Autor Raymond Cogniat, tvrd povez sa omotom, A4 format. Francusko izdanje, 96 strana, bogato ilustrovana u boji. Dobro ocuvana, par neznatnih oštećenja omota Raul Difi (franc. Raoul Dufy; Avr, 3. jun 1887 — Forkalkje, 23. mart 1953) bio je značajan francuski slikar grafičar, keramičar industrijski likovnjak. U početku je posećivao večernju umetničku školu u Avru dok nije dobio stipendiju od svog rodnog grada za parisku akademiju Ekol de bozar (franc. École des Beaux-Arts )a zatim je bio i u ateljeu Leona Bonata. U prvim počecima svoje radove je radio pod uticajima impresionista. Prošao je od impresionističkih početaka ka fovizmu, zatim i kubizmu i izradio svoj stil modernog realističkog izraza. Jedna slika Anrija Matisa ga je okrenula i zainteresirala za fovizam. 1909. godine posetio je sa svojim prijateljem i kolegom Emilom Otonom Fricom Minhen i zapao pod uticaj Pola Sezana. Kako nije mogao da živi od slikarstva, bavio se još i keramikom, drvorezima a predlagao je i tapiserije. Samo kada je sredinom 1920. i posle 1937. godine promenio svoj stil i prešao od jednog lakog i elegantnog stila na jedan upečatljiv i monumentalan stil on se doživeo priznanja i uvažavanja. On je za Parisku svetsku izložbu 1937. godine za paviljion svetlosti i elektriciteta (Paviljion de la Lumiere) izradio i naslikao sliku veličine 600 m² i tada najveću sliku na svetu. Difi je slikar sunčanoga juga, plaža, brodova i lepote ženskog tela i kao dekorater se proslavio predlozima dekoracija za monumentalne javne objekte. Posle njegove smrti (1953. godine) njegove slike su bile prikazivane na Dokumenta Kasel (dokumenta 1, dokumenta 2 i dokumenta 3) i u Nemačkoj.

Ima posvetu i crtež autora Odlično očuvano Milenko Mihajlović (Beograd, 19. novembar 1953[1]) je srpski slikar, karikaturista i crtač stripa.[2] Milenko Mihajlović Datum rođenja 19. novembar 1953. (68 god.) Mesto rođenja Beograd FNR Jugoslavija Polje slikarstvo, strip Život Uredi Završio je Fakultet likovnih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu, na odseku za slikarstvo u klasi profesorke Mirjane Mihać. Magistrirao je 1987. sa izložbom iz ciklusa „Lokvanji“.[3] Jedan je od autora simbola građanskog otpora Beograđana, Srbije i Jugoslavije u danima agresije NATO (1999), u obliku par crnih i belih koncentričnih krugova. Radio je kao urednik karikature i stripa u satiričnim listovima „Student” (1985—1987), „Danga” (1993—1998) i „Naša krmača“.[4][3] Godine 1985. osvoji je drugo mesto na konkursu karikature PJER, a 1986. je osvojio treće mesto.[4] Član je Udruženja likovnih umetnika Srbije (ULUS) i Udruženja stripskih umetnika Srbije (USUS). Izložbe Uredi Svoj slikarski opus deli na cikluse-samostalne izložbe[3][4]: „Bosna“ (1985) „Lokvanji“ (1987) „Beogradski krovovi noću“ (1989) „Sopoćani“ (1990) „Magija Beograda“ (1990) „Ptice“ (1991) „Žrtva“ (1991) „Kože“ (1992) „O reci“ (1993) „Kartoni “(1993) „Hilandar“ (1995) „Hodočašće“ (1997) „Okamenjeno more“ (2000) „Crno beli svet“ (2002) „Džez i bluz portreti“ (2003) „Beograd od kafane do kafane“ (2004) „Hodočašće Beograda“ (2005) „Meteori“ (2007) „Služb“ (2008) „Beograd (u malom) koga više nema“ (2010) „Nešto s anđelima“, Mali izložbeni salon, Banski dvor, Banja Luka (2011) „Nešto s anđelima“ (2012) „Beogradski krug olovkom“ – crteži olovkom (2013) „Savamala“ – crteži tušem (2013) Priznanja (sekcija pod izradom) Uredi Zvanje Vitez od duha i humora (Gašin sabor, 2018), dodeljuju Centar za umetnost stripa Beograd pri Udruženju stripskih umetnika Srbije i Dečji kulturni centar Beograd[5] Karikature josipa broza tita josip broz tito

Marko Celebonovic Tekst Ivana Jankovic Rima, Kragujevac, 2009. Mek povez, 20 strana. REDAK KATALOG! Marko Čelebonović (Beograd, 21. novembar 1902 — Sen Trope, 23. jul 1986) bio je srpski slikar. Biografija Čelebonovićev portret Milana Jovanovića Stojimirovića Osnovnu školu je završio u Beogradu, a srednju u Cirihu i Lozani tokom Prvog svetskog rata. Studije je započeo 1919. u Oksfordu, a diplomirao prava 1922. u Parizu. Godine 1922. došao je u vajarski studio Antoana Burdela u Parizu sa namerom da se posveti vajarstvu, ali je od 1923. počeo da slika. Maja 1925. po prvi put je izlagao svoja dela u Salonu Tiljerije (Salon des Tuilleries), a u junu iste godine je otišao u Sen Trope. Tu je radio uz Vijara, Sinjaka i druge. Pre Drugog svetskog rata živeo je u Sen Tropeu. Godine 1937. imao je prvu samostalnu izložbu u Beogradu, dok je 1938. izlagao sa grupom „Dvanaestorica“. Tih godina povremeno je posećivao Jugoslaviju; Beograd, crnogorsko primorje i srednjovekovne manastire. Iako je živeo u Francuskoj, ostao je blizak sa jugoslovenskim slikarima koji su povremeno posećivali Francusku (Sreten Stojanović, Marino Tartalja, Petar Lubarda).[1] Za vreme rata pripadao je francuskom pokretu otpora. U periodu 1948—1960, bio je profesor na Akademiji umetnosti u Beogradu. Često je izlagao u Parizu, Beogradu, Cirihu, Ženevi, Sarajevu, Skoplju i Nišu. Izlagao je i na kolektivnim izložbama jugoslovenske umetnosti u Francuskoj, Engleskoj, Belgiji, Italiji, Holandiji i Brazilu.[2][3] Lik u ogledalu VI (1972), Narodni muzej Kraljevo Čelebonovićevo delo je u stilu generacije francuskih umetnika iz 1930-ih. Ipak, njegova dela pokazuju balkanske i orijentalne karakteristike, naročito u žestini upotrebe boje, uzdržanim gestovima i masama ljudskih figura.[4][5]

