Još jedna knjiga koja se bavi sve većim širenjem tzv. rusofobije. Gi Metan tu pojavu ispituje sa malo drugačijeg stanovišta. On smatra da koren rusofobije seže još u vreme vladavine Karla Velikog koji je osnovao zapadno carstvo 800. godine. Na taj način, Gi metan ispituje religijsko, geopolitičko i ideološko poreklo zapadne rusofobije i otkriva koji su to motivi za takvo antirustvo.

Naslov dela: DA LI KNJIŽEVNOST MISLI?: KNJIŽEVNOST KAO TEORIJA ZA ANTIMITSKO DOBA [Does Literature Think? Literature as Theory for an Antimythical Era] Autor: Statis Gurguris [Stathis Gourgouris] Izdavač: Fakultet za medije i komunikacije Edicija: Philoxenia Prevod s engleskog: Nada Harbaš Obim: 492 strane Format: 13 x 22 cm Povez: broširan Knjiga pokreće pitanje ima li književnost sposobnost da bez spoljnjeg tutorstva pojmovno artikuliše stanje sveta iz kojeg nastaje i kojem se alegorijski obraća. Autor insistira da projekat koji književnost razume kao teoriju nije, strogo govoreći, filozofski. Izumevanje književnosti kao apsolutne teoretske prakse, koje je tradicionalno prepoznato kao romantičarski poduhvat nezamisliv izvan prosvetiteljske problematike, nije ništa drugo do mitopoetska artikulacija antropocentrične, svetovne, društvene imaginacije koju prepoznajemo kao karakterističnu za ovaj istorijski period. U tom smislu, pitanje književnosti kao teorije za antimitsko doba prevazilazi polazišta drevnog spora između poezije i filozofije i ide do radikalnog značaja samog političkog – preciznije, do pitanja kako mi, u vlastitom društveno-istorijskom trenutku, razumevamo, procenjujemo i sprovodimo odnos političkog prema poietičkom. ************************************************* SADRŽAJ: Politika Fikcije: književna konstrukcija realnosti / 7 (razgovor sa Obradom Savićem) Da li književnost misli? / 59 PRVI DEO: OD ZAKONA DO MITA Prosvetiteljstvo i paranomija / 119 Koncept mitskog / 171 Potreba filozofije za Antigonom / 207 DRUGI DEO: POZORIŠNA PITANJA Gest sirena / 263 Sanjana stvarnost ruševine / 313 TREĆI DEO: IZMICANJE IMENA Istraživanje, esej, neuspeh / 353 Lucidna opijenost / 375 S onu stranu oštećenog života / 467 ***************************************************** fmk knjige, filozofija, teorija književnosti, mit, pol ven, antika, platon, književnost, politika, sanjana nacija, država

EU digipack reizdanje iz 2021 godine Novo, nekorisceno Zanr: Rock Stil: Prog Rock Tracklist 1 What You Are Listening To 0:57 2 Synesthesia 5:13 3 Monuments Burn Into Moments 0:26 4 Always Never 7:13 5 Up The Downstair 10:13 6 Not Beautiful Anymore 3:26 7 Siren 0:53 8 Small Fish 2:49 9 Burning Sky 11:42 10 Fadeaway 6:19

Odiseja - Homer "Odiseja" je epski spektakl koji prati putovanje Odiseja, grčkog junaka, na njegovom putu kući nakon završetka Trojanskog rata. Homerova epska poema donosi jedno od najizrazitijih putovanja u svetskoj književnosti, ispunjeno raznim avanturama, izazovima, i susretima sa mitskim bićima. Na početku priče, Odisej i njegovi saborci kreću iz Troje ka njegovom rodnom ostrvu Itaci. Međutim, put ih vodi kroz niz opasnosti, iskušenja i neobičnih događaja koji se protežu kroz deset godina. Odisejevo putovanje je prepuno različitih iskustava, uključujući susrete s bogovima i ljudima, plovidbu morem, borbe s mitskim bićima poput ciklopa i sirena, kao i suočavanje s brojnim izazovima na kopnu i moru. Centralna tema "Odiseje" je putovanje ka kući i traganje za identitetom. Odisej se suočava s raznim preprekama koje testiraju njegovu hrabrost, snalažljivost, ali i njegovu povezanost sa svojim domom i porodicom. Kroz svoje avanture, Odisej prolazi kroz lični rast i sazrevanje, suočavajući se s unutrašnjim i spoljašnjim izazovima koji ga oblikuju kao heroja. Homerova "Odiseja" nije samo epska priča o avanturi, već i duboka studija ljudske prirode, hrabrosti, lojalnosti, i čežnje za domom. Kroz živopisne opise i bogatu mitologiju, Homer stvara jedinstvenu sliku antičkog sveta i ljudskih iskustava koja su i danas relevantna i inspirativna. "Odiseja" ostaje ne samo klasično delo epske književnosti, već i univerzalna priča o putovanju, hrabrosti i trajanju ljudskog duha. "Odiseja" je izrađena u tvrdom povezu, ima 536 strana, autor knjige je Homer. Težina je 0.9 kg. Odiseja cena Cena knjige "Odiseja" je 2640,00 dinara. Cena sa popustom je 2244.00 din. Lako naručivanje putem našeg sajta i brza dostava

Jaksa Fiamengo - Kroz Djardine, ...Kroz Pjacete Live Koncert - `Karoca Gre` 20.10.2006., HNK u Splitu Originalno dvostruko izdanje. Made in Croatia Novo, neotpakovano u celofanu! Spisak pesama: CD1 01 Tereza Kesovija - Ja Sam Pjesma 4:25 02 Ibrica Jusić - Mornarski Adagio 4:21 03 Radojka Šverko - Prostrili Me Zlatnom Strilom 4:30 04 Dean Dvornik - Balada O Šarku 5:10 05 Meri Cetinić - Mislim Na Tebe 3:22 06 Arsen Dedić - Oteto Iz Tmine 3:06 07 Klapa Luka - Nisu Za Te Bili Dvori 4:39 08 Tedi Spalato - Njeno Lice Ka U Gospe 2:42 09 Klapa Sinj - Lipo Ime Marulovo Sime 4:01 10 Zorica Kondža - Oda 3:59 11 Kemal Monteno - Sirena 4:11 12 Klapa Maslina - Kad Se Odmota Stara Tunja 4:44 13 Dean Dvornik - Nokturno 3:57 14 Klapa Sinj - Sutra Će Te Ponit 5:11 CD2 01 Radojka Šverko - Ništa Nova, Ništa Nova 5:05 02 Zorica Kondža & Đorđi Peruzović - Samo Ti 4:04 03 Meri Cetinić - U Prolazu 4:00 04 Kemal Monteno - Produži. Lađo 3:53 05 Tereza Kesovija - Dalmatinko 5:44 06 Ibrica Jusić - Kavana Mediteran 5:37 07 Klapa Luka - Naresla Je Tutuvica 5:19 08 Dean Dvornik - Sastavi Me, Bože, S Njom 3:41 09 Klapa Maslina - Bonaca 3:49 10 Tedi Spalato - Marjanu 3:15 11 Klapa Sinj - Kad Mi Bude Leći 3:22 12 Gradski Zbor Brodosplit - Carski Grade, Pučki Lade 4:21 13 Zajedno - Piva Klapa Ispo` Volta 4:05 14 Zajedno - Karoca 3:31 Stanje mozete videti na slikama. Zanrovi: pop, folk, world & country pvs3r0

Spremite za spavanje, ušuškajte se i otkrijte svet čudesnih bajki uz Veliku riznicu priča za laku noć . Posetite podvodni svet Male sirene , istražite začarani zamak Lepotice i zveri i upoznajte dovitljivog Mačka u čizmama . Sa osam klasičnih priča autora kao što su braća Grim i Hans Kristijan Andersen, ova bogato ilustrovana zbirka brzo će postati omiljena u vašoj porodici. Uživajte u ovim bajkama pred spavanje ili kad god to vaša deca požele! Format: 22x28.5 cm Broj strana: 194 strana, tvrd povez, pun kolor

