Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-25 od 136 rezultata
Prati pretragu "radio"
Vi se opustite, Gogi će Vas obavestiti kad pronađe nove oglase za tražene ključne reči.
Gogi će vas obavestiti kada pronađe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
Polovna knjiga, korice blago pohabane, unutrašnjost dobro očuvana. Izdavač: Radio Novi Sad, 1976. god. Broširan povez, 24 cm. 250 str. Ilustrovano Anton Eberst - 25 godina muzičkog odeljenja Radio Novi Sad Anton Eberst (Vršac, 27. april 1920, Srbija, Kraljevina Jugoslavija - Novi Sad, 19. Februar 2005, Srbija) bio je srpski klarinetista, profesor klarineta u Srednjoj muzičkoj školi „Isidor Bajić“ , Novi Sad, organizator muzičkog života u Novom Sadu, muzički pisac, autor brojnih knjiga o klarinetu i o duvačkim instrumentima.
Istorija radiofonije u tri epohe 1877-1906 1906-1948 dve knjige, solidno očuvane kutija1 Prva knjiga koja pokriva period od 1877. do 1906. izašla je jubilarno povodom 80 godina radiodifuzije i 75 godina radio drame u Srbiji i bavi se tehničkim počecima radija. Ako se ova, inače najtanja od tri knjige, svede na osnovnu dilemu, ona bi bila pitanje ko je otac radija. Jokić svodi ovo pitanje na narodnu dilemu – šta je starije, kokoš ili jaje, odnosno žabac ili princ, ali, iako pošteno navodi gotovo sve bitnije ljude koji su doprineli nastanku radija ( Tomas Edison, Emil Berlinerpatentira, Hajnrih Herc, Samjuel F. B. Morze, Aleksandar Bel, Mihajlo Pupin, Guljelmo Markoni ), Jokić očigledno navija za Nikolu Teslu, zaključujući na samom kraju knjige da ima dosta očeva radija, ali samo jedan deda, ovaj čiji citat stoji u zaglavlju Radara. Za ljude koji su nepismeni ili nezainteresovani za fiziku i tehnologiju ova prva knjiga može biti zamorna, posebno zato što se oglušuje o pravilo koje je patentirao Stiven Hoking, a to je da ako želiš pisati knjigu o nauci za širu publiku, treba da izbegavaš formule i grafikone, jer se Jokić školski bavi i teorijama o prostiranju zvuka, da bi postupno došao do toga kako je zapravo nastao radio. Ovu prvu knjigu nikako ne treba preskakati zato što autor s pravom insistira na činjenici da je radio, tokom cele svoje istorije bio dete tehnologije i umetnosti koji su se međusobno inspirisali i podsticali. O tome najbolje svedoči tzv. Magnetofonska revolucija u kojoj je upravo jedno tehnološko otkriće kao što je magnetofon zapravo i omogućilo nastanak savremene radio drame zasnovane na montaži i umetničkoj manipulaciji snimljenim materijalom. Sa druge strane, prva knjiga omogućava savremenom čitaocu da zaviri u prve nade i viđenja radija od strane pionira na ovom polju koji, kada se danas sagledaju, ulivaju sasvim i nenadano svežu krv obnavljajući oduševljenje za ovu, može se reći, tehnološki prevaziđenu, birokratski zarobljenu i kulturološki svarenu stvar kao što je radio i, unutar njega, radio drama. Tako nas oduševljavanje Tesle za tranzistor kao čudesnu stvar koju će svaki bogovetni stvor na planeti moći da nosi u džepu i prima čudesne talase odozgo, podseća na činjenicu da je ovo malo sokoćalo, koje uzimamo zdravo za gotovo, a koje je 60-ih godina bilo statusni simbol u našem gradu, zapravo pravo čudo! Čudo na koje smo se navikli. Takođe, u prvoj knjizi, Jokić se bavi pojmom radiofonije u njegovim začecima postavljajući ga u kontekst ostalih umetnosti poput filma sa kojim ga neretko poredi i sa kojim je, u svojoj istoriji, imao dosta dodirnih tačaka (recimo, braća Pate su svoj prvi kapital, kasnije uložen u film, zaradili valjajući fonografe po vašarima kao novo čudo tehnologije; kasnije, usavršavanjem radio drame, uostalom i drugih radijskih formi dolazi se do zaključka da umetnička komunikacija počiva na definisanju najmanje montažne jedinice koja nastaje snimanjem (kadra, odnosno zvučnog zapisa), te da su i filmski i radiofonijski jezik uslovljeni montažnim konstituisanjem najmanjih jedinica značenja – kadra i zvučnog zapisa). Ovakvo postupno traganje za počecima radija i u najzabitijim delovima sveta u vezi je sa Jokićevim insistiranjem na činjenici da je izumom radija promenjena logika kretanja čovekovog duha. Otuda, kako i sam kaže, bez radio-tehnike nemoguće je sagledati estetiku osme umetnosti. Takođe, vraćanjem u ove prenatalne dane radija, Jokić jasno ukazuje na jaku pupčanu vrpcu koja je od starta radio vezivala za institucije moći i kontrole, odnosno, na prvom mestu državu i vojsku. U prvim danima, za bilo kakve eksperimente koji bi ubrzali saznanja o radiju i njegovo usavršavanje bio je potreban novac, a samim tim i pokroviteljstvo države, a kasnije će se ova zavisnost usložniti, odnosno postati daleko perfidnija dovodeći radio u poslušnički položaj i čineći ga, u isto vreme, svedokom grubih promena u istorijskim tokovima na našim prostorima, zbog čega je Jokićevo delo u neku ruku i ogledno delo na polju domaće istorije u naznačenom periodu.
