Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveŔtenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaŔu mail adresu.
1-25 od 29 rezultata
1-25 od 29 rezultata
Prati pretragu "radio"
Vi se opustite, Gogi Äe Vas obavestiti kad pronaÄe nove oglase za tražene kljuÄne reÄi.
Gogi Äe vas obavestiti kada pronaÄe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene saÄuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i saÄuvate trenutno stanje
ŠŠŠŠŠ ŠŠ ŠŠŠ / ŠŠŠŠŠ”ŠŠŠŠŠ ŠŠŠŠŠ Š„Š ŠŠŠŠŠ Š ŠŠŠŠ ŠŠŠ Š¢Š ŠŠŠ 1-2 Š¦ŠŠŠ¢ŠŠ Š”ŠŠŠŠŠŠŠ Š”ŠŠŠ„ ŠŠŠŠŠ¢ŠŠŠ”Š¢Š ŠŠ ŠŠŠ£ŠŠŠŠŠ¦ - ŠŠŠ§ŠŠ ŠŠŠŠŠŠŠ - ŠŠŠŠŠ ŠŠ 2Š12 ŠŠŠŠŠŠŠ¢ŠŠŠ ŠŠŠ Š¢ŠŠŠŠŠ Š°) Š”ŃŠ±ŠøŃŠ° - ŠŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠµ ŠæŃŠøŠ»ŠøŠŗŠµ - 2ŠŠ4-2Š11 - ŠŠ½ŃŠµŃŠ²ŃŃŠø Š±) Š”ŃŠ±ŠøŃŠ° - ŠŠµŃŃŠ½Š°ŃŠ¾Š“Š½Š° Š·Š°ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŠ° - 2Š¾Š¾4-2Š¾11 - ŠŠ½ŃŠµŃŠ²ŃŃŠø Ń) ŠŠ½ŃŠµŠ»ŠµŠŗŃŃŠ°Š»ŃŠø - Š”ŃŠ±ŠøŃŠ° - 2Š¾ Š²ŠµŠŗ .......................................................... ŠŠŠŠŠ ŠŠ ŠŠŠ ŠŃŠøŠ³Š° ŠæŃŠ²Š°: Š”Š ŠŠŠŠ Š£ ŠŠ ŠŠ¦ŠŠ”ŠŠŠ ŠŠŠŠŠŠ”Š¢Š Š£ŠŠ¦ŠŠŠ + Š ŠŠŠŠŠŠŠ Š Š” ŠŠŠŠŠŠŠ ŠŠŠ ŠŠŠŠ 2ŠŠ4-2011 (ŠŃŠ»Š°Š½ŃŠøŃ, Š Š°Š“ŠøŠ¾ ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, II ŠŃŠ¾Š³ŃŠ°Š¼) ............................................................ ŠŠŠŠŠ ŠŠ ŠŠŠ / ŠŠŠŠŠ”ŠŠŠŠŠ ŠŠŠŠŠ ŠŃŠøŠ³Š° Š“ŃŃŠ³Š°: Š”Š ŠŠ”ŠŠ ŠŠŠ¢ŠŠŠŠŠŠŠ¦ŠŠŠ Š£ ŠŠ ŠŠ¦ŠŠ”ŠŠŠ ŠŠŠ”ŠŠŠ ŠŠŠŠ¦ŠŠŠ ........................................................... Š¢ŠŠ ŠŠ /Š” Š Š Š/ 555 ŠŠŠŠŠ ŠŠ¤ŠŠŠ ŠŠ£Š¢ŠŠ Š ŠŠŠ ŠŠŠŠ¦Š Š¢ŠŠ ŠŠ ŠŠŠ ŠŠ¦Š ŠØŠŠŠŠ ŠŠŠŠŠ ŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠ§ Š”Š¢Š ŠŠŠ 460 + 392 Š”Š¢Š ŠŠŠ ŠŠŠŠŠ ŠŠØŠŠŠŠ ŠŠŠŠ¢ŠŠŠ ŠŠŠ ŠŠŠ Š¤ŠŠŠ¢ ŠŠŠ ŠŠŠ¦ŠŠŠ ŠŠŠØŠ¢ŠŠ¢ŠŠ ŠŠ£Š¢ŠŠŠ ŠŠŗŃŃŃŠ° !!!!!!!!!!!!!
ODBLESCI U VODI velimir zivojinovic MASSUKA bgd,1928. tvrd povez. str 104, dim. 20 x 13,5 tiraz 100 knjiga. ovo je primerak broj 92. potpis autora ŠŠµŠ»ŠøŠ¼ŠøŃ ŠŠøŠ²Š¾ŃŠøŠ½Š¾Š²ŠøŃ ŠŠ°ŃŃŠŗŠ°, Š Š¾ŃŠµŠ½ ŃŠµ 21. Š½Š¾Š²ŠµŠ¼Š±ŃŠ°/3. Š“ŠµŃŠµŠ¼Š±ŃŠ° 1886. Ń ŠŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾Ń ŠŠ»Š°Š½Šø. ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Ń Š“Š°Š½Š° ŠæŠ¾ ŃŠ¾ŃŠµŃŃ ŃŠ¼ŃŠ»Š° Š¼Ń Š¼Š°ŃŠŗŠ°, Š° ŃŠ° Š“ŠµŃŠµŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° Š¾ŃŃŠ°Š¾ ŃŠµ Šø Š±ŠµŠ· Š¾ŃŠ°, ŠŗŠ¾Š³Š° ŃŃ ŃŠ±ŠøŠ»Šø ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠø ŠæŃŠ¾ŃŠøŠ²Š½ŠøŃŠø. ŠŃŠ½Š¾Š²Š½Ń ŃŠŗŠ¾Š»Ń ŃŠµ Š·Š°Š²ŃŃŠøŠ¾ Ń ŠŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾Ń ŠŠ»Š°Š½Šø, Š° Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŃ Ń Š”Š¼ŠµŠ“ŠµŃŠµŠ²Ń Šø ŠŃŃŠ³Ń Š¼ŃŃŠŗŃ Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŃ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń 1907. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. ŠŠ° Š£Š½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń ŃŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ 1907. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š³Š“Šµ ŃŠµ Š·Š°Š²ŃŃŠøŠ¾ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠµ Š³ŠµŃŠ¼Š°Š½ŠøŃŃŠøŠŗŠµ 1914. ŠŠ“ 1909. Š“Š¾ 1912. Š±Š¾ŃŠ°Š²ŠøŠ¾ ŃŠµ Š½Š° ŃŃŃŠ“ŠøŃŠ°Š¼Š° Š³ŠµŃŠ¼Š°Š½ŠøŃŃŠøŠŗŠµ Šø ŠµŃŃŠµŃŠøŠŗŠµ Ń ŠŠ°ŃŠæŃŠøŠ³Ń. ŠŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŃŠæŃŠŗŠø ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗ, ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°Ń, Š“ŃŠ°Š¼Š°ŃŃŃŠ³, ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø Šø ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŠ½Šø ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°Ń, ŠŗŠ°Š¾ Šø ŠæŃŠµŠ²Š¾Š“ŠøŠ»Š°Ń. ŠŠµŠ»ŠøŠŗŠø Š“ŠµŠ¾ ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š°ŠŗŃŠøŠ²Š½Š¾ŃŃŠø ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¾ ŃŠµ ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŃŃ, ŠæŠ° ŃŠµ Š½Š°ŠøŠ·Š¼ŠµŠ½ŠøŃŠ½Š¾ Š±ŠøŠ¾ Š“ŃŠ°Š¼Š°ŃŃŃŠ³, ŃŠµŠ“ŠøŃŠµŃ Šø ŃŠæŃŠ°Š²Š½ŠøŠŗ ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŃŠ° Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń, Š”ŠŗŠ¾ŠæŃŃ Šø ŠŠøŃŃ. Š Š°Š“ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ ŃŠ°ŃŠ°Š“Š½ŠøŠŗ Šø ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°Ń Š“Š½ŠµŠ²Š½Š¾Š³ Š»ŠøŃŃŠ° āŠŠæŠ¾Ń Š°`, Š° Š½Š¾Š²ŠµŠ¼Š±ŃŠ° 1919. ŃŠ° ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗŠ¾Š¼ Š”ŠøŠ¼Š¾Š¼ ŠŠ°Š½Š“ŃŃŠ¾Š²ŠøŃŠµŠ¼ ŠæŠ¾ŠŗŃŠµŠ½ŃŠ¾ ŃŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃ āŠŠøŃŠ°Š¾`. Š£ ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃŃ āŠŠøŃŠ°Š¾` Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠøŠ²Š°Š¾ ŃŠµ ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŠ½Šµ ŠŗŃŠøŃŠøŠŗŠµ. ŠŠ“ 1925. Š“Š¾ 1934. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾Š¼, ŠæŃŠµŠ²Š¾Š“ŠøŠ»Š°ŃŠŗŠ¾Š¼ Šø ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°Š“Ń. ŠŃŠµŠ²Š¾Š“ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠ° ŠµŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠ¾Š³ Šø Š½ŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠµŠ·ŠøŠŗŠ°. Š£Š¼ŃŠ¾ ŃŠµ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń 24. Š°Š²Š³ŃŃŃŠ° 1974. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ.
Unutra lepo oÄuvano Na koricama ima oÅ”teÄenje kao na slici, stoga je cena dosta niža. NeÅ”to je bilo zalepljeno i onda odvojeno tako da je sa sobom odnelo deo platna Nema drugih oÅ”teÄenja, neprijatnih mirisa, Å”aranja i sliÄno Retko u ponudi Srpski Francuski NemaÄki Engleski jezik SPOMENICA POVODOM NJEGOVE 80 GODIÅ NJICE DruÅ”tvo za podizanje Instituta Nikole Tesle, Beograd, 1936. Tvrd povez, udžbeniÄki format, 520 strana. ViÅ”ejeziÄno idanje - srpski, francuski, nemaÄki i engleski jezik. Nikola Tesla Spomenica povodom njegove 80 godiÅ”njice Livre commemoratif a l`occasion de son 80eme anniversaire Gedenkbuch anlƤsslich seines 80sten Geburtstages Memorandum book on the occasion of his 80ieth birthday Nikola Tesla (Smiljan, 10. jul 1856 ā Njujork, 7. januar 1943) bio je srpski i ameriÄki[1][2][3] pronalazaÄ, inženjer elektrotehnike i maÅ”instva i futurista, najpoznatiji po svom doprinosu u projektovanju modernog sistema napajanja naizmeniÄnom strujom. Nikola Tesla Tesla circa 1890.jpeg Nikola Tesla u 37. godini (1893); fotografija Napoleona Seronija RoÄenje 10. jul 1856. Smiljan, Austrijsko carstvo Smrt 7. januar 1943.ā(86 god.) Njujork, SAD Religija pravoslavni hriÅ”Äanin Polje fizika Å kola Gimnazija Karlovac, TehniÄki univerzitet u Gracu Roditelji Milutin Tesla Georgina Tesla Poznat po naizmeniÄna struja, asinhrona maÅ”ina, magnetno polje, mreža preko bežiÄnih sistema prenosa, radiotehnika Nagrade Edison Medal (AIEE, 1916), Elliott Cresson Gold Medal (1893), John Scott Medal (1934) CZE Rad Bileho Lva 3 tridy BAR.svg Orden belog lava SRB Orden Belog Orla BAR.svg Orden belog orla Order of Saint Sava - Ribbon bar.svg Orden Svetog Save ME Order of Danilo I Knight Grand Cross BAR.svg Orden knjaza Danila I Ordre de la Couronne de Yougoslavie (Royaume).png Orden Jugoslovenske krune Potpis TeslaSignature.svg NajznaÄajniji Teslini pronalasci su polifazni sistem, obrtno magnetsko polje, asinhroni motor, sinhroni motor i Teslin transformator. TakoÄe, otkrio je jedan od naÄina za generisanje visokofrekventne struje, dao je znaÄajan doprinos u prenosu i modulaciji radio-signala, a ostali su zapaženi i njegovi radovi u oblasti rendgenskih zraka. Njegov sistem naizmeniÄnih struja je omoguÄio znatno lakÅ”i i efikasniji prenos elektriÄne energije na daljinu. Bio je kljuÄni Äovek u izgradnji prve hidrocentrale na Nijagarinim vodopadima. Preminuo je u svojoj 87. godini, siromaÅ”an i zaboravljen. Jedini je Srbin po kome je nazvana jedna meÄunarodna jedinica mere, jedinica mere za gustinu magnetnog fluksa ili jaÄinu magnetnog polja ā tesla. Nikola Tesla je autor viÅ”e od 700 patenata, registrovanih u 25 zemalja, od Äega u oblasti elektrotehnike 112.[4][5] LiÄno je upoznao dva srpska kralja, kralja Srbije Aleksandra ObrenoviÄa pri poseti Beogradu 1. juna (17. maja) 1892, i kralja Jugoslavije Petra II KaraÄorÄeviÄa juna 1942. godine u Njujorku. Biografija Detinjstvo, mladost i porodica Parohijska Crkva Sv. Petra i Pavla i kuÄa, dom Teslinih u Smiljanu. U pozadini se vidi brdo BogdaniÄ, ispod kojeg izvire potok Vaganac, koji je proticao ispod same kuÄe i crkve. Iznad kuÄe je seosko groblje na kome se nalazi masovna grobnica iz vremena Nezavisne Države Hrvatske.[6] Fotografija iz 1905. Nikola je roÄen 28. juna 1856. godine po starom, odnosno 10. jula po novom kalendaru u Smiljanu u Lici, kao Äetvrto dete od petoro dece Milutina, srpskog pravoslavnog sveÅ”tenika, i majke Georgine, u Vojnoj krajini Austrijskog carstva nedaleko od granice sa Osmanskim carstvom. KrÅ”ten je u srpskoj pravoslavnoj Crkvi Sv. Petra i Pavla u Smiljanu. Ime Nikola je dobio po jednom i drugom dedi. Dete je bilo boleÅ”ljivo i slabo pa su krÅ”tenje zakazali mimo obiÄaja, sutradan, bojeÄi se da neÄe preživeti. KrÅ”tenje deteta obavio je pop Toma Oklopdžija u crkvi Svetog Petra i Pavla u Smiljanu, a kum je bio Milutinov prijatelj, kapetan Jovan Drenovac. U crkvenim knjigama je zapisano crkvenoslovenski da je dete dobilo ime Nikolaj, a zapravo je dobilo ime po jednom i drugom dedi Nikola. Nikolin otac je bio nadareni pisac i poeta koji je posedovao bogatu biblioteku u kojoj je i Nikola provodio svoje detinjstvo ÄitajuÄi i uÄeÄi strane jezike.[7] Po jednom verovanju, Tesle vode poreklo od DraganiÄa iz Banjana. Po navodima Jovana DuÄiÄa, Tesle su poreklom iz Stare Hercegovine, od plemena (Oputni) Rudinjani iz sela Pilatovaca u danaÅ”njoj nikÅ”iÄkoj opÅ”tini.[8] MeÄutim, o Teslinom poreklu postoji i verzija da su od KomnenoviÄa iz Banjana u Staroj Hercegovini. Po legendi koja se zadržala u Banjanima, KomnenoviÄi su zidali crkvu prilikom Äega su se posvaÄali sa majstorima usled Äega je doÅ”lo do krvavih obraÄuna. Kao rezultat toga, deo KomnenoviÄa se preselio sa Tupana u drugi kraj Banjana zbog Äega su ih prozvali Äivije (ekseri) koji i danas žive u Banjanima, dok se drugi deo odselio u Liku koji je prozvan Tesla po tesli, vrsti tesarskog alata. Nikolina majka bila je vredna žena s mnogo talenata. Bila je vrlo kreativna i svojim izumima olakÅ”avala je život na selu. Smatra se da je Nikola Tesla upravo od majke nasledio sklonost ka istraživaÄkom radu.[9] Teslini roditelji su, osim njega, imali sina Daneta i kÄerke Angelinu i Milku, koje su bile starije od Nikole, i Maricu, najmlaÄe dete u porodici Tesla. Dane je poginuo pri padu s konja kad je Nikola imao pet godina i to je ostavilo veliki trag u porodici. Dane je smatran izuzetno obdarenim, dok se za Nikolu verovalo da je manje inteligentan.[10] Veruje se da je Danetova smrt osnovni razlog Å”to otac dugo nije pristajao da mu dozvoli da pohaÄa tehniÄku Å”kolu daleko od kuÄe. Å kolovanje KrÅ”tenica Nikole Tesle. Teslin otac, Milutin Tesla. Nikola Tesla, 1879. sa 23 godine. Prvi razred osnovne Å”kole pohaÄao je u rodnom Smiljanu. Otac Milutin rukopoložen je za protu u GospiÄu, te se porodica preselila u ovo mesto 1862. godine.[11] Preostala tri razreda osnovne Å”kole i trogodiÅ”nju Nižu realnu gimnaziju zavrÅ”io je u GospiÄu.[12] U GospiÄu je Nikola prvi put skrenuo pažnju na sebe kada je jedan trgovac organizovao vatrogasnu službu. Na pokaznoj vežbi kojoj je prisustvovalo mnoÅ”tvo GospiÄana, vatrogasci nisu uspeli da ispumpaju vodu iz reke Like. StruÄnjaci su pokuÅ”ali da otkriju razlog zaÅ”to pumpa ne vuÄe vodu, ali bezuspeÅ”no. Tesla, koji je tada imao sedam ili osam godina, je instiktivno reÅ”io problem uÅ”avÅ”i u reku i otÄepivÅ”i drugi kraj creva. Zbog toga je slavljen kao heroj dana.[10][13] TeÅ”ko se razboleo na kraju treÄeg razreda Å”kole 1870. godine. S jeseni je otiÅ”ao u Rakovac[14] kraj Karlovca da zavrÅ”i joÅ” tri razreda Velike realke. Maturirao je 24. jula 1873. godine u grupi od svega sedam uÄenika sa vrlo dobrim uspehom jer je iz nacrtne geometrije bio dovoljan. Tada je imao 17 godina. Nakon zavrÅ”ene mature vratio se u GospiÄ i veÄ prvi dan razboleo od kolere. Bolovao je devet meseci. U tim okolnostima uspeo je da ubedi oca da mu obeÄa da Äe ga umesto na bogosloviju upisati na studije tehnike.[10] Studije PoÅ”to je ozdravio, otac ga Å”alje ujaku proti Tomi MandiÄu, u Tomingaj kod GraÄca, da boravkom na selu i planini prikuplja snagu za napore koji ga oÄekuju. Na studije elektrotehnike kreÄe 1875. godine, dve godine nakon mature. Upisuje se u PolitehniÄku Å”kolu u Gracu, u južnoj Å tajerskoj (danas Austrija). Tada mu je bilo 19 godina. Spava veoma malo, svega Äetiri sata dnevno i sve slobodno vreme provodi u uÄenju. Ispite polaže sa najviÅ”im ocenama. JoÅ” tada ga je zainteresovala moguÄnost primene naizmeniÄne struje. Äita sve Å”to mu doÄe pod ruku (100 tomova Volterovih spisa). Nikola je o sebi pisao: āProÄitao sam mnogo knjiga, a sa 24 godine sam mnoge znao i napamet. Posebno Geteovog Fausta.ā Zabrinuti za njegovo zdravlje, profesori Å”alju pisma njegovom ocu u kojima ga savetuju da ispiÅ”e sina ukoliko ne želi da se ubije prekomernim radom. Nakon prve godine studija izostaje stipendija Carsko-kraljevske general-komande (kojom su pomagani siromaÅ”ni uÄenici iz Vojne krajine). Dva puta se za stipendiju obraÄa slavnoj Matici srpskoj u Novom Sadu. Prvi put 14. oktobra 1876, a drugi put 1. septembra 1878. godine. Oba puta biva odbijen. U decembru 1878. godine napuÅ”ta Grac i prekida sve veze sa bližnjima. Drugovi su mislili da se utopio u Muri. Odlazi u Marburg (danaÅ”nji Maribor) gde dobija posao kod nekog inženjera. Odaje se kockanju. Otac ga nakon viÅ”emeseÄne bezuspeÅ”ne potrage pronalazi i vraÄa kuÄi. Otac, uzoran Äovek, nije mogao da naÄe opravdanje za takvo ponaÅ”anje. (Nedugo potom otac umire 30. aprila 1879. godine). Nikola je te godine jedno vreme radio u gospiÄkoj realnoj gimnaziji. Januara 1880. godine, odlazi u Prag da prema oÄevoj želji okonÄa studije.[15] Tamo ne može da se upiÅ”e na Karlov univerzitet jer u srednjoj Å”koli nije uÄio grÄki. Najverovatnije je sluÅ”ao predavanja iz fizike i elektrotehnike. Živeo je na adresi Ve SmeÄkah 13, gde je 2011. godine postavljena memorijalna tabla.[16][17] VeÄinu vremena provodio je bibliotekama u Klementinumu i narodnoj kavarni u VodiÄkovoj ulici. Naredne godine, svestan da njegovi bližnji podnose ogromnu žrtvu zbog njega, reÅ”ava da ih oslobodi tog tereta i napuÅ”ta studije.[13][15] Tesla je naveo u svojoj autobiografiji kako je živo i plastiÄno doživljavao momente inspiracije. Od ranih dana je imao sposobnost da u mislima stvori preciznu sliku pronalaska pre nego Å”to ga napravi. Ova pojava se u psihologiji naziva āVizuelno razmiÅ”ljanjeā.[18] Teslino prvo zaposlenje Godine 1881, se seli u BudimpeÅ”tu gde se zapoÅ”ljava u telegrafskoj kompaniji pod nazivom āAmeriÄka Telefonska Kompanijaā. Tesla je pri otvaranju telefonske centrale 1881. godine postao glavni telefonijski tehniÄar u kompaniji. Tu je izmislio ureÄaj koji je, prema nekima, telefonski pojaÄavaÄ, dok je prema drugima prvi zvuÄnik. U BudimpeÅ”tanskom parku se Tesli javila ideja o reÅ”enju problema motora na naizmeniÄnu struju bez komutatora, dok je Å”etao sa prijateljem i recitovao Geteovog āFaustaā, a onda iznenada poÄeo Å”tapom po pesku da crta linije sila obrtnog magnetskog polja. Za dva naredna meseca je razradio skice mnogih tipova motora i modifikacija koje Äe pet godina kasnije patentirati u Americi.[13] Zaposlenje u Parizu i posao u Strazburu U Pariz se seli 1882. godine gde radi kao inženjer za Edisonovu kompaniju na poslovima unapreÄenja elektriÄne opreme. Godine 1883, trebalo je da kompanija u Å trazburgu (danaÅ”nji Strazbur) osposobi jednosmernu centralu jer se na otvaranju oÄekivao nemaÄki car liÄno. Tesli je dat ovaj zadatak i on je boravio u Strazburu od 14. oktobra 1883. do 24. februara 1884. godine.[13] Tesla ovde potpisuje prvi poslovni ugovor u vezi realizacije prvog indukcionog motora, tako je krajem 1883. godine u Strazburu nastao prvi indukcioni motor koji koristi princip obrtnog magnetskog polja naizmeniÄnih struja. PoÄeo je i sa razvojem raznih vrsta polifaznih sistema i ureÄaja sa obrtnim magnetskim poljem (za koje mu je odobren patent 1888. godine). Prelazak okeana sa preporukom Edisonu Tesla je, 6. juna 1884. godine, doÅ”ao u Ameriku u Njujork sa pismom preporuke koje je dobio od prethodnog Å”efa Äarlsa BeÄelora.[19] U preporuci je BeÄelor napisao: āJa poznajem dva velika Äoveka, a vi ste jedan od njih; drugi je ovaj mladi Äovekā. Edison je zaposlio Teslu u svojoj kompaniji Edisonove maÅ”ine. Tesla je ubrzo napredovao i uspeÅ”no reÅ”avao i najkomplikovanije probleme u kompaniji. Tesli je ponuÄeno da uradi potpuno reprojektovanje generatora jednosmerne struje Edisonove kompanije.[20] Razlaz sa Edisonom Statua Nikole Tesle u Nijagarinim vodopadima, Ontario, Kanada. PoÅ”to je Tesla opisao prirodu dobitaka od njegove nove konstrukcije, Edison mu je ponudio 50.000$ (1,1 milion $ danas)[21] kad sve bude uspeÅ”no zavrÅ”eno i napravljeno. Tesla je radio blizu godinu dana na novim konstrukcijama i Edisonovoj kompaniji doneo nekoliko patenata koji su potom zaradili neverovatan profit. Kada je potom Tesla pitao Edisona o obeÄanih 50.000$, Edison mu je odgovorio āTesla, vi ne razumete naÅ” ameriÄki smisao za humor.ā. i pogazio svoje obeÄanje.[22][23] Edison je pristao da poveÄa Teslinu platu za 10$ nedeljno, kao vrstu kompromisa, Å”to znaÄi da bi trebalo da radi 53 godine da zaradi novac koji mu je bio prvobitno obeÄan. Tesla je dao otkaz momentalno.[24] Edison je kao dobar biznismen zaraÄivao novac koriÅ”Äenjem svojih jednosmernih generatora struje koji su bili veoma skupi za postavljanje i održavanje. Bilo je potrebno i po nekoliko stanica jednosmerne struje da bi se obezbedila jedna gradska Äetvrt, dok je Teslin generator naizmeniÄne struje bio dovoljan za snabdevanje kompletnog grada. UvidevÅ”i efikasnost Teslinih patenata, Edison je koristio razne naÄine da uveri javnost kako je ta struja opasna, hodao je po gradskim vaÅ”arima i pred medijima naizmeniÄnom strujom usmrÄivao životinje (pse, maÄke, i u jednom sluÄaju, slona).[25] Na njegovu ideju stvorena je i prva elektriÄna stolica. Kao odgovor tome Tesla se prikljuÄio u kolo naizmeniÄne struje Å”to je prouzrokovalo užarenje niti elektriÄne sijalice, i tim pobio predrasude Å”tetnosti naizmeniÄne struje. Srednje godine Prvi patenti iz naizmeniÄnih struja Nikola Tesla 1885. godine. Godine 1886. Tesla u Njujorku osniva svoju kompaniju, Tesla elektriÄno osvetljenje i proizvodnja (Tesla Electric Light & Manufacturing).[5][26] Prvobitni osnivaÄi se nisu složili sa Teslom oko njegovih planova za uvoÄenje motora na naizmeniÄnu struju i na kraju je ostao bez finansijera i kompanije. Tesla je potom radio u Njujorku kao obiÄan radnik od 1886. do 1887. godine da bi se prehranio i skupio novac za svoj novi poduhvat. Prvi elektromotor na naizmeniÄnu struju bez Äetkica je uspeo da konstruiÅ”e 1887. godine, i demonstrirao ga pred āAmeriÄkim druÅ”tvom elektroinženjeraā (American Institute of Electrical Engineers, danas IEEE) 1888. godine. Iste godine je razvio principe svog Teslinog kalema i poÄeo rad sa Džordžom Vestinghausom u laboratorijama njegove firme āVestinghaus elektriÄna i proizvodna kompanijaā (Westinghouse Electric & Manufacturing Company). Vestinghaus ga je posluÅ”ao u vezi njegovih ideja o viÅ”efaznim sistemima koji bi omoguÄili prenos naizmeniÄne struje na velika rastojanja. Eksperimenti sa Iks-zracima Aprila 1887. godine Tesla poÄinje istraživanje onoga Å”to Äe kasnije biti nazvano Iks-zracima koristeÄi vakuumsku cev sa jednim kolenom (sliÄnu njegovom patentu 514170). Ovaj ureÄaj je drugaÄiji od drugih ranih cevi za Iks-zrake jer nije imao elektrodu-metu. Savremen izraz za fenomen koji je razlog ovakvog dejstva ureÄaja je āprobojno zraÄenjeā. Do 1892. godine je Tesla veÄ bio upoznat sa radom Vilhelma Rendgena i njegovim pronalaskom efekata Iks-zraka. Tesla nije priznavao postojanje opasnosti od rada sa Iks-zracima, pripisujuÄi oÅ”teÄenja na koži ozonu pre nego, do tada nepoznatom zraÄenju: āU vezi Å”tetnih dejstava na kožuā¦ primeÄujem da su ona pogreÅ”no tumaÄenaā¦ ona nisu od Rendgenovih zraka, veÄ jedino od ozona stvorenog u kontaktu sa kožom. Azotna kiselina bi takoÄe mogla biti odgovorna, ali u manjoj meriā. (Tesla, Electrical Review, 30. novembar 1895) Ovo je pogreÅ”na ocena Å”to se tiÄe katodnih cevi sa Iks-zraÄenjem. Tesla je kasnije primetio opekotine kod asistenta koje potiÄu od Iks-zraka i stoga je vrÅ”io eksperimente. Fotografisao je svoju ruku i fotografiju je poslao Rendgenu, ali nije javno objavio svoj rad i pronalaske. Ovaj deo istraživanja je propao u požaru u laboratoriji u ulici Hjuston 1895. godine. AmeriÄko državljanstvo, eksplozija raznih otkriÄa Teslin sistem proizvodnje naizmeniÄne struje i prenos na velike daljine. Opisan u patentu US390721. AmeriÄko državljanstvo dobija 30. jula 1891, sa 35 godina, a tada zapoÄinje rad u svojoj novoj laboratoriji u ulici Hauston u Njujorku. Tu je prvi put prikazao fluorescentnu sijalicu koja svetli bez žica. Tako se prvi put pojavila ideja o bežiÄnom prenosu snage. Sa 36 godina prijavljuje prvi patent iz oblasti viÅ”efaznih struja. U nastavku istraživanja se posveÄuje principima obrtnih magnetnih polja. Postaje potpredsednik AmeriÄkog instituta elektroinženjera (kasnije IEEE) u periodu od 1892. do 1894. godine. Put u Evropu, smrt majke, dolazak u Beograd Tesla 1892. godine putuje u Evropu, gde prvo drži 3. februara senzacionalno predavanje u Londonu u Britanskom institutu elektroinženjera āEksperimenti sa naizmeniÄnim strujama visokog potencijala i visoke frekvencijeā. Potom u Parizu 19. februara Älanovima druÅ”tva inženjera drži isto predavanje i ostaje mesec dana pokuÅ”avajuÄi, po drugi put, da u Parizu naÄe investitore za svoj novi polifazni sistem struja. Tu ga zatiÄe telegram sa veÅ”Äu da mu je majka na samrti. Žurno napuÅ”ta Pariz da bi boravio uz svoju umiruÄu majku i stiže 15. aprila, par sati pre smrti. Njene poslednje reÄi su bile: āStigao si Nidžo, ponose moj.ā Posle njene smrti Tesla se razboleo. Proveo je tri nedelje oporavljajuÄi se u GospiÄu i selu Tomingaj kod GraÄca, rodnom mestu njegove majke i manastiru Gomirje u kome je arhimandrit bio njegov ujak Nikolaj.[13] Jedini boravak Nikole Tesle u Beogradu bio je od 1. ā 3. juna 1892. godine.[27][28] DoÅ”ao je na poziv ÄorÄa StanojeviÄa u Beograd 1. juna.[29] SledeÄeg dana je primljen u audijenciju kod kralja Aleksandra ObrenoviÄa kojom prilikom je odlikovan ordenom Svetog Save. Potom je Tesla održao Äuveni pozdravni govor u danaÅ”njoj zgradi rektorata, studentima i profesorima beogradske Velike Å”kole. Ja sam, kao Å”to vidite i Äujete ostao Srbin i preko mora, gde se ispitivanjima bavim. To isto treba da budete i vi i da svojim znanjem i radom podižete slavu Srpstva u svetu. āāpoÄetak Teslinog govora u Velikoj Å”koli Tom prilikom Jovan JovanoviÄ Zmaj je odrecitovao pesmu āPozdrav Nikoli Tesli pri dolasku mu u Beogradā koju ja napisao tim povodom.[30] Teslin boravak u Beogradu je ostavio dubokog traga, meÄutim, iako je dobio 12. septembra priznanje engleskog udruženja inženjera i nauÄnika, ubrzo i poÄasnu titulu doktora Univerziteta Kolumbija, krajem 1892. godine nije proÅ”ao na izboru za redovnog Älana Srpske kraljevske akademije. Za dopisnog Älana izabran je 1894. a za redovnog 1937. godine.[31] Zlatne godine stvaralaÅ”tva Od 1893. do 1895. godine Tesla istražuje naizmeniÄne struje visokih frekvencija. Uspeva da proizvede naizmeniÄnu struju napona od milion volti koristeÄi Teslin kalem i prouÄavao je povrÅ”inski efekat visokih frekvencija u provodnim materijalima, bavio se sinhronizacijom elektriÄnih kola i rezonatorima, lampom sa razreÄenim gasom koja svetli bez žica, bežiÄnim prenosom elektriÄne energije i prvim prenosom radio-talasa. U Sent Luisu je 1893. godine, pred 6000 gledalaca, Tesla prikazao na atraktivan naÄin mnoge eksperimente ukljuÄujuÄi i prenos sliÄan radio komunikaciji. ObraÄajuÄi se Frenklinovom institutu u Filadelfiji i Nacionalnoj asocijaciji za elektriÄno osvetljenje on je opisao i demonstrirao svoje principe detaljno. Tesline demonstracije izazivaju veliku pažnju i pomno se prate. Svetska izložba u Äikagu Svetska izložba 1893. godine u Äikagu, Svetska Kolumbovska izložba, je bila meÄunarodna izložba na kojoj je po prvi put ceo salon izdvojen samo za elektriÄna dostignuÄa. To je bio istorijski dogaÄaj jer su Tesla i Vestinghaus predstavili posetiocima svoj sistem naizmeniÄne struje osvetljavajuÄi celu izložbu.[32] Prikazane su Tesline fluorescentne sijalice i sijalice sa jednim izvodom. Tesla je objasnio princip obrtnog magnetskog polja i indukcionog motora izazivajuÄi divljenje pri demonstraciji obrtanja bakarnog jajeta i postavljanja na vrh, Å”to je predstavljeno kao Kolumbovo jaje. To je koriÅ”Äeno da se objasni i prikaže model obrtnog magnetskog polja i induktivnog motora. Priznanja, nedaÄe i rat struja Glavni Älanak: Rat struja Februara 1894. se pojavljuje prva knjiga o Tesli, āOtkriÄa, istraživanja i pisani radovi Nikole Tesleā. Ubrzo knjiga biva prevedena na srpski i nemaÄki jezik. Veliki udarac za istraživanja se desio 13. marta 1895. godine kada izbija veliki požar u laboratoriji u Južnoj petoj aveniji broj 35 kojom prilikom je izgorelo oko 400 elektriÄnih motora, elektriÄni i mehaniÄki oscilatori, transformatori, mnoge originalne konstrukcije i rukopis skoro zavrÅ”ene knjige āPriÄa o 1001 indukcionom motoruā.[33] MeÄutim, to je bilo vreme izuzetne Tesline kreativnosti i žilavosti. VeÄ 15. marta osniva kompaniju pod imenom āNikola Teslaā i nastavlja rad. Kasnih 1880-ih, Tesla i Tomas Edison su postali protivnici, povodom Edisonovog pokretanja sistema distribucije elektriÄne energije na osnovu jednosmerne struje uprkos postojanja efikasnijeg, Teslinog, sistema sa naizmeniÄnom strujom. Kao rezultat rata struja, Tomas Edison i Džordž Vestinghaus su zamalo bankrotirali, pa je 1897. godine Tesla pocepao ugovor i oslobodio Vestinghausa obaveza plaÄanja koriÅ”Äenja patenata. Te 1897. godine je Tesla radio ispitivanja koja su vodila ka postavljanju osnova za istraživanja u oblasti kosmiÄkih zraÄenja. OtkriÄe radija i bežiÄnog prenosa Nikola Tesla demonstrira bežiÄni prenos energije, verovatno u svojoj njujorÅ”koj laboratoriji 1890-ih. Kada je napunio 41 godinu, podneo je svoj prvi patent br. 645576 iz oblasti radija. Godinu dana kasnije ameriÄkoj vojsci prikazuje model radijski upravljanog broda, verujuÄi da vojska može biti zainteresovana za radio-kontrolisana torpeda. Tada je on govorio o razvoju āumeÄa telematikeā, vrste robotike. Radio kontrolisan brod je javno prikazan 1898. godine na elektriÄnoj izložbi u Medison Skver Gardenu.[34][35] Samo godinu dana kasnije predstavio je u Äikagu brod koji je bio sposoban i da zaroni. Ovi ureÄaji su imali inovativni rezonantni prijemnik i niz logiÄkih kola. Radio-daljinsko upravljanje ostaje novotarija sve do Drugog svetskog rata.[36] Iste godine Tesla je izmislio elektriÄni upaljaÄ ili sveÄicu za benzinske motore sa unutraÅ”njim sagorevanjem, za Å”ta mu je priznat patent 609250 pod nazivom āElektriÄni upaljaÄ za benzinske motoreā. Kolorado Springs Tesla sedi u svojoj laboratoriji u Kolorado Springsu unutar svog āUveliÄavajuÄeg prenosnikaā koji proizvodi milione volti napona. Lukovi su dugi i po 7 m. (Prema Teslinim beleÅ”kama ovo je dvostruka ekspozicija) Tesla je 1899. odluÄio da se preseli i nastavi istraživanja u Koloradu Springsu, gde je imao dovoljno prostora za svoje eksperimente sa visokim naponima i visokim uÄestanostima. Po svom dolasku je novinarima izjavio da namerava da sprovede eksperiment bežiÄne telegrafije izmeÄu Pajks Pika (vrh Stenovitih planina u Koloradu) i Pariza. Teslini eksperimenti su ubrzo postali predmet urbanih legendi. U svom dnevniku je opisao eksperimente koji se tiÄu jonosfere i zemaljskih talasa izazvanih transferzalnim ili longitudinalnim talasima. Tesla je u svojoj laboratoriji dokazao da je Zemlja provodnik i vrÅ”eÄi pražnjenja od viÅ”e miliona volti proizvodio veÅ”taÄke munje duge viÅ”e desetina metara. Tesla je takoÄe prouÄavao atmosferski elektricitet, posmatrajuÄi pražnjenja svojim prijemnicima. ReprodukujuÄi njegove prijemnike i rezonantna kola mnogo godina kasnije se uvideo nepredvidivi nivo kompleksnosti (raspodeljeni helikoidni rezonator visokog faktora potiskivanja, radiofrekventno povratno kolo, kola sa grubim heterodinim efektima i regenerativnim tehnikama). Tvrdio je Äak da je izmerio i postojanje stojeÄih talasa u Zemlji. U jednom momentu je utvrdio da je u svojoj laboratoriji zabeležio radio-signale vanzemaljskog porekla. NauÄna zajednica je odbacila njegovu objavu i njegove podatke. On je tvrdio da svojim prijemnicima meri izvesne ponavljajuÄe signale koji su suÅ”tinski drugaÄiji od signala koje je primetio kao posledica oluja i zemljinog Å”uma. Kasnije je detaljno navodio da su signali dolazili u grupama od jednog, dva, tri i Äetiri klika zajedno. Tesla je kasnije proveo deo života pokuÅ”avajuÄi da Å”alje signal na Mars. Tesla napuÅ”ta Kolorado Springs 7. januara 1900, a laboratorija se ruÅ”i i rasprodaje za isplatu duga. MeÄutim, eksperimenti u Kolorado Springsu su Teslu pripremili za sledeÄi projekat, podizanje postrojenja za bežiÄni prenos energije. U to vreme prijavljuje patent u oblasti rezonantnih elektriÄnih oscilatornih kola. Svetska radio stanica na Long Ajlendu Teslina kula na Long Ajlendu u saveznoj državi Njujork Tesla poÄinje planiranje Svetske radio-stanice ā Vardenklif kule 1890. godine sa 150.000 $ (od kojih je 51% ulaže Džej Pi Morgan). Gradnja poÄinje 1901. godine, a januara 1902. godine ga zatiÄe vest da je Markoni uspeo da ostvari transatlantski prenos signala. Juna 1902. je Tesla premestio laboratoriju iz ulice Hjuston u Vardenklif. Velelepna kula Svetske radio-stanice joÅ” nije dovrÅ”ena, a glavni finansijer, Morgan, se novembra povlaÄi iz poduhvata, dok su novine to propratile natpisima Teslin Vardenklif je milionska ludorija. Godine 1906. Tesla napuÅ”ta kulu i vraÄa se u Njujork. Ta kula je tokom Prvog svetskog rata razmontirana, pod izgovorom da može poslužiti nemaÄkim Å”pijunima. AmeriÄki patentni zavod je 1904. godine poniÅ”tio prethodnu odluku i dodelio Äuljelmu Markoniju patent na radio, Äak je i Mihajlo Pupin stao na stranu Markonija. Od tada poÄinje Teslina borba za povratak radio patenta. Na svoj 50. roÄendan Tesla je priredio javno predstavljanje svoje turbine bez lopatica snage 200 konjskih snaga (150 kW) sa 16.000 minā1 (obrtaja u minuti). Tokom 1910ā1911. su u Votersajd elektrane u Njujorku testirane Tesline turbine snaga izmeÄu 100 i 5000 konjskih snaga. Markoni 1909. godine dobija Nobelovu nagradu za otkriÄe radija, odnosno doprinos u razvoju bežiÄne telegrafije Å”to Äini Teslu duboko ogorÄenim. Godine 1915, Tesla podnosi tužbu protiv Markonija, tražeÄi sudsku zaÅ”titu svojih prava na radio, meÄutim veÄ 1916. je bankrotirao zbog velikih troÅ”kova. U tim trenucima njegov život opasno klizi ka ivici siromaÅ”tva. Ratne prilike i neprilike Pred Prvi svetski rat Tesla je tražio investitore preko okeana. Kad je poÄeo rat, Tesla je prestao da prima sredstva od svojih evropskih patenata. Nakon rata izneo je svoja predviÄanja u vezi s posleratnim okruženjem. U Älanku objavljenom 20. decembra 1914. godine, Tesla je izneo miÅ”ljenje da Liga naroda nije reÅ”enje za tadaÅ”nje probleme. Mada bez materijalnih sredstava Tesli ipak stižu priznanja. Tako 18. maja 1917. godine dobija zlatnu Edisonovu medalju za otkriÄe polifaznog sistema naizmeniÄnih struja. Te veÄeri je izreÄena misao da kada bi jednog momenta prestali da rade svi Teslini pronalasci, industrija bi prestala da radi, tramvaji i vozovi bi stali, gradovi bi ostali u mraku, a fabrike bi bile mrtve. Istorijski obrt je upravo u tome Å”to je Tesla dobio medalju sa imenom Äoveka koji mu je bio ljuti protivnik sa svojom idejom i izgubio u toj bici, ali je Edison na kraju stekao bogatstvo, a Tesli je ostalo samo priznanje. Nikolaj VelimiroviÄ i Nikola Tesla Nikolaj VelimiroviÄ i Nikola Tesla su se upoznali 1916. godine u Njujorku, preko Teslinog prijatelja, profesora Paje RadosavljeviÄa. Tada jeromonah, Nikolaj je pokuÅ”ao da objedini Srbe u Americi, da daju podrÅ”ku Srbiji, koja je vojevala protiv Austrougarske imperije. U tom pravcu, Nikolaju su Pupin i Tesla bili obavezni sagovornici. Zategnuti odnosi Tesle i Pupina i jako kritiÄan stav RadosavljeviÄa prema Pupinu su uÄinili da zajedniÄki proglas Tesle, Pupina i RadosavljeviÄa nije potpisan. Nikolaj je kasnije pisao RadosavljeviÄu da žali Å”to je pokuÅ”ao da uvede Teslu u stvari narodne te da bi bio greh odvraÄati ga od njegovog posla. Usmenim predanjem je saÄuvana anegdota o razgovoru Tesle i Nikolaja u pogledu sliÄnosti (nevidljivost) struje i sile Božije.