÄ, bio je profesor Pavle Trpinac, biohemiÄar, nauÄni istraživaÄ i saradnik Irene Žolio-Kiri u Parizu. Mira AleÄkoviÄ u Beogradu je zavrÅ”ila francusku osnovnu Å”kolu, francusku i srpsku gimnaziju, a zatim studije slavistike i književnosti, u klasi Äuvenog srpskog lingviste, profesora Beogradskog univerziteta i akademika Aleksandra BeliÄa. U srednjoÅ”kolskom uzrastu, bila je pod pokroviteljstvom (i stipendijom) Patrijarha srpskog Varnave koji ju je smatrao izuzetno obdarenom za književnost i filozofiju. Studije je nastavila u Parizu gde je upisala doktorat i zavrÅ”ila FuÅ”eovu Å”kolu. Bila je poliglota i govorila je Äak deset stranih jezika: francuski, nemaÄki, engleski, ruski, italijanski, poljski, ÄeÅ”ki, makedonski, slovenaÄki, slovaÄki... Mira AleÄkoviÄ udala se 1947. godine za akademskog arhitektu i slikara Savu NikoliÄa Graždanskog (Srbina iz Hrvatske po jednom pretku ruskog korena), koji je uradio jedan od najlepÅ”ih njenih portreta u ulju. Mira AleÄkoviÄ rodila je troje dece, Nedu, SrÄu i Milu. Period Drugog svetskog rata 1939ā1945 JoÅ” kao mlada devojka sa perfektnim znanjem francuskog jezika, Mira AleÄkoviÄ je francuskom ministru spoljnih poslova Ivonu Delbosu, koji je bio u poseti Beogradu 1937. godine, uoÄi Drugog svetskog rata, tajno predala peticiju srpske omladine protiv rata. Kao gimnazijalka, 1939. godine postala je Älanica Saveza komunistiÄke omladine Jugoslavije (SKOJ), a 1941. godine, od prvog dana NarodnooslobodilaÄke borbe i Älanica partizanske ilegale u Beogradu, gde je kao 16 godiÅ”nja devojka uÄestvovala u akcijama sabotaža protiv nemaÄkih faÅ”ista. Mira AleÄkoviÄ, Branko ÄopiÄ i Blaže Koneski u partizanima (1944). PoÅ”la je u rat sa Jugoslovenskom vojskom, ali se jedinica u kojoj je bila raspala poÅ”to ju je njen komandant predao Nemcima u Priboju na Limu, posle Äega se prikljuÄila NarodnooslobodilaÄkom pokretu (NOP), u želji da se zemlja Å”to pre oslobodi od okupatora. Kao mlada devojka uÄestvovala je u seÄenju nemaÄkih telefonskih kablova u okupiranom Beogradu 1941. godine, gde je hapsi Specijalna policija, na Äelu sa Božidarem BeÄareviÄem, nakon Äega je bila zatvorena u zatvoru u ÄuÅ”inoj ulici (u danaÅ”njoj zgradi Rudarsko-geoloÅ”kog fakulteta) odakle je posle nekoliko dana muÄenja i premlaÄivanja, spasava je srpska PatrijarÅ”ija, na molbu Desanke MaksimoviÄ. Sa teÅ”kim ranama, Mira AleÄkoviÄ kriÅ”om napuÅ”ta Beograd i pridružuje se NarodnooslobodilaÄkom pokretu. U bolniÄku ratnu službu prima je dr SaÅ”a BožoviÄ i sa zavrÅ”enom bolniÄkom obukom leÄila je ranjenike. U ratu je ostala bez oca, koga je u Beogradu streljao Gestapo, jer je bio intelektualac i dopisnik iz Å panskog graÄanskog rata. Mira AleÄkoviÄ je u ratu bila saborac svoga prijatelja, kasnije pisca i venÄanog kuma, Branka ÄopiÄa. Period 1945ā1970 Iz Drugog svetskog rata, u kome se istakla hrabroÅ”Äu, Mira AleÄkoviÄ je izaÅ”la kao rezervni vojni stareÅ”ina i kao delimiÄni invalid. Posle osloboÄenja dobrovoljno je radila na smeÅ”taju ratne siroÄadi po Äitavoj Srbiji i Jugoslaviji. Posle rata se zapoÅ”ljava u Udruženju književnika Jugoslavije i Srbije, najpre kao sekretar, a zatim kao potpredsednik tadaÅ”njeg predsednika Ive AndriÄa. Po isteku mandata Ive AndriÄa, nekoliko puta je tajnim glasanjem od strane pisaca birana za predsednika Udruženja književnika Srbije i Jugoslavije i na Äelu Udruženja pisaca ostala je godinama. Kao saradnik Oto Bihaljija, osnivaÄ je i urednik posleratne biblioteke āEpohaā, savremenih stranih pisaca, u kojoj je prvi put objavila, tada zabranjena dela Marsela Prusta i Franca Kafke zbog Äega joj je zamereno od strane SKJ. Uzela je uÄeÅ”Äe u studentskim protestima 1968. godine, izlazeÄi da podrži studente i Äita im revolucionarnu poeziju, posle naredbe Draže MarkoviÄa da se u studente puca. [a] Posle 1968. godine Mira AleÄkoviÄ viÅ”e nije pripadala nijednoj politiÄkoj partiji. Tokom procesa pesniku Gojku Äogu, 1981. godine, za knjigu āVunena vremenaā, otvorila je vrata Udruženja književnika Jugoslavije u Francuskoj 7, za protestne veÄeri. MeÄu prvima je stala u odbranu pesnika Gojka Äoga, reÄenicom upuÄenom tadaÅ”njim vlastima: āJadno li je druÅ”tvo koje sudi pesniku!ā [2] DruÅ”tvene aktivnosti Posle rata, Äileanskom pesniku Pablu Nerudi, Mira AleÄkoviÄ poklonila je u ime srpskog naroda gusle, kao simbol borbe za slobodu. Po svedoÄenju njegove supruge Matilde, Neruda je ostavio zapis da je ove gusle nosio sa sobom u izgnanstvo 1949. godine. Dobrovoljno je radila na smeÅ”taju dece ratne siroÄadi po Äitavoj Jugoslaviji zbog Äega je kasnije proglaÅ”ena UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti. Birana je nekoliko puta tajnim glasanjem za predsednika Udruženja književnika Jugoslavije. Radila je kao urednik Äasopisa za decu āZmajā i redovno uÄestvovala na āZmajevim deÄjim igramaā u Novom Sadu. Bila je redovni uÄesnik āStruÅ”kih veÄeri poezijeā, kao i predlagaÄ i osnivaÄ Kosovsko-metohijskih i internacionalnih pesniÄkih susreta i karavana āLazar VuÄkoviÄā 