Leopold Lenard: STARI SRBI I SRPSKA PRAOTADŽBINA - Beograd - štamparija `jedinstvo`, kosmajska 16 - 1927., mek povez 87strana, ima urednog podvlačenja?? Леополд Ленард (Свибно, 1876 – Београд, 1962) био је словеначки публисциста, филозоф и теолог који је од 1918. живео и радио у Београду. Објавио је десетак књига и мноштво чланака са темама из лингвистике, историје, етнологије и теологије, међу којима је за нас посебно интересантна књига „Стари Срби и српска праотаџбина“, објављена 1927. године у Београду.

Susilica za ves Miele, neispravna, radila i samo jednom stala.

Na solinskih rusevinah. Pripoviest iz staro-kršćanske dobe u Solinu, Šegvić Cherubin Kerubin Šegvić (Split, 23. veljače 1867. – Zagreb, 30. srpnja 1945.), hrvatski povjesničar, književni kritičar, političar, katolički svećenik i profesor filologije, pogubljen nakon Drugoga svjetskog rata. Rođen je u Splitu, u seljačkoj obitelji kao Matej-Marin Šegvić. Pohodio je zadarski Teološki fakultet, gdje je i doktorirao. Zaredio se je 1889., ali je kasnije napustio franjevački red i ostao samo biskupski svećenik. Od 1890. do 1891. i od 1895. do 1898. studirao je filologiju u Zagrebu, a nakon toga arheologiju u Beču. U Splitu i Kotoru Šegvić je radio kao srednjoškolski profesor hrvatskog jezika, povijesti, grčkog i latinskog. Nakon umirovljenja Šegvić se posvetio potpuno intelektualnoj djelatnosti, pišući brojne članke i knjige. Na otoku Šolti od 1914. do 1918. bio je na svećeničkoj službi, a od 1918. živio je i djelovao uglavnom u Zagrebu. Nešto kasnije imenovan je i ravnateljem crkvice Ranjenog Isusa na Jelačićevom trgu. Stanje : solidno očuvana, fali deo naslovne i poslednja strana. Povez : meki Str: 206 God - oko 1912 nikk2045

Okvir skare je napravljen od Prohromskog sjajnog lima otpornog na toplotu i ne moze da propadne od vode, vlage itd... Resetka je napravljena od firiketa i moze se pomerati i podizati u dva nivoa u zavisnosti od jake vatre. Dimenzije skare: 50 x 50 ( 50 cm x 50 cm ) Visina 20 cm dubina 10 cm nivo drugi je vislji od prvog za 5 cm ( moze i po narudzbini nivo koju visinu zelite da se podize u vislji deo ) ( Rucice nema na kutiji kao na slikama posto tako hteo narucilac, rucice idu uz kutiju ) Radim po narudzbini razne modele skara i resetka! radim po narudzbini i od prohroma razne modele skara i resetka! Za Sve Informacije Pozvati.

Skara 50 x 40 ! Tri Nivoa Sa Stocicima ( Sa Nogicama Na Tockicima, Deblji Lim ) Okvir rostilja je napravljen od debljeg dekapiranog lima otpornog na toplotu. Resetka je napravljena od firiketa i moze se pomerati i podizati u tri nivoa u zavisnosti od jake vatre.okvir rostilja je ofarban vatrostalnom bojom!Ugradne nogice su visine 80 cm, Tako da rostilj bude u visini od 90 cm sa nogicama!Tockii su na dve nogice postavljeni radi lakseg pomeranja. Takodje su ugradni i stocici dimenzije 40cm x 30cm ( moze i po narudzbini u raznim dimenzijama ), drzaci stocica su izradjeni od sparing dimenzije 25x4. Dimenzije rostilja: 50 x 40 ( 50 cm x 40 cm ) Visina 20 cm dubina 10 cm Visina sa stitnika 30 cm visina nogica 80 cm Stocici 40 cm x 30 cm Dimenzije nivoa : Prvi nivo 10 cm Drugi nivo 15cm Treci nivo 20 cm ( Nivoi mogu da se koriguju po vasoj zelji ) RADIM PO NARUDZBINI RAZNE MODELE SKARA I RESETKA! RADIM PO NARUDZBINI I OD PROHROMA RAZNE MODELE SKARA I RESETKA! Za Sve Informacije Pozvati.