Milan Blanusa - Crtezi i skulpture Tekst: Kosta Bogdanovic Galerija 212, Beograd, 2011. Mek povez, 20 strana. REDAK KATALOG! Milan Blanuša (Jagodina, 28. april 1943) je srpski slikar Rođen je 28. aprila 1943. u Jagodini.[2] Diplomirao je slikarstvo na Fakultetu likovnih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu 1967,[3] u klasi profesorke Ljubice Sokić.[4] Postdiplomske studije je završio na Državnoj visokoj školi za likovne umetnosti u Braunšvajgu 1973.[3] Specijalizirao je grafiku na Državnoj visokoj školi za likovne umetnosti u Frankfurtu na Majni 1978.[3] Član je Udruženja likovnih umetnika Srbije od 1973. godine.[3] Radio je kao asistent za slikanje i crtanje na Akademiji umetnosti Univerziteta u Novom Sadu od 1976, gde je penzionisan kao redovni profesor.[3] Priredio je više samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu i učesnik je brojnih kolektivnih izložbi.[3] Samostalno je izlagao u Braunšvajgu 1968. i 1970, Beogradu i Novom Sadu 1972. godine.[5] Učestvovao je na grupnoj izložbi originalnog crteža u Rijeci 1970, Oktobarskom salonu 1971—1972, izložbi crteža u Zagrebu, izložbi „NOB u delima likovnih umetnika Jugoslavije” u Beogradu 1971, izložbi „Vojvođanski slikari” u Beogradu 1972,[2] izložbama „Beogradski likovni umetnici” u Ljubljani i „Svet u kome živimo” u Beogradu 1973,[2] izložbi „Obnova slike” u Beogradu 1974, Foksburgu, Regenzburgu i Hanoveru.[5] Dobitnik je nagrade na izložbi crteža u Zagrebu 1971, prve nagrade na izložbi „Svet u kome živimo” 1972,[5] Politikine nagrade iz fonda „Vladislav Ribnikar”, nagrade Oktobarskog salona Beograda, Zlatne plakete ULUS-a, nagrade za malu plastiku na Prvom beogradskom Trijenalu crteža i male plastike 2012. u Umetničkom paviljonu „Cvijeta Zuzorić” i druge.[3] Dobitnik je i Nagrade „Sava Šumanović”.[6]

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! - Telefon Ilus: Ine Borisove - Doktor Jojboli Ilus: Olge Puskarjove - Slavovodi Ilus: Viktora Kirilova - Ukradeno sunce Ilus: Eduarda Zarjanskog - Zbrka Ilus: Faine Larionove Jako lepe ilustracije! Veci format Kornej Ivanovič Čukovski (rus. Корне́й Ива́нович Чуко́вский, pravo ime Nikolaj Vasiljevič Kornejčukov; Sankt Peterburg, 31. mart 1882 - Moskva, 28. oktobar 1969) bio je ruski pesnik, pisac, književni kritičar, esejista, prevodilac i književni istoričar.[1][2] Čukovski je otac pisaca Nikolaja i Lidije. On je bio među najpopularnijim dečjim pesnicima. Njegove pesme „Doktor Jojboli“ (Doktor Aibolit, 1925), „Krokodil“ (Krokodil, 1916/17), „Mojdodir“ (Moidodыr, 1925), „Telefon“ i druge bile su popularne za čitanje kod mnogih generacija dece ruskog govornog područja. 1905. godine izdavao je satirički list „Signal“; od 1912. u Kuokoli (Finska) okupljao je slikare i pisce; od 1916. je bio na čelu izdanja za decu „Jedro“. Objavio je niz popularnih knjiga jezično inovativnih pesama s urbanim motivima. Prevodio je s engleskog (Volt Vitman, Mark Tven, Radjard Kipling), a od ruskih pisaca najviše pisao o N. A. Njekrasovu. Rođen je u Sankt Peterburgu, kao vanbračni sin Ekaterine Osipovne Kornejčukove, seljanke iz Poltave, i Emanuila Solomonoviča Levinsona, čoveka iz bogate jevrejske porodice, čiji je unuk bio matematičar Vladimir Rohlin. Levinsonova porodica nije dozvolila brak sa Kornejčukovom i par se na kraju rastao. Kornejčukova se preselila u Odesu sa Nikolajem i njegovim bratom. Levinson ih je neko vreme finansijski podržavao, do njegovog braka sa drugom ženom. Nikolaj je išao u gimnaziju u Odesi, gde je jedan od njegovih drugara bio Vladimir Žabotinski. Kasnije, Nikolaj je izbačen iz gimnazije zbog svog “niskog porekla”. Morao je da dobije svoju srednjoškolsku i univerzitetsku diplomu korespondencijom. Nakon što je naučio engleski, 1903-1905. je radio kao dopisnik londonskog lista za odeske novine, iako je najveći deo svog vremena provodio u britanskoj biblioteci umesto u galeriji za novinare u Skupštini. Po povratku u Rusiju, Kornej je počeo da prevodi engleska dela, pre svega Vitmana, i objavio nekoliko analiza savremenih evropskih autora, koje su ga dovele u vezu s vodećim ličnostima ruske književnosti i obezbedile prijateljstvo s Aleksandrom Blokom. Njegov uticaj na rusko književno društvo 1890ih ovekovečen je satiričnim stihovima Saše Černjija, uključujući i Korneja Belinskog (kao iluziju na čuvenog kritičara Belinskog). Kasnije je objavio nekoliko zapaženih književnih naslova, uključujući „Od Čehova do naših dana“ (1908), „Kritičke priče“ (1911) i „Lica i maske“ (1914). Takođe je objavljivao i satirični magazin „Signal“ (1905-1906)[1] i bio uhapšen zbog “vređanja vladajuće kuće”, ali je oslobođen nakon šest meseci zatvora. Tridesetih godina 20. veka Čukovski je intenzivno radio na teoriji književnog prevođenja (`Umetnost prevođenja` 1936. ponovo je objavljena pre izbijanja rata, 1941, pod naslovom `Visoka umetnost`) i na samom prevodu na ruski jezik (M. Tvena, O. Vajlda, R. Kiplinga i drugih, uključujući u obliku „prepričavanja“ za decu).[3] Tokom rata evakuisan je u Taškent. Najmlađi sin Boris umro je na frontu. Šezdesetih godina Čukovski je osmislio prepričavanje Biblije za decu. Za ovaj projekt privukao je pisce i književnike i pažljivo uređivao njihova dela. Sam projekat bio je vrlo težak zbog antireligijskog položaja sovjetske vlade. Knjigu pod nazivom Babilonska kula i druge drevne legende objavila je izdavačka kuća `Dječija književnost` 1968. godine. Međutim, vlasti su uništile čitav tiraž.[3] Posljednjih godina Čukovski je bio populararan; laureat niza državnih nagrada i nositelj ordena. U dači u Peredelkinu, u kojoj je posljednjih godina neprestano živio, dogovarao je sastanke sa okolnom decom, razgovarao s njima, čitao poeziju, na sastanke je pozivao poznate ljude, poznate pilote, umetnike, pisce i pesnike. Kornej Čukovski umro je 28. oktobra 1969. od virusnog hepatitisa. Na dači u Peredelkinu, u kojoj je pisac proživio veći dio svog života, sada radi njegov muzej.