1971. godine. U doba politiÄke krize tzv. āMaspokaā (1971), Mira AleÄkoviÄ zvaniÄno se posestrimila sa zagrebaÄkom pesnikinjom Vesnom Parun, kada je jugoslovenski savezni politiÄki funkcioner Stane Dolanc tražio od Mire AleÄkoviÄ da iz sveÄane pesme āJugoslavijoā izbaci odreÄene reÄi, ali ona na to nije pristala. Od sedamdesetih godina proÅ”loga veka, dom Mire AleÄkoviÄ bio je mesto gde su stizale prve izbeglice sa Kosova i Metohije i boravile u njemu dok u Beogradu ne bi bile prihvaÄene. U SkupÅ”tini Grada Beograda Mira AleÄkoviÄ obavljala je dobrovoljno niz aktivnosti i bila izabrana za predsednika Komisije za trgove i ulice grada Beograda. U tom svojstvu predsednika Komisije za trgove i ulice Beograda usprotivila se preimenovanjima ulica koje su veÄ dobile imena u centru grada. TakoÄe, na njenu inicijativu, oÄiÅ”Äena je i preneta iz KoÅ”utnjaka danaÅ”nja Terazijska Äesma, u centar grada na Terazije. Mira AleÄkoviÄ bila je Älan SUBNOR-a. Mira AleÄkoviÄ saraÄivala je i održavala kontakte sa Älanovima srpskog rasejanja u Äitavom svetu. Bila je i dugogodiÅ”nji Älan āDruÅ”tva potomaka starih ratnikaā i drugovala je sa MiloÅ”em ToÅ”Äem, Soluncem i jednim od 1300 kaplara. Mira AleÄkoviÄ i norveÅ”ki kralj Ulaf, Oslo, 1975. godine Od 1960. do 1982. godine bila je angažovana u DruÅ”tvu āJugoslavija-Francuskaā, na Äijem Äelu je ostala godinama, prvo kao generalni sekretar,[b], a zatim kao predsednik DruÅ”tva Jugoslavija-Francuska i Srbija-Francuska, sve do 1993. godine.[3] U tom svojstvu, zajedno sa profesorom Radetom KonstantinoviÄem, Mira je tražila od francuske vlade da o troÅ”ku francuske države poÅ”alje francuske profesore u prvu eksperimentalnu osnovnu Å”kolu u Beogradu koja se tada zvala āSlobodan Princip-Seljoā (ranije āCar UroÅ”ā, a danas āVladislav Ribnikarā). Tako je 1966. godine prva generacija srpskih osnovaca imala eksperimentalnu nastavu na oba jezika [4] U svojstvu predsednika DruÅ”tva āJugoslavija ā Francuskaā, Mira AleÄkoviÄ doÄekivala je delegacije francuskih pisaca i intelektualaca o Äemu svedoÄe prepiske i pokloni koji se danas nalaze u njenoj muzejskoj sobi u ulici Bulevar Kralja Aleksandra br 17. Posebno se istiÄe poklon-biblioteka dobijena od francuskog pisca Žan Pol Sartra, u kojoj se nalaze njegove knjige i Äitava kolekcija Äasopisa Les Temps Modernes, kao i porcelanski predmeti koje joj je poklonila žena francuskog predsednika Fransoa Miterana, Danijel Miteran. Mira AleÄkoviÄ pomagala je i promovisala veliki broj mladih pesnika iz bivÅ”e Jugoslavije, Srbije i rasejanja, o Äemu svedoÄe njihova pisma i potpisi koji se danas nalaze u muzejskoj sobi u Beogradu. Posebno se istiÄe pismo Milana NeÅ”iÄa, pesnika iz Berlina (13/01/2014). Grob Mire AleÄkoviÄ u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju u Beogradu Mira AleÄkoviÄ je umrla 27. februara 2008. godine u Beogradu, u 85. godini života. Sahranjena je 3. marta, uz vojne poÄasti, u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju. Od nje se u ime Udruženja književnika Srbije oprostio Pero Zubac, dugogodiÅ”nji dopisnik TAS-a iz Jugoslavije i Älan Akademije nauka u Sankt Peterburgu[5] i prijatelj iz Rusije Aleksandar SergejeviÄ Plevako, dok je glumica Rada ÄuriÄin proÄitala stihove njene pesme āPoruka jedne senkeā.[6] Bibliografija StvaralaÄki opus Mire AleÄkoviÄ predstavljaju 53 knjige za decu i odrasle (oko 30 knjiga za decu, i oko 20 knjiga za odrasle) ā poezije i proze. Njena poezija je duboka, misaona i upeÄatljiva, u kojoj se bavila pitanjima smisla, života i smrti, kao i uvek neizbežne ljubavi. Knjige poezije za odrasle sadrže lirske pesme koje su neopravdano zaboravljen i zapostavljen deo njenog bogatog stvaralaÅ”tva. Uredila je prvi broj Äasopisa āPionirā, koji je u toku rata izdavan ilegalno. Posle rata pesnikinja nastavlja sa druÅ”tvenim i književnim radom. UreÄivala je prve posleratne Äasopise i listove za mlade: āOmladinaā, āMladostā, āPoletaracā, i āZmajā. ViÅ”e od Äetrdeset godina je bila glavni i odgovorni urednik āZmajaā. Bila je sekretar, potpredsednik i predsednik Udruženja književnika Srbije[7] i predsednik Saveza književnika Jugoslavije, u viÅ”e mandata. U svom druÅ”tvenom radu bila je i predsednik DruÅ”tva za kulturnu saradnju Jugoslavija - Francuska (40 godina), predsednik DruÅ”tva prijateljstva Jugoslavija - NorveÅ”ka, bila je i vrlo aktivan Älan DruÅ”tva za negovanje tradicija oslobodilaÄkih ratova Srbije od 1912. do 1918. godine, itd. PesniÄko stvaralaÅ”tvo Mire AleÄkoviÄ se pojavljuje neposredno pred poÄetak Drugog svetskog rata, a svoju prvu zbirku pesama āZvezdane baladeā[8] izdaje po zavrÅ”etku rata, 1946. godine. Objavila je joÅ” dvadesetak knjiga za decu i dvadesetak dela poezije i proze za odrasle. Mira AleÄkoviÄ i Desanka MaksimoviÄ Pesme Mire AleÄkoviÄ uvrÅ”Äene su u Antologiju srpske poezije HH veka, u izdanju SlavistiÄkog Instituta Moskovskog državnog Univerziteta, a prevod i izbor pesama saÄinio je Å”ef katedre Slavistike Univerziteta u Rusiji, profesor Andrej