odlicno stanje za knjigu ovog tipa retko u ponudi Sarajevo 1921 Mihailo Miron je bio srpski pjesnik i dramski pisac. Rođen je u Pješivci, Stolac, 25. novembar 1879. Umro je u Sarajevu 1964. Biografija Potiče iz familije Pičeta. Ime je sam kasnije promijenio u Miron. Gimnaziju pohađa i završava u Mostaru. Na Bečkom univerzitetu od 1905, studira filozofiju i klasičnu filologiju gdje brani doktorsku tezu Platon i Šopenhauer (1910). Poslije Prvog svjetskog rata objavljuje dvije zbirke pjesama `Zaratustrin rat`, 1921. i `Romanija`, 1923. Napisao je raspravu Platon i Šopenhauer, 1923, kojom je i doktorirao na Bečkom univerzitetu. Sarađuje u Gajretu, urednika A. Hifzi Bjelevca, Narodu Pere Slijepčevića, te je saradnik SPKD Prosvjeta. Mironovo djelo Starina Novak izvedeno je u Narodnom pozorištu u Sarajevu 27.11.1927. godine. 27.11.1930. izveden je Mironov Herceg Stjepan, a tragikomedija Lovci, igrana je na sceni Sarajevskog pozorišta 12.12.1935. godine. Radio je kao profesor u Tuzli i Sarajevu do 1941, kada je penzionisan. Književni rad Književnim radom počeo se baviti veoma rano. Kao učenik objavljuje pjesme od 1902. u Bosanskoj vili, Srđu, Srpskom književnom glasniku, zatim u Književnoj kritici, na čelu s Borivojem Jevtićem, časopisu koji je na izvjestan način nastavljao tradicije Mlade Bosne. Bio je član Grupe sarajevskih književnika, sa Isakom Samokovlijom, Jovanom Palavestrom, Borivojem Jevtićem, Markom Markovićem, Hamidom Dizdarom i drugima. Dramska djela Starina Novak Herceg Stjepan Arslan-beg (1925) Stjepan Tomašević, posljednji kralj bosanski Sokrat Lovci (tragikomedija) tags: moderna poezija modernizam simbolizam predratna sarajevska izdanja avangarda simbolizam tako je govorio zaratustra fridrih niče ...

Telefon je nov, medjutim slusalica je malo ogrebana kao sto se vidi na slikama! Nije bitno da li često i često koristite telefon ili samo s vremena na vreme obavite kratak razgovor: TELEKOM Sinus PA 207 plus 1 telefon ispunjava sve zahteve! Zahvaljujući suptilnoj crnoj boji, možete ga postaviti na mnogo mesta jer se neupadljivo uklapa u okolinu. Praktična hands-free funkcija nudi vam još više pogodnosti. Tako da imate slobodne ruke kada upućujete pozive i istovremeno možete da radite druge poslove. C10

