Smart Auto Radio MP3/BT 4x45W VB8000

Auto Radio Sal MP3/BT 4x45W VB4000

Auto Radio Sal sa Video Plejerom, Displej 7"

Kompletno izdanje mini-serijala u tri toma Od autora čuvenog serijala Magični Vetar Izvanredno Bonelijevo stripsko ostvarenje Skriveno Lice smešteno je delom u Italiju (Rim), delom u Afriku s kraja devetnaestog veka, za vreme italijansko-abisinskog rata. Tokom jednog od najkrvavijih i najkontroverznijih poglavlja u italijanskoj istoriji, sudbine mladog računovođe Uga Pastorea, konjičkog oficira Vitorija de Čezarija, imućne ali emocionalno krhke Matilde Sereni i velikog broja drugih likova, od kojih su neki zaista postojali, prepliću se jedne s drugima, ali i s tajanstvenim i začudnim Skrivenim Licem, islamskim ratnikom i prorokom čiji lik prekriva srebrna maska… Tvorac serijala, multimedijalni talenat Đanfranko Manfredi, po obrazovanju filozof, ali se uspešno bavio muzikom, književnošću, pisanjem scenarija za filmove i serije, glumom...Od devedesetih se intezivno bavi stripom. Tvorac je Magičnog Vetra, Skrivenog Lica, njegovog nastavka Shanghai Devil, Adama Vajlda, a radio je i na scenarijima za Dilana Doga, Teksa i Nika Rajdera. I tom 492 strane, tvrd povez,cb II tom 492 strane, tvrd povez,cb III tom 394 strane, tvrd povez,cb. Komplet je nov.

MARKET DAY James Sturm PIJAČNI DAN DOWN & QUOTERLEY Montreal Quebec Canada, 2010. godine, izuzetna lux oprema, tvrd povez, format A4, zlatotisak, suvi žig, kolor. Knjiga - strip je nova. IZUZETNO RETKO, KOD NAS NEMA U PRODAJI Vanvremensko promišljanje o umetnosti i trgovini, viđeno kroz život Jevreja u Istočnoj Evropi početkom XX veka. Naime, Mendlemanov život mora da pretrpi promene kada on shvata da više ne može dovoljno da zaradi za život za svoju sve brojniju porodicu radeći posao koji je oduvek radio – ručno pravljenje kvalitetnih tepiha. Kao odličan majstor svog zanata, on nosi svoju vrhunsku robu na kolima koja vuče magarac, prolazeći pored svoje radnje koju je morao da proda, a u kojoj se sada prodaje samo jeftina roba lošeg kvaliteta... Džejms Šturm crta miran, refleksivan i prelep portret Istočne Evrope ranih 1900-ih, oživljava užurbanost i vrevu pijace Starog sveta na ivici industrijalizacije. PIJAČNI DAN je večna priča o tome kako ekonomske i društvene snage mogu uticati na život pojedinca i čitavog društva, u krajnjoj instanci. Autor je višestruko nagrađivani karikaturista, vizionar koji je stvorio poseban pravac u stripu i koji neguje u svom Centru za studije crtanog filma. # 57

HellSpawn / Steve Niles & Ben Templesmith; Image Comics; 2002/2003.god.; 6X32 strane; (HellSpawn ima 16 sveščica. Počinje da izlazi 2000.god. Autori su Brian Michael Bendis i Ashley Wood, a povremeno S.Niles i B.Templesmith. Od broja jedanaest njih dvojica rade seriju do kraja. U ponudi su sveščice koje su radili samo njih dvojica znači 6 od 16;) (Stripovi su u odličnom stanju,u originalnim kesicama)

Komplet od svih 12 Faktor 4 stripova koji su izasli u periodu od septembra 2006 godine do oktobra 2007 godine u izdanju Luxor-a. Svi stripovi su odlicno ocuvani, bez svrljanja, cepanja i slicnog. Faktor 4 je srpski naučnofantastični strip, koga izdaje preduzeće Luxor Co. od 2006. godine. Scenario je pisao Milan Konjević, crtači su bili Mirko Čolak, Antoan Simić i Borivoje Grbić, a kolorista Ivan Šainović. Naslovnu stranu je radio Aleksa Gajić, koji je kreirao i grafički izgled likova. Sinopsis Priča je smeštena u 2080. godinu u mirnu budućnost jer je zlo pobeđeno udruživanjem svih naroda i svih heroja sveta.[2] Četvoro tinejdžera, iz različitih delova sveta, dobijaju poziv na sedmodnevni izlet u vili Dereka Dorsa, jednog od najbogatijih ljudi na planeti. Ono što ne znaju jeste da je njihov domaćin zapravo Gamen, besmrtni vanzemaljac koji je na Zemlju došao pre 100 miliona godina. Umesto da se provedu na izletu, četvoro tinejdžera dospevaju na čudna mesta i stiču natprirodne moći. Njihove sudbine određuje staro kosmičko proročanstvo o četiri ratnika koji će zaustaviti kraj svemira. Do juče srednjoškolci, likovi ovog stripa moraju da odrastu uz povremene napade svakakvih vanzemaljskih i ovozemaljskih protivnika.[3] Sukobljavaju se sa tajanstvenom organizacijom koja sebe naziva „Uprava“ i upoznavaju robote po imenu Adam i Eva koji se pridružuju junacima. Danas je prava retkost posle 17 godina naci sve stripove i u ovakvom stanju na jednom mestu! RARITET! Pogledajte ovde ostale predmete koje nudim: http://www.kupindo.com/Clan/Shmickey86/SpisakPredmeta