Bazilevski. Dela Mire AleÄkoviÄ prevedena su na oko dvadeset stranih jezika: italijanski, francuski, poljski, ruski, letonski (tj. latvijski), grÄki, gruzijski, ukrajinski, slovaÄki, maÄarski, rumunski, bugarski, slovenaÄki, makedonski, mongolski i jermenski jezik. Mira AleÄkoviÄ govorila je teÄno i pisala na srpskom, francuskom, ruskom, nemaÄkom i engleskom jeziku. Stvaranje za decu meni znaÄi vraÄanje samoj sebi, svetu detinjstva, Äistijem od sveta odraslih. To je veÄito traženje lepote, dobrote i ljubavi, potraga za utoÄiÅ”tem kad izneveri svet odraslih Mira AleÄkoviÄ o svom radu PesniÄka dela Mire AleÄkoviÄ pripadaju tradicionalnom toku poezije koja se vezuje za Jovana JovanoviÄa Zmaja, Gvida Tartalju, Desanku MaksimoviÄ i Branka ÄopiÄa. Njena lirika se zasniva na jednostavnosti i iskrenosti, pisana je jednostavnim jezikom bliskim deci. Putem nje u maliÅ”anima budi plemenitost, uÄi ih da se bore protiv egoizma i rasne diskriminacije, i uvek je protkana humanoÅ”Äu, humanizmom i Äovekoljubljem. Posebnu pažnju posveÄuje ljubavi izmeÄu roditelja i dece uporedo se boreÄi za poÅ”tovanje deÄje liÄnosti. Ipak, najviÅ”e je rodoljubivih motiva a najbolja ilustracija ove tvrdnje je zbirka āZvezdane baladeā. Autor je teksta pesama `Druže Tito mi ti se kunemo`, `SveÄana pesma` i `Jugoslavijo` (sa refrenom koji je, kako je sama govorila, pozajmila od naroda, srpskih seljanki i seljana na Kozari, koji su oni spevali Titu, pre svega kao simbolu NOB-a, i pre nego Å”to su ga, kao uostalom i ona sama, i videli, kao zakletve - svom vrhovnom komandantu u narodnooslobodilaÄkoj borbi protiv okupatora i faÅ”ista). Prema āVjazmiā koju je Mira AleÄkoviÄ napisala u marÅ”u u toku Drugog svetskog rata u kome je sama uÄestvovala, Rusi su snimali film, a poema je viÅ”e puta prevoÄena na ruski jezik (prevodioci: Š”Š²ŠµŃŠ»Š°Š½Š° ŃŃŠ°Š³Š¾ŃŠŗŠ°Ń, Š¢Š°ŃŃŃŠ½Ń Š Š°ŃŃŠ¾ŠæŃŠøŠ½Š¾Š¹). Jermenski pisac i pesnik i prijatelj Babken Simonjan preveo je poemu Mire AleÄkoviÄ āJezero Sevanā na jermenski jezik. Francuski prevodilac Ratimir PavloviÄ i srpski prevodilac Sreten MariÄ prevodili su poeziju Mire AleÄkoviÄ na francuski jezik. Kada su u okupiranom Beogradu streljani njeni drugovi, napisala je svoju prvu antifaÅ”istiÄku pesmu āSveli su mladi Ljiljaniā, koja je kasnije uÅ”la u sve zbirke poezije i u antologije. Mira AleÄkoviÄ nije pesnik koji se zaludno igra reÄima, njeno srce se odaziva ljudskim tragedijama. PomirivÅ”i na neki naÄin svoju borbenost i svoju setu i tihost, napisala je zbirku pesama NoÄ ova poslednja, dosad najzreliju i najslojevitiju, nadahnutu vizijom noÄi opÅ”teg uniÅ”tenja sveta... ... Å ta poezija Mire AleÄkoviÄ predstavlja u naÅ”oj književnosti, a osobito za vas, lako Äete osetiti ako zamislite da u Äitankama nemate njenih pesama... Iz pera Desanke MaksimoviÄ ostalo je zapisano za veÄnost Najpoznatije antiratne pesme Mire AleÄkoviÄ iz ovog perioda su: poema āSveli su mladi Ljiljaniā (posveÄena pogibiji beogradskih studenata u protestu) , āDvanaest na ploÄnikuā (posveÄena streljanim drugovima u Beogradu), āBalada o Olgici Grinā (posveÄena prijateljici koju su uhvatili i silovali nemaÄki vojnici, posle Äega je izvrÅ”ila samoubistvo bacivÅ”i se sa mosta u Beogradu), āOvo je veliki Å”kolski Äasā (posveÄena streljanim Äacima u Kragujevcu), āZvezdane baladeā (posveÄena deÄjoj hrabrosti u drugom sv. ratu) i poema āZnam tu zemlju buneā (posveÄena hrabrosti srpskog naroda u ratu). Iz toga vremena je i parodija koju je Mira AleÄkoviÄ napisala na pesmu āLili Marlenā, pod nazivom āNa istoÄnom frontu veÄe je pao snegā. Antologijsko izdanje rodoljubivih i misaonih pesama priredila je Profesor dr Zaga KaleziÄ kao zbirku pesama za odrasle : PORUKA JEDNE SENKE (izdanje āMiroslavā). Najpoznatije rodoljubive pesme Mire AleÄkoviÄ su: To idu Vekovi Proricali nam da nas neÄe biti Na KajmakÄalanu Dvanaest na ploÄniku Srbija iz detinjstva Znam tu zemlju bune Živi i mrtvi Balada o Beogradu Mom Kosovu DeÄani i dr. Zbirke pesama Dodela Jubilarne plakete grada Beograda 1984. 1946. Zvezdane balade 1947. Podzemni heroji 1949. Dani razigrani 1949. Tri proleÄa 1952. Tragovi bez stopa 1952. Dobar dan 1953. Da se upoznamo 1954. LjuljaÅ”ka na grani 1955. Pionirsko proleÄe 1956. Prijatelji 1957. Lastavica 1957. Krilati ljudi 1963. Srebrni voz 1963. Äarobna vrata 1964. Svetla soba 1970. SunÄani soliteri 1972. Da život bude ljubav 1975. Sanjalica 1980. Ne mogu bez snova 1981. ZateÄena u ljubavi 1982. Staza srebrom izvezena 1983. Nebo detinjstva 1989. Zvezdane balade 1990. Skinite mi dugu 1991. LeteÄi krevet 1995. Careva poljana 1995. SunÄeviÄi Romani 1953. Srebrna Kosa 1960. Zbogom velika tajno ZaÅ”to grdiÅ” reku? Jutro Nagrade i priznanja Mira AleÄkoviÄ u francuskoj ambasadi kad joj je bio uruÄen orden Legije Äasti, 5. maj 1983. Orden legije Äasti, 1969. Ordena za hrabrost, u antifaÅ”istiÄkoj borbi SFRJ Medalje za hrabrost Velikog ruskog Otadžbinskog rata Velika povelja za dela unapreÄenja socijalne zaÅ”tite u Jugoslaviji i Srbiji