Ryan Willis je godinama radio u službama bezbednosti. Sada je rešio da se povuče iz posla i da živi mirno u maleni gradić gde živi i njegova ćerka. Međutim, čim je kročio na tlo grada naići će na novo lice. Hannah Bright se upravo i sama doselila u mali gradić i tu otvorila art šop. I ona je rešena u nameri da živi mirno i povučeno, ali njeni su razlozi za takav život drugačiji od Ryanovih...

Bogato ilustrovana monografija Dragana Bosnića, Srbijom, čitaocu otkriva brojna poznata, ali i ona skrovitija turistička odredišta Srbije. Zamišljena kao svojevrsni vodič, ova knjiga inspirisaće vas na istraživanje naše zemlje i u isto vreme ponuditi pregršt zanimljivih informacija. Kako za obilazak Srbije ipak vredi napraviti kalendarski plan, namera ove knjige je da uputi šta, kada i kako treba videti. Mudri Dalaj Lama je preporučio da jednom godišnje idete na neko mesto na kojem nikada do tada niste bili. Preporuka autora ove knjige jeste da provedete par dana u dobrom društvu otkrivajući neko zanimljivo mesto u Srbiji, koje se možda nalazi veoma blizu vas. Dragan Bosnić rođen je 1950. godine u Beogradu. Od 1980. godine, kada je imao prvu naslovnu stranu, do danas je objavio još par stotina naslovnih strana i preko hiljadu putopisnih reportaža u Politikinom Magazinu, JAT reviji, Nacionalnoj reviji Srbija, Moć prirode, Eko kuća. Radio je karikature i ilustracije, a sarađivao je na izradi većeg broja monografija. Takođe je autor desetak autorskih monografija (fotografije i tekst) koje su prevođene na šest jezika. Njegova monografija Skrivena Srbija, u svom prevedenom izdanju (The Hidden Serbia) nalazi se u kongresnoj biblioteci Sjedinjenih Država. Do penzije je radio kao urednik fotografije u Nacionalnoj reviji Srbija. I dalje je aktivan. Radi TV emisiju Srbija od zlata jabuka koja se već pet godina emituje na Prvom i Drugom progarmu RTS-a.

Iz recenzije: ’’Zajednička kupka neka je vrsta rekapitulacije - u njoj se o Marinkovićevim opsesivnim motivima - poniženju, prijevari i smrti - govori najizravnije i najneposrednije. U jednome svom sloju taj je roman ujedno i metafora literature, odnosno alegorija o pripovjedaču. U Zajedničkoj kupki Ranko Marinković je progovorio i o književnom umijeću, pa bi taj roman trebalo promatrati i u tom svjetlu, kao neku vrstu ironičnog komentara vlastitoga književnog opusa. Riječ je o ambicioznom djelu koje u mnogim svojim aspektima sintetizira ono što je Marinković do tada radio u prozi.’’

Ova knjiga pomogla je mnogim parovima da učvrste svoju vezu u skladnu zajednicu punu međusobne podrške i ljubavi. Autor je u ovoj knjizi podelio svoje znanje o psihologiji ljubavi, znanje koje je stekao u više od 30 godina koliko je radio kao porodični terapeut. Objašnjava pokušanu metodu ponovnog oživljavanja romantične ljubavi: to obnavlja duh zajedništva i daje podsticaj za rešavanje skrivenih problema. Ova knjiga putokaz je svima koji traže put do prisnosti i odanog prijateljstva, pružajući najbolje savete kako da izleče jedno drugo i zajedno postanu celoviti.

Iz recenzije: ’’Jadranka Kosor je talentirana pripovjedačica, izvrsnoga autorskog stila, ona govori i o razdobljima svojega života koji nisu toliko važni za javnost: o djetinjstvu, djevojaštvu, o novinarskim počecima u Večernjem listu i na Radio Zagrebu... Govori i o svojim brakovima. Piše razotkrivajući svoju osjećajnu stranu, bez uljepšavanja, govori potresno i o traumama koje su obilježile njezin život. Zbog toga ovoj knjizi prije pristaje žanrovska odrednica autobiografske proze nego memoaristike. Doista, valja istaknuti kako ova knjiga ide u red ponajboljih hrvatskih autobiografija. Ona će zbog svojih stilističkih kvaliteta zasigurno biti zanimljiva i čitateljima koji nisu primarno fokusirani na politiku.’’ Velimir Visković