Polovan strip, izuzetno očuvan. Autor i izdavač: Branko Andrić - Andrla, Beč, Broširan povez, 29 cm. Stotinak strana, nema paginacije, `Formalno sam počeo da stvaram sredinom šezdesetih, ali u javnosti sam se pojavio 1968-69, kada sam objavio prve zbirke: `Ja sam mali mamin seksualac` i druge. Počeo sam sa objavljivanjem proze i poezije, pa sam posle radio razne stvari, recimo vizuelnu poeziju `Modern world poetry` (1972) ili `Erektion uber alles` (1974). Prešlo je to u hepeninge, jer su se tada radili hepeninzi. Bio sam i član grupe `Kod`, zatim grupe `Januar, februar. . . `. Posle sam ih napustio, nešto smo se sukobili i rešio sam da radim sam. U filmski svet sam ušao sa Žilnikom i Karpom Aćimovićem. Art magazin 2011. god. Branko Andrić - Andrla (Novi Sad , 9. april 1942. - Dunaujvaroš, 20. oktobar 2005. ) bio je srpski multidisciplinarni umetnik. Bavio se muzikom, pisanjem, filmom i crtanjem stripova. Živeo je u Novom Sadu i Beču. Branko Andrić je rođen 1942. u Novom Sadu. Njegov otac Branko Andrić (1921-1942) je dva meseca pre nego što će se Andrla roditi, uhapšen od strane mađarskih fašista i ubijen kao hiljade drugih žrtava bačenih pod led zamrznutog Dunava. Posle završetka humanističke gimnazije (Jovan Jovanović Zmaj) u Novom Sadu, Andrić završava Višu školu za političke nauke u Beogradu i Višu pedagošku školu, smer likovna umetnost u Novom Sadu. Posle studija je počeo da piše za mnogobrojne jugoslovenske kulturne časopise (Letopis Matice srpske, Student, Književna reč, Indeks, Oko, Riječka revija, Polja, Lica i dr). Održavao je mnogobrojne književne večeri po celoj Jugoslaviji i sarađivao je na filmovima Dušana Makavejeva, Želimira Žilnika i Karpa Aćimovića - Godine. Kratak film „ Zdravi ljudi za razonodu“ (Litany for ideal people) Karpa Aćimovića - Godine, u muzičkoj pratnji Branka Andrića je dobio prvu nagradu kratkog filmskog festivala u Beogradu i nagradu novinara u Oberhausenu, u Nemačkoj. Branko Andrić se 1972. preselio u Beč, upoznao Ditera Šragea i učestvovao u programu slobodnog bioskopa. Pored svoje delatnosti crtača, počeo je da piše pesme na nemačkom („Gastarbajterske pesme“), koje izdaje početkom 80-tih kao samoizdavač. Učestvovao je u osnivanju i oživljavanju Bečke Arene. Njegovom doprinosu programu bečke arene, od 70-tih do 90-tih godina pripada niz književnih večeri, i nastupa grupe Imperium of jazz, kao i inicijalizacija i organizacija nekoliko muzičkih festivala alternativne muzike sa područja čitave Jugoslavije. Dobija mnogobrojne nagrade kao npr. Prvu nagradu na Kseroks konkursu za umetničku grafiku 1975. Krajem 70-tih godina Branko Andrić osniva grupu Vojvođanski bluz bend sa kojom nekoliko puta nastupa u Beogradu i Novom Sadu. Početkom 80-ih napušta „ Vojvođanski bluz bend“ da bi osnovao „ Imperium of Jazz“ (pravilno se piše sa v, latinskim u). U bendu su od samog početka nastupali najbolji muzičari iz Novog Sada. Do 2005. nastupalo je 150 muzičara u raznoraznim aranžmanima. Poznatija imena: Boris Kovač, Zoran Bulatović - Bale, Jovan Torbica, Zoran Mraković, Atila Šoti. . . Vikipedija

Kao novo, izvrsni primerci.. Blackhawk is the eponymous fictional character of the long-running comic book series Blackhawk first published by Quality Comics and later by DC Comics. Primarily created by Chuck Cuidera with input from both Bob Powell and Will Eisner, the Blackhawk characters first appeared in Military Comics #1 (August 1941). Led by a mysterious man known as Blackhawk, the Blackhawks (or more formally, the Blackhawk Squadron) are a small team of World War II-era ace pilots of varied nationalities, each typically known under a single name, either their given name or their surname. Though the membership roster has undergone changes over the years, the team has been portrayed most consistently as having seven core members.[3] In their most well-known incarnation, the Blackhawks operate from a hidden base known only as Blackhawk Island, fly Grumman XF5F Skyrocket fighter aircraft, and shout their battle cry of `Hawk-a-a-a!` as they descend from the skies to fight tyranny and oppression. Clad in matching blue and black uniforms (with Blackhawk himself boasting a hawk insignia on his chest), early stories pitted the team against the Axis powers, but they would also come to battle recurring foes such as King Condor and Killer Shark, as well as encounter an array of gorgeous and deadly femme fatales. They also frequently squared off against fantastical war machines ranging from amphibious `shark planes` and flying tanks, to the aptly named War Wheel, a gigantic rolling behemoth adorned with spikes and machine guns. At the height of his popularity in the early 1940s, Blackhawk titles routinely outsold every other comic book but Superman.