kojom se Mira AleÄkoviÄ proglaÅ”ava UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti, 1969. godine. Povelja se nalazi u muzeju Mire AleÄkoviÄ u Beogradu (Bul.Kralja Aleksandra 17). Nagrada āMilica StojadinoviÄ Srpkinjaā, 1984. godine Orden āVitez Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Å arla De Gola 1969. godine, predao Andre Malro 1971, a potpisao liÄno admiral Kabanije. Orden āOficir Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Fransoa Miterana Velika zlatna medalja āCar DuÅ”anā, primljene u GraÄanici, sa obrazloženjem āza prisustvo pesnikinje i njene poezije, kao i humanitarne misije decenijama u svim mestima Kosova i Metohijeā. Orden Oficir umetnosti i literature, od Francuskog Ministarstva kulture. [v] Orden āVeliki senegalski Lavā, dobijenim od prijatelja pesnika i predsednika Leopolda Sedara Sengora RepubliÄka nagrada za zbirku poezije āTri proleÄaā, 1950. godine Nagrada āDeÄja knjigaā za roman āSrebrna kosaā, 1953. godine Nagrada āKurirÄekā za najbolju pesmu za decu, 1964. godine Zlatna medalja za poeziju na meÄunarodnom poetskom konkursu u Pistoji, 1965. godine Prva nagrada sovjetskog deÄjeg Äasopisa āPionirā za āZvezdanu bajku o Vjazmiā (sa 2,2 miliona glasova ruske dece), 1966. godine āPartizanski kurirā za tridesetogodiÅ”nji rad u oblasti literature za decu sa tematikom iz narodnooslobodilaÄke borbe āZlatna medalja Pistojeā (Firenca, Italija) Oktobarska nagrada grada Beograda i brojnih drugih domaÄih i stranih nagrada za stvaralaÅ”tvo, Jedna ulica u SurÄinu danas nosi ime Mire AleÄkoviÄ Biblioteka Vjeverica
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Rikna malo ostecena, nista strasno. Sve ostalo u dobrom i urednom stanju! Volter Elajas Dizni (engl. Walter Elias Disney; Äikago, 5. decembar 1901 ā Berbank, 15. decembar 1966) bio je ameriÄki filmski producent, režiser, scenarista i animator. Jedan je od najpoznatijih producenata pokretnih slika u svetu, bio je crtaÄ strip svezaka i novinskih stripova. Stvorio je zabavni park Diznilend, a zajedno sa svojim bratom Rojem Diznijem je osnovao Produkciju Volta Diznija (Walt Disney Productions), danas poznatu kao Kompanija āVolt Dizniā (The Walt Disney Company). RoÄen je 5. decembra 1901. godine u Äikagu na aveniji Trip, kao Äetvrto dete Elajasa Diznija i Flore Kol. Imao je trojicu starije braÄe Herberta, Rejmonda i Roja Olivera, i mlaÄu sestru, Rut Floru. Otac se bavio stoÄarstvom i voÄarstvom, poreklom je iz Misurija iz irsko-kanadske porodice, dok su majÄini preci bili doseljenici iz NemaÄke. Volt je dobio ime po porodiÄnom sveÅ”teniku Voltu Paru.[1][2] Otac je kupio imanje u blizini mesta Marselin (Misuri), gde se cela porodica preselila 1906. godine, kada mu je bilo 5 godina. U blizini se nalazilo i imanje strica Roberta, od nekoliko stotina hektara. Nekoliko meseci kasnije, dva najstarija brata Herbert i Rejmond su se vratili u Äikago, dok je treÄi brat Roj ostao da radi na imanju. Tako je Volter Äesto morao da se igra sam, a njegovo druÅ”tvo su Äinile domaÄe životinje.[3] Sklonost prema crtanju pokazivao je vrlo rano, a njegov prvi uÄitelj bio je komÅ”ija i porodiÄni prijatelj dr Å ervurd. VeÄ sa sedam godina naplaÄivao je crteže, koje je pravio po komÅ”iluku.[3] U leto 1910 porodica se preselila u Kanzas, a zatim 1917. su se ponovo vratili u Äikago gde je pohaÄao srednju Å”kolu. Mladost Istovremeno sa srednjom Å”kolom koju je upisao u Äikagu, noÄu je pohaÄao je Akademiju lepih umetnosti (engl. Chicago Art Institute) i poÄeo da crta stripove za Å”kolske novine, sa crtežima uglavnom rodoljubive tematike. Njegov uÄitelj je bio tada poznati novinski crtaÄ stripova i karikaturista Liroj Goset. Sa 16 godina, pred kraj Prvog svetskog rata, ispisao se iz Å”kole i odluÄio da se prijavi za vojsku, ali kako je bio maloletan, nisu ga primili, pa se prikljuÄio ameriÄkom ogranku Crvenog krsta u Francuskoj, gde je bio vozaÄ hitne pomoÄi, nije uÄestvovao u borbama.[1][3] Osnivanje studija 3:23 Newman Laugh-O-Gram (1921) Po povratku u SAD, uz pomoÄ brata Roja Olivera, zaposlio se kao ilustrator u Kanzas Sitiju, gde je upoznao Juba Iverksa (engl. Ub Iwerks), sa kojim se sprijateljio i osnovao prvo preduzeÄe[1] Ajverks i Dizni, komercijalni umetnici[2], za crtanje reklama[3]. Ubrzo su ga pozvali iz kanzaÅ”ke filmske kompanije da radi za njih, Å”to je prihvatio, uz uslov da sa sobom dovede i svoju firmu. Zatim je osnovao joÅ” jedno filmsko preduzeÄe, koje je poÄelo da pravi crtane filmove, Äija je glavna junakinja bila āAlisa u zemlji Äudaā. MeÄutim, ovo preduzeÄe je propalo, posle Äega se 1923. godine preselio u Los AnÄeles, gde je uz pomoÄ strica Roberta i brata Roja osnovao filmski studio, koji najpre nosio ime Studio braÄe Dizni (engl. Disney Brothers Studio).[2] Sa dvadeset Äetiri godine Volt Dizni je stvorio svoj prvi originalan crtani lik: zeca Osvalda, ali mu ga je āUniverzal studioā oteo.