Odlomci: „Ako sudbina bude htela da budem slavan, to će doći samo od sebe, iako je malo verovatno da ću to doživeti. Kada pomislite na to da tokom mojih mnogih poseta inostranstvu nisam posećivao uticajne ljude, slao im svoje kompozicije, da nisam radio na tome da u drugim zemljama postanem poznat, moramo biti zadovoljni svakim uspehom koje neka moja kompozicija ostvari. Mnogo je razloga zbog kojih se moja simfonijska dela retko mogu čuti u inostranstvu. Prvi razlog je to što sam Rus, što za posledicu ima to da me svi iz Zapadne Evrope gledaju sa predrasudama. Drugo, takođe zbog toga što sam Rus, u mojoj muzici ima nečeg egzotičnog, što je strancima nedostižno. Moja uvertira ’’Romeo i Julija’’ svirana je u svim prestonicama bez uspeha. Zviždali su joj u Beču i Parizu. Nedavno je slično prošla i u Drezdenu.“ „Moje ime je nepoznato u muzičkim krugovima u inostranstvu. Samo se nekoliko osoba posebno zanimalo mojom muzikom, namučivši se da uvrste moja dela u svoje koncertne programe; skoro svi su naišli na nepremostive prepreke. Nema sumnje da bih učinio dosta na širenju svojih dela kada bih išao po svim evropskim prestonicama, posećivao ’glavešine’ i predstavljao im svoju robu. Radije bih se odrekao svakog uživanja u životu nego to radio. Gospode bože! Ukoliko mi je suđeno da postanem slavan, to će doći polako ali sigurno. Istorija nam pokazuje da je uspeh koji je dugo odlagan dugotrajniji od onoga koji dođe brzo i iznenadno. Mnoga imena koja su odjekivala poznatošću u svojim generacijama, sada su potonula u okean zaborava.“

Životi slavnih stvaralaca – a naročito je to slučaj sa Petrom Iljičem Čajkovskim – retko su popločani slavnim i svetlucavim godinama. Najveći ruski kompozitor nije samo osporavan u svojoj okolini praktično od početka svoje stvaralačke karijere, već je najveća osporavanja doživeo od sebe sama. Ovo su samo neki delovi jedinstvene knjige koju držite u rukama. „Ako sudbina bude htela da budem slavan, to će doći samo od sebe, iako je malo verovatno da ću to doživeti. Kada pomislite na to da tokom mojih mnogih poseta inostranstvu nisam posećivao uticajne ljude, slao im svoje kompozicije, da nisam radio na tome da u drugim zemljama postanem poznat, moramo biti zadovoljni svakim uspehom koje neka moja kompozicija ostvari. Mnogo je razloga zbog kojih se moja simfonijska dela retko mogu čuti u inostranstvu. Prvi razlog je to što sam Rus, što za posledicu ima to da me svi iz Zapadne Evrope gledaju sa predrasudama. Drugo, takođe zbog toga što sam Rus, u mojoj muzici ima nečeg egzotičnog, što je strancima nedostižno. Moja uvertira Romeo i Julija svirana je u svim prestonicama bez uspeha. Zviždali su joj u Beču i Parizu. Nedavno je slično prošla i u Drezdenu. „Moje ime je nepoznato u muzičkim krugovima u inostranstvu. Samo se nekoliko osoba posebno zanimalo mojom muzikom, namučivši se da uvrste moja dela u svoje koncertne programe; skoro svi su naišli na nepremostive prepreke. Nema sumnje da bih učinio dosta na širenju svojih dela kada bih išao po svim evropskim prestonicama, posećivao ’glavešine’ i predstavljao im svoju robu. Radije bih se odrekao svakog uživanja u životu nego to radio. Gospode bože! Ukoliko mi je suđeno da postanem slavan, to će doći polako ali sigurno. Istorija nam pokazuje da je uspeh koji je dugo odlagan dugotrajniji od onoga koji dođe brzo i iznenadno. Mnoga imena koja su odjekivala poznatošću u svojim generacijama, sada su potonula u okean zaborava.“ (Petar Iljič Čajkovski)