Prof. dr. Bora Ristić Bora Ristić je rođen je u Vladičinom Hanu 1939. godine. Osnovnu školu završio je u Kumanovu, Autosaobraćajno-tehničku školu u Zemunu, a diplomirao je na Saobraćajnom fakultetu u Beogradu 1963. godine. Radio je u nekoliko saobraćajnih preduzeća i ustanova. Postdiplomske studije završava 1977. na Institutu za ekonomske nauke, 1985. doktorira na Fakultetu organizacionih nauka u Beogradu. Iste godine Nastavno naučno veće Tehničkog fakulteta u Bitolju proglasilo ga je za redovnog profesora za predmete Bezbednost u saobraćaju, Regulacija saobraćaja i Saobraćajno planiranje. U ovoj ustanovi je radio do penzionisanja. Izdavač: Udruženje za zaštitu i očuvanje srpskih spomenika u Makedoniji 89 stranica, posveta autora
o autoru: Bora Ristić je rođen je u Vladičinom Hanu 1939. godine. Osnovnu školu završio je u Kumanovu, Autosaobraćajno-tehničku školu u Zemunu, a diplomirao je na Saobraćajnom fakultetu u Beogradu 1963. godine. Radio je u nekoliko saobraćajnih preduzeća i ustanova. Postdiplomske studije završava 1977. na Institutu za ekonomske nauke, 1985. doktorira na Fakultetu organizacionih nauka u Beogradu. Iste godine Nastavno naučno veće Tehničkog fakulteta u Bitolju proglasilo ga je za redovnog profesora za predmete Bezbednost u saobraćaju, Regulacija saobraćaja i Saobraćajno planiranje. U ovoj ustanovi je radio do penzionisanja. 63 stranice, posveta autora IZDAVAČ: Udruženje za zaštitu i očuvanje srpskih spomenika u Makedoniji Balkanski rat, San Stefanski mir, Bugarska, Berlinski kongres, Štip, brdo Kalenica
Autor: Stevan Kovačević Format: 22 cm Broj strana: 272 Povez: Tvrd Obnovljeno i prošireno izdanje knjige „Gradovi Srbije – u slici i reči` autora Stevana Kovačevića, u kojoj su dati mali, bogato ilustrovani portreti svih varoši i gradova u Srbiji. „Kao rukovodilac najveće priredbe i jedan od osnivača krosa Radio-televizije Srbije (RTS) putovao sam iz grada u grad i video da mnoge varošice, varoši i gradovi nemaju monografiju`, rekao je Kovačević, novinar Radio Beograda. Knjiga se obraća radoznalim duhovima, onima koji ne znaju ništa o kulturnoj i civilizacijskoj istoriji Srbije, onima koji znaju prilično, ali i onima koji su obavešteni o svim relevantnim pojedinostima. Ona se obraća svima koji u Srbiju dolaze i imaju otvoreno srce i iskrenu želju da o njenoj kulturi i istoriji saznaju nešto određeno i konkretno.
➡️ http://www.kupindo.com/Clan/Chuma/SpisakPredmeta Čitaj opis i gledaj slike. Pelikan 450 tehnička olovka, oštećena. Najveća oštećenja se nalaze napred kod dela za mine. Neko je nešto tu radio ali ne najbolje. Pogledajte slike. Trenutno stanje vidite na slikama.