Huntley Baldwin - How to Create Effective TV Commercials NTC Business Books, Lincolnwood Illinois, 1992 286 str. tvrdi povez stanje: dobro This primer outlines the full TV commercial production process from the creative copy and storyboard to preproduction planning, the actual production itself, and then postproduction editing and finishing. Highlighted with storyboard and shot examples. Contents: Part One: Commercials in perspective 1. A short history of commercials The beginnings: Radio days Television takes over TV commercials: The early years The creative revolution The sobering seventies `1984` and beyond What is past is prologue: Some conclusions 2. What makes a good commercial Everybody knows what a good commercial is Hard sell vs. soft sell: The line is drawn Left brain, right brain Left brain advertising: The dominance of cognition Challenges from the right brain: The case for feeling Whole brain advertising: A summary Part Two: Strategy to idea 3. Creative strategy: Asking the right questions The case for creative strategies Three key questions: Who? What? Why? Where to look for a selling proposition A close look at the product A close look at the prospect Summary: The chart grows 4. Creativity: How ideas are born Defining creativity: Getting down to the real intangibles How to be creative How not to be creative. Part Three: Idea to execution 5. How ideas take shape: Execution I Ideas and executions: Which is which The ingredients of a TV commercial execution Words, images, and symbols A variety of styles Summary: The chart grows 6. A catalog of formats: Execution II An introduction to formats: Cliché or Clio? Product presentation Demonstration Problems and solutions Slice-of-life Presenters Continuing characters Testimonials Vignettes Story People/narration Satire Musical Personification Symbolism/Analogy Summary: The chart grows 7. Production techniques: Execution III Production costs vs. production value Time and money How much does it all cost? Production techniques in perspective Live action and animation A short catalog of special effects 8. Putting it all together: Execution IV The chart as summary The chart as starting point Birth of the storyboard The script Commercial lengths: Sixties and thirties and fifteens Some rules that even creative people can life with Part Four: Storyboard to commercial 9. Visual storytelling Understanding video Visualizing the shot Visualizing (and describing) movement Transitions Cutting and continuity The art of storyboardsmanship Presenting storyboards 10. Does it work? The storyboard revisited: Five danger signals Timing: Beware the sixty-second minute The opening shot: obviously .. Structure: Leading the viewer by the hand Audio-Video integration Product integration Storyboard analysis: An example Can your storyboard pass this test? 11. Is it legal? The end of misleading advertising Who watches commercials? Copy claims (you can`t say that!) Demonstrations (waiter, there`s a marble in my soup!) Testimonials (I am not an actor, I am a real person) Rights (and wrongs) Four red flags Honesty is the best policy 12. Producing commercials From storyboard to answer print: An overview The bidding process What goes out to the studios The estimate The preproduction meeting Talent and casting Producers and creatives Production people: Who`s who (and what they do) Etiquette and jargon on the set Making tracks: Sound and recording From dailies to screening room 13. Evaluating commercials: Some aids to judgment The rise of numbers The dilemma of copy testing The state of the art: A look at two commercial tests What copy tests measure (and do not measure) The elusive E factor Summary: A few things to consider while waiting for the test scores to arrive Appendix I: Animation production Appendix II: Television of the imagination: Radio Appendix III: Direct response commercials Nonfiction, Video, Advertasing, 0844230316

Specifikacija Tasteri 6 Broj točkića za pomeranje 1 Radni vek tastera 3 miliona klikova Rezolucija miša 1600 dpi Povezivanje miša USB Frekvencija 2.405-2.472 GHz Prenos 2.4GHz Konekcija Wireless Domet 10m Garancija 2 godine

