168 str Srdačno -- Damir Čot Lokalni radio ISTORIJA radio stanica Њ02

Metodi pripreme radio i televizijskih vesti.607str;ilustr 21cm. K13

Naslov: Na zajedničkom talasu Autor: Dušan Slavković Izdavač: Kragujevac : Nova svetlost Pismo: ćirilica Br. strana: 166 ; ilustr. Format: 24 cm Povez: meki sa klapnama Knjiga je u celosti (listovi, korice povez) veoma lepo očuvana: listovi su potpuno čisti i ravni, nigde nema podvlačenja, obeležavanja, `magarećih ušiju` i sl. i odlično su povezani međusobno i sa koricama; korice su minimano pohabane u uglu prednje strane, uz donju ivicu (vidi se na prvoj slici ukoliko se obrati pažnja). Na belini naslovnog lista posveta i potpis autora! Radio stanice u Srbiji - prvi širi pregled nastanka, razvoja, teškoća, lutanja i, iznad svega, uspona i uspeha tzv. lokalnog radija u Srbiji. Više o ovoj knjizi možete da pročitate ukoliko slike uvećate do pune veličine. Radio (sredstvo informisanja) | Srbija | autogram

Adil Zulfikarpašić ČLANCI I INTERVJUI povodom 70-godišnjice priređivač Nadežda Gaće Bošnjački institut, Sarajevo, 1991. Udžbenički format, 712 strana. Lepo očuvana, listovi spolja malo požuteli, posveta priređivača na predlistu. U ovoj knjizi, koju je priredila novinarka Nadežda Gaće, sakupljeni su značajni članci i intervjui Adila Zulfikarpašića koje je on pisao i davao u mnogom svijetskim listovima, na radio i TV stanicama. Knjiga je objavljena povodom 70-godišnjice života Adila Zulfikarpašića. k

Odličan i 100% ispravan procesor AMD Athlon II X3 45 2.5GHz (415e - AD415EHDK32GM / AD415EHDGMBOX 415e, 2.5 GHz, HT 4000 MHz, L2 3x512 KB, TDP 45 Watt, Rana, 0.045 micron, Rev C3), procesor je kod mene odlično radio na MB Gigabyte GA-MA770-DS3 v1.0 ( https://www.kupindo.com/Maticne-ploce/52359353_-Gigabyte-GA-MA770-DS3-v1-0-2GB-ddr2 ). Može i sa HLADNJAKOM I KULEROM + 400,00 din. Radna garancija 30 dana. Spesifikacija na sajtu: http://www.cpu-world.com/CPUs/K10/AMD-Athlon%20II%20X3%20415e%20-%20AD415EHDK32GM%20(AD415EHDGMBOX).html

Naslov: Novinarstvo kao sudbina Autor: Dragutin P. Gregorić Izdavač: Beograd : autorsko izdanje - Dragutin P. Gregorić Pismo: ćirilica Br. strana: 615 ; ilustr. fotogr. Format: 24 cm Povez: meki sa klapnama Knjiga je u celosti (listovi, korice, povez) odlično očuvana: listovi su potpuno čisti i ravni, nigde nema podvlačenja, obeležavanja, `magarećih ušiju` i sl. i odlično su povezani međusobno i sa koricama, kao novi su. Gregorić je u novinarstvo ušao 1966, radio je u “Beogradskoj nedelji”, “Ekspres Politici”, “Ilustrovanoj Politici” i “Vivi”. Jedno je vreme proveo na TV “Politika”, a sada neumorno radi emisiju “Puls života” na “SOS kanalu”. U knjigu Novinarstvo kao sudbina stalo je pedeset godina Gregorićevog bavljenja novinarstvom. Jedan njen deo posvećen je ulasku u ovu profesiju i kolegama sa kojima je radio i delio, kako kaže, sumornu istinu da „novinari jedini pod kapom nebeskom imaju dvadesetčetvorosatno radno vreme, bez vikenda, godišnjih odmora, slobodnih dana i “crvenih slova”“, i da je novinarstvo po smrtnosti treća profesija od svih na svetu – posle probnih pilota i ronilaca. Potom slede, na više od 500 stranica, intervjui sa najpoznatijim doktorima kod nas i u svetu, jer je najveći deo svoje karijere Gregorić proveo pišući o medicini. Teško je izdvojiti neko ime ali ćemo, ipak, navesti neka: dr Vasa Antunović, dr Kristijan Bernard, dr Nemanja Damjanov, dr Zorana Vasiljević, dr Borislav Vujadinović, dr Svetlana Vujović, dr Ervin Ginzberg, dr Majkl Debejki, dr Alen Karpantije, dr Denton Kuli, dr Jovan Mićić, dr Borislav Najdanović, dr Isidor Papo, dr Ivo Popović Đani, dr Ninoslav Radovanović… Čitaocu se učini da nema kraja ovim odličnim intervjuima, a onda odjednom shvati da je knjigu pročitao u jednom dahu. “Novinarstvo kao sudbina”, čiju naslovnu stranu krasi sjajna ilustracija Vladimira Veličkovića, govori o visokom profesionalizmu Dragutina P. Gregorića, koji i danas neumorno stvara. I svedoči o velikoj posvećenosti jednoj profesiji. Tekst preuzet sa interneta - autor teksta: A. Cvijić