[4] Ceo posao su zapoÄeli u garaži sa kamerom koju su kupili od pozajmljenih para, a vremenom su poÄele da stižu ponude, pa su zaposlili i nekoliko ljudi, a zatim su osnovali veÄi Volt Dizni studio (engl. āWalt Disney Studioā).[2][3] Posao oko distribucije crtanih filmova od 1930. godine preuzelo je preduzeÄe āKolumbija pikÄersā.[5] Sa svojim preduzeÄem, Dizni je nekoliko puta bio na ivici propasti, ali bi posle svake krize ono postajalo sve moÄnije i veÄe.[2] Studio je i dalje jedna od najuspeÅ”nijih kompanija u SAD i na svetu. Porodica Bio je vredan i porodiÄan Äovek. Sa dvadeset Äetiri godine se oženio s Lilijan Baunds, jednom od zaposlenih u odeljenju za bojenje u njegovom studiju. Oni su posle viÅ”e godina braka dobili kÄerku Dajanu Mari (1933ā2013), a potom su usvojili i Å eron Me[2] (1936ā1993). Dajana se kasnije udala za Rona Milera, bivÅ”eg predsednika oÄeve firme i oni su zajedno imali sedmoro dece. Å aron je imala troje dece i umrla je 1993. godine.[3] Dugometražni filmovi āSnežana i sedam patuljakaā je bio prvi dugometražni animirani mjuzikl u produkciji Volta Diznija. Do tada su u Diznijevoj produkciji realizovani samo kratki animirani filmovi i serije. To je istovremno i prvi dugometražni animirani film u istoriji filmske produkcije u Americi proizveden u punom koloru, kao i deseti najkomercijalniji film 20. veka. Rad na filmu je zapoÄeo poÄetkom 1934. NajveÄi deo filma režirao je Dejvid Hend, dok je grupa drugih režisera samo pojedinaÄne sekvence. Volt Dizni se od samog poÄetka suoÄio sa problemima, poÅ”to su njegov brat i poslovni partner Roj kao i supruga Lilijan pokuÅ”avali da ga odvrate od te ideje, dok se on nadao da Äe na ovaj naÄin proÅ”iriti ugled studija i poveÄati prihode, u Äemu je na kraju i uspeo. MeÄutim, da bi obezbijedio novac morao je svoju kuÄu da stavi pod hipoteku. Film je premijerno je prikazan 21. decembra 1937. u Holivudu (Los AnÄelesu), a na redovnom bioskopskom repertoaru u Americi naÅ”ao se u februara 1938. godine.[6] S obizorom da je pravljen za vreme Velike depresije, troÅ”kovi za njegovu produkciju, koji su od planiranih 250 hiljada dostigli sumu od 1,5 miliona dolara, predstavljali su ogroman iznos.[3] Godine 1989. film je postavljen u Nacionalni filmski registar SAD i ocenjen je kao delo od kulturnog istorijskog i estetskog znaÄaja.[6] Tokom narednih pet godina, dovrÅ”eno je joÅ” nekoliko animiraniih filmova pravljenim po klasiÄnim bajkama, kao Å”to su: Pinokio, Fantazije (1940), Dambo (1941) i Bambi (1942).[3] Drugi svetski rat Film Fantazija, koji je zavrÅ”en 1940. godine je doživeo krah na bioskopskim blagajnama. Prema nekim autorima, ovaj neuspeh se može dugovati Äinjenici da je tih godina veliki deo tržiÅ”ta bio zahvaÄen ratom, a sa druge strane, film je baziran na oziljnim temama klasiÄne muzike, Å”to nije prihvaÄeno u Å”irokim slojevima publike. Osim toga, krajem 1940. godine organizovan je i veliki Å”trajk radnika, za koje je Dizni optuživao komuniste. Tako da se firma, sa novoizgraÄenim studijima naÅ”la se u otežanoj finansijskoj situaciji. Iz tog razloga bila joj je potrebna pomoÄ države.[7][8] Diznija je država najpre bio angažovala u poboljÅ”avanju imidža SAD i uspotavljanja boljih odnosa sa zemljama Južne Amerike. PoÄetkom 1941. godine organizovana je desetonedeljna turneja po Brazilu, Argentini, Peruu i Äileu, u kojoj su uÄestvovali Dizni, njegova žena i joÅ” 16 njegovih vrhunskih umetnika, režisera, crtaÄa i kompozitora. Kao rezultat ove turneje, sledeÄe godine nastao je 43-minutni dugometražni film pod nazivom Saludos Amigos, podeljen u Äetiri epizode, za svaku zemlju po jedna. Na taj naÄin, stanovnici ovih južnoameriÄkih država imali su moguÄnost da vide Diznijeve junake u svojoj sredini, dok je graÄanima SAD pružena moguÄnost da upoznaju svet pun bogate kulture, tradicije, flore i faune, koji je za veÄinu do tada bio nedovoljno poznat.[8] U Drugom svetskom ratu AmeriÄki Kongres je odobrio Diznijevom preduzeÄu kredit od 250 miliona dolara za izradu propagandnih plakata, oznake jedinica, crtane filmove sa patriotski porukama i podrÅ”ku ameriÄkim [9] ili savezniÄkim vojnicima u ratu.[10] JoÅ” pre nego Å”to su SAD uÅ”le u rat, za obuku mehaniÄara u fabrici vojnih aviona napravljen je film Äetiri metode zakivanja (engl. Four Methods of Flush Riveting), koji se i danas uzima kao model obrazovnog animiranog filma. Za kanadsku vladu je uradio dva niskobudžetna filma za promociju prodaje ratnih obveznica. Od napada na Perl Harbor 7. decembra 1941. godine, najveÄi deo produkcije Diznijevog studija, radio je iskljuÄivo za ameriÄku vladu. No, proizvodi sa likom Volta Diznija i njegovih junaka mogli su se naÄi na obe strane fronta, pa je tako Mikijev lik stajao i na nekoliko nemaÄkih podmornica, koje su operisale na Atlantiku.[11] Poznato je da su Hitler i Gebels bili veliki fanovi Diznijevih filmova koje su Äesto gledali u privatnosti svojih odaja, dok je zvaniÄno ova produkcija bila zabranjena za prikazivanje u bioskopima.