62473) ZELENA PATROLA izviđačke priče , Danko Oblak , Mladost Zagreb 1981 , biblioteka Vjeverica, Pripovijetka Zelena patrola, po kojoj je autor i nazvao ovu zbirku izviđačkih dogodovština, na pragu je svojevrsne svečanosti: ona živi više od četvrt stoljeća! Nastala je u vrijeme nastajanja izviđačke organizacije, 1951, tiskana prvi put u listu Pionir u Zagrebu da bi je kasnije preštampavali u različitim izdanjima od glasila Saveza boraca do slovenskog Pionirskog lista - dramatizirali je za radio, adaptirali za strip, štampali u zasebnoj knjižici (1952) , priredili za dijafilm, a u Makedoniji je, zajedno s Torbom, Put- min makom, Drvima na cesti i Krastavcima« 28. čete, uvrstili u obveznu školsku lektiru, te je u Skoplju od 1958. godine do danas doživjela pet izdanja. Danko Oblak vrlo je aktivno sudjelovao u osnivanju izviđačke organizacije, te je Zelena patrola, kao i ostali tekstovi u ovom izdanju, usko povezana s praksom prvih izviđačkih četa i vodova (vod se isprva zvao patrola), brojnih izleta i logorovanja, igara, pohoda, logorskih vatri što znači da su sve pripovijetke i priče u knjizi koju imate u ruci plod osobna piščevog doživljaja, njegovog iskustva u radu s djecom i, razumije se, njegove želje da zbivanja osjeti i literarnim ticalom i oblikuje ih književno. Pisac Zelene patrole rođen je u Zagrebu 1921. godine, gdje se je školovao i živio do rata i kamo se vratio poslije oslobođenja. Sudionik je narodnooslobodilačke borbe od 1943. godine. U ratu je bio borac, politički radnik i komandir haubičke baterije na srijemskom frontu, učesnik je bitke za Beograd i Zagreb, oficir JNA do 1947. godine, četiri puta je odlikovan. Kao partizan vodio je svoj dnevnik i pisao književne crtice o ratnim stradanjima. treće izdanje , tvrd povez, format 17 x 21 cm , 165 strana, ilustracije Đuro Seder , plastifikacija na vrhu ćoškova leđne korice oguljena

heder ljubičasta vila dugina čarolija bel muni cica i drugari dosadno mi je ne znam šta da radim slučaj romeo eliza pričeli gvera škola klizanja srebrne klizaljke iznenadjenje linda čapman monster high monstrumska škola liza harison škola za princeze princeza emili i lepa vila vivijan frenč vlada stojiljković sa mnom ima neka greška keti kesidi zasijaj dejzi star marija žeželj moj slatki život dugina čarolioja kajli,karnevalska vila dejzi medouz škola klizanja ljubičaste klizaljke prijatelji linda čapman Mek povez Dobro ocuvano. Visina postarine je za slanje putem preporucene tiskovine. Moje ostale knjige mozete pogledati preko sledeceg linka: http://www.kupindo.com/Clan/miloradd/SpisakPredmeta

Ediciju Moja prva knjiga sa aktivnostima čine četiri naslova prilagođena uzrasnom dobu deteta. Osmišljena je tako da mališani usvoje neverovatne informacije iz različitih oblasti, kao i da se oprobaju u mnogim zanimljivim aktivnostima, a sve to zahvaljujući principima Montesori metoda, kojim se znanje razvija putem čula, praktičnim iskustvom i neposrednim eksperimentisanjem! U skladu sa principima Montesori programa, ova knjiga sadrži niz kreativnih igara i zadataka. Koje igre i aktivnosti možemo raditi u kući? I kako možemo opremiti i urediti kuću po Montesori principu? U ovoj knjizi pronaći ćete odgovore na ta pitanja, kao i zabavne aktivnosti koje obuhvataju praćenje linija, prepoznavanje i bojenje oblika i lepljenje nalepnica.

Ediciju Moja prva knjiga sa aktivnostima čine četiri naslova prilagođena uzrasnom dobu deteta. Osmišljena je tako da mališani usvoje neverovatne informacije iz različitih oblasti, kao i da se oprobaju u mnogim zanimljivim aktivnostima, a sve to zahvaljujući principima Montesori metoda, kojim se znanje razvija putem čula, praktičnim iskustvom i neposrednim eksperimentisanjem! U skladu sa principima Montesori programa, ova knjiga sadrži niz kreativnih igara i zadataka. Koje igre i aktivnosti možemo raditi u kući? I kako možemo opremiti i urediti kuću po Montesori principu? U ovoj knjizi pronaći ćete odgovore na ta pitanja, kao i zabavne aktivnosti koje obuhvataju praćenje linija, prepoznavanje i bojenje oblika i lepljenje nalepnica.

Opis Recenzije (0) Brend PROSTO Tip Fiksni Nosivost 50 kg Za uređaje veličine Od 32″ do 65″ Udaljenost od zida 23 mm Udaljenost rupa za montiranje Maks. 600×400 mm Ostale napomene Montažni materijal u sklopu Deklaracija Tip i model LCDH464F Naziv i vrsta robe Nosači za televizor Uvoznik Zemlja porekla Trenutno radimo na ažuriranju svih deklaracija na sajtu. Ukoliko vas interesuju podaci za ovaj proizvod, molimo ostavite Vašu e-mail adresu i model proizvoda ili SKU a mi ćemo Vam dostaviti tačne podatke u roku od 24h. [contact-form-7 id=”28003″ title=”Deklaracija”] Samo ulogovani kupci mogu da ostavljaju recenzije Recenzije Još uvek nema recenzija za ovaj proizvod.

Opis Recenzije (0) Brend HOME Tip Za LCD, plazma i LED TV uređaje Nosivost 40 kg Za uređaje veličine Od 32″ do 55″ Udaljenost rupa za montiranje Max. 400×400 mm Ostale napomene Montažni materijal u sklopu Deklaracija Tip i model LCDH08 Naziv i vrsta robe Nosači za televizor Uvoznik Zemlja porekla Trenutno radimo na ažuriranju svih deklaracija na sajtu. Ukoliko vas interesuju podaci za ovaj proizvod, molimo ostavite Vašu e-mail adresu i model proizvoda ili SKU a mi ćemo Vam dostaviti tačne podatke u roku od 24h. [contact-form-7 id=”28003″ title=”Deklaracija”] Samo ulogovani kupci mogu da ostavljaju recenzije Recenzije Još uvek nema recenzija za ovaj proizvod.