Monografija Slaviše Grujića i Dejana Petrovića je dokumentarno svedočanstvo o prisustvu Jevreja u Novom Sadu od XVII veka do savremenog doba. Knjiga predstavlja čitaocu osnove društvenog i kulturnog života jevrejske zajednice u Novom Sadu kao i osnove religijskog života i obreda. Autori kulturom sećanja daju poseban dokumentarni osvrt na Novosadsku raciju (1942) i stradanja Jevreja u Holokaustu. Dejan Petrović je angažovan kao fotograf i dizajner monografije. Od 1984. do 1994. je radio u Jevrejskoj opštini u Beogradu na razvoju i implementaciji kulturnih i socijalnih projekata. Od 1999. godine je živeo u Beču i sarađivao sa američkom NVO Centropa, fokusiranoj na dokumentovanju života Jevreja u centralnoj i jugo-istočnoj Evropi. Od 2005. osniva svoju NVO Lajthaus, fokusiranoj na intergraciji različitih etničkih grupa. Od 2007. do 2016. radi u ERSTE fondaciji na pitanjima društvene integracije, a od 2016. za OSCE/ODIHR na pitanjima vezanim za anti-semitizam. Fotografijom se bavi preko 20 godina, sa akcentom na teme vezane za probleme u društvu, podizanja vidljivosti marginalnih delova društva. Uredio je i dizajnirao veći broj monografija. Izlagao je fotografije u Novom Sadu, Beogradu, Beču, Pragu, Njujorku, Parizu… Njegovi fotografski projekti rađeni su u saradnji sa partnerima kao što su austrijsko Ministarstvo spoljnih poslova, ERSTE fondacija, OMV i dr. Autor monografije “Priča o novosadskim Jevrejima“, Slaviša Grujić, rođen je 1960. godine. Akademiju za film i TV, odsek kamera, kao i specijalizaciju iz režije, završio je u Moskvi. Radio je kao glavni i odgovorni urednik RTV Novi Sad, i glavni i odgovorni urednik TV Apolo, Novi Sad. Bio je u jednom periodu savetnik predsednika Skupštine APV. Tokom karijere angažovan od strane velikog broja televizijskih produkcija iz Srbije i sveta (Velika Britanija, Australija, Nemačka, Italija, Francuska). U vezi sa medijima održao je značajan broj predavanja u zemlji i inostranstvu. Bio je učesnik mnogobrojnih festivala, a dobitnik je nagrade za režiju na Jugoslovenskom festivalu dokumentarnog filma. Na mesto Pokrajinskog sekretara za kulturu i javno informisanje izabran je 2012. godine. Dobio je priznanje Instituta za regionalizam iz Salcburga (Austrija) za podršku razvoju regionalizma u Evropi (2017).

"Djevojčica iz Afganistana" Deborah Ellis je snažna priča koja nas vodi u srce Kabula, glavnog grada Afganistana, kroz oči jedanaestogodišnje djevojčice Parvane. Parvana živi s obitelji u jednoj sobi razrušene zgrade, a njezin otac, učitelj povijesti, postaje ključna figura u njihovom preživljavanju nakon što je njegovo zdravlje narušeno u bombardiranju škole u kojoj je radio. Kada Parvanin otac bude uhićen zbog strane obrazovanja, Parvana se suočava s teškom situacijom - ženama i djevojčicama je zabranjeno raditi, pa se ona mora pretvarati da je dječak kako bi mogla zaraditi novac za hranu i osnovne potrebe svoje obitelji. Priča nas vodi kroz njezinu borbu, odanost obitelji, ali i otkriva snagu prijateljstva i ljudske volje u teškim vremenima. "Djevojčica iz Afganistana" nije samo priča o preživljavanju, već i o nepravdi, borbi za prava i dostojanstvo žena u društvu gdje su im ta prava često uskraćena. Deborah Ellis kroz ovu priču donosi duboke emocije, snagu duha i poruku nade usred teških okolnosti.

Život od nas uglavnom zahtijeva rukavice – ili bar tananu maglu preko očiju šarene i sive svakodnevnice, a zapis velikog pjesnika od davnina upozorava kako je poezija pepeo koji vatra tog istog života za sobom ostavlja. I dok vrlina nosi veo, a porok masku, Damir Šodan svojim pisanjem beskompromisno odbija svaku krinku. On talent i vještinu izdiže iznad svega što je radio u prošlosti – jer pred sobom ipak imamo rukopis koji je stvaran za najdraže što iza nas ostaju – nudi nam svoj svijet kozmopolita na dlanu i na kino platnu, na raznim vrpcama i na pločama, istkan i brušen ulicom, katedrom, kredom i kamenom, jednako kao i neodoljivim humorom Mediterana. Šodan je naprosto poseban pjesnik. S njim se, bez dvojbe, „iz mrtvog neba, u živa rebra“, isplati zaputiti u Juárez, kao i na mnoga druga mjesta, a ovo je knjiga koja to iznova potvrđuje. Mehmed Begić

Memoari koji opisuju svakodnevni život autorke u posleratnom Beogradu u periodu od 1958. do 1970. godine kada je autorka studirala i radila kao socijalna radnica.