[37] Tesline opsesije i nevolje Tesla je poÄeo da jasno pokazuje simptome opsednutosti bizarnim detaljima. Pored veÄ ranije pokazanog straha od mikroba postao je opsednut brojem tri. Äesto mu se deÅ”avalo da obilazi oko bloka zgrada tri puta pre nego Å”to bi uÅ”ao u zgradu, zahtevao je da se pored tanjira uvek postave tri platnene salvete pre svakog obroka, itd. Priroda ovog poremeÄaja je u to vreme bila nedovoljno poznata, tako da se mislilo da su simptomi koje je ispoljavao, bili pokazatelji delimiÄnog ludila. Ovo je nesumnjivo oÅ”tetilo ono Å”to je preostalo od njegovog ugleda. Tesla u tom periodu boravi u hotelu Valdorf-Astorija, u iznajmljenom apartmanu sa odloženim plaÄanjem. Zbog naplate nagomilanog duga od 20.000$, vlasnik hotela, Džordž Bolt, je preuzeo vlasniÅ”tvo nad Vordenklajfom. BaÅ” 1917. godine u vreme dok Bolt ruÅ”i kulu da bi rasprodao placeve, Tesla dobija najviÅ”e priznanje AmeriÄkog instituta elektriÄnih inženjera, Edisonovu medalju. Ironija ovog dogaÄaja je u Teslinom sluÄaju bila viÅ”estruka. Avgusta 1917. godine Tesla je postavio principe u vezi sa frekvencijom i nivoom snage prvog primitivnog radara. Emil Žirardo je 1934. godine radeÄi prvi francuski radarski sistem tvrdio da je sve radio āprema principima koje je postavio gospodin Teslaā. Autobiografija `Moji izumi` je sastavljena od niza tekstova koji je Tesla objavio u nekoliko navrata u Å”tampi, najverovatnije kako bi pažnju javnosti, kroz Äasopise usmerio ka potencijalnim investotorima. Kroz te tekstove opisuje svoje vividne vizije, zatim imaginaciju toliko snažnu, prepunu ideja, da je rukom mogao gotovo da prolazi kroz ideju koja kao da lebdi u vazduhu, prijatelje koje je poseÄivao, sa kojima je razgovarao, koji su mu bili dragi kao i ovozemaljski... Äak je u nekoliko navrata ponudio, da njegovu specifiÄnu mentalnu konstituciju, nauÄnici podvrgnu detaljnim ispitivanjima... Opisuje oglede puÅ”tanja struja odreÄenih frekvencija kroz telo, kako deluju na vitalnost, itd. koje je primenjivao na sebi. Pored ostalih osobenosti primetio je i opisao da mu je Äulo sluha nekoliko puta jaÄe nego Å”to je to uobiÄajno. Dokumentovano je oko sedam nervnih slomova ovog istraživaÄa, od kojih je veÄina izazvana preteranim umnim naporima, a zatim i velikim životnim traumama. Ono govori o fragilnosti Teslinog genija. Pozne godine i usamljeniÄki život Kralj Petar II u poseti Nikoli Tesli, apartman hotela Njujorker, jun 1942. (od levo MiloÅ” TrifunoviÄ ministar, Franc Snoj ministar, Teslin sestriÄ Sava KosanoviÄ ministar, a od desno Radoje KneževiÄ ministar dvora i Ivan Å ubaÅ”iÄ ban Hrvatske banovine) Stanovao je 1927. godine Tesla na petnaestom spratu njujorÅ”kog hotela āPensilvanijaā. Živeo je on samaÄkim životom u sobi broj 1522 E, vodeÄi pažljivo naroÄitu brigu o svojoj ishrani.[38] Na njegov sedamdeset peti roÄendan 1931. godine ga Tajm magazin stavlja na naslovnu stranu. U podnaslovu je naglaÅ”en njegov doprinos sistemima proizvodnje elektriÄne energije. Tesli je odobren poslednji patent 1928. godine u oblasti vazduÅ”nog saobraÄaja kada je predstavio prvu letelicu sa vertikalnim poletanjem i sletanjem. Tesla 1934. godine piÅ”e jugoslovenskom konzulu JankoviÄu i zahvaljuje Mihajlu Pupinu na ideji da vodeÄe ameriÄke kompanije formiraju fond kojim bi Tesli bila obezbeÄena bezbrižna starost. Tesla odbija takvu pomoÄ i bira da prima skromnu penziju od jugoslovenske vlade i bavi se istraživanjima u skladu sa svojim moguÄnostima. Poslednje godine života proveo je hraneÄi golubove i živeo je uglavnom od godiÅ”njeg honorara iz svoje domovine. U 81. godini Tesla izjavljuje da je kompletirao jedinstvenu teoriju polja. Tvrdio je da je razradio sve detalje i da Äe ih otkriti svetu uskoro. Teorija nikad nije objavljena, a nauÄna javnost je veÄ bila ubeÄena da se njegove izjave ne mogu uzimati ozbiljno. VeÄina danas veruje da Tesla nikad nije u celosti razradio takvu teoriju, a ono Å”to je ostalo ima viÅ”e istorijsku vrednost dok je u fizici potpuno odbaÄeno. Tesla je bio nominovan za orden Svetog Save prvog reda, ali poÅ”to je imao ameriÄko državljanstvo nije ga dobio, ali je primio orden Svetog Save drugog reda. Jedno predveÄe 1937. tokom uobiÄajenog izlaska udario ga je taksi. Nikola Tesla je pao na zemlju nepomiÄan, a onda je ustao i vratio se u hotel. Prema nekim izvorima polomio je tri rebra, a prema drugima to su bile samo lakÅ”e povrede. Trebalo mu je Å”est meseci da se oporavi.[39] Godine 1939. na predlog svojih kolega iz kompanije Vestinghaus, vratio se na posao za nedeljnu platu od 125 dolara.[39] Teslina smrt i epilog ElektromehaniÄki ureÄaji i principi koje je razvio Nikola Tesla: razni ureÄaji koji koriste obrtno magnetsko polje (1882) induktivni motor, obrtni transformatori i altenator za visoke frekvencije naÄin za poveÄanje jaÄine elektriÄnih oscilacija polifazni sistemi sistem za prenos elektriÄne energije posredstvom naizmeniÄnih struja na velike razdaljine (1888) [40] Teslin transformator, njegova svetska radio stanica i drugi naÄini za pojaÄanje jaÄine elektriÄnih oscilacija (ukljuÄujuÄi preneseno pražnjenje kondenzatora i Teslin oscilator) elektroterapija Teslinim strujama turbina bez lopatica bifilarni namotaj telegeodinamika Teslin efekat i Teslino elektrostatiÄko polje sistem bežiÄne komunikacije (prvi korak prema pronalazku radija) i radiofrekventni oscilatori robotika i `I` logiÄko kolo [41] cevi za Iks-zrake koje koriste proces koÄenja zraÄenja ureÄaj za jonizovane gasove ureÄaji za emitovanje jakih polja UreÄaj za emitovanje zraka sa naelektrisanim Äesticama metode za obezbeÄivanje ekstremno malog nivoa otpora prolasku elektriÄne struje (preteÄa superprovodnosti) kola za pojaÄanja napona ureÄaji za pražnjenje visokih napona sistemi za luÄno osvetljenje ureÄaje za zaÅ”titu od groma Teslin kompresor Teslin upaljaÄ Tesline pumpe VTOL avion dinamiÄka teorija gravitacije koncepti za elektriÄna vozila Tesla umire od srÄanog udara sam u hotelskom apartmanu 3327 na 33. spratu Njujorker hotela 7. januara 1943. godine u 87. godini života.[42] ZvaniÄno je zabeleženo da je umro od srÄane tromboze, 7. januara 1943. godine u 22 Äasa i 30 minuta. I pored prodaje patenata u oblasti naizmeniÄnih struja, Tesla umire siromaÅ”an i u dugovima. Tim povodom, gradonaÄelnik Njujorka Lagvardija je rekao: āNikola Tesla je umro. Umro je siromaÅ”an, ali je bio jedan od najkorisnijih ljudi koji su ikada živeli. Ono Å”to je stvorio veliko je i, kako vreme prolazi, postaje joÅ” veÄeā. Posmrtni obred je održan 12. januara u Crkvi Svetog Jovana Bogoslova na Menhetnu u Njujorku. Posle službe telo je kremirano. IspraÄaju Teslinih posmrtnih ostataka prisustvovalo je oko 2000 ljudi, meÄu kojima su bile i mnoge znaÄajne liÄnosti i nobelovci. Svi vodeÄi njujorÅ”ki listovi imali su svoje izveÅ”taÄe. Urna sa Teslinim ostacima u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu Na sahrani je svirao njegov prijatelj, violinista Zlatko BalokoviÄ, tada jedan od najveÄih virtuoza na svetu u pratnji slovenaÄkog hora Slovan, i to po Teslinoj želji, prvo Å ubertovu kompoziciju āAve Marijaā, a onda srpsku pesmu Tamo daleko. Ostao je zabeležen i upeÄatljiv oproÅ”tajni govor tadaÅ”njeg gradonaÄelnika Njujorka Fjorela Henrija Lagvardije.[43] Kasnije 1943. godine Vrhovni sud SAD vratio je Tesli pravo na patent 645.576, priznajuÄi mu prvenstvo na patent radija.[44] Ubrzo po Teslinoj smrti FBI je zatražio od UseljeniÄke službe oduzimanje sve pokojnikove liÄne stvari i dokumenata, iako je Tesla bio ameriÄki državljanin. Kasnije je Ministarstvo odbrane kontaktiralo FBI, a Teslina dokumenta proglaÅ”ena vrhunskom tajnom. Sva Teslina liÄna imovina po nalogu Edgara Huvera i predsednikovih savetnika dobila je etiketu āveoma poverljivoā zbog prirode Teslinih otkriÄa i patenata. Borba rodbine za liÄnu imovinu Teslina porodica i jugoslovenska ambasada su se borili sa ameriÄkim zvaniÄnicima za povratak dokumenata i liÄnih stvari, zbog moguÄeg znaÄaja nekog od njegovih istraživanja. KonaÄno, njegov sestriÄ Sava KosanoviÄ uspeva da doÄe do dela njegovih liÄnih stvari i to je sada smeÅ”teno u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu. Njegov pepeo je prenesen u Beograd jula 1957. godine. Urna je smeÅ”tena u Muzeju Nikole Tesle gde i danas stoji. Dana 28. februara 2014. je potpisan sporazum izmeÄu Srpske pravoslavne crkve, Vlade Republike Srbije i Privremenog organa Grada Beograda o prenosu posmrtnih ostataka Nikole Tesle u portu Hrama Svetog Save.[45][46] Tesline druÅ”tvene aktivnosti U svojim srednjim godinama, Tesla je imao prijateljski odnos sa Markom Tvenom koji je obožavao da provodi puno vremena u Teslinoj laboratoriji. MeÄu njegovim najbližim prijateljima je bilo i umetnika. Družio se sa urednikom Century Magazine Äasopisa Robertom Džonsonom koji je objavio par pesama Jovana JovanoviÄa Zmaja u Teslinom prevodu, dok je sa Katarinom Džonson negovao prijateljstvo.[47] U ovom periodu je Tesla bio druÅ”tveno aktivan, a poznato je da je jedno vreme Äitao o Vedskoj filozofiji. Nakon incidenta sa Edisonom, Tesla je ostao ogorÄen na njega, i nikada nisu popravili svoje odnose. Kada je Edison veÄ bio star, Tesla je izjavio da mu je jedna od greÅ”aka to Å”to nikada nije poÅ”tovao Edisonov rad, ali to je malo znaÄilo za popravljanje njihovog skoro nepostojeÄeg odnosa. Äovek koji je izumeo dvadeseti vek Imao je viÅ”e od 700 zaÅ”tiÄenih patenata i inovacija. Njegovo ime uvedeno je u Dom slavnih pronalazaÄa Amerike. NajznaÄajnija nagrada u domenu elektriÄne energije zove se Nagrada Nikole Tesle, a dodeljuje je Savet Elektro inženjera ā IEEE. Osam ameriÄkih država (Njujork, Nju Džerzi, Pensilvanija, Kolorado, Nevada, Minesota, Arizona i Indijana) proglasile su Teslin dan roÄenja za državni praznik. Tog dana, izmeÄu ostalog, na svim javnim zgradama mora se istaÄi državna zastava, a uÄitelji u svim Å”kolama jedan Äas posveÄuju Tesli. Govorio je mnogo jezika ā srpski, engleski, nemaÄki, italijanski, francuski, ÄeÅ”ki, maÄarski, latinski i slovenaÄki.[48] Mnogi danaÅ”nji obožavaoci Tesle su skloni verovanju da je on āÄovek koji je izumeo dvadeseti vekā i nazivaju ga āPrometej 20. vekaā. PoÄasni doktorati i ordeni Na prijemu u Njujorku, 10. jula 1937. Nikola Tesla prima orden belog lava prvog stepena od ÄehoslovaÄkog ministra Vladimira Hurbana. Istom prilikom poslanik FotiÄ (sedi levo) uruÄio mu je orden belog orla prvog stepena Kraljevine Jugoslavije. Nikoli Tesli su dodeljeni sledeÄi poÄasni doktorati[13]: TehniÄka Å”kola, BeÄ, 1908. Univerzitet u Beogradu, 1926. Univerzitet u Zagrebu, 1926. TehniÄka Å”kola, Prag, 1936. TehniÄka Å”kola, Grac, 1937. Univerzitet u Poatjeu, 1937. TehniÄka Å”kola, Brno, 1937. Univerzitet u Parizu, 1937.[49] PolitehniÄka Å”kola, BukureÅ”t, 1937. Univerzitet u Grenoblu, 1938. Univerzitet u Sofiji, 1939. I ordeni: Orden Svetog Save, II klase, Srbija, 1892. Orden knjaza Danila I, 1895.[50] Orden Svetog Save, I klase Kraljevina SHS, 1926. Orden Jugoslovenske krune, 1931. Orden belog orla, I klase, Kraljevina Jugoslavija, 1936. Orden belog lava, I klase, ÄehoslovaÄka, 1937. Medalja Univerziteta u Parizu, 1937. Medalja Univerziteta Sv. Kliment, Sofija, 1939. Najvažniji pronalasci Od 1943. Tesla se smatra pronalazaÄem radija, koji je predložen u patentu[51] predatom Patentnom birou SAD 20. marta 1900. Pre toga se prvenstvo u ovom pronalasku davalo Markoniju, koji je imao viÅ”e poslovnog duha. Izmislio je elektriÄni asinhroni motor sa polifaznim alternatorom, sa tri faze u obliku zvezde, i sa komutatorom. Nikola Tesla je koristio jonizovane gasove za transformaciju elektriÄne energije na principima Volte, Herca i Faradeja, a po zakonima indukcije. Bio je glavni promoter tehnike prenosa elektriÄne energije naizmeniÄnom strujom. Godine 1889, zainteresovao se za visoke frekvencije i realizovao generator frekvencije od 15 kiloherca. PoÄev od 1896, eksperimentisao je sa daljinskim upravljanjem. Razvio je Teslinu bobinu, na principu Hercovog oscilatora, Å”to je bio prvi projektovani odaÅ”iljaÄ talasa. Time je postavio temelje teleautomatike.[52] Imao je ideju da Äe se jednoga dana bežiÄnom telegrafijom upravljati vozilima bez posade udaljenim stotinama kilometara. NaÄinio je dva ploveÄa objekta kojima se upravljalo telekomandama, od kojih je jedan mogao da roni. Njegovi patenti iz 1895. su u stvari specifikacije torpednog Äamca bez posade, koji bi nosio Å”est torpeda dugih 4,20 m. Patenti Aktuelna lista Teslinih patenata[53] sadrži bibliografske podatke o 166 patenata iz 26 razliÄitih zemalja na svih pet kontinenata (Argentina, Australija, Austrija, Belgija, Brazil, Ujedinjeno Kraljevstvo, Viktorija, Danska, Indija, Italija, Japan, Kanada, Kuba, MaÄarska, Meksiko, NemaÄka, Novi Zeland, Novi Južni Vels, NorveÅ”ka, Rodezija, Rusija, Transval, Francuska, Å vajcarska, Å vedska i Å panija). Od navedenih zemalja, Tesla je najviÅ”e patenata imao u Velikoj Britaniji i Francuskoj ā po 29. Malo je iznenaÄujuÄi podatak da je imao Äak 24 patenta u Belgiji, dok mu je u NemaÄkoj odobreno 18 patenata i u Italiji 12. U ostalim zemljama sa ove liste Tesla je imao znatno manje patenata i taj broj se kreÄe u rasponu od 1 do 7.[54] Donedavno se smatralo da Tesla u zemljama izvan SAD nije imao patente iz oblasti elektroenergetike, te da se njegovi prvi patenti iz 1891. godine odnose na varniÄni oscilator. MeÄu patentima prijavljenim u drugim zemljama ima nekih novih, do sada nepoznatih javnosti. MeÄutim, tu nema veÄih iznenaÄenja, osim nekoliko manjih izuzetaka. (Kako svaki patent važi samo u državi koja je izdala taj patent, Tesla je u svakoj od zemalja gde je želeo da zaÅ”titi neki od svojih pronalazaka morao podneti posebnu prijavu patenta, pa se njima uglavnom Å”tite suÅ”tinski isti pronalasci.)[54] Analizom podataka utvrÄeno je da je Nikola Tesla imao 116 originalnih patenata, od kojih su 109 ameriÄki i 7 britanski patenti. Sa ovih 116 patenata, Tesla je zaÅ”titio ukupno 125 razliÄitih pronalazaka. TakoÄe je utvrÄeno da je Tesla imao 162 analoga ovih patenata ukljuÄujuÄi tu i dopunske i reizdate patente, Å”to znaÄi da je za svoje pronalaske Tesla dobio ukupno 278 patenata u 26 zemalja sveta. UtvrÄeno je da oni formiraju 107 patentnih familija, tj. grupa patenata za isti pronalazak iz razliÄitih zemalja.[54] Zanimljivosti Nikola Tesla na naslovnoj stranici Äasopisa Tajm 20. jula 1931. god. (detalj Plavog portreta, autor: Vilma Ljvov-Parlagi, 1916) Pisma Nikole Tesle o Mihajlu Pupinu upuÄena Radoju JankoviÄu, generalnom konzulu Kraljevine Jugoslavije u Njujorku (poslata 1934-1935). Nalaze se u Udruženju Adligat u Beogradu. On je planove za njegove izume Äuvao u glavi, a nije ih zapisivao zbog opasnosti od kraÄe. U Äast doprinosu nauci Nikole Tesle, na stogodiÅ”njici njegovog roÄenja 27. juna 1956. godine u Minhenu, MeÄunarodna ElektrotehniÄka Komisija, odluÄila je da uvede jedinicu Tesla (T) za magnetnu indukciju. (T=Wb/mĀ² ili T=N/(mĆA))[55][56] U svetu filma postoji nagrada koja je nazvana po Nikoli Tesli ā zvaniÄni naziv: Nicola Tesla Award in Recognition for Visionary Achievements in the World of Digital Technology and Sound. Nagrada se dodeljuje ljudima koji su postigli izuzetne rezultate u polju filmske tehnike. Do sada su je primili: 2005. ā Džeri Luis, 2004. ā reditelj Džejms Kameron, 2003. ā reditelj Džordž Lukas, Sten Vinstonā¦ Odlukom Vlade Srbije iz avgusta 2010. godine, dan roÄenja Nikole Tesle 10. jul proglaÅ”en je Danom nauke u Srbiji.[57] U Beogradu postoji elektrotehniÄki institut āNikola Teslaā, osnovan 1936. godine. Univerzitetska biblioteka Univerziteta u NiÅ”u nosi naziv Nikola Tesla. ElektrotehniÄke Å”kole u Beogradu, NiÅ”u, Zrenjaninu, i ElektrotehniÄka i graÄevinska Å”kola u Jagodini nose ime āNikola Teslaā.[58][59][60][61] Dve termocentrale u Srbiji su nazvane āNikola Tesla Aā i āNikola Tesla Bā u Äast Tesle Aerodrom u Beogradu se zove Aerodrom Nikola Tesla.[62] Akceleratorska instalacija u Institutu za nuklearne nauke VinÄa nosi naziv āTeslaā. Tokom postojanja Republike Srpske Krajine je univerzitet u Kninu nosio naziv Univerzitet āNikola Teslaā.[63] Å esta liÄka divizija NOVJ u Äijem sastavu su bili uglavnom Srbi iz Like, je ukazom Vrhovnog Å”taba NOVJ od 19. marta 1944, za postignute uspehe proglaÅ”ena proleterskom i dobila naziv Å esta liÄka proleterska divizija āNikola Teslaā. Arhivska graÄa iz Tesline zaostavÅ”tine, iz Muzeja Nikole Tesle, je na osnovu odluke generalnog direktora Uneska, KoiÄira Macure, 16. oktobra 2003. godine upisana u registar Uneska PamÄenje sveta. AmeriÄki hard rok bend Tesla je nazvan po naÅ”em nauÄniku kao izraz zahvalnosti Å”to im je omoguÄio struju, bez koje ne bi postojale ni elektriÄne gitare.[64] Godine 1975, njegovo ime uvedeno je u Dom slavnih pronalazaÄa Amerike. 10. jula 1990. godine u ameriÄkom Kongresu je proslavljen Teslin roÄendan. Na sveÄanosti su govorila devetorica kongresmena i senator Karl Levin iz MiÄigena. Takva Äast u ameriÄkoj istoriji nije ukazana ni jednom ameriÄkom nauÄniku, Äak ni Tomasu Edisonu niti Aleksandru Grejamu Belu. Postoji nebesko telo, asteroid, 2244 Tesla. Asteroid je otkrio sa beogradske Astronomske opservatorije, a zatim i imenovao astronom Milorad B. ProtiÄ.[65] Nils Bor je jednom prilikom rekao: Teslini genijalni pronalasci duboko su uticali na Äitavu naÅ”u civilizaciju. AmeriÄki inženjer i profesor B. A. Berend 1921. godine u svojoj knjizi je zapisao: Tesla nije ostavio drugima niÅ”ta viÅ”e da urade. Kada bismo iz industrije iskljuÄili rezultate Teslinog istraživaÄkog rada, svi toÄkovi te industrije prestali bi da se okreÄu, naÅ”i tramvaji i vozovi bi stali, naÅ”i gradovi bi bili u mraku, a fabrike mrtve i besposlene. Tesla se hranio iskljuÄivo vegetarijanskom hranom.[66] Äuveni Muzej voÅ”tanih figura Madam Tiso, njujorÅ”ki ogranak slavne londonske
ŠŠŠŠ ŠŠŠ Š Š ŠŠ¢ŠŠ ŠŠŠŠŠŠ Š 1-2 ŠŠŠ¦Š ŠŠŠ Š Š Š” Š Š Š” ŠŠŠŠŠ ŠŠ 1937 Š”ŠŠŠŠŠ§ŠŠŠ”Š¢ŠŠ Š¤ŠŠ¢ŠŠŠ ŠŠ¤ŠŠŠ Š¦Š ŠŠ-ŠŠŠŠ ŠŠŠŠŠ ŠŠŠ ŠŠ Š¤ŠŠ¢ŠŠŠ ŠŠ¤ŠŠŠ Š¦Š ŠŠ-ŠŠŠŠ Š£ ŠŠŠŠŠŠŠ ŠŠŠ ŠŠŠŠ¦Š Š¢ŠŠ ŠŠ ŠŠŠ ŠŠ¦Š ŠØŠŠŠŠ ŠŠŠŠŠ ŠŠŠ 1700 Š”Š¢Š ŠŠŠ ŠŠŠŠŠ ŠŠØŠŠŠŠ ŠŠŠ§ŠŠ¢ŠŠŠ Š ŠŠŠŠ ŠŠ Š”Š - ŠŠŠŠ¢ŠŠŠ ŠŠŠ, ŠŠŠŠŠ Š£ Š§ŠŠ Š”Š¢ŠŠ Š ŠŠŠŠŠŠŠ¢ŠŠŠ Š”Š¢ŠŠŠ£ ŠŠŠ ŠŠ¦Š Š§ŠŠ Š”Š¢Š, ŠŠŠŠ”ŠŠ ŠŠŠŠ Š”Š¢ŠŠŠŠŠ ŠŠŠŠŠŠŠŠ Š£ ŠŠ ŠŠŠŠ£ ŠŠ ŠŠŠŠŠ 2 Š ŠŠŠŠ ŠŠŠŠ ŠŠŠŠŠŠŠŠŠ ŠŠŠ”Š£ ŠŠŠ Š¤ŠŠŠ¢ Š ŠŠ¦ŠŠŠ - ŠŠŠŠ ŠŠ ŠŠ ŠŠŠŠ Š ŠŠ¦ŠŠŠ ŠŠ ŠŠŠ, ŠŠ ŠŠŠ¦ŠŠ¢Š, ŠŠ§Š£ŠŠŠŠ ŠŠŠŠŠŠ¦ŠŠŠŠŠ Š”ŠŠ ŠŠ ŠŠŠŠ Š¦Š ********** ŠŠŠŠŠŠŠ Š”Š£ ŠŠŠŠŠŠ, ŠØŠ¢Š ŠŠ Š ŠŠŠŠŠ ********** ŠŠ ŠŠŠŠ, ŠŠŠ ŠŠŠŠŠŠ - ŠŠŠŠ ŠŠŠ Š ŠŠ Š¢Š£ *********** ŠŠŠ¦Š ŠŠŠ, Š§Š£ŠŠŠŠ Š”Š ŠŠ”ŠŠ ŠŠŠŠŠŠŠ§, Š§ŠŠŠ ŠŠ ŠŠŠŠŠŠŠ-ŠŠŠŠŠŠ Š, ŠŠ ŠŠŠ§ŠŠ¢ŠŠ£ ŠŠŠŠŠØŠŠ ŠŠŠŠ ŠŠŠ„ŠŠŠŠŠŠ Š£ŠŠŠ¦Š Š£ ŠŠŠŠŠ ŠŠŠ£, ŠŠŠŠŠ”, ŠŠŠ¤ŠŠŠŠ¢ŠŠŠŠ Š£ŠŠŠØŠ¢ŠŠŠ ŠŠŠ ŠŠŠŠŠ Š”Š£ Š”ŠŠ§Š£ŠŠŠŠ Š”Š ŠŠ”ŠŠ ŠŠ”Š¢ŠŠ ŠŠŠ Š£ ŠŠŠŠŠŠŠØŠ¢ŠŠ£ ********
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Obogaceno fotografijama. Redje u ponudi! XI. Olimpijske igre - Berlin 1936 Berlinska olimpijada 1936. godine je jedan od najveÄih, najvažnijih, najuspjeÅ”nijih, ali i najkontroverznijih dogaÄaja u olimpijskoj historiji. MeÄunarodni olimpijski komitet je godine 1931. odluÄio da se igre održe u Berlinu, djelomiÄno u nastojanju da se ispravi nepravda zbog berlinske olimpijade zakazane za 1916. godinu, a neodržanu zbog izbijanja prvog svjetskog rata. U meÄuvremenu je u NjemaÄkoj na vlast doÅ”la nacistiÄka stranka Adolfa Hitlera. Ona je igre vidjela kao zlatnu priliku da promovira svoj režim, odnosno potvrdi NjemaÄku kao veliku silu. Uložen je veliki napor da se igre organiziraju Å”to je bolje moguÄe, te uz mnogo propagande te koriÅ”tenja novih medija kao Å”to su film i radio. Berlinska olimpijada je ostala upamÄena i kao prva olimpijada, odnosno važniji dogaÄaj koji je prenoÅ”en putem televizije. Äuvena filmska umjetnica Leni Riefenstahl je igre ovjekovjeÄila u svom dokumentarnom filmu Olimpijada, koji se, usprkos svoje propagandne prirode, smatra jednim od najboljih djela tog žanra. Iako su igre izazvale pozive na bojkot od strane antifaÅ”istiÄke javnosti, na same sudionike je olimpijski spektakl imao snažan uÄinak. Mnogi su na osnovu olimpijade stekli pozitivno miÅ”ljenje o nacistiÄkoj NjemaÄkoj. Crni ameriÄki sportaÅ” Jesse Owens je, tako, tvrdio da je bio iznenaÄen kako mu jedan rasistiÄki režim može iskazivati poÅ”tovanje koje nije iskusio u nekim dijelovima vlastite zemlje. Jugoslavija uÄestvuje sa 86 sportista u 11 sportova, a jedinu medalju osvojio je gimnastiÄar Leon Å tukelj. Jugoslavija na igrama Jugoslavija na Igrama u Berlinu uÄestvuje sa 86 sportista u 12 sportova: atletici, biciklizmu, vaterpolu, gimnastici, veslanju, gimnastici, jedrenju, kajaku i kanuu, maÄevanju, plivanju, rvanju i skokovima u vodu. Jedinu medalju osvojio je gimnastiÄar Leon Å tukelj, osvojivÅ”i drugo mesto u vežbi na krugovima. U Berlinu Å tukelj je zavrÅ”io svoju olimpijsku karijeru sa ukupno Å”est medalja ā tri zlatne, jednom srebrnom i dve bronzane. Taj uÄinak obezbedio mu je titulu najuspeÅ”nijeg olimpijca Jugoslavije svih vremena. Jugoslavija je zauzela 27. mesto meÄu zemljama osvajaÄima medalja. Hitler, drugi svetsski rat, nemacka...
OdliÄno oÄuvano za ovaj tip knjige Kao na slikama Ljub. IvanoviÄ IzdavaÄ : Državna Å”tamparija Beograd Godina : 1928. Povez : mek Predgovor Bogdan PopoviÄ Ljubomir Ljuba IvanoviÄ (Beograd, 12. mart 1882 ā Beograd, 22. novembar 1945) Kao prvi srpski slikar koji je zapostavio, a zatim i potpuno napustio, rad bojom i sav se predao crtanju olovkom i rezanju crnobelih gravira, Ljubomir IvanoviÄ je rodonaÄelnik savremene Å”kole srpskog umetniÄkog crteža i moderne grafike. ZahvaljujuÄi njemu, crtež u srpskoj umetnosti razvio se od pomoÄne discipline u samostalnu. UmetniÄko Å”kolovanje je zapoÄeo tokom poslednje godine rada Kutlikove Å”kole (1899), da bi nastavio kod Riste i Bete VukanoviÄ, kao i u Minhenu (1905/09). Veoma rano, 1903. godine, objavljuje crteže u Novoj Iskri i Politici. Po povratku u Beograd dobija mesto nastavnika āveÄernjeg akta i crtanja glaveā u UmetniÄko-zanatskoj Å”koli, a od osnivanja Akademije likovnih umetnosti (1939) nastavlja pedagoÅ”ki rad kao redovni profesor na Odseku grafike. Njegov opus zapoÄinje uljanim slikama, danas, nažalost, retkim jer je veÄina propala u Prvom svetskom ratu. U poÄetku uporedo radi ulja i crteže, rado slika ljudsku figuru, naroÄito u enterijeru, Å”to je kasnije skoro potpuno zanemario u korist crtanja predela i tvorevina ljudskih ruku: ruÅ”evina starih zdanja, troÅ”nih kuÄa s doksatima, usamljenih vodenica, palata nekadaÅ”njih patricija. āUljane slike radio je s grafiÄkim oseÄanjem, a u izvoÄenju crteža bio je privuÄen slikarskim asocijacijamaā, primetio je Veljko PetroviÄ. Visoka vrednost i virtuoznost njegovog stvaralaÅ”tva zbog izuzetne individualnosti ne pripada nijednom odreÄenom stilu, mada je najbliže tradicijama impresionizma, za koji ga vezuju treperava igra senki na kroÅ”njama i liÅ”Äu drveÄa i prolazna raspoloženja u retkim figuralnim kompozicijama s temama iz svakodnevnog života. Za njega je to bio put da grafitom ostvari slikarske vrednosti i da skalom belih i crnih tonova doÄara utisak polihromije. Svoje crteže jugoslovenskih predela, južne Srbije i Å umadije, Pariza, izlagao je na mnogim izložbama, a u periodu izmeÄu dva svetska rata objavljeni su u nekoliko tematskih mapa. ŠŠ£ŠŠŠ Š”Š ŠŠŠŠ ŃŃŃŠµŠ¶Šø ŠŃŠ±Š¾Š¼ŠøŃŠ° ŠŠ²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃŠ° ŠŃŠ¶Š°Š²Š½Š° ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŠøŃŠ° ŠŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ½Šµ Š”ŃŠ±Š° , Š„ŃŠ²Š°ŃŠ° Šø Š”Š»Š¾Š²ŠµŠ½Š°ŃŠ° , ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ , 1928. 4 Š»ŠøŃŃŠ° ŃŠ° ŠæŃŠµŠ“Š³Š¾Š²Š¾ŃŠ¾Š¼ Šø ŃŠ°Š“ŃŠ¶Š°ŃŠµŠ¼ 40 ŃŠµŠæŃŠ¾Š“ŃŠŗŃŠøŃŠ° ŃŃŠ½Š¾ Š±ŠµŠ»ŠøŃ ŠŠµŠŗŠµ ŠŗŠ¾ŃŠøŃŠµ ŠŠøŠ¼ŠµŠ½Š·ŠøŃŠµ ŠŗŃŠøŠ³Šµ 24 x 34,5 cm Istorija srpskog slikarstva Srpski slikari crtež prve polovine 20. xx veka Antikvarne knjige stara retka srpska knjiga
DJELOVANjE POTRESA NA ZGRADE, predavanje prof. dr Andrije MohoroviÄiÄa u H.D.I. i A. dne 1. ožujka 1909., preÅ”tampano iz āVijesti hrv. druÅ”tva inžinira i arhitektaā, Tisak i litografija C. Albrechta, Zagreb, 1911. Originalni meki papirni povez. OdliÄna oÄuvanost, bez veÄih oÅ”teÄenja. Jezik hrvatski, latinica, 79 str. ANDRIJA MOHOROVIÄIÄ, hrvatski geofiziÄar (Volosko, 23. I. 1857 ā Zagreb, 18. XII. 1936). Nakon studija matematike i fizike u Pragu, radio kao gimnazijski profesor u Zagrebu i Osijeku, a potom kao profesor na NautiÄkoj Å”koli u Bakru (od 1882), gdje je predavao meteorologiju i 1887. osnovao meteoroloÅ”ku postaju. Od 1892. bio je upravitelj meteoroloÅ”kog opservatorija u Zagrebu, koji je preuzeo nadzor i upravu nad svim meteoroloÅ”kim postajama u tadaÅ”njoj banskoj Hrvatskoj. MohoroviÄiÄ je doktorirao 1893. u Zagrebu disertacijom O opažanju oblaka, te dnevnom i godiÅ”njem periodu oblaka u Bakru. Godine 1898. postao je pravi (redoviti) Älan JAZU, a od 1910. izvanredni sveuÄiliÅ”ni profesor s predavanjima iz geofizike i astronomije. MohoroviÄiÄev rad na podruÄju meteorologije obuhvaÄa istraživanje bure na podruÄju krÅ”a i gibanja oblaka; konstruirao je nefoskop za odreÄivanje smjera i brzine oblaka te vertikalnih gibanja zraka. Dva rada, Tornado kod Novske (31. V. 1892) i Vijor kod Äazme (20. VIII. 1898), u kojima je potanko istražio pojave jakog nevremena, pobudila su zanimanje i u znanstvenim krugovima Europe jer su bila prvi sinoptiÄki prikaz razorna djelovanja vjetra, koji je kod Novske podignuo uvis željezniÄki vagon od 13 t i nosio ga 30-ak metara. MohoroviÄiÄ je procijenio da je na tom podruÄju ciklonalno kruženje vjetra dostiglo brzine izmeÄu 46 m/s i 158 m/s. Istraživao je i klimu Zagreba na osnovi podataka o oborinama, a prouÄavao je i smanjenje temperature zraka s porastom visine. Godine 1892. MohoroviÄiÄ je prvi u nas uveo službu toÄnoga vremena, najprije na temelju opažanja prolaza zvijezda meridijanom, a od 1913. na temelju primanja radiosignala iz Pariza. Osnovni poticaj za prouÄavanje potresa MohoroviÄiÄ je naÅ”ao u katastrofalnom potresu koji je zahvatio Zagreb 9. XI. 1880., a veÄ 1901. postavio je u Zagrebu seizmoloÅ”ku postaju, koja je 1908. i 1909. nabavila dva nova, tada najmodernija seizmografa, koja su 28. XII. 1908. zabilježila i katastrofalan potres Å”to je zahvatio talijanske gradove Messinu i Reggio. MohoroviÄiÄ je netom zatim objavio pionirski i vizionarski rad Djelovanje potresa na zgrade, u kojem upozorava na nužnost pridržavanja posebnih propisa pri gradnji zgrada u potresnom podruÄju. Na osnovi detaljnoga prouÄavanja podataka o viÅ”e potresa, MohoroviÄiÄ je znaÄajno pridonio odreÄivanju epicentra potresa, pa se krivulje hiperbole koje se koriste u tom postupku nazivaju MohoroviÄiÄeve epicentrale. Mnogo je radio i na usavrÅ”avanju seizmografa pa je veÄ 1917. izradio prijedlog za konstrukciju novoga seizmografa za bilježenje horizontalnih gibanja tla, ali koji se zbog nedostatka novÄanih sredstava nažalost nikada nije ostvario. NajveÄi doprinos znanosti MohoroviÄiÄ je ostvario otkriÄem diskontinuiteta u Zemljinoj kori. Vrlo temeljitim prouÄavanjem pokupskoga potresa od 8. listopada 1909. god. 39 km jugoistoÄno od Zagreba, MohoroviÄiÄ je utvrdio da se na odreÄenoj dubini Zemlje skokovito mijenja brzina Å”irenja potresnoga vala, Å”to je pripisao promjenama u sastavu Zemljine kore na dubini od 54 km, na mjestu mjerenja u Pokupskom. Prema MohoroviÄiÄu, u najgornjem dijelu Zemljine kore brzina potresnoga vala c neprekidno raste s dubinom u skladu s tzv. zakonom potencije c = ch(rh/r)k gdje je ch ishodiÅ”na brzina u hipocentru potresa, rh udaljenost hipocentra od srediÅ”ta Zemlje, r udaljenost toÄke u kojoj se odreÄuje brzina c od srediÅ”ta Zemlje i k eksponent koji odražava porast brzine s dubinom. Tom je pretpostavkom uspio rijeÅ”iti sva pitanja u vezi sa Å”irenjem potresnoga vala u najgornjem dijelu Zemljine kore, a gornji je izraz uÅ”ao u znanost kao MohoroviÄiÄev zakon. Mnogobrojna kasnija istraživanja povrdila su opstojnost graniÄne plohe (plohe diskontinuiteta brzine) najgornjega dijela Zemlje i u drugim podruÄjima naÅ”eg planeta, pa je ta ploha u njegovu Äast nazvana MohoroviÄiÄev diskontinuitet, ili kraÄe Moho. Pokazalo se da debljina Zemljine kore, odnosno dubina MohoroviÄiÄeva diskontinuiteta, nije svuda jednaka te da varira od mjesta do mjesta. Podno planinskih lanaca doseže dubinu i do 70 km, a podno dubokih oceana nalazi se na dubini od samo 5 km. U prosjeku se nalazi 33 km ispod povrÅ”ine Zemlje. MohoroviÄiÄ je prouÄavao i razlike plitkih i dubokih potresa, a tek je polovicom XX. st. važnost njegova otkriÄa potaknula ameriÄke istraživaÄe na poseban znanstveni projekt istraživanja MohoroviÄiÄeva diskontinuiteta nazvan Mohole, kojim se buÅ”enjem Zemljine kore na njezinu razmjerno tankom dijelu, ispod oceana, željelo okriti njezin sastav. Poslije su takva buÅ”enja provedena i u Sovjetskom Savezu. MohoroviÄiÄ se ubraja meÄu najznamenitije hrvatske znanstvenike. Po njem je nazvan jedan krater na Mjesecu, i to na strani nevidljivoj sa Zemlje, a njegovo ime nosi i GeofiziÄki zavod Prirodoslovno-matematiÄkoga fakulteta u Zagrebu. Glavna djela: Klima grada Zagreba (1897), Potres od 8. X. 1909 (1909), Hodografi longitudinalnih i transverzalnih valova potresa (1922), O pitanju prave osjetljivosti seizmografa (Zur Frage der wahren Empfindlichkeit eines Seismographen, 1926). Izuzetno retko.