Ediciju Moja prva knjiga sa aktivnostima čine četiri naslova prilagođena uzrasnom dobu deteta. Osmišljena je tako da mališani usvoje neverovatne informacije iz različitih oblasti, kao i da se oprobaju u mnogim zanimljivim aktivnostima, a sve to zahvaljujući principima Montesori metoda, kojim se znanje razvija putem čula, praktičnim iskustvom i neposrednim eksperimentisanjem! U skladu sa principima Montesori programa, ova knjiga sadrži niz kreativnih igara i zadataka. Koje igre i aktivnosti možemo raditi u kući? I kako možemo opremiti i urediti kuću po Montesori principu? U ovoj knjizi pronaći ćete odgovore na ta pitanja, kao i zabavne aktivnosti koje obuhvataju praćenje linija, prepoznavanje i bojenje oblika i lepljenje nalepnica. Povez knjige : broširani Strana : 40 Format knjige : 217x273x7 mm Pismo : ćirilica

Polovna knjiga, izuzetno očuvana. Izdavač: Arkade - Zemun, 1999. god. Tvrd povez sa zaštitnim omotom, 29 cm. 292 str. Kunstdruk, ilustracije pun kolor Kritički pregled naivne umetnosti u Jugoslaviji Koviljka Smiljković završila je Učiteljsku školu, a potom diplomirala književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i godinama radila u školama. Poslednje dve decenije (do odlaska u penziju) bila je direktor Muzeja naivne umetnosti u Jagodini i stekla zvanje muzejskog savetnika. Član je Udruženja književnika Srbije i dobitnik brojnih nagrada i priznanja od kojih svakako treba izdvojiti Vukovu nagradu, Oktobarsku nagradu grada Jagodine, `Zlatnu značku” Kulturno – prosvetne zajednice Jugoslavije, `Pomoravski Orfej”, nagrade `Kristalna prizma”, `Zlatna buktinja” i druge. Ključ za ostvarenje snova - The key to Making Dreams Come True, Koviljka Smiljković

Opis Recenzije (0) Vrsta Fiksni Montaža Zidni Nosivost 40 Kg Dijagonala Od 32″ do 55″ VESA Od 200 x 100 mm do 400 x 400 mm Rastojanje od zida 25 mm Masa 1.18 kg Deklaracija Tip i model XSTAND FIX 32/55 LP34-44F Naziv i vrsta robe Nosači za televizore Uvoznik Zemlja porekla Trenutno radimo na ažuriranju svih deklaracija na sajtu. Ukoliko vas interesuju podaci za ovaj proizvod, molimo ostavite Vašu e-mail adresu i model proizvoda ili SKU a mi ćemo Vam dostaviti tačne podatke u roku od 24h. [contact-form-7 id=”28003″ title=”Deklaracija”] Samo ulogovani kupci mogu da ostavljaju recenzije Recenzije Još uvek nema recenzija za ovaj proizvod.

Нет ничего дороже правды. Любимые рассказы русских классиков для детей Издательство: Даръ, Москва, 2011. Серия:Читаем сами картон колорне илустрације руски језик СОДЕРЖАНИЕ/садржај Сергей Тимофеевич Аксаков Грачи прилетели Гнездо Сурка Николай Георгиевич Гарин-Михайловский Книжка счастья Всеволод Михайлович Гаршин Лягушка-путешественница Максим Горький (Алексей Максимович Пешков) Воробьишко Из рассказов о детстве Владимир Иванович Даль Война грибов с ягодами Девочка Снегурочка Журавль и Цапля Борис Степанович Житков Как утонул пароход Пожар в море Приключения «Партизана» Почта Вечер... U ovoj knjizi naći ćete divne priče koje su uvrštene u ruske klasike. Glavni junak tih priča je starac Mazaj, žaba putnica, Mačak u čizmama i mnoge druge... Knjiga je bogato ilustrovana, a ilustracije su radili čuveni umetnici.

OpisDeklaracijaRecenzije (0) Namena Za postavljanje LED, LCD ili Plazma televizora Ugrađena libela za precizno montiranje Da Konsktrukcija Laka i stabilna aluminijumska Zaključavanje i otključavanje trakom Da Nosivost 30 kg Za uređaje veličine Od 23″ do 42″ Udaljenost rupa za montiranje Max. 200×200 mm Deklaracija Tip i model MAGNOTRON LCDH07 Naziv i vrsta robe Nosači za televizore Uvoznik ELEMENTA D.O.O. Zemlja porekla Nema podataka Trenutno radimo na ažuriranju svih deklaracija na sajtu. Ukoliko vas interesuju podaci za ovaj proizvod, molimo ostavite Vašu e-mail adresu i model proizvoda ili SKU a mi ćemo Vam dostaviti tačne podatke u roku od 24h. Pošalji upit Samo ulogovani kupci mogu da ostavljaju recenzije Recenzije Još uvek nema recenzija za ovaj proizvod.

