Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-24 od 24 rezultata
Broj oglasa
Prikaz
1-24 od 24
1-24 od 24 rezultata
Prikaz
Prati pretragu "ren"
Vi se opustite, Gogi će Vas obavestiti kad pronađe nove oglase za tražene ključne reči.
Gogi će vas obavestiti kada pronađe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Prva stranica se uredno odvojila od tabaka, nista strasno, povez malo labaviji, ali ne smeta prilikm citanja i listanja. Beau Geste je pustolovni roman engleskog pisca PC Vren-a objavljen 1924. godine. Naslovni protagonista je Michael `Beau` Geste, najstariji od tri sina u engleskoj aristokratskoj porodici koji, suočen s optužbama za krađu dragulja, odlazi u Severnu Afriku kako bi se pridružio francuskoj Legiji stranaca . Zaplet je prikazan iz perspektive njegovog mlađeg brata Jovana, koji je došao da mu se pridruži. Beau Geste je postigao veliki uspeh i postao verovatno najpoznatije književno delo posvećeno Legiji stranaca i u mnogim aspektima najzaslužnije za romantizaciju te vojne formacije u svetskoj popularnoj kulturi. Pozitivan prikaz Legije kao mesta na kome svako može započeti život ako prihvati ideale časti, prijateljstva i žrtve, ali još verodostojniji detalji o oružju, opremi, taktikama i svakodnevnom životu vojnika odgovorni su za nikada potvrđene, ali ne i opovrgnute špekulacije o da je autor neko vreme provela kao njen član. Vren je napisao još nekoliko nastavaka, a roman je tokom godina adaptiran i parodiran više puta. Percival Christopher Wren (1. novembar 1875 - 22. novembar 1941) bio je britanski književnik, najpoznatiji kao autor pustolovnog romana Beau Geste, posvećenog francuskoj Legiji stranaca. Po struci je bio nastavnik, i mnogo godina je proveo u Britanskoj Indiji. O njegovom životu između 1917. i 1922. godine, pak, ne postoje gotovo nikakvi pouzdani podaci, pa su se zbog toga javile hipoteze da ih je proveo služeći u Legiji. U svakom slučaju, Beau Geste, objavljen 1924. godine je pružio izuzetno detaljan i autentičan opis legionarskog života. Roman je postigao veliki uspjeh te potakao Wrena da napiše još nekoliko nastavaka, a više puta je adaptiran u hollywoodske filmove.
U dobrom stanju, prekoričena Sveti đavo : Raspućin i žene / napisao Rene Filep-Miler ; [preveo sa nemačkog originala Mihailo Dobrić] Vrsta građe knjiga Jezik srpski Godina [b. g.] Izdavanje i proizvodnja Beograd : Novo delo, [b. g.] (Zagreb : Tipografija) Fizički opis VIII, 563 str., [25] lista sa tablama : ilustr. ; 21 cm Drugi autori - osoba Dobrić, Mihailo Zbirka Savremena biblioteka / urednik P. M. Petrović Prema SB, knjiga je izdata 1933. Predmetne odrednice Raspućin, Grigorij Jefimovič, 1869-1916 Filep-Miler, Rene, 1891-1963
Stada i pasitiri, Rene Filip Miler Vođi i buntovnici, ko i kako narode vodi i zavodi, i za čim žudi čovečanstvo, Oliver Kromvel , Napolen, Tusen, Đanbatista Vito, .... Preveo sa nemačkog Mile Pavlović Narodno delo, Beograd 1934. tvrd povez, 444 strane, ilustrovana. Oštećena korica na nekim mestima spolja, i povez na jednom delu, kompletna i kompaktna.
STADA I PASTIRI: vođi buntovnici Ko i kako narode vodi i zavodi i za čim žudi čovečanstvo Izdavač: Narodno delo Godina izdanja: 1934 Povez: Tvrd Broj strana: 444 Ilustrovano Pečat bivšeg vlasnika, spolja kao na slikama, mrljice po knjižnom bloku, unutra veoma dobra.