SRPSKI PREGLED. KNjIŽEVNOST, NAUKA, DRUŠTVENI ŽIVOT, urednik Dr. Ljubomir Nedić, godina I, brojevi 1, 3, 4, 5, 8 i 9, Beograd, 1895. Originalni meki papirni povez. Solidna očuvanost, s obzirom na starost i na vrstu poveza; stanje je vidljivo na fotografijama; listovi kod svih brojeva potpuno čisti i bez oštećenja; korice odvojene od listova. Sadržaj svakog broja je vidljiv na prednjoj korici. Jezik srpski, ćirilica. Izdaje i štampa: `Parna štamparija D. Dimitrijevića` Beograd. NAPOMENA: Časopis `Srpski pregled` izlazio je od 15. januara do 31. maja 1895. godine. Smatra se pretečom časopisa mostarska `Zora` i beogradskog `Srpskog književnog glasnika`. Izašlo je svega 10 brojeva. Ovih šest brojeva su od: 15. januara, 15. februara, 28. februara, 15. marta, 30. aprila i 15. maja 1895. godine. Urednik časopisa bio je Ljubomir Nedić, a svoje tekstove u njemu su pisali, između ostalih, i: Marko Car, Jelena Dimitrijević, Dragutin Ilić, Slobodan Jovanović, Čedomilj Mijatović, Bogdan i Pavle Popović, Stevan Sremac i Aleksa Šantić. Ljubomir Nedić (Beograd, 25. april 1858 — Beograd, 29. jul 1902) je bio srpski kritičar. Rođen je u Beogradu, gde je završio osnovnu školu i gimnaziju. Godine 1878. upisao se na univerzitet u Lajpcigu, a doktorirao je 1884. Godinu dana boravio je i u Engleskoj. Radio je kao profesor filozofije na Velikoj školi u Beogradu. Pokrenuo je 1895. godine književni časopis Srpski pregled. Zbog bolesti penzionisan je 1899, a umro je tri godine kasnije. Iako je po struci bio logičar opredelio se za kritiku u poslednjoj deceniji života, a najaktivniji je bio nekoliko godina pred smrt. Nedić je prvi srpski kritičar koji odlučno raskida sa sentimentalno-patriotskim, filološkim i pozitivističkim pristupom književnom delu koji su bili aktuelni u srpskom književnom romantizmu. Njega ne zanima biografija pisca, njegovo političko opredeljenje, društvene prilike u kojima stvara i živi ili bilo koja druga neknjiževna činjenica, već svoj sud bazira isključivo na vrednosti samog književnog dela. Takav princip u kritici nazvan je estetski princip, koji će kasnije preuzeti i usavršiti Bogdan Popović. Nedić je smatrao da samo pravedna i stroga kritika može da pomogne našoj književnosti da se razvije, pa je zato postavio visoko svoje kritičarske kriterijume. U toj strogosti Nedić je dela nekih priznatih i slavljenih pisaca negativno ocenio, između ostalih i pesme Jovana Jovanovića Zmaja i Laze Kostića. Veoma je pohvalno govorio o poeziji Vojislava Ilića. I pored grešaka koje mu se spočitavaju Nedić se danas smatra začetnikom moderne srpske kritike. Pored književne kritike Nedić se bavio i prevođenjem. Na srpski jezik je preveo roman Olivera Goldsmita `Vekfildski sveštenik` i knjigu `Kukovo putovanje oko sveta`. Veoma retko.