[12] Diznijev studio nije jedini studio angažovan u ratu, neki filmovi su raÄeni u zajednikoj produkciji, zbog Äega nije poznat taÄan broj filmova koje je ovaj studio proizveo u cilju ratne propagande. U cilju promovisanja vojske, i vojniÄkog života napravljen je niz filmova o Pajinom vojniÄkom životu, kao Å”to su: āPaja je regrutovanā, āNebeski vojnikā, āOdbrana zemljeā, āPatak komandosā i drugi.[13] Pluton je takoÄe bio glavni junak u dva filma ove namene. U jednom āArmijska maskotaā, Pluton je prikazan kao dobro hranjena i pažena maskota u vojnom logoru, a u drugom āVojnik Plutonā marÅ”ira i bori se da saÄuva top od veverica Äipa i Dejla, koji pokuÅ”avaju da ga upotrebe za razbijanje oraha. Å ilja je imao glavne uloge u filmovima: āSredstva za pobeduā, u kome se bori sa nestaÅ”icom goriva i guma u Americi usled rata, te pokuÅ”ava da naÄe alternativni naÄin prevoza, a u drugom u āKako se postaje mornarā prikazana je istorija ameriÄke ratne mornarice.[14] U vreme produkcije filma āMaza i Lunjaā, 15. juna 1955. godine otvoren je Dizniled.[3] Karakter Potpisana fotografija Volta Diznija tokom Å”etnje po Berlinu, deo kolekcije u Adligatu Mada su pod njegovim rukovodstvom nastali nezaboravni crtani filmovi namenjeni deci, Dizni je, prema nekim autorima ostao zapamÄen kao rasista, antisemita i pobornik nejednakosti meÄu polovima. Tako na primer, njegovi crtaÄi su mogli da budu iskljuÄivo muÅ”karci, dok je žene zapoÅ”ljavao u odeljenju za bojenje slika, pa Äak i tako one su dobijale otkaz posle navrÅ”ene 30 godine.[15] Obavljao je i funkciju potpredsednika organizacije formirane 1944. pod nazivom āFilmsko udruženje za oÄuvanje ameriÄkih idealaā, izrazito antikomunistiÄke organizacije, koja je okupljala desno orijentisane liÄnosti iz filmske industrije, kao Å”to su Gari Kuper, Klerk Gejbl, Barbara Stenvik, Džon Vejn. Pred kraj života je tvrdio da slava nije nikakvo preimuÄstvo, olakÅ”anje, pa ni sreÄa u životu.[2] Diznijeva javna liÄnost se veoma razlikovala od njegove stvarne liÄnosti. Dramski pisac Robert E. Å ervud opisao ga je kao āskoro bolno stidljivog ... samouveren` i samozatajan.[16] Prema njegovom biografu RiÄardu Å ikelu, Dizni je skrivao svoju stidljivu i nesigurnu liÄnost iza svog javnog identiteta.[17] Kimbol tvrdi da je Dizni `igrao ulogu stidljivog tajkuna koji je bio posramljen`. u javnostiā i znao da to Äini.[18] Dizni je priznao fasadu i rekao prijatelju da āja nisam Volt Dizni. Radim mnogo stvari koje Volt Dizni ne bi uradio. Volt Dizni ne puÅ”i, puÅ”im. Volt Dizni ne pije. pijem.ā Stavovi o Dizniju i njegovom radu su se menjali tokom decenija, a bilo je i polarizovanih miÅ”ljenja.[19] Mark Langer, u AmeriÄkom reÄniku nacionalne biografije, piÅ”e da su ga āRanije ocene o Dizniju hvalile kao patriotu, narodnog umetnika i popularizatora kulture. U novije vreme, Dizni se smatra paradigmom ameriÄkog imperijalizma i netolerancije, kao i ponižavanjem kulture.ā[20] Stiven Vots je napisao da neki prozivaju Diznija ākao ciniÄnog manipulatora kulturnih i komercijalnih formulaā,[19] dok PBS beleži da su kritiÄari osuÄivali njegov rad zbog njegove āglatke fasade sentimentalnosti i tvrdoglavog optimizma, zbog dobrog oseÄaja ponovnog pisanja ameriÄke istorijeā. Bolest i smrt Grob Volta Diznija na groblju Forest Lawn u Glendejlu, Okrug Los AnÄeles Oboleo je od raka pluÄa 1966. godine, pa mu je odstranjeno levo pluÄno krilo. Umro je u Å”ezdeset petoj godini života, posle operacije, 15. decembra 1966. godine, u bolnici u Berbanku, nedaleko od studija. Kremiran je i sahranjen u Memorijalnom parku u Glendejl u Kaliforniji. Po njegovoj izriÄitoj volji, nije organizovana javna sahrana.[2][21] Nagrade Za svoj rad dobio je ukupno 950 priznanja Å”irom sveta.[3] Osvojio je dvadeset Oskara, od Äega su tri posebna, a jedan mu je dodeljen posthumno, Å”to je inaÄe najveÄi broj Oskara za nekog filmskog umetnika.[1] Prvi animirani film u istoriji kinematografije koji je osvojio nagradu AmeriÄke akademije, upravo je Diznijev film āCveÄe i drveÄeā iz 1932. godine.[2] Godine 1935, Dizni je nagraÄen Ordenom Lige naroda za veliki umetniÄki doprinos. NagraÄen je i PredsedniÄkom medaljom za slobodu.[1] Junaci diznijevih stripova i crtanih filmova AmeriÄka poÅ”tanska markica sa likom Vilta Diznija, 1968. Najpoznatiji likovi diznijevih stripova i crtanih filmova su: Paja Patak, Pata, Vlaja, Raja i Gaja, Baja Patak, Miki Maus, Mini Maus, MiÄa, Belka, Horacije, Pluton, Hromi Daba, Å ilja, Cakani Caja, Crna Mrlja.