Iz recenzije: Nadovezujući se na Plutarha, koji govori o čovjeku što je, očerupavši slavuja i našavši na njemu sasvim malo mesa, ustvrdio: “Ti si samo glas i ništa više”, slovenski filozof Mladen Dolar postavio si je zadatak da ukloni perje značenja koje prekriva glas, rastavi glas od tijela iz kojega, čini se, emanira, odupre se opčinjenosti zovom sirena i usredotoči “samo na glas i ništa više”. Glas nije bio važna filozofska tema sve do 1960-ih, kad su Derrida i Lacan, svaki zasebno, od njega napravili središnju teorijsku preokupaciju. U djelu Glas i ništa više Dolar ide dalje od Derridaove ideje “fonocentrizma” te – kao jedan od najistaknutijih pripadnika tzv. slovenske lakanovske škole – iznova oživljava i razvija Lacanovu tvrdnju kako je glas jedno od primarnih utjelovljenja onoga što je on nazvao objet petit a. Dolar tvrdi da povrh dvaju uobičajenih načina razumijevanja glasa, naime kao nositelja značenja (primjerice, u upotrebi govora zanima nas upravo značenje, ono je cilj, a glas možemo prečuti ili zanemariti kao uzgredan čimbenik) i kao izvora estetskog divljenja (primjerice u operi, u kojoj je fetišiziranje samoga glasa važnije od značenja), postoji i treća razina, na kojoj se glas smatra polugom mišljenja. Dolara ne zanimaju ni estetika ni prijenos značenja, nego iskustvo glasa koje vrlo duboko pogađa način na koji smo uopće subjekti. Ukratko: glas je u tijesnoj vezi sa samim pojmom prisutnosti, s načinom njezina razumijevanja. Meandrirajući filozofskim, teološkim, književnim i filmskim naracijama Dolar ne ostavlja neistraženim gotovo ni jedan aspekt pitanja o glasu. Njegov je stil istančan, pristup suvremen i lucidan, a uvidi neočekivani i izvedeni s pomnošću koja nikog ne ostavlja ravnodušnim. Zbog toga je ova studija u okviru svjetske humanistike jedinstvena i neusporediva.

Nuclear Blast USA 1996. Odlicno stanje CD izdanja petog albuma poznatog Svedskog symphonic metal sastava sa minimalnim tragovima koriscenja i 10 numera: 1 Preludium 1:43 2 To Mega Therion 6:34 3 Cults Of The Shadow 5:14 4 In The Desert Of Set 5:29 5 Interludium 1:47 6 Nightside Of Eden 7:31 7 Opus Eclipse 3:41 8 Invocation Of Naamah 5:31 9 The Siren Of The Woods 9:55 10 Grand Finale / Postludium 4:04 Buklet na 8 stranica sadrzi tekstove pesama, fotografije, podatke...

Nova knjiga, necitana, nema posvete. Ogledalo astrologije - Klod Valans Izdavač: Umetničko društvo Gradac Godina izdanja: 2001 Broj strana: 142 Format: 18 cm Povez: Broširani Knjiga Maksa Žakoba i Kloda Valansa “Ogledalo astrologije” ima dugu i zanimljivu sudbinu, kao uostalom i njeni autori. Prvo se pojavila 1919. godine pod naslovom “Tumači” i podnaslovom „Pokušaj psihološke klasifikacije prema planetarnom saglasju“ u izdanju Siren (Editions de la Sirène). Autor ove knjige bio je Konrad Morikan (Conrad Moricand), odnosno onaj koji se kasnije potpisivao kao Klod Valans. Za ovo izdanje predgovor je napisao niko drugi nego Maks Žakob, već tada Morikanov prijatelj. Žakob u ovom predgovoru piše da je „igra hipoteza, igra pesnika, a pisac ove knjige jeste pesnik“. Žakob takođe hvali ovaj „katalog tipova“, a astrologiju kao nauku karaktera. On nije samo bio pesnik, pisac, poznati pariski dendi i jedna od najzanimljivijih ličnosti zlatnog doba Monmartra i Monparnasa, već i ključna figura ovog kruga kada su u pitanju bile ezoterične nauke svih vrsta i nova iskustva, kao što su bili narkotici i droge. Žakob je dobro poznavao astrologiju, a prema nekim izvorima on je bio taj koji je otkrio talenat Konrada Morikana i nagovorio ga da počne da izučava ovu nauku. Maks Žakob, koliko god da je ostao u senci mnogih savremenika, bio je jedna od dragocenih figura prve polovine XX veka. Bio je okružen slikarima, pored Pikasa, čiji je prijatelj i omiljeni pesnik, bio je tu Matis, Brak, Modiljani, Difi, a i sam je slikao, od čega se izdržavao.

Drugi deo trilogije Čuvari . Kako bi proslavile uspon njihove nove kraljice, tri boginje Meseca stvorile su tri zvezde - jednu od vatre, jednu od leda i jednu od vode. Međutim, te tri zvezde su pale sa nebesa i tako su dovele sudbinu svih svetova u opasnost. Tri žene i tri muškarca sada moraju da pronađu njihove delove. Potraga za zvezdama će dovesti u vezu sirenu Aniku i odvažnog pustolova Sojera koji će biti uvučeni u vrtlog vatrene strasti dok zlo vreba iz prikrajka i vreme je da se prolije sirenina i krv pustolova zbog novostvorenog smrtonosnog i nepredvidivog oružja koje je u isti mah i ljudsko.

Čarobna zbirka od 365 bajki za svaki dan u godini. Bajke o princezama i vilama, vitezovima i zamkovima, životinjama koje govore i vragolastim patuljcima otvoriće vrata u svet mašte i pomoći deci da srećnije i lepše odrastaju. Prožete su mudrošću sa ciljem da mališani izvuku pouke o dobroti, prijateljstvu, ljubavi, hrabrosti i nesebičnosti. Deca će uživati u najlepšim bajkama o Ivici i Marici, Olovnom vojniku, Maloj sireni, Snežnoj kraljici, Aladinu, ali i sasvim novim bajkama iz kojih će saznati zašto su zečevi beli, zašto Mesec ima tamne fleke, kako je crvendać dobio ime, da li su zvezde zalepljene po nebu, kako je čovek došao do vatre, zašto su miševi tako mali... Tvrd povez, sunđeraste korice, ćirilica. 229 strana.

Knjiga je kao nova. Dalj - Goran Dakić Izdavač: Imprimatur Godina izdanja: 2021 Broj strana: 175 Format: 20 cm Povez: Broširani „Ovom knjigom autor svom (a time i svakom drugom) djetinjstvu vraća dubinu, bogatstvo i svu složenost života koji buja, ’uprkos svemu’. Da, u njegovom romanu negdje daleko grmi topovska kanonada, zavijaju sirene za uzbunu, čuju se puščani hici, pronose se vojničke uniforme i tegle se puške na ramenima, ali to ne sprečava jedno djetinjstvo da buja i ushićeno živi, tragajući za ostrvcima radosti i uživanja, povijajući se pod naletima božanskih tajni: odrastanja, drugarstva, ljubavi… ’Plave vode mutnoga Dunava’ – formula je na kojoj funkcioniše ova proza, koja pulsira snagom svoje životnosti, kako preciznosti i jezgrovitosti izraza, tako i slikovitosti prizora i uzbudljivosti asocijacija.” Mirko Demić

Nova knjiga, necitana, nema posvete. Zajednica građana - Dominik Šnaper Izdavač: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića Godina izdanja: 1996 Broj strana: 283 Format: 18 cm Povez: Broširani Živimo u doba slabljenja građanske svesti i političkih veza. Ništa nam ne uliva sigurnost da će moderna demokratska nacija u budućnosti biti sposobna da obezbedi društvenu povezanost, onako kao što je to mogla u prošlosti. Nema sumnje da su politička i ekonomska nezavisnost i suverenost svake nacije sabijene u uske granice prinuda skopčanih sa mondijalizacijom, širenjem ekonomskih razmena na celi svet i s vezama između političkih jedinica. Osim toga, unutrašnja evolucija demokratija, u kojima kolektivni život kao da se usredsredio na proizvodnju bogatstava i na njihovu raspodelu, teži da podrije političku ideju koja je ležala u korenu nastanka nacija.