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Pol Oster (Njuark (Nju Džerzi), 3. februar 1947[1]) je savremeni američki romansijer, pesnik, esejista, scenarista, reditelj i prevodilac.[2] Biografija Pol Benjamin Oster rođen je u Njuarku, Nju Džerzi, u jevrejskoj porodici srednje klase od majke Kvini i oca Semjuela Ostera. Imao tri godine mlađu sestru koja je sa pet godina postala psihički nestabilna a kasnije je pretrpela i mentalne poremećaje. Sa dvanaest godina Oster je razvio strast prema čitanju. Za to je delimično bio zaslužan njegov ujak Alen Mandelbaum koji je ostavio nekoliko kutija sa knjigama u Osterovoj kući pre nego što je krenuo na put po Evropi.[3] Pohađao je Kolombija srednju školu u Mejpllvudu[4]. Diplomirao je 1970. na Kolumbija Univerzitetu, nakon čega se preselio u Pariz gde je radio kao prevodilac francuske književnosti. Između ostalih, prevodio je dela Stefana Malarmea i Žosefa Žubera.[3] U Sjedinjene Američke Države se vratio 1974. i počeo je da piše eseje, pesme i romane. Preveo je mnoga značajne dela francuske književnosti.[1] Njegov život se odvijao između Amerike i Evrope. Doktorirao je na katedri za englesku i komparativnu književnost. Proučavao je Prusta i Džojsa. Njegovo delo prdstavlja spoj evropskih i američkih književnih tema i stilskih obeležja.[5] Ženio se dva puta. Oba puta svojim koleginicama, piscima. Godine 1974. oženio se Lidijom Dejvis, ali brak je trajao svega pet godina. Zajedno imaju sina Danijela. Po drugi put se oženio 1981. godine, Siri Hustvet. Iz ovog braka rodila se kćerka Sofi Oster koja je glumica i pevačica..

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Ovo je knjiga o Fermijevom paradoksu – protivrečnosti između prividnog nepostojanja vanzemaljaca i opšteg očekivanja da bi trebalo da primetimo dokaze o njihovom prisustvu. Taj paradoks me je opčinio kada sam se prvi put susreo s njim i ta opčinjenost me drži i dan-danas. Ne zanimam se samo ja za Fermijev paradoks. Mnogi su tokom godina nudili svoje rešenje za njega, pa sam stekao naviku da takva rešenja skupljam. Iako postoji fascinantan raspon odgovora na pitanje: „Gde su svi oni?“, svi se mogu svrstati u jednu od tri klase Stephen Webb (rođen 25. veljače 1963.) je fizičar i autor brojnih popularnoznanstvenih i matematičkih knjiga, kao i akademskih publikacija. Webb se školovao na Sveučilištu Bristol (BSc (Hons) Physics – First Class) i, kao diplomirani student, pohađao je Sveučilište Manchester (PhD – Theoretical Particle Physics). Webb je trenutno član akademskog osoblja na Sveučilištu u Portsmouthu i voditelj je brojnih neakademskih razgovora i akademskih predavanja vezanih uz znanost.[1][2] 2018. Webb je bio istaknuti govornik o znanosti na godišnjoj konferenciji TED.[3] Webb je radio na Sveučilištu Cardiff (Odjel za fiziku; 1993–95), Sveučilištu Sheffield (matematika i statistika; 1995–98), Sveučilištu Loughborough (matematika i znanosti; 1998–99), Sveučilištu Northumbria (informacijske znanosti; 1999 –2000.), Otvoreno sveučilište (2000. – 2006.) i Sveučilište u Portsmouthu (2006. – trenutno).[4] Uz to, Webb je bio član Instituta za fiziku (M. Inst. P.), ovlašteni fizičar (C. Phys.), viši suradnik Akademije za visoko obrazovanje (SFHEA), član međunarodnog uredničkog odbora (Springer S&F Series), član UK SETI istraživačke mreže i voditelj projekta za UK Advance HE Collaborative Award in Teaching Excellence (CATE 2022).