[4] Blackhawk also shares the distinction of being just one of five comic book characters to be published continuously in their own titles from the 1940s up to the 1960s (the others being Superman, Batman, Wonder Woman and The Phantom). The comic book series has spawned a film serial in 1952 which starred Kirk Alyn as Blackhawk himself, a radio series, a novel, and has been announced as a forthcoming Steven Spielberg feature film. A grounded version of Blackhawk named Ted Gaynor appeared on television in the first season of the Arrowverse series Arrow, played by Ben Browder.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Francuski Jezik!!! K15 Kolaboracija francuskog scenariste Žan-Lik Istina i našeg velikana Dejana Nenadova pod naslovom LEGENDA O ISU.Radi se o serijalu u tri toma koji je u Francuskoj objavljen od 2011. do 2014. godine i čija je tematika, zaista slučajno, veoma bliska `Rogatom bogu`, tako da pored rada još jednog maestralnog crtača opet imamo i delo inspirisano keltskom mitologijom, premda ovog puta bretonskom namesto britanske. Redje u ponudi! Francusko idanje! T1 - Trahison Scenario: Jean - Luc Istin T2 - Vengeance Scenario: Jean - Luc Istin T3 - Deluge Scenario: Jean - Luc Istin Ys la blanche ! Ys la cité bretonne qui fait trembler les émissaires du christ ! Gwénolé y réclame une église, Ahès, la belle princesse, fille du célèbre roi Gradlon s`y refuse. Est-ce la force de Dieu qui emportera la cité sous les flots ou la cupidité et la jalousie des Hommes ? Dejan Nenadov (Novi Sad, 28. oktobar 1966) je srpski likovni umetnik, poznat po svojim stripovima, slikama i ilustracijama.[1] Autor je kultnog jugoslovenskog stripa iz 1980-ih „Elazar“. Nenadov je u rodnom gradu je završio osnovnu i srednju školu primenjene umetnosti, kao i Akademiju umetnosti. Poslediplomske studije je završio na Statens Kunstakademi u Oslu. Od 1992. godine živi u Amsterdamu.[3] Prvi strip mu je objavljen 1978. godine u školskom listu Mi. Stripom se profesionalno bavi od 1982. godine, kada započinje saradnju sa „Forum – Marketprintom“ iz Novog Sada. Za ovu izdavačku kuću prvo radi kratke stripove po scenarijima koje je radio zajedno sa ocem Živkom, kao i po scenarijima Dušana Vukojeva. Kasnije objavljuje dve epizode stripa o Vitezu Balardu. Za YU strip Dečjih novina iz Gornjeg Milanovca radi strip serijal „Elazar“, koji autoru donosi kultni status na području bivše Jugoslavije, a sarađuje i sa scenaristom Nevenom Antičevićem. U devedesetim, nakon odlaska iz Novog Sada prvenstveno se posvetio slikarstvu, a stripom se bavio znatno manje, radeći po scenarijima Boška Kecmana. Sarađuje sa nemačkim izdavačem „Bastei“. Jedan je od autora uključenih u projekat „Signed by war“ (1994). Saradnju sa francuskim izdavačem „Delkur“ započinje 2008. godine, radeći serijal „Arcanes“ prema scenariju Žana-Pjera Pekoa. Od 2001. sarađuje i sa kućom „Solej“, za koju radi na serijalu „Ys – la legende“ prema scenariju Žana-Lika Istena. Nagrade i priznanja (izbor) Nagrada na konkursu YU stripa za mlade crtače Prva nagrada na konkursu Omladinskih novina Prva nagrada na konkursu časopisa Vidici i YU strip Nagrada „Zlatno pero“ Nagrada „Zaharije Orfelin“.

stanje kao na slikama,iz lične kolekcije veseli četvrtak 2014 134 strane - A5 Zbogom, Gručo U bliskoj mračnoj budućnosti, ’’staro (i umorno) momče’’, koje ne može da se pomiri sa sudbinom i okači pištolj o klin, započinje svoju poslednju istragu, ne shvatajući da će najveću cenu platiti…upravo on! Scenario za ovu priču napisao je Alesandro Bilota, dok je za odličan crtež (a ujedno i kolor) zaslužan Paolo Martinelo. Pegava traka Mlada i lepa klijentkinja zvoni na vrata broja 7 u Krejven roudu. Dočekuje je neobično obučeni i formalni Gručo, a pre svega detektiv, čiji način istrage podseća na izvesnog…Šerloka Holmsa! Ovu šerlokovsku priču osmislio je Antonio Sera, dok se za Dilanov viktorijanski stajling pobrinuo Alesandro Binjamini. Kolor za ovu priču radila je ekipa iz Overdrive studija. Mračni dani Šta bi se dogodilo da mali Dilan nikada nije doživeo sadašnjicu, te da je odrastao u sedamnaestom veku sa svojim ocem Ksarabasom? Da li bi svejedno postao neustrašivi lovac na čudovišta? U prošlost je ovog puta Dilana bacila Kjara Kaćivio, dok su sve to nacrtali Raul i Đanluka Ćestaro. I ovu priču je kolorisao Overdrive studio. Dvostruki identitet Tridesetogodišnjak bez posla i bez ambicija. Uvek u svađi sa roditeljima, živi u svojoj sobici surfujući po internetu, čitajući stripove i sakupljajući figurice. Jednom rečju – ’’stripadžija’’, s licem Dilana Doga. Đovani Gualdoni napisao je scenario za ovu priču, dok se kolor ekipe iz Overdrive studija (da, opet) odlično uklopio sa crtežom Luke Raimonda.