sadržaj: 1. Ivan A Milićević: Dr. Safvetberg Bašagić-Redžepašić (sa portretom) 2. Dimitrije Sergejevskij: Rimska groblja na Drini (neizdati spomenici) (sa 9 tabli i 14 slika u tekstu) 3. Dr. Gregor Čremošnik: Dubrovački `Liber de introitibus stacionum et territoriorum communis` (sa 1 tablom) 4. Dr. Radovan Tunguz-Perović: Musići (sa 1 tablom) 5. Vladislav Skarić: Grob i grobni spomenik gosta Milutina na Humskom u fočanskom srezu (sa 2 table) 6. Arh. Milivoje Radovanović: Maglič-grad (sa 2 table i 6 slika u tekstu) 7. Ante Šimčik: Odsutnost Husrev-begova iz Sarajeva god.1534-1536 8. Vladislav Skarić: Turski agrarni zakonici za sandžake Bosnu i Hercegovinu od godine 1047 9. Đoko Mazalić: Slikarski materijal starih ikonopisaca koji su radili u Sarajevu i način kako su ga upotrebljavali (sa 18 slika u tekstu) 10. D-r R. Vešović: Matica plemena Vasojevića sa najbližim naseljima u svojoj oblasti (Sa 2 table i 1 kartom u tekstu) 11. Rudolf Zaplata: Neostvareni projekat za slobodnu trgovinu Dalmacije sa Bosnom, Hercegovinom, Srbijom i Crnom Gorom polovinom XIX stoljeća. MEK POVEZ, 208 STRANA + XVI TABLI. MANJA POHABANOST KORICA, UNUTRAŠNJOST NEKORIŠĆENA, NEPROSEČENE STRANICE

Razlike pjesme / od Stanka Vraza Zagreb : Matica ilirska, 1866 (Zagreb : Brzotiskom Dragutina Albrechta) 287 st. ; 18 cm Dela Stanka Vraza s obzirom na godine, veoma dobro očuvano, pogledati slike Stanko Vraz (Cerovec, 30. lipnja 1810. - Zagreb, 20. svibnja 1851.), hrvatski i slovenski književnik, kritičar i prevoditelj. Stanko Vraz rodio se u slovenskom mjestu Cerovcu 1810. godine kao Jakob Frass. Godine 1836. mijenja ime u Stanko Vraz. Gimnaziju je završio u Mariboru, studij prava i filozofije pohađao je u Grazu, ali je većinu vremena provodio proučavajući književnost i starne jezike. Govorio je pet jezika. Prevodio je latinske klasike i slavenske pjesnike. Od 1839. godine živio je i radio u Zagrebu kao jedan od vodećih preporoditelja. Ranu slovensku poeziju pisao je na zavičajnom dijalektu, zbog čega ju početkom 1830-ih nije uspio objaviti u časopisu Kranjska čbelica. Po svojoj raznovrsnoj djelatnosti (pjesnik, književni kritičar, putopisac, prevoditelj te pisac članaka o jeziku i narodnim običajima) Vraz je jedan od najistaknutijih iliraca i prvi hrvatski profesionalni književnik.[1] Nakon prvoga posjeta Hrvatskoj 1833. oduševio se ilirskim pokretom. Iste je godine u Grazu upoznao Lj. Gaja; surađivao je u Danici od prvoga broja, potpisujući se isprva kao »Ilir iz Štajera«. Godine 1842. s Vukotinovićem i Rakovcem izdaje kritički časopis `Kolo`, a 1846. – 48. bio je tajnik Matice ilirske. Kao zagovornik romantičarskih ideja o značaju narodne poezije priredio je i objavio zbirku slovenskih narodnih pjesama Narodne pjesni ilirske: koje se pjevaju po Štajerskoj, Kranjskoj, Koruškoj i zapadnoj strani Ugarske (1839). U hrvatskoj književnosti javio se prijevodom slovenske balade Stana i Marko (Danica, 1835.), a od 1837. pisao je isključivo na hrvatskom jeziku. U kritici se bori za europski kriterij i protiv diletantizma, a za književno je stvaranje tražio da se oslanja na tekovine narodne i slavenske književnosti. Najvredniji dio njegova rada jest ljubavna lirika. Kao pjesnik Đulabija i niza soneta Sanak i istina, on unosi u hrvatsku liriku svjež, lak i nepatvoren izraz, nasuprot deklamacijama i retorici, što je prevladavalo u pjesmama većine iliraca.