Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-25 od 249 rezultata
Prati pretragu "radio"
Vi se opustite, Gogi će Vas obavestiti kad pronađe nove oglase za tražene ključne reči.
Gogi će vas obavestiti kada pronađe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Naslov: Priručnik radio-amaterskog dizajnera (u originalu: Справочная книга радио-любителя-конструктора) Autori: grupa autora (Bokunajev, Borisov, Varlamov i dr.) Izdavač: Radio i komunikacije Moskva (u originalu: Москва `Радио и связь`) Godina izdanja: 1990 Broj strana: 623 Povez: tvrd Format: veći format 17x24cm Očuvanost: odlična, nema tragova pisanja ili podvlačenja, deluje nekorišćeno. Na slikama se vidi deo sadržaja. K-c
Knjiga je dobro očuvana. Izdavač : CLIO,2000 ,,Autori iskazuju dužno teorijsko uvažavanje jednog masovnog medija koji je danas svuda prisutan, ali kao predmet proučavanja uglavnom zanemaren. Dobri, uslužni duh radija, koji nam se nalazi pri ruci u svim okolnostima svakodnevice - prilikom vožnje kolima, rada u bašti ili izleta na planinu - za nas je vremenom postao mahinalno korišćena datost. Martin Šingler i Sindi Viringa napisali su izvanrednu knjigu o radiju. To je kod nas prvi udžbenik o ovom mediju, ali i prva celovito i zanimljivo pisana knjiga za sve one koji vole radio. Neophodna je pre svega radijskim poslenicima. Sadrži istorijat radija, od njegove pojave do današnjih dana, otkriva njegovu prirodu u odnosu na druge medije, prikazuje različite vrste radijskih programa, od informativnog i zabavnog do dokumentarnog i umetničkog, a bavi se iscrpno i etičkim pitanjima radijskog novinarstva. Reč je o znalački pisanoj knjizi autora koji radio ne opisuju samo kao teoretičari, već pre svega kao stručnjaci koji poznaju tajne radijskog posla. Prema tome, čitanjem ovog udžbenika zaista se uči kako se, zanatski rečeno, pravi program – kako se pred mikrofonom govori, kako se uspostavlja prava komunikacija sa slušaocima. Razmatranja su uvek konkretna, a navode se veoma često i brojni primeri iz prakse. Autori prenose najbolja evropska iskustva o različitim tipovima radio-stanica, od javnih do komercijalnih i lokalnih. Oni pokazuju šta moderni radio jeste i šta sve može, ali i kakve su njegove perspektive u velikoj porodici masovnih medija...``
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Knjiga je odlično očuvana !!! 610 strana 1050 grama 1981 godina Samo slanje posle uplate ili lično preuzimanje Temerin - Novi Sad pouzećem ne šaljem pogledajte sve moje oglase , iskusan sam prodavac sa više hiljada pozitivnih prodaja . . KOLIČINSKI POPUST ! ! ! na 4 ili više kupljenih oglasa odjednom ostvarujete 10% popust na cenu
Naslov: Osnove radio-upravljanja Autori: Vejcelja i Tipugina Izdavač: Sovjetski radio Moskva Godina izdanja: 1973 Broj strana: 463 Povez: tvrd Format: 14.8x22cm Očuvanost: odlična, nema tragova pisanja ili podvlačenja, deluje nekorišćeno, korice delimično iskrzane po ćoškovima K-8*
Naslov: Optički komunikacioni sistemi ( u originalu: Оптические системы связи), prevod sa engleskog Naslov na engleskom: OPTICAL COMMUNICATION SYSTEMS Autor: John Gowar Izdavač: `Radio i komunikacija` Moskva ( u originalu: `Радио и связь` Москва ) Godina izdanja: 1989 Broj strana: 501 Povez: tvrd Format: 14,5X 21cm Očuvanost: jako dobra, kao da nije korišćena K-6*
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! - Kornvol - Kenjon - Kregel - Ajhner - Balcezan - Pajper - Slavinjski - Frojd - Zizek ... Treći program je časopis za teoriju i kritiku. Uređuje se na bazi emitovanih sadržaja na Trećem programu Radio-Beograda. Prvi broj časopisa pojavio se jula 1969. godine. Izlazi četiri puta godišnje (tromesečno). Izdavač je Radio-televizija Srbije.[1] Časopis ima rešenje Ministarstva nauke za bodovanje priloga radi sticanja naučnih zvanja. Brojevi objavljeni od 2008. godine mogu se čitati i u elektronskoj verziji, na sajtu Radio-Beograda.