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Retko !!! Americko izdanje! U alternativnom svijetu u kojem je sama prisutnost američkih superheroja promijenila povijest, SAD je pobijedio u Vijetnamskom ratu, Nixon je još uvijek predsjednik, a hladni rat je na snazi. Stražari počinju kao misterij ubojstva, ali se ubrzo razvijaju u zavjeru koja mijenja planete. Dok rješenje dolazi do vrhunca, nevjerojatna skupina ponovno ujedinjenih heroja - Rorschach, Noćna sova, Silk Spectre, dr. Manhattan i Ozymandias - moraju ispitati granice svojih uvjerenja i zapitati se gdje je prava granica između dobra i zla. Sredinom osamdesetih, Alan Moore i Dave Gibbons stvorili su Stražare, mijenjajući tijek povijesti stripa i u biti mijenjajući način na koji popularna kultura percipira taj žanr. Popularno citiran kao točka na kojoj je strip stasao, Watchmenov sofisticirani pogled na superjunake univerzalno je hvaljen zbog svoje psihološke dubine i realizma. Watchmen je ovdje sakupljen u luksuznom tvrdom uvezu, sa skicama, dodatnim materijalom i novim uvodom umjetnika serije Davea Gibbonsa. Alan Moore (Northampton,18.11. 1953.) je engleski pisac, najpoznatiji po svom utjecajnom djelovanju u strip mediju. Neke od njegovih grafičkih novela uključuju V for Vendetta, Watchmen te From Hell. Alan Moore (Northampton,18. studenog 1953.) je engleski pisac, najpoznatiji po svom utjecajnom djelovanju u strip mediju. Neke od njegovih grafičkih novela uključuju V for Vendetta, Watchmen te From Hell. Najčešće prima epitet najboljeg pisca grafičkih novela. Poznati pseudonimi uključuju Curt Vile, Jill de Ray i Translucia Baboon. Također je bitno napomenuti da se u reprintovima nekih njegovih radova promijenjeno ime autora u `The Original` kada je pisac zatražio promjenu imena. Moore je krenuo pisati za British underground and alternative fanzies u kasnim 1970.-ima prije nego što je doživio uspjeh objavljivanjem stripova za časopise poput 2000 AD i Warrior te nakon toga je zapošljen u American DC Comics. Radio je na velikim superherojima poput Batman (Batman: The Killing Joke) i Superman (Whatever Happened to the Man of Tomorrow). Kasnije je razvio lika Swamp Thing te počeo pisati serijal Watchmen. Tijekom tog desetljeća Moore je pomogao povećati društvenu kredibilnost stripova u Americi i Ujedinjenom Kraljevstvu. U kasnim 1980.-ima i ranim 1990.-ima je izašao iz strip industrije te je počeo raditi na eksperimentalnim naslovima poput From Hell te novelu Voice of the Fire. Krajem 1990.-ih pronalazi posao u Imagine Comics gdje obavljuje radove poput The League of Extraordinary Gentlemen i okultni Promethea. Moore je okultist, ceremonialni magičar i anarhist te se utjecaj tog načina života vidi u tematici radova poput Promethea, From Hell i V for Vendetta. Nasuprot njegovim primjedbama prema njegovim stripova su izrađeni broji Hollywood filmovi uključujući From Hell (2001), The League of Extraordinary Gentlemen (2003), V for Vendetta (2005) i Watchmen (2009). Rani život Moore je rođen 18. studenog 1953, u St Edmondovoj bolnici u Northamptonu u obitelj radne klase za koju se vjeruje da živi u gradu nekoliko generacija. Odrastao je u dijelu Northamptona poznatog pod imenom The Boroughs, siromašno područje s manjkom institucija i velikom razinom nepismenosti. Nasuprot svemu tome Alan Moore govori `volio sam ga...volio sam ljude. Volio sam zajednicu i ...nisam znao uopće ima ičeg drugoga`. Živio je s roditeljima, Ernest Moore koji je bio radnik u pivarnici i printericom Sylviom Doreen te mlađim bratom Mikeom i materinom bakom. Čitao je od pete godine te išao u Spring Lane Osnovnu Školu. U to vrijeme je počeo čitati stripove kao Topper i Beezer te kasnije i Flash, Detective Comics, Fantastic Four i Blackhawk. Nakon upisa u Northamption Grammar School je ustupio u kontakt sa srednjom klasom koji su bili bolje educirani. Pao je s najboljeg učenika u osnovnoj školi do jednog od lošijih učenika. Nakon negativnih stavova prema školi počeo je vjerovati da postaje skriveni kurikulum koji je dizajniran kako bi indoktorirao točnost, poslušnosti i prihvaćanje monotonije. U kasnim 1960-ima Moore je počeo objavljivati svoju poeziju i eseje te postavio svoj fanzine Embryo. Kroz Embryo Moore je postao više uključen u grupu Northampton Arts Lab. Počeo je dilati LSD u školi te je izbačen 1970 iz škole. Dave Gibbons (14. 4. 1949. – ) je britanski pisac i autor stripova. Najpoznatije djelo mu je Watchmen, koga je napravio zajedno s Alanom Mooreom.