[2] U satirama i epigramima ismijava nedostatke društvenog i književnog života, posebno utilitarizam i diletantizam patetičnih tamburaša i budničara. Njegova lirika inspirirana je romantičnom erotikom u stilu i u modi njegova doba, posvećenom imaginariom ljubavnim idealima. Godine 1840. objavio je prvu od ukupno tri za života objavljene zbirke pjesama, ljubavni kanconijer Đulabije, ljubezne ponude za Ljubicu (I–II, III. i IV. objavljeni su posmrtno), posvećen Gajevoj nećakinji Lj. Cantily. God. 1841. objavio je zbirku balada i romansi Glasi iz dubrave žeravinske, posvećenu ilirskoj »posestrimi« Dragojli Štauduar, u kojoj je nastojao ujediniti tradicije europske narodne i umjetničke balade (J. W. Goethe, A. Mickiewicz, J. L. Uhland). Posljednja zbirka poezije, Gusle i tambura (1845), sastoji se od četiriju ciklusa, elegično intoniranih Prvo lišće te Cvijeće i voće, zbirke prepjeva i parafraza europskih romantičara Iza mora te Povjestica, kao i satiričnoga dodatka Istina i šala, potpisanoga pseudonimom Jakob Rešetar s Cerovca. Napisao je i zbirku od 47 soneta Sanak i istina, posvećenu Hildegardi Karvančićevoj, djelomice tiskanu u Danici (1845) i almanahu Iskra (1846). Spjevan po uzoru na Petrarcu i Mickiewicza, taj kanconijer uz Vrazove izvorne stihove sadrži i 13 prepjevanih soneta. Ciklus od 7 gazela, kojim je Vraz taj izvorno orijentalni lirski oblik uveo u hrvatsku književnost, ubraja se među najvažnija ostvarenja hrvatske romantičarske lirike. Pisao je satire i epigrame, sabrane u ciklusima Neotesanci I i II, Komari i hobadi te Cigani, u kojima se kritički osvrtao na onodobne političke i književne prilike pa i suvremenike. Iznimno se vrijednim smatra i Vrazov bogat i raznovrstan prevoditeljski opus. Prevodio je s latinskoga, grčkoga, češkoga, ruskoga, poljskoga, slovenskoga, engleskoga, njemačkoga, francuskoga, španjolskoga i talijanskoga, ponajviše romantičarsku poeziju. U onodobnoj periodici objavljivao je putopise, dopise, bibliografske prikaze i književnokritičke članke. Zauzimao se za uvođenje strožih estetskih i profesionalnih kriterija u književnu kritiku. Uz P. Preradovića i I. Mažuranića smatra se jednim od najvažnijih pjesnika hrvatskog romantizma. Hrvatsku je književnost obogatio novim pjesničkim tipovima i oblicima, a pjesničkim, prevoditeljskim i kritičarskim radom približio ju onodobnoj matici europskih književnih strujanja. Stil U težnji da nađe što adekvatniji izraz za svoje pjesničke vizije Vraz je pronalazio različite forme: od klasičnih soneta do romance i balade, te gazele; pa je i na taj način obogatio našu književnost onoga vremena. Bilo je u tom traženju i lutanja, i slabih stihova, bilo je naročito mnogo borbe s jezikom, što nije nikakvo čudo kad je Vraz Slovenac. No usprkos svim tim slabostima Vraz je u svoju poeziju unio mnogo iskrenih, osobnih momenata koji variraju od vedrih stihova do sumornih motiva i atmosfera. Đulabije, Zagreb, 1840. Glasi iz dubrave žerovinske, Zagreb, 1841. Gusle i tambura: različite pěsni. 