[2] Istorija Treći program Radio-Beograda počeo je sa emitovanjem 10. novembra 1965. godine. U početku je emitovan tri puta nedeljno po tri sata, a od 1. januara 1966. svake večeri. Četiri godine kasnije, 10. novembra 1969. program je produžen na četiri sata. Kada je osnovan, ovo je bio jedini program na teritoriji bivše Jugoslavije na kojem ostvarenja iz teorije umetnosti i nauke nisu popularizovana kako se to obično činilo na drugim kulturno-umetničkim programima, nego su predstavljana u svom izvornom obliku - onom u kojem ta ostvarenja i postoje. U tom trenutku elitni kulturni programi postojali su u većini evropskih zemalja (Francuskoj, Engleskoj, Nemačkoj), a vrlo brzo su u svim republikama bivše Jugoslavije nastali programi tog tipa (u Ljubljani, Zagrebu, Skoplju, Sarajevu).[3] Treći program Radio Beograda emituje se svake noći od 20.00 do 05.00 časova na frekvencijama Drugog programa Radio Beograda. U programu su zastupljene muzičke i govorne emisije.[4] Glavni članak: Treći program Radio Beograda Najzanimljiviji članci, tekstovi, prevodi i osvrti emitovani u mesečnim i nedeljnim ciklusima, pojedinačnim emisijama i hronici objavljuju se u časopisu Treći program. Prvi broj časopisa izašao je u julu 1969. Prvi glavni i odgovorni urednik, od 1965. do 1974. godine, bio je Aleksandar Acković.[5] Od samog početka časopis izlazi tromesečno, a u njemu se objavljuje izbor tekstova emitovanih u radio programu.[6] Časopis je, zbog materijalnih nemogućnosti, krajem devedesetih imao pauzu u izlaženju[3] od skoro četiri godine. Nastavio je da izlazi 2001. godine, kada je početkom avgusta izašao 111. broj. Ponovno pokretanje časopisa pomogao je Fond za otvoreno društvo.[7] Uredništvo Od osnivanja je glavni i odgovorni urednik časopisa bio Aleksandar Acković (1922-1974). Njega je na tom mestu zamenio Boris Iljenko 1975. godine, a zatim Radenko Kuzmanović 1978, Slobodan Divjak 1986, Karel Turza 2002, Ivana Trišić 2003 i Rade Kalik 2004. Od broja 131/132 iz 2004. glavni i odgovorni urednik Trećeg programa je Predrag Šarčević.
Naslov: Doplerov uređaj i sistem navigacije aviona ( u originalu: Допплеровские устройства и системы навигации ) Autori: Kolčinskiji, Mandurovskiji, Konstantinovskiji (u originalu: В.Е. Колчинский , И.А.Мандуровский , М.И Константиновский ) Izdavač: `Sovjetski radio` Moskva (u originalu: `Советское радио` Москва) Godina izdanja: 1975 Broj strana: 430 Povez: tvrd Format: 17x24.5cm Očuvanost: unutrašnjost apsolutno čista, gornji i donji deo hrbata malo pohaban (nabijen) zbog čestih selidbi. V-1*
Autori: Nelson M. Cooke & John Markus Izdavač: McGraw-Hill Book Company, inc. (New York) Pismo: latinica Broj strana: 433 Povez: tvrd (koža) Visina: 23 cm Dobro očuvana, pečatirana Štampa na kvalitetnom papiru sa mnoštvom ilustracija `Electronics Dictionary - An illustrated glossary of over 6,000 terms used in radio, television, industrial electronics, communications, facsimile, sound recording, etc`. Predmetne odrednice: elektronika, televizija, radio, industrijska elektronika, komunikacija, faksimil, zvuk, snimanje zvuka {KTJ30.012}
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Tabak malo zatamljen u jedno delu, nista strasno unutrasnjost odlicna! KRATAK ŽIVOTOPIS Prepodobni starac Porfirije, čije svetsko ime beše Evangelos Bajraktaris, rođen je 7. februara 1906. na ostrvu Eviji (Eubeji), u selu Agios Ioanis (Sveti Jovan) u provenciji zvanoj KAristija. Njegovi roditelji, Leonida Bajraktaris i Jelena, kći Antonija Lambrosa, behu blagočestivi i bogoljubivi ljudi. Njegov otac, štaviše, bio je pojac u selu i lično je poznavao svetog Nektarija. Njegova porodica je bila mnogobrojna, pa su roditelji, siromašni, zemljoradnici, sa velikom teškoćom izdržavali sebe i decu. Stoga je njegov otac bio prinuđen da otide u Ameriku, gde je radio na izgradnji Panamskog kanala. Mali Evangelos je bio četvrto dete u porodici. Čuvao je ovce na obližnjem brdu, a završio je samo prvi razred osnovne škole kada je bio primoran, zbog velikog siromaštva porodice, da ode u grad u Halkidu i da se tamo zaposli. Bilo mu je samo sedam godina. Radio je dve-tri godine u jednoj prodavnici. Posle toga je otišao u Pirej, gde je dve godine radio u bakalnici jednog svog rođaka …
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Milica Stevanović - PERSPEKTIVA TEŽINSKIH POLJA I DRUGE TEME (Radio B92 / ProFemina, Beograd, 1999, broš, 140 str., ilustrovano, 28 cm) Tekst je na srpskom i engleskom jeziku.