303 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Korice labave sve ostalo u redu! Retko !!! Ukoriceni br u jednu knjigu! 1962 g. Crta: Andrija Maurovic Strip obrada: N. Neugebauer Grička vještica je ciklus romana hrvatske književnice Marije Jurić Zagorke. Grička vještica nije jedan jedinstveni roman, nego ciklus romana od sedam svezaka. Prvi roman čuvenog ciklusa pod nazivom `Tajna krvavog mosta` počinje izlaziti 1912. godine u Malim novinama, a tiska se u svescima. Uspjeh je tako živ da vlasnici tiskare, ne pitajući Mariju Jurić Zagorku, objavljuju na kraju romana da je to tek uvod i da će se uskoro pojaviti nastavak. Zapregnuta u taj pripovjedačko-novinarski jaram, autorica piše iz dana u dan, te objavljuje uoči I. svjetskog rata (1913.-1914.) `Kontesu Neru`, i `Malleus maleficarum`. Poslije rata u `Novostima` i `Večeri` ostale romane koji se ideološki i tematski nadovezuju na one spomenute: `Dvorska kamarilla`, `Suparnica Marije Terezije` i `Buntovnik na prijestolju`. Dana 18. lipnja 1918. godine u HNK-u u Zagrebu izvedena je dramatizacija nadasve popularnog romana spisateljice Marije Jurić Zagorke `Grička vještica`. Kazališna je uprava točno znala da će to djelo i na pozornici požnjeti nezapamćeni uspjeh. Priču o progonu vještica u Zagrebu autorica je odjenula u romantičarsko pustolovno ruho. Djelo je dalo veliki doprinos u opismenjavanju naših ljudi i izvan granica Hrvatske. Andrija Maurović (1901 — 1981) je bio jugoslovenski i hrvatski crtač stripova, slikar i ilustrator. Delujući u maloj zemlji s nerazvijenom strip-tradicijom, zemlji neažurnih poslenika kulture, Maurović je, nažalost, iskusio sudbinu mnogih velikih umetnika i ostao je gotovo anoniman izvan njenih granica. Biografija Andrija Maurović, rođen je 29. marta 1901. godine u malom mestu Muo, kraj Kotora, kao sedmo dete Bokeljke i Slovenca, apotekarskog službenika austro-ugarske vojske. Nakon kratkotrajnog boravka u Krakovu, u Poljskoj, porodica Maurović se preselila u Dubrovnik, gde je Andrija proveo dane dečaštva i mladosti. Bio je slab đak, ali je od najranije mladosti pokazivao talenat za crtanje. U jesen 1920. godine prvi put odlazi u Zagreb u nameri da studira slikarstvo, ali se zbog besparice vraća kući. Prva izložba Kao osamnaestogodišnjak, 1919. godine, na jednoj zajedničkoj izložbi je u Dubrovniku izložio svoje prve radove. O uspehu tog prvog izlaganja nema nikakvih podataka, ali već sledeće 1920. godine Maurović ponovo izlaže i to 32 slike u tehnikama akvarela, ulja, pastela i ugljena. `Fali mu još dosta toga - osobito u tehnici; boje mu nemaju svježinu i prelazi su tvrdi ali se sve to dade postići školom i vježbanjem. Maurović je sada u 8. razredu gimnazije. Ovako mlad nas je začudio svojom prvom izložbom` - pisala je tadašnja kritika. Studije Kraće vreme (1921./1922.) bavio se glumom u sarajevskom pozorištu, a glumio je i u nekoliko nemih filmova. Pokazalo se kasnije da je ovo kratko filmsko iskustvo uveliko odredilo njegov način kadriranja stripova i ilustracija. Nakon odsluženja vojnog roka u Nišu, po drugi put odlazi u Zagreb kako bi otpočeo sa studiranjem na `Kraljevskoj akademiji za umjetnost i obrt`, što je bio tadašnji naziv za Akademiju likovnih umetnosti. Upisao se u klasu Ferde Kovačevića. Ovoga puta Finansijski problemi su manji jer ga je pripomogla dubrovačka opština. Ipak Maurović je zarađivao za život izradom ilustracija za plakate, časopise i knjige. U to vreme pravila Akademije zabranjivala su studentima takav rad, pa Maurović ubrzo prekida studije. U arhivi Akademije nisu pronađeni dokumenti na osnovu kojih bi se moglo utvrditi da je došlo do sukoba sa upravom i da je Maurović isključen sa Akademije. Profesionalac Nakon prekida školovanja u potpunosti se posvećuje ilustratorskom radu. Povremeno objavljuje karikature u dubrovačkom `Ježu`. Među sačuvanim brojevima `Ježa` prvi Maurovićev crtež naslovljen je Madam Pompadur i taj crtež možemo smatrati njegovim najranijim sačuvanim crtežom (`Jež`, Dubrovnik 1921., br. 4 od 1.5.1921). Od 1925. godine povremeno sarađuje i sa tada najznačajnijim humorističko-satiričnim časopisom u Hrvatskoj `Koprive`, a od 1928. dobija poverenje da radi naslovnice i zadnje strane za taj časopis i pokoji crtež unutar broja. Tokom 1930. godine većinu naslovnica je uradio Maurović što govori da je stekao ugled i status među ilustratorima i karikaturistima. Sarađivao je sa velikim brojem novina i časopisa među kojima su `Jutarnji list`, `Novosti`, `Koprive`, `Ženski svet` i `Kulisa`. Zlatno doba: 1935—1941 Uvozni strip, pretežno američki, sredinom tridesetih godina počeo je da osvaja čitaoce, pa su urednici zagrebačkih `Novosti` odlučili da otpočnu sa objavljivanjem domaćeg stripa, a taj veliki posao su poverili Andriji Mauroviću. Svoj prvi strip `Vjerenica mača`, prema delu francuskog pisca Paula Fevala, `Novosti` su počele objavljivati 2. maja 1935. godine. Reprint ovog Maurovićevog prvenca, u okviru biblioteke `Velikani hrvatskog stripa`, objavio je Osiječki `Format` 2006. godine. Posle `Verenice mača`, prvog `romana u slikama`, usledila su dva naučno-fantastična stripa, `Podzemna carica` i `Ljubavnica s Marsa`, a onda su se kao na pokretnoj traci počeli ređati stripovi: `Plen demona džungle`, `Razbojnikova verenica`, `Krvolok od Tanipura`, `Ognjem i mačem`, `Zlatarevo zlato` i mnogi drugi. Veliku slavu je stekao sa svoja prva dva vestern-stripa `Trojica u mraku` i `Sedma žrtva` za kojima slede `Gospodar Zlatnih bregova`, `Poslednja pustolovina Starog Mačka`, `Sablast zelenih močvara`... Strip junaci naprečac osvajaju publiku širom zemlje, a svom tvorcu donose ogromnu slavu - i isto toliko novca. `Zarađivao sam po sedamdeset-osamdeset hiljada tadašnjih dinara mesečno, a za taj novac je kuća mogla da se kupi`. - rekao je Andrija Maurović. `Ali, kako je dolazilo, tako je i odlazilo: piće, žene, lumpovanje, četa prijatelja koji se za tren okupe oko čoveka punog para; koliko god da ih ima, nikad dovoljno, i ništa mi od sveta toga nije ostalo...