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! René Boylesve (14. travnja 1867. u La Haye-Descartesu - 14. siječnja 1926. u Parizu), rođen kao René Marie Auguste Tardiveau, bio je francuski književnik i književni kritičar. Boylesve je rano ostao siroče i išao je u školu u Poitiersu i Toursu. Godine 1895. počeo je objavljivati članke u raznim časopisima. Smatra se nasljednikom Honoréa de Balzaca i prethodnikom Marcela Prousta. Godine 1919. primljen je u francusku Académie française.
ФИЛОЗОФИЈА АУТОРИТЕТА ЧОВЕК КОЈИ ДОЛАЗИ ЖОРЖ ВАЛОА ЗАДРУГА НОВИ САД 2ООО Издавач: Н о в е л а Национална књижара 85 улица Рен П а р и з 1 9 О 6 М о т о: `Овај језик је опор` Димитрије В. ЉОТИЋ: `На фронту ми дође до руку једна мала књижица `L`Homme qui vient` (Човек који долази`) `Philosophie de l`Autorite` (Философија власти) од Жоржа Валоа. Мало књига у животу пеочитао сам два пута, а ову књигу сам два пута прочитао. И с каквим уживањем.` ...................................................... Индекс имена и појмова Брош Ћирилица 89 страница 1 8 0 страница НЕКОРИШЋЕНО
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Korice labavije, i nulta stranica malo ostecena, nista strasno! Ilustrovano! René Boylesve (14. travnja 1867. u La Haye-Descartesu - 14. siječnja 1926. u Parizu), rođen kao René Marie Auguste Tardiveau, bio je francuski književnik i književni kritičar. Boylesve je rano ostao siroče i išao je u školu u Poitiersu i Toursu. Godine 1895. počeo je objavljivati članke u raznim časopisima. Smatra se nasljednikom Honoréa de Balzaca i prethodnikom Marcela Prousta. Godine 1919. primljen je u francusku Académie française.
Аутор - особа Филеп-Милер, Рене Наслов Стада и пастири : вођи и бунтовници : ко и како народе води и за чим жуди човечанство / Рене Филеп Милер ; [превео са немачког Миле Павловић] Јединствени наслов Führer, Schwärmer und Rebellen. сцц Врста грађе књига Језик српски Година [б. г.] Издавање и производња Београд : Народно дело, [б. г.] Физички опис ВИ, 444 стр. : илустр. ; 24 cm Други аутори - особа Павловић, Миле Петровић, Петар М., 1890-19-- = Petrović, Petar M., 1890-19-- Збирка Народно дело ISBN (Картон) Напомене Превод дела: Führer, Schwärmer und Rebellen О писцу / П. М. Петровић: стр. 7-10 Слике: стр. 443-444. Предметне одреднице Човечанство
RENE DEKART RASPRAVA O METODI PŽM - MILOSAVLJEVIĆ VALJEVO - ZEMUN 1999 ESTETIKA Predgovor: PETAR Ž. MILOSAVLJEVIĆ Prevod: Dr RADMILA ŠAJKOVIĆ Dr DUŠAN NEDELJKOVIĆ .................................................................... LATINICA B R O Š 21 CM 118 STRANICA NEKORIŠĆENO U/4/5
Knjiga koju je napisao zet Luja Pastera, Rene Vallery-Radot, koji ga je branio od bezrazložnih napada raznih šarlatana i brinuo o njegovom zdravlju zadnjih godina života. Po mnogim ocenama jedina prava biografija Luja Pastera. Tvrdi povez, platno, 24x16cm, 685 strana, ponegde podvlačen tekst, ali običnom olovkom, ostalo odlično.