MOSKVA BERLIN STALJINGRAD 1-6 komplet Theodor Plievier Biblioteka ratni romani Plivijeva dela su dramatičan i potresan umetnički izveštaj ne samo o umiranju i propasti jedne armije nego i o svanuću u glavama i srcima jednog znatnog dela nemačkog naroda, koji je do tada bio slepo oruđe u rukama strašnog manijaka. Plivijevo izlaganje je autentično i lično doživljeno, zato je ono puno slika o užasnoj istini, o pokolebanosti vojničkog morala kod napadača, o ritama i skitama jedne propale, poživotinjene vojske... Teodor Plivije (do 1933. Plivier), njemački pripovjedač (Berlin, 12. II. 1892 - Avegno, Švicarska, 12. III. 1955). Potomak radničke obitelji; u mladosti proputovao je Australiju i Južnu Ameriku, radio kao mornar, rudar, gonič stoke. God. 1918. sudjelovao je u ustanku mornara u Wilhelmshavenu. U to je doba došao u dodir s anarhističkim skupinama i pisao propagandne spise u duhu P. A. Kropotkina i M. Stirnera. Nakon spaljivanja njegovih ranih djela za Trećega Reicha, emigrirao je preko Praga, Pariza i Švedske u Sovjetski Savez, gdje je djelovao u nizu prognaničkih časopisa. U svojim mnogo čitanim djelima Plievier na dokumentaristički način iz društvenokritičke perspektive opisuje događaje iz njemačke povijesti, posebice iz I. i II. svjetskog rata. Izdavač Globus, Zagreb 1978 god, ukupno 1392 str, ilustrovano, tvrd povez, Stanje vrlo dobro, oštećenje poveza.

Benny i Desirée se sreću jednog dana i između njih se rađa ljubav na prvi pogled. Nakon nekoliko sedmica ispunjenih strašću, realnost im je pokucala na vrata. Benny je tražio snažnu ženu koja će zajedno sa njim raditi na imanju, dok su Desirée zanimali samo pozorište i književnost...

Veliki deo mlade populacije ne zna koji su to poželjni modeli ponašanja u rešavanju sukoba. Autorka se bavi istraživanjem veza između stavova tinejdžera prema šablonima rešavanja sukoba i nivoima poremećaja u ponašanju. Ona se zalaže za izradu programa koji će raditi na usvajanju modela u ponašanju koji su društveno prihvatljivi.

Plemeniti gospodin u Moskvi Amora Towlesa je roman koji je brzo postao globalna književna senzacija, zauzimajući čelna mjesta na književnim listama i zavređujući pohvale od kritičara i poznatih ličnosti poput Baracka Obame i Billa Gatesa. Priča je smeštena u Rusiju, započinje 21. juna 1922. godine, i prati život grofa Aleksandra Rostova. Nakon što je osuđen na doživotni kućni pritvor od strane boljševičkog suda i smješten u tavansku sobu hotela Metropol, umesto u svom luksuznom apartmanu, grof Rostov se suočava sa izazovima i promenama koje donosi nova era u Rusiji. Roman istražuje kako se Rostov, koji nikada nije radio, prilagođava svom novom životu koristeći svoju erudiciju, neuništiv duh i duhovitost. Kroz njegove doživljaje, čitaoci dobijaju uvid u bogatu rusku istoriju i društvene promene koje se odvijaju tokom decenija njegovog pritvora. Unatoč fizičkim ograničenjima njegovog zatvora, Rostov doživljava emocionalnu i duhovnu transformaciju, od dokonog bogataša do čovjeka s važnom životnom misijom. Roman je opisan kao čaroban, inteligentan i poučan od strane Sunday Timesa, dok Irish Independent hvali lik grofa Rostova kao jednog od najšarmantnijih u književnosti. Sunday Telegraph ističe živost romana, njegovu sposobnost da dočara duh Rusije sa humorom i humanosti, a Red ga opisuje kao šarmantnu i elegantnu priču, nalik samom grofu. Ova knjiga predstavlja istovremeno zabavno i emocionalno putovanje kroz burnu istoriju Rusije, istražujući teme vremena, promene i ljudskog duha.