REVIJA ZA ISTORIJU I TEORIJU STRIPA BR. 7 MART 1978. Tematski broj: AMERIÄKI AVANTURISTIÄKI STRIP TRIDESETIH GODINA SADRŽAJ: Žika BogdanoviÄ: SLIKOVNA SIMFONIJA ILI POVRATAK STRIPU 4ā13 Delmer Lindzl: DEJVID LEVIN ILI āUNUTRAÅ NJE BIÄEā 15ā22 Eduar Fransoa: TIM TAJLOR ILI DOK JE SVET BIO MLAD 23ā24 Lajmen Jang: āTIM TAJLORā 25ā47 Gilbert Seldes: LJUBAVNI SNOVI ILI JEDNA MAÄKICA NE KAO DRUGE 48ā54 Pjer Kupri: PRINC VALIJANT ILI NA RUBU ARTUROVOG MITA 55ā58 Herold Foster: āPRINC VALIJANTā 59ā77 Bogdan TirnaniÄ: JEDAN STRIP U SVESKAMA ILI SUPERMENOVI DVOJNICI 78ā87 Tibor Varadi: STRIPOVNA NARACIJA ILI PONOVNO ÄITANJE āVIRUSAā 88ā92 Karlo dela Korte: MANDRAK ILI VITEZ PRAVDE SA CILINDROM 93ā95 Li Fok ā Fil Dejvis: āMANDRAK MAÄIONIÄARā 96ā121 Milton Kanif: Mali Teri ili zaljubljen u pustolovinu 122ā130 Moris Horn: DIVLJA DŽUNGLA ILI NE MOŽETE OBMANUTI SVOJE SNOVE 132ā149 Bern Hogart: ÄOVEK KAO TAKAV ILI KAKO SAM ZAMISLIO āTARZANAā 136ā137 Pjer Karpl: DIVLJE ZVERI, DIVLJI LJUDI, ILI DŽENTLMEN IZ DŽUNGLE 150ā153 Pjer Karpl: DUH KOJI HODA ILI MASKIRANI PRAVEDNIK 154ā156 Li Fok ā Fil Dejvis: āFANTOMā 157ā201 Pjero Zanoto: DEÄAK OD DRVETA ILI STO PEDESETOGODIÅ NJAK PINOKIO 202ā206 Sedmi broj PEGAZA, koji se pred Äitaocima i ljubiteljima stripa pojavljuje, posle dužeg zastoja, u novom obliku i sa obogaÄenom sadržinom, tematski je broj i u celini je posveÄen najznaÄajnijim autorima i ostvarenjima u ameriÄkom stripu tokom tridesetih godina. U ovaj izbor, meÄutim, usled izuzetnog obilja materijala, nije moglo uÄi ostvarenja Vilijema Rita i Klarensa Greja, āBrik Bradfordā. Redakcija PEGAZA, iz tog razloga, namerava da u najskorije vreme izda i osmi broj Äasopisa, koji Äe Äiniti sastavni deo prethodnog broja, i u kome Äe, prvi put u nas, biti objavljena jedna celovita epizoda āBrika Bradfordaā (sto Å”ezdeset nedeljnih tabli), koja je izlazila u periodu od 1938. do 1941. godine. Deo ove epizode bio je objavljen u predratnom āPolitikinom zabavnikuā pod naslovom āKapetan Grin.ā Redakcija PEGAZA, u skladu s naporom da oplemeni i produbi analitiÄku vrednost materijala koji Äasopis objavljuje, planira i niz drugih tematskih brojeva. Jedan od sledeÄih, tako, biÄe posveÄen savremenom evropskom stripu ā Äime se duboko uvažava Äinjenica da, tokom poslednje dve i po decenija, stari kontinent postaje jedno od srediÅ”ta zbivanja u savremenom stripu. TIM TAJLOR āTim Tajlorā (Tim Tyler`s Luck) jedno je od ostvarenja sa najdužim kontinuitetom u istoriji stripa. Nastao je, gotovo istovremeno, u dve verzije: dnevnoj i nedeljnoj, u najranijim tridesetim godinama, 1930, odnosno 1931. godine. Äitavo vreme crtao ga je Lajmen Jang, obe verzije paralelno, kada je, 1948, rad na nedeljnim tablama ustupio drugim crtaÄima, a za sebe, do 1952, zadržao dnevnu verziju. Od 1952. u dnevnoj verziji sa Lajmenom je poÄeo saraÄivati Bob Jang, dok su nedeljne table preÅ”le u nadležnost Toma Mejsija. Kod nas se āTim Tajler` poÄeo pojavljivati veÄ u ranim danima nastanka āMike MiÅ”aā, pri Äemu su dnevna i nedeljna verzija izlazile bez nekog naroÄitog reda. IzmeÄu āMike MiÅ”aā i suparniÄkog lista āTrubaā u jednom je trenutku izbio spor, vezan za pravo za objavljivanje āTima Tajlora`; spor je razreÅ”en u korist āMike MiÅ”aā, koji je otad, u predratnim godinama, imao apsolutno pravo na objavljivanje ovog tada vrlo popularnog stripa. U posleratnom periodu, zahvaljujuÄi možda i tome Å”to je ovaj strip dosta izgubio na svojoj privlaÄnosti, āTim Tajlorā se pojavljivao rede, sa samo ponekom epizodom. Bez obzira na Äinjenicu da se, sa izmenjenim svetom, i sam izmenio (ili, možda, upravo usled toga), āTim Tajlor` ostao je zabeležen u istoriji stripa kao simbol, i izraz, tridesetih godina, i, istovremeno, kao jedan od prototipova avanturistiÄkog žanra koji je cvetao upravo u ovoj epohi. Epizoda koju objavljuje āPegazā u ovom svom broju predstavlja dnevnu verziju, koja je prvi put izlazila od 6. aprila do 20. juna 1936. godine. PRINC VALIJANT Jedno od najveliÄanstvenijih ostvarenja uopÅ”te u istoriji stripa, āPrinc Valijantā (Prince Valiant) Herolda Postera ima veoma dugu tradiciju izlaženja i u naÅ”em podneblju. ObraÄena znalaÄki i nadahnuta, saga o apokrifnom vitezu Okruglog stola vezivala je za sebe naklonost nekoliko naraÅ”taja jugoslovenskih Äitalaca. Kao i veÄina ostvarenja koja su nastala pod okriljem King FiÄersovog sindikata, i āPrinc Valijantā je izlazio u predratnom āMika MiÅ”uā. Tu je stekao i slavu i popularnost, koju viÅ”e nikad nije izgubio, te je i u posleratnim izdanjima, kroz brojne specijalizovane listove, u potpunosti zadržao. Poslednjih godina ovaj strip najÄeÅ”Äe objavljuje novosadska āStripotekaā, koja je, takoÄe, prvi put publikovala pojedine, potpuno nepoznate epizode āPrinca Valijantaā. ImajuÄi u vidu znaÄaj ovog ostvarenja u istoriji stripa, kao i reprezentativnost āPrinca Valijantaā za novi stvaralaÄki medij, novosadska izdavaÄka kuÄa āForumā, u saradnji sa IzdavaÄkim zavodom āJugoslavijaā iz Beograda, priprema objavljivanje integralne verzije ovog stripa, remek-dela Herolda Fostera, u petnaest tomova. U ovih petnaest tomova, sukcesivno bi bio objavljen celokupni opus Herolda Fostera, ukljuÄujuÄi i stotinak nedeljnih tabli āSrednjevekovnog zamkaā, koji predstavlja nadopunu āPrinca Valijanta`. Prvi tomovi ove serije trebalo bi da se pojave veÄ tokom sledeÄe jeseni. Epizoda koju āPegaz` pruža na uvid Äitaocima u ovom broju prvi put je u originalu bila objavljivana od 9. maja do 5. septembra 1954. MAN DRA K MAÄIONIÄAR Predratnim Äitaocima āMike MiÅ”a` Mandrak (Mandrake the Magicien) je bio jedan od najomiljenijih likova ā baÅ” kao i Äitaocima Å”irom sveta u to doba. Li Fok ga je kreirao gotovo dve godine pre Fantoma ā āMandrak` se, kao dnevni strip, pojavio 11. juna 1934., a kao nedeljni 3.