predratna ORIGINALNA fotografija GLADYS SWARTHOUT iz 1937. glamur glamour film movie veliki format dim. 26 x 20 cm Gladys Swarthout (b. December 25, 1900, Deepwater, Missouri – d. July 7, 1969, Florence, Italy) was an American mezzo-soprano opera singer and entertainer. While studying at the Bush Conservatory of Music in Chicago, a group of friends arranged an audition for her with the Chicago Civic Opera Company. Much to her surprise, she ended up with a contract, though at the time she didn`t know a single operatic role. By her debut a few months later, she had memorized 23 parts and participated in over half of the season`s operas. She sang for the Ravinia Opera Company of Chicago for three seasons. In 1929, she made her debut with the New York Metropolitan Opera Company, where she was a participant for several decades. Swarthout`s role as Carmen was well respected. She regularly worked eight hours a day with vocal coaches, and would spend an hour or more singing duets with her husband, Frank Chapman, also an opera singer. She also advocated inflating balloons and blowing bubbles to strengthen the chest. She also wrote a semi-autobiographical novel entitled Come Soon, Tomorrow: The Story of a Young Singer first published in 1943 that went through at least seven printings. She starred in five films for Paramount Pictures, including Rose of the Rancho, Romance in the Dark, Give Us This Night and Ambush. For the movie Champagne Waltz with Fred MacMurray, she sang her songs in five languages, including French, German, Italian, and Spanish for the foreign versions of the films. Swarthout also performed on a number of opera shows on television. In one of her final public singing performances, she did a concert in January 1951 at the Met. She continued to make public appearances, including an appearance on What`s My Line? in 1951. The Railroad Hour presented Martha on February 22, 1954. She was often heard on radio programs, including those of General Motors, RCA-Magic Key, Camel Caravan, the Ford Symphony and the Prudential Family Hour. In a 1942 article, Time Magazine reported that she had earned $1,250,000 in her lifetime. One of her signature songs on the radio was Bless this House featured in advertising and commonly found framed in many homes throughout America. Shortly after World War II Swarthout recorded `Just Awearyin` for You` (w. 1894 by Frank Lebby Stanton, m. 1901 by Carrie Jacobs-Bond). Swarthout first married Harry Kern of Chicago, an older man who was general credit manager for the Hart-Schaffner Marx Company, but she still retained her maiden name for her singing appearances. Kern died in 1931. She later married Frank M. Chapman, Jr. (1931); the two had first met in an opera house in Naples two years earlier. In addition to their common interest in singing, they enjoyed collecting French furniture, many examples of which can be seen in their photographs together. She once said, `Our marriage started as a romantic adventure. We intend to keep it that way.` She collected silver and they had several dogs. It was also Chapman`s second marriage. In 1956, Swarthout was diagnosed with a mitral heart valve problem. She eventually decided to undergo open heart surgery; she was on the operating table for six hours. Later, she began a campaign to ensure that parents knew the dangers of unsuspected rheumatic fever. In 1958, Dr. Paul Dudley White presented her with the American Heart Association`s very first `Heart-of-the-Year` Award, to be given annually to a distinguished American whose faith and courage in meeting the personal challenge of heart disease have inspired new hope for hearts. She wrote about her decision in When the Song Left My Heart, an article in the October 1958 Everywoman`s Family Circle. As she went into retirement, she and Frank bought a villa in Italy, La Ragnaia, near Florence, where they lived together until Chapman`s death in 1966.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Frédérique Papy-Lenger (12. kolovoza 1921. - 9. siječnja 2005.) bila je belgijska matematičarka i matematičarka aktivna u pokretu Nove matematike 1960-ih i 1970-ih. Rani život i obrazovanje Frédérique Lenger rođena je 12. kolovoza 1921. u Arlonu u Belgiji kao jedna od tri kćeri odvjetnika. Nakon studija klasike u Lycée Royal d`Arlon, studirala je za licencijat matematike na Université libre de Bruxelles od 1939. do 1943. Sveučilište je službeno zatvoreno 1941. kako bi se spriječilo njegovo preuzimanje od strane njemačke okupacije, a njezin studij je nastavljen u tajnosti. [1] Godine 1968. završila je doktorat s dvodijelnom disertacijom, jednim dijelom o matematičkom obrazovanju, a drugim o geometrijskim transformacijskim grupama.[1][2] Karijera Od 1947. do 1950. Lenger je predavala matematiku na l’Ecole Decroly, dok je radila kao asistentica matematičaru Paulu Liboisu, koji joj je predložio da provodi istraživanja koja uključuju projektivnu geometriju i trialitet. Ovo je postalo preteča rada drugog Liboisovog učenika, Jacquesa Titsa. Godine 1950. Lenger se pridružio matematičkom fakultetu Lycée Royal d`Arlon; 1957. imenovana je prefektom u Arlonu i ravnateljicom Državne normalne škole u Arlonu.[1] Postala je profesorica matematike na Berkendael State Normal School u Bruxellesu 1960. Godine 1961., s nekoliko drugih matematičara, postala je jedan od osnivača Centre Belge de Pédagogie de la Mathématique (Belgijski centar za pedagogiju matematike). Od 1974. do 1980. radila je u SAD-u, na Comprehensive School Mathematics Programme u St. Louisu, Missouri. U Berkendael se vratila 1980. Umirovljena je 1981., ali je nastavila raditi kao volonterka u Francuskoj školi u Nivellesu do 1992. [1] Prilozi Lenger je započela svoj rad na razvoju modernog školskog kurikuluma matematike 1958., radeći s Willyjem Servaisom i uz konzultacije s Georgesom Papyjem, za kojeg se udala 1960. [1]. S Madeleine Lepropre, Lenger je vodio eksperimentalni program obuke za odgajatelje u dječjim vrtićima temeljen na novom kurikulumu 1958.-1959., i bio je ohrabren entuzijazmom koji su učenici vrtića pokazali za materijal.[3] S Papyjem je sredinom 1960-ih razvila srednjoškolski matematički program u šest svezaka koji se temelji na principima teorije skupova i apstraktne algebre.[4] Bila je pozvani plenarni govornik na prvom Međunarodnom kongresu o matematičkom obrazovanju, gdje je govorila o metodi `minikompjutera` za podučavanje aritmetike binarnih brojeva za školsku djecu.[1][5] Postala je predsjednica osnivačica Međunarodne istraživačke grupe za matematičku pedagogiju 1971. godine.[1] Njezine knjige uključuju L`enfant et les graphes (Didier, 1968), Mathématique moderne (Didier, 1970), Moderna matematika (dva toma, Collier, 1968 i 1969), Graph Games (Crowell, 1971),[6] i Graphs and the Child (Harvard University Press, 1979). Također je izradila mnoge obrazovne brošure kroz Belgijski centar za pedagogiju matematike i Sveobuhvatni školski matematički program.