Ova knjiga čitaocima donosi peti slučaj komesara Brunettija. Samo je Brunetti mogao da dovede u vezu dva, na prvi pogled, potpuno nevezana slučaja : brutalno premlaćivanje jedne strankinje homoseksualne orijentacije i ubistvo uglednog muzejskog mecene. Ispostavlja se da su to dvoje radili zajedno na postavljanju izlobže antikviteta iz Kine. Da li će Brunetti uspeti da spreči još jedno ubistvo?

Reč izdavača: ’’Tuđinka je treći autoričin roman, njezin opus magnum na kojemu je predano radila dvadesetak godina. Potaknuta ratnim previranjima u bivšoj Jugoslaviji i s time povezanim nerazumijevanjem njezina njemačkog okružja za stradanja koja su počevši od 1991. godine zadesila Hrvatsku, napisala ga je na njemačkom u želji da spram svega što u njemu opisuje postigne jasan kritički odmak. To joj je u izvorniku uvelike pošlo za rukom.’’

Iz uvodne napomene : „Postoji neko vrijeme u životu čovjeka koje mu se usiječe u pamćenje, trajno ga nosi sa sobom, vraća mu se u sjećanjima, o njemu razmišlja i dvoumi se, čita i istražuje ga... Od njega se ne može rastati, druguje s njim, ponosan je na njega i stidi ga se. Ono postaje dio noćnih mora i stalnih priča, dio njega samoga. To je vrijeme prijelomnih društvenih događanja i osobnih doživljaja. Protokom godina ono mu se sve više približava i otkriva kao sudbina. Početkom sedamdesetih godina moj se život ukrižao s dinamičnim i dramatičnim zbivanjima u našoj sredini – Zagrebu i Hrvatskoj – kojima sam, obavljajući svoj posao, i nehotice postao usputni svjedok. U siječnju 1970. godine izabran sam za glavnog i odgovornog urednika dnevnika Vjesnik. Zbilo se to u vrijeme održavanja već znamenite X. sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, kada je ispražnjeno mjesto prvog čovjeka u listu. (Samo nekoliko mjeseci ranije vratio sam se iz Londona s dužnosti stalnog dopisnika i na opći zahtjev kolega postao prvi u redakciji izabrani glavni urednik). Taj sam posao radio nepune dvije godine, jer sam u prosincu 1971. podnio ostavku kada je – formalno na 23. sjednici CK SKH – došlo do likvidacije Hrvatskog proljeća i promjena u političkom vrhu Hrvatske. Tako su te dvije "povijesne sjednice" neposredno odredile granice vremena koje je i u mom političkom, profesionalnom, pa i privatnom životu sudbinsko i nezaobilazno. U ovoj knjizi se govori u kronološkom slijedu samo o zadnjim danima tog burnog vremena – prosincu "71. – po lomovima i obratima dramatičnog "mjeseca dugog kao godine".“

Iz recenzije: Život sam proveo s glumcima, pričajući priče kroz njih. O njihovoj iskrenosti ovisila je vjerodostojnost svega što sam radio, i svašta sam s njima doživio, ali samo su me dvojica mimo moje volje uspjela uvući u svoju igru. U Beogradu 1975., u blizini Ateljea 212, zaorilo se: „Vojničeee!” Prepoznao sam glas i znajući što slijedi ubrzao. No sustiglo me još glasnije: „Voooojničeeeeee!” Stao sam i pogledao na drugu stranu, odakle mi je glumac Bata Stojković mahao da priđem. Publika se u trenu okupila. Prešao sam ulicu, stao pred Batu, a on je iz novčanika izvukao hiljadu dinara i teatralno ih gurnuo u džep mog vojničkog šinjela. „Evo, neka se nađe!” rekao je glasno. Narod je zapljeskao, a on im se naklonom zahvalio, mahnuo mi i otišao niz ulicu. U Zagrebu 1979., u podrumskoj sali na Trgu žrtava fašizma, na scenu je izašao glumac Zijah A. Sokolović i počeo me vrijeđati: „Zašto ste sjeli tu, u prvi red, kao da ste neka važna ličnost. Pogledajte, najgluplji uvijek sjede u prvim redovima. Lijepo obučen, a glup.“ Nakon uvreda slijedio je izljev ljubavi, a zatim ruganje jer sam povjerovao u ljubav. I tako u krug, kao u nekom oceanskom valu gdje ne znaš što je gore a što dolje, što je stvarnost, što iluzija. S predstave ’’Glumac... je glumac... je glumac’’ izašao sam ošamućen, snažno žudeći da čovjeku kojega ne poznajem opsujem mater. Umjesto toga, otišao sam do njega i ponudio mu ulogu u filmu ’’Samo jednom se ljubi’’. Rajko Grlić