Knjiga je necitana, kupljena nova i stajala u vitrini. Nema posvete. Ptice u ustima - Samanta Šveblin Izdavač: Agora Godina izdanja: 2015 Broj strana: 153 Format: 21 cm Povez: Tvrdi Samanta Šveblin veruje u dobru, zanimljivu, podsticajnu književnost, a užasava se dosadne. Pred čitaocem je izbor iz njene dve knjige priča, Ishodište nereda i Ptice u ustima, koje se “opasno približavaju utopiji savršene knjige”. Šveblin je postala najoriginalniji i najjači glas savremenog mladog pripovedaštva ne samo Argentine nego možda i čitave Latinske Amerike. Pripovetke Samante Šveblin prevedene su na petnaestak jezika i zanimanje za njeno delo, kako među đirokom publikom, tako u akademskim krugovima i dalje raste. U narativnom svetu Samante Šveblin, u svakoj priči o njemu, postoji uvek gotovo neprimetna pukotina kroz koju njeni protagonisti pokušavaju da uteknu u neku drugu, blagorodniju stvarnost koju ni mi, čitaoci, ni oni kao likovi, kao da ne poznajemo. Latentna napetost prati sve priče Samante Šveblin (“U stepi”, “Ptice u ustima”), čak i u anegdotama naizgled trivijalnog sadržaja (“Deda Mraz spava kod nas”,”Glave o asfalt”), otud stalni prizvuk horora (“Pod zemljom”, “Očajne žene”) ili apsurda (“Crne rupe”) koji od svakodnevnog sveta pravi začarani krug iz kojeg se retko kad ščepa prilika za izlazak. Sumnja se da je svako dno duplo (tako ekonomično saopšteno pričom “Moj brat Valter”). Nepogrešivo je prepoznatljiv opori, surovi i subliminalno nasilni svet njene proze (“Benavidesov teški kofer”, “Irman”, “Očajne žene”, “Ptice u ustima”, itd) koju su mnogi, zbog fantastičkih tragova i beketovski snažnog ukusa književnosti apsurda često dovodili u vezu sa Kafkom. Hiperbola (“Pod zemljom”), čudo “jedne premise” (“Konzerve”, “Čovek sirena”, “Crne rupe”) prati sveprisutni fini humor koji se kreće po širokom registru, od lake ironije do kaustičnog cinizma, smešten u sivoj zoni između opsene i vaumetnički trivijalnog postojanja. Svi tekstovi Samante Šveblin su više nego uzoriti: onako kako su to priče Rejmonda Karvera ili Gabrije Garsije Markesa. Dobro korišćenje sturog, direktnog jezika bez prideva stvara to osećanje dvostrukog dna, postojanja nečeg (pretećeg?) neizrečenog i neizrecivog, ali dubljeg i važnijeg, što prezire blagoglagoljivost i hod u mestu. Možda je sve to samo drugo ime za književnost o suštini stvari. Branko Anđić

Knjiga je potpuno nova, necitana, kao iz knjizare. Španski idearijum – Budućnost Španije - Anhel Ganivet Izdavač: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića Godina izdanja: 2004 Broj strana: 274 Format: 18 cm Povez: Broširani Razmišljajući o strasti sa kojom je u Španiji postavljeno i šireno učenje o bezgrešnom začeću, često sam pomišljao da u osnovi tog učenja mora da postoji neka tajna, koja je skrivenim putevima povezana sa tajnom naše nacionalne duše; da je to učenje možda simbol, veličanstven simbol, našeg sopstvenog života, u kome, posle dugog i napornog materinstva, ulazimo u starost sa devičanskim duhom; kao žena koja, privučena neodoljivim pozivom ka samostanskom i asketskom životu, a udata protiv svoje volje i iz dužnosti pretvorena u majku, dočekuje starost, konačno otkrivajući da je njen duh bio stran njenim delima, da je među plodovima njenog tela duša ostala sama, kao mistična ruža otvorena idealima devičanstva.

Alpha - Without Some Help Originalno izdanje. Made in EU Novo, neotpakovano, u celofanu! Spisak pesama: 01 Receiver - Wot Da Fuk (Alpha Remix) 3:45 02 Alpha Featuring The Heavy - The Way You Are 3:19 03 Coldplay - Yellow (Alpha Remix) 4:26 04 Alpha Featuring James Roberts - Hope Goes Blind 3:05 05 Acid Casuals - Bowl Me Over (Alpha Remix) 3:16 06 Horace Andy - Two Fazed People (Alpha Remix) 4:46 07 Alpha Featuring Jarvis Cocker - This Is Where I Came In 3:25 08 Alpha Featuring Wendy Stubbs - Song To The Siren 5:01 09 Blueneck - Le:465 (Alpha Remix) 4:25 10 Massive Attack - Inertia Creeps (Alpha Remix) 6:10 11 Horace Andy - Make My Day (Alpha Remix) 4:49 12 James Roberts - Yeah So (Alpha Remix) 3:51 Stanje mozete videti na slikama. Zanrovi: electronic, downtempo pvs1r0

„Odiseja” se smatra najlepšim literarnim delom zapadne civilizacije, a njen autor, Homer, prvim i najvećim pesnikom svih vremena. Knjiga „Odiseja, misterija rešena” na jedinstven i potpuno nov način tumači Homerov ep. Po prvi put u literaturi, u ovoj knjizi se objašnjavaju događaji i pojave koje je Odisej doživeo i video, a što se do sada smatralo plodom bogate pesnikove mašte. Tako knjiga otkriva kako je Odisej sišao u Hadovo carstvo umrlih duša, šta su to Skila i Haribda, ko su sirene, kako ostrvo gospodara vetrova Eola lebdi, kako je čarobnica Kirka pretvorila Odisejeve mornare u svinje i drugo. Pored toga, ova knjiga otkriva i zabludu, dugu dve i po hiljade godina, još iz vremena prvih istoričara Herodota i Tukidada, da je Odisej lutao Mediteranskim morem i pruža brojne dokaze da je Homerov junak lutao Jadranom. Za sve one čitaoce koji poznaju antičku grčku književnost ova knjiga će biti velika novost i iznenađenje, a onima koji do sada nisu poznavali svet stare Grčke ova knjiga će dati najlepša znanja o prvoj evropskoj civilizaciji. U svakom slučaju, i jedni i drugi će uživati.

Petar je dečak koji se bori za opstanak na ulicama Londona s kraja 19. veka. Brutalan je to svet, a pred Petrom je izbor da očvrsne i opstane u njemu, ili da postane spasilac bića iz Nedođije, koja je možda opasnija od sveta iz kog on pokušava da pobegne! Nedođija je ostrvo stvorenja iz mašte koja pokušavaju da sačuvaju ono što im je najdragocenije od gusarskog kapetana i njegove posade. Sirene, vile, kentauri i druga fantastična bića, na čelu sa satirom Panom, svu nadu polažu u vođu kojeg će im vila Zvončica dovesti s drugog sveta, i učiniće sve da dečak Petar ispuni svoju sudbinu. Ali za njega je sve igra i zabava. Nedođija, međutim, krije svoje mračne tajne, a najveća od njih je Opikanoba – mesto obavijeno večnom maglom iz kog se niko živ nije vratio. Čuveni francuski autor Režis Loazel (U potrazi za Pticom Vremena, Veliki mrtvac) stvorio je kompleksnu i uzbudljivu pripovest o dečaku koji će postati Petar Pan iz Nedođije. U Petru Panu Loazel spaja dobro poznate likove iz priče Džejmsa Metjua Barija sa dikensonovskim Londonom, Džekom Trbosekom i događajima iz Vajtčepla 1888. godine, kao i mračnijim naličjem Nedođije koje ranije nismo imali prilike da vidimo. Ovo je priča prepuna tajni i gorčine, druga strana poznate bajke u kojoj se iza osmeha kriju ozbiljne opasnosti. Režis Loazel (1951) francuski je stripski umetnik, najpoznatiji po serijalu Potraga za Pticom Vremena, koji je pisao Serž Le Tandr. Prve radove objavio je u novinama 1970, a potom je sarađivao s raznim časopisima, među kojima su Pilot, Pif, Fluid glasijal, Metalirlan… Od aprila 1982. u časopisu Šarli mensuel počinje, s Le Tandrom, da objavljuje strip Potraga za Pticom Vremena. Taj strip ga je ustoličio kao jednog od najboljih crtača svoje generacije i doneo mu široku publiku. Krajem osamdesetih objavljuje naslov Troubles Festivals, a 1990. započinje sopstveni poduhvat, stripsku interpretaciju Barijevog Petra Pana. Godine 1998, posle 11 godina pauze, učestvuje u stvaranju nastavka priče o junacima iz Potrage za Pticom Vremena, ovog puta pre svega kao scenarista, zajedno s Le Tandrom, dok crteže poveravaju raznim crtačima. Kao scenarista radi i na još jednom značajnom serijalu, Veliki Mrtvac, koji je realizovan u periodu 2007–2019. Postoje i drugi naslovi u kojima tekst potpisuje on, dok crtež poverava drugim umetnicima (Pyrénée, Les Farfelingues, Fanfreluches pour une sirène). Takođe, pružila mu se prilika da ispuni želju iz detinjstva i sarađuje s Diznijevim studijima. Učestvovao je u radu na filmovima Mulan i Atlantida, izgubljeno carstvo. Za svoj rad je 2002. dobio gran pri na salonu u Angulemu.