Podgorica / Cetinje 2008. Mek povez, ilustrovano, 320 strana. Knjiga je odlično očuvana. R23 Suizdavački projekat Kraljevskog pozorišta Zetski dom i Crnogorskog narodnog pozorišta. `Poslije uvodne riječi priređivača (“Petar Vujović, 1908-1981. – Jedan od najmarkantnijih aktera pozorišnog života u Crnoj Gori”), u knjizi su donijeta četiri Vujovićeva dramska teksta: “Obračun” (jednočinka iz života crnogorskih partizana) iz 1945, “Krvavi kamen” (drama po motivima romana “Uskok” S. Matavulja) iz 1967, te komedije “Fatamorgana” (1967) i “Sad se zna ko smo” (1969). Do objavljivanja u ovoj publikaciji, rukopise dramskog opusa P. Vujovića čuvao je njegov sin Momir Vujović. Poznati crnogorski glumac Petar Vujović, za vrijeme svoje dvadesetogodišnje karijere, tumačio je preko 200 likova iz domaće i strane literature. Po povratku iz zarobljeništva u Njemačkoj, đe je otpočeo bavljenje glumom, radio je u Crnogorskom narodnom pozorištu na Cetinju (od 1945). Poslije dvije pozorišne sezone u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu (1950-1952), vratio se na Cetinje, da bi 1958. došao u Titograd i u Narodnom pozorištu bio prvak drame do penzionisanja, 1965. godine. Ostvario je i značajne uloge u četiri crnogorska filma. Priređivač M. Popović, koji se nije u svome uvodu šire osvrnuo na Vujovićeve dramske tekstove, istakao je da nije na njima pravio intervencije, te da su u knjizi donijeti redom, kako su napisani. Knjiga sadrži i dodatak u kome su donijeti plakati nekih predstava u kojima je Vujović igrao, kao i njegove fotografije u pojedinim ulogama. U dodatku se nalaze i faksimili dva dokumenta iz radne biografije P. Vujovića, te par fotografija iz filmova u kojima je igrao. Priređivač se na kraju (“Umjesto pogovora”) zahvalio na podršci institucijama i pojedincima koji su učinili ili pomogli da ova knjiga bude objavljena.` Sadržaj: Milan V. Popović: PETAR VUJOVIĆ (1908-1981), JEDAN OD NAJMARKANTNIJIH AKTERA POZORIŠNOG ŽIVOTA U CRNOJ GORI DRAMSKI SPISI — OBRAČUN — KRVAVI KAMEN — FATAMORGANA — SAD SE ZNA KO SMO DODATAK Cetinje, 1945-1950. Novi Sad, 1951-1953. Cetinje, 1953-1958 Titograd, 1958-1965 Iz lične arhive upravnika — „pozorište hleb sa sedam kora” Rad na filmu — doprinos crnogorskoj kinematografiji. Milan V. Popović: UMJESTO POGOVORA

Miroslav Čangalović: sećanja na život i delo čuvenog operskog umetnika Miroslav Čangalović bio je najveći bas bariton Opere Narodnog pozorišta u njeno takozvano Zlatno doba, od 50-tih do 70-tih godina prošlog veka. Ovenčan brojnim priznanjima i nagradama širom sveta, svrstan u red viteza umetnosti Francuske i svrstan u nacionalno blago Rusije, Miroslav Čangalović ipak je celog života pre svega bio posvećen, human i dobar Čovek. Njegova životna priča liči sa jedne strane na akcionu tragi-komičnu avanturu a sa druge strane na melanholičan, a opet bajkovit putopis. Teške životne okolnosti, činjenica da je sa devet godina ostao siroče i tada počeo svoje seobe od mesta do mesta, opasnosti koje je prošao bežeći od rata, teške bolesti zbog kojih je mesece provodio po bolnicama, učinile su da svoj životni poziv odabere iz velike humanosti. Svoje druženje sa muzikom počeo je kao vrlo mali slušajući pojanje oca sveštenika u Glamoču, da bi se kasnije prvi put susreo sa operom slušajući italijanske radio stanice u bolnici u Kraljevici, gde je predvodio hor bolesnika. Po dolasku u Beograd i osnivanju kulturno-umetničkog društva „Ivo Lola Ribar”, Miroslav se susreće sa poznatim vokalnim pedagogom Zdenkom Zinkovom koja pred njega stavlja jasan izbor: samo muzika i opera kojom će se profesionalno baviti ili da se okrene potpuno drugom putu. Miroslav donosi odluku i sledi zavet prijatelja koga je na samrti ispratio pesmom: „Moj Golube, da Bog da ljude vazda tešio pjesmom, hrabrio ih i pomagao.’’ Miroslav Čangalović je tokom svoje posebno bogate i aktivne karijere nastupao u oko 140 stranih gradova i u 31 zemlji na svim kontinentima (izuzev Australije). Ostvario je više od 90 operskih uloga u 68 opera, od čega 20 uloga u operama naših kompozitora. Za 30 godina aktivnog rada izveo je 754 predstave od kojih oko 500 u glavnim ulogama. Bio je redovan gost svih ostalih operskih kuća u tadašnjoj Jugoslaviji. Njegovi Boris Godunov, Don Kihot, knez Igor i Mefisto ostaće upamćeni kako na našim prostorima, tako i širom sveta do današnjih dana.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! I izdanje! Ilustrovao: Ninoslav Kunc Josip Ivanković (Žednik, ?) je bio vojvođanski hrvatski političar i javni djelatnik. Rodio se u selu Žedniku u velikoj obitelji iz koje su ponikli brojni redovnici i redovnice. Osnovnu školu je završio u rodnom selu, a srednju školu je pohađao u Subotici. U Subotici je studirao na Ekonomskom fakultetu, na kojem je 1982. diplomirao na poljoprivrednom smjeru. Nakon studija je radio u subotičkim poduzećima. Još kao mlada osoba se uključio u javni i kulturni život hrvatske zajednice. Nakon uvođenja višestranačja i mogućnosti slobodnih izbora, politički se angažirao, pa je tako bio najmlađim među osnivačima Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini. Bio je općinskim vijećnikom u jednom mandatu, a danas je vijećnikom u Hrvatskom nacionalnom vijeću Republike Srbije. Predsjednikom je obnovljene hrvatske ustanove Pučke kasine 1878. Mati Kata Ivanković je hrvatska pjesnikinja. Rođen je 18. lipnja 1957. godine u brojnoj obitelji oca Grge i majke Kate, rođ. Stantić, među kojima su svećenik Franjo i časna sestra Nada. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu, kao i Ekonomski fakultet, stekavši zvanje diplomirani ekonomist. Kao ugledni i aktivni član, bio je kandidat DSHV-a na lokalnim i pokrajinskim izborima 1992. godine. Koncem 1990-ih osnivač je Hrvatskog narodnog saveza, čiji je i kandidat za izbore za Skupštinu općine Subotice u okviru koalicije Demokratska opozicija Srbije – DOS-a u rujnu 2000. godine. Na istima je izabran za vijećnika Skupštine općine Subotica. Kao vijećnik SO Subotica, bio je i elektor na izborima za prvi saziv Hrvatskog nacionalnog vijeća, a kao kandidat liste koju je predvodio Forum hrvatskih institucija i organizacije izabran je i za vijećnika HNV-a (2003. – 2010.) Osnivač je Instituta „Ivan Antunović“ i višegodišnji član njegovih upravnih tijela, zatim Pučke kasine, čiji je predsjednik bio u dva mandata i glavni urednik Glasnika Pučke kasine, Ogranak Matice Hrvatske Subotica te član Hrvatskog akademskog društva.