Richard Bach se vraća nakon deset godina s pozitivnom životnom porukom. To je uistinu pravi događaj za milione Bachovih obožavalaca. U ovom spoju Matrixa i Tajne, Bach propituje samu prirodu stvarnosti i daje odgovore koji ostavljaju bez daha! U čarobnom i nepredvidljivom romanu izvrstan pisac Richard Bach vraća se svojim glavnim temama: ljubavi prema letenju i profesionalnom zanimanju za metafiziku. U ovoj napetoj priči Bach govori o Jamesu Forbesu, praktičnom pilotu veteranu, i njegovom susretu s Marijom, zarobljenom u avionu bez pilota. Tokom njihovog razgovora, Forbes razmišlja o nekadašnjem susretu s nametljivim hipnotizerom i njegovom preminulom suprugom. Kao i u slučaju Bachovih prethodnih bestselera, priča je sredstvo za istraživanje različitih duhovnih i filozofskih pitanja. Bach zaključuje da je naš svet rezultat jedne hipnotičke sugestije za drugom te da se tajna smislenog života sastoji u tome da naučimo kontrolisati te sugestije. Evo što Richard Bach kaže o značaju svog rada: "Oduvek imamo moć da promenimo svoje halucinacije, a time i stvaran svet! Tu moć poznajemo pod mnogim etiketama: pozitivno razmišljanje, zakon privlačnosti, tajna… Mi ne stvaramo vlastitu stvarnost, nego stvaramo vlastite privide, a ova nam knjiga pokazuje kako smo svi mi to radili svakog dana svog života i kako to radimo još i danas." Bach ima gorljive obožavaoce. Iskustvo čitanja "Privida" i "Galeba Jonathana Livingstona" milioni smatraju događajima koji su im promenili život. Istu sudbinu će nesumnjivo doživeti i ova knjiga.

Iz recenzija: ’’Lakićevićev rukopis je više od hronike u najboljem značenju. On je u Desimiru Tošiću otkrio jedinstvenu pojavu u političkoj i kulturnoj istoriji Srbije u 20. veku, osobenog pripadnika njene elite – po Tošićevom mišljenju „nepostojeće”. (…) Desimir Tošić je živeo i radio u doba ekstrema, kako je Erik Hobsbaum nazvao kratki dvadeseti vek: nacizam, komunizam, antikomunizam, i iz njih izvedeni antisemitizam, etnički nacionalizam, revanšizam. Tošić nije razlikovao „bolji” od „goreg” ekstrema. Po njemu, oni su se svojom metodom dodirivali. Desimir Tošić je, od mladosti do kraja života, zagovarao srednju liniju: dijalog, kompromis, sporazumevanje. U novovekovnoj Srbiji srednja linija, i pored pokušaja političkog organizovanja, nikada nije bila većinska, odnosno vladajuća, ali ona je postojala i u kontinuitetu se kristalisala kao krhka vertikala. Rad na njenom proučavanju u srpskoj istoriografiji može se, međutim, sve do početka 21. veka, upoređivati sa arheološkim radom.’’ Dr Latinka Perović ’’Monografija Mijata Lakićevića jeste hronologija 20. veka, jer se Tošićeva biografija podudara sa njegovim najvećim delom budući da je Desimirova politička aktivnost počela još u gimnaziji, tridesetih godina 20. veka. I još je važnije reći – kroz Tošićevu biografiju se prelamaju ključna pitanja tog veka, od demokratije i parlamentarizma do komunizma i fašizma. Zato je pisati Tošićevu biografiju gotovo jednako što i pisati istoriju 20. veka. (…) Ova knjiga je i, da parafraziram, „biografija o drugima” jer su sve politički značajnije ličnosti prošle kroz ovu knjigu, ali je i biografija o 20. veku, bar o svim onim prekretnim decenijama u kojima je Tošić bio politički aktivan. Zato možemo da kažemo da je to jedna vrlo lična istorija minulog stoleća, iz perspektive visprenog, oštrog i dobronamernog kritičara srpskih političkih prilika.’’ Prof. dr Dubravka Stojanović