Lepo oÄuvano kao na slikama 1873 Pesme Äure JakÅ”iÄa UkoriÄeno u tvrd povez ali su saÄuvane i izvorne meke korice ŠŠµŠ¾ŃŠ³ŠøŃŠµ āŠŃŃŠ°ā ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ (Š”ŃŠæŃŠŗŠ° Š¦ŃŃŠ°, 8. Š°Š²Š³ŃŃŃ 1832 ā ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 16. Š½Š¾Š²ŠµŠ¼Š±Š°Ń 1878) Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŃŠæŃŠŗŠø ŃŠ»ŠøŠŗŠ°Ń, ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗ, ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°Ń, Š“ŃŠ°Š¼ŃŠŗŠø ŠæŠøŃŠ°Ń Šø ŃŃŠøŃŠµŃ. ŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ Äura JakÅ”iÄ - Autoportret, 1857ā1858, Narodni muzej.jpg ŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ, Š°ŃŃŠ¾ŠæŠ¾ŃŃŃŠµŃ (ŃŃŠµ Š½Š° ŠæŠ»Š°ŃŠ½Ń, Š“ŠµŃŠ°Ń) ŠŠ°ŃŃŠ¼ ŃŠ¾ŃŠµŃŠ° 8. Š°Š²Š³ŃŃŃ 1832. ŠŠµŃŃŠ¾ ŃŠ¾ŃŠµŃŠ° Š”ŃŠæŃŠŗŠ° Š¦ŃŃŠ° ŠŃŃŃŃŠøŃŃŠŗŠ¾ ŃŠ°ŃŃŃŠ²Š¾ ŠŠ°ŃŃŠ¼ ŃŠ¼ŃŃŠø 16. Š½Š¾Š²ŠµŠ¼Š±Š°Ń 1878.ā(46 Š³Š¾Š“.) ŠŠµŃŃŠ¾ ŃŠ¼ŃŃŠø ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ ŠŠ½ŠµŠ¶ŠµŠ²ŠøŠ½Š° Š”ŃŠ±ŠøŃŠ° Š Š¾Š“ŠøŃŠµŃŠø ŠŠøŠ¾Š½ŠøŃŠøŃŠµ Š„ŃŠøŃŃŠøŠ½Š° ŠŃŠ°Š²Š°Ń/ŃŃŠ°Š“ŠøŃŠøŃŠ° Š Š¾Š¼Š°Š½ŃŠøŠ·Š°Š¼ ŠŠ°ŃŠ²Š°Š¶Š½ŠøŃŠ° Š“ŠµŠ»Š° Š”ŃŠ°Š½Š¾ŃŠµ ŠŠ»Š°Š²Š°Ń ŠŃŃŠ° ŠŃŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠ° Ń Š±ŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠ¾Ń Š”ŠŗŠ°Š“Š°ŃŠ»ŠøŃŠø - ŠŗŃŃŠ° Ń ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń ŃŠµ ŠæŃŠ¾Š²ŠµŠ¾ ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŠ“ŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ° Šø Ń ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń ŃŠµ ŃŠ¼ŃŠ¾ Š£Š· ŠŠ¾Š²Š°ŠŗŠ° Š Š°Š“Š¾Š½ŠøŃŠ° Šø Š”ŃŠµŠ²Ń Š¢Š¾Š“Š¾ŃŠ¾Š²ŠøŃŠ° ŠæŃŠøŠæŠ°Š“Š° Š²Š¾Š“ŠµŃŠøŠ¼ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŠøŠ¼Š° ŃŃŠæŃŠŗŠµ ŠµŠæŠ¾Ń Šµ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠøŠ·Š¼Š°. Š”Š°Š“ŃŠ¶Š°Ń ŠŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ° Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠøŃŃŠ° ŠøŃŠæŃŠµŠ“ Š¾ŃŠ½Š¾Š²Š½Šµ ŃŠŗŠ¾Š»Šµ Ń ŠŠ°Š½ŃŠµŠ²Ń, ŠŗŠ¾ŃŠ° Š½Š¾ŃŠø ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾ ŠøŠ¼Šµ Š”ŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½ ŠæŠ»Š¾ŃŠ° Š½Š° ŠŃŃŠø ŠŃŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠ° Ń Š”ŠŗŠ°Š“Š°ŃŠ»ŠøŃŠø ŠŠµŠ³Š¾Š²Š¾ ŠæŃŠ°Š²Š¾ ŠøŠ¼Šµ ŃŠµ ŠŠµŠ¾ŃŠ³ŠøŃŠµ. ŠŃŠ°Ń ŠŃŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠ°, ŠŠøŠ¾Š½ŠøŃŠøŃŠµ (ŃŠ¾ŃŠµŠ½ 1806) Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŃŠµŠ½ŠøŠŗ. ŠŠ°ŃŠŗŠ° Š„ŃŠøŃŃŠøŠ½Š° (ŃŠ¾ŃŠµŠ½Š° 1812), Š±ŠøŠ»Š° ŃŠµ ŠøŠ· ŃŠ²ŠµŃŃŠµŠ½ŠøŃŠŗŠµ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠµ. ŠŃŠøŠ¼ ŠæŃŠ²Š¾ŃŠ¾ŃŠµŠ½Š¾Š³ ŠŃŃŠµ, ŠŠøŠ¾Š½ŠøŃŠøŃŠµ Šø Š„ŃŠøŃŃŠøŠ½Š° ŠøŠ¼Š°Š»Šø ŃŃ ŃŠ¾Ń Š¾ŃŠ¼Š¾ŃŠ¾ Š“ŠµŃŠµ (ŠŠ°ŠŗŃŠøŠ¼, ŠŠ°Š·Š°Ń, ŠŠ°ŃŃŠøŠ½, ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“Š°Ń, ŠŠ¾Š²Š°Š½, ŠŠµŠ½ŠøŃŠ°Š¼ŠøŠ½, Š”ŃŠµŃŠ°Š½ŠøŠ“Š° Šø ŠŃŠ»ŠøŃŠ°Š½Š°), Š¾Š“ ŠŗŠ¾ŃŠøŃ ŃŠµ Š“Š²Š¾ŃŠµ ŃŠ¼ŃŠ»Š¾ Ń ŃŠ°Š½Š¾Š¼ Š“ŠµŃŠøŃŃŃŠ²Ń. ŠŃŃŠ° ŃŠµ Š¾ŃŠ½Š¾Š²Š½Ń ŃŠŗŠ¾Š»Ń ŠæŠ¾Ń Š°ŃŠ°Š¾ Ń ŃŠ¾Š“Š½Š¾Ń Š¦ŃŃŠø, Š„Š°ŃŃŠµŠ»Š“Ń (Š“Š°Š½Š°ŃŃŠø ŠŠ¾Š¼Š±Š¾Ń) Šø Š”ŠµŠ³ŠµŠ“ŠøŠ½Ń. Š¢ŃŠø ŃŠ°Š·ŃŠµŠ“Š° Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŠµ Š·Š°Š²ŃŃŠøŠ¾ ŃŠµ Ń Š”ŠµŠ³ŠµŠ“ŠøŠ½Ń. ŠŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š¾ŃŃŠµŠ“ŃŠø ŃŠ°Šŗ, Š¾ŃŠ°Ń ŃŠµ Š¶ŠµŠ»ŠµŠ¾ Š“Š° ŠŃŃŠ° ŠøŠ·ŃŃŠø ŃŃŠ³Š¾Š²Š°ŃŠŗŠø Š·Š°Š½Š°Ń, ŃŠµ Š³Š° ŃŠµ ŃŠ»Š°Š¾ Ń Š„Š°ŃŃŠµŠ»Š“ Š½Š° ŃŠŗŠ¾Š»Š¾Š²Š°ŃŠµ ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°ŃŠæŃŃŃŠ° Šø Ń ŠŠøŠŗŠøŠ½Š“Ń Ń ŃŃŠ³Š¾Š²Š°ŃŠŗŃ ŃŠ°Š“ŃŃ, Š°Š»Šø ŃŠµ ŠŃŃŠ° ŃŠ²Š°ŠŗŠø ŠæŃŃ Š±ŠµŠ¶Š°Š¾ ŠŗŃŃŠø. ŠŠ¾ŃŠ»Šµ Š·Š°Š²ŃŃŠµŠ½Šµ Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŠµ, Š¾ŃŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Ń Š¢ŠµŠ¼ŠøŃŠ²Š°Ń (Š“Š°Š½Š°Ń Š ŃŠ¼ŃŠ½ŠøŃŠ°) Š“Š° ŃŃŠø ŃŃŃŠ°ŃŠµ ŠŗŠ¾Š“ Š”Š»Š¾Š²Š°ŠŗŠ° ŠŠ³Š¾ŃŃŠ° ŠŃŠ½Š°ŃŃŠŗŠ¾Š³. ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1846. ŃŠ¼ŃŠ»Š° Š¼Ń ŃŠµ Š¼Š°ŃŠŗŠ° Š„ŃŠøŃŃŠøŠ½Š°. ŠŠ¾ŃŠøŠ² ŃŠµŠ“Š¼Š¾ŃŠ¾ ŃŠøŃŠ¾ŃŠ°Š“Šø, ŠæŠ¾ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ ŃŠµ ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ Ń ŠŃŃŠøŠ½Š¾Š¼ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°Š»Š°ŃŃŠ²Ń.[1] Š£Š¾ŃŠø ŃŠµŠ²Š¾Š»ŃŃŠøŠ¾Š½Š°ŃŠ½Šµ 1847. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŃŃŠ“ŠµŠ½Ń ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠµ Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŠµ ŠøŃŠ°Š»ŠøŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŠ° ŠŠ°ŠŗŠ¾Š¼Š° ŠŠ°ŃŠ°ŃŃŠ¾Š½ŠøŃŠ° Ń ŠŠµŃŃŠø, Š³Š“Šµ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠø ŃŃŠµŠ½ŠøŠŗ, Š°Š»Šø ŃŠµ Š·Š±Š¾Š³ ŃŠµŠ²Š¾Š»ŃŃŠøŠ¾Š½Š°ŃŠ½ŠøŃ Š“Š¾Š³Š°ŃŠ°ŃŠ° Š¼Š¾ŃŠ°Š¾ Š“Š° ŃŠµ Š½Š°ŠæŃŃŃŠø.[2] ŠŃŠ°ŃŠøŠ²ŃŠø ŃŠµ Ń ŃŠ¾Š“Š½Šø ŠŗŃŠ°Ń, ŠæŃŠ¾Š“ŃŠ¶ŠøŠ¾ ŃŠµ Š“Š° ŃŃŠø ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŃŃŠ²Š¾ Ń ŠŠµŃŠŗŠµŃŠµŠŗŃ ŠŗŠ¾Š“ ŠŠ¾Š½ŃŃŠ°Š½ŃŠøŠ½Š° ŠŠ°Š½ŠøŠ»Š° ŃŃŠ²ŠµŠ½Š¾Š³ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŠ° ŃŠ¾Š³ Š“Š¾Š±Š°, ŃŃŠ°Š¶ŠµŃŠø ŃŠ¾ŠæŃŃŠ²ŠµŠ½Šø ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠø ŠøŠ·ŃŠ°Š· Šø ŠæŃŠ¾Š“ŃŠ±ŃŃŃŃŃŠø ŃŠ²Š¾ŃŠ° Š·Š½Š°ŃŠ°, ŠøŠ·Š¼ŠµŃŃ Š¾ŃŃŠ°Š»Š¾Š³ Šø Š½ŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠµŠ·ŠøŠŗŠ°. Š£ ŃŠµŠ²Š¾Š»ŃŃŠøŃŠø Š¾Š“ 1848ā1849. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠøŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠµŃŠ½Š°ŠµŃŃŠ¾Š³Š¾Š“ŠøŃŃŠ°Šŗ, ŃŃŠµŃŃŠ²Š¾Š²Š°Š¾ ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ Š“Š¾Š±ŃŠ¾Š²Š¾ŃŠ°Ń. ŠŠ°Š“Š° ŃŠµ ŃŠµŠ²Š¾Š»ŃŃŠøŃŠ° Š·Š°Š²ŃŃŠøŠ»Š° ŠæŠ¾ŃŠ°Š·Š¾Š¼, Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ: āŠŃ , Š·Š°ŃŃŠ° Š³ŠøŠ½ŃŃŠ¼Š¾ Šø ŃŃŃŠ°Š“Š°ŃŠ¼Š¾ ā Š° ŃŃŠ° Š“Š¾Š±ŠøŃŠ¼Š¾!ā Š£Š±ŃŠ·Š¾ Š³Š° ŃŠµ Š½ŠµŠ¼Š°ŃŃŠøŠ½Š° ŠæŃŠøŠ¼Š¾ŃŠ°Š»Š° Š“Š° ŠæŃŠøŃ Š²Š°ŃŠ° ŃŠ°Š·Š½Šµ ŠæŠ¾ŃŠ»Š¾Š²Šµ. Š Š°Š“ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠæŠ¾ ŠæŠ¾Š²ŃŠ°ŃŠŗŃ ŠøŠ· ŠŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾Š³ ŠŠµŃŠŗŠµŃŠµŠŗŠ°, ŠŗŠ°Š¾ ŠŗŠ°Š½ŃŠµŠ»ŠøŃŃŠ° ŠŗŠ¾Š“ ŃŃŠµŃŠŗŠ¾Š³ ŃŃŠ“ŠøŃŠµ ŠŠ°Š·Š°ŃŠ° ŠŠ»Š°Ń Š¾Š²ŠøŃŠ°. Š¢Ń ŃŠµ Ń ŠŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾Ń ŠŠøŠŗŠøŠ½Š“Šø 1850. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠæŠ¾ŃŃŃŠµŃŠøŃŠ°Š¾ ŠŠ»Š°Ń Š¾Š²ŠøŃŠ°[3], Šø ŠæŠ¾ŠŗŠ»Š¾Š½ŠøŠ¾ Š¼Ń ŠøŃŃŠø ŠæŠ¾ŃŃŃŠµŃ. ŠŠøŠ»Š° ŃŠµ ŃŠ¾ ŠæŃŠ²Š° ŃŠ»ŠøŠŗŠ° ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ ŃŃŠ°Š“ŠøŠ¾ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°Ń ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ. Š¢ŠøŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŃŠµŃŃŠ¾ ŃŠµ Š¼ŠµŃŠ°Š¾ Š¼ŠµŃŃŠ¾ Š±Š¾ŃŠ°Š²ŠŗŠ°. ŠŃŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, Š° ŃŠ±ŃŠ·Š¾ ŠæŠ¾ŃŠ»Šµ ŃŠ¾Š³Š° Ń ŠŠµŃ Š“Š° Š½Š°ŃŃŠ°Š²Šø ŃŃŃŠ“ŠøŃŠµ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŃŃŠ²Š°. Š£ ŠŠµŃŃ ŃŠµ ŠŗŃŠµŃŠ°Š¾ Ń ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠøŠ¼ ŠŗŃŃŠ³Š¾Š²ŠøŠ¼Š° ŃŠ° ŠŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š¼ Š Š°Š“ŠøŃŠµŠ²ŠøŃŠµŠ¼ Šø ŠŃŃŠ¾Š¼ ŠŠ°Š½ŠøŃŠøŃŠµŠ¼. ŠŠµŠ³Š¾Š²Šø ŠæŠ¾ŠµŃŃŠŗŠø ŠæŃŠ²ŠµŠ½ŃŠø ŃŠ³Š»ŠµŠ“Š°Š»Šø ŃŃ ŃŠ²ŠµŃŠ»Š¾ŃŃ Š“Š°Š½Š° Ń Š”ŠµŃŠ±ŃŠŗŠ¾Š¼ Š»ŠµŃŠ¾ŠæŠøŃŃ 1853. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. ŠŠµŃŠæŠ°ŃŠøŃŠ° Š³Š° ŠæŃŠøŠ¼Š¾ŃŠ°Š»Š° Š“Š° ŃŠµ Š²ŃŠ°ŃŠø ŠŗŃŃŠø, Š°Š»Šø ŃŠ±ŃŠ·Š¾ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š¼ Š¾ŃŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š½Š° ŠŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŃ ŃŠøŠ½ŠøŃ ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø Ń ŠŠøŠ½Ń ŠµŠ½. ŠŃŠ°ŃŠµŠ¼ 1855. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š½Š°ŃŃŠ°Š½ŠøŠ¾ ŃŠµ Ń ŠŠøŠŗŠøŠ½Š“Šø Šø Š¶ŠøŠ²ŠµŠ¾ Š¾Š“ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŃŃŠ²Š°. ŠŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ ŠæŠµŃŠ¼Šµ Šø ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°Š¾ ŠøŃ Ń Š”ŠµŠ“Š¼ŠøŃŠø ŠæŠ¾Š“ ŠæŃŠµŃŠ“Š¾Š½ŠøŠ¼Š¾Š¼ Š¢ŠµŠ¾ŃŠøŠ½. Š£ ŠŠ¾Š²Šø Š”Š°Š“ ŠæŃŠµŠ»Š°ŃŠ°Š¾ ŃŠµ 1856. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠæŠ¾Š“ŃŃŠ°ŠŗŠ½ŃŃ ŠæŠ¾Š²ŃŠ°ŃŠŗŠ¾Š¼ ŠæŃŠøŃŠ°ŃŠµŃŠ° ŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠøŠ¼Š° ŃŠµ Š“ŃŃŠ³Š¾Š²Š°Š¾ Ń ŠŠµŃŃ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ ŃŠµ Š¾ŠŗŃŠæŃŠ°Š»Šø Š¾ŠŗŠ¾ Š½Š¾Š²Š¾ŃŠ°Š“ŃŠŗŠøŃ Š»ŠøŃŃŠ¾Š²Š° Š”ŠµŠ“Š¼ŠøŃŠ° Šø ŠŠ½ŠµŠ²Š½ŠøŠŗ. ŠŠ¾ ŠæŠ¾Š²ŃŠ°ŃŠŗŃ ŃŠ° ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŃŠŗŠøŃ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠ°, Š¶ŠøŠ²ŠµŠ¾ ŃŠµ Ń ŠŠ°Š½Š°ŃŃ Š“Š¾ 1856. ŠŠ“ 1857. ŠæŃŠµŃŠ°Š¾ ŃŠµ Ń Š”ŃŠ±ŠøŃŃ, Š³Š“Šµ Š¾ŃŃŠ°ŃŠµ ŃŠ²Šµ Š“Š¾ ŃŠ¼ŃŃŠø. Š£ Š”ŃŠ±ŠøŃŠø ŃŠµ ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ ŠŗŠ°Š¾ ŃŠµŠ¾ŃŠŗŠø ŃŃŠøŃŠµŃ (Ń ŠŠ¾Š“Š³Š¾ŃŃŃ, Š”ŃŠ¼ŃŠ°ŠŗŠ¾Š²ŃŃ, Š”Š°Š±Š°Š½ŃŠø, Š Š°ŃŠø ŠŗŠ¾Š“ ŠŃŠ°Š³ŃŃŠµŠ²ŃŠ° Šø ŠŠ¾Š¶Š°ŃŠµŠ²ŃŃ, Ń ŠŗŠ¾Š¼Šµ ŃŠµ Šø Š¾Š¶ŠµŠ½ŠøŠ¾) Šø ŠŗŠ°Š¾ Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŃŠŗŠø ŃŃŠøŃŠµŃ ŃŃŃŠ°ŃŠ° (Ń ŠŃŠ°Š³ŃŃŠµŠ²ŃŃ, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń Šø ŠŠ°Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šø). Š£ ŃŠ¾ Š²ŃŠµŠ¼Šµ Š±Š¾ŃŠ°Š²ŠøŠ¾ ŃŠµ Šø Ń Š¼Š°Š½Š°ŃŃŠøŃŃ ŠŃŠ°ŃŠµŠ²ŃŠ½ŠøŃŠ°, Š³Š“Šµ ŃŠµ Š½Š°ŃŃŃŠ°Š¾ Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠøŃ ŠæŠ¾ŃŃŃŠµŃŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ ŠæŠ¾ŠŗŠ»Š¾Š½ŠøŠ¾ Š¼Š°Š½Š°ŃŃŠøŃŃ.[4] Š£ ŠŃŠ°Š³ŃŃŠµŠ²ŃŃ ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š° ŃŠ°ŃŃŠ²Š°Š½Š° ŠŗŃŃŠ° Ń ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń ŃŠµ ŃŃŠ°Š½Š¾Š²Š°Š¾ Š“Š²Šµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š“Š¾Šŗ ŃŠµ ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ Ń Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŠø (1863-1865).[5][6] ŠŠ²Š° ŠŗŃŃŠ° ŃŃŃŃŠµŠ½Š° ŃŠµ 2018. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ.[7] Š£ Š”Š°Š±Š°Š½ŃŠø ŃŠµ 1936. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š½Š° ŃŠ²ŠµŃŠ°Š½Š¾ŃŃŠø Š¾ŃŠŗŃŠøŠ²ŠµŠ½Š° ŃŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½-Š±ŠøŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŃŃ Š“Š¾ŃŠ°Š¾ Š·Š° ŃŃŠøŃŠµŃŠ° Ń Š°Š²Š³ŃŃŃŃ 1865. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ.[8] ŠŠøŃŃŠ° ŠŃŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠ° Ń ŠŠ°Š»Š¾Ń ŠŃŃŠ½Šø ŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŃŠ²ŠµŃŃŃŠ°Š½ ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŠŗ Šø ŃŠ¾Š“Š¾ŃŃŠ±: ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗ, ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°Ń, Š“ŃŠ°Š¼ŃŠŗŠø ŠæŠøŃŠ°Ń Šø ŃŠ»ŠøŠŗŠ°Ń. ŠŠ»Šø Šø Š±Š¾ŠµŠ¼. Š”ŃŠ²Š°ŃŠ°Š»Š°ŃŠŗŠø Šø ŃŃŃŠ°Š“Š°Š»Š°ŃŠŗŠø Š¶ŠøŠ²Š¾Ń ŃŠ¾Š³ Š¾Š±ŃŠ°Š·Š¾Š²Š°Š½Š¾Š³ Šø ŃŠµŠ¼ŠæŠµŃŠ°Š¼ŠµŠ½ŃŠ½Š¾Š³ ŃŠ¾Š²ŠµŠŗŠ° ŃŠµŃŃŠ¾ ŃŠµ Š¾Š“Š²ŠøŃŠ°Š¾ Ń Š±Š¾ŠµŠ¼ŃŠŗŠ¾Š¼ Š°Š¼Š±ŠøŃŠµŠ½ŃŃ ŃŠŗŠ°Š“Š°ŃŠ»ŠøŃŃŠŗŠøŃ ŠŗŠ°ŃŠ°Š½Š° Š¢ŃŠø ŃŠµŃŠøŃŠ° Šø ŠŠ²Š° ŃŠµŠ»ŠµŠ½Š°. ŠŠ¾ŠµŠ¼ŃŠŗŠ° Š°ŃŠ¼Š¾ŃŃŠµŃŠ° Š±ŠøŠ»Š¾ ŃŠµ Š¾ŠŗŃŃŠ¶ŠµŃŠµ Ń ŠŗŠ¾Š¼Šµ ŃŠµ Š“Š¾Š±ŠøŃŠ°Š¾ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°Š»Š°ŃŠŗŃ ŠøŠ½ŃŠæŠøŃŠ°ŃŠøŃŃ, ŠøŠ·Š°Š·ŠøŠ²Š°Š¾ Š“ŠøŠ²ŃŠµŃŠµ Šø Š°ŠæŠ»Š°ŃŠ·Šµ Š²ŠµŃŠµŠ»ŠøŃ Š³Š¾ŃŃŠøŃŃ Šø Š±Š¾ŠµŠ¼ŃŠŗŠøŃ Š“ŃŃŠ¶Š±ŠµŠ½ŠøŠŗŠ°, Š°Š»Šø Šø Š±ŠµŃ Š²Š»Š°ŃŃŠø ŃŠøŃŠ¾Ń ŃŠµ ŃŃŃŠ¾Š²Š¾ŃŃŠø Šø Š»Š°ŠŗŠ¾Š¼Š¾ŃŃŠø ŃŃŠ³Š°Š¾, Š¾ŃŠøŠ³ŠøŠ½Š°Š»Š½Š¾ Šø ŃŠ°ŃŠøŃŠøŃŠ½Š¾. Š”ŃŠ°Š»Š½Š¾ ŃŠµ Š¶ŠøŠ²ŠµŠ¾ Ń Š¾ŃŠŗŃŠ“ŠøŃŠø, Šø ŃŠµŃŠŗŠ¾ ŃŠµ ŠøŠ·Š“ŃŠ¶Š°Š²Š°Š¾ ŃŠ²Š¾ŃŃ Š±ŃŠ¾ŃŠ½Ń ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŃ. ŠŃŠøŃŠøŃŠ½ŃŃ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ½ŠøŠ¼ Š¾Š±Š°Š²ŠµŠ·Š°Š¼Š° Šø Š“ŃŠ³Š¾Š²ŠøŠ¼Š°, ŃŠŗŠ»Š¾Š½ Š±Š¾ŠµŠ¼ŠøŃŠø, Š±Š¾Š»ŠµŃŃŠ°Š½, ŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŃŠ°Š¾ ŠŗŃŠ¾Š· Š¶ŠøŠ²Š¾Ń. Š Š°Š·Š¾ŃŠ°ŃŠ°Š½ Ń ŃŃŠ“Šµ Šø Š¶ŠøŠ²Š¾Ń, Š½Š°Š»Š°Š·ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŃŠµŃ Ń Ń ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŃ, ŠæŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠ¾Š¼ Šø ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŃŠŗŠ¾Š¼. ŠŠøŠ¾ ŃŠµ Š½ŠµŠ¶Š°Š½, ŠøŃŠŗŃŠµŠ½ Š“ŃŃŠ³ Šø Š±Š¾Š»ŠµŃŠøŠ² Š¾ŃŠ°Ń, Š°Š»Šø Ń Š¼ŃŠ°ŃŠ½ŠøŠ¼ ŃŠ°ŃŠæŠ¾Š»Š¾Š¶ŠµŃŠøŠ¼Š° ŃŠ°Š·Š“ŃŠ°Š¶ŃŠøŠ² Šø ŃŠµŠ“Š°Šŗ. ŠŠµŠ³Š¾Š²Š° Š±Š¾Š»Š½Š° Šø ŠæŠ»Š°Ń Š¾Š²ŠøŃŠ° Š»ŠøŃŠøŠŗŠ° Š²ŠµŃŠ°Š½ ŃŠµ ŠøŠ·ŃŠ°Š· ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŠøŠ½ŃŠøŠ¼Š½Šµ Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃŠø, ŃŃŠ°Š³ŠøŃŠ½Šµ Šø Š±Š¾ŠµŠ¼ŃŠŗŠµ. ŠŠ±Š¾Š»ŠµŠ¾ Š¾Š“ ŃŃŠ±ŠµŃŠŗŃŠ»Š¾Š·Šµ, Ń Š“ŃŠ³Š¾Š²ŠøŠ¼Š°, Š³Š¾ŃŠµŠ½ ŃŠµ Šø Š¾ŃŠæŃŃŃŠ°Š½ (1871) ŠøŠ· Š“ŃŠ¶Š°Š²Š½Šµ ŃŠ»ŃŠ¶Š±Šµ. Š£Š· ŠæŠ¾Š¼Š¾Ń Š”ŃŠ¾ŃŠ°Š½Š° ŠŠ¾Š²Š°ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ° 1872. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š“Š¾Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ°Š¾ Ń ŠŃŠ¶Š°Š²Š½Š¾Ń ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŠøŃŠø. Š”Š¼ŃŃ Š³Š° ŃŠµ Š·Š°ŃŠµŠŗŠ»Š° Š½Š° ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶Š°ŃŃ ŠŗŠ¾ŃŠµŠŗŃŠ¾ŃŠ° ŠŃŠ¶Š°Š²Š½Šµ ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŠøŃŠµ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń 16. Š½Š¾Š²ŠµŠ¼Š±ŃŠ° 1878. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ (ŠæŠ¾ ŃŃŠ»ŠøŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š¼ ŠŗŠ°Š»ŠµŠ½Š“Š°ŃŃ). ŠŃŠ²Š¾Š±ŠøŃŠ½Š¾ ŃŠµ ŃŠ°Ń ŃŠ°ŃŠµŠ½ Š½Š° ŃŃŠ°ŃŠ¾Š¼ Š¢Š°ŃŠ¼Š°ŃŠ“Š°Š½ŃŠŗŠ¾Š¼ Š³ŃŠ¾Š±ŃŃ[9], Š°Š»Šø ŃŃ ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŠŗŠ¾ŃŃŠø, Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ Š¾ŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŠ° Š³ŃŠ¾Š±ŃŠ°, ŠæŃŠµŠ½ŠµŃŠµŠ½Šµ Š½Š° ŠŠ¾Š²Š¾ Š³ŃŠ¾Š±ŃŠµ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń. ŠŠ° Š³ŃŠ¾Š±Š½Š¾Š¼ ŃŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½ŠøŠŗŃ ŠŃŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠ° ŠøŃŠæŠøŃŠ°Š½Šµ ŃŃ ŃŠµŃŠø: Š£ ŃŠ²ŠµŃŃ, Š±ŃŠ°Š»Šµ, Š½ŠµŠ¼Š° ŃŃŠ±Š°Š²Šø.[10][11] ŠŠ¼Š°Š¾ ŃŠµ ŃŃŠæŃŃŠ³Ń Š¢ŠøŠ½Ń (Š„ŃŠøŃŃŠøŠ½Ń) Šø Š“ŠµŃŃ ŠŠøŠ»Š¾ŃŠ°, ŠŠµŠ»ŃŃŠ°, Š¢ŠøŃŠ°Š½Ń Šø ŠŠøŠ»ŠµŠ²Ń. ŠŠµŠ»ŃŃ (* 1863 ā ā 1882) ŃŠ°ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°Š¾ Šø ŠæŠøŃŠ°Š¾.[12] ŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ, ŠŠ¾ŃŠ½Š° ŃŃŃŠ°Š¶Š° (ŃŃŠµ Š½Š° ŠæŠ»Š°ŃŠ½Ń). Š”Š»ŠøŠŗŠ° ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµŠ½Š° ŃŠ°Š²Š¾ŃŃŠŗŠøŠ¼ ŃŃŠ½Š°ŃŠøŠ¼Š° ŠøŠ· ŃŃŠæŃŠŗŠ¾-ŃŃŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŠ° 1876ā1878. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠŠ½ŃŠæŠøŃŠ°ŃŠøŃŠ° Š·Š° āŠŠµŠ²Š¾ŃŠŗŃ Ń ŠæŠ»Š°Š²Š¾Š¼ā Š±ŠøŠ»Š° ŃŠµ ŠŠøŠ»Š°, ŠŗŃŃŠ¼Š°ŃŠøŃŠ° ŠøŠ· ŠŠøŠŗŠøŠ½Š“Šµ, ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¾ Šø ŠæŠµŃŠ¼Ń āŠŠøŠ»Š°ā.[13] ŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŃŠ°Š“ Š£ŃŠµŠ“Šø Š”ŃŠøŃ Š¾Š²Šø ŠŃŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠ° Ń Š”ŠŗŠ°Š“Š°ŃŠ»ŠøŃŠø Š”ŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½ŠøŠŗ ŠŃŃŠø ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŃ ŠæŠ¾Š“ŠøŠ³Š½ŃŃ 1990. Ń Š”ŠŗŠ°Š“Š°ŃŠ»ŠøŃŠø (Š°ŃŃŠ¾Ń: ŠŠ¾Š²Š°Š½ Š”Š¾Š»Š“Š°ŃŠ¾Š²ŠøŃ) ŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ Š½Š°ŃŠ²ŠµŃŠø ŃŠµ Š»ŠøŃŠøŃŠ°Ń ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠøŠ·Š¼Š° Šø ŃŠµŠ“Š°Š½ Š¾Š“ Š½Š°ŃŠ“Š°ŃŠ¾Š²ŠøŃŠøŃŠøŃ Šø Š½Š°ŃŠ·Š½Š°ŃŠ°ŃŠ½ŠøŃŠøŃ ŃŃŠæŃŠŗŠøŃ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŠ° 19. Š²ŠµŠŗŠ°.[14] Š”ŃŃŠ°ŃŃŠ²ŠµŠ½, ŠøŠ·ŃŠ·ŠµŃŠ½Šµ ŠøŠ¼Š°Š³ŠøŠ½Š°ŃŠøŃŠµ, ŃŠ½Š°Š¶Š½Šµ Š¾ŃŠµŃŠ°ŃŠ½Š¾ŃŃŠø, Š±ŃŠ½ŃŠ¾Š²Š°Š½ Šø ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“Š°ŃŃŠŗŠø, ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š·Š° ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠøŃŠ°ŃŃŠŗŠøŠ¼ Š·Š°Š½Š¾ŃŠ¾Š¼ ŠæŠµŃŠ¼Šµ Š¾ ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“Šø, ŠæŃŠ¾ŃŠøŠ² ŃŠøŃŠ°Š½ŠøŃŠµ, ŃŠ¾Š“Š¾ŃŃŠ±ŠøŠ²Ń Š»ŠøŃŠøŠŗŃ, Š°Š»Šø Šø ŃŃŠøŃ Š¾Š²Šµ Š»ŠøŃŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµŃŠ° Šø Š“ŃŠ±Š¾ŠŗŠ¾Š³ Š±Š¾Š»Š°. ŠŠ¾Š½ŃŃŠ¾Š²ŠµŃŠ·Š°Š½, ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¾ ŃŠµ Š·Š±ŠøŃŠŗŃ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ ŠŠ½ŠµŠ·Ń ŠŠøŠ»Š°Š½Ń ŠŠ±ŃŠµŠ½Š¾Š²ŠøŃŃ. ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŠµ Š·Š°ŃŠµŃŠ½ŠøŠŗ Šø Š½Š°ŃŠøŃŃŠ°ŠŗŠ½ŃŃŠøŃŠø ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²Š½ŠøŠŗ Š°Š½Š°ŠŗŃŠµŠ¾Š½ŃŃŠŗŠµ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ ŠŗŠ¾Š“ Š”ŃŠ±Š°, Š°Š»Šø Šø Š°ŃŃŠ¾Ń Š±ŃŠ¾ŃŠ½ŠøŃ Š“Š¾ŃŠµŃŠŗŠø, Š°ŃŠ¾ŃŠøŠ·Š°Š¼Š°, ŠæŠ¾ŠµŃŃŠŗŠøŃ Š¼ŠøŠ½ŠøŃŠ°ŃŃŃŠ°. Š£ Š“ŃŃ Ń ŠµŠæŠ¾Ń Šµ Ń ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń ŃŠµ Š¶ŠøŠ²ŠµŠ¾ Šø ŃŃŠ²Š°ŃŠ°Š¾, ŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŠµ ŠøŠ¼Š°Š¾ ŃŠ²Š¾ŃŠµ ŃŠ·Š¾ŃŠµ, Š¼ŠµŃŃ ŠæŠµŃŠ½ŠøŃŠøŠ¼Š° ŠŠµŃŠµŃŠøŃŠ° Šø ŠŠ°ŃŃŠ¾Š½Š°, Š° Š¼ŠµŃŃ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŠøŠ¼Š° Š ŠµŠ¼Š±ŃŠ°Š½ŃŠ°. Š§ŠµŃŃŠ¾ ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°ŃŠøŠ²Š°Š¾ ŠøŃŃŠµ Š¼Š¾ŃŠøŠ²Šµ Šø Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠ¼ Š“ŠµŠ»ŠøŠ¼Š° Šø Š½Š° ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŃŠŗŠøŠ¼ ŠæŠ»Š°ŃŠ½ŠøŠ¼Š°. ŠŠ°ŠŗŠ¾ ŃŃŠæŠµŃŠ½Šø ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗ Šø Š“ŃŠ°Š¼ŃŠŗŠø ŠæŠøŃŠ°Ń, ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŠµ Š·Š° ŃŃŠæŃŠŗŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ Š²Š°Š¶Š°Š½ Šø ŠŗŠ°Š¾ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°Ń. ŠŠ³Š»Š°ŃŠøŠ¾ ŃŠµ Ń ŃŃŠµŠ½ŃŃŠŗŃ ŠŗŠ°Š“Š° ŃŠµ ŠŗŠ¾Š“ Š½Š°Ń ŃŠ°Š²ŃŠ°ŃŃ Š½Š°Š³Š¾Š²ŠµŃŃŠ°ŃŠø ŃŠµŠ°Š»ŠøŠ·Š¼Š°, ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š½Š¾ Š²ŠøŠ“ŃŠøŠ²Šø Ń ŠæŃŠ¾Š“Š¾ŃŃ ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Šµ ŃŠµŠ¼Š°ŃŠøŠŗŠµ. ŠŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Š²ŃŃŃŠ° ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŠŗŠ°. ŠŠ°ŃŠæŃŠµ Š¾Š½Šµ Ń ŠŗŠ¾ŃŠøŠ¼Š° ŃŠµ ŠøŠ“ŠµŠ°Š»ŠøŠ·Š¾Š²Š°Š¾ Š½Š°Ń ŃŃŠµŠ“ŃŠø Š²ŠµŠŗ, ŠæŃŠøŠŗŠ°Š·ŃŃŃŃŠø Š½ŠµŠ¼Š°ŃŠøŃŠŗŠ° Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š°. ŠŃŃŠ³Ń Š³ŃŃŠæŃ ŃŠøŠ½Šµ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠµ Š¾ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŃ Š±Š°Š½Š°ŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠµŠ»Š°, Š° Š¼ŠµŃŃ ŃŠøŠ¼Š° ŃŠµ Š½Š°ŃŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠøŃŠ° āŠ”ŠøŃŠ¾ŃŠ° ŠŠ°Š½Š°ŃŠ°Š½ŠŗŠ°ā, ŠŗŠ¾ŃŠ° Šø Š³Š¾Š²Š¾ŃŠø Š¾ ŃŃŃŠ°Š“Š°ŃŃ Š½Š°ŃŠ¾Š“Š° ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ Š±ŃŃŠ½ŠøŃ Š“Š¾Š³Š°ŃŠ°ŃŠ° ŠøŠ· 1848, 1849. Š¢ŃŠµŃŃ Š³ŃŃŠæŃ ŃŠøŠ½Šµ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠµ ŠøŠ½ŃŠæŠøŃŠøŃŠ°Š½Šµ ŃŃŠæŃŠŗŠ¾-ŃŃŃŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠ°ŃŠ¾Š¼, Šø Ń ŃŠøŠ¼Š° ŃŠµ ŃŠ¾Š“Š¾ŃŃŠ±ŠøŠ²Š° ŃŠµŠ¼Š°ŃŠøŠŗŠ° ŠøŠ· ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠµŠ²ŠøŃ ŠæŠµŃŠ°Š¼Š° Š“Š¾Š±ŠøŠ»Š° ŃŠ²Š¾Ń ŠæŃŠøŃŠ¾Š“Š½Šø ŠæŃŠ¾Š“ŃŠ¶ŠµŃŠ°Šŗ. ŠŠ°ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š¾ŠŗŠ¾ 40 ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŠŗŠ°, ŃŃŠø Š“ŃŠ°Š¼Šµ Ń ŃŃŠøŃ Ń: āŠ”ŃŠ°Š½Š¾ŃŠµ ŠŠ»Š°Š²Š°Ńā, āŠ”ŠµŠ¾Š±Š° Š”ŃŠ±Š°ŃŠ°ā Šø āŠŠµŠ»ŠøŃŠ°Š²ŠµŃŠ°ā. ŠŃŃŠ°Š²ŠøŠ¾ ŃŠµ Š½ŠµŠ·Š°Š²ŃŃŠµŠ½ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ Š Š°ŃŠ½ŠøŃŠø Š¾ ŃŃŠæŃŠŗŠ¾-ŃŃŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°ŃŃ 1876ā1878. ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŠµ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°Š¾ Š»ŠøŃŃŠŗŃ, ŠµŠæŃŠŗŃ Šø Š“ŃŠ°Š¼ŃŠŗŃ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŃ. Š”Š²Š¾ŃŠµ Š»ŠøŃŃŠŗŠµ ŠæŠµŃŠ¼Šµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ ŃŠŗŠ¾ŃŠ¾ ŠæŠ¾ ŃŠ²ŠøŠ¼Š° ŃŃŠæŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃŠøŠ¼Š°. ŠŠ° Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ° ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ¾ Š·Š±ŠøŃŠŗŃ ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š»ŠøŃŠøŠŗŠµ āŠŠµŃŠ¼Šµā. ŠŠ°ŃŠ·Š½Š°ŃŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ ŠµŠæŃŠŗŠµ ŠæŠµŃŠ¼Šµ ŃŃ: āŠŃŠ°ŃŠ¾ŃŠ±ŠøŃŠ°ā, āŠŠµŠ²ŠµŃŃŠ° ŠŠøŠ²ŃŠ°Š½ŠøŠ½Š° ŠŠ°ŃŠ°ā, āŠŠ°ŃŃŠ°ŠŗŃŠ°ŃŠ¾Š²ŠøŃŠøā, āŠŃŃŠµŠ½ŠøŃŠ°ā Šø āŠŃŠøŃŠµŃŃā. ŠŠµŠ³Š¾Š² ŃŠ°Š“ Š½Š° Š“ŃŠ°Š¼Šø ŃŠµ Š“Š²Š¾ŃŃŃŃŠŗŠ¾ Š¾Š±ŠøŠ¼Š½ŠøŃŠø Š½ŠµŠ³Š¾ Š½Š° Š»ŠøŃŠøŃŠø Šø ŠµŠæŃ. ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŠµ ŃŠµŠ“Š°Š½ Š¾Š“ Š½Š°ŃŃŠ°Š½ŠøŃŠøŃ Šø Š½Š°ŃŠæŠ»Š¾Š“Š½ŠøŃŠøŃ ŃŃŠæŃŠŗŠøŃ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŃŠ°. ŠŠ°ŃŠ²ŠøŃŠµ ŃŠµ ŠæŠøŃŠ°Š¾ Ń ŠæŃŠ¾Š·Šø: Š¾ŠŗŠ¾ ŃŠµŃŃŠ“ŠµŃŠµŃ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŠŗŠ° Šø ŃŠŗŠøŃŠ°, Š¾Š“ ŠŗŠ¾ŃŠøŃ Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Š½ŠµŠ“Š¾Š²ŃŃŠµŠ½ŠøŃ . ŠŠ“ Š“ŃŠ°Š¼Š°, ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠø ŃŠµ Š½Š°ŃŃŃŠæŠµŠ»ŠøŃŠ° ŠŠµŠ»ŠøŃŠ°Š²ŠµŃŠ° ŠŗŠ½ŠµŠ³ŠøŃŠ° ŃŃŠ½Š¾Š³Š¾ŃŃŠŗŠ°, ŠæŠøŃŠ°Š½Š° Ń Š“ŃŃ Ń ŃŠµŠŗŃŠæŠøŃŠ¾Š²ŃŠŗŠµ Š“ŃŠ°Š¼Š°ŃŃŃŠ³ŠøŃŠµ, ŃŠ° Š½Š°Š¼ŠµŃŠ¾Š¼ Š“Š° ŃŠµ Š½Š° ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠ¾Ń Š¾ŃŠ½Š¾Š²Šø ŠæŃŠøŠŗŠ°Š¶Šµ Šø ŃŠµŠ“Š½Š° ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠ° Š“ŃŠ°Š¼Š°, ŃŠ°ŠŗŠ¾ Š²Š°Š¶Š½Š° Š·Š° ŃŠµŠ»Š¾ŠŗŃŠæŠ½Ń Š½Š°ŃŃ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃ, Š° Š²ŠµŠ·Š°Š½Š° Š·Š° Š²Š»Š°Š“Š°ŃŠµŠ²Ń Š¶ŠµŠ½Ń, ŃŃŃŠ°Š½ŠŗŠøŃŃ ŠæŠ¾ŃŠµŠŗŠ»Š¾Š¼. ŠŠ½Š¾Š³Š¾ ŃŃŠŗŠ¾Š±Š°, ŃŃŃŠ°ŃŃŠø, Š¼ŃŠ¶ŃŠµ, Š¾Š±Š»ŠøŠŗŃŃŃ Š“ŃŠ°Š¼Š°ŃŠøŃŠ°Š½ Š¾Š“Š½Š¾Ń Š¼ŠµŃŃ ŃŃŠ½Š°ŃŠøŠ¼Š°, Šø Š·Š±Š¾Š³ ŃŠ¾Š³Š° ŃŠµ Š»Š¾Š³ŠøŃŠ½Š¾ ŃŃŠ¾ Š“Š²Š° Š³Š»Š°Š²Š½Š° ŃŃŠ½Š°ŠŗŠ°, ŠŠµŠ»ŠøŃŠ°Š²ŠµŃŠ° Šø Š Š°Š“Š¾Ń ŠŃŠ»Š¾Š²ŠøŃ, Š½Š° ŠŗŃŠ°ŃŃ ŃŠ¾Š½Ń Ń Š»ŃŠ“ŠøŠ»Š¾. ŠŠ°ŃŠ¼Š°ŃŠµ ŃŠµ ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ Š½Š° Š»ŠøŃŠøŃŠø, ŠæŠ° ŠøŠæŠ°Šŗ, ŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŠµ ŃŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¾ ŠøŠ·Š²ŠµŃŃŠ°Š½ Š±ŃŠ¾Ń ŠæŠµŃŠ°Š¼Š° Š¾Š“ ŃŃŠ°ŃŠ½Šµ Šø ŠŗŠ»Š°ŃŠøŃŠ½Šµ Š²ŃŠµŠ“Š½Š¾ŃŃŠø. ŠŠµŠŗŠµ Š¾Š“ ŃŠøŃ , ŠŗŠ°Š¾ āŠŠ° ŠŠøŠæŠ°ŃŃā, āŠŠøŠ»Š°ā, āŠŠ¾Š³Š° Š“Š° ŃŃŠ±ŠøŠ¼ā, āŠŃŃ Ń ŠŠ¾ŃŃŠ°Šŗā, āŠŃŠ¾Š· ŠæŠ¾Š½Š¾Ń Š½ŠµŠ¼Ńā, ŃŠæŠ°Š“Š°ŃŃ Ń Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠµ ŃŃŠøŃ Š¾Š²Šµ ŃŃŠæŃŠŗŠµ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ. ŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ, ŠŠµŠ²Š¾ŃŠŗŠ° Ń ŠæŠ»Š°Š²Š¾Š¼ (ŃŃŠµ Š½Š° ŠæŠ»Š°ŃŠ½Ń, 1856). ŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ, ŠŠ½ŠµŠ· ŠŠ°Š·Š°Ń (ŃŃŠµ Š½Š° ŠæŠ»Š°ŃŠ½Ń), 1857-1858, Š“Š°Š½Š°Ń Ń ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Š¾Š¼ Š¼ŃŠ·ŠµŃŃ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń ŠŃŠøŃŠøŃŠŗŠø Š¾ŃŠ²ŃŃ Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ°Š“ ŃŠµ ŃŠµŃ Š¾ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŃ, Š¾Š½Š“Š° ŃŠµ Ń ŠæŃŠ²Š¾Š¼ ŃŠµŠ“Ń Š¼ŠøŃŠ»Šø Š½Š° ŃŠµŠ³Š¾Š² Š»ŠøŃŃŠŗŠø ŃŠ°Š»ŠµŠ½Ń, Šø Ń ŠæŠ¾Š³Š»ŠµŠ“Ń ŃŠµŠ¼ŠæŠµŃŠ°Š¼ŠµŠ½ŃŠ° Šø Ń ŠæŠ¾Š³Š»ŠµŠ“Ń ŠøŠ·ŃŠ°Š¶Š°ŃŠ°. ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŠµ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠøŠŗ Ń Š½Š°ŃŠæŠ¾ŃŠæŃŠ½ŠøŃŠµŠ¼ ŃŠ¼ŠøŃŠ»Ń. ŠŠ½ ŃŠµ ŃŠ°Š·Š²ŠøŠ¾ ŠæŠ¾Š“ ŃŃŠøŃŠ°ŃŠµŠ¼ ŠŃŠ°Š½ŠŗŠ° Š Š°Š“ŠøŃŠµŠ²ŠøŃŠ°, ŠŠ¼Š°ŃŠ°, ŠŠ°ŃŃŠ¾Š½Š° Šø ŠŠµŃŠµŃŠøŃŠ°. ŠŠ°Š¾ Šø ŃŠ²Šø Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠøŃŠ°ŃŃŠŗŠø ŠæŠµŃŠ½ŠøŃŠø, Šø ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŠµ Š±ŃŠ½ŃŠ¾Š²Š½Š° Šø ŃŃŃŠ°ŃŠ½Š° ŠæŃŠøŃŠ¾Š“Š°, Š½ŠµŠ¾Š±ŃŠ·Š“Š°Š½Šµ Šø ŠæŠ»Š°Ń Š¾Š²ŠøŃŠµ Š¼Š°ŃŃŠµ Šø Š½Š°Š“Š°Ń Š½ŃŃŠ°, ŃŃŃŃŠµŠæŃŠ°Š¾ Šø Š±ŃŃŠ°Š½ Šø Ń Š¾ŃŠµŃŠ°ŃŠøŠ¼Š° Šø Ń ŠøŠ·ŃŠ°Š¶Š°ŃŃ, Š½ŠµŠ·Š°Š“Š¾Š²Š¾ŃŠ°Š½ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ¾Š¼, ŃŠ°Š² Ń ŃŠµŠ¶ŃŠø Š·Š° ŃŠ·Š²ŠøŃŠµŠ½ŠøŠ¼ Šø Š½ŠµŠ“Š¾ŠŗŃŃŠøŠ²ŠøŠ¼. Š£ Š»ŠøŃŃŠŗŠøŠ¼ ŠæŠµŃŠ¼Š°Š¼Š°, Š³Š“Šµ ŃŠµ Š½ŠµŠæŠ¾ŃŃŠµŠ“Š½Š¾ Šø ŃŠµŠ“Š½Š¾ŃŃŠ°Š²Š½Š¾ ŃŠ¾Š±Š»ŠøŃŠ°Š²Š°Š¾ ŃŠ°ŃŠæŠ¾Š»Š¾Š¶ŠµŃŠµ, Š¾Š½ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠøŠ³Š°Š¾ Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠµ ŃŃŠæŠµŃ Šµ, ŠŗŠ°Š“ Š½ŠøŃŠµ ŠæŠ°Š“Š°Š¾ Ń ŠæŃŠµŃŠµŃŠ°Š½ Š·Š°Š½Š¾Ń Šø Š²ŠµŃŠ±Š°Š»ŠøŠ·Š°Š¼. Š£ ŠµŠæŃ, Š“ŃŠ°Š¼Šø Šø ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠø, Š³Š“Šµ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠµŠ±Š½Š¾ Š²ŠøŃŠµ Š¼ŠøŃŠ½Š¾ŃŠµ, ŃŠŗŠ»Š°Š“Š° Šø Š¼ŠµŃŠµ Ń ŠŗŠ¾Š¼ŠæŠ¾Š·ŠøŃŠøŃŠø, Š¾Š½ ŃŠµ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°Š¾ ŃŠ°Š¼Š¾ Š¾ŃŃŠµŠ“ŃŠµ. Š£ŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ ŃŠ° ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° Š“ŠµŠ»Š° Š²ŃŠµŠ“Šµ, Š²ŃŠµŠ“Šµ Š³Š¾ŃŠ¾Š²Š¾ ŠøŃŠŗŃŃŃŠøŠ²Š¾ Š·Š±Š¾Š³ ŃŠ½Š°Š¶Š½ŠøŃ Š»ŠøŃŃŠŗŠøŃ Š¼ŠµŃŃŠ°. ŠŠ½ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Šø ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŃŠŗŠø ŃŠ°Š»ŠµŠ½Ń, Šø ŃŠµŠ»Š¾Š³Š° ŃŠµ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ° Š±Š°Š²ŠøŠ¾ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŃŃŠ²Š¾Š¼. Š”Š²Š¾ŃŠµ ŠæŃŠ²Šµ ŠæŠµŃŠ¼Šµ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠæŠøŃŠøŠ²Š°Š¾ āŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ, Š¼Š¾Š»ŠµŃā. Š£ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŃŃŠ²Ń ŃŠµ ŃŠµŠ³Š¾Š² ŃŠ·Š¾Ń Š±ŠøŠ¾ Š ŠµŠ¼Š±ŃŠ°Š½Ń, ŠøŠ· ŃŠøŃŠøŃ ŠæŠ¾ŃŃŃŠµŃŠ°, ŃŠ°ŃŠµŠ½ŠøŃ ŠøŃŠŗŃŃŃŠøŠ²Š¾ ŠŗŠ¾Š½ŃŃŠ°ŃŃŠ½ŠøŠ¼ Š±Š¾ŃŠ°Š¼Š°, ŠøŠ·Š±ŠøŃŠ° Š½ŠµŠŗŠ° ŃŠ½ŃŃŃŠ°ŃŃŠ° Š²Š°ŃŃŠ° ŠøŃŠæŠ¾Š“ ŃŠ°Š¼Šµ Š±Š¾ŃŠµ, ŠøŠ·Š²Š°Š½ ŠŗŠ¾Š½ŃŃŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃ ŠøŠ·Š³ŃŠ±ŃŠµŠ½Šµ Ń Š±Š¾ŃŠø. Š¢Š°ŠŗŠ¾ ŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŃ Š²Š°ŃŠøŠ¾ ŃŠµŃ ŠŗŠ°Š¾ ŠøŠ·ŃŠ°Š¶Š°Ń, ā ŃŠøŃŃŠ¾ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŃŠŗŠø. ŠŃŃŠ½Š° Šø Š¾ŠæŠ¾ŃŠ½Š° ŠµŠ¼Š¾ŃŠøŃŠ°, ŃŃŃŠ° āŠŗŠ°Š¾ Š²ŃŃ Š¾Š“ Ń Š°Š½ŃŠ°ŃŠ°ā, ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠ°Š¼ ŠŗŠ°Š¶Šµ, ŠøŃŠŗŃŠµŠ½ ŃŠµ Šø ŃŠæŠ¾Š½ŃŠ°Š½ ŠøŠ·ŃŠ°Š· ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃŠø, Š½Šµ Š½Š°Š¼ŠµŃŃŠµŠ½Š° ŠæŠ¾Š·Š° Šø ŠŗŃŠøŃŠŗŠ° ŃŠµŠ½ŃŠøŠ¼ŠµŠ½ŃŠ°Š»Š½Š¾ŃŃ. ŠŃŠŗŃŠµŠ½Šø, Š²Š°ŃŃŠµŠ½Šø Šø Š¾ŠæŠ¾ŃŠ½Šø Š·Š°Š½Š¾Ń, ŃŠ¾ ŃŠµ Š¾Š“Š»ŠøŠŗŠ° ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠøŃŠ°ŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠµŠ¼ŠæŠµŃŠ°Š¼ŠµŠ½ŃŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠø Š¾Š½ ŠŗŠ¾Š“ Š½Š°Ń Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠµ ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²ŃŠ°, ŠŗŠ°Š¾ ŃŃŠ¾ ŠŠ°ŃŃŠ¾Š½ ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²ŃŠ° ŠµŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠø, ŠøŠ»Šø ŠŠøŠŗŃŠ¾Ń ŠŠ³Š¾ ŃŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠøŠ·Š°Š¼. ŠŠ°ŃŃŠµŠ½Šø Š·Š°Š½Š¾Ń ŃŠ²Š¾Š³Š° Š¾ŃŠµŃŠ°ŃŠ°, ŃŃŠ±Š°Š² ŠøŠ»Šø ŃŠ¾Š“Š¾ŃŃŠ±ŃŠµ, ŃŠµŃŃ ŠøŠ»Šø ŠæŠµŃŠøŠ¼ŠøŠ·Š°Š¼, Š¾Š½ Š“Š¾ŃŠ°ŃŠ°Š²Š° ŃŠµŃŠøŠ¼Š° ŠŗŠ¾ŃŠµ Š³Š¾Š¼ŠøŠ»Š° ŠæŠ¾ Š±Š¾ŃŠø, ŠæŠ¾ Š·Š²ŃŠŗŃ, ŠæŠ¾ ŃŠæŠ¾ŃŠ¾Š±Š½Š¾ŃŃŠø Š“Š° ŠæŠ¾Š“ŃŃŠ°ŠŗŠ½Ń Š½Š°ŃŠ¾ŃŠøŃŃ Š²ŃŃŃŃ Š¾ŃŠµŃŠ°ŃŠ°, Š°Š»Šø Š½Šµ ŃŠ°Š“Šø ŃŠ¾Š³Š° Š“Š° ŠøŠ·Š°Š·Š¾Š²Šµ ŠŗŠ¾Š½ŠŗŃŠµŃŠ½Ń ŃŠ»ŠøŠŗŃ ŠøŠ»Šø ŃŠ°ŃŠ°Š½ ŠæŠ¾ŃŠ°Š¼, Š²ŠµŃ ŃŠ°Š¼Š¾ ŃŠ°Š“Šø ŃŠ¾Š³Š° Š“Š° Š“Š¾ŃŠ°ŃŠ° ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š¾ŃŠ½Š¾Š²Š½Š¾ ŃŠ°ŃŠæŠ¾Š»Š¾Š¶ŠµŃŠµ. ŠŠ½ Š·Š½Š° Š¼Š¾Ń ŃŠµŃŠø, Š½ŠøŠ³Š“Š° Š¼Ń ŠøŃ Š½ŠøŃŠµ Š“Š¾ŃŃŠ°, Š½ŠøŠ³Š“Š° Š½ŠøŃŠµ Š·Š°Š“Š¾Š²Š¾ŃŠ°Š½ ŠøŠ·Š±Š¾ŃŠ¾Š¼; Š±ŠøŃŠ° ŠøŃ Šø ŃŠ°ŃŠæŠ¾ŃŠµŃŃŃŠµ, Š·Š°ŃŠøŠ¼ Š³Š¾Š¼ŠøŠ»Š° Šø Š·Š°ŃŠøŠæŠ°. Š¢Š¾ ŠøŃŃŠ¾, ŠŗŠ°Ń-ŠŗŠ°Š“Š°, ŃŠ°Š“Šø Šø ŃŠ° ŃŠ»ŠøŠŗŠ°Š¼Š° Šø ŠæŠ¾ŃŠ¼Š¾Š²ŠøŠ¼Š°. ŠŠµŠ³Š¾Š²Šµ Š½Š°ŃŠ»ŠµŠæŃŠµ ŠæŠµŃŠ¼Šµ (āŠŠ° ŠŠøŠæŠ°ŃŃā, āŠŠ°Š“Š°ŃŃŠµ, Š±ŃŠ°ŃŠ¾ā Šø Š“ŃŃŠ³Šµ) ŃŠ¾Š±Š»ŠøŃŠµŠ½Šµ ŃŃ Š½Š° ŃŠ°Ń Š½Š°ŃŠøŠ½. ŠŠ½ Š²ŠøŃŠµ ŠæŠ¾Š»Š°Š¶Šµ Š½Š° ŃŠøŃŠ°Š¼ Š½ŠµŠ³Š¾ Š½Š° ŠæŠ»Š°ŃŃŠøŠŗŃ, Š·Š°ŃŠ¾ ŃŃ ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŃŠ»ŠøŠŗŠµ ŃŠ°Š¼Š¾ Š°ŠæŃŃŃŠ°ŠŗŃŠ½Šø Š½Š°Š³Š¾Š²ŠµŃŃŠ°ŃŠø Š½ŠµŃŠµŠ³ ŃŃŠ¾ ŃŠµ Š½Š°ŃŠ»ŃŃŃŃŠµ. ŠŠ°Š¾ ŃŃŠ¾ Ń ŃŠ½Š°Š¶Š½ŠøŠ¼ ŃŠ°ŃŠæŠ¾Š»Š¾Š¶ŠµŃŠøŠ¼Š° ŠæŃŠµŠ²Š»Š°ŃŃŃŃ Š±ŃŃŠ½Šµ Š¾ŃŠŗŠµŃŃŃŠ°ŃŠøŃŠµ Šø Š³ŃŠ¾Š¼ŠŗŠø ŃŠ·Š²ŠøŃŠø, ŃŠ°ŠŗŠ¾ Ń Š½ŠµŠ¶Š½ŠøŠ¼Š° ŠæŃŠµŠ²Š»Š°ŃŃŃŠµ ŠæŃŠøŃŠ°Š½, ŃŠ¾ŠæŠ°Š¾ ŃŠ¾Š½, ŃŠ°ŠæŠ°Ń Šø ŃŠ²ŃŠŗŃŃŠ°ŃŠµ. ŠŠ»Šø ŃŠ°Ń ŠæŠ¾Š“ŠøŠ³Š½ŃŃŠø ŃŠ¾Š½, ŠøŠ³ŃŠ° ŃŠ° Š¾ŃŠµŃŠ°ŃŠøŠ¼Š° Šø ŃŠµŠ·ŠøŠŗŠ¾Š¼, ŃŠµŃŃŠ¾ ŃŠµ ŠæŃŠ¾Š¼Š°ŃŠøŠ»Š° Šø ŠæŃŠµŃŠ»Š° Ń Š±Š»ŠµŃŃŠ°Š² ŃŃŠøŠ». ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ ŃŠµ ŠøŠ¼Š°Š¾ Š»ŠµŠæŠøŃ ŃŃŠæŠµŃ Š°, Š°Š»Šø Šø Š¼Š½Š¾Š³Š¾ Š½ŠµŃŃŠæŠµŃ Š°. ŠŠ¾Ń ŃŠµ Š”ŠŗŠµŃŠ»ŠøŃ ŃŠ°ŃŠ½Š¾ ŠæŃŠøŠ¼ŠµŃŠøŠ¾ Š“Š° ŃŠµ āŃŠµŃ Š±ŠøŠ»Š° ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° Š²ŃŠ»ŠøŠ½Š° Šø ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° Š¼Š°Š½Š°ā, ŃŠµŠŗŠ°Š²ŃŠø Š“Š° ŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ āŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗ ŃŠ½Š°Š³Šµ, Š°Š»Šø Š±ŠµŠ· Š¼ŠµŃŠµ Šø ŃŠŗŠ»Š°Š“Š°ā ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠµŠ²Šµ Š“ŃŠ°Š¼Šµ Ń ŃŃŠøŃ Ń ŠæŃŠøŠŗŠ°Š·ŃŃŃ ŠŗŠ°ŃŠ°ŠŗŃŠµŃŠµ ŠøŠ· Š½Š°ŃŠµ ŠæŃŠ¾ŃŠ»Š¾ŃŃŠø. Š”ŠµŠ½ŃŠøŠ¼ŠµŠ½ŃŠ°Š»Š½Šµ ŃŃŠ±Š°Š²Šø, Š½Š°Š¼ŠµŃŃŠµŠ½Š° ŠæŠ°ŃŠµŃŠøŠŗŠ° Šø Š“ŠµŠŗŠ»Š°Š¼Š°ŃŠ¾ŃŃŠŗŠø ŃŠ¾Š½ ŠæŃŠµŠ²Š»Š°ŃŃŃŃ ŃŠ²ŃŠ“Š° ŠæŠ¾Š“ŃŠµŠ“Š½Š°ŠŗŠ¾. āŠ”ŠµŠ¾Š±Š° Š”ŃŠ±Š°ŃŠ°ā ŃŠµ ŠæŠøŃŠ°Š½Š° Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½ŠøŠ¼ Š“ŠµŃŠµŃŠµŃŃŠµŠ¼, Š° āŠŠµŠ»ŠøŃŠ°Š²ŠµŃŠ°ā Šø āŠ”ŃŠ°Š½Š¾ŃŠµ ŠŠ»Š°Š²Š°Ńā Š²ŃŠ»Š¾ ŃŠ»ŠøŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠøŠ¼ Šø Š¶ŠøŠ²ŠøŠ¼ ŃŠ°Š¼Š±Š¾Š¼. Š¢Šµ ŃŃ Š“ŃŠ°Š¼Šµ Š²ŠøŃŠµ Š·Š° ŃŠøŃŠ°ŃŠµ Š½ŠµŠ³Š¾ Š·Š° Š³Š»ŠµŠ“Š°ŃŠµ; Ń ŃŠøŠ¼Š° Š²ŃŠµŠ“Šµ ŃŠ½Š°Š¶Š½Š° Š»ŠøŃŃŠŗŠ° Š¼ŠµŃŃŠ°. ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠµŠ²Šø Š“ŃŠ°Š¼ŃŠŗŠø ŠŗŠ°ŃŠ°ŠŗŃŠµŃŠø ŃŃ Š¾Š“Š²ŠµŃ Š½Š°ŠøŠ²Š½Šø Šø ŠæŃŠµŃŠµŃŠ°Š½Š¾ ŠøŠ“ŠµŠ°Š»ŠøŃŠ°Š½Šø; Š¾Š½Šø ŃŠµ Š½Šµ ŃŠ¾Š±Š»ŠøŃŠ°Š²Š°ŃŃ ŠŗŃŠ¾Š· ŃŠ°Š“ŃŃ, Š²ŠµŃ ŠŗŃŠ¾Š· Š½ŠµŠæŃŠøŃŠ¾Š“Š½Šµ Šø Š“ŃŠ³Šµ Š¼Š¾Š½Š¾Š»Š¾Š³Šµ; ŃŠ°Š“ŃŠ° ŃŠµ ŃŠ¾ŠæŃŃŠµ Š¾ŃŠŗŃŠ“Š½Š° Šø ŃŠ»Š°Š±Š¾ Š¼Š¾ŃŠøŠ²ŠøŃŠ°Š½Š°. ŠŠ°Š¾ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠøŃŠ½Šø ŃŠµŠæŠµŃŃŠ¾Š°Ń Š·Š° ŃŠøŃŃ ŠæŃŠ±Š»ŠøŠŗŃ, ŠŗŠ¾ŃŠ° Š²Š¾Š»Šø ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠµ ŠŗŠ¾ŃŃŠøŠ¼Šµ Šø Š“ŠµŠŗŠ»Š°Š¼Š°ŃŠøŃŃ, Š¾Š½Šµ ŃŃ ŃŠ²Šµ ŠøŠ³ŃŠ°Š½Šµ Ń ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŃŃ; āŠ”ŃŠ°Š½Š¾ŃŠµ ŠŠ»Š°Š²Š°Ńā ŃŠµ Šø Š“Š°Š½Š°Ń ŠøŠ³ŃŠ°. ŠŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ Š½Š°ŃŠ²ŠøŃŠµ ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ Ń ŠæŃŠ¾Š·Šø, ŃŠ°Ń Š“ŠµŠ¾ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾Š³ ŃŠ°Š“Š° ŃŠµ Š½Š°ŃŠ¼Š°ŃŠµ Š·Š½Š°ŃŠ°ŃŠ°Š½. ŠŠ½ ŠæŠøŃŠµ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠµ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠµ Šø ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠµ ŃŠ° ŠæŃŠµŠ“Š¼ŠµŃŠ¾Š¼ ŠøŠ· ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾Š³ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ°, ŃŃŠ±ŠøŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ Šø Š±Š°Š½Š°ŃŃŠŗŠ¾Š³, ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Šµ ŃŠµŠ¾ŃŠŗŠµ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠµ ŃŠ³Š»Š°Š²Š½Š¾Š¼. ŠŠ°ŃŠ±Š¾ŃŠµ ŃŃ Š¼Ń ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠµ Ń ŠŗŠ¾ŃŠøŠ¼Š° ŃŠ»ŠøŠŗŠ° Š±Š°Š½Š°ŃŃŠŗŠ¾ ŃŠµŠ»Š¾ Šø ŃŠµŃŠ°ŠŗŠ°. Š£ ŃŠ²ŠøŠ¼Š° ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠ°Š¼Š° ŠøŠ·Š±ŠøŃŠ° ŃŠµŠ³Š¾Š² Š·Š°Š½Š¾ŃŠ½Šø Š»ŠøŃŠøŠ·Š°Š¼, ŃŃŠ±Š°Š² ŠæŃŠµŠ¼Š° Š½Š°ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»Š½Š¾Ń Šø Š»ŠøŃŠ½Š¾Ń ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“Šø Šø ŠæŠ¾Š±ŃŠ½Š° ŠæŃŠ¾ŃŠøŠ² Š“ŃŃŃŃŠ²ŠµŠ½Šµ Š½ŠµŠæŃŠ°Š²Š“Šµ. ŠŠ½ ŃŠµ ŃŠµŠ“Š°Š½ Š¾Š“ Š·Š°ŃŠµŃŠ½ŠøŠŗŠ° ŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Š»Š½Šµ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠµ, ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ ŃŠ°Š·Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµŠŗ Ń Š“Š¾Š±Š° ŃŠµŠ°Š»ŠøŠ·Š¼Š°, Šø Š¾ŃŠ½ŠøŠ²Š°Ń Š»ŠøŃŃŠŗŠµ ŠæŃŠøŃŠµ. ŠŠ°Š³ŃŠ°Š“Šµ ŠŗŠ¾ŃŠµ Š½Š¾ŃŠµ ŠøŠ¼Šµ ŠŃŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠ° Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ»Š°Š²Š½Šø ŃŠ»Š°Š½Š°Šŗ: ŠŠ°Š³ŃŠ°Š“Š° āŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃā Š£ Š”ŃŠæŃŠŗŠ¾Ń Š¦ŃŃŠø ŃŠµ ŃŠ²Š°ŠŗŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š¾Š“ŃŠ¶Š°Š²Š°ŃŃ Š¼Š°Š½ŠøŃŠµŃŃŠ°ŃŠøŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµŠ½Šµ ŠŃŃŠø ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŃ. Š¢Š¾Š¼ ŠæŃŠøŠ»ŠøŠŗŠ¾Š¼ ŃŠµ Š“Š¾Š“ŠµŃŃŃŠµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° āŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃā Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŃ Š·Š±ŠøŃŠŗŃ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ ŠøŠ·Š“Š°ŃŠ° Š½Š° ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠµŠ·ŠøŠŗŃ ŠæŃŠµŃŃ Š¾Š“Š½Šµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. ŠŠ°Š³ŃŠ°Š“Ń āŠŃŃŠøŠ½ ŃŠµŃŠøŃā Š“Š¾Š“ŠµŃŃŃŃ Š¤Š¾Š½Š“Š°ŃŠøŃŠ° āŠ”ŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½ŠøŃŠ° ŃŠ¾Š»ŠøŠ“Š°ŃŠ½Š¾ŃŃŠøā Šø Š£ŃŃŠ°Š½Š¾Š²Š° ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠµ āŠ”ŃŠ°ŃŠø Š³ŃŠ°Š“ā ā ŠŃŃŠ° ŠŃŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠ°.[15] Š£ ŠŠ°Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šø Š¾Š“ 1955. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ŃŠø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŠŗŠ»ŃŠ± āŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃā ŠŗŠ¾ŃŠø Š¾Š“ 2000. Š“Š¾Š“ŠµŃŃŃŠµ āŠŃŃŠøŠ½Ń Š³ŃŠ°Š¼Š°ŃŃā ŠŗŠ°Š¾ Š½Š°ŃŠ²ŠµŃŠµ ŠæŃŠøŠ·Š½Š°ŃŠµ ŠŗŠ»ŃŠ±Š°.[16] ŠŠµŠ¼Š¾ŃŠøŃŠ°Š»Š½Šø Š¼ŃŠ·ŠµŃ ŠŃŃŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŃŠ° Š£ŃŠµŠ“Šø Š£ Š”ŃŠæŃŠŗŠ¾Ń Š¦ŃŃŠø ŃŠµ, Ń ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Ń ŃŠ¾Š“Š½Š¾Ń ŠŗŃŃŠø (ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ ŃŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½ŠøŠŗ ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠµ Š”Š 1123), Š½Š°Š»Š°Š·Šø Š¼ŃŠ·ŠµŃ ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµŠ½ Š¾Š²Š¾Š¼ Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŠŗŃ.[17] ŠŃŠ²Š¾ŃŠµŠ½ ŃŠµ 1980.
Retko u ponudi Epizoda iz rata 1912/1913. godine Posveta pisca ilustrovao Bogosav Konjevod prelep dizajn korica Bogosav Konjevod srpski dadaistiÄki i avangardni slikar Sarajevo / Beograd 1926. Jovan Mokranjac (1888 ā 1956) bio je veliki srpski violonÄelista, roÄen u Beogradu 13. januara 1888. Njegov otac Vasilije i veliki srpski kompozitor Stevan StojanoviÄ Mokranjac bili su roÄena braÄa. Upravo Stevan Mokranjac prepoznao je Jovanov talenat i uputio ga u NemaÄku na Å”kolovanje. Tamo je zavrÅ”io konzervatorijum i postao prvi srpski Å”kolovani violonÄelista. Po povratku sa studija proÅ”ao je albansku golgotu sa srpskom vojskom u Prvom svetskom ratu, o Äemu govore i njegove drame, od kojih su neke izvoÄene u Narodnom pozoriÅ”tu izmeÄu dva svetska rata. Bio je jedan od predavaÄa u Srpskoj MuziÄkoj Å”koli (danas MuziÄka Å”kola `Mokranjac`),[1] a zatim docent MuziÄke akademije u Beogradu i solista orkestra opere Narodnog pozoriÅ”ta u Beogradu. Jedan je od osnivaÄa Simfonijskog orkestra Radio Beograda. Njegova metodika nastave violonÄela dobila je izuzetne pohvale od Navare, Furnijea, i drugih velikih violonÄelista i pedagoga zapadne Evrope pedesetih godina XX veka, kao i od profesora Moskovskog konzervatorijuma za muziku Sergija KriÅ”evickog, koji ga je pozvao da predstavi ovo svoje revolucionarno delo, sa mnogim novinama u obuÄavanju mladih talenata. Jovan Mokranjac Datum roÄenja 13. januar 1888. Mesto roÄenja Beograd Srbija Datum smrti 18. decembar 1956.ā(68 god.) U jeku priprema za Rusiju, 18. decembra 1956. godine, umro je na rukama svog najboljeg uÄenika Andreja Tarasjeva, koji je trebalo da predstavi njegovu metodiku na Moskovskom konzervatorijumu. ViolonÄelo Jovana Mokranjca tada je zaÄutalo, poÅ”to je Tarasjev prestao da se bavi muzikom posle smrti svog velikog profesora i postao profesor FiloloÅ”kog fakulteta u Beogradu na katedri za slavistiku. ViolonÄelo je ostalo u porodici Tarasjev, poÅ”to ga je Mokranjac ustupio Andreju za života, a na njemu su izvesno vreme svirale poznate srpske Äelistkinje srednje generacije Sandra BeliÄ i Ksenija JankoviÄ. PoÅ”to je bio u nemilosti u vreme komunistiÄkog režima u Srbiji i Jugoslaviji, Jovan Mokranjac je doživljavao mnoge nepravde za života, a njegova metodika nikada nije zaživela. Njegov sin Vasilije Mokranjac nasledio je talenat za muziku i postao jedan od najznaÄajnih srpskih kompozitora XX veka. Kao i otac doživeo je mnoge nepravde u vreme komunistiÄkog režima i tragiÄno preminuo. Ipak, njegova dela danas rado izvode mnogi muziÄari. Tags: Balkanski rat ratovi istorija srba srpska srpskog naroda avangarda avangardni dizajn avant-garde design serbian painter b. konjevod dadaizam konstruktivizam secesija ...