Naslov: Vruć pas : avanturistički eseji Autor: Vojislav Despotov Izdavač: Novi Sad : Matica srpska Godina izdanja: 1985, 202 str. : ilustr. ; 21 cm Zbirka: Biblioteka `Danas` Povez: Tvrd sa omotom Ćirilica Vojislav Despotov rođen je 1950. u Zrenjaninu, umro je 2000. godine u Beogradu. Živeo je u Novom Sadu. Bio je vlasnik i urednik prvog jugoslovenskog privatnog časopisa za književnost HEY JOE. Prevodio je sa engleskog, nemačkog i slovenačkog jezika. Radio je kao urednik dramskog programa u Radio Novom Sadu. Objavio je knjige pesama: Prvo, tj. pesmina slika reči (1972), Dnjižepta bibil zizra uhunt (1976), Trening poezije (1978), Perač sapuna (1979), Pada dubok sneg (1986), Prljavi snovi (1988), Veseli pakao evropoezije (1990), Deset deka duše (1994) i Veseli pakao poezije (izabrane pesme, 1996), esejistički spev Neočekivan čovek (1992), romane: Mrtvo mišljenje (1989), Petrovgradska prašina (1990), Jesen svakog drveta (1997), Andraci, jepuri i ostala najvažnija čudovišta Petrovgrada i Srednjeg Banata (1998), Evropa broj 2 (1998) i Drvodelja iz Nabisala (1990), kao i knjigu eseja Vruć pas (1985). Pisao je i radio i TV drame. Prevodio je sa engleskog, nemačkog i slovenačkog jezika. Jedna književna nagrada nosi njegovo ime. KC
Beogradske novine, 2000. A4 format, 175 bogato ilustrovanih strana. Veoma lepo očuvana, sem oštećenja rikne vidljivog na jednoj od slika. Od 1980. godine, kada je imao prvu naslovnu stranu, do danas je objavio još par stotina naslovnih strana i preko hilјadu putopisnih reportaža u Politikinom Magazinu, JAT reviji, Nacionalnoj reviji Srbija, Moć prirode, Eko kuća. Radio je karikature i ilustracije, a sarađivao je na izradi većeg broja monografija. Takođe je autor desetak autorskih monografija (fotografije i tekst) koje su prevođene na šest jezika. Nјegova monografija Skrivena Srbija, u svom prevedenom izdanju (The Hidden Serbia) nalazi se u kongresnoj biblioteci Sjedinjenih Država. Do penzije je radio kao urednik fotografije u Nacionalnoj reviji Srbija.
Naslov: Elementi tehnologije talasovoda, priručnik Autori: Feljdštajn, Javič, Mirnov Izdavač: Sovjetski radio Moskva Godina izdanja: 1967 Broj strana: 651 Povez: tvrd Format: 13x20,5cm Očuvanost: dobra, nema tragova pisanja ili podvlačenja, stranice blago potamnele K-1*
Druga epoha: DIREKTNI PRENOSI (1906-1948) MP, 413 str. Fotodokumentovano Prvo izdanje - 2004 Tokom celog teksta autor zastupa stav da je radiofonija posebna, osma umetnost, poštujući celinu civilizacijskog razvoja, posebno naučno-tehnološko-tehničke ere, kao preduslova za njenu pojavu i razvoj. Nagrada za publicistiku Udruženja novinara Srbije. U drugoj knjizi koja se bavi epohom od 1906. do 1948. odnosno periodom direktnih prenosa, Jokić se bavi sazrevanjem svesti o novom mediju, ali i ograničenjima koja najčešće vidi kao nametanje jezika drugih umetnosti radiju (najpre pozorišne umetnosti od koje se, u slučaju radio drame preuzimaju tekstovi, glumačka interpretacija, način rada...). Na jednom kraju ove linije nalazi se to kopiranje na koje autor gleda kao na drugorazrdnu stvar, ali na drugom kraju stoji amaterizam koji Jokić sasvim očigledno, i sa pravom ceni i navodi kao klicu narednih visokih umetničkih dometa budućih generacija profesionalaca. Treba reći da u ovo vreme, a i sve do 60-ih ne postoje nikakve škole koje bi izbacile male ljude iz radija, reč je o ljudima što preuzetim iz drugih oblasti (najčešće pozorišta), što palih s neba, a rat je u velikoj meri doprineo razvoju radijske tehnike. Kako kaže Jokić “u prvim pionirskim godinama radio je nastajao iz amaterske strastu kako onih koji su pravili odašiljače i program tako i slušalaca koji su sami pravili svoje prijemnike, pa je to bio više tehnički nego programski trijumf“. Treba napomenuti da tokom sve tri knjige, Jokić odbrojava i pokušava da razdvoji nekakve periode „primitivizma“ i „profesionalizma“ što ga, mimo istoriografski korisne stvari (usled navođenja kada je ko šta radio) vodi u zabludu i neku vrstu „skraćivanja“ istorije, da ne kažem paradoksa – pokušava da ispriča istoriju, a zapravo samo čeka savremeni trenutak kada je radio drama navodno ostvarila svoj puni oblik i svoju moć. Međutim, pažljivi čitalac ima priliku da vidi koliko je istorija imala sasvim drugačiji tok i, ne želeći nešto da ostvari, živela svoj sopstveni život zaokružujući određene, danas veoma zanimljive radijske oblike. Otuda utisak antiklimaksa u trećoj knjizi koja se svodi na hvalospeve radiofonijskim stvaraocima iz vremena autora knjige.