` Svoj stvaralački vrhunac Maurović je imao između 1935. i 1941. godine. U drugoj polovini pedestih godina (1956-60) nije objavio nijedan strip pokušavajući da se vrati na puteve čistog slikarstva. Često je govorio da ga slikarstvo odmara, a da je strip upropastio njegov život. U periodu 1970-76 takođe se uzdržava od crtanja stripova. U 1976. objavljuje svoj poslednji strip `Povratak Starog Mačka`. Drugi svetski rat Početkom rata (1941-43.) Maurović nije crtao stripove, ali je tokom 1943. i 1944. za `Zabavnik` nacrtao sledeće stripove: Grob u prašumi, Seoba Hrvata, Knez Radoslav, Tomislav, Zlatni otok i Ahuramazda na Nilu. Pred kraj Drugog svetskog rata Maurović je pristupio partizanima i bio u sastavu Osme kordunaške divizije. Uglavnom je radio plakate i zidne novine. Nakon rata je nacrtao opus od 6 kratkih stripova iz partizanskog života. Ti stripovi su objedinjeni u strip-albumu `Priče o odvažnim ljudima` (Izdavač: KIC `Privlačica`, Vinkovci 1989). Za naslovnicu je upotrebljena njegova slika (ulje na platnu) iz 1945. godine .[1] Strip-album `Priče o odvažnim ljudima` sadrži sledeće stripove: `Brodolomci na otoku Mega` (Scenario Marcel Čukli. Prvo objavljivanje `Horizontalni zabavnik`, 1952.) `Protiv smrti (scenario Vicko Raspor. Prvo objavljivanje `Omladina`, 1954.) `Rankov odred` (Scenario: Mahmud Konjhodžić i Norbert Neugebauer. Prvo objavljivanje `Plavi vjesnik`, 1961.) `Vreme odvažnih` (Scenario Rudi Aljinović. Prvo objavljivanje `Strip magazin`, 1966.) `Istinite priče o malim borcima` (Scenario Rudi Aljinović. Prvo objavljivanje `Kekec`, 1967/68.), sadrži zbirku kratki stripova: `Prijeteći pozdrav`, `Zaslađeni benzin`, `Most je popravljen`, `Spašeno selo`, `Ruke uvis`, `Lekovi su nabavljeni`, `Spašena žetva`, `Snalažljivi kurir`, `Beg iz doma`, `Uništeni plakati`. Poslednji šesti strip iz partizanskog opusa pod nazivom `Sinovi slobode` nije objavljen u ovom albumu jer su originalne table izgubljene, a reprint iz `Modre laste` nije bio zadovoljavajućeg kvaliteta. Na ivici ponora `Pio sam po desetak litara vina dnevno, po dva litra najjače rakije od kukuruza, pušio po osamdeset cigareta, predavao se jednako neumerenim čulnim uživanjima - i tako preko dvadeset godina, dok nisam dospeo na rub ponora, na granicu potpunog rastrojstva i kraha. Tek onda, kad mi je već bilo četrdeset pet godina, uspeo sam da se trgnem, da bih koliko-toliko produžio menicu života.` - izjavio je Maurović za magazin `Start` .[2] Opus - bibliografija Andrija Maurović je za života nacrtao preko 200 stripova. Veliki broj stripova je urađen po književnim delima među kojima je verovatno najpoznatija adaptacija `Gričke vještice` po motivima istoimenog romana Marije Jurić Zagorke. `Večernji list` je prvi započeo objavljivanje, u periodu 1960/62., ali je strip u celosti objavljen u ediciji `Strip-strip`, u izdanju `Lykos` (koji će kasnije promeniti ime u `Epoha`). Ediciju je štampao `Vjesnik` 1962. godine u 14 svezaka na ukupno 364 stranice. Po romanima Šenoe je uradio `Zlatarevo zlato` i `Čuvaj se senjske ruke`. `Ljubavnica s Marsa` je delo Alekseja Tolstoja, `Ognjem i mačem` Henrika Sjenkjeviča Kompletan opus možete pogledati ovde: Stripovi Andrije Maurovića Posthumno je NLC Media Grupa, Zagreb objavila Maurovićevu zbirku erotskih skica i crteža pod nazivom `Kandaul` ISBN 978-953-98075-7-1 koja je štampana u nekoliko izdanja. Crteži su rađeni u olovci. Na pojedinim mestima olovka se razmazala, pa tekst nije dovoljno čitak. Na nekim tablama sličice su razrađene do najsitnijeg detalja dok su na drugima ostale samo kao proste skice. Maurović se nije previše trudio jer je stripove sa erotskom sadržinom radio iz razonode, samo za sebe. Smrt Poslednjih godina svog života Andrija Maurović je u svojoj okolini važio za čudaka i ekscentrika. Prihvatio je spartansko-asketski način života, opredelio se za najstroži vegetarijanski način ishrane, ustajao zorom a legao s prvim mrakom. Odrekao se poroka i društva ljudi i vratio se svojoj prvoj ljubavi - slikarstvu. Nakon kraće bolesti umro je u oskudici 2. septembra 1981. godine u vlastitoj kući u Zagrebu, na Pantovčaku 45. Maurović je 9 godina nakon svoje smrti sahranjen po drugi put 16. decembra 1990. godine. Piscu Maurovićeve biografije, novinaru Aleksandru Vojinoviću, pripada zasluga, pored pisanja biografije, što su Maurovićevi posmrtni ostatci premešteni iz grobnice koja je bila u katastrofalnom stanju u pristojnu grobnicu na zagrebačkom groblju Mirogoj. Priznanja Kulturno društvo klub devete umetnosti iz Ljubljane (Vošnjakova 4.) je 1978. godine ustanovio nagradu `Andrija` Zagrebačko nevladino udruženje `Art 9`, koje okuplja strip crtače, scenariste, kolekcionare, istoričare i stripofile, ustanovilo je 2009. godine nagradu `Andrija Maurović` koja se dodeljuje hrvatskim strip autorima za životno delo...