Petar je dečak koji se bori za opstanak na ulicama Londona s kraja 19. veka. Brutalan je to svet, a pred Petrom je izbor da očvrsne i opstane u njemu, ili da postane spasilac bića iz Nedođije, koja je možda opasnija od sveta iz kog on pokušava da pobegne! Nedođija je ostrvo stvorenja iz mašte koja pokušavaju da sačuvaju ono što im je najdragocenije od gusarskog kapetana i njegove posade. Sirene, vile, kentauri i druga fantastična bića, na čelu sa satirom Panom, svu nadu polažu u vođu kojeg će im vila Zvončica dovesti s drugog sveta, i učiniće sve da dečak Petar ispuni svoju sudbinu. Ali za njega je sve igra i zabava. Nedođija, međutim, krije svoje mračne tajne, a najveća od njih je Opikanoba – mesto obavijeno večnom maglom iz kog se niko živ nije vratio. Čuveni francuski autor Režis Loazel (U potrazi za Pticom Vremena, Veliki mrtvac) stvorio je kompleksnu i uzbudljivu pripovest o dečaku koji će postati Petar Pan iz Nedođije. U Petru Panu Loazel spaja dobro poznate likove iz priče Džejmsa Metjua Barija sa dikensonovskim Londonom, Džekom Trbosekom i događajima iz Vajtčepla 1888. godine, kao i mračnijim naličjem Nedođije koje ranije nismo imali prilike da vidimo. Ovo je priča prepuna tajni i gorčine, druga strana poznate bajke u kojoj se iza osmeha kriju ozbiljne opasnosti. Režis Loazel (1951) francuski je stripski umetnik, najpoznatiji po serijalu Potraga za Pticom Vremena, koji je pisao Serž Le Tandr. Prve radove objavio je u novinama 1970, a potom je sarađivao s raznim časopisima, među kojima su Pilot, Pif, Fluid glasijal, Metalirlan… Od aprila 1982. u časopisu Šarli mensuel počinje, s Le Tandrom, da objavljuje strip Potraga za Pticom Vremena. Taj strip ga je ustoličio kao jednog od najboljih crtača svoje generacije i doneo mu široku publiku. Krajem osamdesetih objavljuje naslov Troubles Festivals, a 1990. započinje sopstveni poduhvat, stripsku interpretaciju Barijevog Petra Pana. Godine 1998, posle 11 godina pauze, učestvuje u stvaranju nastavka priče o junacima iz Potrage za Pticom Vremena, ovog puta pre svega kao scenarista, zajedno s Le Tandrom, dok crteže poveravaju raznim crtačima. Kao scenarista radi i na još jednom značajnom serijalu, Veliki Mrtvac, koji je realizovan u periodu 2007–2019. Postoje i drugi naslovi u kojima tekst potpisuje on, dok crtež poverava drugim umetnicima (Pyrénée, Les Farfelingues, Fanfreluches pour une sirène). Takođe, pružila mu se prilika da ispuni želju iz detinjstva i sarađuje s Diznijevim studijima. Učestvovao je u radu na filmovima Mulan i Atlantida, izgubljeno carstvo. Za svoj rad je 2002. dobio gran pri na salonu u Angulemu.

Odlomak: Dvadeseto je stoljeće svjedok povijesnih događaja koji su označili odlučujući obrat u političkoj i društvenoj situaciji čitavih naroda, snažno utječući i na sudbine pojedinih građana. Prije šezdesetak godina završio je rat koji je, od 1939. do 1945., čitav svijet upleo u tragičnu dramu razaranja i smrti. Sljedećih se je godina dogodilo širenje komunističke diktature na brojne narode srednje i istočne Europe te širenje marksističke ideologije na druge narode Europe, Afrike, Latinske Amerike i Azije. Osim toga, prijelaz u XXI. st., nažalost, zavijen je u crno širenjem terorizma u planetarnim razmjerima: rušenje nebodera Blizanaca u New Yorku bilo je najdojmljivije očitovanje toga. Kako u tim događajima ne vidjeti djelatnu prisutnost mysterium iniquitatis - otajstva bezakonja? Uz zlo, ipak, nije nedostajalo i dobra. Diktature koje su uspostavljene iza »željezne zavjese« nisu uspjele ugušiti želju za slobodom kod potlačenih naroda. U Poljskoj je, usprkos otporu režima, rođen i potvrđen sindikalni pokret poznat pod nazivom Solidarnošć. Bio je to znak buđenja koji je i drugdje izazvao odjeke, l dođe 1989., zabilježena u povijesti kao godina u kojoj je pao Berlinski zid, a kao posljedica dogodio se je i ubrzan pad komunističke diktature u onih europskih naroda nad kojima je desetljećima vladao...

Nikola Radojčić Obred krunisanja bosanskog kralja Tvrtka I Autor: Nikola Radojčić Izdavač: SAN, Srpska Akademija Nauka Beograd, posebna izdanja Godina izdanja: 1948 Broj strana: 82 Format: 22 x 15cm Povez: Meki povez Opis i stanje: Veoma dobro očuvano Ova knjiga istražuje detalje i značaj ceremonije krunisanja bosanskog kralja Tvrtka I, koji je bio jedan od najznačajnijih vladara srednjovekovne Bosne. Tvrtko I je bio vladar bosanske kraljevine tokom 14. veka. Krunisan je 1377. godine i vladao je do svoje smrti 1391. godine. Njegova vladavina obeležena je teritorijalnim širenjem i diplomatskim vezama, a smatra se jednim od najuspešnijih bosanskih vladara. Obred krunisanja bio je ključni događaj u srednjovekovnoj Evropi, simbolizujući legitimnost vladara i njegovu povezanost sa božanskim autoritetom. Nikola Radojčić verovatno proučava arhive, istorijske izvore i druge dokaze kako bi rekonstruisao detalje ovog važnog događaja. Knjiga sadržavati analizu rituala krunisanja, njegovu simboliku i politički značaj u kontekstu bosanske srednjovekovne istorije. Radojčić istražuje i šire kontekste političke i kulturne situacije Bosne tokom vladavine Tvrtka I. Ova knjiga doprinosi boljem razumevanju srednjovekovne bosanske istorije i političke strukture, pružajući detaljan uvid u jedan od najvažnijih događaja tog vremena. Tags: Tvrtko I Krunisanje 23.04.2024.

Erik Van Lustbader - Pet knjiga Izdavač - Dečije novine, Gornji Milanovac. MIKO - Tvrd povez sa zaštitnim omotom, latinica, 539. strana, izdanje iz 1986.god. Neverovatna saga koju je Eric van Lustbader briljantno počeo bestselerom `Nindža` nastavlja se u knjizi `Miko`. Sve počinje onog trena kad cenjenog Sense-a ubija njegova omiljena učenica - jedina žena u starinskom Dojo-u usred planiskog pejzaža. Ubica je Miko, veštica - neopisivo lepa, beskrajno senzualna. SIRENE - Tvrd povez, zlatotisak, latinica, 649. strana, izdanje iz 1990.god. Uzbudljivi roman Erika Van Lustbadera, najviše je objavljivano delo ovog majstora erotsko-političkog žanra širom sveta. Vešto vodeći radnju, autor je uspeo da u jednoj knjizi ispriča, zapravo, tri romana u kojima se vešto prepliću stvarnost, mašta, prošlost i sadašnjost. Ninđa - Tvrd povez, zlatotisak, latinica, 431. strana, izdanje iz 1990.god. Oličenje ratničke tradicije Japana je u liku samuraja - plemenitog ratnika.Međutim ta tradicija ima i svoju tamniju stranu u kultu Ninđa - nemilosrdnih ubica specijalista za za tihe nevidljivai svirepa ubistva... Crno srce - Tvrd povez sa zaštitnim omotom, latinica, 506. strana, izdanje iz 1984.god. Nula - Tvrd pivez sa zaštitnim omotom, latinica, 611. strana, izdanje iz 1989.god. Dobro očuvane knjige.