Opis: 1. izdanje prve knjige M. UskokoviÄa, Beograd 1905, originalni meki povez (stanje kao na slikama), unutra dobro oÄuvano, bez pisanja, EKSTREMNO RETKO! ŠŃŃŠ¾Ń - Š¾ŃŠ¾Š±Š° Š£ŃŠŗŠ¾ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ, ŠŠøŠ»ŃŃŠøŠ½, 1884-1915 = UskokoviÄ, Milutin, 1884-1915 ŠŠ°ŃŠ»Š¾Š² ŠŠ¾Š“ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ¾Š¼ / Š. [ŠŠøŠ»ŃŃŠøŠ½] Š. Š£ŃŠŗŠ¾ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŠŃŃŃŠ° Š³ŃŠ°ŃŠµ ŠŗŃŠ°ŃŠŗŠ° ŠæŃŠ¾Š·Š° ŠŠµŠ·ŠøŠŗ ŃŃŠæŃŠŗŠø ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Š° 1905 ŠŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠµ Šø ŠæŃŠ¾ŠøŠ·Š²Š¾Š“ŃŠ° ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ : Š Š°Š“Š¾ŃŠµ ŠŠµŠ“ŠøŠ½Š°Ń Šø ŠŠøŠ»Š¾ŃŠ°Š“ ŠŃŃŃŠ¾Š²ŠøŃ, 1905 (ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ : Š”Š°Š²ŠøŃ Šø ŠŗŠ¾Š¼Šæ.) Š¤ŠøŠ·ŠøŃŠŗŠø Š¾ŠæŠøŃ 92 ŃŃŃ. ; 20 cm ISBN (ŠŃŠ¾Ń.) Težina: 0.2 kg Milutin UskokoviÄ (Užice 4./16. jun 1884 ā KurÅ”umlija 15./28. oktobar 1915) bio je srpski književnik, pravnik, doktor nauka. ZavrÅ”io je osnovnu Å”kolu u Užicu a gimnaziju u Beogradu. Studirao je prava u Beogradu. U Ženevi je 1910. odbranio disertaciju o carinskoj uniji i meÄunarodnom pravu i stekao titulu doktora pravnih nauka. Zaposlio se 1906. u Carinskoj upravi u Beogradu, a 1907. je postavljen za diplomatskog službenika u Srpskom konzulatu u Skoplju. Radio je kao sekretar u Odeljenju za trgovinu, radinost i saobraÄaj Ministarstva narodne privrede, a od 1914. u trgovinskom inspektoratu Ministarstva narodne privrede u Skoplju. PovlaÄeÄi se ispred bugarske vojske iz Skoplja , stigao je preko PriÅ”tine u KurÅ”umliju. Potresen tragedijom svoga naroda 1915. godine izvrÅ”io je samoubistvo. Kolo srpskih sestara iz Užica 1936. godine postavilo je spomen ploÄu na kuÄi u kojoj je živeo Milutin UskokoviÄ. Književni rad Pisao je crtane, pripovetke i romane .Bio je saradnik i Älan redakcije Politike od njenog osnivanŃa 1904. Književne tekstove je objavljivao u Äasopisima: Savremenik, Delo, Nova iskra, Srpski književni glasnik, Samouprava, Å tampa, Slovenski jug, Srpska domaja, Brankovo kolo, Beogradske novine, GraÄanin, Bosanska vila, Carigradski glasnik, Venac, Vardar, Letopis Matice srpske i dr. U Äasopisu Sudslawische Revue objavio je 1912. godine prilog o novopazarskom sandžaku. Njegov lirski temperament bio je ispunjen priliÄnom dozom sentimentalnosti. Pripadao je generaciji mladih srpskih pisaca koji su poÄetkom XX veka smelo napuÅ”tali tradicije srpske realistiÄke proze i ugledali se na modernu evropsku literaturu. Smatran je predstavnikom tzv. beogradskog druÅ”tvenog romana. UlazeÄi u dramatiÄne sudare liÄnosti sa gradskom sredinom, viÅ”e je davao unutraÅ”nja stanja naÅ”ih intelektualaca nego kompleksnu sliku vremena i sredine; u njegovoj literaturi osetna je protivreÄnost izmeÄu starinskog romantizma i modernog shvatanja života i sveta. NajznaÄajniji je pisac koga je Užice imalo do Prvog svetskog rata. PolitiÄko delovanje UÄestvovao je u organizovanju Male konferencije jugoslovenskih književnika i umetnika, Prvog ÄaÄkog jugoslovenskog kongresa u Beogradu i Prve jugoslovenske umetniÄke iŃložbe. Zalagao se za konfederaciju jugoslovenskih država. Na konfrenciji jugoslovenskih studenata u Sofiji 1906. godine podneo je referat Balkanska konfederacija i jugoslovenska zajednica. Dela Pod životom : crtice, pesme u prozi, pesme, Älanci o književnosti, Beograd, 1905. Vitae fragmenta, Mostar,1908 DŠ¾Å”ljaci, Beograd, 1910 Kad ruže cvetaju, Beograd, 1912 Les traites d Union douaniere en droit international, Geneve, 1910 Äedomir IliÄ, Beograd, 1914 Dela, Beograd, 1932 Usput, Beograd, Užice, 1978 KC
U dobrom stanju! Raritet, veoma retko! Pesme Mirza-Å afije : veÄinom po Bodenstetu / od Jovana JovanoviÄa Zmaja Autor: JovanoviÄ-Zmaj, Jovan, 1833-1904 Bodenstedt, Friedrich, 1819-1892 Naslov Pesme Mirza-Å afije : veÄinom po Bodenstetu / od Jovana JovanoviÄa Poezija Jezik: Srpski Godina 1871 Izdavanje i proizvodnja BeÄ : na svet izdao ÄorÄe RajkoviÄ, 1871 (BeÄ : Å”tamparija Jermenskoga manastira) FiziÄki opis 142 str. 14 cm Jovan JovanoviÄ Zmaj (Novi Sad, 6. decembar 1833 ā Sremska Kamenica, 14. jun 1904) je bio jedan od najveÄih liriÄara srpskog romantizma. Po zanimanju bio je lekar, a tokom celog svog života bavio se ureÄivanjem i izdavanjem književnih, politiÄkih i deÄjih Äasopisa. NajznaÄajnije Zmajeve zbirke pesama su āÄuliÄiā i āÄuliÄi uveociā, prva o sreÄnom porodiÄnom životu, a druga o bolu za najmilijima. Pored lirskih pesama, pisao je satiriÄne i politiÄke pesme, a prvi je pisac u srpskoj književnosti koji je pisao poeziju za decu. Jovan JovanoviÄ Zmaj je izabran za prvog potpredsednika Srpske književne zadruge i izradio je njenu oznaku (amblem) Jovan JovanoviÄ Zmaj je roÄen u Novom Sadu 6. decembra (24. novembra po julijanskom kalendaru) 1833. u uglednoj plemiÄkoj porodici.[2] Po jednoj verziji, pesnikov pradeda bio je Cincarin a od 1753. godine živi i posluje u Novom Sadu; bio je bakalin, krÄmar, dželebdžija, trgovac hranom i brodovlasnik. Po drugom pouzdanijem izvoru, druga osoba (istog imena i prezimena) je prandeda Kosta JovanoviÄ `trgovac iz Makedonije` primljen je 15. januara 1767. godine za graÄanina Novog Sada.[2] Deda Jovan poznat kao `KiÅ”janoÅ”` je bio manje viÄan ekonomiji, ali iako se bavio ÄinovniÄkim poslovima, tražio je 1791. godine i poÄekao, da bi stekao je plemiÄku titulu.[3] Otac Zmajev bio je āblagorodni gospodin Pavle ot JoannoviÄā, senator, pa gradonaÄelnik Novog Sada, a majka Marija roÄena Gavanski bila je iz Srbobrana.[4] Mali Jova je roÄen i prve godine života proveo u novosadskoj Äuvenoj ulici `Zlatna greda`. Njihov porodiÄni dom bio je inspirativno mesto; kao steciÅ”te novosadske elite i kulturnih radnika. Osnovnu Å”kolu je pohaÄao u Novom Sadu, a gimnaziju u Novom Sadu, HalaÅ”u i Požunu. Iz gimnazijskih dana su njegovi prvi pesniÄki pokuÅ”aji; `ProleÄno jutro` je spevao 1849. godine. Posle zavrÅ”ene gimnazije upisao je, po oÄevoj želji, studije prava u PeÅ”ti, a studirao joÅ” i u Pragu i BeÄu. Ali bio je naklonjen prirodnim naukama, i to Äe kasnije prevladati kao životno opredeljenje, od kada je izuÄio medicinu. Za njegovo književno i politiÄko obrazovanje od posebnog znaÄaja je boravak u BeÄu, gde je upoznao Branka RadiÄeviÄa, koji je bio njegov najveÄi pesniÄki uzor. TakoÄe u BeÄu upoznao se i sa Svetozarem MiletiÄem i Äurom JakÅ”iÄem. Za vreme gimnazijskog Å”kolovanja i potom studija, upoznao je u originalu prvo maÄarsku, a zatim i nemaÄku književnost. Bavio se tada mnogo prevoÄenjem na srpski jezik, pesama Petefija, Cucorija, Garaija, Äulaija. Izdao je 1857. godine knjigu `Toldiju` od Aranjija, zatim 1860. godine `Viteza Jovana` od Petefija, te deceniju kasnije 1870. godine, Aranjijevu `Toldijinu starost`.[5] Bio je naklonjen maÄarskim pesnicima, a i MaÄari su ga javno i iskreno poÅ”tovali. Tako su maÄarski prijatelji u BudimpeÅ”ti, okupljeni u `KiÅ”faludijevom druÅ”tvu`[6], u dvorani MaÄarske uÄene akademije, 17/29. maja 1889. godine, sa bogatim kulturnim sadržajima, obeležili 40. godiÅ”nji Zmajev `pesniÄki rad`.[7] Ali zbog te svoje ne samo mladiÄke `slabosti` prema `srpskim duÅ”manima`, on je meÄu Srbima, podrugljivo (kao i deda mu, ali sa viÅ”e prava) nazivan `KiÅ” JanoÅ”`. Posle zavrÅ”enih studija prava, Zmaj se 1860. vratio u Novi Sad, i kao jedan od najbližih MiletiÄevih saradnika postao službenik - podbeležnik u novosadskom magistratu. Pisao je poeziju sa mnogo uspeha u novosadskoj `Danici`. Tu se upoznao sa svojom buduÄom suprugom Eufrozinom - Rozinom. koju je `prekrstio` Ružom, - postala Ružica LiÄanin. Ružini roditelji su bili Pavle LiÄanin, sin novosadskog trgovca Mihaila, i Paulina, Äerka Pavla ot Duka.[8] Svadba je bila upriliÄena o Sv. Savi 1862. godine.[9] Ljubav i sreÄan porodiÄan život nadahnuli su Zmaja da napiÅ”e ciklus (zbirku) pesama ÄuliÄi (od turske reÄi GĆ¼l, Å”to znaÄi ruža). Spomenik Jovanu JovanoviÄu Zmaju u Novom Sadu u Zmaj Jovinoj ulici Ipak, služba u magistratu nije mu odgovarala, pa ju je napustio i posvetio se književnom radu. Tada je pokrenuo književni Äasopis Javor i preuzeo od ÄorÄa RajkoviÄa, satiriÄni list Komarac. Godine 1863. preselio se u PeÅ”tu, gde je radio u Matici srpskoj i kao nadzornik Tekelijanuma. Prihvatio se nadzorniÅ”tva `Tekelijanuma` da bi mogao da zavrÅ”i medicinu u PeÅ”ti. Godine 1864. pokrenuo je satiriÄni list Zmaj (igra reÄima, poÅ”to je 3. maj po julijanskom kalendaru bio dan održavanja Majske skupÅ”tine 1848), Äiji Äe naziv postati sastavni deo njegovog imena. Pored ovog, Zmaj je imao joÅ” 398 pseudonima, od kojih su mnogi bili likovi iz njegovih dela, ali i imena Äasopisa koje je objavljivao.[10] Godine 1870. Zmaj je zavrÅ”io studije medicine, vratio se u Novi Sad, gde je zapoÄeo svoju lekarsku praksu. Na poziv PanÄevaca, preselio se u PanÄevo gde je radio kao opÅ”tinski lekar i pokrenuo humoristiÄki list `Žižu`. Ovde ga je ubrzo zadesila porodiÄna tragedija, umrla su mu deca, a potom i žena Ruža. Iz ove porodiÄne tragedije proiziÅ”ao je niz elegiÄnih pesama objavljene pod zajedniÄkim nazivom ÄuliÄi uveoci. OÄajan vratio se u zaviÄaj; posle neuspelog angažmana u Karlovcima, poÄinje lekarsku praksu u Futogu. Ali tu umire jedina kÄerka Smiljka. Put ga dalje vodi preko Kamenice i Beograda, do BeÄa. U Kamenicu se doselio 1875. godine, i tu doÄekuje izbijanje hercegovaÄkog ustanka. PokreÄe u Novom Sadu Äasopis `Ilustrovanu ratnu hroniku`, u kojoj je publikovati graÄu tog srpskog ustanka. U BeÄu je radio kao privatni lekar i ureÄivao humoristiÄki list `Starmali`. U Zagrebu se bavio uz put svojim deÄijim listom `Nevenom`. Bavio se politikom i nekoliko puta bi biran u VrÅ”cu, za poslanika srpskog crkveno-narodnog sabora u Karlovcima. Tokom života se puno selio, radeÄi kao lekar meÄu Srbima, i nije se mogao skuÄiti, sve dok nije od srpske Narodne skupÅ”tine u Beogradu, dobio penziju od 4000 dinara. Kupio je tada malu kuÄu zvanu `Zmajevac` u Sremskoj Kamenici. JovanoviÄ za života bio i slavljen i hvaljen u svom narodu. Srpski akademici su ga primili u svoje redova za `pravog Älana` 1896. godine.[11] Zbog nekih svojih postupaka doživljavao je i osporavanja. Na primer, zamerano mu je zbog prevoda `Harfe Siona`, bogoslužbene zbirke pesama nazarenske zajednice, za koju se u to vreme smatralo da je sekta koja je nanela veliku Å”tetu pravoslavlju i srpskoj crkvi.[12] Prijatelj pesnik Laza KostiÄ, tada na suprotnim politiÄkim pozicijama, ga je neoÄekivano osporio lucidnim opaskama, tokom svog predavanja 1899. godine, na jubilarnom skupu posveÄenom Zmaju, od strane Književnog odeljenja Matice srpske u Novom Sadu. Vratio se 1902. godine iz Zagreba, u svoj dom u Kamenici, i mada je bio star i bolestan nije ispuÅ”tao pero do svog kraja. Preminuo je 14. juna (1. juna po julijanskom kalendaru) 1904. u Sremskoj Kamenici, gde je i sahranjen. Književni rad Dve najbolje zbirke njegovih pesama su āÄuliÄiā i āÄuliÄi uveociā. Veliki broj njegovih Å”aljivih i deÄjih pesama, Å”tampanih po raznim listovima i Äasopisima, izaÅ”ao je u dva izdanja celokupnih dela: āPevanijaā i āDruga pevanijaā. Jovan JovanoviÄ Zmaj je prvi pisac u srpskoj književnosti koji je pisao pesme za decu, riznica `Smilje`[13] sadrži pesme sa bogoljubivim i rodoljubivim temama, koje su pravi dar u srpskoj književnosti za decu. Deca Äe iz njih saznati kako valja podnosti nevolje, pomagati bližnjima, radovati se životu, prirodi, potoku i cvetu, blagodariti za sve, poÅ”tovati starije, voleti svoju otadžbinu, kako se moliti i uzdati u Boga. Sigurno je Äika Jova imao na umu svoju decu dok je pisao ove pesme, jer se njegova najmlaÄa kÄi zvala Smiljka, a ceo naziv je pod imenom `Smilje`. Poznata je i njegova rodoljubiva oda āSvetli Groboviā (1879). Poslednje su Å”tampane zbirke: āSnohvaticeā i āDevesiljeā. U prozi je napisao jednu pesniÄku legendu (āVidosava BrankoviÄā) i jedan Å”aljivi pozoriÅ”ni komad (āÅ aranā) 1866. godine. Prikupljao je graÄu za ReÄnik srpskog jezika u kasnijem izdanju SANU.[14] PrevodilaÄki rad Zmaj je i prevodio, naroÄito iz maÄarske književnosti. Najbolji su mu prevodi maÄarskog pesnika srpskog porekla Å andora Petefija. Pored ostalih pesama, od njega je preveo spev āVitez Jovanā. Iz nemaÄke poezije prevodio je Getea (āHerman i Dorotejaā, āIfigenija u Tavridiā) i s uspehom podražavao Hajneovu ljubavnu liriku i epigram i orijentalsku poeziju Fridriha BodenÅ”teta (āPesme Mirca Shafijeā) 1871. godine. Preveo je sa nemaÄkog i objavio 1861. godine knjigu `IstoÄni biser`. Od ostalih prevoda iz strane književnosti najpoznatiji su āDemonā od Ljermontova i āEnoh Ardenā od engleskog pesnika Tenisona. Pored Zmaja, ureÄivao je satiriÄne listove Žižu i Starmali. Od 1880. pa do smrti izdavao je deÄji list Neven, najbolji srpski deÄji list tog vremena. ÄorÄe RajkoviÄ (Novi Sad, 5. maj 1824 - Novi Sad, 9 avgust 1886) je bio srpski književnik, uÄitelj, prevodilac i urednik brojnih listova. Po zavrÅ”etku osnovne Å”kole pohaÄao Srpsku pravoslavnu veliku gimnaziju u Novom Sadu do petog razreda. Potom odlazi u Požun, i na EvangeliÄkom liceju sluÅ”ao retoriku i poetiku, ali je nakon godinu dana morao da odustane jer nije imao novca za Å”kolovanje. Po povratku u Novi Sad postao aktuar (liÄni sekretar) profesora Petra JovanoviÄa, i sa njim iÅ”ao u inspekciju Å”kola u Sremu. U službi JovanoviÄa bio od 1843. do 1847. godine. Privatno je položio ispite za sedmi i osmi razred gimnazije. Svedodžba koju mu je 1847. izdao direktor Novosadske gimnazije omoguÄila mu je da radi kao uÄitelj. Na preporuku mentora JovanoviÄa dobio je 1847. službu u Vukovaru. Po izbijanju Bune 1848. godine odlazi u Srbiju, gde se zaposlio kao profesor i zamenik upravitelja niže gimnazije u Negotinu. Predavao je latinski i nemaÄki jezik.[1] Zbog loÅ”ih uslova za rad (epidemija kolere, opÅ”te siromaÅ”tvo, loÅ”i odnosi u profesorskom kolegijumu) vratio se 1849. godine u Novi Sad. Potom je radio kao kancelist (pisar) kod gradonaÄelnika i u Okružnom sudu. U jesen 1851. poÄinje da radi kao uÄitelj III razreda osnovne Å”kole.[1] Konstantni problemi sa zdravljem (žutica, reuma) su ga ometali u radu. LeÄio se u bolnicama u Pakracu i Grefenbergu u Å leskoj. Boravio je i u banjama. LeÄenje nije dalo oÄekivane rezultate, i u jesen 1865. je penzionisan.[1] Umro je 1886. godine od raka jetre nakon naizgled uspeÅ”nog leÄenja u banji Radegund u Å tajerskoj. Sa suprugom Draginjom imao je sina Savu. PoÅ”to se 1857. razveo oženio se Nemicom Emili Rorsoh.[1] Rad u Å”tampi Priloge objavljivao u VojvoÄanki, Sedmici, Južnoj pÄeli, Javoru, Srpskoj zori, Nevenu, Danici, a saraÄivao i u hrvatskim listovima Neven, Gospodarski list i Napredak. Pisao je pedagoÅ”ke Älanke, basne, aforizme, pesme i dr. Pored originalnih priloga objavljivao je i prevode sa nemaÄkog i ruskog.[1] Po osnivanju Å kolskog lista 1858. preuzeo je dužnost odgovornog urednika. Nakon deset brojeva raziÅ”ao se sa vlasnikom lista Danilom MedakoviÄem. Zajedno sa Jovanom JovanoviÄem Zmajem pokrenuo i ureÄivao humoristiÄko-satiriÄni list Komarac, koji je bio liberalno i antiklerikalno nastrojen. RajkoviÄ 1862. napuÅ”ta Komarca, koga preuzima Aca PopoviÄ Zub. Kratak period tokom 1862.63 godine izdavao je zajedno sa dr ÄorÄem NatoÅ”eviÄem i Jakovom IgnjatoviÄem meseÄnik Putnik, `list za umnu i duÅ”evnu zabavu`. Probni broj lista Humorista (koji nikad nije zaživeo) izdao je 1863. godine.[1] Pokrenuo je 1870. novine Zemljak, `narodni list za varoÅ” i selo`, ali je izdao samo pet brojeva. Nakon ÄorÄa PopoviÄa DaniÄara ureÄivao Danicu 1872. godine. VeÄ tada kvalitet Äasopisa je opao, i od vrhunskog književnog Äasopisa postala je list za pouku, da bi posle devet brojeva bila ugaÅ”ena.[1] KratkoveÄni (svega deset brojeva) zabavno-pouÄni list VeÄernjaÄa izdavao je 1881. godine. U periodu 1884-85. ureÄivao list Glas istine, `za duhovne besede, životopise i starine`. Poslednji list koji je pokrenuo bio je BrÅ”ljan, `za zabavu, pouku i književnost` (1885-1886).[1] Književni rad Nakon prve knjige (kalendara) DomiÅ”ljan objavio je Jed i med (1858) u kojoj je u stihu i prozi objavio pouÄne Älanke. Zajedno sa Zmajem preveo je sa nemaÄkog zbirku religioznih nazarenskih pesama Harfa Siona koja je izaÅ”la 1878. godine.[2] Svoju jedinu zbirku pesama objavio je 1862. pod nazivom Pesme ÄorÄa RajkoviÄa, posvetivÅ”i je svojoj prijateljici i neostvarenoj ljubavi Milici StojadinoviÄ Srpkinji. Sakupljao je srpske narodne pesme, koje je objavio u dve knjige (1868. i 1869).[1] Matica srpska U Matici srpskoj je 1865. postavljen za aktuara i kontrolora. Biran je i u Književno odeljenje i u Upravni odbor Matice, a bio je i recenzent dela koja su nuÄena Matici za Å”tampu. U Letopisu objavljivao srpske narodne poslovice i istorijske priloge, meÄu kojima i graÄu za istoriju srpskih Å”tamparija, kao i biografije poznatih Srba.[1] Srpsko narodno pozoriÅ”te Na skupÅ”tini DruÅ”tva za Srpsko narodno pozoriÅ”te (DSNP) 1865. izabran je za poÄasnog Älana, a 1868. postao je Älan Upravnog odobra DSNP. Za SNP je preveo i adaptirao na srpski Å”aljivu jednoÄinku Filipa Dimanoara ÄuÅ”ka poÅ”to-poto, koja je u Novom Sadu izvedena 1869.
Gallimard francuski jezik unutra odliÄno oÄuvano, korice kao na slikama ilustrovano nadrealistiÄkim fotografijama Andre Breton (franc. AndrĆ© Breton; Orn, 19. februar 1896 ā Pariz, 28. februar 1966) je bio francuski pesnik i kritiÄar.[1] Glavni je teoretiÄar nadrealizma, koji je istrajao na prvobitnoj liniji, raskrstivÅ”i s veÄinom svojih nekadaÅ”njih prijatelja. Biografija[uredi | uredi izvor] RoÄen je 1896. godine u mestu TanÅ”braj, Orn u Normandiji. Studirao je medicinu i psihijatriju.[2] Za vreme Prvog svetskog rata, od 1916. radio je u vojnom neuropsihijatrijskom centru u Sen Dizjeu, gde se susreÄe sa psihiÄkim poremeÄajima i upoznaje sa psihijatrijskom praksom, a posebno, preko knjiga doktora Režisa i doktora Babinskog, i sa Frojdovom psihoanalizom i metodom āslobodnih asocijacijaā koju pokuÅ”ava da primeni na obolelim vojnicima. U vojnoj bolnici u Nantu upoznaje Žaka VaÅ”ea, mladiÄa poremeÄenog uma, Äiji anti-druÅ”tveni stavovi i prezir prema etabliranoj umetniÄkoj tradiciji snažno utiÄu na Bretona. Breton izjavljuje u prvom manifestu nadrealizma āVaÅ”e je nadrealista u meniā. Sa Zigmundom Frojdom se upoznaje u BeÄu 1921.[3] Prvu zbirku pesama āBrdo smernostiā objavio je 1919. godine. Iste godine zajedno sa Lujom Aragonom i Filipom Supoom osniva Äasopis Literatura[1] (franc. Litterature). Kada se dadaistiÄki pokret premeÅ”ta u Pariz sa Tristanom Carom i Fransisom Pikabiom, Breton mu se pridružuje i Äasopis Literatura postaje njegovo glasilo. MeÄutim, vrlo brzo se odvaja od dadaizma i oko sebe okuplja nekoliko istomiÅ”ljenika: Pola Elijara, Benžamena Perea, Luja Aragona, Filipa Supoa, Robera Desnosa. Sa njima organizuje seanse automatskog govora i budnih snova koje posmatra kao neku vrstu medijuma za istraživanje podsvesnog. U saradnji sa Supoom piÅ”e prvi automatski tekst Magnetska polja (Champs magnĆ©tiques) 1920, i objavljuje ga u Äasopisu Literatura. Ženi se sa Simon Kan 1921. godine. SledeÄe godine oni se sele u ulicu Fonten, broj 42 u Parizu, u stan koji Äe udomiti Bretonovu kolekciju od 5300 predmeta: slika, crteža, skulptura, fotografija, knjiga, kataloga, Äasopisa, manuskripta i radova popularne umetnosti i umetnosti iz prekookeanije. Godine 1924. objavljuje NadrealistiÄki manifest kojim formalno otpoÄinje nadrealistiÄki pokret. PiÅ”e niz automatskih tekstova i pesama kao primer metode automatskog pisanja. Krajem godine osniva Äasopis NadrealistiÄka revolucija (La revolution surrealiste). Bretonu se pridružuju: Filip Supo, Luj Aragon, Pol Elijar, Rene Krevel, MiÅ”el Leris, Benžamen Pere, Antonin Arto, i Rober Desnos. Izlazi Bretonov najpoznatiji roman āNaÄaā, 1928. godine. Ovaj roman je najpoznatiji i najbolji primer nadrealistiÄkog romana. Bogato je ilustrovan nadrealistiÄkim crtežima i fotografijama. Pridružuje se Fracuskoj komunistiÄkoj partiji 1927. godine u želji da poveže psihoanalizu i marksizam. Tu težnju izražava u Drugom manifestu nadrealizma 1929. godine. Tekst āSpojeni sudoviā (1932) pokuÅ”aj je spajanja istraživanja nesvesnog sa druÅ”tvenim angažmanom. MeÄutim, Breton nije mogao da prihvati podreÄivanje poetskog stvaranja ideoloÅ”kim ciljevina, i napuÅ”ta partiju 1935. Godine i žestoko kritikuje socijalistiÄki realizam. Svojim idejama ostaje veran i kada se nadrealistiÄki pokret cepa i kada se deo nadrealista na Äelu sa Aragonom priklanja partijskim zahtevima. Godine 1938. prihvata zaduženje od Francuske vlade i putuje u Meksiko. Na tamoÅ”njem univerzitetu Breton uÄestvuje na konferenciji o nadrealizmu. U Meksiku upoznaje Trockog sa kojim piÅ”e Manifest za nezavisnu revolucionarnu umetnost (Manifesto for an Independent Revolutionary Art / Pour un art revolutionnair independent)[1], koji potpisuju Breton i Diego Rivera. Na poÄetku Drugog svetskog rata Breton je ponovo u medicinskoj službi. Nakon ocene ViÅ”ijeve vlade da su njegovi spisi āveoma loÅ”i za nacionalnu revolucijuā Breton beži u SAD.[1] Na Univerzitetu Jejl 1942. godine organizuje izložbu nadrealista. Sa Marselom DiÅ”anom nastavlja intenzivnu nadrealistiÄku delatnost. Plod te delatnosti je i hermetiÄki poetski roman āTajna XVIIā (1947), neka vrsta sume njegovog životnog i stvaralaÄkog iskustva. Po zavrÅ”etku rata vraÄa se u Pariz, gde pokuÅ”ava da obnovi nadrealistiÄki pokret. Dela[uredi | uredi izvor] Brdo smernosti NaÄa Luda ljubav MagiÄna umetnost Izgubljeni koraci Tajna XVII nadrealizam nadrealista andre breton francuski nadrealizam dadaizam avangarda avangardna nadrealistiÄka poezija ... avangarda, nadrealizam, avangardni roman breton naÄa...
kao na slikama u tvrdom povezu sa saÄuvanom otiginalnom koricom 1922 Misao ima potpis reditelja Bode MarkoviÄa retko u ponudi jako lepo oÄuvano Sadržaj Narodno blago. Skupio Vuk KaradžiÄ. Vampir-voda. 1. Jadi mlade SandaÄije. To isto ali malo drukÄije. 2. AnÄelija i morski car. 3. To isto ali malo drukÄije. To isto joÅ” malo drukÄije. NjegoÅ”. Iz `VoÅ”tanice junaÅ”tva`. Äura JakÅ”iÄ. Izazivanje Prirode. Laza KostiÄ. Jovan Krstitelj. Bora StankoviÄ. Tonkina žudba. Jovan DuÄiÄ. Milesa, careva inoÄica. Veljko PetroviÄ. Pop Rista se promenio!! (uskrÅ”nja priÄa). Sima PanduroviÄ. Metafizika. D. FilipoviÄ. Arsenije Eljad. V. ŽivojinoviÄ (Mussaka). Moj život. ā PokuÅ”aj intimne botanike. ā Nikolaj VelimiroviÄ. Landa-Puranda Äovek-NeÄovek. Avgustin UjeviÄ. Arno Arnoldson. ā depeÅ”a pupku, sa zemlje. ā (roman iz Å”vedskog života). Sibe MiliÄiÄ. Moje roÄenje. (Iz knjige `TeÄnosti`). Danica MarkoviÄ. Na krilu kosmosa. MiloÅ” Crnjanski. Notes o BeliÄu. Ranko MladenoviÄ. ZvuÄne eklipse. ā MMMCHI ā paklena uspomena. Rastko PetroviÄ. Sapoge Divke-Tivke. MiloÅ” Crnjanski. S puta po Lombardiji. Todor ManojloviÄ. Hiasent Pikambo ā ili pesnikov život. ā MomÄilo MiloÅ”eviÄ. Stevan Prvoslav. (Prva dva Äina tragedije istog imena). Stanislav Krakov. Smrt potporuÄnika Jezdimira MiloÅ” Crnjanski. Veze Pesma g. Krkleca. Josip Kosor. Nenadigrivi cvancik. - Tragedija ciganske savesti, u 3 Äina. - Pesma g. L. B. Å imiÄa. Vladimir Nazor. Let bana Äavlena na galiji `Äavleni` Miroslav Krleža. Epopeja Vinka PožunoviÄa od Miroslava Krleže. Prevod na Äirilicu. Vladimir Nazor. BalÅ”a XXVI. Milan BegoviÄ. Skarpijina smrt - san renesansa, u 3 Äina. - Bogdan PopoviÄ. Monolog vladike Danila. ā analiza jednog pesimizma.ā Iz kineske lirike Sutonsko uzdarje. Preveo s engleskoga MiloÅ” Crnjanski. Sumrakov poklon. Preveo s francuskog MiloÅ” Crnjanski. Dar prvoga mraka. Preveo sa staroslovenskog po naroÄitom dopuÅ”tenju protosinÄela Visariona MiloÅ” Crnjanski. Svetislav StefanoviÄ. Užim vidicima. BoÅ”ko Tokin. Unterciger Valta Hvitmana. Branko LazareviÄ. Parergoni i prolagomoni / Za konsekventnu teoriju permanentne eternizacije psihogoniometrijskih metabulizama estetike Todor ManojloviÄ. Lago Maggiore. Pavle PopoviÄ. Jedna zaboravljena recenzija. sar-Tin ā Avgustin UjeviÄ. Obrtni mizdraci plinomara u vesperilnom henismanu. Slobodan JovanoviÄ. BimalÅ”e Francuske revolucije. Vladimir VidriÄ. Robinjica u mozaiku. Srpsko-hrvatsko pitanje. Stanoje StanojeviÄ. Pred novim ratom. (Hrvatska istorija i Hrvati). Neverovatna pokvarenost srpskog naroda. (O ovome istome predmetu ima i pesma). Milan Dedinac. ZatiÅ”je slomljenih visoravni. Ivo AndriÄ. Iz knjige `Lenjiri`. M. Ibrovac. Poseta kod Lava Tolstoja. Jovan DuÄiÄ. Scena iz dvora DuÅ”anova. Jovan DuÄiÄ. Sjajan i nerazumljiv carski sonet. DragiÅ”a VasiÄ. Kod komandanta mesta. V. IliÄ MlaÄi. Zlatkova duÅ”a za deklamovanje. (Iz evropskoga rata). Avgustin UjeviÄ. Molitva. ā Za ropÄe Äavolovo `Panta Rej`. ā M. Svetovski. Krajnja taÄka Jugoslavije. Les amis de France. (Dopis iz Äapa-Morino). (Sa ilustracijama). Sibe MiliÄiÄ. Filigran. Jovan TomiÄ. Defetizam vaseljene ili Intrige defetista u selu Vakendorfu. D. J. FilipoviÄ. FoÄo i FoÄiÄ. Nacionalni repertoar. PoÄetak bune na dahije. Libreto za nacionalnu operu. Napisali: ŽivojinoviÄ, MilojeviÄ i IliÄ, prema Filipu ViÅ”njiÄu. Dokumenti. Miloje MilojeviÄ. UmetniÄkom odelenju. H. Molba Narodnoj skupÅ”tini. PaÅ”ko VuÄetiÄ. Moja obznana. Telegrami `Avale`. Pomenik za 1922. godinu. Maturska pitanja. Oglasi Stanislav Vinaver (Å abac, 1. mart 1891 ā NiÅ”ka Banja, 1. avgust 1955) je bio srpski pesnik i prevodilac jevrejskog porekla. Erudita, književnik i prevodilac Stanislav Vinaver, roÄen je 1. marta 1891. godine u Å apcu u uglednoj jevrejskoj porodici. Otac Avram Josif Vinaver bio je lekar, a majka Ruža pijanistkinja. Osnovnu Å”kolu zavrÅ”io je u Å apcu. Gimnazijsko obrazovanje ja zapoÄeo u Å abaÄkoj gimnaziji iz koje je izbaÄen jer nije želeo da se uÄlani u Vidovdansko kolo. Zbog toga je Å”kolovanje nastavio u Beogradu, a na pariskoj Sorboni studirao je matematiku i fiziku. Diplomirao je na Univerzitetu u Beogradu 1930. godine. VeÄ tada postao je sledbenik filozofskih ideja Anrija Bergsona,[1] a 1911. objavio zbirku simbolistiÄke poezije āMjeÄaā. Balkanski i Prvi svetski rat Å kolovanje je privremeno prekinuo da bu uÄestvovao u balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu kao dobrovoljac, jedan od 1300 kaplara. Bio je poruÄnik u slavnom ÄaÄkom bataljonu, preÅ”ao je golgotu povlaÄenja preko Albanije i na Krfu se angažovao kao urednik Srpskih novina i radio kao službenik Državnog presbiroa.[2] Diplomata i novinar Dva mlada pesnika - S. Vinaver i Milutin BojiÄ Godine 1916, upuÄen je na informativno-diplomatske poslove u Francusku i Veliku Britaniju, a potom i u Petrograd, kao Älan srpske diplomatske misije baÅ” u vreme revolucije. Po povratku iz Rusije održao je jedno javno predavanje o Oktobarskoj revoluciji u Kasini na osnovu kojeg je publika stekla utisak da nije žalio sudbinu carske Rusije i da nije bio protivnik revolucionarnih previranja. Zbog toga su ga mnogi oznaÄili za leviÄara i ta etiketa mu je ostala u beogradskim krugovima do 1925. godine.[3] Po okonÄanju rata, kratko je zaposlen u Ministarstvu prosvete, a potom se nemirni i razbaruÅ”eni duh posvetio novinarstvu i književnosti kao pripadnik Å”arolike grupe mladih i novih modernistiÄkih srpskih književnika (MiloÅ” Crnjanski, DragiÅ”a VasiÄ, Rastko PetroviÄ, Ljubomir MiciÄ, Rade Drainac, Velibor GligoriÄ, Marko RistiÄ). ZvaniÄno je postao Älan Jugoslovenskog novinarskog udruženja 20. novembra 1920. godine.[4] Radio je kao saradnik listova `Politika`, `Republika`, `Vreme` i drugih. Pisao je kao stalni kritiÄar za āVremeā i radio kao specijalni dopisnik tog lista u Bugarskoj, NemaÄkoj, Austriji, Å vajcarskoj i Sovjetskom Savezu. Jednom prilikom napisao je za Stevana HristiÄa āG. HristiÄ razmahan palicom kao kakav saobraÄajni pozornikā i za to je osuÄen na tri dana zatvora i hiljadu dinara globe 1926. godine.[5] PoÄetkom 1927 godine bio je jedan od urednika lista `Vreme` i potpredsednik Beogradske sekcije Jugoslovenskog novinarskog udruženja.[6] Ninko PeriÄ, preuzevÅ”i resor Ministarstva inostranih dela Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca krajem decembra 1926, zaposlio je Stanislava Vinavera kao dnevniÄara-dopisnika u Odeljenju za Å”tampu Ministarstva inostranih dela, poÄetkom januara 1927. godine. Na taj naÄin je želeo da se oduži njegovim roditeljima, dr Avramu-Josifu i Ruži Vinaver, koji su pokazali posebnu brigu da bi spasili život Ninku PeriÄu dok je bolovao od pegavog tifusa 1914. godine.[7] [8] Prvobitno je bilo planirano da ga postave za dopisnika Odeljenja za Å”tampu pri Poslanstvu u Berlinu, ali je privremeno zadržan na radu u Ministarstvu, a potom premeÅ”ten za dopisnika Odeljenja za Å”tampu pri Poslanstvu u Bernu, februara 1927. godine. Jedan od prvih zadataka sa kojima se suoÄio u Å vajcarskoj bila je dobro organizovana bugarska propaganda koju je predvodio VMRO u cilju borbe za prava bugarske manjine u Makedoniji i drugim krajevima Kraljevine SHS. Stanislav Vinaver je uložio veliku energiju i pokazao znatnu inicijativu u radu, dnevno piÅ”uÄi raznim redakcijama i istaknutim pojedincima liÄna pisma u kojima je pobijao navode bugarske propagande.[9] I pored posveÄenosti struÄnim poslovima, ubrzo je doÅ”ao u sukob sa Jovanom T. MarkoviÄem, bivÅ”im pomoÄnikom ministra inostranih dela i tadaÅ”njim poslanikom u Bernu, jer nije želeo da potpiÅ”e dvostruku dokumentaciju o zakupu zgrade za Poslanstvo kojim bi bio oÅ”teÄen državni budžet.[10] Potom je poslat na rad pri Stalnoj delegaciji pri DruÅ”tvu naroda u Ženevi, maja 1927. godine.[11] Konstantin FotiÄ, stalni delegat i njegov liÄni prijatelj,[12] [13] cenio je rad Stanislava Vinavera koji je odliÄno vladao francuskim, nemaÄkim i italijanskim jezikom, te je bio u moguÄnosti ne samo da prati pisanje Å”tampe veÄ i da direktno komunicira sa redakcijama i novinarima Å”vajcarskih listova. MeÄutim, upravo su njegovo znanje i umeÅ”nost izazivali surevnjivost dopisnika Odeljenja za Å”tampu MID pri Stalnoj delegaciji u Ženevi Sretena JakiÄa. Pored toga, Jovan MarkoviÄ nije zaboravio njegovu raniju neposluÅ”nost i posrednim putem je pokuÅ”ao da mu oteža položaj i rad u Å vajcarskoj. MeÄutim, Konstantin FotiÄ je nastojao da ga zaÅ”titi od svih intriga, visoko ceneÄi njegova znanja, umeÅ”nost, posveÄenost poslu i inicijativu u radu. Posle zavoÄenja Å estojanuarskog režima, proveo je dva meseca u Kraljevini SHS, u jesen 1929, jer je želeo da se liÄno upozna sa novonastalom situacijom i obnovi svoje stare kontakte, kako bi mogao bolje da odgovori svojim dužnostima zastupanja jugoslovenskih teza pred Å”vajcarskom javnoÅ”Äu.[14] U to vreme je odluÄeno da Stanislav Vinaver bude premeÅ”ten u NemaÄku. Postavljen je za ataÅ”ea za kulturu pri Poslanstvu u Berlinu 29. oktobra. 1929. godine.[15] Sa novim Å”efom, poslanikom u Berlinu Živojinom BalugdžiÄem imao je odliÄne odnose. On je pomagao dopisnicima Odeljenja za Å”tampu MID, a potom dopisnicima Centralnog presbiroa PredsedniÅ”tva Ministarskog saveta, u njihovim propagandnim, informacionim i politiÄkim poslovima. MeÄutim, Stanislav Vinaver je ubrzo doÅ”ao u sukob sa drugim dopisnikom u Berlinu Omerom KajmakoviÄem usled nepoÅ”tovanja razgraniÄenja nadležnosti u poslu. Njihove rasprave su trajale od 1929. godine, a kulminirale su fiziÄkim obraÄunom 14. februara 1931. godine. Incident je okonÄan premeÅ”tajem Omera KajmakoviÄa iz Berlina i dodeljivanjem svih poslova Stanislavu Vinaveru, kada je i zvaniÄno postavljen za ataÅ”ea za Å”tampu (dopisnika Centralnog presbiroa). Na tom položaju je ostao do 1934. godine, posvetivÅ”i veliku pažnju odbrani Jugoslavije od oÅ”tre kritike nemaÄke Å”tampe u doba Vajmarske republike, a zatim promenama u politiÄkom životu NemaÄke po dolasku nacionalsocijalista na vlast.[16] [17] Ubrzo po premeÅ”taju u Beograd, Stanislav Vinaver je postavljen za Å”efa PublicistiÄkog odseka Centralnog presbiroa. Ovaj posao je obavljao do 1934. do 1938. godine.[18] Po povratku u Jugoslaviju, bio je i jedan od osnivaÄa `OÅ”iÅ”anog ježa`, decembra 1934. godine.[19] PoÅ”to je njegov zaÅ”titnik Kosta LukoviÄ bio u nemilosti posle Marsejskog atentata i Stanislav Vinaver se naÅ”ao na udaru Å”efa Centralnog presbiroa Teofila ÄuroviÄa, koji je želeo da ga otpusti iz državne službe. Ipak, pad vlade Bogoljuba D. JevtiÄa i formiranje vlade Milana StojadinoviÄa su mu poboljÅ”ali pozicije.[20] Sa novim predsednikom vlade i ministrom inostranih poslova, Vinaver je uspostavio prisne odnose, i Äak mu pisao neke od njegovih govora.[21] Upravo zbog bliskih odnosa sa StojadinoviÄem, Stanislav Vinaver je penzionisan u vreme vlade DragiÅ”e CvetkoviÄa.[22] Ekspresionista Pesnik i esejista Vinaver, javlja se kao utemeljivaÄ ekspresionistiÄkog pokreta (napisao je āManifest ekspresionistiÄke Å”koleā), najoÅ”trije se zalažuÄi za raskid s tradicionalnim umetniÄkim izrazom i osporavajuÄi dotadaÅ”nje āpatriotske i deseteraÄke kanoneā koje su bili postavili dotad neprikosnoveni književni kritiÄari Jovan SkerliÄ i Bogdan PopoviÄ. Drugi svetski rat Tokom Aprilskog rata zarobljen je kao rezervni kapetan I klase i ostatak Drugog svetskog rata je proveo u zarobljeniÅ”tvu u nemaÄkom logoru Osnabrik.[23] OsnivaÄ Moderne i lucidni prevodilac Vinaver je joÅ” daleke 1911. u Parizu napisao āMjeÄuā kojom je zapoÄeo prevazilaženje srpske moderne. Parodijske pesme poput āEvdoksijeā subverzivnog su karaktera i suÅ”tinski su poÄetak srpske avangarde. Evropska i srpska avangarda otuda su savremene u predratnom smislu. Vinaver je prvi preveo HaÅ”ekovog āDobrog vojnika Å vejkaā, Rableovog āGargantuu i Pantagruelaā, Kerolovu āAlisu u zemlji Äudaā, Tvenove āDoživljaje Toma Sojeraā imajuÄi prilike da se sretne sa elementima parodije u književnosti. Posleratna aktivnost Vinaverov grob na beogradskom Novom groblju Poslednje godine (1945 ā 1955) proveo je u Beogradu radeÄi kao profesionalni književnik, satiriÄar i prevodilac sa francuskog, engleskog, ruskog, ÄeÅ”kog, poljskog i nemaÄkog jezika. Njegovi specifiÄni prevodi, u kojima je zarad prenoÅ”enja najdubljeg smisla i tumaÄenja prevoÄenog teksta vidljivo odstupao od originala, ponekad su Äak nailazili na odbijanje izdavaÄa, ali su i danas ostali nenadmaÅ”ni, skoro kao posebna književna dela. Na polju satire Vinaverove parodije odlikuju se beskrajno duhovitim obrtima, svežinom izraza i prefinjenim oseÄajem za grotesku, Å”to je posebno doÅ”lo do izražaja u āPantologijama novije srpske pelengirikeā (1920, 1922. i 1938), koje su zapravo parodijski pandan āAntologiji novije srpske lirikeā Bogdana PopoviÄa. MeÄu brojnim Vinaverovim radovima, najpoznatija su: āPriÄe koje su izgubile ravnotežuā (1913), āMisliā (1913), āVaroÅ” zlih volÅ”ebnikaā (1920), āGromobran svemiraā (1921), āÄuvari svetaā (1926), āIkarov letā (1937), āRatni drugoviā (1939), āEvropska noÄā (1952), āJezik naÅ” nasuÅ”niā (1952) i kao kruna njegovog razmiÅ”ljanja o srpskom jeziku āZanosi i prkosi Laze KostiÄaā (1963). U ovoj poslednjoj knjizi, za koju je Vinaver vodio veliku bitku i za života nije mogao da naÄe izdavaÄa, autor je polemiÄkim majstorstvom do vrhunca doveo svoje kritike srpskog kulturnog mediokritetstva i mitomanstva. Iako je pokazao da se može biti moderan u kontekstu nacionalne kulture, on je i posle toga joÅ” pola veka ostao neshvaÄen, potiskivan i preÄutkivan, pa su āZanosiā ponovo Å”tampani tek 2006. godine. U knjizi na skoro 600 strana eseja o velikom pesniku, Vinaver je uspeo da oslika kompletno duhovno i umetniÄko nasleÄe srpske književnosti, kulture, mitologije, državnosti i da napiÅ”e ne samo monografiju o Lazi KostiÄu, veÄ i autopoetiÄko delo, koje spaja intelektualno-umetniÄku radoznalost, enciklopedijsku obaveÅ”tenost i autentiÄni duh. āZanosi i prkosiā sadrže, naime, kompletnu KostiÄevu biografiju i njegova dela, istorijski kontekst u kome su nastajala i beleÅ”ke o njegovim savremenicima, ali je Vinaver pisao i o muzici, problemima stiha, posebno deseterca, troheja i heksametra, o jeziÄkim moguÄnostima, melodiji jezika i o modernoj poeziji uopÅ”te. Umro je u NiÅ”koj Banji, 1. avgusta 1955. godine. Njegovoj sahrani na Novom groblju u Beogradu su prisustvovali Veljko PetroviÄ, Ivo AndriÄ, Milan BogdanoviÄ i dr. Imao je dva sina Vuka, roÄenog u Bernu 1927, i Konstantina, roÄenog u Berlinu 1930. godine. Stariji sin, po profesiji istoriÄar, bio je poput svog oca poznat kao poliglota. MlaÄi sin, pijanista, muzikolog i operski dramaturg, je dobio ime po dobrom prijatelju njegovog oca Konstantinu FotiÄu.[24] Bibliografija MjeÄa - Beograd 1911, PriÄe koje su izgubile ravnotežu - Beograd 1913, VaroÅ” zlih volÅ”ebnika - Beograd 19120, Pantologija novije srpske pelengirike - Beograd 1920. Gromobran svemira - Beograd 1921, Nova pantologija pelengirike - Beograd 1922, Äuvari sveta - Beograd 1926, GoÄ gori, jedna jugoslovenska simfonija - Beograd 1927, Å abac i njegove tradicije - Beograd 1935, Äardak ni na nebu ni na zemlji - Beograd 1938, MomÄilo NastasijeviÄ - Beograd 1938, Najnovija pantologija srpske i jugoslovenske pelengirike - Beograd 1938, Živi okviri - Beograd 1938, Ratni drugovi - Beograd 1939, Godine poniženja i borbe, život u nemaÄkim āoflazimaā - Beograd 1945, Evropska noÄ - Beograd 1952, Jezik naÅ” nasuÅ”ni - Novi Sad 1952, Nadgramatika - Beograd 1963, Zanosi i prkosi Laze KostiÄa - Novi Sad 1963 Zanimljivosti Rebeka Vest je u svom putopisu Crno jagnje i sivi soko duhovito opisala svoje sukobe sa ženom Stanislava Vinavera. Stanislav i njegova žena su im bili pratioci na mnogim putovanjima po Jugoslaviji, ali je konstantna netrpeljivost dovela do toga da nastave put bez njih. U putopisu gospodin i gospoÄa Vinaver nisu navedeni pod svojim pravim imenima, a gospoÄa Vinaver je prikazana kao nacista, rasista, nemaÄki nacionalista... U Å apcu postoji trg posveÄen njemu.[25]
BOŽANSTVENA KOMEDIJA DANTE ALIGIJERI Prevod sa italijanskog DRAGAN MRAOVIÄ CID PODGORICA 1 9 9 6 Biblioteka C I D PAKAO ÄISTILIÅ TE RAJ ALIGIJERI DANTE NajveÄi italijanski pesnik svih vremena i jedan od najveÄih svetskih pisaca u istoriji ljudskog roda. Svoje /Ä a r o b n o/ delo `Božanstvenu komediju`, Dante je pisao 14 godina, od 1307. do pred samu smrt, 1321. Požive 56 godina. U `Božanstvenoj komediji` nalazi se /s v e/ Å”to je do tada bilo poZnato ljudskom umu! DRAGAN MRAOVIÄ, pesnik i preVodilac, roÄen 1947. u Novom Sadu. ZavrÅ”io FiloloÅ”ki fakultet u Beogradu, odsek za italijanski jezik i književnost i francuski jezik. ViÅ”e od 10 godina proveo u Torinu i Bariju. Objavio 57 knjiga prevoda, preveo i obJavio viÅ”e od 200 jugoslovenskih pisaca u italijanskoj i dela viÅ”e od 100 italijanskih autora u jugoSlovenskoj književnoj periodici! 14.233 s t i h a .............................................................. Dragan MraoviÄ, /v r s n i/ prevodilac, u ovom /v r s n o m/ izdanju, za razliku od prethodnih prevoda, /n i j e/ izostavio niÅ”ta, ni /Jedno ime, ni /Jedan toponim, ni /Jednu znaÄajnu misao! Äirilica, Tvrde korice, ObeležIvaÄ stranica, 556 strana ....................................................... ... Ako ne/Koga Volite, ako vam je Stalo do njega/nje i ako je taj/ta Sklon/a kontemplaciji, ova knjiga je veÄ /i z v r s a n/ poklon! Za IznenaÄenje, za Radost, za Toplinu, za Utisak, za lep OseÄaj kad se poklon Daje i kad se Prima + Poljubac i zaBeležili ste Poen na njegovom/njenom terenu. Nema te SMS poruke koja može da Zameni /o v u/ knjigu. Pustite svoje Emocije sa uzde, pustite /s e b e/, pustite /s v o j/ Život da TeÄe. Otvorite se! Dajte se - daÄe vam se! Ne bojte se! Mnogo je u svetu ljudi koji /n i K a d a/ nisu po/Leteli, nisu se o/Tisnuli na puÄinu, zvanu /ž i v o t/. Vi to u/Radite! Vi to Možete! Vi Vredite! VredeÄe sigurno! ŠŠ¾ŃŠµ Š“Š° Š±Š¾Š»Šø, Š½ŠµŠ³Š¾ Š“Š° ŃŠ°Š¼Šø!!! Š”Š° ŃŃŠµŃŠ¾Š¼ !!! (ŠŠøŃ Š°ŃŠ»Š¾ ŠŃŃŃŠøŃ) ODLIÄAN PRIMERAK Š Šŗ Ń Ń Ń Š° !!!!!!!!!!!!!!!