1. od Stanka Vraza, Prag, 1845. Posmrtno Děla Stanka Vraza. Djulabije: ljubezne ponude za Ljubicu. Dio 1., Zagreb, 1863. Děla Stanka Vraza. Glasi iz dubrave žerovinske: pověstice od Stanka Vraza. Dio 2., Zagreb, 1864. Děla Stanka Vraza. Razlike pjesme / [izvorne pjesme] od Stanka Vraza. Dio 3., Zagreb, 1866. Děla Stanka Vraza. Razlike pjesme: prevodi Stanka Vraza. Dio 4., Zagreb, 1868. Děla Stanka Vraza. Pěsme pabirci, proza i pisma Stanka Vraza. Dio 5. [predgovor Franjo Petračić]., Zagreb, 1877. Izabrane pjesme: sa slikom pjesnikovom. S uvodom Franje Markovića., Zagreb, 1880. Izabrane pjesme / Stanko Vraz. (uredio i predgovor napisao D. Grdenić), Zagreb, 1924. Đulabije, Zagreb, 1925. (pretisak izdanja iz 1863.) Stanko Vraz - Stihovi i proza, Zagreb, 1951. Slovenska djela, Zagreb, 1952. Pjesnička djela I-III, Zagreb, 1953. Poezija i proza / Stanko Vraz, (izbor i pogovor Ivan Slamnig), Zagreb, 1963. Izbor iz djela / Stanko Vraz, (prir. i predgovor napisao Ivan Martinčić), Zagreb, 1994. Izabrane pjesme / Stanko Vraz, (prir. Vinko Brešić), Zagreb, 1999. Rodno mjesto Stanka Vraza, Cerovec u slovenskoj općini Ormož, se po njemu sada zove Cerovec Stanka Vraza kako bi se razlikovalo od ostalih mjesta koja se zovu Cerovec. Vrazovo pravo ime je bilo Jakob Frass no s vremenom je književni pseudonim Stanko Vraz pretvorio u vlastito građansko ime i prezime.[3] Vraz je bio jedini Slovenac koji je prihvatio Gajevu ilirsku ideju i odrekao se, zbog `viših ciljeva`, ne samo svoje narodnosti nego i materinskog jezika a što mu je Prešeren oštro zamjerio.[3] Pisao je pod pseudonimima Jakob Rešetar s Cerovca, te Nenad Bezimenović

U vrlo dobrom stanju. 17 knjiga iz ranih 1930-ih. Platneni povez sa zlatotiskom. Uglavnom kao nove. Pjesni ljuvene / Vladimir Nazor Ostali naslovi Pjesme Vladimira Nazora Vrsta građe poezija Jezik hrvatski Godina [s. a.] Zagreb : Knjižara Z. i V. Vasića, [s. a.] Fizički opis 76 str. ; 21 cm. Pod bremenom ljubavi : [pripovijetke] / Vladimir Nazor Vrsta građe kratka proza Jezik hrvatski Godina [19??] Zagreb : Z. i V. Vasić, [19??] ([s. l. : s. n.]) Fizički opis 61 str. ; 20 cm Sadržaj Sadržaj s nasl. str.: Otac ; Legenda o sv. Hristiforu Brazgotine što sveđ peku / Vladimir Nazor Vrsta građe kratka proza Jezik hrvatski Godina [1936?] Izdanje Knjižare Z. i V. Vasića (V. Vasić i R. N. Horvat), [1936?] Fizički opis 64 str. ; 20 cm Zbirka Pripovijetke Vladimira Nazora Sadržaj s nasl. str.: Paša ; Prijelaz preko Crvenog mora ; U magarećoj klupi. Istarski gradovi / Vladimir Nazor Izdanje knjižare Z. i V. Vasića, Zagreb Godina izdanja: 1930 Dimenzije: 13,00 x 19,00 cm. 48 