... И ВЕЧНО РИТАМ ИЗ ФРАНЦУСКЕ ПОЕЗИЈЕ 2О. ВЕКА Избор, препев и белешке о песницима НИКОЛА ТРАЈОВИЋ ОБОД ЦЕТИЊЕ 1975 Р е ф е р е н ц е КЕНО АПОЛИНЕР АРАГОН БРЕТОН ГИЈЕВИК ДЕСНОС ЕЛИЈАР ЕМАНИЈЕЛ ЖАКОБ ИМО КЛОДЕЛ КОКТО МАНДИЈАРГ МИШО ПЕРС ПОНЖ ПРЕВЕР РЕВЕРДИ РУСЛО САНДРАР СЕГЕРС СИПЕРВЈЕЛ ФАРГ ЦАРА ТРИСТАН ШАР РЕНЕ ........................................................... Ћирилкица Тврде корице Шивен повез 381 страница
Аутор - особа Bailly, René, 1910-1987 = Баји, Рене, 1910-1987 Toro, Michel de Наслов Dictionnaire des synonymes de la langue française / par René Bailly ; sous la direction de Michel de Toro Врста грађе речник ; одрасли, озбиљна (није лепа књиж.) Језик француски Година 1946 Издавање и производња Paris : Librairie Larousse, 1947 Физички опис XII, 626 str. ; 20 cm. ISBN (Karton) Напомене Štampano dvostubačno. Предметне одреднице Francuski jezik -- Sinonimi -- Rečnici
GIJOM APOLINER (1880-1918) SAVREMENIK 5. maj 1982 Književne novine B e o g r a d 1 9 8 2 GIJOM APOLINER (1880-1918) Mihailo B. Pavlović: GIJOM APOLINER Gijom Apoliner: PESME ZA LU Filip Reno: STRUKTURA ALKOHOLA: `MAGIČNI PUT` Remond Žan: APOLINEROVA EROTIKA Mišel Dekoden: APOLINER U TRAGANJU ZA POBEDOM NAD PROSTOROM I VREMENOM Mišel Dekoden: `APOLINEROVA NAGLA PROMENA` Mihailo B. Pavlović: GIJOM APOLINER KOD JUGOSLOVENA ...................................................... PISMA MLADOG BERĐAJEVA Broš Latinica NEKORIŠĆENO PerfekT Kondicija: 1O
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Anri Rene Alber Gi de Mopasan (franc. Henry René Albert Guy de Maupassant; Turvil sir Arke, 5. avgust 1850 — Pariz, 6. jul 1893) bio je francuski realistički pisac. Mopasan je rođen u mestu Šato de Miromenil (Château de Miromesnil), kod Djepa u Francuskoj. Pisao je pripovetke i romane. Iako su njegovi `Stihovi` bili početnički neuspeh, Mopasan prozaist je postao `najveći pesnik maglene i hladne normandijske ravnice, neprolazne lepote njenih nežnih i strastnih pejzaža`. Kad piše o ljudima, to su ljudi `koji su izgubili volju za životom`. Čak i kad vole život, junaci njegovih novela i priča ne umeju da žive. Oni su žrtve strasti i tragičnih nesporazuma. Mopasanovi su bili stara lorenska porodica koja se doselila u Normandiju sredinom 18. veka. Njegov otac se 1846. oženio Lorom de Poateven (Laure Le Poittevin), devojkom iz dobrostojeće građanske porodice. Lora i njen brat Alfred su se u detinjstvu često igrali sa sinom ruanskog hirurga, Gistavom Floberom, koji je kasnije snažno uticao na život Mopasana.[3] Bila je to žena neuobičajenog literarnog ukusa za to vreme, a vrlo dobro je poznavala klasike, naročito Šekspira. Budući da je bila razdvojena od muža, svoja dva sina, Gija i Ervea, podizala je sama. Sve do svoje trinaeste godine, Gi je sa svojom majkom živeo u Etretau, gde je neometano rastao uživajući u blagodetima primorskog sela: znao je često sa ribarima ići u ribolov ili razgovarati sa lokalnim seljacima na njihovom dijalektu. Bio je toliko privržen majci da je, nakon što je upisan na bogosloviju u Ivetou, vrlo brzo uspeo u nastojanju da bude izbačen iz škole i da se vrati majci.[4] Iz te faze njegovog života potiče i njegova izražena odbojnost prema religiji. Potom je bio poslat u ruanski Licej Pjer Kornej, gde je počeo da se interesuje za poeziju, ali se uspešno oprobao i u glumi.