U dobrom stanju! Korice slabiije trebalo bi da se poprave, sve ostalo u dobrom i urednom stanju! ANDERSENOVE BAJKE 1 - 2 Izdanje : Naklada `Naša djeca` - Zagreb 1962. Knjige su na ćirilici. Imaju po 32 strane, ilustrovane, u boji. Ilustrovao Vladimir Kirin Hans Kristijan Andersen (dan. Hans Christian Andersen; Odense, 2. april 1805. — Kopenhagen, 4. avgust 1875) bio je danski književnik, poznat kao pisac bajki. Paul Hazara ga je nazvao kraljem dečjih pisaca sledećim rečima: „Andersen je kralj jer niko poput njega nije znao prodreti u dušu bića i stvari.“ Andersenove bajke, od kojih je bar 3381 radova[1] prevedeno na više od 125 jezika,[2] su postale kulturno utkane u zapadnjačku kolektivnu svest, lako dostupne deci, ali predstavljanje lekcija vrline i otpornosti u suočavanju sa nesrećama za zrele čitaoce.[3] Neke od najpoznatijih bajki su Carevo novo odelo, Mala sirena, Slavuj, Snežna kraljica, Ružno pače, Palčica, i mnog druge. Njegove priče su inspirisale balete, pozorišne komade, animirane filmove, kao i akcione filmove.[4] Jedanan od Kopenhagenskih najširih i najprometnijih bulevara je nazvan „H. K. Andersenov bulevar”.[5] On je proširio tematiku bajke, razvijao narodne motive („Divlji labudi”), ali i stvarao originalne priče. Njegove priče su blistave, razumljive, bude maštu i lako mogu zaneti dete, jer je on sam umeo da mašta, uviđa razna čudesa i razmišlja kao deca. „Čitav je svet pun čudesa, ali mi smo na njih tako navikli da ih nazivamo svakodnevnim stvarima.` — izjavio je Andersen. Kvalitet njegovih bajki je, između ostalog, u tome što je uklopio poeziju u priču, unosio je nove motive, pisao bogatim, lakim i lepršavim jezikom, s puno humora ispod kojeg se često mogu naći ozbiljni, tužni, ironični motivi iz kojih deca mogu učiti — „Olovni vojnik“, ... Rođen je 2. aprila 1805. godine u mestu Odense na ostrvu Funen u Danskoj. Otac mu je bio obućar, sanjalica koji je više voleo umetnost nego zanat, a majka — nepismena pralja. On je bio jedino dete. Andersenov otac, kao i Hans, smatrao je sebe rođakom plemstva (njegova baka po očevoj strani je rekla njegovom ocu da je njihova familija pripadala višoj društvenoj klasi,[6] ali istraživanja nisu potrvrdila tu tvrdnju).[6][7] Jedna istrajna spekulacija sugeriše da je Andersen bio nelegalni sin kralja Kristijana VIII, ali je ta ideja osporavana.[6] Školovao se neredovno. Sa četrnaest godina otišao je u Kopenhagen bez prebijene pare, u potrazi za poslom kao glumac. Tamo se nije proslavio, jer je bio loš glumac, plesač i pevač. Međutim, iako je bio čudan po izgledu i ponašanju, posedovao je jedinstveni šarm, pa je pridobio simpatije mnogih bogatih porodica, pre svih porodice Kolin, naročito Jonasa Kolina, jednog od direktora Kraljevskog pozorišta u Kopenhagenu, koji je bio njegov mecena i mnogo mu pomogao.[8] Godine 1828. Andersen je završio gimnaziju[9] i upisao se na univerzitet. Njegovo prvo delo „Put peške od Holmenskog kanala do istorijskog kraja Amagera“, objavljeno 1829, slabo je prihvaćeno, ali mu je omogućilo put u Nemačku i Italiju, koji je imao veliki značaj za njegov dalji rad. Prilikom posete Velikoj Britaniji bio je gost Čarlsa Dikensa kom se on nije dopao jer je bio feminiziran, sitničav, samoljubiv i hipohondrik. Zatim je počeo da piše romane, putopise, drame, autobiografije i poeziju. Njegov sledeći roman „Improvizator“ je veoma dobro prihvaćen. Slede romani „O. T.“ i „Samo guslar“ koji su bili slabi. Od 1835. godine pa sve do smrti u malim svicima je pisao „Priče i zgode“, koje su vremenom postigle veliki uspeh. Godine 1823. Andersen je doživeo oštru kritiku Švedske enciklopedije, koja ga je optuživala da je previše „cmizdrav“, a da su njegove bajke pod velikim uticajem narodnih bajki i Hofmana. Međutim, Andesen je pre romantik i iako se u njegovim bajkama javljaju motivi iz narodnih bajki, one su pročišćene (nema surovosti — kopanje očiju i sl.) i proširene su opisima — npr. „Mala sirena“. N. A. Dobroljubov je o Andersenovim bajkama rekao sledeće: „Andersenove bajke imaju prekrasnu osobinu koja nedostaje drugim dečjim književnicima. U njima ono što postoji u stvarnosti dobija izvanredni poetički karakter, a ipak ne plaše dečju maštu svakakvim baucima i tamnim silama. Andersen oživljava obične stvari i stavlja u pokret obične nežive predmete. Kod njega se olovni vojnik tuži na svoju samoću, cveće se odaje veselom plesu, lan doživljava svakodnevne preobraze dok prelazi u niti, platno, rublje, papir. Nema ni priča u kojima se javljaju natprirodne više sile, i te bez sumnje idu u najslabije priče. No, zato su divne one priče u kojima nema uopšte ničeg fantastičnog. Takve su npr. „Carevo novo odelo“, „Devojčica sa šibicama“, „Princeza na zrnu graška“, „Saputnik“ i dr.“ Privatni život Andersen, dete siromašnih roditelja, morao je celi život da se bori protiv strogih klasnih razlika danskog društva toga doba. U svojim bajkama Andesen se često identifikuje sa osobama, nesretnim i odbačenim od društva. Jaki autobiografski elementi provejavaju kroz njegove tužne priče. Iako je već bio međunarodno priznat i prihvaćen pisac, Andersen se je osećao kao osoba odbačena od društva.[10] Nije se nikad ženio, ali je njegov interes za žene bio vidljiv. Paustovski, u svom predgovoru ruskom prevodu Andersenovih bajki, piše da je Andersenova velika i nikad uzvraćena ljubav bila Jeni Lind (šved. Jenny Lind), švedska operska pevačica koja je volela Andersenove bajke, ali ne i Andersena.[11] Po Paustovskom, Andersen nije bio muškarac privlačne spoljašnjosti kojom bi privukao ineres žena toga doba. Neke od njegovih bajki nose žigove ove neuzvraćene ljubavi („Slavuj”, na primer).[12] Na svojim putovanjima kroz Evropu je čest posetilac javnih kuća. Pisalo se mnogo o njegovoj mogućoj homoseksualnosti ali na bazi tumačenja teksta njegovih dnevnika i pisama, te dnevnika i pisama ljudi sa kojima je bio u dodiru. Kako En Klara Bom i Anja Arenstrup iz Centra H. K. Andersen na Univerzitetu u Južnoj Danskoj navode, „tačno je da postoje ambivalentni (i veoma traumatični) elementi u Andersenovom ljubavnom životu koji se tiču seksualne sfere, ali je pogrešno opisati ga kao homoseksualca i tvrditi da je imao seksualne odnose sa muškarcima, pošto nije. To bi bilo protivno njegovom moralu i religioznim idejama”.[13] Ipak, nakon njegove smrti, od 1893. godine počinje otvorena diskusija o Andersenovoj seksualnosti. Neke studije, među kojima je i ona štampana u godišnjaku Magnusa Hirschfelda 1901, govore da je on bio biseksualac, da je voleo i muškarce i žene, da su njegove veze najčešće bili ljubavni trouglovi, ali da je najverovatnije do kraja života ostao nevin.[14] Ova teorija se može potvrditi proučavanjem nekih od njegovih bajki. Na primer, postoji mogućnost da se u bajci „Mala sirena“ i romanu „O. T.“ govori o njegovoj ljubavi prema Edvardu Kolinsu, o kojem će kasnije biti reči.[15] Karijera Papirni dimničar koji je napravio Andersen Rani rad Veoma rana Andersonova bajka, „Lojna sveća” (dan. Tællelyset) otkrivena je u danskom arhivu u oktobru 2012. Priča koja je napisana tokom 1820-ih je o sveći koja se nije osećala cenjenom. Ona je napisana dok je Andersen još uvek bio u školi i posvećena je dobrotvoru u čijem porodičnom posedu je ostala dok se nije pojavila među drugim porodičnim papirima u lokalnom arhivu.[16] Godine 1829, Andersen je imao dosta uspeha sa kratkom pričom „Šetnja od Holmenovog kanala do istočne tačke ostrva Amager 1828 i 1829 godine” (dan. Fodrejse fra Holmens Kanal til Østpynten af Amager i aarene 1828 og 1829). Njen protagonista se sreće sa likovima u opsegu od Svetog Petra do mačke koja govori. Andersen je sledio taj uspeh sa pozorišnim komadom, Ljubav na tornju crkve Svetog Nikole, i kratkim tomom poema. Mada je bio relativno malo uspešan u pisanju i objavljivanju neposredno nakon toga, godine 1833. je dobio malu putnu potporu od kralja, čime mu je omogućeno da se zaputi na prvo od mnogih putovanja kroz Evropu. U kantonu Jura, u blizini Le Lokla u Švajcarskoj, Andersen je napisao priču „Agneta i Merman”. Jedno veče provedeno u italijanskom pomorskom selu Sestri Levante iste godine je inspirisalo priču „Zaliv bajki”.[17] Oktobra 1834. on je doputovao u Rim. Andersenova putovanja po Italiji su izražena u njegovoj prvoj noveli, fiktivnoj autobiografiji sa naslovom Improvizator (dan. Improvisatoren), koja je objavljena 1835. i naišla na dobar prijem.[18][19] Bajke i poezija Andersenovi inicijalni pokušaji pisanja bajki bile su revizije priča koje je čuo kao dete. Inicijalno njegove bajke nisu bile dobro prihvaćene, delom usled poteškoća pri njihovom prevođenju. Godine 1835, Andersen je objavio prva dva nastavka svojih Bajki (dan. Eventyr; lit. „fantastične priče”). Još priča, kojima je kompletiran prvi tom, je objavljeno 1837. godine. Kolekcija se sastojala od devet priča, uključujući priče „Kutija za kresivo”, „Princeza na zrnu graška”, „Palčica”, „Mala Sirena” i „Carevo novo odelo”. Kvalitet tih priča nije bio odmah prepoznat, i one su loše prodavane. U to vreme, Andersen je imao više uspeha sa svoja dva romana, O. T. (1836) i Samo violinista (1837);[20] poslednji rad je razmatrao mladi Seren Kirkegor. Znatan deo njegovog rada je inspirisala Biblija, jer je tokom njegovog detinjstva hrišćanstvo bilo veoma važno u danskoj kulturi.[21] Andersenova slika iz 1836, rad Kristijana Albrehta Jensena Nakon posete Švedskoj 1837. godine, Andersen je bio inspirisan skandinavizmom i posvetio se pisanju poeme koja bi izražavala srodnost Šveđana, Danaca i Norvežana.[22] U julu 1839, tokom posete ostrvu Fin, Andersen je napisao tekst svoje poeme Jeg er en Skandinav („Ja sam Skandinavljanin”)[22] da bi ovekovečio „lepotu nordijskog duha, način na koji se tri sestrinjske nacije postepeno zbližavaju” kao deo skandinavske nacionalna himna.[22] Kompozitor Oto Lindblad je napisao muziku za tu poemu, i kompozicija je objavljena januara 1840. Njena popularnost je dostigla vrhunac 1845, nakon čega je retko izvođena.[22] Andersen se vratio žanru bajki 1838. godine sa još jednom kolekcijom, Bajke za decu, nova kolekcija, prva knjižica (dan. Eventyr, fortalte for Børn. Ny Samling), koja se sastojala od priča „Bela rada”, „Olovni vojnik”, i „Divlji labudovi”. Godine 1845. je bila veoma uspešna za Andersena usled objavljivanja četiri prevoda njegovih bajki. „Mala sirena” se pojavila u periodičnom časopisu Bentley`s Miscellany, čemu je sledio drugi tom, Predivne priče za decu. Dva druga toma koji su naišli na entuzijastičan prijem su bili Knjiga danskih priča i Danske bajke i legende. Pregled koji se pojavio u londonskom časopisu The Athenæum (februar 1846) je izjavio za Predivne priče, „Ovo je knjiga puna života i mašte; knjiga za dede isto koliko i za unuke, čija ni jedna reč neće biti preskočena pri čitanju.”[3] Bruno Betelhajm (engl. Bruno Bettelheim), dečiji psihijatar i, za života, profesor čikaškog univerziteta, je imao strogu definiciju bajke po kojoj bajka mora biti puna vere u dobro, utešna i preobrazujuća za svoga heroja ili heroinu. Po njemu Andersenove bajke su namenjene više odraslima nego deci. Najbliža Betelhajmovoj definiciji bajke je Andersenova „Snežna kraljica” dok su „Devojčica sa šibicama” i „Mala sirena” anti-bajke, jer imaju tragičan završetak koji se nadopunjuje idejom smrti kao izbavljenjem od muka koje donosi život.[23] Nezadovoljni tragičnim završecima „Devojčice sa šibicama” i „Male sirene”, Tengren, danski ilustrator bajki, (dan. Gustaf Tenggren), je promenio završetak „Devojčice sa šibicama” tako da je devojčica na kraju zaspala u raskošnom krevetu umesto umrla od hladnoće a u Diznijevoj adaptaciji „Male sirene”, mala sirena se ne pretvara u duha nego postaje ljudsko biće.[24] Andersen je nastavio sa pisanjem i objavljivanjem bajki do 1872.[25] Putopisi Godine 1851, on je objavio veoma dobro prihvaćeni tom putopisnih skica U Švedskoj. Veliki zaljubljenik u putovanja, Andersen je objavio nekoliko drugih dugih putopisa: „Slike iz senke putovanja u Harc, Saksonsku Švajcarsku, itd. itd. u leto 1831”, „Pesnikov bazar”, „U Španiji” i „Poseta Portugalu 1866. godine”. (Zadnji opisuje njegovu posetu svojim portugalskim prijateljima Horheu i Hozeu O’Nil, koji su bili njegovi prijatelji tokom sredine 1820-ih, dok je živeo u Kopenhagenu.) U svojim putopisima, Andersen je uzimao u obzir neke od savremenih konvencija o pisanju putovanja, ali je uvek razvijao žanr koji odgovarao njegovim sopstvenim ciljevima. Svaki od njegovih putopisa kombinuje dokumentarno i opisno svedočanstvo prizora koje je video sa više filozofkim pasusima o temama poput autorstva, besmrtnosti, i o prirodi fikcije u izveštaju o književnom putovanju. Neki od njegovih putopisa, kao što je U Švedskoj, čak sadrže bajke. Tokom 1840-ih, Andersenova pažnja se vratila na pozorišne komade, ali nije imao većeg uspeha. On je imao više sreće sa objavljivanjem dela Slikovnica bez slika (1840). Druga serija bajki je počela 1838, a treća 1845. Andersen je sada bio proslavljen širom Evrope, mada je njegova rodna Danska još uvek pokazivala izvesnu rezervisanost prema njegovim delima. Između 1845. i 1864, H. C. Andersen je živeo u Kopenhagenu, na lokaciji 67 Nihavn (dan. Nyhavn), gde sada stoji memorijalna ploča.