Izuzetno retko!!! Odlično očuvano. Izdavački centar Rijeka izložba stripa, mali salon Rijeka 1978, od 15. IX do 30. IX Naslov Novi kvadrat : Devlić, Marušić, Ilić, Zimonić, Kordej, Kunc : [izložba stripa, Mali salon, Rijeka, 15. IX - 30. IX 1978. / [predgovor Slavenka Drakulić-Ilić] Vrsta građe katalog Jezik hrvatski Godina 1978 Izdavanje i proizvodnja Rijeka : Izdavački centar Rijeka, 1978 (Rijeka : Tipograf) Fizički opis [36] str. : ilustr. ; 40 cm Drugi autori - osoba Drakulić-Ilić, Slavenka = Drakulić-Ilić, Slavenka (Broš.) Predmetne odrednice Devlić, Radovan, 1950- -- Strip -- Izložbeni katalozi Puljak, Ivan, 1953- -- Strip -- Izložbeni katalozi Marušić, Joško, 1954- -- Strip -- Izložbeni katalozi Ilić, Mirko, 1956- -- Strip -- Izložbeni katalozi Kordej, Igor, 1957- -- Strip -- Izložbeni katalozi Kunc, Ninoslav, 1957- -- Strip -- Izložbeni katalozi Zimonić, Krešimir, 1956- -- Strip -- Izložbeni katalozi Strip -- Hrvatska -- Izložbeni katalozi PREDGOVOR Ova kultura, u kojoj dominira verbalizam i u kojoj stvari opstoje, pošto ih je Bog izrekao – imenovao – uobličio („I Bog reče...“), kao da pomalo odumire. Riječi danas više nemaju živototvornu moć. Jednostavno su devalvirale. Teško im je vjerovati, „ofucale“ su se i izgubile težinu – kao da su postale nekakva lepršava moneta, neko blabla koje ni mene ni tebe ne obavezuje na djelovanje. Zamorila su nas dugačka predavanja, još duži politički govori, impotentna intelektualistička objašnjavanja, površne novinske vijesti... a ni parole nisu više u modi. Slabo čitamo novine, slabo slušamo radio – radije gledamo televiziju. Za pola sata doznamo sve važno što se na svijetu zbiva. A što da kažemo za književnost? Tko još čita pjesme, tko ima vremena za romane, osim onih koji su za to plaćeni? Tu i tamo zagolica nas nekih četiri-pet prstiju i neki strah od letenja – i to je gotovo sve. Riječi su se srozale i na nivou međuljudskih odnosa i na nivou informiranja – kao oblik komunikacije uopće. Međutim, devalvacija jednog otvara mogućnost izražavanja drugim medijima, prije svega vizualnim: filmu, televiziji, stripu... Pogledajmo, na primjer, karikature: često jedan jedini crtež izražava oštriju kritiku nego desetak kartica teksta. Ali, u tradicionalno verbalističkoj kulturi, prema karikaturama imamo stav: ha, ha, sličice – a, sličice, molim lijepo, nisu toliko uvažene. Da je kojim slučajem Aristotel crtao stripove, možda bi situacija bila obrnuta. Ista je stvar i sa stripom. To je masovni medij koji prvenstveno služi za razbibrigu, što znači da mu je funkcija reducirana a priori. On spada u industriju zabave, u dokolicu (ili, kako bi se to moglo precizirati), u manipulaciju dokolicom. Šezdesetih se godina u zapadnom svijetu javlja fenomen kontrakulture, u čijem okviru su ljudi pokušavali razviti drugačije oblike komunikacije: pogledom, dodirom, tišinom, oblačenjem, muzikom, načinom ishrane, voljenjem i bijelim šumom. Ponajmanje riječima. U umjetnosti su najbolja djela stvorili na području muzike i stripa. Strip je postao, kako to kaže jedan od njegovih tvoraca Denis Kitchen, „više od književnosti i više od slikarstva“, on ih sintetizira i nadilazi i to tako da se u tom procesu gubi elitizam i jedne i druge umjetnosti kao i njihove zasebne osobine. S novom vrstom stripa rađa se i novi odnos prema stripu – on se emancipira od industrije zabave i poprima drugačiju funkciju. Jedan opći trend demistifikacije društvenih fenomena i odnosa i angažirane kritike društva javio se već ranije na području društvenih nauka. Demistificira se sama nauka, mit objektivne svijesti i racionalnosti, tehničke revolucije... razotkriva se proces birokratizacije društva i upozorava na opasnost od tehnokracije i totalitarizma. Dovode se u pitanje i same pretpostavke kulture koja tako očigledno ide ka samouništenju. U novoj vrsti stripa koja se pojavljuje u općoj klimi radikalizacije i bunta, očigledno je bavljenje tabu temama, prije svega seksom. Kršćanske dogme o čovjekovom biću kao dobrom ili zlom, dušom ili tijelom pretvorili su se u kulturnu stigmu koja prožima moral, ponašanje, vrijednosti – čitav način mišljenja i doživljavanja. Strip prodire kroz tu stigmu, zadaje ni¬ske udarce, razobličava građanski moral — grubo, groteskno, ponekad perverzno, uz hipertrofiranie anatomskih osobina i opsesivno ponavljanje nekih detalja – ali ipak uspješno. Osim rušenja seksualnih tabua, očigledna je i otvorena politizacija stripa (posebno u Francuskoj) izravnom i angažiranom kritikom ili pak bijegom u SF teme. U posljednje dvije godine pojavila se i kod nas grupa mladih strip-autora koji su afirmirali, za naše podneblje novu vrstu stripa