IZUZETNO RETKO U PONUDI!!! Prvo izdanje drame Äure JakÅ”iÄa `Jelisaveta kneginja crnogorska` Autor - osoba ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ, ŠŃŃŠ°, 1832-1878 = JakÅ”iÄ, Äura, 1832-1878 Naslov ŠŠµŠ»ŠøŃŠ°Š²ŠµŃŠ° ŠŗŠ½ŠµŠ³ŠøŃŠ° ŃŃŠ½Š¾Š³Š¾ŃŃŠŗŠ° : Š“ŃŠ°Š¼Š° Ń ŠæŠµŃ Š“ŠµŠ»Š¾Š²Š° / Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŠŃŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃŠøŃ Vrsta graÄe drama Jezik srpski Godina 1868 Izdavanje i proizvodnja ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ : ŠŃŠ¶Š°Š²Š½Š° ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŠøŃŠ°, 1868 FiziÄki opis 215, [10] ŃŃŃ. ; 18 cm Äura JakÅ”iÄ (8. avgust 1832. ā 16. novembar 1878) Äura JakÅ”iÄ (roÄen u Srpskoj Crnji, preminuo u Beogradu) je bio srpski slikar, pesnik, pripovedaÄ, dramski pisac, uÄitelj i boem. RoÄen je 8. avgusta (27. jula po julijanskom kalendaru) 1832. godine u Srpskoj Crnji, u Banatu, u sveÅ”teniÄkoj porodici. Otac ga upisuje u trgovaÄku Å”kolu iz koje beži tri puta i na kraju upisuje nižu gimnaziju u Segedinu. Posle zavrÅ”ene osnovne Å”kole u Srpskoj Crnji i niže gimnazije u Segedinu (danas MaÄarska), odlazi u TemiÅ”var (danas Rumunija) da uÄi slikanje. UoÄi revolucionarne 1848. godine bio je student umetniÄke akademije u PeÅ”ti, ali je zbog revolucionarnih dogaÄaja morao da je napusti. VrativÅ”i se u rodni kraj produžio je da uÄi slikarstvo u BeÄkereku kod Konstantina Danila Äuvenog slikara tog doba, tražeÄi sopstveni umetniÄki izraz i produbljujuÄi svoja znanja, izmeÄu ostalog i nemaÄkog jezika. U revoluciji od 1848ā1849. iako Å”esnaestogodiÅ”njak, uÄestvuje kao dobrovoljac. Kada se revolucija zavrÅ”ila porazom, napisao je: āAh, zaÅ”ta ginusmo i stradasmo ā a Å”ta dobismo!ā Ubrzo ga neimaÅ”tina primorava da prihvati razne poslove. Tih godina Äesto menja mesta boravka, odlazi u Beograd, ali se vrlo brzo upuÄuje u BeÄ da nastavi studije slikarstva. U BeÄu se kreÄe u umetniÄkim krugovima sa Brankom RadiÄeviÄem i Äurom DaniÄiÄem. Njegovi poetski prvenci ugledali su svetlost dana u Serbskom letopisu 1853. godine. Besparica ga primorava da se vrati kuÄi, ali ubrzo zatim odlazi na Akademiju finih umetnosti u Minhen. Krajem 1855. nastanio se u Kikindi i živeo od slikarstva. PiÅ”e pesme i Å”tampa ih u Sedmici pod pseudonimom Teorin. U Novi Sad prelazi 1856. godine, podstaknut povratkom prijatelja sa kojima je drugovao u BeÄu koji se okupljaju oko novosadskih listova Sedmica i Dnevnik. Po povratku sa slikarskih studija, živi u Banatu do 1856. Od 1857. prelazi u Srbiju, gde ostaje sve do smrti. U Srbiji radi kao seoski uÄitelj (u Podgorcu, Sumrakovcu, Sabanti, RaÄi kod Kragujevca i Požarevcu, u kome se i oženio) i kao gimnazijski uÄitelj crtanja (u Kragujevcu, Beogradu i Jagodini). Äura JakÅ”iÄ je bio svestran umetnik i rodoljub: pesnik, pripovedaÄ, dramski pisac i slikar. Ali i boem. StvaralaÄki i stradalaÄki život tog obrazovanog i temperamentnog Äoveka Äesto se odvijao u boemskom ambijentu skadarlijskih kafana Tri Å”eÅ”ira i Dva jelena. Boemska atmosfera bila je njegovo prirodno okruženje u kome je dobijao stvaralaÄku inspiraciju, izazivao divljenje i aplauze veselih gostiju i boemskih družbenika, ali i bes vlasti Äijoj se sirovosti i lakomosti rugao, originalno i stariÄno. Stalno je živeo u oskudici, i teÅ”ko je izdržavao svoju brojnu porodicu. Pritisnut porodiÄnim obavezama i dugovima, sklon boemiji, bolestan, Äura JakÅ”iÄ se potucao kroz život. RazoÄaran u ljude i život, nalazio je utehu u umetniÄkom stvaranju, pesniÄkom i slikarskom. Bio je nežan, iskren drug i boleÄiv otac, ali u mraÄnim raspoloženjima razdražljiv i jedak. Njegova bolna i plahovita lirika veran je izraz njegove intimne liÄnosti, tragiÄne i boemske. Oboleo od tuberkuloze, u dugovima, gonjen je i otpuÅ”tan (1871) iz državne službe. Uz pomoÄ Stojana NovakoviÄa dobija posao u Državnoj Å”tampariji 1872. godine. Smrt ga je zatekla na položaju korektora Državne Å”tamparije u Beogradu 16. novembra 1878. godine (po julijanskom kalendaru). Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu. Književni rad Äura JakÅ”iÄ najveÄi je liriÄar srpskog romantizma i jedan od najdarovitijih i najznaÄajnijih srpskih slikara 19. veka. Strastven, izuzetne imaginacije, snažne oseÄajnosti, buntovan i slobodarski, pisao je za romantiÄarskim zanosom pesme o slobodi, protiv tiranije, rodoljubivu liriku, ali i stihove lirskog posveÄenja i dubokog bola. Kontroverzan, posvetio je zbirku poezije Knezu Milanu ObrenoviÄu. JakÅ”iÄ je zaÄetnik i najistaknutiji predstavnik anakreolske poezije kod Srba, ali i autor brojnih dosetki, aforizama, poetskih minijatura. U duhu epohe u kojoj je živeo i stvarao, Äura JakÅ”iÄ je imao svoje uzore, meÄu pesnicima Petefija i Bajrona, a meÄu slikarima Rembranta. Äesto je obraÄivao iste motive i u književnim delima i na slikarskim platnima. Iako uspeÅ”ni pesnik i dramski pisac, JakÅ”iÄ je za srpsku književnost važan i kao pripovedaÄ. Oglasio se u trenutku kada se kod nas javljaju nagoveÅ”taji realizma, posebno vidljivi u prodoru savremene tematike. Pisao je nekoliko vrsta pripovedaka. Najpre one u kojima je idealizovao naÅ” srednji vek, prikazujuÄi nemanjiÄka vremena. Drugu grupu Äine pripovetke o životu banatskog sela, a meÄu njima je najpoznatija āSirota BanaÄankaā, koja i govori o stradanju naroda tokom burnih dogaÄaja iz 1848, 1849. TreÄu grupu Äine pripovetke inspirisane srpsko-turskim ratom, i u njima je rodoljubiva tematika iz JakÅ”iÄevih pesama dobila svoj prirodni produžetak. Napisao je oko 40 pripovedaka, tri drame u stihu: āStanoje GlavaÅ”ā, āSeoba Srbaljaā i āJelisavetaā. Ostavio je nezavrÅ”en istorijski roman Ratnici o srpsko-turskom ratu 1876-1878. JakÅ”iÄ je stvarao lirsku, epsku i dramsku poeziju. Svoje lirske pesme objavljuje skoro po svima srpskim Äasopisima. Za života je objavio zbirku svoje lirike āPesmeā. NajznaÄajnije epske pesme su: āBratoubicaā, āNevesta Pivljanina Bajaā, āBarjaktaroviÄiā, āMuÄenicaā i āPriÄestā. Njegov rad na drami je dvostruko obimniji nego na lirici i epu. JakÅ”iÄ je jedan od najranijih i najplodnijih srpskih pripovedaÄa. NajviÅ”e je pisao u prozi: oko Äetrdeset pripovedaka i skica, od kojih nekoliko nedovrÅ”enih. Od drama, umetniÄki je najuspelija Jelisaveta kneginja crnogorska, pisana u duhu Å”ekspirovske dramaturgije, sa namerom da se na istorijskoj osnovi prikaže i jedna politiÄka drama, tako važna za celokupnu naÅ”u istoriju, a vezana za vladarevu ženu, strankinju poreklom. Mnogo sukoba, strasti, mržnje, oblikuju dramatiÄan odnos meÄu junacima, i zbog toga je logiÄno Å”to dva glavna junaka, Jelisaveta i RadoÅ” OrloviÄ, na kraju tonu u ludilo. Najmanje je radio na lirici, pa ipak, Äura JakÅ”iÄ je stvorio izvestan broj pesama od trajne i klasiÄne vrednosti. Neke od njih, kao āNa Liparuā, āMilaā, āKoga da ljubimā, āPut u Gornjakā, āKroz ponoÄ nemuā, spadaju u najbolje stihove srpske poezije. KritiÄki osvrt Kad je reÄ o JakÅ”iÄu, onda se u prvom redu misli na njegov lirski talent, i u pogledu temperamenta i u pogledu izražaja. JakÅ”iÄ je romantik u najpotpunijem smislu. On se razvio pod uticajem Branka RadiÄeviÄa, Zmaja, Bajrona i Petefija. Kao i svi veliki romantiÄarski pesnici, i JakÅ”iÄ je buntovna i strasna priroda, neobuzdane i plahovite maÅ”te i nadahnuÄa, ustreptao i bujan i u oseÄanjima i u izražaju, nezadovoljan životom, sav u Äežnji za uzviÅ”enim i nedokuÄivim. U lirskim pesmama, gde je neposredno i jednostavno uobliÄavao raspoloženje, on je postigao velike uspehe, kad nije padao u preteran zanos i verbalizam. U epu, drami i pripoveci, gde je potrebno viÅ”e mirnoÄe, sklada i mere u kompoziciji, on je stvarao samo osrednje. Ukoliko ta njegova dela vrede, vrede gotovo iskljuÄivo zbog snažnih lirskih mesta. On je bio i slikarski talent, i celoga se života bavio slikarstvom. Svoje prve pesme je potpisivao āÄura JakÅ”iÄ, molerā. U slikarstvu je njegov uzor bio Rembrant, iz Äijih portreta, raÄenih iskljuÄivo kontrastnim bojama, izbija neka unutarnja vatra ispod same boje, izvan kontura koje su izgubljene u boji. Tako je JakÅ”iÄ shvatio reÄ kao izražaj, ā Äisto slikarski. Burna i opojna emocija, ljuta ākao vrh od handžaraā, kako sam kaže, iskren je i spontan izraz njegove liÄnosti, ne nameÅ”tena poza i knjiÅ”ka sentimentalnost. Iskreni, vatreni i opojni zanos, to je odlika njegova romantiÄarskog temperamenta, koji on kod nas najbolje predstavlja, kao Å”to Bajron predstavlja engleski, ili Viktor Igo francuski romantizam. Vatreni zanos svoga oseÄanja, ljubav ili rodoljublje, setu ili pesimizam, on doÄarava reÄima koje gomila po boji, po zvuku, po sposobnosti da potstaknu naroÄitu vrstu oseÄanja, ali ne radi toga da izazove konkretnu sliku ili jasan pojam, veÄ samo radi toga da doÄara svoje osnovno raspoloženje. On zna moÄ reÄi, nigda mu ih nije dosta, nigda nije zadovoljan izborom; bira ih i rasporeÄuje, zatim gomila i zasipa. To isto, kat-kada, radi i sa slikama i pojmovima. Njegove najlepÅ”e pesme (āNa Liparuā, āPadajte, braÄoā i druge) uobliÄene su na taj naÄin. On viÅ”e polaže na ritam nego na plastiku, zato su njegove slike samo apstraktni nagoveÅ”taji neÄeg Å”to se nasluÄuje. Kao Å”to u snažnim raspoloženjima prevlaÄuju burne orkestracije i gromki uzvici, tako u nežnima prevlaÄuje prisan, topao ton, Å”apat i cvrkutanje. Ali taj podignuti ton, igra sa oseÄanjima i jezikom, Äesto je promaÅ”ila i preÅ”la u bleÅ”tav stil. JakÅ”iÄ je imao lepih uspeha, ali i mnogo neuspeha. JoÅ” je SkerliÄ taÄno primetio da je āreÄ bila njegova vrlina i njegova manaā, rekavÅ”i da je JakÅ”iÄ āpesnik snage, ali bez mere i skladaā. JakÅ”iÄeve drame u stihu prikazuju karaktere iz naÅ”e proÅ”losti. Sentimentalne ljubavi, nameÅ”tena patetika i deklamatorski ton prevlaÄuju svuda podjednako. āSeoba Srbaljaā je pisana narodnim desetercem, a āJelisavetaā i āStanoje GlavaÅ”ā vrlo slikovitim i živim jambom. Te su drame viÅ”e za Äitanje nego za gledanje; u njima vrede snažna lirska mesta. JakÅ”iÄevi dramski karakteri su odveÄ naivni i preterano idealisani; oni se ne uobliÄavaju kroz radnju, veÄ kroz neprirodne i duge monologe; radnja je uopÅ”te oskudna i slabo motivisana. Kao romantiÄni repertoar za Å”iru publiku, koja voli istorijske kostime i deklamaciju, one su sve igrane u pozoriÅ”tu; āStanoje GlavaÅ”ā se i danas igra. Iako je JakÅ”iÄ najviÅ”e radio u prozi, taj deo njegova književnog rada je najmanje znaÄajan. On piÅ”e istorijske pripovetke i pripovetke sa predmetom iz savremenog života, srbijanskog i banatskog, savremene seoske pripovetke uglavnom. Najbolje su mu pripovetke u kojima slika banatsko selo i seljaka. U svima pripovetkama izbija njegov zanosni lirizam, ljubav prema nacionalnoj i liÄnoj slobodi i pobuna protiv druÅ”tvene nepravde. On je jedan od zaÄetnika socijalne pripovetke, koja se razvila tek u doba realizma, i osnivaÄ lirske priÄe. Ima peÄat i potpis na prvoj stranici. UkoriÄena. Sve stranice na broju, sa mrljama od starosti, inaÄe odliÄno oÄuvana. Stanje kao na slikama. KC
Izuzetno retko u ponudi. Nisu saÄuvane originalne meke korice. Autor - osoba ŠŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠøŃ, ŠŠ¾Š²Š°Š½ Š”ŃŠµŃŠøŃŠ° Naslov ŠŠ¾Š°Š½Š½Š° Š”. ŠŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠøŃŠ° ŠŠ¾Š²ŃŃ ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŃŠ½Š° Š“Ń£Š»Š°. Š”Š². 1, Š”Š°Š½ŠŖ ŠŃŠ°Š»Ń£Š²ŠøŃŠ° ŠŠ°ŃŠŗŠ°, Š”Š²ŠµŃŠøŃŠ»Š°Š²ŠŖ Šø ŠŠøŠ»ŠµŠ²Š° Ostali naslovi ŠŠ¾Š²ŃŃ ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŃŠ½Š° Š“Ń£Š»Š°. Š”Š². 1, Š”Š°Š½ŠŖ ŠŃŠ°Š»Ń£Š²ŠøŃŠ° ŠŠ°ŃŠŗŠ°. Š”Š²ŠµŃŠøŃŠ»Š°Š²ŠŖ Šø ŠŠøŠ»ŠµŠ²Š° Vrsta graÄe drama Jezik srpski Godina 1848 Izdavanje i proizvodnja Š£ ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń : ŠŠµŃŠ°ŃŠ°Š½Š¾ Ń ŠŠ½Š¬ŠøŠ³Š¾ŠæŠµŃŠ°ŃŠ½Š¬Šø ŠŠ½ŃŠ¶ŠµŃŃŠ²Š° Š”ŃŠ±ŃŠŗŠ¾Š³ŠŖ, 1848 FiziÄki opis [4], 80, [4], 71 ŃŃŃ. ; 17 cm. Jovan Sterija PopoviÄ (VrÅ”ac, 13. januar 1806 ā VrÅ”ac, 10. mart 1856) bio je srpski književnik i jedan od vodeÄih intelektualaca svoga vremena. Smatra se osnivaÄem srpske drame. Prvi je i jedan od najboljih srpskih komediografa. Ministar prosvete Jovan Sterija PopoviÄ doneo je 10. maja 1844. godine ukaz, kojim je osnovan āMuzeum serbskiā u Beogradu Äime se smatra osnivaÄem ove ustanove. U Sterijinoj spomen kuÄi dugo je godina bilo sediÅ”te Književne opÅ”tine VrÅ”ac. Jovan Sterija PopoviÄ (ili Jovan PopoviÄ Sterijin) je roÄen 13. januara (1. januara po julijanskom kalendaru) 1806. godine u trgovaÄkoj porodici. Otac Sterija, trgovac, je bio Grk (Sterija na grÄkom znaÄi zvezda), po nekima Cincarin; a majka Julijana Äerka Äuvenog slikara Nikole NeÅ”koviÄa. Osnovnu i srednju Å”kolu pohaÄao je u VrÅ”cu, TemiÅ”varu i PeÅ”ti, a prava u Kežmarku. JoÅ” kao dete zbog slabog telesnog sastava i krhkog zdravlja, bio je iskljuÄen iz deÄjih igara, stalno uz majku, sa uroÄenim posmatraÄkim darom. Leva ruka mu je inaÄe bila āsuvaā - paralizovana, usled Å”loga u ranom detinjstvu. Njihova kuÄa se nalazila na poÄetnom delu Pijace vrÅ”aÄke, u neposrednoj blizini Saborne ā Velike crkve. Kada mu je majka Julijana[3] naprasno preminula, Sterija je morao da izdrži veliku borbu sa ocem oko daljeg Å”kolovanja. Otac Sterija[4] trgovac mu je bio doÅ”ljak. Sterija nije zabeležio odakle mu se otac doselio u VrÅ”ac. Ali smatra se da je njegov predak po ocu - Sterija, zabeležen je od strane ālatinske administracije MaÄarskeā 1753. godine, kao trgovac u MiÅ”kolcu.[5] Napisao je samo biografiju svoga dede po majci Nikole NeÅ”koviÄa. Kad se oženio, trgovac Sterija je kao domazet uÅ”ao u kuÄu svog uglednog pokojnog tasta NeÅ”koviÄa. Ima traga da su starog Steriju, u to vreme labavih i neustaljenih prezimena, pisali ne samo Stefan PopoviÄ (kako je zabeležen u Protokolu kreÅ”Äajemih, prilikom krÅ”tenja prvenca Jovana), nego i āÅ terija Molerovā. Za vreme pohaÄanja osnovne Å”kole u PeÅ”ti, Jovan je imao prilike da u jednom nemaÄkom pozoriÅ”tu vidi klasike i najbolje glumce cele MaÄarske, a isto tako i manje klasiÄna dramska uobliÄavanja u kojima se pojavljuju komediografski uobliÄeni tipovi bliski njegovim dotadaÅ”njim iskustvima o bidermajerskom graÄanstvu. U PeÅ”ti je bio blizak prijatelj sa dve liÄnosti rodom iz VrÅ”ca: ÄorÄem StankoviÄem, jednim od kasnijih osnivaÄa Matice srpske, i Julijanom VijatoviÄ-RadivojeviÄ, kÄerkom vrÅ”aÄkog senatora, Å”kolovanom u BeÄu, koja se udala za pomodnog krojaÄa RadivojeviÄa i sama bila spisateljica. Jedno vreme Sterija je bio privatni nastavnik i advokat u rodnom mestu dok nije pozvan da doÄe u Kragujevac da bude profesor na Liceju. Nakon Liceja je postao naÄelnik Ministarstva prosvete (od 1842), i na tom položaju, u toku osam godina, bio glavni organizator srpske srednjoÅ”kolske nastave i jedan od osnivaÄa UÄenog srpskog druÅ”tva. Pokrenuo je inicijativu za osnivanje Akademije nauka, Narodne biblioteke i Narodnog muzeja. UÄestvovao je u organizovanju prvog beogradskog teatra (pozoriÅ”te na Äumruku) koji je 1841. otvoren njegovom tragedijom āSmrt Stefana DeÄanskogā. Od 1848. godine i sukoba sa politiÄarima, posebno Tomom VuÄiÄem PeriÅ”iÄem, oteran je iz Srbije i živeo je u VrÅ”cu, usamljen i razoÄaran. Advokat vrÅ”aÄki Jovan se kasno oženio; bilo je to septembra 1850. godine, sa Jelenom ā Lenkom ManojloviÄ roÄ. DimiÄ, udovicom iz VrÅ”ca. Jovan Sterija PopoviÄ je umro 10. marta (26. februara po starom kalendaru) 1856. godine. NaÄelnik Ministarstva prosvete Kao naÄelnik Ministarstva prosvete (1842ā1848) mnogo je uÄinio za organizovano razvijanje Å”kolstva. Godine 1844. doneo je Å”kolski zakon (Ustrojenije javnog uÄiliÅ”nog nastavlenija), kojim je prvi put u Srbiji ozakonjena gimnastika kao Å”kolski predmet od I dŠ¾ VI razreda gimnazije, ali joÅ” uvek neobavezan za uÄenike.[8] Posebno je znaÄajan njegov napor na prouÄavanju i oÄuvanju kulturnog nasleÄa Srbije. Predložio je Sovjetu da se donese Uredba o zaÅ”titi starina, pa je Srbija Sterijinom zaslugom donela prvi pravni akt o zaÅ”titi spomenika kulture. Književni rad PopoviÄ je svoju književnu delatnost zapoÄeo slabim stihovima, ispevanim u slavu grÄkih narodnih junaka. PoÅ”to je njegov otac bio Grk, i u mladosti se zagrevao za grÄke ustanike. To su bili neveÅ”ti ÄaÄki pokuÅ”aji. Kao mladiÄ, on pada pod uticaj Milovana VidakoviÄa, i po ugledu na njega piÅ”e roman āBoj na Kosovu ili Milan Toplica i Zoraidaā. To je dosta neveÅ”ta i naivna prerada jednog romana od francuskog pisca Florijana iz XVIII veka. Kao i VidakoviÄ, koji mu je bio uzor, tako i on pokuÅ”ava da tuÄu graÄu prenese u okvir srpske proÅ”losti. Roman je prepun nelogiÄnosti i nedoslednosti svake vrste. Docnije je u jednom svom satiriÄnom spisu (āRoman bez romanaā) ismejao takav naÄin rada, oÅ”tro napao plaÄevne i fantastiÄne romane Milovana VidakoviÄa i njegovih podražavalaca i propovedao književnost koja trezvenije i ozbiljnije gleda na život. To delo je inaÄe bilo posveÄeno njegovom prijatelju episkopu vrÅ”aÄkom Stefanu PopoviÄu, koji nastradao u maÄarskoj buni. Takvo shvatanje je plod njegova zrelijeg doba, i koliko je dublje ulazio u život i književnost, utoliko je postajao realniji. On je uglavnom dramski pisac, prvi srpski književnik koji je u ovom književnom rodu stvorio neÅ”to bolje i trajnije. Pisci koji su pre njega radili na istorijskoj drami i drami iz savremenog života nisu imali književnog uspeha. On je prvi srpski pisac koji taj posao uzima ozbiljno, sav se odaje pozoriÅ”tu i stvara na Å”iroj osnovi i sa dubokim razumevanjem. On je uporedo radio na istorijskoj drami i na komediji, ali na istorijskoj drami sa mnogo manje uspeha. Na književnost je gledao oÄima Å”kolskog Äoveka, pedagoga i racionaliste. Njegovi prvi dramski pokuÅ”aji su neveÅ”te i preterano romantiÄne dramatizacije narodnih pesama: āNevinostā ili āSvetislav i Milevaā, āMiloÅ” ObiliÄā i āNahod Simeonā. Docnije stvara bolje i snažnije istorijske drame, ne mnogo književne, ali koje su odgovarale ukusu i shvatanjima tadaÅ”nje rodoljubive srpske publike. Takve su tragedije: āSmrt Stefana DeÄanskogā, āVladislavā, āSkenderbegā, āLahanā (sa predmetom iz bugarske istorije), pozoriÅ”ni komad āAjduciā, vrlo popularan, izraÄen po narodnoj pesmi, i joÅ” nekoliko prigodnih komada. Iako se smatra osnivaÄem srpske drame, on je mnogo važniji kao komediograf, jer se tu tek s uspehom ogledao njegov književni talent. Prva mu je komedija āLaža i paralažaā, zatim āTvrdicaā, āPokondirena tikvaā (prema kojoj je 1956. godine Mihovil Logar komponovao operu ) i āZla ženaā, sve komedije karaktera. Od komedija naravi najbolje su mu: āŽenidba i udadbaā, āKir Janjaā, āRodoljupciā i āBeograd nekad i sadā. Pored toga, napisao je i nekoliko pozoriÅ”nih igara manjeg znaÄaja, Å”aljive ili satiriÄne sadržine. Kao dramski pisac, Sterija pripada grupi sentimentalista, i svoja dela stvara pod impresijom Samjuela RiÄardsona, poznatog pisca graÄanskih romana. U njegovim delima znaÄajno mesto zauzimaju odlike poput kulta oseÄanja i prirode, idealizacija života, prijateljstvo i ljubav. KritiÄki osvrt Trezven i racionalan duh, on nije bio pesnik visokih duhovnih zamaha i bogate maÅ”te, zato njegove drame, iako književnije i pismenije od svih sliÄnih pokuÅ”aja do njega, ipak nemaju prave umetniÄke vrednosti, U njima je malo životne istine, malo poezije i malo istorijske istine, a mnogo nameÅ”tene retorike, neprirodnosti i usiljenosti. Vrlo pismen i vrlo obrazovan pisac, on je svojim istorijskim dramama skromno zadovoljavao veliku potrebu svoga vremena za rodoljubivim repertoarom i imao mnogo uspeha. Precenjivane u svoje vreme, te drame su sasvim zaboravljene; duže se na repertoaru zadržala samo istorijska drama āSmrt Stefana DeÄanskogā. U komediji, on je nadmaÅ”io sve ono Å”to je u srpskoj književnosti stvoreno pre njega, i do danas ostao najbolji srpski komediograf. On je pisac sa veÄom književnom kulturom; on zna za klasiÄne uzore u stranim književnostima i prvi poÄinje da razumno, objektivno i kritiÄki posmatra i slika savremeni život srpskog druÅ”tva. Po svojoj prirodi on je bio predodreÄen samo za Äisto intelektualna stvaranja, zato je on samo u komediji dao punu meru. Ali i u komediji nije bez mana. Pre svega, ni u jednoj komediji nije uspeo da da humor, najviÅ”u osobinu komiÄnog. Njegove komedije su najÄeÅ”Äe oÅ”tra satira izopaÄenih karaktera i naravi. On je suviÅ”e moralizator i tendenciozan pisac: liÄnosti karikira i radnju vodi i zavrÅ”ava radi pouÄnog svrÅ”etka. On nije ni sasvim originalan pisac: kod njega se Äesto mogu naÄi pozajmice od drugih pisaca, od Molijera najviÅ”e. Sve njegove bolje komedije karaktera podseÄaju na Molijerove, i kompozicijom i komiÄnim okvirima pojedinih liÄnosti. (Molijera je inaÄe i prevodio: njegove āSkapenove podvaleā). Ali u naknadu za to, on je veÅ”t književnik i vrlo plodan pisac, koji je trezveno i realistiÄki prikazivao savremeni život, slikajuÄi snažno i reljefno komiÄne tipove i druÅ”tvene scene, Krajem života se vratio poeziji, na kojoj je kao mladiÄ radio. Godine 1854. iziÅ”la je njegova zbirka stihova āDavorjeā. Bio je književni kuriozum Å”to je PopoviÄ āDavorjeā Å”tampao starim crkvenim pismenima, koja je tom prilikom preporuÄivao da se usvoje mesto novije graÄanske bukvice. To je misaona lirika, bolna, odveÄ pesimistiÄka, lirika iskusna i zrela Äoveka, koji je u životu znao za patnje i razoÄaranja, intimna filozofija o veliÄini bola, stradanja i smrti i nepopravimoj bedi ljudskoj. Roman bez romana Roman bez romana (prvi deo napisan 1832, objavljen 1838. godine, drugi deo ostao u rukopisu), parodijski je roman Jovana Sterije PopoviÄa. Sterija je svoje delo nazvao Å”aljivim romanom, a u predgovoru je istakao da je ovo delo prvo ovog roda na srpskom jeziku. Primarna fabula parodira pseudoistorijske romane, posebno one koje je pisao Milovan VidakoviÄ, te predstavlja pokuÅ”aj da se napiÅ”e srpski Don Kihot[11]. MeÄutim, Sterija proÅ”iruje parodijski dijapazon dela na āÄitavu naÅ”u tadaÅ”nju književnu kulturu Äiju je osnovu predstavljalo klasiÄno obrazovanjeā, obuhvativÅ”i razliÄite književne pojave, od invokacije polovaÄetu majdanskog vina do travestije Arijadninog pisma iz Ovidijevih Heroidaā ili delova Eneide. UvoÄenjem digresija, dijaloga, autorskih komentara, Sterija u potpunosti razara romanesknu formu i Jovan DeretiÄ istiÄe da je Roman bez romana āprvi dosledno izveden antiroman u srpskoj književnostiā. Spomenik Spomenik mu je otkriven u VrÅ”cu 7. oktobra 1934. Darodavac biste je bio DragiÅ”a BraÅ”ovan, meÄu govornicima su bili Veljko PetroviÄ, Branislav NuÅ”iÄ i RaÅ”a PlaoviÄ. Vojislav IliÄ MlaÄi je proÄitao pesmu a bile su prisutne i druge visoke liÄnosti. Sterijino pozorje U sklopu obeležavanja 150 godina od roÄenja i 100 godina od smrti Jovana Sterije PopoviÄa u Novom Sadu je 1956. godine osnovan festival āSterijino pozorjeā. I danas, ovaj festival, na kome pozoriÅ”ta iz zemlje i inostranstva uÄestvuju sa delima jugoslovenskih pisaca (u poÄetku je to bio festival samo Sterijinih dela) važi za najznaÄajniju pozoriÅ”nu manifestaciju u Srbiji. Filmovi Sterijina dela su od 1959. do danas adaptirana u dvadesetak televizijskih filmova: Laža i paralaža (film) Kir Janja (film) Džandrljivi muž (film) Rodoljupci (film) Pokondirena tikva (film) Ljubav, ženidba i udadba (film) Zla žena (film) Sterijina nagrada Detaljnije: Sterijina nagrada Na festivalu se dodeljuju nagrade za najbolju predstavu, za najbolji tekst savremene drame, za režiju, za glumaÄko ostvarenje, za scenografiju, za kostim, za scensku muziku, nagrade za najboljeg mladog glumca i glumicu i specijalna nagrada. KC
I izdanje izuzetno retko NEMA U PONUDI UnutraÅ”njost odliÄna(potrebno saniranje hrbata) Gabriele Reuter Was Helmut in Deutschlad erlebte ŠØŃŠ° ŃŠµ Š„ŠµŠ»Š¼ŃŃ Š“Š¾Š¶ŠøŠ²ŠµŠ¾ Ń ŠŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠ¾Ń (ŠØŃŠ° ŃŠµ Š„ŠµŠ»Š¼ŃŃ Š“Š¾Š¶ŠøŠ²ŠµŠ¾ Ń ŠŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠ¾Ń. ŠŃŠøŃŠ° Š¾ Š¼Š»Š°Š“ŠøŠ¼Š° ŃŠ° ŃŃŃŠµŠ¶ŠøŠ¼Š° Š ŃŠ“Š¾Š»ŃŠ° Š”ŠøŠµŠ²ŠµŃŃŠ° ŠŃŃŠ½ŃŠ²ŠøŃŠŗŠ°, 1917. ŠŠ°Š±ŃŠøŠµŠ»Šµ Š ŠµŃŃŠµŃ ŃŠ¾ŃŠµŠ½Š° ŃŠµ 8. ŃŠµŠ±ŃŃŠ°ŃŠ° 1859. Ń ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“ŃŠøŃŠø (ŃŠ°Š“Š° Š“ŠµŠ¾ ŠµŠ³ŠøŠæŠ°ŃŃŠŗŠ¾Š³ ŠŃŠ°Š»ŠµŃŠ°), Š³Š“Šµ ŃŠµ ŃŠµŠ½ Š¾ŃŠ°Ń Š±ŠøŠ¾ Š¼ŠµŃŃŠ½Š°ŃŠ¾Š“Š½Šø ŃŃŠ³Š¾Š²Š°Ń Ń ŃŠµŠŗŃŠ¾ŃŃ ŃŃŠ³Š¾Š²ŠøŠ½Šµ ŃŠµŠŗŃŃŠøŠ»Š¾Š¼. ŠŠøŠ»Š° ŃŠµ ŠæŃŠ°ŃŠ½ŃŠŗŠ° ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗŠ° Š¤ŠøŠ»ŠøŠæŠøŠ½Š° ŠŠ½Š³ŠµŠ»Ń Š°ŃŠ“Š°. ŠŠµŃŠøŃŃŃŠ²Š¾ ŃŠµ ŠæŃŠ¾Š²ŠµŠ»Š° Š“ŠµŠ»Š¾Š¼ ŠŗŠ¾Š“ ŃŠ¾Š“Š±ŠøŠ½Šµ ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š¼Š°ŃŠŗŠµ Ń ŠŠµŃŠ°ŃŃ (1864-69), Š“ŠµŠ»Š¾Š¼ Ń ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“ŃŠøŃŠø (1869-72). ŠŠ¾ ŠæŠ¾Š²ŃŠ°ŃŠŗŃ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠµ Ń ŠŠµŠ¼Š°ŃŠŗŃ 1872. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š¾ŃŠ°Ń ŃŠ¾Ń ŃŠµ ŃŠ¼ŃŠ¾. Š ŠµŃŃŠµŃ ŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Ń Š“Š°Š½Š° ŠæŠ¾Ń Š°ŃŠ°Š»Š° Š·Š°Š²ŃŃŠ½Ń ŃŠŗŠ¾Š»Ń, Š°Š»Šø ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š¼ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ° ŠøŠ·Š³ŃŠ±ŠøŠ»Š° ŃŠµŠ»Š¾ Š±Š¾Š³Š°ŃŃŃŠ²Š¾, ŃŃŠ»ŠµŠ“ Š¾ŠæŃŃŠµ ŃŠµŃŠµŃŠøŃŠµ Ń Š¼ŠµŃŃŠ½Š°ŃŠ¾Š“Š½Š¾Š¼ ŃŃŠ³Š¾Š²ŠøŠ½ŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠøŃŃŠµŠ¼Ń Šø ŠæŃŠµŠ²Š°ŃŠµ Ń ŠæŃŠµŃŃŠ°Š½ŠŗŃ ŠæŠ¾ŃŠ»Š¾Š²Š°ŃŠ° ŃŠµŠ½Š¾Š³ Š¾ŃŠ°, Šø ŠæŃŠµŃŠµŠ»ŠøŠ»Šø ŃŃ ŃŠµ Ń Š¼Š°Š»Šø ŃŃŠ°Š½ Ń ŠŠµŃŃ Š°Š»Š“ŠµŠ½ŃŠ»ŠµŠ±ŠµŠ½-Ń. ŠŠ“Š³Š¾Š²Š¾ŃŠ½Š¾ŃŃ Š·Š° Š¼Š»Š°ŃŃ Š±ŃŠ°ŃŃ Šø ŃŠµŠ½Ń ŃŠ²Šµ Š“ŠµŠæŃŠµŃŠøŠ²Š½ŠøŃŃ Š¼Š°ŃŠŗŃ Š“Š¾Š²ŠµŠ»Š° ŃŠµ Š“Š¾ ŃŠ¾Š³Š° Š“Š° ŃŠµ ŠŠ°Š±ŃŠøŠµŠ»Šµ Š ŠµŃŃŠµŃ ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š»Š° ŃŠ°Š½Š¾ Š½ŠµŠ¾Š±ŠøŃŠ½Š¾ Š½ŠµŠ·Š°Š²ŠøŃŠ½Š°. Š¤ŠøŠ½Š°Š½ŃŠøŃŃŠŗŠø ŠæŃŠ¾Š±Š»ŠµŠ¼Šø Š“Š¾Š²ŠµŠ»Šø ŃŃ Šø Š“Š¾ ŃŠ¾Š³Š° Š“Š° ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ Š¼Š»Š°Š“Š° Š¶ŠµŠ½Š° ŃŠ°Š»ŠµŠ½Š°Ń ŠŗŠ¾ŃŠøŃŃŠøŠ»Š° ŠŗŠ°Š¾ ŠøŠ·Š²Š¾Ń ŠæŃŠøŃ Š¾Š“Š°. 1875/76. ŠŠµŠ½Šµ ŠæŃŠ²Šµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šµ ŠæŃŠ±Š»ŠøŠŗŠ°ŃŠøŃŠµ ŠøŠ·Š»Š°Š·ŠøŠ»Šµ ŃŃ Ń Š»Š¾ŠŗŠ°Š»Š½ŠøŠ¼ Š½Š¾Š²ŠøŠ½Š°Š¼Š°. Š£ŃŠ»ŠµŠ“ŠøŠ»Šø ŃŃ ŠŗŠ¾Š½Š²ŠµŠ½ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»Š½Š¾ Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š½Šø ŃŠ¾Š¼Š°Š½Šø ŃŠ° ŠµŠ³Š·Š¾ŃŠøŃŠ½ŠøŠ¼ ŃŠŗŃŃŠ¾Š¼. ŠŠ¾Š²Š°Ń ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š ŠµŃŃŠµŃ Š·Š°ŃŠ°Š“ŠøŠ»Š° Š¾Š“ Š¾Š²ŠøŃ ŠæŃŠ±Š»ŠøŠŗŠ°ŃŠøŃŠ° ŃŠøŠ½Š°Š½ŃŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ ŠæŃŠµŃŠµŃŠµŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠµ Ń ŠŠµŠøŠ¼Š°Ń 1879. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š³Š“Šµ ŃŠµ ŠæŠ¾ŠŗŃŃŠ°Š»Š° Š“Š° ŃŠµ Š°ŃŠøŃŠ¼ŠøŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ Š¼Š»Š°Š“Š° ŃŠæŠøŃŠ°ŃŠµŃŠøŃŠ°. ŠŃŠµŠ“ ŠŗŃŠ°Ń 1880-ŠøŃ ŠøŠ»Šø ŠæŠ¾ŃŠµŃŠŗŠ¾Š¼ 1890-ŠøŃ , Š¾Š½Š° ŃŠµ ŠæŃŠ²Š¾ ŠæŃŃŠ¾Š²Š°Š»Š° ŃŠ°Š¼Š¾ŃŃŠ°Š»Š½Š¾ Ń ŠŠµŃŠ»ŠøŠ½, ŠŠµŃ Šø ŠŠøŠ½Ń ŠµŠ½, Š½Š° ŃŠ°Š·Š½Šµ ŠŗŠ¾Š½ŃŠµŃŠµŠ½ŃŠøŃŠµ Šø ŃŠæŠ¾Š·Š½Š°Š»Š° ŃŠµ ŃŠ° Š“ŃŃŠ³ŠøŠ¼ ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠøŠ¼Š° ŃŠ¾Š³Š° Š“Š¾Š±Š°, Š¼ŠµŃŃ ŠŗŠ¾ŃŠøŠ¼Š° ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š°Š½Š°ŃŃ ŠøŃŃŠ° Šø ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗ ŠŠ¾Š½ Š„ŠµŠ½ŃŠø ŠŠ°ŠŗŠµŃ, ŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠøŠ¼ ŠøŠ¼Š°Š»Š° ŃŠµ Š“ŃŠ³Š¾Š³Š¾Š“ŠøŃŃŠµ ŠæŃŠøŃŠ°ŃŠµŃŃŃŠ²Š¾ Šø Š„ŠµŠ½ŃŠøŠŗ ŠŠ±ŃŠµŠ½. 1890. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š ŠµŃŃŠµŃ ŃŠµ ŠæŃŠµŃŠµŠ»ŠøŠ»Š° ŃŠ° Š¼Š°ŃŠŗŠ¾Š¼ Ń ŠŠøŠ½Ń ŠµŠ½ Š¶ŠµŠ»ŠµŃŠø Š“Š° ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š½Šµ Š“ŠµŠ¾ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾Š³ Š±Š¾ŠµŠ¼ŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŠ¾ŠŗŃŠµŃŠ°. ŠŃŠøŃŃŃŃŠ²Š¾Š²Š°Š»Š° ŃŠµ ŃŠµŃŠµŠ¼Š¾Š½ŠøŃŠø Š¾ŃŠ½ŠøŠ²Š°ŃŠ° āŠ“ŃŃŃŃŠ²Š° Š·Š° ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Šø Š¶ŠøŠ²Š¾Ńā ŠŠ¾ŃŃŠ° ŠŠ°ŃŠŗŠ»Š° ŠŠ¾Š½ŃŠ°Š“Š°. ŠŃŠµŠ¼Š° ŃŠµŠ½Š¾Ń Š°ŃŃŠ¾Š±ŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠø ŠŠ“ Š“ŠµŃŠµŃŠ° Š“Š¾ Š¾Š“ŃŠ°ŃŠ»Š¾Š³ (1921), Š ŠµŃŃŠµŃ ŃŠµ Š¾Š²Š“Šµ ŃŠ¼ŠøŃŠ»ŠøŠ¾ ŠøŠ“ŠµŃŃ Š·Š° ŃŠ²Š¾Ń ŃŃŠæŠµŃŠ°Š½ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŠ· Š“Š¾Š±ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠµ. 1891. ŃŠµŠ½Š° Š¼Š°ŃŠŗŠ° ŃŠµ ŃŠ°Š·Š±Š¾Š»ŠµŠ»Š°, Š° Š ŠµŃŃŠµŃ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŠæŃŠøŠ½ŃŃŠµŠ½ Š“Š° ŃŠµ Š²ŃŠ°ŃŠø Ń ŃŠ¾Š¼ Ń ŠŠµŠøŠ¼Š°Ń. Š¢Š°Š¼Š¾ ŃŠµ Š½Š°ŃŠµŠ“Š½ŠøŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŃŃŠæŠ¾ŃŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° Š½Š¾Š²Šø ŠŗŃŃŠ³ ŠæŃŠøŃŠ°ŃŠµŃŠ° (ŃŠŗŃŃŃŃŃŃŃŠø Š„Š°Š½ŃŠ° ŠŠ»Š“ŠµŠ½Š° Šø ŃŠµŠ³Š¾Š²Ń ŃŃŠæŃŃŠ³Ń ŠŃŠµŃŠµ, Š ŃŠ“Š¾Š»ŃŠ° ŠØŃŠ°ŃŠ½ŠµŃŠ° Šø ŠŠ“ŃŠ°ŃŠ“Š° ŃŠ¾Š½ Š“ŠµŃ Š„ŠµŠ»ŠµŠ½Š°) Šø ŃŠøŃŠ°Š»Š° ŃŠæŠøŃŠµ Š¤ŃŠøŠ“ŃŠøŃ Š° ŠŠøŃŠµŠ°, ŠŃŃŃŃŠ° ŠØŠ¾ŠæŠµŠ½Ń Š°ŃŠµŃŠ° Šø ŠŃŠ½ŃŃŠ° Š„ŠµŠŗŠµŠ»Š°. Š£ŠæŠ¾Š·Š½Š°Š»Š° ŃŠµ ŃŠ° Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠ¾Š¼ āŠ”Š»Š¾Š±Š¾Š“Š½Š° ŃŃŠµŠ½Š°ā Ń ŠŠµŃŠ»ŠøŠ½Ń Šø Š¤ŃŠøŠµŠ“ŃŠøŃŃ ŃŃ Š°Š³ŠµŠ½ŠµŃ Š¦ŠøŃŃŠ»Šµ Šø Š“ŃŃŠ³ŠøŠ¼Š°, ŃŠŗŃŃŃŃŃŃŃŠø ŠŠµŃŃ Š°ŃŃŠ° Š„Š°ŃŠæŃŠ¼Š°Š½Š½Š°, ŠŃŃŠ° ŠŃŠøŃŃ Š° Š„Š°ŃŃŠ»ŠµŠ±ŠµŠ½Š°, ŠŃŠ½ŃŃŠ° Š²Š¾Š½ ŠŠ¾Š»Ń Š°Š±ŠµŠ½Š° Šø, ŠæŃŠµŠŗŠ¾ ŠŠ°ŃŠŗŠ°ŠøŠ°, ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠ° Š”Š°Š¼ŃŠµŠ»Š° Š¤ŠøŃŃŃ ŠµŃŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠŗŃŠ°ŃŠµŠ¼ 1895. Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ¾ ŃŠµŠ½ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŠ· Š“Š¾Š±ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠµ. Š Š¾Š¼Š°Š½ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠøŠ³Š°Š¾ Š¾Š³ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŃŃŠæŠµŃ Šø ŠøŠ·Š°Š·Š²Š°Š¾ ŃŠµ Š±ŃŃŠ½Ń ŃŠ°ŃŠæŃŠ°Š²Ń Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠ¼ ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃŠøŠ¼Š° Šø ŃŠµŠ¼ŠøŠ½ŠøŃŃŠøŃŠŗŠøŠ¼ ŠæŠ°Š¼ŃŠ»ŠµŃŠøŠ¼Š°. Š ŠµŃŃŠµŃ ŃŠµ ŠæŃŠ¾ŃŠ»Š°Š²ŠøŠ¾ ŠæŃŠµŠŗŠ¾ Š½Š¾ŃŠø. ŠŃŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŃŠµ ŠæŃŠµŃŠµŠ»ŠøŠ»Š° ŃŠ° Š¼Š°ŃŠŗŠ¾Š¼ Š½Š°ŃŃŠ°Š³ Ń ŠŠøŠ½Ń ŠµŠ½, ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ ŃŠµ ŃŠµŠ“Š°Š½ Š¾Š“ ŃŠµŠ½Šµ Š±ŃŠ°ŃŠµ ŃŠ°Š¼Š¾ ŠæŠ¾ŃŠµŠ¾ Š“Š° ŃŠµ Š±Š°Š²Šø Š“Š¾ŠŗŃŠ¾ŃŠ¾Š¼. 28. Š¾ŠŗŃŠ¾Š±ŃŠ° 1897. Š ŠµŃŃŠµŃ ŃŠµ Ń ŠŃŠ±Š°ŃŃ Ń (ŠŃŃŃŃŠµŠ¼Š±ŠµŃŠ³) ŃŠ¾Š“ŠøŠ»Š° ŃŠ²Š¾ŃŃ Š²Š°Š½Š±ŃŠ°ŃŠ½Ń ŃŠµŃŠŗŃ ŠŠ»ŠøŃŠ°Š±ŠµŃŃ (ŠŠøŠ»Šø). ŠŃŠ°Ń ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŠŃŃŠ½Š¾ Š ŃŃŃŠµŠ½Š°ŃŠµŃ, ŃŃŠ¾ Ń ŠŠ°Š±ŃŠøŠµŠ»ŠµŠøŠ½Š¾Š¼ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŃ Š½ŠøŃŠµ Š±ŠøŠ»Š¾ Š¾ŃŠ²Š¾ŃŠµŠ½Š¾ Š·Š½Š°ŃŠµ, Š°Š»Šø Š¾ŃŠŗŃŠøŠ²ŠµŠ½Š¾ ŃŠµ Ń ŃŠ»Š°Š½ŠŗŃ Š£Š»ŃŠøŃŃ Š° Š„Š°ŃŠµŃŠ°, `ŠŠ°Š±ŃŠøŠµŠ»Šµ Š ŠµŃŃŠµŃ. ŠŠ»Š°Š“Šµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠŠ»Ń- ŃŠ½Š“ ŠŠµŃŃ Š°Š»Š“ŠµŠ½ŃŠ»ŠµŠ±ŠµŠ½ `, Ń Š³Š¾Š“ŠøŃŃŠµŠ¼ ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃŃ Š¼ŃŠ·ŠµŃŠ° Š¾ŠŗŃŃŠ³Š° ŠŠ¾ŃŠ“Šµ. Š¢Š¾Š¼ 49 (16). Š„Š°Š»Š“ŠµŠ½ŃŠ»ŠµŠ±ŠµŠ½ 2009, ŠæŠæ. 37-74: Š½Š°ŃŠøŃŃŠøŃŠŗŠø ŃŠ°ŃŠ½Šø Š·Š°ŠŗŠ¾Š½Šø Š½Š°ŃŠøŃŃŠøŃŠŗŠµ ŠŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠµ Š·Š°Ń ŃŠµŠ²Š°Š»Šø ŃŃ Š¾Š±ŠµŠ»Š¾Š“Š°ŃŠøŠ²Š°ŃŠµ ŃŠ²ŠøŃ ŠæŃŠµŠ“Š°ŠŗŠ° ŠŠ»ŠøŠ·Š°Š±ŠµŃŠµ, Š° Š¾ŃŠøŠ½ŃŃŠ²Š¾ ŃŠµ Š·Š°Š±ŠµŠ»ŠµŠ¶ŠµŠ½Š¾ Ń Š¼Š°ŃŠøŃŠ½Š¾Ń ŃŠ»ŃŠ¶Š±Šø ŃŠ¾ŃŠµŠ½ŠøŃ Ń ŠŃŠ±Š°ŃŃ / ŠŠ¾Š½Š°Ń. ŠŠŗŠ¾Š»Š½Š¾ŃŃŠø ŃŠµŠ½Šµ ŃŃŃŠ“Š½Š¾ŃŠµ Šø ŠæŠ¾ŃŠ¾ŃŠ°ŃŠ° Š¼Š¾Š³Š»Šµ ŃŃ ŠæŠ¾ŃŠ»ŃŠ¶ŠøŃŠø Š·Š° ŃŠµŠ½ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŃŃŠ° ŃŃŠ·Š°. 1899. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š ŠµŃŃŠµŃ ŃŠµ ŠæŃŠµŃŠµŠ»ŠøŠ¾ Ń ŠŠµŃŠ»ŠøŠ½. Š¢Š¾ŠŗŠ¾Š¼ ŃŃŠøŠ“ŠµŃŠµŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°, ŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ ŃŠµ ŃŠ°Š¼Š¾ Š¶ŠøŠ²ŠµŠ»Š°, Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ Š±ŃŠ¾ŃŠ½Šµ ŃŠ¾Š¼Š°Š½Šµ, ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠµ, ŠŗŃŠøŠ³Šµ Š·Š° Š“ŠµŃŃ Šø ŠµŃŠµŃŠµ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ Š·Š°ŃŠ·ŠµŠ»Šø ŃŠµŠ¼Ń ŃŠ¾Š“Š° Šø ŃŃŠŗŠ¾Š±Š° Ń Š³ŠµŠ½ŠµŃŠ°ŃŠøŃŠ°Š¼Š°. ŠŠ°Š±ŃŠøŠµŠ»Šµ Š ŠµŃŃŠµŃ ŃŠµ ŠæŠ¾Ń Š²Š°ŃŠµŠ½Š° Š·Š±Š¾Š³ ŃŠ²Š¾ŃŠøŃ Š“Š¾Š±ŃŠøŃ ŠæŃŠøŃ Š¾Š»Š¾ŃŠŗŠøŃ ŠæŃŠøŠŗŠ°Š·Š° Šø Š²ŠøŃŠµŠ½Š° ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ āŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗŠøŃŠ° Š¶ŠµŠ½ŃŠŗŠµ Š“ŃŃŠµā. ŠŠµŠ½ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŃŃŠ° ŃŃŠ·Š° (1908), Ń ŠŗŠ¾ŃŠµŠ¼ ŃŠµ Š¾ŠæŠøŃŠ°Š»Š° ŠæŃŠøŠ»ŠøŃŠ½Š¾ Š“ŃŠ°ŃŃŠøŃŠ½Šµ ŃŃŠ»Š¾Š²Šµ Ń Š“Š¾Š¼Ń Š·Š° Š½ŠµŃŠ“Š°ŃŠµ ŃŃŃŠ“Š½ŠøŃŠµ, ŠøŠ·Š°Š·Š²Š°Š¾ ŃŠµ Š½Š¾Š²Šø ŃŠŗŠ°Š½Š“Š°Š». ŠŠ¾ Š·Š°Š²ŃŃŠµŃŠŗŃ ŠŃŠ²Š¾Š³ ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŠ° ŃŠ°Š“ŠøŠ»Š° ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ ŠŗŠ¾Š»ŃŠ¼Š½ŠøŃŃŠ° Š·Š° ŠŠµŃŠµ Š¤ŃŠµŠøŠµ ŠŃŠµŃŃŠµ, Š° ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŠ“ŃŠøŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŠŗŠ°Š¾ ŃŠµŃŠµŠ½Š·ŠµŠ½Ń Š·Š° ŠŠµŠ² ŠŠ¾ŃŠŗ Š¢ŠøŠ¼ŠµŃ. 1929. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š²ŃŠ°ŃŠøŠ»Š° ŃŠµ Ń ŠŠµŠøŠ¼Š°Ń ŠŗŠ°Š¾ ŃŠµŠ“Š¼Š¾Š³Š¾Š“ŠøŃŃŠ°ŠŗŠøŃŠ°, Š³Š“Šµ ŃŠµ Šø ŃŠ¼ŃŠ»Š° 16. Š½Š¾Š²ŠµŠ¼Š±ŃŠ° 1941. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, na desetak mesta ima podvucenih recenica hem. olovkom i ostavljeno nekoliko kvakica na margini, sve ostalo uredno! Cirilica! Konsulska vremena Retko ! Prvo izdanje! 1945. godina TravniÄka hronika je istorijski roman pisan za vreme Drugog svetskog rata, ostvaren po modelu evropskog realistiÄkog romana. Obuhvata vreme od 1807. do 1814. godine i po tome predstavlja klasiÄan roman viÅ”e od bilo kojeg drugog AndriÄevog romanesknog ostvarenja. Roman je ispripovedan u treÄem licu i sklopljen je od prologa, epiloga i 28 poglavlja. Razlika izmeÄu travniÄke i viÅ”egradske hronike jeste u tome Å”to se roman Na Drini Äuprija mahom zasniva na fikcionalnoj nadogradnji usmenih legendi dok je TravniÄka hronika nastala imaginiranjem vrlo bogate dokumentarne graÄe. Hronika o Travniku je beletristiÄki sedmogodiÅ”nji letopis koji obraÄuje vreme boravka stranih konzula u tom vezirskom gradu. PoÄinje dolaskom francuskog konzula, a zavrÅ”ava se odlaskom drugopostavljenog austrijskog konzula. Prema poetiÄkom pravilu koje važi za sve AndriÄeve romane (izuzimajuÄi donekle GospoÄicu) i ovaj roman okrenut je istoriji. U procesu stvaranja TravniÄke hronike AndriÄ se služio bogatom dokumentarnom graÄom iz oblasti istorije civilizacije, etnologije i autentiÄnu spisima o istorijskim liÄnostima koje su predstavljene u romanu. Istorija je `utkana tako reÄi, u svaku reÄnicu (do te mjere, ponekad, da bi se mogle staviti, pri dnu stranice referencije izvora), dajuÄi joj na taj naÄin izvjesnu autentiÄnost i životnost`, napisao je Mithad Å amiÄ u studiji Istorijski izvori TravniÄke hronike Ivo AndriÄ (Dolac, kod Travnika, 9. oktobar 1892 ā Beograd, 13. mart 1975) bio je srpski i jugoslovenski književnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije.[a] Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za književnost āza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeā.[5] Kao gimnazijalac, AndriÄ je bio pripadnik naprednog revolucionarnog pokreta protiv Austrougarske vlasti Mlada Bosna i strastveni borac za osloboÄenje južnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije. U austrijskom Gracu je diplomirao i doktorirao, a vreme izmeÄu dva svetska rata proveo je u službi u konzulatima i poslanstvima Kraljevine Jugoslavije u Rimu, BukureÅ”tu, Gracu, Parizu, Madridu, Briselu, Ženevi i Berlinu.[6] Bio je Älan Srpske akademije nauka i umetnosti u koju je primljen 1926. godine. Njegova najpoznatija dela su pored romana Na Drini Äuprija i TravniÄka hronika, Prokleta avlija, GospoÄica i Jelena, žena koje nema. U svojim delima se uglavnom bavio opisivanjem života u Bosni za vreme osmanske vlasti. U Beogradu je osnovana Zadužbina Ive AndriÄa, prva i najvažnija odredba piÅ”Äeve oporuke bila je da se njegova zaostavÅ”tina saÄuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zadužbina, nameni za opÅ”te kulturne i humanitarne potrebe. Na osnovu piÅ”Äeve testamentarne volje, svake godine dodeljuje se AndriÄeva nagrada za priÄu ili zbirku priÄa napisanu na srpskom jeziku Ivo AndriÄ je roÄen 9. oktobra ili 10. oktobra 1892. godine[7][8][9] u Docu pored Travnika u tadaÅ”njoj Austrougarskoj od oca Antuna AndriÄa (1863ā1896)[10], Å”kolskog poslužitelja, i majke Katarine AndriÄ (roÄena PejiÄ). BuduÄi veliki pisac se rodio u Docu sticajem okolnosti, dok mu je majka boravila u gostima kod rodbine. AndriÄ je kao dvogodiÅ”nji deÄak ostao bez oca koji je umro od posledica tuberkuloze. OstavÅ”i bez muža i suoÄavajuÄi se sa besparicom, Ivina majka je zajedno sa sinom preÅ”la da živi kod svojih roditelja u ViÅ”egrad gde je mladi AndriÄ proveo detinjstvo i zavrÅ”io osnovnu Å”kolu.[11][12][13][14] AndriÄ je 1903. godine upisao sarajevsku Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovaÄku srednju Å”kolu. Za gimnazijskih dana, AndriÄ poÄinje da piÅ”e poeziju i 1911. godine u āBosanskoj viliā objavljuje svoju prvu pesmu āU sumrakā.[15] Kao gimnazijalac, AndriÄ je bio vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik naprednog nacionalistiÄkog pokreta Mlada Bosna i strastveni borac za osloboÄenje južnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije.[16] DobivÅ”i stipendiju hrvatskog kulturno-prosvetnog druÅ”tva āNapredakā, AndriÄ oktobra meseca 1912. godine zapoÄinje studije slovenske književnosti i istorije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveuÄiliÅ”ta u Zagrebu. Naredne godine prelazi na BeÄki univerzitet ali mu beÄka klima ne prija i on, nasledno optereÄen osetljivim pluÄima, Äesto boluje od upala. ObraÄa se za pomoÄ svom gimnazijskom profesoru, Tugomiru AlaupoviÄu, i veÄ sledeÄe godine prelazi na Filozofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu. U Krakovu je stanovao kod porodice Äija je Äerka Jelena Ižikovska mogla da bude prototip za āJelenu, ženu koje nemaā.[17] Prvi svetski rat Godine 1914, na vest o sarajevskom atentatu i pogibiji Nadvojvode Franca Ferdinanda, AndriÄ pakuje svoje studentske kofere, napuÅ”ta Krakov i dolazi u Split. Odmah po dolasku u Split, sredinom jula, austrijska policija ga hapsi i odvodi prvo u Å”ibensku, a potom u mariborsku tamnicu u kojoj Äe, kao politiÄki zatvorenik i pripadnik Mlade Bosne, ostati do marta 1915. godine. Za vreme boravka u mariborskom zatvoru, AndriÄ je intenzivno pisao pesme u prozi.[18] Po izlasku iz zatvora, AndriÄu je bio odreÄen kuÄni pritvor u OvÄarevu i Zenici u kojem je ostao sve do leta 1917. godine, kada je objavljena opÅ”ta amnestija, posle Äega se vratio u ViÅ”egrad. IzmeÄu dva rata Nakon izlaska iz kuÄnog pritvora zbog ponovljene bolesti pluÄa, odlazi na leÄenje u Zagreb, u Bolnicu Milosrdnih sestara gde dovrÅ”ava knjigu stihova u prozi koja Äe pod nazivom āEx Pontoā biti objavljena u Zagrebu 1918. godine. Nezadovoljan posleratnom atmosferom u Zagrebu, AndriÄ ponovo moli pomoÄ Tugomira AlaupoviÄa, i veÄ poÄetkom oktobra 1919. godine poÄinje da radi kao Äinovnik u Ministarstvu vera u Beogradu. Beograd ga je srdaÄno prihvatio i on intenzivno uÄestvuje u književnom životu prestonice, družeÄi se sa MiloÅ”em Crnjanskim, Stanislavom Vinaverom, Simom PanduroviÄem, Sibetom MiliÄiÄem i drugim piscima koji se okupljaju oko kafane āMoskvaā. Ivo AndriÄ u svom domu u Beogradu koji je pretvoren u Spomen-muzej Ive AndriÄa. AndriÄ je imao veoma uspeÅ”nu diplomatsku karijeru: godine 1920. bio je postavljen za Äinovnika u poslanstvu u Vatikanu, a potom je radio kao diplomata u konzulatima u BukureÅ”tu, Trstu i Gracu.[19] U to vreme objavio je zbirku pesama u prozi āNemiriā, pripovetke āÄorkan i Å vabicaā, āMustafa Madžarā, āLjubav u kasabiā, āU musafirhaniā i ciklus pesama āÅ ta sanjam i Å”ta mi se dogaÄaā. U junu 1924. godine je na Univerzitetu u Gracu odbranio doktorsku tezu āRazvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavineā (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tĆ¼rkischen Herrschaft). Na predlog Bogdana PopoviÄa i Slobodana JovanoviÄa, 1926. godine, Ivo AndriÄ biva primljen za Älana Srpske kraljevske akademije, a iste godine u Srpskom književnom glasniku objavljuje pripovetku āMara milosnicaā. Tokom 1927. godine radio je u konzulatima u Marselju i Parizu, a naredne godine u poslanstvu u Madridu. Iste godine objavljena je njegova pripovetka āMost na Žepiā. Od 1930. do 1933. godine bio je sekretar stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri DruÅ”tvu naroda u Ženevi. 1934. godine postaje urednik Srpskog književnog glasnika i u njemu objavljuje pripovetke āOlujaciā, āŽeÄā i prvi deo triptiha āJelena, žena koje nemaā. Po dolasku Milana StojadinoviÄa na mesto predsednika vlade i ministra inostranih poslova, jula 1935. je postavljen za vrÅ”ioca dužnosti naÄelnika PolitiÄkog odeljenja Ministarstva unutraÅ”njih poslova.[20] U vladi Milana StojadinoviÄa viÅ”e od dve godine, od 1937. do 1939, obavljao je dužnost zamenika ministra inostranih poslova.[21] Ivo je 16. februara 1939. na godiÅ”njoj skupÅ”tini Srpske kraljevske akademije, na predlog profesora Bogdana PopoviÄa, slikara UroÅ”a PrediÄa i vajara ÄorÄa JovanoviÄa, izabran jednoglasno u zvanje redovnog Älana Akademije.[22] Diplomatska karijera Ive AndriÄa tokom 1939. godine doživljava vrhunac: prvog aprila izdato je saopÅ”tenje da je Ivo AndriÄ postavljen za opunomoÄenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu.[23] AndriÄ stiže u Berlin 12. aprila, a 19. aprila predaje akreditive kancelaru Rajha ā Adolfu Hitleru.[24] Drugi svetski rat U jesen, poÅ”to su Nemci okupirali Poljsku i mnoge nauÄnike i umetnike odveli u logore, AndriÄ interveniÅ”e kod nemaÄkih vlasti da se zarobljeniÅ”tva spasu mnogi od njih. Zbog neslaganja sa politikom vlade u rano proleÄe 1941. godine AndriÄ nadležnima u Beogradu podnosi ostavku na mesto ambasadora, ali njegov predlog nije prihvaÄen i 25. marta u BeÄu, kao zvaniÄni predstavnik Jugoslavije prisustvuje potpisivanju Trojnog pakta. Dan posle bombardovanja Beograda, 7. aprila, AndriÄ sa osobljem napuÅ”ta Berlin. Naredna dva meseca su proveli na Bodenskom jezeru. Odbio je da se skloni u Å vajcarsku,[25] i sa osobljem i Älanovima njihovih porodica, 1. juna 1941. je specijalnim vozom doputovao u Beograd, Äime se zavrÅ”ila njegova diplomatska karijera. Novembra 1941. je penzionisan na sopstveni zahtev, mada je odbio da prima penziju.[26] Rat provodi u Beogradu u izolaciji. Odbija da potpiÅ”e Apel srpskom narodu kojim se osuÄuje otpor okupatoru.[27] Iz moralnih razloga je odbio poziv kulturnih radnika, da se njegove pripovetke ukljuÄe u āAntologiju savremene srpske pripovetkeā za vreme dok ānarod pati i stradaā: āKao srpski pripovedaÄ, kao dugogodiÅ”nji saradnik Srpske književne zadruge i Älan njenog bivÅ”eg Književnog odbora, ja bih se u normalnim prilikama, razumljivo, odazvao ovom pozivu. Danas mi to nije moguÄe, jer u sadaÅ”njim izuzetnim prilikama, ne želim i ne mogu da uÄestvujem u ni u kakvim publikacijama, ni sa novim, ni sa ranije veÄ objavljenim svojim radovima.ā U tiÅ”ini svoje iznajmljene sobe u Prizrenskoj ulici, piÅ”e prvo roman TravniÄka hronika, a krajem 1944. godine okonÄava i roman Na Drini Äuprija. Oba romana objaviÄe u Beogradu nekoliko meseci po zavrÅ”etku rata. Krajem 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman GospoÄica.[28] Nakon rata AndriÄev grob u Aleji zaslužnih graÄana na beogradskom Novom groblju. Godine 1946. postaje predsednik Saveza književnika Jugoslavije.[26] Tokom 1946. godine objavljuje āPismo iz 1920. godineā. IzmeÄu 1947. i 1953. godine objavljuje pripovetke āPriÄa o vezirovom slonuā, nekoliko tekstova o Vuku KaradžiÄu i NjegoÅ”u, āPriÄa o kmetu Simanuā, āBife Titanikā, āZnakoviā, āNa sunÄanoj straniā, āNa obaliā, āPod GrabiÄemā, āZekoā, āAska i vukā, āNemirna godinaā i āLicaā. Godine 1954, postao je Älan KomunistiÄke partije Jugoslavije. Potpisao je Novosadski dogovor o srpskohrvatskom književnom jeziku. Roman āProkleta avlijaā je Å”tampao u Matici srpskoj 1954. godine. Oženio se 1958. godine kostimografom Narodnog pozoriÅ”ta iz Beograda, Milicom BabiÄ, udovicom AndriÄevog prijatelja, Nenada JovanoviÄa.[29] Nobelov komitet 1961. godine dodeljuje AndriÄu Nobelovu nagradu za književnost āza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeā. Besedom āO priÄi i priÄanjuā se 10. decembra 1961. godine zahvalio na priznanju. AndriÄ je novÄanu nagradu od milion dolara dobijenu osvajanjem Nobelove nagrade u potpunosti poklonio za razvoj bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini.[30] Dana 16. marta 1968. AndriÄeva supruga Milica umire u porodiÄnoj kuÄi u Herceg Novom. SledeÄih nekoliko godina AndriÄ nastoji da svoje druÅ”tvene aktivnosti svede na najmanju moguÄu meru, mnogo Äita i malo piÅ”e. Zdravlje ga polako izdaje i on Äesto boravi u bolnicama i banjama na leÄenju. Bio je Älan Upravnog odbora Srpske književne zadruge od 1936. do 1939. i od 1945. do smrti 1975. godine.[31] AndriÄ umire 13. marta 1975. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Aleji zaslužnih graÄana. Književni rad AndriÄ je u književnost uÅ”ao pesmama u prozi āU sumrakā i āBlaga i dobra meseÄinaā objavljenim u āBosanskoj viliā 1911. godine.[32] Pred Prvi svetski rat, u junu 1914. godine, u zborniku Hrvatska mlada lirika objavljeno je Å”est AndriÄevih pesama u prozi (āLanjska pjesmaā, āStrofe u noÄiā, āTamaā, āPotonuloā, āJadni nemirā i āNoÄ crvenih zvijezdaā).[32] Prvu knjigu stihova u prozi - āEx Pontoā - AndriÄ je objavio 1918. godine u Zagrebu, a zbirku āNemiriā Å”tampao je u Beogradu 1920. godine.