-februara 1935. godine ā i, kao i prethodni, uspeo da ga kroz sva iskuÅ”enja provede sve do ovih godina. ZamiÅ”ljen najpre kao lik koji Äe posedovati Äudotvorna svojstva, Mandrak je bio vrlo brzo sveden na proporcije veÅ”tog i Å”armantnog iluzioniste ā Äoveka koji svoje hipnotiÄke sposobnosti koristi kao snažno i efikasno oružje. Kao i Fantom, i Mandrak je posveÄeni borac protiv kriminalaca i otpadnika od durÅ”tva, mada, za razliku od Fantoma, u toj misiji nije vezan nikakvom polumistiÄkom zakletvom. āMandrak` je u predratnom periodu bio jedan od glavnih stripova na kojima se zasnivao prestiž āMike MiÅ”aā, dok se, poslednjih godina, pojavljuje gotovo iskljuÄivo u āPolitikinom zabavnikuā i āStripoteci`. Njegov tvorac, Li Fok, ostao je sve do danas pisac scenarija, dok su se crtaÄi smenjivali ā prvi je bio Fil Dejvis, sa kojim je od 1942. godine saraÄivala Marta Dejvis, a poslednji u nizu je Fred Frederiksen. Epizodu koju āPegaz` objavljuje u ovom broju ā epizoda je poznata pod naslovom āGospodar Dementora` ā crtao je Fil Dejvis, a prvi put je, kao nedeljna verzija, objavljivana od 14. marta do 29. avgusta 1937. godine. FANTOM āFantom` (Phantom) predstavlja prvog velikog maskiranog junaka u istoriji stripa, i, bar kad je jugoslovenska ÄitalaÄka publika u pitanju, dosad neprevaziÄenog. Nastao je iz maÅ”te Lija Foka, koji je pisac njegovih brojnih avantura ostao sve do naÅ”ih dana ā uprkos relativno Äestim izmenama crtaÄa koji su uobliÄavali Fokova scenarija. CrtaÄ koji ga je prvi, 17. februara 1936. godine, uobliÄio, i koji mu je dao nezaboravni vizuelni izraz, bio je Rej Mur. Docnije ga je, sa mnogo manje uspeha, zamenio Tomas Mek Koj, koga je, opet, znatno uspeÅ”nije, nasledio Saj Beri. Rej Mur se u meÄuvremenu joÅ” nekoliko puta vraÄao svom omiljenom liku, kako u dnevnim verzijama tako i u nedeljnim (nedeljna verzija startovala je 28. maja 1939. godine). Ponovo je āMika MiÅ”ā bio list koji je, u godinama pred rat, držao sva prava na objavljivanje āFantomaā, publikujuÄi nekoliko meÄu najboljim tadaÅ”njim dnevnim i nedeljnim epizodama. U posleratnom razdoblju āFantoma` je objavljivalo viÅ”e listova, dok konaÄno, tokom poslednjih godina, nije poÄeo da gostuje iskljuÄivo na stranicama āStripotekeā i āPolitikinog zabavnika`. CrtaÄ epizoda koje se danas u nas objavljuju uglavnom je Saj Beri, koji, po pravilu, verno sledi koncepcijski izmenjen lik Äije pustolovine i dalje potpisuje Li Fok. Kao i veÄina drugih avanturistiÄkih stripova roÄenih tokom tridesetih godina, koji su uspeli da prežive sve mene vremena i ukusa, i āFantomā se morao prilagoditi. ZadržavajuÄi osnovnu pretpostavku na kojoj je kao lik sazdan ā posveÄeni borac protiv kriminala i nepravde uopÅ”te ā Fantom je danas liÅ”en nekadaÅ”nje mistiÄnosti koja ga je u potpunosti okruživala. PrihvatajuÄi nova obeležja, i novi duh vremena, Fantom je danas lik mnogo bliži stvarnosti. Epizoda koju āPegazā objavljuje u ovom broju nastala je 1938. godine, i, kao i veÄina predratnih epizoda āFantoma`, bila je prvi put objavljena u āMika MiÅ”u`. Žika BogdanoviÄ je roÄen 1932. u Beogradu. Publicista je, istoriÄar umetnosti, filolog i novinar. Tokom svoje viÅ”edecenijske karijere bavio se filmom (kao kritiÄar Borbe, dobitnik je nagrade za filmsku kritiku Beograd film 1962., takoÄe je bio direktor Jugoslovenske kinoteke), televizijom (kritiÄar NIN-a), politikom (reporter TANJUG-a), džezom (urednik i voditelj serijala āSvet džezaā na Radio Beogradu), uredniÅ”tvom (urednik kulture NIN-a, direktor izdavaÄkog zavoda Jugoslavija, glavni urednik meseÄnika Liberal, osnivaÄ i glavni urednik zadužbine āAteneumā, osnivaÄ i urednik mnogih književnih edicija kao Å”to su āKentaurā, āPlava pticaā, āZenitā, āPolarisāā¦) i naravno stripom. PokretaÄ je jednog od najznaÄajnijih evropskih Äasopisa o teoriji i istoriji stripa Pegaz iz 1974. godine. Za svoj rad na polju strip teorije je nagraÄen 1983. Nagradom āAndrija MauroviÄā, ali i 1992. nagradom āMaksimā za životno delo na podruÄju teorije i istorije stripa. Autor je velikog broja struÄnih knjiga, kao i romana, pripovetki, zbirki poezije, putopisa, eseja, monografija i studija iz pomenutih oblasti. Od gotovo dvadeset naslova iz razliÄitih oblasti treba naglasiti one iz oblasti teorije stripa kao Å”to su: Äudesni svet ÄorÄa LobaÄeva iz 1975. godine, Aleks Rejmond ili poslednji put kada smo bili mladi iz 1975. godine, Umetnost i jezik stripa iz 1993. godine, Äardak ni na nebu ni na zemlji: nastanak i život beogradskog stripa 1934ā1941. iz 2007. godine. Bio je Älan meÄunarodnog žirija Prix de la Presse za nagradu za najbolje publicistiÄko delo godine u Evropi. Bavio se prevoÄenjem, a na tom polju je zapažen sa prevodima: Dž. R. R. Tolkina, Isaka Asimova, Karla Gustava Junga, Stanislava Lema, Artura Klarka i mnogih drugih. MG84 (L)