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Fali bela nulta stranica! IGOR MANDIĆ - UZ DLAKU književne kritike 1965-1970 IGOR MANDIĆ UZ DLAKU: književne kritike 1965-1970. Izdavač - Mladost, Zagreb Godina - 1970 303 strana 20 cm Edicija - Biblioteka izabranih eseja Povez - Broširan SADRŽAJ: Čemu ova knjiga? Poezija Pripovjedačka proza Kritička proza i antologije Praktična kritika Napomene O autoru ove knjige Kazalo imena `Uz dlaku je prva kngjia Igora Mandića i sadrži 80 književnih kritika prvi put objavljenim djelima suvremenih (živućih) hrvatskih pisaca (prikazana su djela preko 100 autora). Kritike su tiskane između 1965. i 1970. godine u dnevniku Vjesnik i obuhvaćaju čitavu književnu produkciju u Hrvatskoj (od poezije, preko pripovjedačkih djela, do antologija i knjiga kritičke proze), što je nastala u tom vremenskom odsječku, od genija do mediokriteta.` Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku. Mirko Božić Ante Cettineo Dalibor Cvitan Marija Čudina Vladan Desnica Danijel Dragojević Thomas Steans Eliot Nedjeljko Fabrio Željko Falout Marin Franičević Jure Pločar Franičević Grgo Gamulin Mate Ganza Vlado Gotovac Martin Heidegger Holderlin Dubravko Horvatić Dubravko Ivančan Drago Ivanišević Živko Jeličić Vojin Jelić Stanko Juriša Vjekosla Kaleb miroslav Krleža Silvije Strahimir Kranjčević Tomislav Ladan Jozo Laušić Miroslav Slavko Mađer Zvonimir Majdak Sonja Manojlović Ranko marinković Tonči Petrasov Marović Marko Marulić Antun Gustav Matoš Slavko Mihali Nikola Milićević Branko Miljković Zvonimir Mrkonjić Slobodan Novak Luko Paljetak Vesna Parun Vlatko Pavletić Nikica Petrak Bruno Popović Josip Pupačić Vladimi Popović Stvan Raičković Maria Reiner Rilke Željko Sabol Ivan Slamnig Tomislav Slavica Milivoj Slaviček Ante Stamać Petar Šegedin Antun Branko Šimić Stanislav Šimić Oto Šolc Antun Šoljan Augustin Ujević Miroslav Vaupotić Saša Vereš Igor Zidić Vjera Zuppa Mandić, Igor, hrvatski književni i glazbeni kritičar, esejist, feljtonist i polemičar (Šibenik, 20. XI. 1939). Studij komparativne književnosti završio na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1963. Od 1966. bio je zaposlen u Vjesniku, gdje je djelovao kao kritičar u dnevnim novinama i kao kolumnist Vjesnika u srijedu te interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim Vjesnikovim izdanjima. God. 1993–95. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. prešao u slobodne umjetnike. Bio je glavni urednik novina Vjesnik (2000). Mandić je već prvim tekstovima pobudio čitateljsku pozornost. Osebujan stil izgradio je u svim oblicima svojega pisanoga pojavljivanja: u feljtonima, kolumnama, kritikama, polemikama i sociološko-kulturološkim esejima. O njegovu zanimanju za fenomene masovnih medija i suvremenih, kako ih sam naziva, makromitova, svjedoče knjige Mysterium televisionis (1972), Gola masa (1973) i Književnost i medijska kultura (1984), te Mitologija svakidašnjeg života (1976). Mandić je jedan od rijetkih književnih kritičara koji se sustavno bavi ocjenom suvremene produkcije. Novinske i časopisne književne kritike, prepoznatljiva polemičkog erosa, redovito su objavljivane u književnokritičkim zbirkama: Uz dlaku (1970), 101 kratka kritika (1977), Romani krize (1996), Književno (st)ratište (1998). Pisao je i zanimljive eseje o gastronomiji (Bračna kuhinja, sa Slavicom Mandić, 1989), o glazbi (Od Bacha do Cagea, 1977; Arsen, 1983), o feminizmu (Što, zapravo, hoće te žene?, 1984) i o erotici (Prijapov problem, 1999). Objavio je i knjige polemika Policajci duha (1979), Zbogom, dragi Krleža (1988), Za našu stvar (1999), knjige dnevničkih zapisa Sebi pod kožu (2006), U zadnji čas: autobiografski reality show (2009) i Oklop od papira (2014) i dr. Igor Mandić (rođen 20. novembra 1939. u Šibeniku) je hrvatski književnik, esejista, feljtonista, polemičar, kao i književni i muzički kritičar.