„Ova knjiga je rezultat pokušaja da predstavimo celine u kulturnoj istoriji Rima polazeći od pojedinosti, u direktnom susretu sa umetnošću i arhitekturom. Kao ljudi koji se bave istraživanjem Rima, s vremenom smo sticali znanja i bolje se upoznavali sa spomenicima i izvorima. Možda su ti spomenici poznati i već opisani, ali nekada je teže otkriti njihove korene i izvore, a ponajviše njihov međusobni odnos. Želimo da doprinesemo obimnoj literaturi o Rimu opisujući njihove povezanosti, koje skupa čine celinu ovog grada. […] Knjiga je podeljena na poglavlja prema geografskom kriterijumu. Ova podela se u velikoj meri poklapa sa različitim delovima rimske istorije, shodno tome kako je istorija doticala različite delove grada. Napravili smo izbor spomenika i mesta u Rimu kako bismo osvetlili najvažnije periode u kulturnoj istoriji Rima, a to su antika, srednji vek, barok i rimska renesansa sa izuzetnim umetnicima poput Mikelanđela i Rafaela. Štošta smo izostavili, i težište smo stavili na ono za šta smatramo da je suštinski oblikovalo grad, ili da priča posebnu priču koja je važna za grad i njegovu umetnost.“ Ćišti Gulovsen i Ulaf Sten Ćišti Gulovsen (Kirsti Gulowsen) je rođena 1960. Studirala je istoriju umetnosti na Univerzitetu u Oslu. Živela je više godina u Rimu, gde je radila kao naučni saradnik na Norveškom institutu i bila uključena u projekat restauracije Crkve Svete Marije Antikve. Objavljivala je naučne radove o Rimu, ali o novijoj norveškoj umetnosti. Danas radi u Gradskom arhivu Osla. Ulaf Sten (Olaf Steen) je rođen 1969. godine. Studirao je istoriju umetnosti na Univerzitetu u Bergenu. Živeo je i radio više godina u Rimu, gde je bio istraživač i predavač na Norveškom institutu u Rimu. Danas vodi Norveški komitet za arhitekturu XX veka pod okriljem Uneska i organizacije ICOMOS.

Kao što biološki genom određuje našu biološku pojavnost, kulturni genom određuje našu kulturnu pojavnost. To je skup spoznaja o funkcionisanju sveta i pravilima koja iz njih proističu. Kada ljudi artikulišu ove spoznaje u narativ, nastaje mitska priča. Njegovi počeci datiraju iz paleolita. Sačuvan je u raznim informativnim medijima. Njegovo postojanje Andrej Pleterski najpre pokazuje u narativnim tradicijama. Od pojedinačnih struktura tekstualnih fragmenata slovenske folklorne tradicije gradi povezanu pripovest u mnogim verzijama, koja opisuje i objašnjava mehanizam obnavljanja prirode kroz ciklične promene. Ljudi su koristili ovaj narativ kao mentalni model i materijalizovali ga u slikama i geografskim ideogramima. Stvorena je geografska materijalizacija mitske priče koju autor naziva mitskim pejzažom. To je oblik kulturnog pejzaža koji su ljudi stvorili u skladu sa svojim mitskim predstavama kako bi pomoću njega ovladali silama prirode. Kombinovali su elemente koje danas poznajemo kao astronomiju, matematiku, pravo (jus), religiju. U najvećem delu knjige prikazuju se odabrani primeri mitskih pejzaža iz Slovenije, Hrvatske, Nemačke, Češke, Poljske, koje autor interdisciplinarno istražuje uz pomoć istorije, arheologije, etnologije. Profesor Andrej Pleterski je naučni savetnik u penziji Naučno-istraživačkog centra Slovenske akademije nauka i umetnosti u Ljubljani, gde je radio u Institutu za arheologiju. Na Univerzitetu u Ljubljani predavao je arheologiju ranog srednjeg veka. Kao stipendista Fondacije „Aleksandar fon Humbolt”, usavršavao je ranosrednjovekovnu arheologiju u Minhenu 1991. godine. Godine 2002. bio je gostujući profesor na Univerzitetu u Beču. Njegova istraživačka interesovanja su Stari Sloveni, arheologija ranog srednjeg veka, mitologija, informatizacija arheologije. Materijal za knjigu Kulturni genom prikupljao je na studijskim putovanjima u Sloveniji, Hrvatskoj, Makedoniji, Austriji, Nemačkoj, Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj i Ukrajini. Autor je brojnih naučnih monografija i članaka, koji su slobodno dostupni na internet adresi: https://iza2.zrc-sazu.si/sl/strani/ pleterski-pdf-objav#v