[33] Spomenik Ivi AndriÄu u Beogradu AndriÄevo delo možemo podeliti u nekoliko tematsko-žanrovskih celina. U prvoj fazi, koju obeležavaju lirika i pesme u prozi (Ex Ponto, Nemiri), AndriÄev iskaz o svetu obojen je liÄnim egzistencijalno-spiritualnim traganjem koje je delimiÄno bilo podstaknuto i lektirom koju je u to vreme Äitao (Kirkegor na primer). MiÅ”ljenja kritike o umetniÄkim dosezima tih ranih radova podeljena su: dok srpski kritiÄar Nikola MirkoviÄ u njima gleda vrhunsko AndriÄevo stvaralaÅ”tvo, hrvatski književni istoriÄar Tomislav Ladan smatra da se radi o nevažnim adolescentskim nemirima koji odražavaju piÅ”Äevu nezrelost i nemaju dublje ni univerzalnije vrednosti. Druga faza, koja traje do Drugog svetskog rata, obeležena je AndriÄevim okretanjem pripovedaÄkoj prozi i, na jeziÄkom planu, definitivnim prelaskom na srpsku ekavicu. Po opÅ”tem priznanju, u veÄini pripovedaka AndriÄ je naÅ”ao sebe, pa ta zrela faza spada u umetniÄki najproduktivnije, s veÄinom AndriÄevih najcenjenijih priÄa. Pisac nije bio sklon književnim eksperimentima koji su dominirali u to doba, nego je u klasiÄnoj tradiciji realizma 19. veka, plastiÄnim opisima oblikovao svoju vizuru Bosne kao razmeÄa istoka i zapada, natopljenu iracionalizmom, konfesionalnim animozitetom i emocionalnim erupcijama. LiÄnosti su pripadnici sve Äetiri etniÄko-konfesionalne zajednice (Muslimani, Jevreji, Hrvati, Srbi ā uglavnom prozvani po konfesionalnim, Äesto pejorativnim imenima (Vlasi, Turci)), uz pojave stranaca ili manjina (Jevreji, strani Äinovnici), a vremensko razdoblje pokriva uglavnom 19. vek, ali i prethodne vekove, kao i 20. TreÄa faza obeležena je obimnijim delima, romanima Na Drini Äuprija, TravniÄka hronika, GospoÄica i nedovrÅ”enim delom OmerpaÅ”a Latas, kao i pripovetkom Prokleta avlija. Radnja veÄine ovih dela je uglavnom smeÅ”tena u Bosni, u njenu proÅ”lost ili u narativni spoj proÅ”losti i sadaÅ”njosti gde je pisac, na zasadama franjevaÄkih letopisa i spore, sentencama protkane naracije, uspeo da kreira upeÄatljiv svet āOrijenta u Evropiā. PiÅ”Äevo se pripovedanje u navedenim delima odlikuje uverljivo doÄaranom atmosferom, upeÄatljivim opisima okoline i ponaÅ”anja i psiholoÅ”kim poniranjem. Osim tih dela, autor je u ovom periodu objavio i niz pripovedaka, putopisne i esejistiÄke proze i poznato i Äesto citirano delo, zbirku aforistiÄkih zapisa Znakovi pored puta (posthumno izdato), nesumnjivo jedno od AndriÄevih najvrednijih dela. AndriÄ o umetnosti Ivo AndriÄ 1922. godine Svoje shvatanje smisla i suÅ”tine umetnosti AndriÄ je izlagao, bilo u posebnim napisima bilo implicitno, u pojedinim pasažima svog umetniÄkog dela. U tom pogledu posebno se istiÄe njegov esej Razgovor sa Gojom, pripovetka Aska i vuk, beseda povodom dobijanja Nobelove nagrade, āO priÄi i priÄanjuā i zbirka aforistiÄkih zapisa āZnakovi pored putaā. UmetniÄko stvaranje je po AndriÄu složen i naporan Äin koji se vrÅ”i po diktatu Äovekove nagonske potrebe za stvaranjem. U osnovi nagonska, Äovekova potreba za lepotom odbrana je od umiranja i zaborava; ona je dijalektiÄka suprotnost zakonima prolaznosti. U igri jagnjeta iz alegorijske pripovetke Aska i vuk simbolizovan je umetniÄki nagon Äovekov kao āinstinktivan otpor protiv smrti i nestajanjaā koji āu svojim najviÅ”im oblicima i dometima poprima oblik samog životaā. Umetnost i volja za otporom, kazuje AndriÄ na kraju ove pripovetke, pobeÄuje sve, pa i samu smrt, a svako pravo umetniÄko delo Äovekova je pobeda nad prolaznoÅ”Äu i troÅ”noÅ”Äu života. Život je AndriÄevom delu divno Äudo koje se neprestano troÅ”i i osipa, dok umetniÄka dela imaju trajnu vrednost i ne znaju za smrt i umiranje. StvaralaÄki akt, po AndriÄevom shvatanju, nije prost reproduktivan Äin kojim se gola fotografije unosi u umetniÄko dela. Umetnost, istina, mora da ima dubokih veza sa životom, ali umetnik od materijala koji mu pruža život stvara nova dela koja imaju trajnu lepotu i neprolazan znaÄaj. Fenomen stvaralaÅ”tva ogleda se u tome Å”to umetnici izdvajaju iz života samo one pojave koje imaju opÅ”tije i dublje znaÄenje. DajuÄi takvim pojavama umetniÄki oblik, umetnici ih pojaÄavaju ājedva primetno za jednu liniju ili jednu nijansu u bojiā, stvarajuÄi umetniÄku lepotu koja otada sama nastavlja svoju slobodnu sudbinu. Sve Å”to u životu postoji kao lepota ā delo je Äovekovih ruku i njegova duha. Sastavni je deo āživota i autentiÄan oblik ljudskog ispoljavanjaā, stvoren za jedan lepÅ”i i trajniji život. Mostovi i arhitektonske graÄevine najbolje ilustruju AndriÄevo shvatanje trajnosti lepote koju Äovek stvara. Anonimni neimar iz Mosta na Žepi spasava se od zaborava time Å”to svoju stvaralaÄku viziju prenosi u kamenu lepotu luka razapetog nad obalama pod kojima kao prolaznost protiÄu huÄne vode Žepe. Funkcija umetnosti je i u naporu umetnika da svoje delo ukljuÄi u trajne tokove života, da Äoveka izvede iz āuskog kruga ... samoÄe i uvede ga u prostran i veliÄanstven svet ljudske zajedniceā. Postojanje zla u Äoveku i životu ne sme da zaplaÅ”i umetnika niti da ga odvede u beznaÄe. I zlo i dobro, kao dijalektiÄke autonomne sile, samo su latentnost života i ljudske prirode. Dužnost je umetnika da otkriva i jedno i drugo, ali, istovremeno, i da svojim delom utire put spoznaji da je moguÄe pobediti zlo i stvoriti život zasnovan na dobroti i pravdi. Umetnost je dužna da Äoveku otkriva lepotu napora podvižnika koji koraÄaju ispred savremenika i predoseÄaju buduÄe tokove života. Tako umetnost stalno otvara perspektive životu pojedinaca, naroda i ÄoveÄanstva, u podvizima i porazima onih koji su prethodili umetnost nalazi nataložena iskustva ÄoveÄanstva. Prohujala stoleÄa sublimiÅ”u Äovekovo iskustvo oko nekolikih legendi, koje potom inspiriÅ”u umetnika. Smisao savremenosti je u stvaralaÄkom prenoÅ”enju iskustva proÅ”losti u one vrednosti savremenog stvaranja koje Äe, nadživljavajuÄi nas, korisno poslužiti potomcima. āSamo neuki, nerazumni ljudi ā kaže AndriÄ ā mogu da smatraju i da je proÅ”lost mrtva i neprolaznim zidom zauvek odvojena od sadaÅ”njice. Istina je, naprotiv, da je sve ono Å”to je Äovek mislio i oseÄao i radio neraskidivo utkao u ono Å”to mi danas mislimo, oseÄamo i radimo. Unositi svetlost nauÄne istine u dogaÄaje proÅ”losti, znaÄi služiti sadaÅ”njostiā. Svrha umetnosti je u povezivanju proÅ”losti, sadaÅ”njosti i buduÄnosti, u povezivanju āsuprotnih obala života, u prostoru, u vremenu, u duhuā. Po AndriÄevom shvatanju umetnik je i vesnik istine, a njegovo delo poruka kojom se iskazuje složena stvarnost ljudske istorije. On je ājedan od bezbrojnih neimara koji rade na složenom zadatku življenja, otkrivanja i izgraÄivanja životaā. OpisujuÄi svoje stvaralaÄke trenutke, AndriÄ kazuje: āNi traga da se vratim sebi. Samo da mogu, kao surovo drvo i studen metal, u službi ljudske slabosti i veliÄine, u zvuk da se pretvorim i da ljudima i njihovoj zemlji potpuno razumno prenesem bezimene melodije života ...ā GovoreÄi o opasnostima koje vrebaju umetnika, AndriÄ posebno upozorava na formalizam reÄi i dela: āBeskrajno nagomilavanje velikih reÄi sve nam manje kazuje Å”to se viÅ”e ponavlja i pod njim izdiÅ”u istina i lepota kao robinjeā. Najdublji poraz doživljuje onaj umetnik koji smatra da āprasak reÄi i vitlanje slika mogu biti umetniÄka lepota. Istina, svakom pravom umetniÄkom delu potreban je i estetski sjaj, ali on se ostvaruje samo u jednostavnosti. āSavrÅ”enstvo izražavanja forme ā kaže AndriÄ ā služba je sadržiniā. PružajuÄi āzadovoljstvo bez patnje i dobro bez zlaā, umetniÄko delo Äe pružiti Äoveku najviÅ”i vid života ā Äesta je poruka AndriÄevog dela. AndriÄeva vizija harmoniÄnog života buduÄeg ÄoveÄanstva zasnovana je upravo na uverenju da Äe umetniÄka lepota uniÅ”titi zlo i izmiriti protivreÄnosti Äovekovog bitisanja. Napomena: Tekst ovog Älanka je delom, ili u potpunosti, prvobitno bio preuzet sa prezentacije Znanje.org uz odobrenje. UmetniÄki postupak PoÅ”tanska marka s likom Ive AndriÄa, deo serije maraka pod imenom āVelikani srpske književnostiā koju je izdala Srbijamarka, PTT Srbija, 2010. godine U naÄinu izgraÄivanja likova i umetniÄkom postupku pri oblikovanju svojih misli o životu i ljudima, AndriÄ se ne odvaja od najlepÅ”ih tradicija Å”kole realistiÄke književnosti, iako takav njegov postupak ne znaÄi i ponavljanje tradicionalnih realistiÄkih manira.[34] Njegove slike života nisu samo realistiÄki izraz odreÄene životne i istorijske stvarnosti, jer on u njih utkiva i znatno Å”ira uopÅ”tavanja i opÅ”tija, gotovo trajna životna znaÄenja. Legendarni bosanski junak Alija Äerzelez nije samo tip osmanlijskog pustolova i avanturiste, veÄ i veÄiti Äovek pred veÄitim problemom žene. Tamnica iz pripovetke Prokleta avlija ima znatno Å”ire znaÄenje: ona je izvan vremena i mesta kojima ih je pisac lokalizovao. Iako se u AndriÄevom književnom delu najÄeÅ”Äe javlja Bosna, gotovo svi njeni likovi se izdižu izvan životnog kruga u kome ih pisac nalazi. AndriÄ, prirodno, nikada ne izneverava tipiÄnost sredine i vremena, ali on pri tom tako kompleksne liÄnosti ume da dogradi i u njima podvuÄe ono Å”to je opÅ”tije i životno Å”ire od osobenosti odreÄenih konkretnom sredinom i vremenom. Ono po Äemu se AndriÄ naroÄito istiÄe u srpskoj savremenoj književnosti, to su vanredne analize i psiholoÅ”ka sagledavanja onih Äovekovih stanja koja su u srpskoj književnosti, do njega, bila izvan znaÄajnih literarnih interesovanja. Njega najviÅ”e zanima onaj tamni i neizrecivi nagon u Äoveku, koji je izvan domaÅ”aja njegove svesti i volje. PolazeÄi od nekih savremenih postavki psiholoÅ”ke nauke, AndriÄ je prikazao kako ti tajanstveni unutraÅ”nji impulsi fatalno truju i optereÄuju Äoveka. Osim toga, on je sa posebnom sugestivnoÅ”Äu slikao dejstvo seksualnih nagona i Äulnih percepcija na duÅ”evni život Äoveka. Zbog svega toga AndriÄ se prvenstveno pokazuje kao moderni psihoanalitiÄar u naÅ”oj savremenoj književnosti. U sudbini svake liÄnosti ovog naÅ”eg pripovedaÄa je i neka opÅ”tija ideja, izvesna misao o životu, Äoveku i njegovoj sreÄi. Zato se za njegovu prozu s pravom kaže da nosi u sebi obeležja filozofskog realizma. AndriÄ je i majstor i reÄi i stila. Njegova proza je saÄuvala apsolutnu, kristalnu jasnost izraza. On ne traži stilski efekat u neobiÄnoj metafori ili u naglaÅ”enom izrazu. Skladna i jednostavna reÄenica, uverljivost i sugestivna estetska i misaona funkcionalnost pripovedaÄkih slika Äine da AndriÄevo delo predstavlja najsuptilniju umetniÄku vrednost koju srpska književnost poseduje. AndriÄevo delo je postalo ponos srpske kulture, a sa visokim meÄunarodnim priznanjem, oliÄenim u Nobelovoj nagradi, ono danas živi i kao trajna svojina svetske literature. Zadužbina Ive AndriÄa Ivo AndriÄ iz profila Glavni Älanak: Zadužbina Ive AndriÄa Zadužbina Ive AndriÄa je poÄela sa radom 12. marta 1976. godine na temelju testamentarne volje Ive AndriÄa.[35] Prva i najvažnija odredba piÅ”Äeve oporuke bila je da se njegova zaostavÅ”tina āsaÄuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zadužbina, nameni za opÅ”te kulturne i humanitarne potrebeā. OrganizujuÄi nauÄne skupove o AndriÄevom delu i o razliÄitim aspektima savremene srpske književnosti, Zadužbina služi najdubljim intersima srpske književnosti, umetnosti i kulture. Veliki je broj diplomaca i postdiplomaca koji su dobili stipendiju AndriÄeve zadužbine za radove iz oblasti književnosti, a takoÄe su kao gosti i stipendisti, u piÅ”Äevoj Zadužbini boravili i radili mnogobrojni slavisti iz celoga sveta. AndriÄeva nagrada Glavni Älanak: AndriÄeva nagrada Na osnovu piÅ”Äeve testamentarne volje, poÄev od 1975. godine, svake godine se dodeljuje AndriÄeva nagrada za priÄu ili zbirku priÄa napisanu na srpskom jeziku. Prvi dobitnik nagrade je bio Dragoslav MihailoviÄ za delo Petrijin venac.[36] Spomen-muzej Ive AndriÄa Glavni Älanak: Spomen-muzej Ive AndriÄa U okviru Zadužbine Ive AndriÄa spada i Spomen-muzej Ive AndriÄa se nalazi u sastavu Muzeja grada Beograda i otvoren je 1976. godine u stanu na AndriÄevom vencu 8, u kome je pisac živeo sa suprugom Milicom BabiÄ od 1958. godine. SaÄuvani su autentiÄni raspored i izgled ulaznog hola, salona i AndriÄeve radne sobe, a nekadaÅ”nje dve spavaÄe sobe preureÄene su u izložbeni prostor gde je otvorena stalna postavka koja raznovrsnim eksponatima predstavlja AndriÄev životni put i markantne taÄke njegove stvaralaÄke biografije. Pored reprezentativnih dokumenata (indeksi, pasoÅ”i, plakete, diplome, Nobelova plaketa i medalja, Vukova nagrada, poÄasni doktorati) i fotografija, u izložbenoj postavci mogu se videti i originalni rukopisi AndriÄevih dela, pisma, izdanja njegovih knjiga na raznim jezicima, kao i neki piÅ”Äevi liÄni predmeti. Sveske Zadužbine Ive AndriÄa Glavni Älanak: Sveske Zadužbine Ive AndriÄa Od 1982. godine Zadužbina izdaje Äasopis Sveske Zadužbine Ive AndriÄa koje izlaze jednom godiÅ”nje. Ova publikacija objavljuje nepoznate i nepublikovane AndriÄeve rukopise, prepisku, nauÄne i kritiÄke studije o AndriÄevom slojevitom delu i njegovom životu, njegovom duhovnom prostoru kao i o vremenu i svetu u kojem je živeo.[37] AndriÄgrad Glavni Älanak: AndriÄgrad AndriÄgrad ili Kamengrad je grad, kulturni centar i vrsta etno-sela, koji se nalazi na lokaciji UÅ”Äe na samom uÅ”Äu reka Drina i Rzav u ViÅ”egradu Äiji je idejni tvorac režiser Emir Kusturica. Za posetioce je otvoren 5. jula 2012.[38] Grad je izgraÄen od kamena i u njemu se nalazi pedesetak objekata.[39] U gradu Äe postojati gradsko pozoriÅ”te, moderni bioskop, gradska uprava, akademija lijepih umjetnosti, zgrada AndriÄeve gimnazije, rijeÄna marina i pristaniÅ”te, hoteli, trgovi, crkva, stari han, duÄani i spomen kuÄa Ive AndriÄa.[39] U okviru akademije lepih umetnosti koja Äe postojati u Kamengradu, radiÄe Fakultet za režiju.[39] OÄekuje se i da Srbija, a možda i neke druge zemlje, otvore svoje konzulate i poÄasne konzulate u AndriÄevom gradu.[39] Dana 28. juna 2013. godine otvoren je AndriÄev institut.[40] Ivo, Srbin i srpski pisac Ivo se izravno i nedvosmisleno izjaÅ”njavao kao Srbin i srpski pisac, kako je on to volio da kaže, u `njegovim zrelim godinama i ne od juÄe`. U svom pismu komesaru Srpske književne zadruge (1942) istiÄe da je srpski pisac.[41] dok u svojim liÄnim dokumentima, liÄnoj karti (1951), vojnoj knjižici (1951), partijskoj knjižici (1954), izvodima iz matiÄne knjige roÄenih i venÄanih, u rubrici `narodnost`, Ivo unosi `srpska`. S druge strane, dva puta se eksplicitno distancira od hrvatstva: 1933. odbijanjem da njegove pesme uÄu u Antologiju hrvatske lirike [42], a zatim 1954. odbija da se u njegovoj biografiji u Jugoslovenskoj enciklopediji pomene da je hrvatskog porekla[43] Kao neku vrstu potvrde Ivine narodnosti spomenimo kanadsko-ameriÄkog istoriÄara MekNila (William H. McNeil) koji piÅ”e da su roditelji Ivine majke bili Srbi[44] te VojnoviÄevo pismo svom bratu Luji u kome kaže: āÅ aljem to djelo Ex ponto koje je probudilo veliku senzaciju. Pisac mladi katoliÄki Srbin iz Bosne, idealan mladiÄ, 26 god.`.[45] Jednako treba dodati dva druga stranca, Ivine prijatelje i savremenike L. F. Edvardsa (Lovett F. Edwards), koji u svom predgovoru prevodu knjige (1944) kaže da je Ivo istovremeno i Srbin i Bosanac[46], te stalnog sekretara Å vedske kraljevske akademije Osterlinga (Anders Ćsterling), koji u svom govoru prilikom dodeljivanja Nobelove nagrade Ivi, istiÄe da se je Ivo, kao mlad srpski student, prikljuÄio nacionalnom revolucionarnom pokretu, bio progonjen pa zatvoren 1914 na poÄetku Prvog svetskog rata. Srpska književna kritika vidi AndriÄa kao srpskog književnika srpske avangarde i meÄuratnog modernizma 20. veka[47] i književnika koji je izrastao iz srpske književne tradicije [48] Bibliografija Ivo AndriÄ sa suprugom Milicom na vest o Nobelovoj nagradi (1961) Autor je brojnih eseja, zapisa i kritiÄkih osvrta o srpskim piscima, kao Å”to su Simo Matavulj, Bora StankoviÄ, Branko RadiÄeviÄ, Petar KoÄiÄ, koji se odlikuju dokumentarnoÅ”Äu, bogatstvom podataka i racionalnom analizom istorijskih i aktuelnih problema.[49] Ex Ponto, stihovi u prozi, 1918. Nemiri, stihovi u prozi, 1920. Put Alije Äerzeleza, 1920. Most na Žepi, 1925. Anikina vremena, 1931. Portugal, zelena zemlja, putopisi, 1931. Å panska stvarnost i prvi koraci u njoj, putopisi, 1934. Razgovor sa Gojom, esej, 1936. Na Drini Äuprija, roman, 1945. Deca, zbirka pripovedaka GospoÄica, roman, 1945. TravniÄka hronika, roman, 1945. Na Nevskom prospektu, 1946. Na kamenu, u PoÄitelju PriÄa o vezirovom slonu, 1948. Prokleta avlija, roman, 1954. Igra, 1956. O priÄi i priÄanju, beseda povodom dodele Nobelove nagrade, 1961. Jelena, žena koje nema, pripovetka, 1963. Å ta sanjam i Å”ta mi se dogaÄa, lirske pesme, objavljene posthumno 1977. OmerpaÅ”a Latas, nedovrÅ”en roman, objavljen posthumno 1977. Na sunÄanoj strani, nedovrÅ”en roman, objavljen posthumno Znakovi pored puta, knjiga, objavljena posthumno Sveske, knjiga, objavljena posthumno Dela Ive AndriÄa su prevoÄena na viÅ”e od 50 jezika
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Ponegde ima flekice kao da je od vode, ali nije nista strasno, sve je suvo i uredno! Retko u ponudi !!! Ex Ponto je knjiga stihova u lirskoj prozi koju je napisao Ivo AndriÄ 1918. godine.[1] Naziv ovog dela inspirisan je nazivom zbirke pesama āEpistulae ex Pontoā latinskog pesnika Ovidija, u kojima on peva svoje patne i utiske iz prognanstva u Pontu na obali Crnog mora gde je proteran od strane Oktavijana Avgusta.[2] U ovom ranom AndriÄevom delu, nazvanom ārazgovorom s duÅ”omā (Niko BartuloviÄ), stilizovano je liÄno iskustvo u nastojanju da mu se, u lirskoj sentenci, pridoda znaÄenje filozofsko-poetske istine, a da pritom zadrži fabulativno-narativnu osnovu, na osnovu koje bi se mogla rekonstruisati stanja jednog zatoÄenika. Ova knjiga pesama u prozi razvrstana je u tri ciklusa: prvi ima 26, drugi 25, a treÄi 88 tekstova, uz zavrÅ”ni āEpilogā. U strasnom lirskom monologu, pesnik se obraÄunava sa sobom, pokuÅ”ava da u tamniÄkim bdenjima razreÅ”i unutraÅ”nju dramu i oslobodi se traume izazvane utamniÄenjem. Nepravedan pad iza reÅ”etaka u drugi, surov i muÄan svet, gde je žrtva āna suvom ukletom spruduā, dovodi pesnika u stanje da postavlja važna egzistencijlna pitanja i grozniÄavo razmiÅ”lja o svetu i mestu pojedinca u njegovim tragiÄnim okvirima. U poÄetku pisanja ga prate motivi usamljenosti, strepnje i melanholije. ZatoÄenost njegovih misli i obuzetost samoÄom ga prate tokom celog dela. Osnovni motivi pisanja ovog dela su bili samoÄa i nemir, a zbog boravka u Äeliji i u izgnanstvu biva nemoÄan da piÅ”e i jedini trenuci svetlosti su mu trenuci inspiracijakoja ga pogaÄa kao bljesak. Sama poenta dela se nalazi u epilogu kada mladiÄ razoÄaran životom ipak odluÄi da živi jer je život kratkotrajan. Ivo AndriÄ (Dolac, kod Travnika, 9. oktobar 1892 ā Beograd, 13. mart 1975) bio je srpski i jugoslovenski književnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije.[a] Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za književnost āza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeā.[5] Kao gimnazijalac, AndriÄ je bio pripadnik naprednog revolucionarnog pokreta protiv Austrougarske vlasti Mlada Bosna i strastveni borac za osloboÄenje južnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije. U austrijskom Gracu je diplomirao i doktorirao, a vreme izmeÄu dva svetska rata proveo je u službi u konzulatima i poslanstvima Kraljevine Jugoslavije u Rimu, BukureÅ”tu, Gracu, Parizu, Madridu, Briselu, Ženevi i Berlinu.[6] Bio je Älan Srpske akademije nauka i umetnosti u koju je primljen 1926. godine. Njegova najpoznatija dela su pored romana Na Drini Äuprija i TravniÄka hronika, Prokleta avlija, GospoÄica i Jelena, žena koje nema. U svojim delima se uglavnom bavio opisivanjem života u Bosni za vreme osmanske vlasti. U Beogradu je osnovana Zadužbina Ive AndriÄa, prva i najvažnija odredba piÅ”Äeve oporuke bila je da se njegova zaostavÅ”tina saÄuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zadužbina, nameni za opÅ”te kulturne i humanitarne potrebe. Na osnovu piÅ”Äeve testamentarne volje, svake godine dodeljuje se AndriÄeva nagrada za priÄu ili zbirku priÄa napisanu na srpskom jeziku Ivo AndriÄ je roÄen 9. oktobra ili 10. oktobra 1892. godine[7][8][9] u Docu pored Travnika u tadaÅ”njoj Austrougarskoj od oca Antuna AndriÄa (1863ā1896)[10], Å”kolskog poslužitelja, i majke Katarine AndriÄ (roÄena PejiÄ). BuduÄi veliki pisac se rodio u Docu sticajem okolnosti, dok mu je majka boravila u gostima kod rodbine. AndriÄ je kao dvogodiÅ”nji deÄak ostao bez oca koji je umro od posledica tuberkuloze. OstavÅ”i bez muža i suoÄavajuÄi se sa besparicom, Ivina majka je zajedno sa sinom preÅ”la da živi kod svojih roditelja u ViÅ”egrad gde je mladi AndriÄ proveo detinjstvo i zavrÅ”io osnovnu Å”kolu.[11][12][13][14] AndriÄ je 1903. godine upisao sarajevsku Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovaÄku srednju Å”kolu. Za gimnazijskih dana, AndriÄ poÄinje da piÅ”e poeziju i 1911. godine u āBosanskoj viliā objavljuje svoju prvu pesmu āU sumrakā.[15] Kao gimnazijalac, AndriÄ je bio vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik naprednog nacionalistiÄkog pokreta Mlada Bosna i strastveni borac za osloboÄenje južnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije.[16] DobivÅ”i stipendiju hrvatskog kulturno-prosvetnog druÅ”tva āNapredakā, AndriÄ oktobra meseca 1912. godine zapoÄinje studije slovenske književnosti i istorije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveuÄiliÅ”ta u Zagrebu. Naredne godine prelazi na BeÄki univerzitet ali mu beÄka klima ne prija i on, nasledno optereÄen osetljivim pluÄima, Äesto boluje od upala. ObraÄa se za pomoÄ svom gimnazijskom profesoru, Tugomiru AlaupoviÄu, i veÄ sledeÄe godine prelazi na Filozofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu. U Krakovu je stanovao kod porodice Äija je Äerka Jelena Ižikovska mogla da bude prototip za āJelenu, ženu koje nemaā.[17] Prvi svetski rat Godine 1914, na vest o sarajevskom atentatu i pogibiji Nadvojvode Franca Ferdinanda, AndriÄ pakuje svoje studentske kofere, napuÅ”ta Krakov i dolazi u Split. Odmah po dolasku u Split, sredinom jula, austrijska policija ga hapsi i odvodi prvo u Å”ibensku, a potom u mariborsku tamnicu u kojoj Äe, kao politiÄki zatvorenik i pripadnik Mlade Bosne, ostati do marta 1915. godine. Za vreme boravka u mariborskom zatvoru, AndriÄ je intenzivno pisao pesme u prozi.[18] Po izlasku iz zatvora, AndriÄu je bio odreÄen kuÄni pritvor u OvÄarevu i Zenici u kojem je ostao sve do leta 1917. godine, kada je objavljena opÅ”ta amnestija, posle Äega se vratio u ViÅ”egrad. IzmeÄu dva rata Nakon izlaska iz kuÄnog pritvora zbog ponovljene bolesti pluÄa, odlazi na leÄenje u Zagreb, u Bolnicu Milosrdnih sestara gde dovrÅ”ava knjigu stihova u prozi koja Äe pod nazivom āEx Pontoā biti objavljena u Zagrebu 1918. godine. Nezadovoljan posleratnom atmosferom u Zagrebu, AndriÄ ponovo moli pomoÄ Tugomira AlaupoviÄa, i veÄ poÄetkom oktobra 1919. godine poÄinje da radi kao Äinovnik u Ministarstvu vera u Beogradu. Beograd ga je srdaÄno prihvatio i on intenzivno uÄestvuje u književnom životu prestonice, družeÄi se sa MiloÅ”em Crnjanskim, Stanislavom Vinaverom, Simom PanduroviÄem, Sibetom MiliÄiÄem i drugim piscima koji se okupljaju oko kafane āMoskvaā. Ivo AndriÄ u svom domu u Beogradu koji je pretvoren u Spomen-muzej Ive AndriÄa. AndriÄ je imao veoma uspeÅ”nu diplomatsku karijeru: godine 1920. bio je postavljen za Äinovnika u poslanstvu u Vatikanu, a potom je radio kao diplomata u konzulatima u BukureÅ”tu, Trstu i Gracu.[19] U to vreme objavio je zbirku pesama u prozi āNemiriā, pripovetke āÄorkan i Å vabicaā, āMustafa Madžarā, āLjubav u kasabiā, āU musafirhaniā i ciklus pesama āÅ ta sanjam i Å”ta mi se dogaÄaā. U junu 1924. godine je na Univerzitetu u Gracu odbranio doktorsku tezu āRazvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavineā (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tĆ¼rkischen Herrschaft). Na predlog Bogdana PopoviÄa i Slobodana JovanoviÄa, 1926. godine, Ivo AndriÄ biva primljen za Älana Srpske kraljevske akademije, a iste godine u Srpskom književnom glasniku objavljuje pripovetku āMara milosnicaā. Tokom 1927. godine radio je u konzulatima u Marselju i Parizu, a naredne godine u poslanstvu u Madridu. Iste godine objavljena je njegova pripovetka āMost na Žepiā. Od 1930. do 1933. godine bio je sekretar stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri DruÅ”tvu naroda u Ženevi. 1934. godine postaje urednik Srpskog književnog glasnika i u njemu objavljuje pripovetke āOlujaciā, āŽeÄā i prvi deo triptiha āJelena, žena koje nemaā. Po dolasku Milana StojadinoviÄa na mesto predsednika vlade i ministra inostranih poslova, jula 1935. je postavljen za vrÅ”ioca dužnosti naÄelnika PolitiÄkog odeljenja Ministarstva unutraÅ”njih poslova.[20] U vladi Milana StojadinoviÄa viÅ”e od dve godine, od 1937. do 1939, obavljao je dužnost zamenika ministra inostranih poslova.[21] Ivo je 16. februara 1939. na godiÅ”njoj skupÅ”tini Srpske kraljevske akademije, na predlog profesora Bogdana PopoviÄa, slikara UroÅ”a PrediÄa i vajara ÄorÄa JovanoviÄa, izabran jednoglasno u zvanje redovnog Älana Akademije.[22] Diplomatska karijera Ive AndriÄa tokom 1939. godine doživljava vrhunac: prvog aprila izdato je saopÅ”tenje da je Ivo AndriÄ postavljen za opunomoÄenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu.[23] AndriÄ stiže u Berlin 12. aprila, a 19. aprila predaje akreditive kancelaru Rajha ā Adolfu Hitleru.[24] Drugi svetski rat U jesen, poÅ”to su Nemci okupirali Poljsku i mnoge nauÄnike i umetnike odveli u logore, AndriÄ interveniÅ”e kod nemaÄkih vlasti da se zarobljeniÅ”tva spasu mnogi od njih. Zbog neslaganja sa politikom vlade u rano proleÄe 1941. godine AndriÄ nadležnima u Beogradu podnosi ostavku na mesto ambasadora, ali njegov predlog nije prihvaÄen i 25. marta u BeÄu, kao zvaniÄni predstavnik Jugoslavije prisustvuje potpisivanju Trojnog pakta. Dan posle bombardovanja Beograda, 7. aprila, AndriÄ sa osobljem napuÅ”ta Berlin. Naredna dva meseca su proveli na Bodenskom jezeru. Odbio je da se skloni u Å vajcarsku,[25] i sa osobljem i Älanovima njihovih porodica, 1. juna 1941. je specijalnim vozom doputovao u Beograd, Äime se zavrÅ”ila njegova diplomatska karijera. Novembra 1941. je penzionisan na sopstveni zahtev, mada je odbio da prima penziju.[26] Rat provodi u Beogradu u izolaciji. Odbija da potpiÅ”e Apel srpskom narodu kojim se osuÄuje otpor okupatoru.[27] Iz moralnih razloga je odbio poziv kulturnih radnika, da se njegove pripovetke ukljuÄe u āAntologiju savremene srpske pripovetkeā za vreme dok ānarod pati i stradaā: āKao srpski pripovedaÄ, kao dugogodiÅ”nji saradnik Srpske književne zadruge i Älan njenog bivÅ”eg Književnog odbora, ja bih se u normalnim prilikama, razumljivo, odazvao ovom pozivu. Danas mi to nije moguÄe, jer u sadaÅ”njim izuzetnim prilikama, ne želim i ne mogu da uÄestvujem u ni u kakvim publikacijama, ni sa novim, ni sa ranije veÄ objavljenim svojim radovima.ā U tiÅ”ini svoje iznajmljene sobe u Prizrenskoj ulici, piÅ”e prvo roman TravniÄka hronika, a krajem 1944. godine okonÄava i roman Na Drini Äuprija. Oba romana objaviÄe u Beogradu nekoliko meseci po zavrÅ”etku rata. Krajem 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman GospoÄica.[28] Nakon rata AndriÄev grob u Aleji zaslužnih graÄana na beogradskom Novom groblju. Godine 1946. postaje predsednik Saveza književnika Jugoslavije.[26] Tokom 1946. godine objavljuje āPismo iz 1920. godineā. IzmeÄu 1947. i 1953. godine objavljuje pripovetke āPriÄa o vezirovom slonuā, nekoliko tekstova o Vuku KaradžiÄu i NjegoÅ”u, āPriÄa o kmetu Simanuā, āBife Titanikā, āZnakoviā, āNa sunÄanoj straniā, āNa obaliā, āPod GrabiÄemā, āZekoā, āAska i vukā, āNemirna godinaā i āLicaā. Godine 1954, postao je Älan KomunistiÄke partije Jugoslavije. Potpisao je Novosadski dogovor o srpskohrvatskom književnom jeziku. Roman āProkleta avlijaā je Å”tampao u Matici srpskoj 1954. godine. Oženio se 1958. godine kostimografom Narodnog pozoriÅ”ta iz Beograda, Milicom BabiÄ, udovicom AndriÄevog prijatelja, Nenada JovanoviÄa.[29] Nobelov komitet 1961. godine dodeljuje AndriÄu Nobelovu nagradu za književnost āza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeā. Besedom āO priÄi i priÄanjuā se 10. decembra 1961. godine zahvalio na priznanju. AndriÄ je novÄanu nagradu od milion dolara dobijenu osvajanjem Nobelove nagrade u potpunosti poklonio za razvoj bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini.[30] Dana 16. marta 1968. AndriÄeva supruga Milica umire u porodiÄnoj kuÄi u Herceg Novom. SledeÄih nekoliko godina AndriÄ nastoji da svoje druÅ”tvene aktivnosti svede na najmanju moguÄu meru, mnogo Äita i malo piÅ”e. Zdravlje ga polako izdaje i on Äesto boravi u bolnicama i banjama na leÄenju. Bio je Älan Upravnog odbora Srpske književne zadruge od 1936. do 1939. i od 1945. do smrti 1975. godine.[31] AndriÄ umire 13. marta 1975. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Aleji zaslužnih graÄana. Književni rad AndriÄ je u književnost uÅ”ao pesmama u prozi āU sumrakā i āBlaga i dobra meseÄinaā objavljenim u āBosanskoj viliā 1911. godine.[32] Pred Prvi svetski rat, u junu 1914. godine, u zborniku Hrvatska mlada lirika objavljeno je Å”est AndriÄevih pesama u prozi (āLanjska pjesmaā, āStrofe u noÄiā, āTamaā, āPotonuloā, āJadni nemirā i āNoÄ crvenih zvijezdaā).[32] Prvu knjigu stihova u prozi - āEx Pontoā - AndriÄ je objavio 1918. godine u Zagrebu, a zbirku āNemiriā Å”tampao je u Beogradu 1920. godine.[33] Spomenik Ivi AndriÄu u Beogradu AndriÄevo delo možemo podeliti u nekoliko tematsko-žanrovskih celina. U prvoj fazi, koju obeležavaju lirika i pesme u prozi (Ex Ponto, Nemiri), AndriÄev iskaz o svetu obojen je liÄnim egzistencijalno-spiritualnim traganjem koje je delimiÄno bilo podstaknuto i lektirom koju je u to vreme Äitao (Kirkegor na primer). MiÅ”ljenja kritike o umetniÄkim dosezima tih ranih radova podeljena su: dok srpski kritiÄar Nikola MirkoviÄ u njima gleda vrhunsko AndriÄevo stvaralaÅ”tvo, hrvatski književni istoriÄar Tomislav Ladan smatra da se radi o nevažnim adolescentskim nemirima koji odražavaju piÅ”Äevu nezrelost i nemaju dublje ni univerzalnije vrednosti. Druga faza, koja traje do Drugog svetskog rata, obeležena je AndriÄevim okretanjem pripovedaÄkoj prozi i, na jeziÄkom planu, definitivnim prelaskom na srpsku ekavicu. Po opÅ”tem priznanju, u veÄini pripovedaka AndriÄ je naÅ”ao sebe, pa ta zrela faza spada u umetniÄki najproduktivnije, s veÄinom AndriÄevih najcenjenijih priÄa. Pisac nije bio sklon književnim eksperimentima koji su dominirali u to doba, nego je u klasiÄnoj tradiciji realizma 19. veka, plastiÄnim opisima oblikovao svoju vizuru Bosne kao razmeÄa istoka i zapada, natopljenu iracionalizmom, konfesionalnim animozitetom i emocionalnim erupcijama. LiÄnosti su pripadnici sve Äetiri etniÄko-konfesionalne zajednice (Muslimani, Jevreji, Hrvati, Srbi ā uglavnom prozvani po konfesionalnim, Äesto pejorativnim imenima (Vlasi, Turci)), uz pojave stranaca ili manjina (Jevreji, strani Äinovnici), a vremensko razdoblje pokriva uglavnom 19. vek, ali i prethodne vekove, kao i 20. TreÄa faza obeležena je obimnijim delima, romanima Na Drini Äuprija, TravniÄka hronika, GospoÄica i nedovrÅ”enim delom OmerpaÅ”a Latas, kao i pripovetkom Prokleta avlija. Radnja veÄine ovih dela je uglavnom smeÅ”tena u Bosni, u njenu proÅ”lost ili u narativni spoj proÅ”losti i sadaÅ”njosti gde je pisac, na zasadama franjevaÄkih letopisa i spore, sentencama protkane naracije, uspeo da kreira upeÄatljiv svet āOrijenta u Evropiā. PiÅ”Äevo se pripovedanje u navedenim delima odlikuje uverljivo doÄaranom atmosferom, upeÄatljivim opisima okoline i ponaÅ”anja i psiholoÅ”kim poniranjem. Osim tih dela, autor je u ovom periodu objavio i niz pripovedaka, putopisne i esejistiÄke proze i poznato i Äesto citirano delo, zbirku aforistiÄkih zapisa Znakovi pored puta (posthumno izdato), nesumnjivo jedno od AndriÄevih najvrednijih dela. AndriÄ o umetnosti Ivo AndriÄ 1922. godine Svoje shvatanje smisla i suÅ”tine umetnosti AndriÄ je izlagao, bilo u posebnim napisima bilo implicitno, u pojedinim pasažima svog umetniÄkog dela. U tom pogledu posebno se istiÄe njegov esej Razgovor sa Gojom, pripovetka Aska i vuk, beseda povodom dobijanja Nobelove nagrade, āO priÄi i priÄanjuā i zbirka aforistiÄkih zapisa āZnakovi pored putaā. UmetniÄko stvaranje je po AndriÄu složen i naporan Äin koji se vrÅ”i po diktatu Äovekove nagonske potrebe za stvaranjem. U osnovi nagonska, Äovekova potreba za lepotom odbrana je od umiranja i zaborava; ona je dijalektiÄka suprotnost zakonima prolaznosti. U igri jagnjeta iz alegorijske pripovetke Aska i vuk simbolizovan je umetniÄki nagon Äovekov kao āinstinktivan otpor protiv smrti i nestajanjaā koji āu svojim najviÅ”im oblicima i dometima poprima oblik samog životaā. Umetnost i volja za otporom, kazuje AndriÄ na kraju ove pripovetke, pobeÄuje sve, pa i samu smrt, a svako pravo umetniÄko delo Äovekova je pobeda nad prolaznoÅ”Äu i troÅ”noÅ”Äu života. Život je AndriÄevom delu divno Äudo koje se neprestano troÅ”i i osipa, dok umetniÄka dela imaju trajnu vrednost i ne znaju za smrt i umiranje. StvaralaÄki akt, po AndriÄevom shvatanju, nije prost reproduktivan Äin kojim se gola fotografije unosi u umetniÄko dela. Umetnost, istina, mora da ima dubokih veza sa životom, ali umetnik od materijala koji mu pruža život stvara nova dela koja imaju trajnu lepotu i neprolazan znaÄaj. Fenomen stvaralaÅ”tva ogleda se u tome Å”to umetnici izdvajaju iz života samo one pojave koje imaju opÅ”tije i dublje znaÄenje. DajuÄi takvim pojavama umetniÄki oblik, umetnici ih pojaÄavaju ājedva primetno za jednu liniju ili jednu nijansu u bojiā, stvarajuÄi umetniÄku lepotu koja otada sama nastavlja svoju slobodnu sudbinu. Sve Å”to u životu postoji kao lepota ā delo je Äovekovih ruku i njegova duha. Sastavni je deo āživota i autentiÄan oblik ljudskog ispoljavanjaā, stvoren za jedan lepÅ”i i trajniji život. Mostovi i arhitektonske graÄevine najbolje ilustruju AndriÄevo shvatanje trajnosti lepote koju Äovek stvara. Anonimni neimar iz Mosta na Žepi spasava se od zaborava time Å”to svoju stvaralaÄku viziju prenosi u kamenu lepotu luka razapetog nad obalama pod kojima kao prolaznost protiÄu huÄne vode Žepe. Funkcija umetnosti je i u naporu umetnika da svoje delo ukljuÄi u trajne tokove života, da Äoveka izvede iz āuskog kruga ... samoÄe i uvede ga u prostran i veliÄanstven svet ljudske zajedniceā. Postojanje zla u Äoveku i životu ne sme da zaplaÅ”i umetnika niti da ga odvede u beznaÄe. I zlo i dobro, kao dijalektiÄke autonomne sile, samo su latentnost života i ljudske prirode. Dužnost je umetnika da otkriva i jedno i drugo, ali, istovremeno, i da svojim delom utire put spoznaji da je moguÄe pobediti zlo i stvoriti život zasnovan na dobroti i pravdi. Umetnost je dužna da Äoveku otkriva lepotu napora podvižnika koji koraÄaju ispred savremenika i predoseÄaju buduÄe tokove života. Tako umetnost stalno otvara perspektive životu pojedinaca, naroda i ÄoveÄanstva, u podvizima i porazima onih koji su prethodili umetnost nalazi nataložena iskustva ÄoveÄanstva. Prohujala stoleÄa sublimiÅ”u Äovekovo iskustvo oko nekolikih legendi, koje potom inspiriÅ”u umetnika. Smisao savremenosti je u stvaralaÄkom prenoÅ”enju iskustva proÅ”losti u one vrednosti savremenog stvaranja koje Äe, nadživljavajuÄi nas, korisno poslužiti potomcima. āSamo neuki, nerazumni ljudi ā kaže AndriÄ ā mogu da smatraju i da je proÅ”lost mrtva i neprolaznim zidom zauvek odvojena od sadaÅ”njice. Istina je, naprotiv, da je sve ono Å”to je Äovek mislio i oseÄao i radio neraskidivo utkao u ono Å”to mi danas mislimo, oseÄamo i radimo. Unositi svetlost nauÄne istine u dogaÄaje proÅ”losti, znaÄi služiti sadaÅ”njostiā. Svrha umetnosti je u povezivanju proÅ”losti, sadaÅ”njosti i buduÄnosti, u povezivanju āsuprotnih obala života, u prostoru, u vremenu, u duhuā. Po AndriÄevom shvatanju umetnik je i vesnik istine, a njegovo delo poruka kojom se iskazuje složena stvarnost ljudske istorije. On je ājedan od bezbrojnih neimara koji rade na složenom zadatku življenja, otkrivanja i izgraÄivanja životaā. OpisujuÄi svoje stvaralaÄke trenutke, AndriÄ kazuje: āNi traga da se vratim sebi. Samo da mogu, kao surovo drvo i studen metal, u službi ljudske slabosti i veliÄine, u zvuk da se pretvorim i da ljudima i njihovoj zemlji potpuno razumno prenesem bezimene melodije života ...ā GovoreÄi o opasnostima koje vrebaju umetnika, AndriÄ posebno upozorava na formalizam reÄi i dela: āBeskrajno nagomilavanje velikih reÄi sve nam manje kazuje Å”to se viÅ”e ponavlja i pod njim izdiÅ”u istina i lepota kao robinjeā. Najdublji poraz doživljuje onaj umetnik koji smatra da āprasak reÄi i vitlanje slika mogu biti umetniÄka lepota. Istina, svakom pravom umetniÄkom delu potreban je i estetski sjaj, ali on se ostvaruje samo u jednostavnosti. āSavrÅ”enstvo izražavanja forme ā kaže AndriÄ ā služba je sadržiniā. PružajuÄi āzadovoljstvo bez patnje i dobro bez zlaā, umetniÄko delo Äe pružiti Äoveku najviÅ”i vid života ā Äesta je poruka AndriÄevog dela. AndriÄeva vizija harmoniÄnog života buduÄeg ÄoveÄanstva zasnovana je upravo na uverenju da Äe umetniÄka lepota uniÅ”titi zlo i izmiriti protivreÄnosti Äovekovog bitisanja. Napomena: Tekst ovog Älanka je delom, ili u potpunosti, prvobitno bio preuzet sa prezentacije Znanje.org uz odobrenje. UmetniÄki postupak PoÅ”tanska marka s likom Ive AndriÄa, deo serije maraka pod imenom āVelikani srpske književnostiā koju je izdala Srbijamarka, PTT Srbija, 2010. godine U naÄinu izgraÄivanja likova i umetniÄkom postupku pri oblikovanju svojih misli o životu i ljudima, AndriÄ se ne odvaja od najlepÅ”ih tradicija Å”kole realistiÄke književnosti, iako takav njegov postupak ne znaÄi i ponavljanje tradicionalnih realistiÄkih manira.[34] Njegove slike života nisu samo realistiÄki izraz odreÄene životne i istorijske stvarnosti, jer on u njih utkiva i znatno Å”ira uopÅ”tavanja i opÅ”tija, gotovo trajna životna znaÄenja. Legendarni bosanski junak Alija Äerzelez nije samo tip osmanlijskog pustolova i avanturiste, veÄ i veÄiti Äovek pred veÄitim problemom žene. Tamnica iz pripovetke Prokleta avlija ima znatno Å”ire znaÄenje: ona je izvan vremena i mesta kojima ih je pisac lokalizovao. Iako se u AndriÄevom književnom delu najÄeÅ”Äe javlja Bosna, gotovo svi njeni likovi se izdižu izvan životnog kruga u kome ih pisac nalazi. AndriÄ, prirodno, nikada ne izneverava tipiÄnost sredine i vremena, ali on pri tom tako kompleksne liÄnosti ume da dogradi i u njima podvuÄe ono Å”to je opÅ”tije i životno Å”ire od osobenosti odreÄenih konkretnom sredinom i vremenom. Ono po Äemu se AndriÄ naroÄito istiÄe u srpskoj savremenoj književnosti, to su vanredne analize i psiholoÅ”ka sagledavanja onih Äovekovih stanja koja su u srpskoj književnosti, do njega, bila izvan znaÄajnih literarnih interesovanja. Njega najviÅ”e zanima onaj tamni i neizrecivi nagon u Äoveku, koji je izvan domaÅ”aja njegove svesti i volje. PolazeÄi od nekih savremenih postavki psiholoÅ”ke nauke, AndriÄ je prikazao kako ti tajanstveni unutraÅ”nji impulsi fatalno truju i optereÄuju Äoveka. Osim toga, on je sa posebnom sugestivnoÅ”Äu slikao dejstvo seksualnih nagona i Äulnih percepcija na duÅ”evni život Äoveka. Zbog svega toga AndriÄ se prvenstveno pokazuje kao moderni psihoanalitiÄar u naÅ”oj savremenoj književnosti. U sudbini svake liÄnosti ovog naÅ”eg pripovedaÄa je i neka opÅ”tija ideja, izvesna misao o životu, Äoveku i njegovoj sreÄi. Zato se za njegovu prozu s pravom kaže da nosi u sebi obeležja filozofskog realizma. AndriÄ je i majstor i reÄi i stila. Njegova proza je saÄuvala apsolutnu, kristalnu jasnost izraza. On ne traži stilski efekat u neobiÄnoj metafori ili u naglaÅ”enom izrazu. Skladna i jednostavna reÄenica, uverljivost i sugestivna estetska i misaona funkcionalnost pripovedaÄkih slika Äine da AndriÄevo delo predstavlja najsuptilniju umetniÄku vrednost koju srpska književnost poseduje. AndriÄevo delo je postalo ponos srpske kulture, a sa visokim meÄunarodnim priznanjem, oliÄenim u Nobelovoj nagradi, ono danas živi i kao trajna svojina svetske literature. Zadužbina Ive AndriÄa Ivo AndriÄ iz profila Glavni Älanak: Zadužbina Ive AndriÄa Zadužbina Ive AndriÄa je poÄela sa radom 12. marta 1976. godine na temelju testamentarne volje Ive AndriÄa.[35] Prva i najvažnija odredba piÅ”Äeve oporuke bila je da se njegova zaostavÅ”tina āsaÄuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zadužbina, nameni za opÅ”te kulturne i humanitarne potrebeā. OrganizujuÄi nauÄne skupove o AndriÄevom delu i o razliÄitim aspektima savremene srpske književnosti, Zadužbina služi najdubljim intersima srpske književnosti, umetnosti i kulture. Veliki je broj diplomaca i postdiplomaca koji su dobili stipendiju AndriÄeve zadužbine za radove iz oblasti književnosti, a takoÄe su kao gosti i stipendisti, u piÅ”Äevoj Zadužbini boravili i radili mnogobrojni slavisti iz celoga sveta. AndriÄeva nagrada Glavni Älanak: AndriÄeva nagrada Na osnovu piÅ”Äeve testamentarne volje, poÄev od 1975. godine, svake godine se dodeljuje AndriÄeva nagrada za priÄu ili zbirku priÄa napisanu na srpskom jeziku. Prvi dobitnik nagrade je bio Dragoslav MihailoviÄ za delo Petrijin venac.[36] Spomen-muzej Ive AndriÄa Glavni Älanak: Spomen-muzej Ive AndriÄa U okviru Zadužbine Ive AndriÄa spada i Spomen-muzej Ive AndriÄa se nalazi u sastavu Muzeja grada Beograda i otvoren je 1976. godine u stanu na AndriÄevom vencu 8, u kome je pisac živeo sa suprugom Milicom BabiÄ od 1958. godine. SaÄuvani su autentiÄni raspored i izgled ulaznog hola, salona i AndriÄeve radne sobe, a nekadaÅ”nje dve spavaÄe sobe preureÄene su u izložbeni prostor gde je otvorena stalna postavka koja raznovrsnim eksponatima predstavlja AndriÄev životni put i markantne taÄke njegove stvaralaÄke biografije. Pored reprezentativnih dokumenata (indeksi, pasoÅ”i, plakete, diplome, Nobelova plaketa i medalja, Vukova nagrada, poÄasni doktorati) i fotografija, u izložbenoj postavci mogu se videti i originalni rukopisi AndriÄevih dela, pisma, izdanja njegovih knjiga na raznim jezicima, kao i neki piÅ”Äevi liÄni predmeti. Sveske Zadužbine Ive AndriÄa Glavni Älanak: Sveske Zadužbine Ive AndriÄa Od 1982. godine Zadužbina izdaje Äasopis Sveske Zadužbine Ive AndriÄa koje izlaze jednom godiÅ”nje. Ova publikacija objavljuje nepoznate i nepublikovane AndriÄeve rukopise, prepisku, nauÄne i kritiÄke studije o AndriÄevom slojevitom delu i njegovom životu, njegovom duhovnom prostoru kao i o vremenu i svetu u kojem je živeo.[37] AndriÄgrad Glavni Älanak: AndriÄgrad AndriÄgrad ili Kamengrad je grad, kulturni centar i vrsta etno-sela, koji se nalazi na lokaciji UÅ”Äe na samom uÅ”Äu reka Drina i Rzav u ViÅ”egradu Äiji je idejni tvorac režiser Emir Kusturica. Za posetioce je otvoren 5. jula 2012.[38] Grad je izgraÄen od kamena i u njemu se nalazi pedesetak objekata.[39] U gradu Äe postojati gradsko pozoriÅ”te, moderni bioskop, gradska uprava, akademija lijepih umjetnosti, zgrada AndriÄeve gimnazije, rijeÄna marina i pristaniÅ”te, hoteli, trgovi, crkva, stari han, duÄani i spomen kuÄa Ive AndriÄa.[39] U okviru akademije lepih umetnosti koja Äe postojati u Kamengradu, radiÄe Fakultet za režiju.[39] OÄekuje se i da Srbija, a možda i neke druge zemlje, otvore svoje konzulate i poÄasne konzulate u AndriÄevom gradu.[39] Dana 28. juna 2013. godine otvoren je AndriÄev institut.[40] Ivo, Srbin i srpski pisac Ivo se izravno i nedvosmisleno izjaÅ”njavao kao Srbin i srpski pisac, kako je on to volio da kaže, u `njegovim zrelim godinama i ne od juÄe`. U svom pismu komesaru Srpske književne zadruge (1942) istiÄe da je srpski pisac.[41] dok u svojim liÄnim dokumentima, liÄnoj karti (1951), vojnoj knjižici (1951), partijskoj knjižici (1954), izvodima iz matiÄne knjige roÄenih i venÄanih, u rubrici `narodnost`, Ivo unosi `srpska`. S druge strane, dva puta se eksplicitno distancira od hrvatstva: 1933. odbijanjem da njegove pesme uÄu u Antologiju hrvatske lirike [42], a zatim 1954. odbija da se u njegovoj biografiji u Jugoslovenskoj enciklopediji pomene da je hrvatskog porekla[43] Kao neku vrstu potvrde Ivine narodnosti spomenimo kanadsko-ameriÄkog istoriÄara MekNila (William H. McNeil) koji piÅ”e da su roditelji Ivine majke bili Srbi[44] te VojnoviÄevo pismo svom bratu Luji u kome kaže: āÅ aljem to djelo Ex ponto koje je probudilo veliku senzaciju. Pisac mladi katoliÄki Srbin iz Bosne, idealan mladiÄ, 26 god.`.[45] Jednako treba dodati dva druga stranca, Ivine prijatelje i savremenike L. F. Edvardsa (Lovett F. Edwards), koji u svom predgovoru prevodu knjige (1944) kaže da je Ivo istovremeno i Srbin i Bosanac[46], te stalnog sekretara Å vedske kraljevske akademije Osterlinga (Anders Ćsterling), koji u svom govoru prilikom dodeljivanja Nobelove nagrade Ivi, istiÄe da se je Ivo, kao mlad srpski student, prikljuÄio nacionalnom revolucionarnom pokretu, bio progonjen pa zatvoren 1914 na poÄetku Prvog svetskog rata. Srpska književna kritika vidi AndriÄa kao srpskog književnika srpske avangarde i meÄuratnog modernizma 20. veka[47] i književnika koji je izrastao iz srpske književne tradicije [48] Bibliografija Ivo AndriÄ sa suprugom Milicom na vest o Nobelovoj nagradi (1961) Autor je brojnih eseja, zapisa i kritiÄkih osvrta o srpskim piscima, kao Å”to su Simo Matavulj, Bora StankoviÄ, Branko RadiÄeviÄ, Petar KoÄiÄ, koji se odlikuju dokumentarnoÅ”Äu, bogatstvom podataka i racionalnom analizom istorijskih i aktuelnih problema.[49] Ex Ponto, stihovi u prozi, 1918. Nemiri, stihovi u prozi, 1920. Put Alije Äerzeleza, 1920. Most na Žepi, 1925. Anikina vremena, 1931. Portugal, zelena zemlja, putopisi, 1931. Å panska stvarnost i prvi koraci u njoj, putopisi, 1934. Razgovor sa Gojom, esej, 1936. Na Drini Äuprija, roman, 1945. Deca, zbirka pripovedaka GospoÄica, roman, 1945. TravniÄka hronika, roman, 1945. Na Nevskom prospektu, 1946. Na kamenu, u PoÄitelju PriÄa o vezirovom slonu, 1948. Prokleta avlija, roman, 1954. Igra, 1956. O priÄi i priÄanju, beseda povodom dodele Nobelove nagrade, 1961. Jelena, žena koje nema, pripovetka, 1963. Å ta sanjam i Å”ta mi se dogaÄa, lirske pesme, objavljene posthumno 1977. OmerpaÅ”a Latas, nedovrÅ”en roman, objavljen posthumno 1977. Na sunÄanoj strani, nedovrÅ”en roman, objavljen posthumno Znakovi pored puta, knjiga, objavljena posthumno Sveske, knjiga, objavljena posthumno Dela Ive AndriÄa su prevoÄena na viÅ”e od 50 jezika