stranica. Povez: tvrdi, platneni sa zlatotiskom na koricama i hrptu. Sadržaj: Volosko; Kastav; Ički galeb; Čempres u Ičićima; Večer pod Mošćenicama; Koprivić u Lovranu; Vrbnik nad morem; Baška; Krk Intima : 1913-1914 / Vladimir Nazor Ostali naslovi Pjesme Vladimira Nazora Vrsta građe poezija Jezik hrvatski Godina [b. g.] Zagreb : Knjižara Z. i V. Vasića (V. Vasić i R. N. Horvat), [b. g.] Fizički opis 91 str. ; 20 cm Drugi autori - osoba Marjanović, Milan, 1879-1955 Napomene Na spor. nasl. str.: Pjesme Vladimira Nazora Str. 5-43: Vladimira Nazora `Intima` : 1915-1914 / Milan Marjanović. Mladost, sunce i ljubav : Bjelouška. Prsten. Gemma Camolli / Vladimir Nazor Vrsta građe kratka proza Jezik hrvatski Godina s.a.] [Zagreb : s.n., s.a.] Fizički opis 70 str. ; 19 cm. Sadržaj Sadržaj: Bjelouška; Prsten; Gemma Camolli Na koricama naslov: Mladost, sunce i ljubav Kao između dva sna / Vladimir Nazor Vrsta građe kratka proza Jezik hrvatski Godina [s. a.] Zagreb : Z. i V. Vasić, [s. a.] Fizički opis 50 str. ; 19 cm Zbirka Pripovijetke Vladimira Nazora Sadržaj Sadržaj sa nasl. str.: Anđeo u zvoniku ; Čovjek, koji izgubi dugme ; Prosjak. Pjesme moje mladosti / Vladimir Nazor Ostali naslovi Pjesme Vladimira Nazora Vrsta građe poezija Jezik hrvatski Godina [193?] Zagreb : Knjižara Z. i V. Vasića (V. Vasić i R.N. Horvat), [193?] Fizički opis 153 str. ; 19 cm ISBN (Broš.) Napomene Na prelim. str.: Pjesme Vladimira Nazora Sinovi mora / Vladimir Nazor Vrsta građe poezija Jezik hrvatski Godina [s. a.] Zagreb : Z. i V. Vasić, [s. a.] ([s. l. : s. n.]) Fizički opis 67 str. ; 19 cm Sadržaj Sadržaj sa nasl. str.: Halugica; Svjetionik. Pjesme : U šikari, Iz močvare i Nad usjevima : (1915-1920) / Vladimir Nazor Ostali naslovi Pjesme Vladimira Nazora Vrsta građe poezija Jezik hrvatski Godina [s. a.] Zagreb : Knjižara Z. i V. Vasića (V. Vasić i R. N. Horvat), [s. a.] Fizički opis 100 str. ; 20 cm Napomene Na spor. nasl. str.: Pjesme Vladimira Nazora. Oni s onkraj mora / Vladimir Nazor Vrsta građe kratka proza Jezik hrvatski Godina [19??] Zagreb : Z. i V. Vasić, [19??] (Zagreb : Tipografija) Fizički opis 61 str. ; 20 cm Zbirka Pripovijetke Vladimira Nazora Sadržaj Sadržaj s nasl. str.: Ćozot Piccio Bijeg u Italiju Klesar Angelo. Fantazije i groteske / Vladimir Nazor Vrsta građe kratka proza Jezik hrvatski Godina [s. a.] Zagreb : Knjižara Z. V. Vasić, [s. a.] Fizički opis 102 str. ; 20 cm. Drugi autori - osoba Vasić, Z. Vasić, V. Sadržaj Sadržaj sa nasl. str.: Crveni tank; Požar; Nero; Šarac; Morski div. Sadioci mojih njiva / Vladimir Nazor Vrsta građe kratka proza Jezik hrvatski Godina [1930] Zagreb : Knjižara Z. i V. Vasić, [1930] Fizički opis 111 str. ; 20 cm. Drugi autori - osoba Vasić, Z. Vasić, V. Sadržaj Sadržaj sa nasl. str.: Šjora Nikoleta; Vra Krste; Pustinjak; Ante Pivalo; Sadilac; Dojilja Sima. Pjesme o bratu Gavanu i o seki Siromaštini : (1930-1931) / Vladimir Nazor Ostali naslovi Pjesme Vladimira Nazora Vrsta građe poezija Jezik hrvatski Godina [1931?] Zagreb : Knjižara Z. i V. Vasić, [1931?] Fizički opis 50 str. ; 20 cm ISBN (Broš.) Napomene Na spor. nasl. str.: Pjesme Vladimira Nazora. Ona sva sjajna i ona sva siva / Vladimir Nazor Vrsta građe kratka proza Jezik hrvatski Godina [19??] Zagreb : Z. i V. Vasić, [19??] Fizički opis 58 str. ; 20 cm Zbirka Pripovijetke Vladimira Nazora Sadržaj Sadržaj s nasl. str.: Boginja; Jessie; Apsarin ples. Slavuj i cvrčak : Šuma bez slavuja.Dječak s ostrva. Cvrčak Vrsta građe knjiga Jezik hrvatski Godina [s.a.] Zagreb : Knjižara Z. i V.Vasića, [s.a.] Fizički opis 44 str. ; 19 cm Nove pjesme / Vladimir Nazor Ostali naslovi Pjesme Vladimira Nazora Vrsta građe poezija Jezik hrvatski Godina [1931?] Zagreb : Z. i V. Vasić, [1931?] Fizički opis 81 str. ; 20 cm ISBN (Broš.) Napomene Na spor. nasl. str.: Pjesme Vladimira Nazora. Na ostrvu žeđi / Vladimir Nazor Vrsta građe kratka proza Cilјna grupa dečje, opšte Jezik hrvatski Godina [s. a.] Zagreb : Knjižara Z. i V. Vasića, [s. a.] ([s. l. : s. n.]) Fizički opis 68 str. ; 19 cm Zbirka Pripovijetke Vladimira Nazora Sadržaj Sadržaj s nasl. str.: Lov na konope ; Voda ; Prodika na moru. **************** Vladimir Nazor (Postira, 30. svibnja 1876. – Zagreb, 19. lipnja 1949.), hrvatski političar za vrijeme Nove Jugoslavije, pjesnik, prozaist i prevoditelj. Predsjednik ZAVNOH-a, i prvi predsjednik Narodne Republike Hrvatske. Pučku školu je završio na otoku Braču a gimnaziju u Splitu. Studirao je prirodne znanosti, matematiku i fiziku u Grazu i Zagrebu. Diplomirao je 1902. Predavao je hrvatskoj gimnaziji u Zadru, a od 1903. do 1918. godine u Istri gdje je ujedno i proveo najviše svog života. Umirovljen je 1933. godine u Zagrebu kao upravitelj dječjeg doma. Prvo djelo mu je bilo Slavenske legende (1900.) Godine 1904. u Zadru je objavljeno njegovo djelo Knjiga o hrvatskim kraljevima, a u to vrijeme počinje pisati i Istarske priče. Koju godinu kasnije objavljuje Velog Jožu (1908.) – djelo po kojemu će se prepoznati Nazorova proza, a koje je on sam smatrao neuspjelim. Godine 1916. objavio je nekoliko knjiga: Utva zlatokrila, Medvjed Brundo, Stoimena. Na izborima 1934. Nazor se krivim političkim potezom izjasnio za takozvanu Jevtićevu listu, te su mu neko vrijeme zatvoreni stupci svih novina, časopisa i vrata svih izdavača. Nedugo poslije toga, 1939., objavljuje Pastira Lodu i Dedeka Kajbumščaka. Godine 1942. s pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem preko Kupe odlazi u partizane, o čemu je izvijestio čak i Radio London. Nazor počinje voditi dnevnik S partizanima. Poslije rata objavio je i Pjesme partizanske. U ratu Nazor je predsjednik Izvršnoga odbora ZAVNOH-a, a nakon rata i prvi predsjednik hrvatskoga Sabora. Kao novoprimljeni akademik 1949. godine je imao i svoj posljednji javni nastup na kojem je čitao ulomke iz svoje nedovršene zbirke U zavičaju. U pedeset godina plodnog rada Nazor je pisao pjesme, pripovijetke, priče za djecu, putopise, romane, dnevnike, rasprave i prevodio talijanske i njemačke pjesnike.