[26] Motivi Andersenove bajke su zasnovane na piščevoj mašti i njegovom životnom iskustvu. Sam piše da je „Većina onoga što je napisao odraz mene samog. Svaki lik je iz moga života. Znam ih i znao sam ih sve”.[27] Tako je Palčica i princeza iz bajke „Princeza na zrnu graška“ u stvari Henrieta, kći admirala Vulfa, a u priči „Zaručnici“ se javlja Riborga Voigtova, u koju je pisac dugo bio zaljubljen. Andersen je, osim tipičnih životinja koje su do tada bile likovi u bajkama, uveo i neke druge. Tako se javljaju bajke „Sretna porodica“ — puževi, „Klin čorba“ — miševi, „Rode“, „Ružno pače“ — labudovi i patke itd. On je uviđao sličnost pojedinih životinja sa ljudima i o njima je pisao baš onako kakve one jesu u stvarnosti. U svoje bajke je uveo i biljke, uvidevši i njihovu sličnost sa ljudima prema boji, cvetu, držanju i sl. Ovde treba spomenuti bajke „Cveće male Ide“, „Porodica iz susedstva“ i „Puž i ružin grm“ u kojima se javlja ružin grm. Andersen je oživljavao i mnoge predmete: igračke, figure, stare kuće, svakodnevne predmete, portrete, kipove, ormare, ogledala, posuđe itd. — „Olovni vojnik“, „Kresivo“, „Srećne kaljače“, „Crvene cipelice“, „Stara kuća“... Ovako se ostvaruje spona između fantazije i realnosti, bajke i života, poezije i priče, simbolike i realizma, i u ovom leži sva Andersenova veličina. Hans Kristijan Andersen je umro 4. avgusta 1875. godine. Dela Pesme Pešačenje od Holmenskog kanala do istočnog rta Amagera Bajke (9 knjiga) Pripovesti Nove bajke i priče Slikovnica bez slika Biti ili ne biti Ružno pače (1843) Carevo novo odelo (1837) Mala sirena Mala princeza (1837) Princeza na zrnu graška Ašasver (drama) Dve baronese (roman) Improvizator (roman) Palčica Vladimir Kirin (Zagreb, 31. svibnja 1894. – Zagreb, 5. listopada 1963.) Rodio se kao drugo od šestero djece u obitelji Franje Kirin i Marije Kelemenec. Otac Franjo bijaše operetni pjevač i glumac Hrvatskoga zemaljskoga kazališta kojega je sam Freudenreich iz Samobora doveo u Zagreb i stipendirao tijekom školovanja. Majka Marija Kelemenec bila je lijepa glasa i odličnoga glazbenoga obrazovanja. Vladimir se rano susreo s umjetničkim miljeom ondašnjeg Zagreba. U kući Kirinovih su dolazili Nikola Mašić, Menci Klement Crnčić. Nikola Mašić je kumovao na kršenju budućem slikaru Vladimira. U Zagrebu je pohađao pučku školu i četiri razreda niže Realne gimnazije. Godine 1909. polazi srednju graditeljsku školu u Zagrebu. Na Građevinskoj stručnoj školi u Zagrebu su mu bili profesori: perspektive Ivan Tišov, prostoručnog risanja Oton Iveković i Ferdo Kovačević. S Kirinom na toj školi su tehničko znanje stjecali i budući slikari Marino Tartagia i Ernest Tomašević, kipar Frano Kršinić i arhitekt Alfred Albini. Prvi svjetski rat i mobilizacija prekidaju školovanje i odlazi u rat. Nakon završene časničke škole služio je u Šestome domobranskom artiljerijskom puku i tijekom dvije godine rata napredovao do natporučnika. Teško ranjen dobio je dužu poštedu i prekomandu u Pardubice. Uspijeva maturirati na Graditeljskoj školi 1919 i u jesen odlazi u London da studira grafiku. U Jesen 1924. odlazi u Beč i upisuje Akademiju likovnih umjetnosti – grafički odjel. Nekoliko se mjeseci usavršava kod Ferdinanda Schmutzera U Kirinovom domu na Prilazu 2, - koji je bio ispunjen kućnim ljubimcima, mačkama, papigama – u braku s Maksimilijanom Borošić živi sretno, te u siječnju 1932. dobiva kćerku Maju. Agodine 1936. kćer Nevu. Umjetnički rad Još u školi je Vladimir iskazivao izvanredan crtački dar. Njegove risanke su bile ispunjene crtežima – precrtavajući Mašićeve i Crnčićeve crteže. Za boravka u Pardubicama je uradio niz crteža, a u zagrebu kompletira mapu Iz češkog baroka. Vladimir Kirin:Motiv iz Pardubica 1918. Za vrijeme boravka u Londonu 1919. izabrao je glasoviti Waterloo Bridge koji radi suhom iglom i prvu litografiju London – na Temzi Kratko radi kod arhitekta Tannera-Voysa, zatim dobiva stalni angažman u časopisu The Studio, a dobiva i preporuku za Langham Studio. Radi kao ilustrator priča, crtač arhitektonskih spomenika, cjelina i gradskih veduta, kao karikaturist. Usporedo s radom posjećuje londonske muzeje i grafičke zbirke gdje proučava djela starih talijanskih i francuskih majstora. Zanimaju ga i moderniji grafičari kao Francuz Charles Meryon bakrorezac, a oduševljava ga Franck Brangwyn bakropisac velikog formata i Amerikanac Joseph Pennell koji je dva desetljeća boravio u Londonu. Za vrijeme božićnih blagdana 1919. i uskrsnih 1920. boravi u Zagrebu. Crta i akvarelira motive iz starog Zagreba. Ilustrira knjigu povjesničara i arhivista Josipa Matasović Iz galantnog stoljeća Vladimir Kirin:Stara zagrebačka katedrala s biskupskim dvorom, kulama i voćnjakom, 1919. 1921. dobiva narudžbu za ilustriranje knjige priča Oscara Wildea i Fantastične pripovijesti Edgara Allana Poea. U proljeće 1921. napušta London i kreće na putovanje po europskim kulturnim i umjetničkim središtima. Obilazi Amsterdam, Pariz, Veneciju i Firencu. Po povratku u Zagreb objavljuje prvu grafičku mapu Litografije s motivima Londona, pariza, Amsterdama, Venecije i Firence. Surađuje s engleskim časopisima The Architectural Review, The Studio, grafičkim revijama The Apple i Colour i njemačkim časopisom za umjetnost Die Kunst. Grafički oblikuje suvremenik i knjige izdanja Društva sv. Jeronima. Dobiva atelje u Zagrebu, Trg kralja Tomislava 21 u potkrovlju zgrade Društva sv. Jeronima. U proljeće 1922. dobiva poziv od općine grada Splita da načini seriju crteža i za mapu litografija s motivima Splita. Odmah i grad Trogir pokazuje zanimanje za portretiranje stare gradske jezgre. Slijedili su Šibenik i Hvar. Mnoge je crteže i akvarelirao. Krajem 1922. predstavljena je prva mapa Split (14 listova) s predgovorom Luje Vojnovića, zatim mapa Trogir (14 listova) s predgovorom Ivana Delalle i mapa Šibenik(12 listova) s predgovorom Ćirila Metoda Ivekovića gdje Iveković Kirina naziva pravom pjesničkom dušom. Napokon 1925. otisnuo je mapu Zagreb s 24 bakropisna lista. Kao prijatelj sina Ivane Brliž-Mažuranić dolazi u kontakt s spisateljicom. Tijekom 1922. Kirin radi na ilustriranju engleskog izdanja priča Ivane Brlić-Mažuranić Priče iz davnina. Englesko izdanje Priča iz davnina izlazi iz tiska u Londonu 1924., a treće hrvatsko izdanje u Zagrebu 1926. Definitivno treće hrvatsko izdanje Priča iz davnina doživljava svoj uspjeh. 1923. godine Kirin pokreće časopis Grafička revija koji je neprekidno izlazio u Zagrebu, Ljubljani i Sarajevu sve do 1940. godine. O tisućoj obljetnici Hrvatskog kraljevstva od slobodnog i kraljevskog grada Zagreba dobiva narudžbu grefičke mape Zagreb. Grafički oblikuje Zbornik kralja tomislava, a uredništvo Matice hrvatske poziva ga da oblikuje poseban Zbornik Matice hrvatske posvećen 1000- godišnjici Hrvatskog kraljevstva. U Zagrebu bilježi promjene, a često na osnovu starih fotografija crtački i slikarski rekonstruira arhitektonske dijelove kojih više nije bilo. Nakana mu je bila perom i kistom snimiti povijesni biskupski Kaptol i svjetovni Grič i tako pred navalom nove i bezobzirne regulacije za naraštaje sačuva sliku zagreba kako je nekada izgledao. 1927. ilustrira Čitanku o zdravlju na stihove Ivane Brlić Mažuranić koja je izašla u nakladi Higijenskg zavoda. Bila je to prva slikovnica objavljena u Zagrebu s ilustracijama jednog hrvatskog autora. Grafičku uređuje knjigu austrijskog teoretičara Josefa Strzygowskog Starohrvatska umjetnost. Vladimir Kirin: Dolac, 1938. Godine 1928. imenovan je umjetničkim urednikom Hrvatske revije i Kola, dvaju mjesečnika Matice Hrvatske. Također je izabran, nakon natječaja, za ravnatelja Zaklade tiskare Narodnih novina gdje ostaje sve do 1940. godine. Odmah po stupanju na dužnost kupuje novi stroj za izradu litografija fotomehaničkim putem Hausleiterovim postupkom, te se pobrinuo za modernizaciju knjigotiskarstva. Sam je izradio nacrt novog tipa slova, te je proširio nakladnički program i unapredio hrvatski tiskarski zavod. U ljeto 1929. boravi u Istri i crta, na Hvaru gradi kuću na osnovu vlastitih nacrta. U Londonu je u proljeće priređena velika izložba jugoslavenskog kiparstva i slikarstva na kojoj je i Kirin izlagao. na toj izložbi je bio izložen trogirski motiv. U Beogradu učestvuje na izložbi s četiri litografije iz mapa Split, Trogir i Zagreb U povodu 500. obljetnice početka izgradnje šibenske katedrale, 1931., u Hrvatskoj reviji je objavljen članak Ljube Karamana s pet reprodukcija Kirinovih crteža. Ljeti 1933. na poziv Milutina Cihlara Nehajeva odlazi u Senj gdje crta i slika Uskočku ulicu, Nehaj kulu i druge znamenitosti Senja. Potom obilazi manje gradove Hrvatskog primorja: Vrbnik, Zrinski grad u Kraljevici, rapske zvonike, Zrinskog ulicu u Bakru te je litografirana i objavljena tek 1943. godine u nakladi Hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda. Mapa sadržava 24 lista s motivima koji prikazuju, osim već spomenutih i Bribir, Bašku, Grižane, Krk, Omišalj i Novi,a predgovor je napisao Đuro Szabo. 1934. učestvuje na Prvoj izložbi zagrebačkih umjetnika. Izlaže crteže s motivima iz Hrvatskog primorja 1936. godine je poslao nekoliko svojih rješenja na pariški salon lijepe knjige u Petit Palaisu, a najveći uspjeh je postigao s Pričama iz davnina. Nakon pariškog salona uslijedila je izložba u Rimu – Vatikan koja je prezentirala onodobne radove iz „tiska“. Na izložbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti zastupljen je sa jednim svojim radom – uljanom slikom Dolac. U siječnju 1941. dobiva zadatak, a na poziv Mate Ujevića, opremanje Hrvatske enciklopedije. Načinio je nacrt za naslovnicu i za hrbat. Vladimir Kirin: Nacrt za hrbat Hrvatske enciklopedije, 1941. Uspostavom NDH mijenja se Kirinov položaj u tiskari. Kirin biva poslan kao cenzor pošte u Suboticu. No zbog svoje stručnosti i iskustva u tiskarskim poslovima, izvanrednih organizacijskih sposobnosti i ugleda koji je imao u zagrebačkom kulturnom krugu nova ga vlast imenuje nadstojnikom umjetničkog odsjeka vlade NDH. Dodijeljen mu je zahtjevan posao u pripremi nastupa hrvatskih umjetnika na Venecijanskom bienalu u ljeto 1942. godine. Uz pomoć Ive Šrepela i Ljube Babića odabire umjetnička djela za tu izložbu. Uz bistu Ante Pavelića koju je uradio Antun Augustinčić, izbornički trojac odabire i djela Joze Kljakovića i Ivana Meštrovića. U siječnju 1943. postaje posebni vladin povjerenik za pripremu velikih izložbi hrvatske moderne umjetnosti u „kulturnim središtima Reicha“. Prvu izložbu je organizirao u berlinskoj Pruskoj akademiji umjetnosti već krajem siječnja, drugu u bečkom Umjetničkom paviljonu u travnju, a posljednja treća u Slovačkom muzeju u Bratislavi. Bečka Albertina je otkupila osam Kirinovih litografija za 100 Reichsmaraka za svaku. Vladimir Kirin: 1000 kuna iz 1943., desno uvečan avers s inicijalima V.K. U Jesen 1943. postaje redovitim profesorom Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu iz predmeta Primijenjeno crtanje i perspektiva. Istodobno izlaže na Trećoj izložbi hrvatskih umjetnika u Umjetničkom paviljonu. Izložio je dva ulja s pariškim motivima i Portret Vladimira Becića. Na Četvrtoj izložbi hrvatskih umjetnika Nezavisne Države Hrvatske izlaže Mrtvu prirodu. Tijekom ratnih godina dizajnirao je drugu i treću seriju novca Nezavisne države Hrvatske, a Hrvatsko numizmatičko društvo danas čuva skicu za nacrt zadnje novčanice najvećeg apoena. Na novčanicama iz 1943. godine javljaju se prvi put kod Kirina folklorni motivi. U povodu zagrebačke filatelističke izložbe 12. rujna 1943. puštena je u promet peigodna poštanska marka s reprodukcijom Kirinova ulja Dolac s pretiskom „Hrvatsko more – 8. IX. 1943.“ Poslije rata Kirin dobiva otkaz na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, što je bila posljedica Tiljkovog suda časti.[1] U svom ateljeu radi na ilustraciji Cervantesova Don Quijotea i to u ulju, a knjiga izlazi u nakladi zagrebačke Prosvjete s 16 reprodikcija u boji s predgovorom Mate Ujevića. Tijekom 1950. godine, a u prigodi pedesete obljetnice utemeljenja Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, slika za samostan na Kaptolu Prikazanje Bogorodice sv. Franji, a za samostan na Trsatu pet velikih uljanih slika na temu Gospe Trsatske i čudotvornog prijenosa svete kućice iz Nazareta . Slike su na Trsat postavljene 1953. godine u crkvi posvećenoj Gospi od Milosti. U ljeto 1953. vraća se crtanju i dalmatinskim motivima, te 1954. objavljuje litografsku mapu Zadar s predgovorom Vjekoslava Maštrovića Sredinom pedesetih godina dvadesetog stoljeća intezivno surađuje s izdavačkom kućom Naklada Naša djeca i tiskarskim zavodom „Ognjen Prica“. Publicirao je pet albuma reprodukcija Narodne nošnje i plesovi Jugoslavije i dva albuma razglednica. U Nakladi „Color“ izlazi nekoliko edukativnih slikovnica o voću, povrću, cvijeću i životinjama s tekstovima Zlate Kolarić-Kišur. Zatim radi crteže za knjigu Slavka Kolara „Petrica Kerempuh“. Najzahtjevniji višegodišnji rad je bio ilustriranje prizora za Andresenove priče I. i II. 1959. Za pjesmaricu Milana Sachsa Miško među životinjama naslikao je 21. ilustraciju. U Samoborskom muzeju 1956. godine je održana samostalna izložba Vladimira Kirina. Izložio je slike sa samoborskim motivima.