Lepo oÄuvano Kao na slikama Extra retko u ponudi 1891. ŠŃŃŠ¾Ń - Š¾ŃŠ¾Š±Š° Matavulj, Simo, 1852-1908 ŠŠ°ŃŠ»Š¾Š² Š”Š° ŠŠ°Š“ŃŠ°Š½Š° / ŠæŃŠøŃŠµ Š”ŠøŠ¼Š° ŠŠ°ŃŠ°Š²ŃŃŠ° ŠŃŃŃŠ° Š³ŃŠ°ŃŠµ ŠŗŃŠ°ŃŠŗŠ° ŠæŃŠ¾Š·Š° ŠŠµŠ·ŠøŠŗ ŃŃŠæŃŠŗŠø ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Š° 1891 ŠŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠµ Šø ŠæŃŠ¾ŠøŠ·Š²Š¾Š“ŃŠ° ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ : Š. ŠŠ¾ŠŗŃŠøŠ¼Š¾Š²ŠøŃ, 1891 (ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ : ŠŠ°ŃŠ½Š° ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŠøŃŠ° ŃŠ°Š“ŠøŠŗŠ°Š»Š½Šµ ŃŃŃŠ°Š½ŠŗŠµ) Š¤ŠøŠ·ŠøŃŠŗŠø Š¾ŠæŠøŃ 228 ŃŃŃ. ; 18 cm Š”Š°Š“ŃŠ¶Š°Ń ŠŃŠ°ŃŠøŃŠ° Š”Š»ŠøŠŗŠ°ŃŠµŠ²Šµ ŃŃŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½Šµ ŠŃŃŠ¾ ŠŠ¾ŠŗŠ¾Ń Š”Š²Šµ ŃŠµ Ń ŠŗŃŠ²Šø ... Simo Matavulj (Å ibenik, 12. septembar 1852 ā Beograd, 20. februar 1908) bio je srpski pisac iz Dalmacije i prvi predsednik Udruženja književnika Srbije.[1] Matavulj pripada epohi realizma a njegova najpoznatija dela su roman Bakonja fra Brne i pripovetka Pilipenda. Simo Matavulj Simo Matavulj.jpg Datum roÄenja 12. septembar 1852. Mesto roÄenja Å ibenik, Austrijsko carstvo Datum smrti 20. februar 1908.ā(55 god.) Mesto smrti Beograd, Kraljevina Srbija Najvažnija dela Romani: Bakonja fra Brne (1892), Uskok (1893); Zbirke pripovedaka: Sa jadrana(1891), Primorska obliÄja(1893), S mora i planine(1901), Nemirne duÅ”e(1908), Iz primorskog života(1890), Iz Crne Gore i Primorja(1880,1889); Od pojedinaÄnih pripovedaka izdvajaju se: Povareta, Pilipenda, PoÅ”ljednji vitezovi i OÅ”kotac i Bila, Sveta osveta, Novo oružje; Biografija Uredi Simo Matavulj je roÄen u Å ibeniku 12. septembra (31. avgusta po julijanskom kalendaru) 1852. godine. Bio je jedan od petoro dece Å”ibenskog trgovca Stevana Matavulja i Simeune Matavulj (roÄene Triva).[2] U Å ibeniku je zavrÅ”io osnovnu Å”kolu na italijanskom i srpskom jeziku, kao i nižu gimnaziju. Zatim odlazi u manastir Krupu kod svoga strica, igumana Serafima, ali, izgubivÅ”i volju za manastirskim životom, odlazi u zadarsku uÄiteljsku Å”kolu, koju zavrÅ”ava 1871. godine.[3] Do prelaza u Crnu Goru, 1881., on je uÄitelj u raznim dalmatinskim selima i nastavnik Srpske pomorske zakladne Å”kole u Srbini kod Herceg Novog. U Crnoj Gori je bio nastavnik gimnazije, nadzornik Å”kola, urednik službenih novina i nastavnik kneževe dece. Putovao je u Milano i Pariz kao voÄa jedne grupe crnogorskih mladiÄa koji su odlazili na Å”kolovanje. Tom prilikom je u Parizu ostao nekoliko meseci. U Srbiju prelazi 1887. godine (najpre u ZajeÄar, a potom u Beograd), gde radi kao nastavnik gimnazije i Äinovnik presbiroa. U Crnu Goru odlazi joÅ” jedanput da bi bio uÄitelj kneževima Danilu i Mirku, ali se ubrzo vraÄa u Srbiju. Bio je oženjen Milicom nastavnicom beogradske ViÅ”e ženske Å”kole. Supruga je umrla marta 1893. godine, u prvoj godini njihovog, kako se govorilo `sreÄnog braka`.[4] Umro je neuteÅ”ni Simo u Beogradu 20. februara (8. februara po julijanskom kalendaru) 1908. godine. Bio je redovni Älan Srpske kraljevske akademije od 30. januara 1904. Književni rad Uredi Matavulj se u književnosti prvi put javlja na Cetinju u službenim crnogorskim novinama sa jednom istorijskom priÄom, koju je napisao povodom veridbe kneza Petra KaraÄorÄeviÄa sa kneginjom Zorkom, a na podsticaj i prema kazivanju samoga kneza Nikole. Zatim je preÅ”ao na originalno stvaranje i do smrti radio vrlo živo na pripoveci i romanu. Napisao je oko sedamdeset pripovedaka i novela, mahom objavljenih u zasebnim zbirkama, kao: āIz Crne Gore i Primorjaā, āIz primorskog životaā, āIz beogradskog životaā, āIz raznijeh krajevaā, āS mora i s planineā, āSa Jadranaā, āPrimorska obliÄjaā, āBeogradske priÄeā, āŽivot i nemirne duÅ”eā, pored joÅ” nekoliko pripovedaka objavljenih u posebnim izdanjima. Napisao je i dva romana: āUskokā i āBakonja fra Brneā. Pored toga, Matavulj je ostavio i nekoliko svezaka putopisa, uspomena i književnih Älanaka razne sadržine (āBoka i Bokeljiā, āDeset godina u Mavritanijiā itd.). NajznaÄajnije mu je delo iz te oblasti āBiljeÅ”ke jednog piscaā, vrsta autobiografije, pisana živim, plastiÄnim stilom i pronicljivim posmatraÄkim darom. Matavulj je joÅ” napisao i dve drame: ā3avjetā i āNa slaviā, ā prva sa predmetom iz dubrovaÄkog, a druga iz beogradskog života. On je i prevodio sa stranih jezika, najviÅ”e sa francuskog: āNa vodiā od Mopasana, āSanā od Zole, āPuÄanin kao vlastelinā i āMizantropā od Molijera, āZimske priÄeā od Vogiea. Po prirodi trezven i oprezan duh, Matavulj je poÄeo da piÅ”e tek u zrelijim godinama. On je postupno ali energiÄno izgraÄivao svoj talenat, trudeÄi se da nedostatke svoga uskog Å”kolovanja nadoknadi liÄnim usavrÅ”avanjem. On Äita ne samo francuske i italijanske književnike veÄ i nauÄnike i mislioce. Pored velikog književnog obrazovanja, kojim je nadmaÅ”io sve ranije pripovedaÄe, on stiÄe i Å”iroko poznavanje istorije i filozofije. Ukoliko se viÅ”e Å”irio vidik njegova saznanja i njegovo životno iskustvo, utoliko je puÅ”tao maha svome talentu. U svoje vreme, Matavulj je bio jedan od najobrazovanijih i ānajevropskijihā srpskih pisaca. Do Matavulja, naÅ”i pisci se razvijaju poglavito pod uticajem ruske, nemaÄke i maÄarske književnosti; od njega poÄinje i sasvim prevlaÄuje romanski uticaj, naroÄito francuski. Matavulj je najviÅ”e Äitao i prevodio francuske realiste i naturaliste; na njihovim delima je razvio ukus i uÄio veÅ”tinu pisanja. NaroÄito je voleo i Äitao Zolu i Gija de Mopasana, i po njihovim uzorima poÄeo i sam pisati. On je od francuskih naturalista nauÄio da oÅ”tro, objektivno i savesno posmatra život i potom unosi u delo, U svojim āBiljeÅ”kamaā on to izriÄno veli i objaÅ”njava kako on shvata francuski književni realizam, koji se ne sastoji u grubom kopiranju života, veÄ je piscu dozvoljeno da preinaÄi detalje i skladno poveže prema viÅ”em umetniÄkom cilju u granicama stvarnosti. Do njega, naÅ”i se pisci nikada nisu sasvim otrgli od romantiÄarskih sklonosti; tek je Matavulj potpun i Äist realista. On je u pripoveci dosledno sproveo ideje evropskog književnog realizma, trudeÄi se da hladno i objektivno opisuje život, bez uzbuÄenja i tendencija, uvek na osnovi obrazaca iz stvarnog života. Tako je Matavulj stvorio najbogatiju i najraznovrsniju galeriju nacionalnih tipova, oÅ”tro i taÄno izvajanih prema životu. Dok su ostali srpski pripovedaÄi prikazivali život samo u uskom vidiku svoga kraja, Matavulj opisuje razne srpske krajeve i ljude iz raznih druÅ”tvenih slojeva. On opisuje Dalmaciju kao i Crnu Goru i Beograd, seljake i mornare kao i graÄane i intelektualce. Najbolja su mu dela āUskokā i āBakonja fra Brneā. U prvom slika patrijarhalni moral i viteÅ”tvo gorÅ”taka iz crnogorskog krÅ”a, a u drugom primorske seljake i franjevce jednog katoliÄkog manastira iz Primorja, na osnovi liÄnih utisaka i uspomena iz svoga Äakovanja u manastiru. āBakonja fra Brneā je pisan vedrim i dobroduÅ”nim humorom, sa diskretnom podrugljivoÅ”Äu prema svetim ljudima, no bez sarkazma i tendencija, sliÄno postupku Anatola Fransa, Äija je dela cenio i koga je i liÄno poznavao. To je njegovo najbolje delo, prepuno humora, živopisnosti i pronicljive psihologije. To je, ujedno, i jedan od najboljih romana srpske književnosti. Najpoznatija njegova pripovetka je āPilipendaā, koja opisuje unijaÄenje Srba iz Petrovog polja u Dalmaciji. Matavulj se odlikuje oÅ”trim i trezvenim posmatranjem života, sposobnoÅ”Äu da zapazi i odabere karakteristike lica i situacija, da to kaže zanimljivo, neusiljeno i jednostavno. On ne izmiÅ”lja ni fabulu ni epizode, niti ih razvija prema sopstvenim afektima i raspoloženjima. Lica i dogaÄaje traži u životu, upravo u spoljnom životu, u onome Å”to je dostupno Äulnim opažanjima, i dogaÄaje razvija u granicama životnih moguÄnosti. On je od francuskih naturalista primio ono Å”to se moglo tehniÄki savladati i primiti razumom, ali kod njega nema ni Zoline tragike ni Mopasanova artizma. Zbog toga u njegovim novelama nema poezije i dubljeg i složenijeg unutraÅ”njeg života, nema pravog umetniÄkog sklada u celinama. Njegovim delima oskudeva maÅ”ta i lirizam. Te svoje nedostatke, koji su mu smetali da postane pisac Å”ire publike, nadoknadio je svojim velikim književnim obrazovanjem, koje ga je uÄinilo popularnim kod književno obrazovane publike. Djela Uredi NoÄ uoÄi Ivanje, Zadar, 1873. NaÅ”i prosjaci, Zadar, 1881. Iz Crne Gore i Primorja I, Novi Sad, 1888. Iz Crne Gore i Primorja II, Cetinje, 1889. Novo oružje, Beograd, 1890. Iz primorskog života, Zagreb, 1890. Sa Jadrana, Beograd, 1891. Iz beogradskog života, Beograd, 1891. Bakonja fra-Brne, Beograd, 1892. Uskok, Beograd, 1893. Iz raznijeh krajeva, Mostar, 1893. Boka i Bokelji, Novi Sad, 1893. Primorska obliÄja, Novi Sad, 1899. Deset godina u Mavritaniji, Beograd, 1899. Tri pripovetke, Mostar, 1899. Na pragu drugog života, Sremski Karlovci, 1899. S mora i planine, Novi Sad, 1901. Beogradske priÄe, Beograde, 1902. PoÅ”ljednji vitezovi i Svrzimantija, Mostar, 1903. Život, Beograd 1904. Na slavi, Beograd, 1904. Zavjet / Zavet Beograd, 1904. Car Duklijan, Mostar, 1906. Nemirne duÅ”e, Beograd, 1908. BiljeÅ”ke jednoga pisca, Beograd, 1923. Golub DobraÅ”inoviÄ
Branislav Nusic - Autobiografija Jubilarna knjiga Izdanje odbora za Nusicevu proslavu, 1924. Tvrd povez, nedostaje rikna, 364 strane. Kada se prekorici, bice to sasvim pristojan primerak. SVOJERUCNI POTPIS BRANISLAVA NUSICA! Branislav NuÅ”iÄ (ime po roÄenju: Alkibijad NuÅ”a; Beograd, 20. oktobar 1864 ā Beograd, 19. januar 1938) bio je srpski književnik, pisac romana, drama, priÄa i eseja, komediograf, zaÄetnik retorike u Srbiji i istaknuti fotograf amater. TakoÄe je radio kao novinar i diplomata.[3] NajznaÄajniji deo njegovog stvaralaÅ”tva su pozoriÅ”na dela, od kojih su najpoznatije komedije: GospoÄa ministarka, Narodni poslanik, Sumnjivo lice, OžaloÅ”Äena porodica i Pokojnik. Osim Å”to je pisao za pozoriÅ”te, radio je kao dramaturg ili upravnik u pozoriÅ”tima u Beogradu, Novom Sadu, Skoplju i Sarajevu. Branislav NuÅ”iÄ je u svojim delima ovekoveÄio svakodnevicu srpskog druÅ”tva u XIX i XX veku, a njegove socioloÅ”ke analize su aktuelne i u XXI veku. Biografija Detinjstvo i Å”kolovanje Spomen-ploÄa na zidu Zgrade Narodne banke Srbije u Ulici kralja Petra u Beogradu, na mestu gde se nekada nalazila rodna kuÄa Branislava NuÅ”iÄa Branislav NuÅ”iÄ je roÄen 20. oktobra (8. oktobra po julijanskom kalendaru) 1864. u Beogradu, nedaleko od Saborne crkve (danaÅ”nja ulica Kralja Petra I), u kuÄi na Äijem je mestu danas Narodna banka Srbije, kao Alkibijad NuÅ”a (cinc. Alchiviadi al NuÅa) od oca ÄorÄa (Georgijasa) Cincarina, i majke Ljubice Srpkinje. Njegov otac je bio ugledni trgovac žitom, ali je ubrzo posle NuÅ”iÄevog roÄenja izgubio bogatstvo. Porodica se preselila u Smederevo, gde je NuÅ”iÄ proveo svoje detinjstvo i pohaÄao osnovnu Å”kolu i prve dve godine gimnazije. Maturirao je u Beogradu. JoÅ” kao gimnazijalac zavrÅ”nog razreda postao je Älan ÄaÄke družine `Nada`. Njegov prvi književni rad predstavljale su pesme, od kojih su dve objavljene u āNadinomā almanahu.[4] Svoje pesme kasnije je objavljivao i u āGolubuā ā listu za srpsku mladež 1879. godine.[5] Kada je napunio 18 godina, zakonski je promenio svoje ime u Branislav NuÅ”iÄ. JoÅ” kao mlad postao je Älan opozicione Radikalne stranke. Tada je prvi put osetio snagu vladajuÄeg režima. Godine 1883, u 19 godini, napisao je prvu svoju komediju Narodni poslanik koja Äe biti postavljena na scenu trinaest godina kasnije, 1896. godine. Ovaj komad ismeva politiÄku borbu, izbore, narodne poslanike i vladinu stranku. Iako je dobio povoljnu ocenu recenzenata, Milovana GliÅ”iÄa i Laze LazareviÄa, i stavljen na repertoar, upravnik Kraljevskog srpskog narodnog pozoriÅ”ta Milorad Å apÄanin je u poslednjem trenutku uputio rukopis u ministarstvo policije s molbom za miÅ”ljenje, jer treba da bude postavljen na državnu pozornicu. MeÄutim, tamo Äe zbog ābirokratijeā ostati godinama. Studije pravnih nauka zapoÄeo je u Gracu (gde je proveo godinu dana)[6], a zatim nastavio u Beogradu, gde je i diplomirao na Velikoj Å”koli 1886. godine. Branislav NuÅ”iÄ (desno) kao kaplar u srpsko-bugarskom ratu 1886. godine Sa dvanaest godina NuÅ”iÄ beži od kuÄe, kako bi se pridružio srpskoj vojsci u Srpsko-turskom ratu, ali ga gradski pandur ubrzo vraÄa kuÄi. Kasnije je uÄestvovao u kratkom dvonedeljnom Srpsko-bugarskom ratu 1885. godine, kao dobrovoljac. Tada je kao kaplar 15. puka dobio u Jagodini jedan vod dobrovoljaca za obuku. U tom vodu je bio i pesnik Vojislav IliÄ,[7][8] sa kojim NuÅ”iÄ ostaje nerazdvojan prijatelj sve do IliÄeve smrti, 1894. godine.[9] Bugarska je u ovom ratu dobila ujedinjenje, dok je Srbija dobila ratnog junaka, majora Mihaila KataniÄa, koji je tokom borbi na NeÅ”kovom visu opkoljen oÄajniÄki branio pukovsku zastavu. TeÅ”ko ranjen i zarobljen prebaÄen je na leÄenje u Sofiju po nalogu samog bugarskog kneza Aleksandra I Batenberga, koji je posmatrao bitku. Prva knjiga koju je NuÅ”iÄ objavio bile su Pripovetke jednog kaplara 1886 godine, zbirka kratkih priÄa i crtica nastalih na osnovu priÄa iz rata. Zatvor PoÅ”to mu je prvi rukopis bio āuhapÅ”enā, kako je mnogo godina kasnije naveo u svojoj autobiografiji, tada najverovatnije dobija inspiraciju za sledeÄu svoju komediju u kojoj se āpozabavio policijskim Äinovnicimaā. Komediju Sumnjivo lice napisao je 1887/88. godine, koja Äe biti postavljena na scenu 35 godina kasnije 29. maja 1923. godine. U ovom delu ismeva policijski aparat, u kome vladaju korupcija, ksenofobija i karijerizam, Äiji je glavni zadatak borba protiv onih Å”to deluju protiv dinastije, koja se u tekstu spominje nekoliko puta, i to ne na mnogo pažljiv i lojalan naÄin, a tokom ovakve borbe obiÄno stradaju nedužni. Scena iz predstave Protekcija B. NuÅ”iÄa, Sekcija za Dunavsku banovinu (NP, Beograd), Novi Sad, 1934, PozoriÅ”ni muzej Vojvodine Godine 1887, u Beogradu su se dogodile dve sahrane. Prva sahrana je bila starije žene i majke pukovnika Dragutina FranasoviÄa, koji je bio ljubimac kralja Milana jer je oteo revolver nakon pucnja od Jelene ā Ilke MarkoviÄ tokom neuspelog atentata u Sabornoj crkvi 1882. godine. Ovoj sahrani su pored rodbine prisustvovali kralj, visoki oficiri i svi Älanovi Vlade. Druga sahrana na groblju, nekoliko dana kasnije, bila je junaka KataniÄa, koji je nakon puÅ”tanja iz zarobljeniÅ”tva preminuo od posledica ranjavanja. Ovoj sahrani prisustvovala je cela prestonica. Revoltiran ovim dogaÄajem mladi NuÅ”iÄ je napisao politiÄko-satiriÄnu pesmu pod naslovom āDva rabaā i podelio je na dva dela. U prvom delu opisuje prvu sahranu kojoj su prisustvovali ākite i mundiriā kao āi joÅ” neko, ali to je tajnaā (ovde se misli na kralja). U drugom delu pesme NuÅ”iÄ je stihovao o sahrani hrabrog junaka. Pesma je objavljena u āDnevnom listuā i izazvala je veliku pažnju kod naroda. MeÄutim, publikovana pesma silno je uvredila i razbesnela kralja Milana koji je naredio da se NuÅ”iÄ uhapsi i osudi. NuÅ”iÄ je do tada veÄ stekao reputaciju mladog Äoveka āpoganog jezika i joÅ” poganijeg pera.... te da Äe mu Požarevac dobro doÄi da se malo rashladiā. NuÅ”iÄ je 1888. godine osuÄen na dve, a pomilovan je na molbu svog oca, posle godinu dana provedenih u Požarevcu.[10] Na robiji je pisao priÄe docnije okupljene u knjigu ListiÄi i komediju Protekcija. U ovoj komediji NuÅ”iÄ je u satiriÄnim aluzijama daleko obazriviji. U Protekciji, takoÄe, ismeva birokratiju ali ima znatno blaži stav. Ministar je tu prikazan kao dobroduÅ”an Äovek koji je gotov da svakom pomogne, Äak pokazuje razumevanje i Å”irokogrudosti prema ljudima koji su ga oÅ”tro napadali u Å”tampi. Po izlasku iz zatvora, odlazi na prijem kod kralja Milana, nakon Äega mu ministar inostranih dela dodeljuje službu u diplomatiji. SledeÄih deset godina službuje u konzulatima u Osmanskom carstvu (Bitolju, Skoplju, Solunu, Serezu i PriÅ”tini). Njegov poslednji napisan komad Protekcija biÄe postavljen prvi put na scenu Kraljevskog pozoriÅ”ta uoÄi polaska na službu u inostranstvu 1889. godine. Srednje doba Milivoje ŽivanoviÄ (Ivo KneževiÄ) i Vasa NikoliÄ (Petronije Å iÅ”o) u predstavi Knez Ivo od Semberije B. NuÅ”iÄa (Srpsko narodno pozoriÅ”te, predstava za vojsku u Kasarni āKralja Aleksandra Iā u Novom Sadu, 1924. Fotografija je muzejska graÄa PozoriÅ”nog muzeja Vojvodine) Kao zvaniÄnik Ministarstva spoljnih poslova, postavljen je za pisara konzulata u Bitolju, u kojem se i oženio 1893. godine, Darinkom, Äerkom trgovca Božidara ÄorÄeviÄa i Ljubice Äiji je brat Dimitrije Bodi u to vreme bio konzul u Bitolju.[11] Iste godine je postavljen za konzula u PriÅ”tini, gde mu je Vojislav IliÄ pisar. Tokom službovanja u Srpskom konzulatu u PriÅ”tini bio je svedok stradanja srpskog stanovniÅ”tva, Å”to je opisivao u svojim pismima koja su postala poznata kao Pisma konzula.[12] Godine 1900, NuÅ”iÄ je postavljen za sekretara Ministarstva prosvete, a ubrzo posle toga postao je dramaturg Narodnog pozoriÅ”ta u Beogradu. 1902. je postavljen za poÅ”tansko-telegrafskog komesara prve klase u PoÅ”tansko-telegrafskom odeljenju Ministarstva graÄevina.[13] Godine 1904. postavljen je za upravnika Srpskog narodnog pozoriÅ”ta u Novom Sadu.[14] Zajedno sa uÄiteljem Mihajlom SretenoviÄem osnovao je prvo deÄje pozoriÅ”te, u kom su uloge tumaÄile iskljuÄivo deca, a meÄu njima i NuÅ”iÄeva. Ovo deÄje pozoriÅ”te je predstave održavalo u kafanama i restoranima, pa se brzo i ugasilo. 1905. godine, napustio je ovu funkciju i preselio se u Beograd, gde se bavio novinarstvom. Osim pod svojim imenom, pisao je i pod pseudonimom āBen Akibaā. Godine 1909. bio je Politikin dopisnik u Bitolju kada je izbio sukob izmeÄu mladoturaka i staroturaka.[15] Glavni izvor mu je bio srpski Äeneralni konsul u Skoplju Živojin BalugdžiÄ.[15] Vratio se 1912. godine u Bitolj kao državni službenik. Bio je jedno vreme naÄelnik okruga, kada se povukao na tu poziciju je doÅ”ao DuÅ”an Ä. AlimpiÄ. Tokom 1913. godine osnovao je pozoriÅ”te u Skoplju, gde je živeo do 1915. Napustio je zemlju sa vojskom tokom Prvog svetskog rata i boravio u Italiji, Å vajcarskoj i Francuskoj do kraja rata. Vojvoda Simo PopoviÄ navodi podatak da je NuÅ”iÄ hteo biti u Ulcinju za vreme rata, i da je hvalio kralja Nikolu kako je uspeo saÄuvati Crnu Goru od rata i Austrije. Tokom Prvog svetskog rata deo rukopisa je ostavio u PriÅ”tini, jer nije mogao da ih nosi peÅ”ke dalje prema Prizrenu. Ti rukopisi su saÄuvani. Deo rukopisa koji su bili u Skoplju je izgoreo.[16] Starije doba Posle rata, NuÅ”iÄ je postavljen za prvog upravnika āUmetniÄkog odsekaā ministarstva za prosvetu. Na ovoj poziciji je ostao do 1923. godine. Posle toga je postao upravnik Narodnog pozoriÅ”ta u Sarajevu, da bi se 1927. godine vratio u Beograd. Bio je izabran za predsednika Udruženja jugoslovenskih dramskih autora. Njegov 60. roÄendan je sveÄano proslavljen 6. novembra 1924. u Beogradu.[17] Izabran je za redovnog Älana Srpske kraljevske akademije 10. februara 1933. Branislav NuÅ”iÄ je bio plodan pisac, poznat po svom upeÄatljivom humoru. Pisao je o ljudima i njihovoj, Äesto duhovitoj, prirodi. Pred kraj života NuÅ”iÄ je doprineo da se u Beogradu osnuje Rodino pozoriÅ”te (debitovalo Äetiri dana nakon njegove smrti[18]), preteÄu danaÅ”njeg pozoriÅ”ta BoÅ”ko Buha koje je 1950. godine osnovala njegova Äerka Margita PrediÄ-NuÅ”iÄ. VeÄ u decembru 1936. je izveÅ”tavano da je teÅ”ko oboleo,[19][20] operisan je u jesen 1937. godine, o Äemu su izvestile tadaÅ”nje novine.[21] Preminuo je 19. januara 1938, a tog dana fasada zgrade beogradskog Narodnog pozoriÅ”ta bila je uvijena u crno platno.[22] Na njegovom stolu u rukopisu je ostala nedovrÅ”ena komedija `Vlast`, sa zapoÄetim treÄim od planirana Äetiri Äina - prvi Äin je prikazan povodom prve godiÅ”njice njegove smrti.[23] O njegovom burnom životu snimljena je televizijska drama Neozbiljni Branislav NuÅ”iÄ 1986. godine. Stvari su joÅ” za njegovog života nazivane imenom `Branislav NuÅ”iÄ`: kafana i Å”kola u Beogradu, ulice u Beogradu, Bitolju, Smederevu i Kragujevcu, nekoliko diletantskih družina i, na njegovo ÄuÄenje, pevaÄkih druÅ”tava.[24][25] Privatni život Tokom službovanja u Bitolju NuÅ”iÄ je upoznao Darinku ÄorÄeviÄ, kojom se oženio 1893. godine. Prva izjava ljubavi upuÄena Darinki bila je pesma ispisana na lepezi. Kao diplomata Äesto je sa porodicom menjao mesto stanovanja, Å”to je služba zahtevala od njega. Kada je postao poznat pisac konaÄno se skrasio kao dramaturg i upravnik Narodnog pozoriÅ”ta u Beogradu.[26] U braku su dobili troje dece: Margitu, Strahinju Bana i Oliveru. NajmlaÄe dete, Äerka Olivera, umrla je sa samo dve godine. NuÅ”iÄ je bio privržen svojoj deci, o Äemu svedoÄe i reÄi njegove Äerke Margite: āNi Bana ni mene nikada nije udario. Vodio nas je u slikarska ateljea i u pozoriÅ”te. Tamo nas je uÄio da gledamo slike i da pažljivo posmatramo Å”ta se deÅ”ava na pozoriÅ”nim daskama.ā[26] Margita i Strahinja su kao deca Äesto igrali deÄje uloge u oÄevim pozoriÅ”nim komadima.[14] Strahinja Ban (1896ā1915), NuÅ”iÄev jedini sin, poginuo kao srpski vojnik u Prvom svetskom ratu. Umro je 12. oktobra 1915, od rana zadobijenih u bici,[1] ubrzo po povratku na front posle prisustva na Margitinoj svadbi u Skoplju.[27] O sinu je NuÅ”iÄ kasnije retko priÄao.[28] Romanom Devetstopetnaesta podigao mu je svojevrstan spomenik. Posle sinovljeve smrti trebalo mu je skoro deset godina da ponovo poÄne da stvara. Tada su nastali njegovi najbolji pozoriÅ”ni komadi: GospoÄa ministarka, Mister dolar, OžaloÅ”Äena porodica, Dr, Pokojnik i drugi. U to vreme je bio najpopularniji jugoslovenski pisac.[26] Odlikovanja Branislav NuÅ”iÄ u sveÄanom odelu sa odlikovanjima Orden Svetog Save, I stepena (Kraljevina SHS)[29][30] Orden knjaza Danila I, IV stepena (Kraljevina Crna Gora)[29] Orden Svetog Save, IV stepena (Kraljevina Srbija)[29] Orden belog orla, V stepena (Kraljevina SHS)[29] Književna dela Spomenik Branislavu NuÅ”iÄu na Trgu republike u Beogradu (1993) Komedije āNarodni poslanikā (1883) āSumnjivo liceā (1887) āProtekcijaā (1889) āObiÄan Äovekā (1899) āSvetā (1906) āPut oko svetaā (1910) āSvetski ratā āGospoÄa ministarkaā (1929) āMister Dolarā (1932) āUJEŽ - Udruženje jugoslovenskih emancipovanih ženaā (1933) āOžaloÅ”Äena porodicaā (1934)[31] `Svinja` (1935)[32] āDrā (1936)[33] āPokojnikā (1937)[34] āNe oÄajavajte nikad!ā āVlastā (nezavrÅ”ena[35]) `Put oko sveta` - nastavak (nezavrÅ”en[36]) Plakat za predstavu Branislava NuÅ”iÄa u PanÄevu iz 1942. godine Prva ljubav (komedija za decu) Romani āOpÅ”tinsko deteā (u Sarajevu izdano kao āOpÄinsko dijeteā) (1902) āHajduciā (svoj doživljaj iz detinjstva) (1933) COBISS.SR 18077703 āDevetsto petnaestaā (1920) [37] Autobiografska proza āAutobiografijaā (1924) Drame āPuÄinaā (1901) āTako je moralo bitiā āJesenja kiÅ”aā (1907) āIza Božjih leÄaā (1910) āKirijaā āAnalfabetaā Pripovetke NuÅ”iÄev grob na beogradskom Novom groblju, graÄen joÅ” 1922.[38] āPolitiÄki protivnikā āPosmrtno slovoā āKlasaā āPripovetke jednog kaplaraā Tragedije āKnez Ivo od Semberijeā āHadži-Lojaā āNahodā (1923[39]) Rasprave i udžbenici āRetorikaā Putopisi Kosovo, Opis zemlje i naroda Ostale umetnosti PoÅ”tanska marka s likom Branislava NuÅ”iÄa, deo serije maraka pod imenom āVelikani srpske književnostiā koju je izdala Srbijamarka, PTT Srbija, 2010. godine Doprinos srpskoj fotografiji Bavio se fotografijom i pre konzulovanja u PriÅ”tini (jun 1893). Jedan je od najranijih srpskih stereofotografa. Ostavio je trag i kao pisac o srpskoj fotografskoj istoriji (prvi je zabeležio delovanje putujuÄih dagerotipista Kapilerija i DajÄa), i nekim tada novim tehnikama (npr. o rentgenskoj fotografiji). Svojim fotografskim radovima ilustrovao je svoje tri putopisne knjige. UÄesnik je Prve izložbe fotoamatera u Beogradu, 1901. Objavio je u listu āPolitikaā i jednu pripovetku na fotografske teme koju je posvetio svom kumu, dvorskom fotografu Milanu JovanoviÄu. NuÅ”iÄeva fotografska dela se Äuvaju u njegovom legatu u Muzeju grada Beograda. Opere āNa urankuā, 1903. COBISS.SR 512765114 Knez Ivo od Semberije (opera), 1911. Stripovi JoÅ” za NuÅ”iÄevog života, njegova dela su stripovana u najtiražnijim meÄuratnim listovima, a autori su bili najpoznatiji umetnici tog doba. āPut oko svetaā, scenaristiÄka adaptacija Branko VidiÄ, crtež Äuka JankoviÄ, Mika MiÅ”, Beograd 1937. āHajduciā, adaptacija i crtež Aleksije Ranhner, Mika MiÅ”, 1938. āOpÅ”tinsko deteā, adaptacija i crtež MomÄilo Moma MarkoviÄ, OÅ”iÅ”ani jež, Beograd. U popularnoj kulturi NuÅ”iÄevi dani, nagrada Ružici SokiÄ, deo njenog legata u Adligatu NuÅ”iÄeva dela su od 1950. do danas adaptirana u pedesetak bioskopskih i televizijskih filmova. Narodni poslanik, igrani film zasnovan na komediji iz 1883. godine Branislava NuÅ”iÄa u režiji Stoleta JankoviÄa snimljen je 1964. godine u produkciji Bosna filma.[40] Narodni poslanik (rimejk), televizijski film prema motivima istoimene komedije u režiji Slavenka SaletoviÄa snimljen je 1990. godine u produkciji RTB-a.[41][42] Sumnjivo lice, igrani film zasnovan na komediji iz 1887. godine Branislava NuÅ”iÄa u režiji Soje JovanoviÄ, prve žene reditelja u Jugoslaviji i Balkanu, snimljen je 1954. godine u produkciji Avala filma.[43] Sumnjivo lice (rimejk), televizijski film prema motivima istoimene komedije u režiji Arse MiloÅ”eviÄa snimljen je 1989. godine u produkciji RTB-a.[44][45] GospoÄa ministarka, igrani film zasnovan na komediji iz 1929. godine Branislava NuÅ”iÄa u režiji Žorža Skrigina snimljen je 1958. godine u produkciji UFUS-a.[46][47] Svetislav SaviÄ (1892-1958) i R. NikoliÄeva (dete) u komadu: `Put oko sveta` Branislava NuÅ”iÄa, Srpsko narodno pozoriÅ”te, gostovanje u VrÅ”cu, 1927. Fotografija je muzejska graÄa PozoriÅ”nog muzeja Vojvodine. GospoÄa ministarka (rimejk), televizijski film prema motivima istoimene komedije u režiji Zdravka Å otre snimljen je 1989. godine u produkciji RTB-a.[48][49] Bista u Sokobanji, ispred ZaviÄajnog muzeja OžaloÅ”Äena porodica, televizijski film prema motivima komedije iz 1935. godine Branislava NuÅ”iÄa snimljen je 1960. u produkciji RTB-a (dve godine ranije ista TV kuÄa otpoÄela je sa emitovanjem TV programa).[50] OžaloÅ”Äena porodica (rimejk), televizijski film prema motivima istoimene komedije u režiji Milana KaradžiÄa snimljen je 1990. godine u produkciji RTB-a.[51] Dr, igrani film zasnovan na istoimenoj komediji Branislava NuÅ”iÄa u režiji Soje JovanoviÄ snimljen je 1962. godine u produkciji Avala filma.[52] Dr (rimejk), televizijski film prema motivima istoimene NuÅ”iÄevoj komedije u režiji Aleksandra ÄorÄeviÄa snimljen je 1984. godine u produkciji RTB-a.[53] Put oko sveta, igrani film zasnovan na istoimenoj komediji Branislava NuÅ”iÄa iz 1931. godine u režiji Soje JovanoviÄ snimljen je 1964. godine u produkciji Avala filma.[54] Pre rata, igrani film zasnovan na dve NuÅ”iÄeve komedije, āPokojnikā i āOžaloÅ”Äena porodicaā, u režiji Vuka BabiÄa snimljen je 1966. godine u produkciji Avala filma.[55] NuÅ”iÄijada, festival filmske komedije u Ivanjici postojao je od 1968. do 1972. godine, a ponovo je obnovljena 2010. godine kao kolaž razliÄitih umetniÄkih formi.[56][57] NuÅ”iÄevi dani, pozoriÅ”ni festival osnovan je 1984. godine u Smederevu u Äast Branislava NuÅ”iÄa, a od 1990. godine na ovom festivalu dodeljuje se Nagrada Branislav NuÅ”iÄ. Pokojnik, televizijski film prema motivima istoimene NuÅ”iÄeve komedije u režiji Aleksandra MandiÄa snimljen je 1990. godine u produkciji RTB-a.[58][59] U TV miniseriji Kraj dinastije ObrenoviÄ iz 1995. godine, lik Branislava NuÅ”iÄa glumio je Milenko Pavlov.[60] Položajnik, televizijski film zasnovan prema priÄama Branislava NuÅ”iÄa scenario je napisala Mirjana LaziÄ snimljen je 2005. godine u režiji MiloÅ”a RadoviÄa, u produkciji RTS-a.[61] U televizijskom filmu Albatros iz 2011. godine, lik Branislava NuÅ”iÄa glumio je Milan VraneÅ”eviÄ.[62][63] Mister Dolar (film) i rimejk Mister Dolar (film) Svet (film) Ljubavni sluÄaj sestre jednog ministra (film) Vlast (film) Tuce svilenih Äarapa (film) OpÅ”tinsko dete (film iz 1953) Ujež - TV film iz 1974, prema komadu prikazanom 1935.[64] Zvezdara teatar je producirao nisko-budžetsku vodvilju āRoÄendan gospodina NuÅ”iÄaā u kojoj glavnu ulogu tumaÄi Branislav LeÄiÄ. Predstava āPut velikanaā bavi se poslednjim danom NuÅ”iÄevog života.[65] KuÄa Branislava NuÅ”iÄa KuÄa Branislava NuÅ”iÄa, koju je sagradio pred kraj svog života (1937) godine u Å ekspirovoj ulici br. 1 u Beogradu, proglaÅ”ena je za kulturno dobro (kao spomenik kulture), reÅ”enjem Zavoda za zaÅ”titu spomenika kulture grada Beograda br. 1046/2 od 28. 12. 1967.[66]
49789) KRVAVI BEHARI , o. Ber. MarkuÅ”iÄ Tisak i naklada Voglera i drugova Sarajevo 1908 veoma retko prvo izdanje pesma Josipa ( Berislava ) MarkuÅ”iÄa ukoriÄeno sa joÅ” tri antikvarna izdanja u jednu knjižicu formata 11 x 14,5 cm , 1: Na moru ; Gi de Mopasan ; UmetniÄka biblioteka , preveo Grgur BeriÄ ; 52 strane 2: Jesen; August. Strindberg ; preveo Vladimir BabiÄ ; 48 str. 3: Jedna noÄ u raju ; autor Saher Mazoh - Psiha Psihanova ; Izdanje knjižare Bor. J. DimitrijeviÄa Beograd 1922 4: Krvavi behari ; o. Ber. MarkuÅ”iÄ , Tisak i naklada Voglera i drugova Sarajevo 1908 ; 93 str. autor : Josip (Berislav) MarkuÅ”iÄ (Äepak, kod Kotor VaroÅ”a, 23.1.1889 ā Jajce, 26.2.1968.), bio je Äovjek rada, reda i molitve. Osnovnu Å”kolu zavrÅ”io je u Kotor VaroÅ”u 1894, gimnaziju u GuÄoj Gori (1894 ā 1899), novicijat u Fojnici (1899 ā 1900), teologiju u Kraljevoj Sutjesci (1900 ā 1901) i BudimpeÅ”ti (1901 ā 1904). Za sveÄenika je zareÄen 1904. Bio je duhovni pomoÄnik u Jajcu 1905, profesor u Visokom (1905 ā 1915), gvardijan u Jajcu (1915 ā 1916, 1922 ā 1928), Sarajevu (1919 ā 1922) i Beogradu (1931 ā 1939), te župnik u Kotor VaroÅ”u (1916 ā 1919). Biran je za predsjednika gimnazije u Visokom (1914 ā 1915), definitora, tri puta za provincijala (1928 ā 1931, 1949 ā 1952, 1952 ā 1955) i kustosa (1934 ā 1937) Bosne Srebrene. Bio je 1950. generalni vizitator u slovenskoj provinciji. Kao umirovljenik živio je i djelovao u Jajcu (1940 ā 1949, 1955 ā 1968), a skupa s gvardijanom fra Bonom OstojiÄem sudjelovao je na Drugom zasjedanju AVNOJ-a. Kao pristaÅ”a krÅ”Äanskog pozitivnog aktivizma zalagao se za ostvarenje krÅ”Äanskih moralnih, etiÄkih i socijalnih naÄela. Spisateljskom djelatnoÅ”Äu poÄeo se baviti kao mladi sveÄenik i nastavio tijekom Äitava života. Bavio se prouÄavanjem naÅ”e narodne i crkvene proÅ”losti. Osobito drag, bio mu je Ivan Franjo JukiÄ. Osim nekoliko samostalnih djela napisao je oko 200 raznih priloga: studija, Älanaka, refleksija, komemorativnih sastava, nekrologa, prikaza i pjesama. Zanimali su ga narodna i crkvena povijest, umjetnost, kulturna i druÅ”tvena zbivanja. Pisanje mu je prožeto živom vjerom i ljubavlju prema Crkvi, franjevaÄkom redu, svojoj redovniÄkoj zajednici Bosni Srebrenoj, domovini i narodu. Znatan dio njegovih pjesama slika socijalnu bijedu bosanskog puka. Jajce i gradska okolica bili su takoÄer predmet njegova prouÄavanja. Najmanje, Å”to ne samo fratri Bosne Srebrene i ne samo jajaÄki katolici, nego svi JajÄani, i svi ljudi dobre volje duguju MarkuÅ”iÄu, a to je živa uspomena na njegov život i njegovo djelo. Toj uspomeni pripada i susret koji se u ljeto 1926. odigrao u jajaÄkom samostanu izmeÄu tadaÅ”njeg gvardijana fra Joze MarkuÅ”iÄa i književnika Ive AndriÄa, kojeg je stvaralaÄki nemir ovdje doveo da se upozna s kronikama fra Ante KneževiÄa. Naime nakon Milana IliÄa, o kojem smo vam pisali prethodno u naÅ”oj rubrici āUgledni jajÄaniā sticajem okolnosti MarkuÅ”iÄ nastavlja da bilježi dogaÄaje vezane za grad na onom mjestu gdje je to prota silom prilika prekinuo. SlužeÄi se tzv. monumentalnom historijom, kao okvirom za opisivanje dogaÄaja, prota Milan IliÄ ostavio je vrijedna zapažanja o MarkuÅ”iÄu, prije svega o njegovu nastojanju da pomogne taocima: āU manastiru je bio i fra Jozo MarkuÅ”iÄ, a to je bilo važno. MarkuÅ”iÄ je uživao najveÄi ugled meÄu franjevcima. Veliki dio svog slobodnog vremena proveo je s nama, samnom i doktorom MiÄom. Svaki dan je dolazio makar jedan put u naÅ”u sobu, tu je sjedio i priÄao s nama. InaÄe je dolazio k nama u vrijeme Å”etnje. U manastiru su bili nastanjeni njemaÄki oficiri. S desne strane i s lijeve strane fra Jozine bile su njihove sobe. On je ipak navijao radio London, tiho, i sluÅ”ao vijesti pa ih nama prenosio. Upravo se vodila oÄajna borba za Krit. Fra Jozi je bila glavna briga da kod nas održi duh. Bio je sretan kad smo pjevali i skakali. Govorio je: TeÅ”ko je biti Srbin. TeÅ”ko ali slavno. Želio je da s ponosom nosimo svoje breme.ā Aktivnost fra Jozina i njegove otvorene simpatije za taoce nisu proÅ”li nezapaženo kod Nijemaca. Jedan njemaÄki podoficir rekao je Leli Matekalo ā Älanici gradskog zbora: āOnaj stari fratar (MarkuÅ”iÄ) trebalo je da bude srpski pop.ā Prota IliÄ bilježi od MarkuÅ”iÄevih komentara povijesne težine, i to upravo onih dana kada su taoci trebali biti puÅ”teni: āMilane! Nikoga nisam mrzio kao Sovjetsku Rusiju. Ali ako ona zarati s Njemcima, svaki dan Äu se na svome kleÄalu moliti Bogu za njenu pobjedu.ā U svojim Memoarima prota je zapisao: Rijedak katolik, rijedak Sloven, rijedak Äovjek.ā Ove fragmente o MarkuÅ”iÄu nužno je znati kao āuputuā za Äitanje njegove samostanske kronike ā dokumenta jednog vremena nazvanog vremenom mraka. Pored toga, MarkuÅ”iÄ pripada u red najistaknutijih bosanskohercegovaÄkih javnih djelatnika XX stoljeÄa, posebno kada se radi o praktiÄnom i teorijskom odnosu vjere i politike, vjerskih zajednica i države. Svojim se kroniÄarskim zapisima MarkuÅ”iÄ uvrstio u niz franjevaÄkih kroniÄara Bosne Srebrene, emanirajuÄi razumjevanje opÄeg smisla povijesti kao drugog i upornog rada na dnevnim poslovima u kontinuitetu kroniÄarova Äekanja ispunjenog vjerom i nadom. Zato je u MarkuÅ”iÄevim ratnim zabiljeÅ”kama, kao i inaÄe u njegovom dugom i plodnom životu, uvijek prisutan motiv ārada za narod, a ne strankuā. Tako Äe otkaz tripartitnog pakta u Beogradu 27.3.1941. popratiti komentarom: āSvi smo voljeli mir, ali ne mir vezanog za Äovjeka koji je izgubio slobodu, poÅ”tenje, Äast i poÅ”tovanje u svijetu, nego mir meÄu slobodnim narodima ili onima koji se bore za slobodu; mir meÄu junacima, kako kaže narodna pjesma.ā Snažno osjeÄajuÄi kako se u ānastupajuÄoj svjetskoj kataklizmi mrak spuÅ”ta na naÅ”u zemlju, ali ne i na naÅ”a srcaā, MarkuÅ”iÄ Äe tokom ratne oluje brižljivo bilježiti dogaÄaje ponajprije vezane za Jajce i gradsku okolicu, ali i one na Å”irem planu. NeÄe zaobiÄi odbijanje jajaÄkih fratara da 21.4.1941. na Hitlerov roÄendan za banket angažiraju limenu glazbu, spomenuti Äe boravak srpskih talaca u samostanu kao āizuzetne jajaÄke dane svih nacija i nacionalnostiā, neÄe zaboraviti zlostavljanja Srba u režiji ustaÅ”kih vlasti i njihovu svirepu likvidaciju, ali isto tako i opÄu solidarnost jajaÄkih katolika ā Hrvata, dodjelu tridesetoro srpske siroÄadi na idržavanje viÄeno ā tragiÄnim prizorom svojstvenim kamenom dobuā, vojne operacije koje su na svim stranama odnosile ljudske živote. Sve to sažeto u jednu misao: āSvaka sila za vremena, a nevolja redom ide.ā Za 1941. godinu zapisao je: āKao brodolom po noÄi, pri kojem svak svoju glavu Äuva; ne znaÅ” ima li osim tebe joÅ” tko živ, ili kome bi mogao pomoÄi?! A nakon proživljene katastrofe da se vidimo i upoznamo tko je tko?! Ne pada snijeg da zamete svijet, veÄ da svaka zvijerka svoj trag pokaže.ā Godinu 1942. ispratio je rijeÄima: āU duÅ”i sam živio slobodan, premda sam izvanjski robovao i sjetio se narodne pjesme: ā Žari pali udbinski dizdaru i tvojoj Äe kuli reda doÄi.ā Ratno vrijeme u Jajcu, pored ostalog i Å”est bombardiranja grada 1943, naÅ”lo je u MarkuÅ”iÄu kroniÄara, koji je pored spisateljskog dara za konciznim opisom dogaÄaja imao tu prednost da se poput prote Milana IliÄa, ideoloÅ”ki neutralnim stavom približi obiÄnom Äovjeku. VeÄ je bilo vrijeme da se ne samo ovo MarkuÅ”iÄevo djelo, nego cijela njegova ostavÅ”tina tiska i tako uÄini dostupnom javnosti kao āPjesma novog dobaā kako nosi naslov jedna od njegovih rodoljubivih pjesama. Preuzeto iz: āFotomonografija JAJCE SrediÅ”te i margina povijesti i ljepoteā; Prof. dr Dubravko LovrenoviÄ, Danka DamjanoviÄ, dr Enes Milak; DruÅ”tvo za zaÅ”titu kulturno povijesnih i prirodnih vrijednosti Jajca, Grafid d.o.o. Banja Luku; Jajce 2008. U zakljuÄku kronike, MarkuÅ”iÄ poruÄuje: Ja ovako mislim, a mislio sam i u aprilu 1941.: Ne možeÅ” biti okupiran dok te ne zarobe; ali ni ako si svezan joÅ” nisi zarobljen, dok okupatoru duÅ”u ne predaÅ”. Godine 1941. ja i moje kolo u Jajcu smo bili okupirani, ali ne i zarobljeni, jer se nismo tuÄinu predali, od one godine pa na stotine godina, do godina narodne vjeÄnosti! (ā¦) Cijelo vrijeme rata, na svaki dolazak ili pred svakim dolaskom Njemaca, održavani su u samostanu sastanci nekih graÄana Hrvata, Srba i Muslimana, da se zdogovore u onim tjeskobama: a kuda i Å”ta sada?! Zdogovor kuÄe ne obara: stoga su se braÄa Muslimani, Srbi i Hrvati uvijek sretno izvlaÄili. (ā¦) Ono Å”to sam ja doživljavao i gledao, kako se seljaci, a ne manje i graÄanstvo, meÄusobno pomažu, Äuvaju, Å”tite, zauzimaju, zaklanjaju; jedan drugoga upozoravaju, brane, napominju, pravdaju i hrabre ā to je od hiljadugodiÅ”nje vrijednosti za nasljedovanje. PjesniÄki pripadajuÄi naraÅ”taju katoliÄkih neoromantiÄara s poÄetka 20. st., zapaženo je djelovao na raznim podruÄjima kulturnoga, crkvenoga i druÅ”tvenoga života. Pjesme, njih ukupno stotinjak, i razne Älanke zapoÄeo je objavljivati u Ā»PoletuĀ« Zbora franjevaÄkih bogoslova Ā»JukiÄĀ«, a zatim u Ā»Serafinskom perivojuĀ«, koji je 1907. ā 1908. ureÄivao, te u njegovu sljedniku Ā»NaÅ”oj misliĀ«, Ā»VrhbosniĀ«, Ā»Hrvatskoj stražiĀ« (Äasopisu), Ā»OsvituĀ«, Ā»Glasniku sv. AnteĀ«, Ā»ProsvjetiĀ«, kalendaru Ā»NapredakĀ«, Ā»Hrvatskoj zajedniciĀ«, Ā»Primorskim novinamaĀ«, Ā»FranjevaÄkom vjesnikuĀ«, Ā»Glasniku katoliÄke crkve u BeograduĀ«, Ā»Kalendaru sv. AnteĀ«, Ā»Bosni SrebrenojĀ«, Ā»Dobrom PastiruĀ« i dr. Godine 1908. objavio je zbirku Ā»Krvavi behariĀ«, u kojoj prevladavaju domoljubne i religiozne pjesme. MarkuÅ”iÄa se, kao Å karicu, BlažinÄiÄa, F. GaloviÄa i PetkoviÄa, oznaÄava neoromantiÄarom, koji je stajao pod utjecajem programa obnove krÅ”Äanske književnosti na osnovi programa austrijskoga književnika Rikarda von Kralika, koji je na hrvatskim prostorima poÄetkom 20. st. promicao najutjecajniji katoliÄki kritiÄar dr. Ljubomir MarakoviÄ.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Retko !!! Prva Knjga RODONAÄELNIK MODERNOG SRPSKOG PESNIÅ TVA Dr Laza KostiÄ je roÄen 31. januara 1841. godine u selu Kovilj, u BaÄkoj, u vojniÄkoj porodici. Osnovnu Å”kolu je uÄio u Kovilju, gimnaziju u Novom Sadu, PanÄevu i Budimu, a prava i doktorat prava (koji je odbranio na latinskom jeziku) na univerzitetu u PeÅ”ti. Potom se vraÄa u Vojvodinu gde službovanje zapoÄinje kao gimnazijski nastavnik u Novom Sadu, zatim radi kao advokat, veliki beležnik i predsednik suda. Sve je to trajalo osam godina, a potom se, sve do smrti, iskljuÄivo bavi književnoÅ”Äu, novinarstvom, politikom i javnim nacionalnim poslovima. U mladosti je bio jedan od omladinskih prvaka, buntovan, nacionalno prosveÄen, baveÄi se politikom za dobrobit srpskog naroda. Dva puta je zatvaran u PeÅ”ti: prvi put zbog lažne dojave da je uÄestvovao u ubistvu kneza Mihaila i drugi put zbog borbenog i antiaustrijskog govora u Beogradu na sveÄanosti prilikom proglaÅ”enja punoletstva kneza Milana. Kad je osloboÄen, u znak priznanja, izabran je za poslanika Ugarskog sabora, gde je, kao jedan od najboljih saradnika Svetozara MiletiÄa, živo i smelo radio za srpsku stvar. Potom živi u Beogradu i ureÄuje āSrpsku nezavisnost`, ali pod pritiskom reakcionarne vlade mora da napusti Srbiju. Pred starost opredeljuje se za klerikalizam i napuÅ”ta svoje saborce iz naprednog pokreta iz mladosti i ideje za koje se zalagao. Zbog toga biva osporavan, no kritici se izlaže i njegov celokupan rad. Na poziv kneza Nikole odlazi u Crnu Goru i tu ostaje pet godina, kao urednik zvaniÄnih crnogorskih novina i knežev politiÄki saradnik. Potom se vraÄa u BaÄku gde u Somboru provodi ostatak života relativno mirno. Živeo je iznad sredine u kojoj je boravio. Bio je u stalnom sukobu sa sredinom: niti je on shvatao ljude oko sebe, niti su se oni trudili da prihvate njega. Krupan i stasit, uvek obuÄen po najnovijoj modi, apolonski lep, sa neskrivenim prkosom se odnosio prema okolini. Izabran je za Älana Srpskog uÄenog druÅ”tva 27. februara 1883. godine a za redovnog Älana Srpske kraljevske akademije 26. januara 1909. U suÅ”tini romantiÄar Laza KostiÄ je zaÄetnik novog srpskog pesniÅ”tva. Bio je jedan od najobrazovanijih književnika toga doba: znao je grÄki, latinski, nemaÄki, francuski, engleski, ruski i maÄarski jezik. Äitao je antiÄke pisce i filozofe, u prvom redu Homera, Eshila i Heraklita. Interesovali su ga joÅ” i Dante, Gete, mitologija i estetika. KostiÄ je naÅ” prvi Å”ekspirolog. Na srpski je preveo neka Å ekspirova dela(Romeo i Julija, Hamlet, RiÄard III). Laza KostiÄ je bio pesnik, dramski pisac, esejista, novinar, prevodilac, književni i pozoriÅ”ni kritiÄar, estetiÄar, filozof... U jednome se odvaja od romantiÄara i približava na jednoj strani klasicistima a na drugoj modernim pesnicima, u svojim nauÄno-teorijskim, estetiÄkim i filozofskim preokupacijama. Govorio je da `nema pesnika bez mislioca, ni pravog mislioca bez maÅ”te`. U njegovom delu povezane su pesniÄka imaginacija i pesniÄka refleksija, stvaranje poezije i razmiÅ”ljanje o poeziji. Njegov nauÄno-teorijski rad doÅ”ao je posle pesniÄkog. NajveÄi deo svojih pesama napisao je izmeÄu 1858. i 1870. Od sredine 70-tih godina XIX veka do smrti napisao je malo pesama, uglavnom prigodnih i manje znaÄajnih ali i svoju najbolju pesmu āSanta Maria della Saluteā (1909). U tom periodu njegov esejistiÄko-kritiÄki i filozofski rad mnogo je izrazitiji od pesniÄkog. Tada je napisao najveÄi broj svojih kritiÄkih prikaza i ogleda kao i tri obimnija rada: estetiÄku raspravu āOsnova lepote u svetu s osobenim obzirom na srpske narodne pesmeā (1880.), filosofski traktat āOsnovno naÄelo, KritiÄki uvod u opÅ”tu filosofijuā (1884.) i veliku monografiju āO Jovanu JovanoviÄu Zmajuā (Zmajovi), njegovom pevanju, miÅ”ljenju i pisanju, i njegovom dobu (1902.). Napisao je dve istorijske drame, āMaksim CrnojeviÄā(1866.) i āPera Segedinacā(1882.), dve komedije, āGordanuā(1889.) i āOkupacijuā(napisana na nemaÄkom 1878/79. a objavljena prvi put 1977.). ŽiveÄi izmeÄu sna i jave i svoj zanos izrazio je u pesmi āMeÄu javom i meÄ snomā (1863.). Za života objavio je tri knjige pesama: Pesme, 1873.,1874., i 1909. Svoju najbolju ljubavnu pesmu nije napisao u mladosti, nego pred smrt. Nju je godinama nosio u svojoj maÅ”ti(dnevnik koji je vodio na francuskom jeziku otkriva genezu te pesme) dok nije dobila konaÄan oblik, savrÅ”en, klasiÄan. MeÄutim, ljubav u āSanta Maria della Saluteā nije oseÄanje nego princip, osnovni princip ljudskog života i kosmiÄkog poretka stvari, sila koja, kao i kod Dantea, pokreÄe svetove. Pesma je posveÄena Lenki DunÄerski devojci neizmerne lepote. Laza je imao 50 godina, a ona tek 21. Platonski je hranio svoju ljubav prema prelepoj Lenki zadovoljavajuÄi se prijateljskim druženjem sa njom: razgovorima, sluÅ”anjem klavira, vožnjom koÄijama ili Å”etnjom. Da bi se odvojio od svoje neizbežne i veÄite ljubavi Laza KostiÄ se ženi Julkom PalanaÄki, ali svoju ljubav prema Lenki, koja prerano umire od tifusne groznice (u 25. godini), odslikava u svojim pesmama. Umro je 26. novembra 1910 god. u BeÄu. Svoje duboko usaÄeno rodoljubivo oseÄanje Laza KostiÄ je poneo joÅ” iz svog zaviÄaja, iz vojniÄke i ratniÄke Å ajkaÅ”ke, gde je roÄen u Gornjem Kovilju 1841 godine u porodici Å”ajkaÅ”kog kapetana Petra KostiÄa. Kao treÄe dete u porodici on je rano ostao bez starijeg brata i majke, a 1863 mu umre i sestra. PriliÄno imuÄan otac i joÅ” imuÄniji ujak i tetka omoguÄili su Lazi bezbrižnu mladost, pažnju i Äak maženje. Crtu razmaženog jedinca saÄuvao je Laza skoro kroz Äitav svoj život, a njegov snažan pesniÄki talenat, uverenost da je veliki pesnik, pažnja i divljenje okoline uÄinili su da je Laza u prvim godinama svog pesniÄkog stvaranja nesumnjivo Äesto zloupotrebljavao svoj talenat i dao tako materijala za kasnije uopÅ”teno negiranje njegova talenta od strane Lj. NediÄa i J. SkerliÄa. SvrÅ”ivÅ”i Å”kolu u Novom Sadu i dva razreda nemaÄke realke u PanÄevu, Laza 1852 godine prelazi u gimnaziju u Novom Sadu, a zatim u Budimu, gde polaže sa odlikom ispit zrelosti, `ispit ā kako kaže njegov biograf M. SaviÄ ā kakova potonja pokolenja ne poznaju`. U gimnaziji, u kojoj se predavalo na nemaÄkom jeziku, Laza uÄi od stranih jezika joÅ” francuski i engleski, i klasiÄne jezike ā grÄki i latinski. Tako on joÅ” u mladosti postaje dobar poznavalac nekoliko stranih jezika, a kasnije proÅ”iruje to svoje znanje, tako da je odliÄno znao francuski, engleski i maÄarski jezik, a govorio ruskim, nemaÄkim, latinskim i grÄkim jezikom. Takvo obimno znanje stranih jezika omoguÄilo mu je da prati gotovo celokupnu evropsku modernu nauku i književnost kao i da poznaje klasiÄnu književnost, Å”to je sve uÄinilo da KostiÄ za svoje doba bude jedan od najuniverzalnije obrazovanih naÅ”ih pesnika. Pravni fakultet je zavrÅ”io u PeÅ”ti, a 1866 položio i doktorat prava. Tezu je branio na latinskom jeziku i komisija ga je naroÄnto pohvalila za sjajnu `ciceronsku besedu` kojom je odbranio tezu. Za sve vreme boravka u PeÅ”ti Laza je jedan od najaktivnijih saradnika ÄaÄke družine u PeÅ”ti `Preodnice` i veÄ u to doba Äuven i poznat omladinski pesnik. Na književnim sastancima `Preodnice` on veÄ 1863 godine Äita svoga `Maksima CrnojeviÄa` i s Kostom Ruvarcem ispunjava radovima književni zbornik koji je `Preodnica` te iste godine izdala. Godine 1866 izabran je za nastavnika Novosadske gimnazije. VeÄ na vrhuncu svoje pesniÄke slave on je viÅ”e boem i pesnik nego nastavnik, i 1867 godine, joÅ” pre zavrÅ”etka Å”kolske godine, ide na svetsku izložbu u Parizu, a odande na slovensku etnografsku izložbu u Moskvi. On Äe i kasnije mnogo i Äesto putovati ne samo Å”irom gotovo svih balkanskih zemalja nego i Å”irom Evrope (1869 godine u Prag na otvaranje ÄeÅ”kog narodnog pozoriÅ”ta, 1873 godine ponovo u Prag na proslavu Jungmanove stogodiÅ”njice, u BeÄ i PeÅ”tu je veÄ ÄeÅ”Äe odlazio i duže boravio, 1899 putuje sa ženom u Italiju do Napulja, a 1900 opet u Pariz). Kada je 1867 godine pobedila srpska lista za Novosadski magistrat, Svetozar MiletiÄ postaje gralonaÄelnik, a Laza KostiÄ veliki beležnik. Godine 1896 KostiÄ, kao odliÄan pravnik, postaje Älan varoÅ”kog suda i ostaje na tom mestu sve do 1872 godine, kada je maÄarska država oduzela sudstvo varoÅ”kim opÅ”tinama i stavila ga pod svoju upravu. Otada KostiÄ nije hteo da ulazi ni u kakvu službu, veÄ se kao slobodan javni pravnik bavi poezijom, a joÅ” viÅ”e publicistikom i politikom. JoÅ” ranije je aktivno uÅ”ao u politiÄki život, i od 1869 ā 1875 godine bio je poslanik KarlovaÄkog sabora za grad Titel, a 1873 godine bio je izabran u svojoj Å ajkaÅ”koj za poslanika u Ugarskom državnom saboru na listi MiletiÄeve Narodne liberalne stranke. U Saboru KostiÄ se odluÄno zalaže za nacionalna i graÄanska prava Srba u Vojvodini i u nekoliko mahova istupa u odbranu kulturne autonomije srpskog življa u Ugarskoj. Kasnije, 1875 godine, kada je Sv. MiletiÄ u svom izbornom srezu izgubio poslaniÄki mandat, KostiÄ mu ustupa svoj pouzdani Å”ajkaÅ”ki srez, smatrajuÄi da je MiletiÄevo prisustvo na Ugarskom saboru mnogo znaÄajnije i potrebnije za srpsku nacionalnu stvar nego njegovo. U tom istom periodu KostiÄ je 1872 godine bio i zatvaran od maÄarskih vlasti zbog rodoljubivog govora koji je održao na jednom sveÄanom banketu u Beogradu i u kome je izražavao nadu u skoro nacionalno osloboÄenje i ujedinjenje srpskog naroda. PoÅ”to je proveo pet meseci u peÅ”tanskom zatvoru, KostiÄ je bio puÅ”ten poÄetkom 1873 godine. To hapÅ”enje KostiÄevo imalo je velikog nacionalnog odjeka u Vojvodini, bila je spevana Äak i pesma o `robovanju` Laze KostiÄa, a `Zastava` je gotovo svakodnevno donosila vesti o zatvoreniku. Od 1875 godine Laza KostiÄ je ÄeÅ”Äe i duže boravio u BeÄu. Iz tog vremena znaÄajno je njegovo predavanje koje je održao 1877 u BeÄkom nauÄnom klubu o naÅ”oj narodnoj poeziji (`Ženski karakteri u srpskoj narodnoj poeziji`). Povod za to predavanje bio je jedan napad u najÄitanijem dnevnom listu beÄkom `Tagblatt`, uperen protiv Crnogoraca, u kome se kaže da su Crnogorci `kulturunfahig` (nesposobni za primanje kulture) veÄ i zato Å”to ne umeju da poÅ”tuju svoje žene. KostiÄ, koji je nekoliko meseci pre toga boravio u Crnoj Gori kao dopisnik stranih novina (`Politsche Korrespondenz`, `Norddeutsche Algemeine Zeitung`, Daily News`, i nekih francuskih listova) i koji je bio svedok teÅ”kih borbi koje su u to doba vodili Srbi i Crnogorci s Turcima, bio je ogorÄen tim napadom i u svome predavanju istakao je uzviÅ”eni lik srpske majke, sestre, dragane u naÅ”im narodnim pesmama. U pogovoru svojoj knjizi `Osnovi lepote u svetu` (1880) KostiÄ govori kakav je snažan utisak ostavilo to njegovo predavanje na najpoznatije beÄke nauÄnike onoga doba i koliko je ono doprinelo pravilnijem i taÄnijem upoznavanju zapadnoevropske javnosti s nacionalnim i kulturnim težnjama srpskog naroda. Od 1879 godine KostiÄ boravi u Beogradu, gde je trebalo da dobije katedru na Pravnom fakultetu Velike Å”kole ili da postane upravnik Narodnog pozoriÅ”ta. Medjutim, oba ta plana su propala. Godine 1880/81 on je jedno vreme sekretar srpskog poslanstva u Petrogradu, odakle se ponovo vraÄa u Beograd da bi ureÄivao liberalni organ `Srpska nezavisnost`. Tu mu stranaÄka spletkarenja i netrpeljivost kralja Milana onemoguÄuju dalji opstanak i on 1884 prelazi na Cetinje za urednika zvaniÄnog crnogorskog organa `Glasa Crnogorca`. U to doba boravi na Cetinju i drugi poznati srpski pisac Sima Matavulj, i ta dva razliÄita temperamenta, ali i dva predana nacionalna i književna radnika sklapaju prisno prijateljstvo, koje Äe trajati sve do Simine smrti 1909 godine. Ali liberalni i slobodoumni KostiÄev duh nije se ni ovde mogao složiti s apsolutistiÄkim duhom kneza Nikole, i Laza 1891 godiie napuÅ”ta Crnu Goru i vraÄa se u Novi Sad. U Vojvodini KostiÄ provodi nestalan i neobezbedjen život. I tek pod stare dane (1895 godine) on se ženi bogatom Julkom PalanaÄkom iz Sombora, svojom dugogodiÅ”njom ljubavi, i otada ima smireniji i sreÄeniji život. Povremeno putuje iz Sombora u Novi Sad, Beograd, Zagreb i BeÄ i 1909 godine doživljuje proslavu pedesetogodiÅ”njice svog književnog rada. Umro je 1910 godine u BeÄu, gde je bio otiÅ”ao na leÄenje, a telo mu je preneseno u Sombor i sahranjeno u zajedniÄkoj grobnici s njegovom ženom.