Knjiga govori o tome da mi nismo odvojena bića, kako smo navikli da verujemo, već smo zapravo Jedno. Autor ove knjige pokazao je to u dramatičnom eksperimentu koji je nadahnuo mnogo ljudi, dokazavši da jedni drugima možemo čitati misli i da nismo odvojeni kao što smo mislili. Ono za čime tragamo nisu svetovna bogatstva, nego bogatstva duše, a do njih dolazimo tek kad spoznamo da smo povezani i celoviti. Pridružite se Jamesu i duhovnoj učiteljici Anakhi Coman u procesu otkrivanja sjedinjenosti kroz 40 vežbi koje će vam promeniti život. Otkrijte vlastitu skrivenu moć i radite čuda o kojima ste pre samo mogli da sanjate.

Posle usvajanja Hajdegerovog dela (Um crne šume, 2019) autor je preduzeo njegovu temeljnu kritičku analizu u cilju njegovog prevladavanja. U središtu razmatranja je problem fundamentalne ontologije, s dva generalna zaključka: prvo, Hajdeger nije u stanju da razvije njen koncept zato što je osujećen osnovnim strateškim ciljem: pitanjem smisla bića kao bića. Drugo, pokazuje na koji način je moguće razvijanje njenog koncepta. Pleni autorov zahvat kojim sve pojedinačnosti Hajdegerovog dela razmatra u okviru njegove celine, rekonstruisane iz njegovih sabranih dela. Pritom Hajdegera obrađuje imanentno kritički i na osnovu dobijenih rezultata izvodi ocenu o značaju njegovog dela u filozofiji XX veka. Poseban kvalitet predstavlja autorovo otvaranje novog horizonta interpretacije, razgraničenjem analitičkih nivoa, izlaganjem dijalektike straha i strepnje i filozofsko-teološkog smisla Hajdegerovog projekta. Krunu ukupnog izlaganja i kritike, predstavlja autorov doprinos u koncipovanju fundamentalne ontologije kao jedino preostale „prve filozofije“ posle pada transcendencije. Taj deo je od središnjeg značaja za naizgled preambicioznu nameru prevladavanja Hajdegera. Posle ove, originalne ili sasvim atipične i kontroverzne knjige, u oblasti Hajdeger‒interpretacije više ništa neće moći da bude kao pre. Ona će bez sumnje novim tumačima davati podstrek za savim novo čitanje i tumačenje Hajdegerovog dela. Milan Brdar rođen je 14.03. 1952. (Ruma), osnovnu školu završio u Podgorici, srednju školu i fakultet u Beogradu gde je stekao i doktorat. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu (grupa za sociologiju) u Beogradu, gde je i doktorirao. Radio u Institutu za društvene nauke. Od 2001. godine predaje na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu (predmeti Filozofska metodologija i Opšta sociologija). Uređivao je mnoge časopise: Gledišta, Theoria, Sociološki pregled. Bio je predsednik Srpskog filozofskog društva. Do sada je objavio brojne naučne radove u domaćim i stranim časopisima, kao i nekoliko knjiga: Kritika filozofije i metodologije društvenih nauka u delu Karla Popera (1981); Praksis odiseja: studija nastanka boljševičkog totalitarizma 1917-1923 (2001); Praksis odiseja: studija nastanka boljševičkog totalitarizma 1923-1929 (2001); Filozofija u Dušanovom pisoaru. Postmoderni presek XX-vkovne filozofije (2003); Uzaludan poziv. Sociologija znanja između ideologije i samorefleksije: slučaj Karla Manhajma i Prosvetiteljstva (2005); Pouke skromnosti: Karl Poper, otvoreno društvo, nauka i filozofija (2007).