[1] Završio je studije komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963.[1] Od 1996. radio je u Vjesniku kao kritičar, recenzent, urednik i autor tekstova u različitim izdanjima ove izdavačke kuće. Od 1993. do 1996. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. prešao u slobodne umetnike.[1] Dugogodišnji je saradnik mnogih radio-televizijskih centara. Godine 2005. dobio je nagradu Hrvatskog novinarskog društva za životno delo.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Ovaj upečatljiv izveštaj o poslednjem velikom evropskom ratu u dvadesetom veku napisao je novinar koji je bio svedok balkanskog požara i njegovih posledica. Tim Džuda nastoji da pruži produbljenu analizu o poreklu srpsko-albanskog sukoba, toku rata zločinima nad civilima, umešanosti zapadnih sila, razlozima sukoba u njegovim učesnicima, i izgledima za budućnost. Zasnovna na detaljnim istraživanjima, svedočenjima svedoka, i razgovorima sa glavnim protagonistima, knjiga Kosovo Tima Džude nzaobilazno je štivo za razumevanje surovog sukoba između Srba i Albanaca. Tim Judah (rođen 31. ožujka 1962.) britanski je pisac, izvjestitelj i politički analitičar za The Economist. Judah je napisao nekoliko knjiga o geopolitici Balkana, uglavnom se fokusirajući na Srbiju i Kosovo. Rani život Tim Judah rođen je u Londonu 1962. godine i odrastao je u obitelji židovskog podrijetla Baghdadi čija tradicija tvrdi da su prvi put došli u Irak iz drevnog Kraljevstva Jude u vrijeme babilonskog egzila.[1] Njegovi preci uključuju Solomona Ma’tuka.[2] Obitelj Judah kasnije je osnovana u Calcutti kao dio židovske zajednice Bagdadi prije nego što je emigrirala u Britaniju.[3][4][5][6] Judah je pohađao školu Charterhouse, a zatim London School of Economics.[7] Također je studirao na Fletcher School of Law and Diplomacy na Sveučilištu Tufts.[8] Smješten u inozemstvu kao strani dopisnik, Judah je živio u Bukureštu od 1990. do 1991. gdje je pratio pad komunizma za The Times i The Economist.[9] Bio je smješten u Beogradu kako bi izvještavao o sukobima oko raspada bivše Jugoslavije.[10] Vratio se u London 1995., ali i dalje često putuje na Balkan.[11] Judah je oženjen spisateljicom i izdavačicom Rosie Whitehouse i ima petero djece, od kojih je jedno novinar Ben Judah.[12] Izvještavanje Tim Judah započeo je svoju karijeru u afričkoj službi BBC-jeve svjetske službe.[13] Izvještavao je s mnogih žarišta diljem svijeta, uključujući države bivše Jugoslavije, El Salvador, Irak, Iran, Afganistan, Niger, Darfur, Ugandu, Sjevernu Koreju, Gruziju, Armeniju, Haiti i Ukrajinu.[14][15] [16] Godine 1997., na temelju svog izvještavanja o jugoslavenskim ratovima, Judah je kritizirao `akademike prožete dvodimenzionalnim pogledom na svijet` poput Francisa Fukuyame zbog rasprave o revolucijama iz 1989. kao najavama kraja povijesti.[17] Novine The Guardian opisale su Judu kao `uglednog stranog dopisnika.` [18] [19] Kao pisac, njegov stil kombinira reportaže, intervjue i povijest, a njegov glavni fokus, kao novinara, bio je na sukobima u Africi i na istoku Europa, posebno Balkan.