str. 101, dim. 23 x 18 cm jezik nemacki stanje LOSE nedostaju korice unutra kompletno, 47 ilustracija Kubizam je umetniÄki pravac u modernoj umetnosti u prvom redu slikarstvu, nastao poÄetkom 20. veka, koji je imao znaÄajan uticaj na poÄetak apstraktnog slikarstva. Kubizam je dobio ime od kritiÄara likovne umetnosti, kojim je obeležena jedna slika Žorža Braka, podsmeÅ”ljivo nazvana- kubusÄiÄi. Ime dolazi od reÄi kubus Å”to znaÄi kocka. Kubizam je pojednostavljavao oblike u interpretaciji realnosti na oblike kocke, kugle i valjka. Nastao je 1907. i 1908. godine u delima Žorža Braka i Pabla Pikasa i svoj vrhunac je imao 1914. godine. 1911. izložba kubista u Salonu nezavisnih u kojoj je uÄestvovao Rober Delone, Fernan Leže, Huan Gris, Žorž Brak, Pablo Pikaso i dr. i tu upoznaju Apolinera (13 knjiga; Les peinters cubistes). Kubizam je bila kritika klasiÄnoga slikarstva, pojavio se kao reakcija na fovizam i potrebu za prostorom u slici i njegova metoda je bila apstraktna perspektiva. Razlikujemo dve faze u razvoju kubizma i dve njegove metode koje su se pojavile u svakoj od faza i to je metoda iz viÅ”e pogleda na motive u analitiÄkom kubizmu i metoda pogleda iz viÅ”e uglova u sintetiÄkom kubizmu. To predstavlja dinamiÄno posmatranje realnosti i ovaj pokret oÄne taÄke koja je uvek do tada bila statiÄna jeste doprinos slikarstvu i njegova najosnovnija karakteristika. Kubizam je ponikao iz dela i teorije Pola Sezana koji je svoja iskustva i praksu naveo u jednom pismu 15. aprila 1904. godine Emilu Bernardu u kome on piÅ”e da se ceo realni svet sastoji od kocke, kugle i valjka, odnosno geometrijskih oblika na koje se svi oblici mogu rastaviti da bi se naslikali. Sezan je umro i posle njegove smrti je nastao ovaj pravac koji je on inicirao u svojim delima. PoÄetkom 1906. godine u Parizu u delima mnogih umetnika, primeÄuje se novi pristup prirodi. Pre Sezana evropski umetnici su nastojali da vide i predstave prirodu u smislu njene materijalnosti. Sezan je zaÄetnik trenda prema traženju nove realnosti ili univerzalnih nepromenljivih kvaliteta, koja se nalazi ispod povrÅ”ine materije kroz posmatranje i naglaÅ”avanje njene osnovne, geometrijske strukture. Ovaj novi pogled se razvijao u narednom periodu od dvadeset i pet godina, paralelno sa promenama koncepta shvatanja stvarnosti u nauci. Sezanov koncept je podrazumevao traženje univerzalne forme prirode kroz geometrijske oblike, kubus, konus i loptu. U traženju nove stvarnosti, umetnici koji se baziraju na Sezanovom konceptu, postepeno preko fovizma, dolaze do likovnog jezika koji Äe kasnije rezultovati u stil koji dobija ime kubizam. Jedan od najaktivnijih mladih umetnika fovistiÄkog pokreta u Parizu od 1903. do 1906. godine bio je Å panac Pablo Pikaso. Verovatno zbog svog divljenja prema Sezanovom delu ili zbog želje da preuzme voÄstvo Matisa u fovistiÄkom pokretu, Pikaso poÄinje da istražuje nove moguÄnosti u naÄinu izražavanja u svom slikarstvu. Svoja istraživanja bazira na analizi volumena i prostorne strukture. Sa skoro istim pristupom kao i Sezan, Pikaso je ipak nezadovoljan naglaÅ”avanjem spoljaÅ”njih karakteristika predmeta i traga za metodom izražavanja njihove unutraÅ”nje strukture. U tom traženju novog izraza konaÄno dolazi do reÅ”enja i poÄinje da stvara slike prikazujuÄi viÅ”e strana istog objekta. Za tu ideju se inspiriÅ”e ne samo u Sezanu, nego i u delima arhaiÄne grÄke kao i afriÄke skulpture. NajuoÄljiviji aspekt kubistiÄke forme koju su razvili Pikaso, Brak i njihovi sledbenici je geometrijska kristalizacija povrÅ”ina objekata. Na taj naÄin su pokuÅ”avali da stignu do postojanijeg poretka forme od onoga koji se na prvi pogled javlja u prirodi. Istovremeno, tradicionalno iluzionistiÄko predstavljanje prostora bilo je dato drugaÄije, odnosno na naÄin koji je umetnik smatrao da je postojanija forma prostornih odnosa, nezavisna od promena svetlosti i distorzije povrÅ”ina koju stvaraju perspektivni zakoni. RadeÄi na novoj strukturi materije, posmatrane sa estetske taÄke glediÅ”ta i sa primarnim interesovanjem za globalnu strukturu slike, Pikaso je Äesto stvarao svoja dela sužavajuÄi izbor sredstava izražavanja, na primer bogastvo boje. U tom procesu redukcije, nastaje novi likovni jezik koji ne poÅ”tuje povrÅ”inski izgled predmeta, od primarne važnosti u likovnoj umetnosti joÅ” od vremena Renesanse. Slike se sada stvaraju sa namerom da se naglasi njihova likovna struktura, a likovna sredstva prestaju da budu u službi imitacije prirode. Tradicionalno prihvaÄeni oblici i izgled objekata poÄinju da postaju āÄisteā, ili bolje reÄeno, u najveÄoj meri samo forme. Ovo naglaÅ”avanje najbitnijih kvaliteta likovnih elemenata (linije, valera, teksture i boje), dovodi do potrebe za stvaranjem nove terminologije, kojom bi bilo moguÄe objasniti ono Å”to umetnik sada radi ili pokuÅ”ava da stvori. Pojam āapstrakcijaā koji je do 1900. godine imao opÅ”te znaÄenje, poÄinje da se koristi za ovu novu formu izraza, za koju se smatralo da nije povezana sa posmatranim objektom. Kubizam kao poluapstraktna likovna forma, može se smatrati preteÄom svih kasnijih formi apstrakcije u likovnoj umetnosti. Kod poluapstraktne umetnosti, objekat iz prirode ostaje donekle prepoznatljiv, a proces transformacije forme, odnosno apstrahiranje, predstavlja izraz umetnikovih razmiÅ”ljanja ili uverenja o životu i materiji. Apstrahiranje može iÄi od poluapstraktnih stilova kubizma i futurizma do āÄisteā apstrakcije Vasilija Kandinskog i Pita Mondrijana. Kubizam je odigrao veoma važnu ulogu za kasniji razvoj apstraktne umetnosti. Prvi put biva predstavljen svetu u delima Pikasa i Braka, francuskog slikara koji je saraÄivao sa Pikasom u razvoju tog novog izraza. Ova umetnika radila su niz godina u istom ateljeu, istražujuÄi i eksperimentiÅ”uÄi sa novim stilom, Å”to se može smatrati prvom svesnom saradnjom na razvoju novog umetniÄkog stila u modernoj i u istoriji umetnosti uopÅ”te. UobiÄajenom kubistiÄkom prilazu objektu, Žorž Brak je dodao jedinstven ekspresivni kvalitet time Å”to je poÄeo da ugraÄuje razliÄite teksturirane materijale na povrÅ”inu platna. Ta tehnika se zove āpapier colleā, ili jednostavno kolaž. UopÅ”te gledano Brak je ostao veran francuskoj likovnoj tradiciji sa smirenim izrazom, uprkos koriÅ”Äenju novih formi. NJegovo delo i temperament, su u direktnom kontrastu sa kvalitetima i temperamentom koje sreÄemo u delima Pikasa, a to su snaga i eksplozivnost. U svim Brakovim delima u vreme kubistiÄkog izraza (od 1911. do 1914.), oseÄa se rafiniranost kroz odmereno manipulisanje koloritom i valerom. Uzorci koje je na taj naÄin postizao, su razvijani u smislu ograniÄenog prostornog volumena, jednog od glavnih svojstava kubizma. Druga dva poznata slikara kubizma su Fernan Leže, francuski slikar i Huan Gris, sunarodnik Pabla Pikasa. Obojica su prepoznatljiva po strogom izrazu koji Äesto nalazimo kod Pikasa, ali ne i žestinu koja se prožima kroz njegovo delo. Fernan Leže i Huan Gris su u okviru kubistiÄkog izraza razvili individualne forme koje ih izdvajaju iz te grupe kao izuzetne stvaraoce. StilistiÄki motiv kubistiÄke forme Fernana Ležea su maÅ”ine, kao direktni uticaj industrijalizacije druÅ”tva. Huan Gris se nije udaljavao od prirode, nego se bavio problemima volumena i dekorativnim shemama koje su sugerisale prepoznatljive objekte. Razvijao je svoje povrÅ”ine u pravcu prepoznavanja objekta, ali je svesno uspevao izbeÄi imitiranje njegovog povrÅ”inskog izgleda. Poznati kubisti Žorž Brak Marsel DiÅ”an Huan Gris Pol Kle Fernan Leže Žak LipÅ”ic Markusi- Luj Markus Marevna (Marija Vorbief-Steblefska) Žan Metsenže Aleksandra Nehita Fransis Pikabija Pablo Pikaso LJubov Popova Dijego Rivera Marija Vasiljef Fric Votruba Bohumil KubiÅ”ta Kubisti su bili i kritiÄari (Andre Salamon, Gijom Apoliner), pesnici (Maks Žakob, Pjer Reverdi, Gertruda Stajn) i drugi Žak LipÅ”ic, vajari Rajmon DiÅ”an-Vijon i Eli Nadelman. Rober Delone bavio se "orfiÄkim kubizmom" koji je identifikovan sa Puteaux grupom. avangarda -------------------------- ------------------------- Term derived from a reference made to āgeometric schemas and cubesā by the critic Louis Vauxcelles in describing paintings exhibited in Paris by Georges Braque in November 1908; it is more generally applied not only to work of this period by Braque and Pablo Picasso but also to a range of art produced in France during the later 1900s, the 1910s and the early 1920s and to variants developed in other countries. Although the term is not specifically applied to a style of architecture except in former Czechoslovakia, architects did share paintersā formal concerns regarding the conventions of representation and the dissolution of three-dimensional form. Cubism cannot definitively be called either a style, the art of a specific group or even a movement. It embraces widely disparate work; it applies to artists in different milieux; and it produced no agreed manifesto. Yet, despite the difficulties of definition, it has been called the first and the most influential of all movements in 20th-century art.
EKSTREMNO RETKO IZDANJE! Prvo izdanje jedine knjige pesama jednog od `ukletih` pesnika srpske avangarde DuÅ”ana SrezojeviÄa. U veoma dobrom stanju. Rikna malo zacepljena s donje strane. Unutra i spolja odliÄno oÄuvano, kompletno, bez pisanja. DuÅ”an SrezojeviÄ (Jagodina 12. oktobar 1886 ā Beograd 15. januar 1916) je bio srpski avangardni pesnik, pripovedaÄ i polemiÄar. Osnovnu Å”kolu i gimnaziju, do male mature, zavrÅ”io je u Jagodini, a viÅ”e razrede i maturu u Beogradu. Studirao je srpsku književnost, nacionalnu istoriju i francuski jezik, kod Bogdana i Pavla PopoviÄa, Jovana SkerliÄa, Aleksandra BeliÄa. Diplomirao je 1911. godine. Prvu pesmu objavio je 1908. u Srpskom književnom glasniku. Poeziju je uglavnom objavljivao u sledeÄim Äasopisima i listovima: Brankovo kolo (1909-1911), Borba (1910 ā 1912), Novo vreme (1910), Socijalist (1910), Zvezda (1912). Njegovu pesmu UnutraÅ”nji dijalog uvrstio je Bogdan PopoviÄ u Antologiju novije srpske lirike (1911) [ Za života objavio je samo jednu zbirku pesama, Zlatni dasi (Kragujevac, 1912). DuÅ”an SrezojeviÄ, nepravedno skrajnuti pesnik bez groba, spomenika i ikakve fotografije, koji je sa nekoliko pesama (koje su predstavljale poetski meÄaÅ” i preteÄu avangarde), dosegao vrhove srpske poezije, mnogo godina posle smrti, književno je vaskrsao (naroÄito, preko njegove āBezimene pesmeā) blagodareÄi antologijama i istorijama naÅ”e književnosti, Äiji su prireÄivaÄi i autori bili Bogdan PopoviÄ, Božidar KovaÄeviÄ, Vasko Popa, Zoran MiÅ”iÄ, Predrag Palavestra, Miodrag PavloviÄ i drugi. Posebno treba istaÄi da je knjiga preÅ”tampana (sa obimnom studijom, komentarima i beleÅ”kama Dragutina OgnjanoviÄa) u izdanju kragujevaÄke Svetlosti 1975. godine. Ista je doživela joÅ” jedno izdanje, pod imenom āZlatni dasi i druge pesmeā, prireÄivaÄa Milivoja Nenina i Zorice AdžiÄ, objavljeno 2008. godine u Beogradu. Književni klub āÄura JakÅ”iÄā, iz Jagodine, ustanovio je od 1989. godine, književnu nagradu āDuÅ”an SrezojeviÄā, koja se dodeljuje za najbolju knjigu pesama refleksivne ili metafiziÄke tematike, objavljenu na srpskom jeziku, u protekloj godini. Poznati jagodinski novinar i književnik Bajo DžakoviÄ objavio je 1999. godine dokumentarnu radio ā dramu, koja govori o jednom dogaÄaju iz burnog života DuÅ”ana SrezojeviÄa, pod nazivom āDva pucnja u Å arenoj kafaniā. U poznatoj knjizi eseja Osam pesnika, objavljenoj l963. godine, za pesnika DuÅ”ana SrezojeviÄa (l886āl9l6) Miodrag PavloviÄkaže: āSrezojeviÄje pesnik koji je najmanje pisao, o kome se najmanje pisalo i o kome se najmanje zna, barem u ovom trenutkuā. Ovaj pesnik, Äiji lik nije saÄuvan ni na jednoj fotografiji, napisao je tridesetak pesama. Unutarnji dijalog, Bezimena pesma, Poslednji samrtnik, pesme su koje se nalaze u desetinama izbora i antologija srpskog pesniÅ”tva (PavloviÄa, B. PopoviÄa, TontiÄa, MiÅ”iÄaā¦). SrezojeviÄ āgostujeā i u Popinom Äuvenom zborniku pesniÄkih snoviÄenja `PonoÄno sunce`. Pominju ga i njegovim delom se bave i znaÄajni istoriÄari srpske književnosti: DragiÅ”a VitoÅ”eviÄ, J. DeretiÄ, P. Palavestra, R. KonstantinoviÄā¦ Autor - osoba Š”ŃŠµŠ·Š¾ŃŠµŠ²ŠøŃ, ŠŃŃŠ°Š½, 1886-1916 = SrezojeviÄ, DuÅ”an, 1886-1916 Naslov ŠŠ»Š°ŃŠ½Šø Š“Š°ŃŠø / ŠŃŃŠ°Š½ Š”ŃŠµŠ·Š¾ŃŠµŠ²ŠøŃ Vrsta graÄe poezija Jezik srpski Godina 1912 Izdavanje i proizvodnja ŠŃŠ°Š³ŃŃŠµŠ²Š°Ń : ŠØŃŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŠøŃŠ° Š . ŠŠ¾Š²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃŠ°, 1912 FiziÄki opis 55 ŃŃŃ. ; 22 cm UDK 886.1-14 Link Digitalna Narodna biblioteka Srbije http://www.digitalna.nb.rs/wb/NBS/Tematske_kolekcije/procvat_pismenosti/NBS9_moderna/II_10069 `Pesnik DuÅ”an SrezojeviÄ, [...] umro je pomraÄene svesti u duÅ”evnoj bolnici. Do groba ga je ispratio samo Petar KoÄiÄ. 1927. godine njegov grob je prekopan. Od pesnika nije saÄuvana nijedna fotografija. Iako se pojavljivao u antologijskim pregledima, nikada nije uvrÅ”ten u kanonske pesnike. Pre svega zahvaljujuÄi trudu Milivoja Nenina (i Zorice HadžiÄ), SrezojeviÄeve pesme su ponovo dostupne svima zainteresovanima`. ZLATNI DASI Pola veka posle Äure JakÅ”iÄa u Kragujevac dolazi joÅ” jedan znaÄajan srpski pesnik, DuÅ”an SrezojeviÄ. Njegov dolazak u varoÅ” na Lepenici je imao malu predistoriju. U leto 1911. godine SrezojeviÄ je diplomirao na beogradskom Filozofskom fakultetu kao jedan od najboljih studenata u svojoj generaciji; njegov diplomski rad je pohvaljen, tako da je on sa punim pravom oÄekivao da Äe dobiti posao u nekoj od beogradskih Å”kola. To se može videti i iz molbe koju on upuÄuje Ministarstvu prosvete: `ZavrÅ”ivÅ”i univerzitetske studije, Äast mi je umoliti G. ministra prosvete da me izvoli postaviti za suplenta u Äetvrtoj Beogradskoj Gimnaziji. LiÄno uveren da se, kod nas, umetnost može negovati samo u Beogradu, ja ponavljam molbu da se pri mom postavljenju uzmu u kombinaciju samo beogradske gimnazije (Äetvrta ili koja druga), u unutraÅ”njost uopÅ”te ne mogu da idem. Biti uvek u toku književnosti, u krugu literarnih ljudi znaÄi mnogo za onog ko se bavi književnoÅ”Äu, i ja mislim da Äe G. ministar ovaj razlog za moju službu u Beogradu oceniti i kao opravdan i kao jak.` Možda je i sam ton SrezojeviÄeve molbe uticao da on ne dobije postavljenje ni u jednoj od beogradskih Å”kola, veÄ ga Ministarstvo upuÄuje na rad u Drugu kragujevaÄku gimnaziju. Prema seÄanju i svedoÄenju savremenika, on se u Å”umadijskoj varoÅ”i nije najbolje snaÅ”ao. Zbog politiÄkih stavova (bio je socijalista) i odnosa prema ljudima iz okruženja (bio je veoma otvoren u komunikaciji) Äesto je dolazio u sukob sa neposrednom okolinom. Ipak, za Kragujevac je vezan njegov najveÄi književni uspeh, objavljivanje knjige pesama Zlatni dasi (1912. godine). Rastrzan izmeÄu literarnih ambicija i želje da materijalno pomogne porodici, pesnik oktobra 1911. godine ponovo upuÄuje molbu ministru prosvete: `Molim g. Ministra da me izvoli postaviti u Jagodinu, u uÄiteljsku Å”kolu (ili gimnaziju, ako je popunjen broj nastavnika u uÄiteljskoj Å”koli). Razlog: nemoguÄnost opstanka u materijalnom pogledu zbog dugova koje sam kao student bio prinuÄen da nabavim i potreba da živim u Jagodini, obavezan da potpomažem svoje roditelje, koliko mogu.` Njegova molba ni ovoga puta nije povoljno reÅ”ena, pa pesnik maja 1912. godine ponovo Äini napor da dobije premeÅ”taj: `PobuÄen rÄavim materijalnim prilikama svojih roditelja i svojim liÄnim uÄtivo molim Gospodina Ministra da me premesti u Jagodinu, u gimnaziju ili uÄiteljsku Å”kolu.` ProsleÄujuÄi SrezojeviÄevu molbu Ministarstvu prosvete direktor Druge kragujevaÄke gimnazije je dodao napomenu `da je treba uvažiti, poÅ”to su razlozi u njoj navedeni, koliko je potpisanome poznato, potpuno taÄni i opravdani.` Iz lekarskog uverenja od 4. avgusta 1912. godine saznajemo da pesnik `boluje od katara u pluÄima i da se radi leÄenja nalazi na ÄurÄevom brdu.` SrezojeviÄ lekarsko uverenje sa novom molbom za premeÅ”taj ponovo upuÄuje ministru prosvete: `Po lekarskom uputstvu, radi leÄenja od akutnog katara u vrhovima pluÄa sa izbacivanjem krvi, ovo leto provodim na jednom brdu u okolini Jagodine, na naÄin koji mi je prepisao iskusni kragujevaÄki lekar Dr. AntiÄ. Po miÅ”ljenju jagodinskog lekara, da bih koliko-toliko poboljÅ”ao stanje svojih pluÄa, koje je u ovom trenutku joÅ” vrlo rÄavo, potrebno je da ostanem na ovom brdu joÅ” znatno duže vreme. Ja molim Gospodina Ministra da, uvažavajuÄi lekarske razloge i imajuÄi obzira prema mom rÄavom zdravlju, izvoli odobriti da odsustvujem od dužnosti nastavnika i razrednog stareÅ”ine III razreda Druge kragujev. Gimnazije od 11. do 31. avgusta ove godine.` Lekarsko uverenje i molbu DuÅ”ana SrezojeviÄa od 8. avgusta 1912. godine direktor KragujevaÄke gimnazije prosleÄuje Ministarstvu u Beogradu sa napomenom da je SrezojeviÄ `zaista delikatnog zdravlja i da je i pored toga dužnost vrÅ”io taÄno. SrezojeviÄ sad izgleda bolje nego li preÄe` i da bi mu i on sam `rado odobrio molbu, da nije pala u nezgodno vreme za odsustvovanje.` Zato predlaže Ministarstvu da se SrezojeviÄu `ne odobri odsustvo` i moli da se reÅ”enje donese Å”to hitnije i uputi Gimnaziji. Uprkos takvom, kontradiktornom predlogu direktora Gimnazije ministar Sv. JovanoviÄ odobrava SrezojeviÄu odsustvo do 26. avgusta `s tim da posvrÅ”ava poslove oko ispita ako ih ima.` Kao suplent za srpski i latinski jezik SrezojeviÄ ostaje u Kragujevcu do januara 1913. godine. PoÄetkom drugog polugodiÅ”ta Å”kolske 1912/13. konaÄno je premeÅ”ten u Jagodinsku gimnaziju u kojoj predaje francuski jezik. MeÄutim, to nije kraj njegovih nevolja. Aprila 1913. godine mladi srpski pesnik je smeÅ”ten u duÅ”evnu bolnicu u Beogradu u kojoj ostaje do kraja života. BEZIMENA PESMA I PESNIK BEZ LICA DuÅ”an SrezojeviÄ: Zlatni dasi i druge pesme (priredili Milivoj Nenin i Zorica HadžiÄ) Službeni glasnik, Beograd, 2008. Prva pesma DuÅ”ana SrezojeviÄa objavljena je 1908. u Srpskom književnom glasniku. Do prvog pristojnog izdanja pesme ovog pesnika su morale da Äekaju ceo vek. SrezojeviÄ je 1912. u Kragujevcu objavio zbirku Zlatni dasi sa dvadeset i dve pesme, sa nekoliko praznih strana u sredini, Å”to nije bio nikav izuzetak u Å”tampi toga vremena. Dragutin OgnjanoviÄ objavljuje u Kragujevcu (1975) sabrane SrezojeviÄeve pesme (svega trideset), ali ih deli u tematske cikluse, izdavajajuÄi ljubavne pesme od proleterskih, vizionarskih i sliÄno. Ovakvo Äitanje lirike, a to Äu pokuÅ”ati da pokažem na primeru SrezojeviÄevih pesama, pogubno je. Äitalac ulazi u svet jednog dela sa razraÄenim sistemom pojmova i pokuÅ”ava da pesme prilagodi tom sistemu. Novo, kritiÄko izdanje Zlatnih daha predstavlja ne korak napred, veÄ valjan temeljac za svako buduÄe prouÄavanje SrezojeviÄevog dela. Osim zbirke Zlatni dasi, u dodatku se nalaze pesme koje SrezojeviÄ u nju nije uvrstio. TakoÄe su date i starije verzije nekih pesama. Precizno je data bibliografija pesama DuÅ”ana SrezojeviÄa, kao i literatura o njemu. Pogovor Milivoja Nenina detaljno prolazi kroz recepciju SrezojeviÄevog dela, ukazujena vrline i mane koji su pojedini autori nalazili SrezojeviÄu, ali, na mestima gde za to ima potreba, miÅ”ljenja tih autora argumentovano pobija ili ukazuje na njihove manjkavosti. Generalni sud o SrezojeviÄevom delu je izostao. Može se pretpostaviti da je Nenin želeo da da pouzdan vodiÄ kroz prouÄavanje SrezojeviÄevog dela. Svako veÄe uplitanje sopstvenih stavova bilo bi razlog novim polemikama i na kraju dovelo do toga da ova knjiga ne bude adekvatan priruÄnik. SrezojeviÄev opus je namanji u naÅ”oj književnosti. Od njega bi bio manji jedino opus Mladena Leskovca, ako se zanemari njegov prevodilaÄki i teorijski rad. SrezojeviÄ, meÄutim, ceo stoji iza svojih trideset pesama. Od njega nije saÄuvano niÅ”ta, ni grob, pa Äak ni fotografija. Sa jedne strane, on se može nazvati ukletim pesnikom. RoÄen 1886, 1912. objavljuje prvu zbirku koja je saÄekana nemilosrdnije i od Disove. Zbog jednog ljubavnog skandala 1914. zavrÅ”ava u duÅ”evnoj bolnici. Umire 1916. nepoznat, nepriznat, do groba ga ispraÄa samo prijatelj iz bolnice, Petar KoÄiÄ. Sa druge strane ā SrezojeviÄ je roÄen pod sreÄnom zvezdom. Kao najbolji student književnosti, miljenik Bogdana PopoviÄa, SrezojeviÄ je jedini pesnik zastupljen u Antologiji novije srpske lirike, a da pre toga nije imao objavljenu zbirku. To Å”to je na taj naÄin uÅ”ao tamo gde Dis nije, i gde je KostiÄ tako loÅ”e proÅ”ao, SrezojeviÄa je Äinilo zagonetnim likom. Savremenici su njegovo prisustvo u Antologiji oÅ”tro kritikovali. Možda je to i doprinelo negativnoj recepciji Zlatnih daha. SrezojeviÄ je, meÄutim, uvek imao i branilaca. To se može opravdati i time Å”to stoji na poÄetku naÅ”e proleterske poezije. Prisustvo SrezojeviÄa u antologijama srpske poezije prdstavlja jedno od svedoÄanstava tog uspeha. Desetak njegovih pesama, dakle treÄina opusa, naÅ”lo je svoje mesto u nekoj od antologija. Nenin detaljno navodi koje su SrezojeviÄeve pesme pojedini kritiÄari izdvajali. Na osnovu toga jasno se istiÄu dve pesme ā Poslednji samrtnik i Bezimena pesma. PoÄeÄu s tradicionalnom tematskom podelom SrezojeviÄeve poezije, koju osim OgnjanoviÄa istiÄe i PavloviÄ, a sam Nenin se preÄutno saglaÅ”ava. Jedna od boljih SrezojeviÄevih pesmama, Nostalgija, poÄinje sumornom slikom besmislenog i muÄnog života ljudi i malom gradu, a zavrÅ”ava kolektivnom epifanijom. Pesma je tajanstvena, precizna, snažna. Svakako jedna od boljih vizionarskih pesama. Ali, da li je to vizionarska pesma? Aleksandar PejoviÄ ju je svrstao meÄu ljubavne. OgnjanoviÄ je stavlja meÄu proleterske. Nenin to naziva problematiÄnim, ali se sam posebno ne izjaÅ”njava. Nostalgija se nalazi pre Proleterove pesme. Možda SrezojeviÄ ima i slabijih pesama, ali svojom dužinom i brojem trivijalnih stihova ova ostavlja najnepovoljniji utisak. MeÄutim, u njoj postoje stihovi koji neobiÄno podseÄaju na one iz Nostalgije: I kad na mutnom novembarskom svodu, Ko magijom ukaza se sunce I budeÄi iz mrtvih snova vodu Purpurnom kiÅ”om zapraÅ”i vrhunce: ZastremiÅ”e sve glave u visinu, Sa oÄima mutnog, grozniÄavog sjaja, Zagnjureni u bezdanu dubinu Purpurnih polja pruženih bez kraja. (NOSTALGIJA) Äujmo taj divni Glas koji poziva! Mi Äemo stiÄi! ā NaÅ”e hrabre Äete Pred horizontom koji se raskriva, ZastaÄe o Ä a r a n e, i zanete. (PROLETEROVA PESMA) SrezojeviÄeva ljubavna poezija jednoduÅ”no je negativno ocenjena. Sve zamerke koje su uputili prethodni Äitaoci ā stoje. Äini mi se, meÄutim, da su se oni hvatali za ono Å”to je loÅ”e, ne samo u SrezojeviÄevoj ljubavnoj lirici, veÄ ono Å”to je loÅ”e u ljubavnoj lirici uopÅ”te. Kod SrezojeviÄa, istina, ima dosta takvih mesta. MeÄutim ne može se prihvatiti PavloviÄeva tvrdnja da je `SrezojeviÄ napisao pesme bez liÄnijih tonova, i te se pesme u definitivnoj oceni ovoga pesnika mogu zanemariti.` SrezojeviÄ zaista nema uspelih ljubavnih pesama. Pesma Sanjarija, koju Vladimir Äerina smatra jedinom SrezojeviÄevom pesmom `uspeÅ”nom do kraja`, naprosto je slaba i nebitna. Treba imati u vidu da je Äerina tražio formalno savrÅ”enstvo u pesmama. SrezojeviÄ se celog života tražio kao pesnik. Samo nekoliko njegovih pesama mogu se tretirati kao zrele, dakle uspele. Upravo zahvaljujuÄi toj nezrelosti uspeo je da, po uzoru na prethodnike, napiÅ”e formalno uspelu pesmu kakva je Sanjarija. LiÄne utiske, meÄutim, joÅ” nije znao da uobliÄi pa mu te pesme izgledaju manjkavo. Recimo, u pesmi Äari pojedinosti, SrezojeviÄ veoma zrelim stihovima ispisuje prve dve strofe ā rakiÄevski. MeÄutim, u zavrÅ”nom distihu javlja se autentiÄni SrezojeviÄev doživljaj: `nežno me uzbudi// Tvoj osmeh taman plaÅ”ljivih slifida,/ Na licu koje pali plamen stida.` Nedovoljno za uspelu pesmu, ali dovoljno za autentiÄan ljubavni doživljaj. Lepa je i pesma o nautaživosti želje, CveÄe ljubavi: `Oh! zalud žvaÄem ovo slatko cveÄe,/ Kad se za svakim pupoljkom, utami/ Tvog grla, uvek jedan drugi kreÄe./ Koji, joÅ” slaÄi, uzdah mi izmami!` NajliÄnija i najbolja SrezojeviÄeva ljubavna pesma je U prolazu. I u njoj je mnogo poznatog i trivijalnog. Osim toga, pesma je loÅ”e uobliÄena. Prve tri strofe govore o razvoju jedne sluÄajne ljubavi do vremena kada je meÄu njima `bedem predrasuda`. Oni su se sa tim pomirili i odluÄuju da se rastanu. Upravo u ovom trenutku, SrezojeviÄ postaje veliki pesnik, kakav Äe biti i u svojim najboljim pesmama: Pa ipak... ja bih tako silno hteo Da, milujuÄi tvoje meke kose, Sa nežnim ushiÄenjem priÄam ceo San o životu, sav od sjajne rose. I, kroz poljupce Äeste kao kiÅ”a, Sad sluÅ”am kako veje, kao mana, Srebrna pesma, sve bleÄa i tiÅ”a, Tvog glasa, kao onog snežnog dana... (U PROLAZU) Motiv neostvarenog sna centralni je motiv SrezojeviÄavog pesniÅ”tva. Oko njega su okupljene sve njegove bolje pesme, ukljuÄujuÄi i ovu ljubavnu. Shema je jednostavna. Na poÄetku postoji san. San se potom pokaže neostvarivim. Ali, ljubav prema snu ostaje. SrezojeviÄev put u ludilo bio je logiÄni korak dalje. Ovaj iskustveni obrazac postoji i u Pesmi koju nikad neÄu napisati. To je pesma o neizrecivom, o gorÄini pesniÄkog neuspeha. U ovoj pesmi to nije liÄni neuspeh veÄ neuspeh jednog projekta ā pesniÄkog projekta. Pesma Poslednji samrtnik govori o neuspehu jednog drugog, važnijeg projekta ā ÄoveÄanstva i života uopÅ”te. OseÄanje pesnika iz Pesme koju nikad neÄu napisati i oseÄanje prirode da je život bio neuspeh ā sliÄni su: Moje zanavek ugaÅ”ene grudi Ogromna crna pritisnuÄe tuga. Pod mrazlim dahom ubistvene studi U vrtlozima oÄajanja duga. (PESMA KOJU NIKAD NEÄU NAPISATI) I dokle tvoje materinske grudi Pali k`o otrov, bol jedan beskrajan: Dok crna neman neumorno, budi Leden užas, svud sa grozom vajan. (POSLEDNJI SAMRTNIK) ZavrÅ”na strofa Poslednjeg samrtnika, meÄutim, podseÄa na zavrÅ”ne strofu pesme U prolazu. Tvoj sveti uzdah mirisaÄe ti`o Na miriÅ”ljave prainskonske vlage, ā Setne i suzne, i san neki mio Koji tiÅ”taÅ”e tvoje grudi drage (POSLEDNJI SAMRTNIK) Da podvuÄem ā priÄanje se pretvorilo u uzdah (poÅ”to se nema kome Å”ta reÄi), prvi (snežni) dan ljubavi postaje praiskonski vlažni dan; san o životu postaje neodreÄen `san neki mio`. U SrezojeviÄevoj ljubavnoj lirici nalaze se zameci najboljih njegovih ostvarenja. Nesavesno ih odbaciti ā bilo bi pogreÅ”no. MoguÄe je da je bio previÅ”e pritisnut savremenom ljubavnom poezijom da bi autentiÄni izraz ostvario u njoj ā ali to ne znaÄi da tog autentiÄnog izrazanije ni bilo. Pesma UnutraÅ”nji dijalog predstavlja joÅ” jedan od vrhova SrezojeviÄevog dela. U ovoj dugaÄkoj pesmi se preispituje svrha Äovekovog postojanja, a sa tim i smisao pesniÄkog stvaranja. KljuÄnu ulogu igraju dve poslednje strofe: Do meÄe moÄi. BiÄe dosta ako, Kucnuv i ja u uzviÅ”eno zvono U koje kuca pokolenje svako, Jedno sa drugim, s verom ili bono, ā Vidim kako se, u magli Å”to rudi. K`o nezapamÄen mastodont prastari, U ogromnom ležiÅ”tu svom budi Univerzalna zagonetka stvari. PokuÅ”aj da se `kucne u zvono` predstavlja upisivanje u ÄoveÄanstvo. Nije reÄ samo o prostom postojanju, to postojanje se mora i opravdati. U pozadini ovih stihova krije se ideja da ostvareno delo predstavlja ostvarenje života. To ostvarenje je istovremeno i uÄeÅ”Äe u neÄemu kolektivnom. Ne samo da se tajna nasluÄuje tim kucanjem, ona se time spasava zaborava. ÄoveÄanstvo koje pokuÅ”ava da do nje doÄe svesno je da je neÅ”to zaboravilo. Kada togan ema zaborav je potpun ā zaborav zaboravljenog . Tu se za SrezojeviÄa otkriva svrha svih uzaludnih napora uživotu. Ne u cilju do koga treba da dovedu, veÄ u zlu koja ova budnost pesnika treba da spreÄi. Možda bi se umesto ovog, helderlinovskog tumaÄenja pesme, mogla ponuditi i drugaÄija marksistiÄka perspektiva, u skladu sa SrezojeviÄevim proleterskim pesmama. Izbudismo se iz dubina tame. Glasovi mutni iz neznanog kuta PiÅ”te, zovuÄi nekuda, i mame. Å um njihov veÄno naÅ”im tragom luta. TuÄni svodovi pogledaju tamno, VeÄito neÅ”to ÄekajuÄi. Bludi Sluktanje jedno silno, nepojamno. I sve za NeÅ”to svoj podsticaj nudi. Grudi se naÅ”e nadimaju. Grizu Nam tamna Äela pijavice bora. Svoje duhove osjeÄamo blizu VeÄitih, nikad netaknutih gora. Mirni smo kao kipovi i bledi. U dubinama gde Veliko rudi, Sve ljudsko u nas mrzne se i ledi. Sa dahom bogova nismo viÅ”e ljudi. Pokret bogova vasiona sluti. Ali on joÅ” ne dolazi. Pun tame, NaÅ” pogled dubok veÄne sfere muti, Pred sobom svuda cepajuÄi skrame. Dah nam se gasi... A trenuci mile. (Ne mari: Vreme neka valja vale.) Oko duhova naÅ”ih koji Äile, Oreoli se uzviÅ”eni pale. (BEZIMENA PESMA) Bezimena pesma stoji kao vrhunac SrezojeviÄeve poezije. Istorija ÄoveÄanstva (ili opÅ”ta sudbina) predstavljena je kao život pojedinca, i to Äistim slikama, bez direktnog poreÄenja. Život pojedinca uhvaÄen je u stadijumima: `izbudismo se`; `mame (nas)`; `Grizu/ Nam tamna Äela pijavice bora`; `dah nam se gasi`. Prvo lice množine ukazuje na to da je reÄ o ÄoveÄanstvu ili opÅ”toj sudbini Äoveka. TumaÄenje i ovde ostaje otvoreno. Ima povoda da se pesma proÄita kao proleterska: `VeÄito neÅ”to ÄekajuÄi`; `I sve za NeÅ”to svoj podsticaj nudi`. Ovde bi trebalo izbeÄi intencionalnu zabludu ili smeÅ”tanje pesme u žanrovske okvire. Misaoni sklop je zaokružen i može se stavljati u razliÄite kontekste. LiÄna sudbina je gramatiÄkim sredstvima (prvim licem množine) stavljena na nivo opÅ”te. UopÅ”teno govoreÄi, u pesmi je reÄ o razvoju Äoveka. On nastaje ni iz Äega: `Izbudismo se iz dubine tame`. Svet je nejasan: `Glasovi mutni iz neznanog kuta`. Ono Å”to Äoveka mami nije, kako bi se oÄekivalo, telesno iskustvo. Ta faza je kod SrezojeviÄa zanemarena. Iskustvo koje se uzima u obzir nije Äulno, ono odmah pripada nekom viÅ”em svetu. Duh Äeveka se vremenom približava tom neÄulnom: `Svoje duhove oseÄamo blizu/ VeÄitih nikad netaknutih gora.` Gore netaknute na naÄinna koji je to sluÄaj sa `zagonetkom stvari` iz UnutraÅ”njeg dijaloga. One nisu neÅ”to Å”to pojedinac nije dostigao, veÄ neÅ”to Å”to nikada nije dostigao. O tome svedoÄi ovo `mi`. Zatim slede sasvim helderlinovski stihovi: `Pokret bogova vasiona sluti/ Ali on joÅ” ne dolazi.` Smrt o kojoj se govori na kraju svedoÄi o tome da oni nisu ni doÅ”li. Najzagonetniji je zavrÅ”etak pesme: `Oko duhova naÅ”ih, koji Äile,/ Oreoli se uzviÅ”eni pale`. I po cenu moguÄeg uÄitavanja usudiÄu se da protumaÄim kraj, a time i celu pesmu. Oreoli koji se pale nisu oreoli biÄa koja su doÅ”la do suÅ”tine. Vizija kojom se smrÄu osvetljava i osmiÅ”ljava život nije ni neobiÄna, ni nova. Äini mi se da se iz SrezojeviÄeve pesme može izvuÄi jedan dublji sloj znaÄenja. Te duÅ”e, koje su težile neÄemu viÅ”em, ne dosežuÄi ga, postaju sveci, uzori na koje se treba ugledati. To je Smisao života. Ne ā postiÄi cilj, veÄ samo `kucnuti u zvono`. U njega treba da kucne `pokolenje svako`. Oni koji su kucali pre, na to pozivaju. Oni koji Äe doÄi ā imaÄe `nas` kao uzore, svece. Jednom reÄju, za SrezojeviÄa je ispunjen, uzoran, pravi ljudski život samo onaj koji je ispunjen Äežnjom za neÄim viÅ”im. Bezimena pesma prati ljudski poraz u tom životu, ali tom porazu daje status uzornog poraza i jedinog moguÄeg smisaonog života. Ne osmiÅ”ljava se život smrÄu, veÄ obrnuto, u smrti se dobija oreol za takav život. Ukoliko se `mi` razume kao apsolutno `mi`, kao celokupno ÄoveÄanstvo, onda se taj cilj može shvatiti i kao cilj ÄoveÄanstva. Ne, dakle, doÄi do neÄega konkretnog i ostvarenog, veÄ veÄno težiti onom najdubljem i nedostižnom. avangarda, retko izdanje, bibliofilsko izdanje, moderna KC