Odlično stanje Sterijino pozorje, Novi Sad, 1982. Mata Milošević (Beograd, 25. decembar 1901 — Beograd, 18. oktobar 1997) bio je jugoslovenski i srpski pozorišni i filmski reditelj, glumac, pisac i pedagog. Biografija[uredi | uredi izvor] On je u knjigu rođenih upisan kao Matija Miler, od majke Marije Sehas, koja je bila Mađarica, i oca Flamanca, grofa Van der Sena, koji je bio poslanik belgijskog poslanstva u Beogradu. Pošto je izgubila posao, njegova majka je bila prinuđena da dete da na usvajanje bračnom paru bez dece, Stanku i Katici Milošević. Godine 1923. završio je glumačku školu pri Narodnom pozorištu u Beogradu. Bio je glumac i reditelj Narodnog pozorišta i Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu. Pedagoškim radom na Akademiji bavio se od 1948. kao nastavnik glume. Pozorišna scena na Akademiji nosi njegovo ime. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu. Pozorišne predstave[uredi | uredi izvor] Pored većeg broja recitala i radio-drama, režirao je predstave koje se i danas pamte: „Ožalošćena porodica“, Branislava Nušića, „Ne rubu pameti“, Miroslava Krleže, „Otkriće Ćosića“, (sa Predragom Bajčetićem), „Učene žene“, Molijera, „Jegor Buličov“, Maksima Gorkog, „Romeo i Đulijeta“, Vilijama Šekspira, „Kralj Lir“, Vilijama Šekspira. Filmografija[uredi | uredi izvor] Glumac ▲ Dugometražni film | TV film 1920 1930 1940 1950 1960 Ukupno Dugometražni film 1 0 1 3 3 8 TV film 0 0 0 3 2 5 Ukupno 1 0 1 6 5 13 Dugometražni film Naziv Uloga 1923 Kačaci u Topčideru / 1940-te ▲ 1949 Priča o fabrici Sudija 1950-te ▲ 1954 Anikina vremena Kajmakam 1955 Lažni car / 1957 Zenica Čika Pjer 1960-te ▲ 1960 X-25 javlja Zoran (kao Mate Milošević) 1963 Desant na Drvar Pukovnik von Varnbüller 1964 Pravo stanje stvari Psiholog TV film Naziv 1959 Pesnik i golubica 1959 Misteriozni Kamić 1959 Dnevnik Ane Frank 1960-te ▲ 1960 Pisaća mašina 1967 Koktel Nagrade[uredi | uredi izvor] Dobitnik nagrade Vlade FNRJ, 1960, 1962. i 1964. dobitnik Sterijine nagrade za režiju na Sterijinom pozorju, Dobitnik nagrade „Branko Gavela“, Dobitnik „Sedmojulske nagrade“ za životno delo, Dobitnik „Dobričinog prstena“, 1994.

Odlično očuvano A2 Zoran Petrović (Sakule, 7. april 1921 — Beograd, jun 1996) bio je slikar, vajar, pisac, redovni profesor Akademije likovnih umetnosti u Beogradu. Zoran Petrović (slikar) Датум рођења 1921. Датум смрти 1996. Aktivno je učestvovao u NOB-u kao referent za kulturu bataljona za vezu III armije i član dramske, a potom i likovne sekcije Propagandnog odeljenja. Prvi put izlaže 1945. godine u Novom Sadu sa grupom slikara III armije. Po završetku rata upisuje se na Akademiju za likovne umetnosti u Beogradu i završava je 1948. godine, a specijalni tečaj u klasi profesora Đorđa Andrejevića Kuna 1949. godine, kada je izabran za jednog od prvih asistenata Akademije. Bio je član grupe „Samostalni“ i jedan od osnivača „Decembarske grupe“. Jedan je od osnivača umetničkih kolonijau Bačkoj Topoli o kolonije `Ečka` u Zrenjaninu i aktivni učesnik drugih umetničkih kolonija. Izlagao je na 30 samostalnih i 90 kolektivnih izložbi, u zemlji i u inostranstvu. Od 1975. godine počinje da se bavi skulpturom na principu varenog i livenog gvožđa. Pored slikarstva i vajarstva bavi se literaturom. Napisao je sedam dramskih tekstova od kojih su najviše izvođeni „Selo Sakule, a u Banatu“ i „Pendžeri ravnice“ šest radio - dramskih tekstova, TV dramu `Slike Bezarovih`, scenario za igrani film „Hitler iz našeg sokaka“ (sa Vladimirom Tadejom), sedam monodrama pod zajedničkim nazivom „Banatska kazivanja“, mapu crteža i teksta „Mašinobalada` (1958 – 66) te dve knjige proze „Selo Sakule, a u Banatu“ 1969. godine i 1986. godine i „A nad Banatom strašila“. Bio je redovni profesor Akademije likovnih umetnosti u Beogradu. Dobitnik je više nagrada i priznanja, medju kojima su najznačajnije: Nagrada `LEIRNER` za crtež na bijenalu u Sao Paolu 1961. godine, Sedmojulska nagrada SR Srbije 1962. godine, nagrada ULUS-a 1966. godine nagrade za slikarstvo Umetničke kolonije `Ečka` - Zrenjanin 1966. godine, nagrade na Prvom bijenalu crteža u Zagrebu 1968. godine a na Jugoslovenskim pozorišnim igrama `Sterijinom pozorju` 1970. godine dobio je Sterijinu nagradu za tekst savremene komedije. Reference avangarda neoavangarda moderna skulptura