pod nazivom „Novi kvadrat“ (Devlić, Marušić, Kune, Zimonić, Ilić, Puljak, Kordej). Nova vrsta stripa kod nas ne pojavljuje se paralelno sa undergroundom na zapadu ili neposredno nakon njega, a ni u okviru nečega što bi se moglo nazvati kontrakulturom. On se pojavljuje preko deset godina nakon vrhunca underground-stripa u Americi onda, kada je nova funkcija stripa već sasvim očigledna. Što ovdje znači pridjev „novi“? Taj strip je nov i nije nov. Nije nov ukoliko se nastavlja na našu strip tradiciju „prve“ i „druge“ generacije (Maurović, Lobačev, Neugebauer, Beker, Radilović itd.), ali je bitno nov upravo po funkciji. Što se konteksta tiče, to je strip koji se nastavlja i na domaće i na svjetsko strip-nasljeđe. Naprosto, nemoguće je predvidjeti razvitak nekih fenomena samo zato, jer su s onu stranu granica naše zemlje. Razvitak komunikacijskih sistema doprinosi svakodnevnoj „univerzalizaciji“ kulture, tako da američki underground strip može biti dio kulturnog nasljeđa naših strip-autora, pored elemenata nacionalne kulture. Pojava nove vrste stripa kod nas na svoj način govori o tome da su sazreli društveni i kulturni uvjeti da se tako što pojavi, naime, da strip otvori sebi prostor za moguće kritičko djelovanje. Ima neka tajna veza između devalvacije vrijednosti riječi i pojave ovakve vrste stripa koji tekst reducira na minimum, a često ga i eliminira – ima, po onoj logici „ha, ha, sličice“ po kojoj će proteći dosta vode dok postane sasvim jasno da te sličice imaju moć razbijanja klišeja, reza u stvarnost... Te stripove nikada nećemo „uhvatiti“, ako pokušavamo odvojiti formu od sadržaja. Oni djeluju kao zen-budistički koani: u pravilu su kratki, ne objašnjavaju, ne podučavaju, ne tumače, ne „popuju“... u njima nema vremena za fabulu, za dramatizirani tok događaja. Djeluju kao udarac u solarni pleksus: momentalno razotrivajući nutrinu. Njihovi crtači ne posjeduju samo znanje stvari, već slutnju njene biti. Kao koan, taj strip sažima stvarnost, zatvoren u svoju vlastitu, najčešće paradoksalnu, unutarnju logiku. Oni stripovima barataju kao štapom kojim nas tuče po glavi, nakon čega nas ili boli glava, ili se prosvijetlimo. Važno je da reagiramo, da ne ostanemo ravnodušni. Snaga i izazovnost tih stripova potencirana je samim temama; osjeća se zabrinutost, preispitivanje vrednota. Sada strip progovara o problemima smisla i besmisla, života i smrti, o stvarima o kojima su do sada govorili uglavnom filozofija i književnost. No, treba spomenuti i jedan problem drugačije prirode. Naime, valja se upitati o jednoj očiglednoj činjenici, toliko očiglednoj da bi je suptilne analize mogle i zanemariti, a one manje suptilne i zlonamjerne, mogle bi joj dati previše značenja. Radi se o tome da se većina stripova sastoji samo od jedne table, odnosno jedne stranice u novinama. Podatak, koji nas ponajmanje može navesti da zaključimo, kako forma uvjetuje sadržaj: ako su autori izborili vlasititi prostor od jedne stranice u štampi, onda su bili prisiljeni da na tu stranicu zbiju sve ono što im se činilo važnim da kažu. To može biti i dobro i loše; loše ukoliko se pretvori u maniru. Za sada, može se reći da nisu imali ni vremena ni prilike da se razvodne u dužem stripu. Proročanstva ćemo napustiti, međutim, ostaje činjenica da su, izborivši makar i ograničeni prostor, u njemu postigli ovakve domete. Čini se, da slobodno možemo zaboraviti ležerno izrugavanje sa superiornih intelektualističkih visina: ni strip nije samo ono što je nekad bio – razonoda, odmor, obrisač naše umorne i rastočene duše, smetište umjetnosti... Sada ga se treba pomalo pribojavati. Ovakav kakav postaje, on je sve drugo do udoban. Jednostavno, ne možeš ga više čitati ni na zahodu, ni za doručkom. A možda je upravo to i bilo važno postići, barem jednim dijelom strip-produkcije. Oni, koje ovaj tok događaja zabrinjava, ne trebaju paničariti – još uvijek ostaje dovoljno stripova koji ne zaslužuju bolju sudbinu nego da ih se čita na gore spomenutim mjestima . . . Slavenka Narodni neprijatelj za 3 soma Još bi malo žlabirali, ako nije kasno Žeđ Predskazanje Kako su nastali istok i zapad Strogo zabranjeno, 1, 2 naređujem ja ... Novi kvadrat, naziv skupine mladih zagrebačkih crtača stripova okupljenih uglavnom oko tjednika Polet u drugoj polovici 1970-ih. Autori Radovan Devlić (1950–2000), Krešimir Skozret (r. 1951), Joško Marušić (r. 1952), Mirko Ilić (r. 1956), Krešimir Zimonić (r. 1956) i Igor Kordej (r. 1957) uvodili su u područje stripa niz grafičkih, tematskih i ikonografskih inovacija kojima su pridonijeli podizanju općega zanimanja za hrvatski strip. Skupina se potkraj 1970-ih raspala. KC (N)