CDi iz kucne kolekcije - kao NOVI - knjizica ima 20 strana - prodaje se u stanju kao na slikama Tracklist 1-1.1 Intro: Red Warrior Music By – Hans Zimmer 0:36 1-1.2 Dark Chest Of Wonders 4:32 1-2 Planet Hell 4:45 1-3 Ever Dream 5:27 1-4 The Kinslayer 4:09 1-5 The Phantom Of The Opera Music By, Lyrics By – A. Lloyd Webber/T. Rice* 5:12 1-6 The Siren 4:53 1-7 Sleeping Sun 4:55 1-8 High Hopes Lyrics By – Polly Anne Samson* Music By, Lyrics By – David Gilmour 6:55 1-9 Bless The Child 6:25 1-10 Wishmaster 4:44 2-1 Slaying The Dreamer 5:05 2-2 Kuolema Tekee Taiteilijan 4:13 2-3 Nemo 4:46 2-4 Ghost Love Score 10:29 2-5 Stone People Music By, Lyrics By – John Two-Hawks 4:09 2-6 Creek Mary`s Blood 8:39 2-7 Over The Hills And Far Away Music By, Lyrics By – Gary Moore 5:26 2-8.1 Wish I Had An Angel 4:22 2-8.2 Outro: All Of Them Music By – Hans Zimmer 3:31 Nightwish i pevacica TARJA