[20][21][22] Napisao je tri knjige o balkanskoj regiji, uključujući The Serbs: History, Myth and the Destruction of Yugoslavia koju je objavio Yale University Press 1997. i Kosovo: War And Revenge kod istog izdavača 2002. [23] Što se tiče kosovsko-srpskog pitanja, Judah piše u svojim Srbima: Povijest, mit i uništenje Jugoslavije u odjeljku `Kosovo: zemlja osvete` da je ponovno pripajanje Kosova Srbiji 1944. bilo `ekvivalent ponovnog pripajanja raka u srpsko političko tijelo`.[24] Bio je očevidac mnogih bitaka u jugoslavenskim ratovima, uključujući opsadu Dubrovnika i bitku za Vukovar.[25] Juda se smatra autoritetom balkanske politike.[26] Kao viši gostujući suradnik na Europskom institutu London School of Economics 2009. razvio je koncept jugosfere.[27][28] Jugosferu je opisao kao `način opisivanja obnove tisuća pokidanih veza diljem bivše države`, društveni i politički fenomen s određenom političkom primjenom.[29] Na samom Balkanu predsjednik je odbora Balkanske istraživačke mreže i član odbora Kosovske inicijative za stabilnost.[30] Drugdje u istočnoj Europi, Judah je izvještavao o revoluciji Euromaidana i ratu u Donbasu. Njegova posljednja knjiga In Wartime: Stories from Ukraine objavljena je u prosincu 2015. [31] Judin rad na Africi uključivao je dokumentarac BBC Radio 4 o Mouridizmu.[32] Njegov rad se također dotaknuo afričkih sportskih postignuća s njegovom knjigom Bikila: Ethiopia`s Barefoot Runner iz 2008. koja je ušla u uži izbor za najboljeg novog sportskog pisca u kategoriji British Sports Book Awards 2009. [33] [34] Judah je također radio 2013. kao stalni kolumnist za Bloomberg.[35] Slavio je židovski festival Pashe i u Bagdadu tijekom američke invazije 2003. i u Donjecku tijekom ruske invazije 2014.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Nekoliko stranica talasasto, ostalo uredno! Retko u ponudi! - The Blood - Gvido Obradovic - Trula Koalicija - Wasted Youth - Feine Sahne Fischfilet - Mamurlook - Diy Sito Stampa - Zuluf Art - Recepti - There `s no plan B - Live from Copenhagen Prvo izdanje Iluzija je bilo i više nego prijatno iznenađenje na srpskoj učmaloj fanzinaškoj sceni (ako tako nešto uopšte postoji). Broj se pokazao kao jako dobar i kvalitetan za prvo izdanje nekog fanzina. I time su sebi postavili visoke standarde... Dobra vest je da su ovim brojem kvantitavino otišli korak napred pa zin sada dolazi na preko sto stranica. E, sad, kada ih ima toliko, jasno je da tu ima svega i svačega a moguće da će vas posebno zanimati razgovori sa The Blood, Gvidom Obradovićem (priča kako je bilo biti jedan od prvih pankera u gradu, raditi fanzin isl pre mnogo mnogo godina), Trulom Koalicijom (objašnjavaju zašto NISU nazi),... Prvi broj je doneo zanimljive recenzije iz nekih egzotičnih mesta, tipa pank bendovi iz Kazahstana. Ovoga puta su predstavljeni neki iz Kosta Rike, Čilea,... ali meni su posebno bili zanimljvi Hog Hoggidy Dog iz Južnoafričke Republike. Posebno bih izdvojio izveštaj iz Kopenhagena sa UN samita o klimatski promenama (vej d baj, IS je nature friendly, štampa se na recikliranom papiru)... Art deo predstavlja Stefana Aćimovića i Nenada Baračkova. I... ne da mi se više govoriti o tome, jednostavno puno punog sadržaja. Cena je, paz’te sad, 60 dinara. Pa vi vidite. Iskreno,... ovo svakako vredi više. Epilog: sad nešto razmišljam, ja ne mogu da nabrojim pet aktivnih fanzina u Srbiji...