[5] Francusko-pruski rat izbio je ubrzo nakon što je Gi završio koledž 1870. godine, pa se on odmah prijavio kao dobrovoljac, časno se boreći na frontu. Nakon završetka rata 1871. godine, napustio je Normandiju i došao u Pariz, gde je sledećih deset godina radio kao pomorski službenik. U tih deset godina jedina razonoda mu je bila veslanje po Seni nedeljom i praznicima. U to vreme Gistav Flober mu je postao tutor i svojevrstan literarni vodič u njegovim književnim i novinarskim počecima. U Floberovoj kući susreo je ruskog romanopisca Ivana Turgenjeva i Emila Zolu, kao i mnoge druge predstavnike realizma i naturalizma. U to vreme piše pesme i kratke drame. Godine 1878. prešao je u Ministarstvo javnog informisanja, gde je postao spoljni urednik nekoliko vodećih novina tog vremena kao što su Figaro, Žil Bla, Goloaz i L Eko d Pari, dok je svoje slobodno vreme posvetio pisanju romana i pripovedaka. Godine 1880. objavio je svoje prvo remek-delo Boule de suif, koje je odmah postiglo velik uspeh. Flober je to delo opisao kao „remek-delo za sva vremena“. Mopasanov najplodniji period bio je od 1880. do 1891. Postavši slavan svojom prvom pripovetkom, marljivo je pisao i stvarao dva, a ponekad i četiri dela godišnje. Srećan spoj književnog talenta i smisla za biznis doneo mu je pravo bogatstvo. Godine 1881. objavio je prvu knjigu pripovedaka pod naslovom Kuća Telijeovih (La Maison Tellier), koja je u samo dve godine dostigla dvanaest izdanja. Godine 1883. završio je svoj prvi roman Jedan život (Une Vie), koji se za manje od godinu dana prodao u 25.000 primeraka. Bel-Ami Mopasanov grob na Monparnasu U svojim romanima je detaljnije razrađivao zaplete iz svojih pripovedaka. Njegov drugi roman, Bel-Ami, koji je izdat 1885, dostigao je trideset sedam izdanja za samo četiri meseca. Njegov tadašnji izdavač dobro je plaćao svako njegovo novo remek-delo, a tom periodu Mopasan je napisao i roman Pjer i Žan, koji mnogi smatraju njegovim najboljim romanom. Od rođenja povučen, voleo je samoću i meditaciju. Često je putovao u Alžir, Italiju, Englesku, Bretanju, Siciliju, Overnju i sa svakog putovanja vraćao se sa novom knjigom. Krstario je na svojoj jahti „Bel-Ami“, nazvanoj po njegovom romanu. Ovako buran život nije ga sprečavao da se sprijatelji sa najslavnijim književnicima tog vremena: Aleksandar Dima Sin mu je bio kao drugi otac; u E le Benu je sreo Ipolita Tena i bio oduševljen ovim filozofom i istoričarem. Flober je i dalje igrao ulogu njegovog literarnog „kuma“. Mopasanovo prijateljstvo sa piscem Gonkurom bilo je kratkog veka: njegova otvorena i praktična narav suprotstavila se atmosferi tračeva, skandala, licemerja i podmetanja koju su Gonkur i njegov brat stvorili u salonima nameštaja iz 18. veka. Mrzeo je ljudsku komediju i društvenu farsu. U kasnijim godinama kod njega se razvila gotovo bolesna želja za samoćom i samoočuvanjem, uz stalan strah od smrti te manija proganjanja zajedno sa simptomima sifilisa zarađenog u mladosti. Godine 1891. potpuno je izgubio razum, a umro je dve godine kasnije, jula 1893, mesec dana pre 43. rođendana. Gi de Mopasan pokopan je na groblju Monparnas u Parizu. Najvažnija dela Boule de suif, pripovetka, 1880. Kuća Telijeovih (La Maison Tellier), zbirka pripovedaka, 1881. Romani Jedan život (Une Vie, 1883) Bel-Ami (Bel-Ami, 1885) Posle ljubavi (Mont-Oriol, 1887) Pjer i Žan (Pierre et Jean, 1888) Jaka kao smrt (Fort comme la mort, 1888) Naše srce (Notre coeur, 1890)