IST 9 07161) PRIČA O KOMŠIJAMA KOJIH VIŠE NEMA , Milica Mihailović, Jovanka Veselinović, Radio B92 Beograd katalog, Kroz dokumenta o nekoliko zgrada koje su podigli beogradski Jevreji i u kojima su bile smeštene njihove institucije, prikazan je život i rad, verovanja i slavlja, kao i holokaust i skoro potpuno uništenje beogradskih Jevreja od strane Nemaca uporedni tekst na srpskom, engleskom i nemačkom jeziku ; A tale of the neighbours that are no more , Nachbarn, die es nicht mehr gibt ; mek povez, format 20 x 20 cm , ilustrovano, 80 strana
Venceslav Glisic- Dosije o Blagoju Neskovicu Prilozi za biografiju Sluzbeni glasnik, Beograd, 2011. Tvrd povez, 179 strana, ilustrovano. „Благоје Нешковић је био јака личност, са посебно израженом вољом и енергијом да све што замисли спроведе у дело. Успео је да сачува свој идентитет и по цену своје политичке каријере у колективистичком друштву и у партији која је била подређена вољи једног човека. Био је посебан – било шта да је радио успео би у томе. Нешковић је једна од ретких особа која је од политичара постала научник.` В. Глишић Blagoje Neskovic, Spanski gradjanski rat, Tito...
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! - Pancevo i prvi Srpski ustanak - Mihovil Tomandl - Slavko Gavrilovic - Andrija Popovic, ucesnik u Ticanovoj buni u Prvom ustanku Mihovil Tomandl (Brčko, 19. april 1894 — Pančevo, 21. maj 1963) bio je vojvođanski advokat, novinar, publicista, istoričar. U Pančevu je proveo veći deo svog života i njegova karijera vezana je za ovaj grad. Pančevo je najviše zadužio na poljima arhivistike i istoriografija. Pisac je knjige Pančevo za vreme Prvog svetskog rata 1914–1918, i tako jedini ostavio pisana svedočanstva o Pančevu u ovom periodu i o stradanjima Srba Pančevaca. Biografija Mihovil Tomandl rođen je 19. aprila 1894. godine u Brčkom, kao sin Katarine (rođena 1885. ??? u Novom Sadu) i Josifa Tomandla (rođen 1870). Osnovnu školu završio je u Bosanskoj Gradiški, a Gimnaziju u Zemunu i Zagrebu. Završio je Pravni fakultet u Beču, 1913/14. a doktorirao je u Zagrebu 1922. godine. Studirao je i filozofiju (istoriju i geografiju) na Univerzitetu u Beogradu, od 1919. do 1922. godine. Pored advokature, bavio se i kulturno-političkom istorijom. Tomandl je ostavio jedina pisana svedočanstva o Pančevu u Prvom svetskom ratu. Posle Prvog svetskog rata bio je postavljen za honorarnog nastavnika na Državnoj realnoj Gimnaziji u Pančevu, a od 1. juna 1919. radio je kao sudski beležnik, zatim kao sudija Okružnog suda u Pančevu. Kao advokatski pripravnik radio je do 1925. nakon čega je položio advokatski ispit u Novom Sadu. Bio je član Demokratske stranke, urednik lista Narodna sloga, sekretar Francuskog kluba u Pančevu i Pančevačkog srpskog crkvenog pevačkog društva, u kome je i pevao.[1]Tomandlu je 1933. godine uručen, u ime Francuske, orden Akademske palme, koju je ustanovio Napoleon, za doprinose na intelektualnom, naučnom i umetničkom polju. Sve do oslobođenja Pančeva 1944. radio je kao advokat, a od tada kao Gradski bibliotekar. Za vreme okupacije proganjan je i zatvoren od strane Nemaca, a posle rata svedočio je pred Komisijom za utvrđivanje ratnih zločina o stradanju kulturnih dobara u Pančevu. Mnogo je sarađivao u letopisu Matice srpske i Glasniku Istorijskog društva u Novom Sadu. Bio je takođe član Istorijkog društva u Novom Sadu. Održao je veliki broj javnih predavanja od kojih je sam naročito isticao ciklus o Danteovoj Božanstvenoj komediji, Miltonovom Izgubljenom raju, o Geteu i Francuzima, o Volteru, Stendalu, Rabindrantu Tagori i druga.[1] Govorio je nemački jezik, a služio se i italijanskim, mađarskim i francuskim. Postao je upravnik Gradske arhive u Pančevu, sadašnjeg Istorijskog arhiva u Pančevu, a od 1955. do penzionisanja bio je arhivski i naučni saradnik. Istorijski arhiv u Pančevu objavio je nekoliko njegovih dela.