Praške godine : zapisi 1996-1999 / Danka Nikolić ; Beograd : S. Mašić, 2000 , tvrdi povez, Fizički opis 268 str. : ilustr. ; 18 cm Zbirka Nova ; 158 Tiraž 1.000. Праг -- Културни живот -- 1996-1999 Nikolić, Danka, 1931-2020 = Očuvanost 4. Feliks Pašić : Dok ispisuje hroniku praških kulturnih događaja, radoznala pogleda i otvorenih čula, Danka Nikolić neprestano pokušava da dokuči `duh naroda koji umesto oružja koristi ključeve` (zveckajući njima u slavu `plišane revolucije`). Otkriva ga katkada u nekom naoko uzgrednom detalju, a u svakom slučaju, u onome što je duh češke umetnosti. Da bi razumela Čehe, među koje ju je pre pet godina doveo splet nepredvidivih životnih okolnosti, nekadašnja novinarka Televizije Beograd, specijalizovana za film, ne bira zaobilazne staze: dušu Praga i njegovih ljudi pronalazi u izrazima njihove posebnosti, u `tipično češkom`, bilo da se ovo manifestuje u literaturi, u muzici, na filmu, u pozorištu, u slikarstvu ili u arhitekturi, bilo da se prepoznaje u oblicima ponašanja, u mentalitetu, u odnosu prema istoriji. Kao tipično češka može se, recimo, uzeti afera oko smene glavnog dirigenta Češke filharmonije, koja toliko uzburka javnost da se u slučaj moraju uplesti predsednik vlade i šef države. Ili priča o mladom reditelju koji mišljenje o svom scenariju traži od predsednika Republike da bi, uz njegovu preporuku, snimio film koji se Česima neće dopasti, ali hoće predsedniku. S druge strane, ta ista priča dotiče ranjivu temu savremenog češkog društva: rasizam i ksenofobiju. Danka Nikolić pozabaviće se njome raznim povodima da bi pokazala kako Česi nisu baš ono što bi voleli da o njima drugi misle, dakle `nesvadljivi, neutralni, distancirani, uzdržani`. Iza slikovitog opisa slavlja povodom trijumfa hokejaša na olimpijadi, kad su Česima popustile sve kočnice, sledi vest o sahrani mlade Romkinje koju su pretukli skinhedsi. Jedan pisac će, povodom bezočnih napada na autore filma `Kolja`, a posle Oskara, otvoreno upozoriti na `zavidljivu, zlobnu češku uskogrudost`. Izveštaji koje Danka Nikolić šalje iz Praga od januara 1996, pisani za novine, primer su novinarske jezgrovitosti, ali i široke obaveštenosti, lucidnih opservacija, majstorskog odabira i rasporeda podataka. Sabrani u knjizi, oni ne gube od zanimljivosti i svežine, naprotiv: u njima se još plastičnije uočava napor da se kockice kulturnih zbivanja sklope u živ, raznobojan mozaik, da se u tom mozaiku ogledaju i jedno duhovno podneblje i ljudi koji ga čine, da se slikovito dočara bogatstvo raznolikosti, da se prenese atmosfera događaja koji sustižu jedan drugi, da se sadašnjost i istorija dovedu u skladnu ravnotežu, da se, na kraju krajeva, osvetle i ona blistava i ona zatamnjena lica grada, da se Prag prikaže bez pozlata, u svome prirodnom ramu. Pri tom, Danka Nikolić nije u ulozi sudije niti ravnodušnog posmatrača. Ona dopušta da je ponesu i emocije, ali samo koliko da neki doživljaj podeli sa čitaocem. Čitalac je, uostalom, njeno uporedno, budno oko. Danica Danka Nikolić rođena je u Beogradu 15. maja 1931. godine. Bila je arheolog po obrazovanju, a novinarka po opredeljenju. Završila je i magistrirala arheologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Kratko vreme se bavila arheologijom i odlazila na iskopavanja, a onda se zaposlila u Kulturnoj rubrici Televizije Beograd. Skoro 20 godina je bila filmski kritičar i izveštavala sa mnogih svetskih festivala. Dobitnica je jugoslovenske nagrade Zlatno pero da najbolju filmsku kritiku. Autorka je nagrađene televizijske drame “Oglas” koja je emitovana na Prvom programu televizije Beograd sa Batom Stojkovićem i Stevom Žigonom u glavnim ulogama. U Televiziji Beograd radila je do 1993, godine, kada je otpuštena zajedno sa stotinama novinara i televizijskih radnika koji nisu hteli da služe Miloševićevom režimu. Od 1995, godine živela je u Pragu i za beogradske novine izveštavala o kulturnim događajima u Češkoj. Objavila je ratnu prozu „Pisma iz dva Sarajeva“ i knjigu tekstova o kulturnom životu Praga.