Kao novo. Bez posvete. I sunce je zvezda - Nikola Jun Godina izdanja: 2016 Broj strana: 344 Povez: Mek PredgovorKarl Sagan je rekao da ukoliko želite da napravite pitu od jabuka počevši od osnova, prvo morate da izmislite svemir. Kada kaže „od osnova“, zapravo misli od ničega. Misli od trenutka pre nego što je svet uopšte postojao. Ukoliko želite da umesite lenju pitu od jabuka počevši ni od čega, morate početi s Velikim praskom i širenjem svemira, s neutronima, jonima, atomima, crnim rupama, suncima, mesecima, okeanskim plimama, Mlečnim putem, Zemljom, evolucijom, dinosaurusima, masovnim izumiranjima, kljunarima, homo erectusom, kromanjoncima, itd. Morate početi od početka. Morate da otkrijete vatru. Potrebni su vam voda i plodno zemljište i seme. Potrebne su vam krave i ljudi koji će da ih muzu, i još ljudi koji će to mleko da bućkaju kako bi napravili puter. Potrebna vam je pšenica i šećerna trska i drveće jabuka. Potrebna vam je hemija i biologija. Za stvarno odličnu pitu od jabuka potrebne su vam veštine. Za pitu od jabuka koja može da potraje generacijama potrebna vam je štamparska presa i industrijska revolucija, možda čak i pesma. Da napravite nešto tako jednostavno kao što je pita od jabuka, morate da stvorite čitav beli svet.