Modern toys, Japan, iz 60-70 ih godina XX veka, u original kutiji, vrlo dobro očuvano, nedostaje sirena i jedan odbojnik odlepljen, koliko ja vidim, ostalo odlično...38cm...

FOSCAM 2.4G/5GHz ViFi reflektorska kamera sa sirenom alarma, 2K/4MP spoljna IP bezbednosna kamera, 2-smerni audio, IP65, AI detekcija, osvetljenost od 2600lm (potrebno je postojeće spoljašnje ožičenje i razvodna kutija), FLC Izvanredna 2K KHD video rezolucija nudi prikaze uživo i snimke sa oštrom jasnoćom. Kamera reflektora ima izuzetno širok ugao gledanja od 121° koji vam omogućava da pokrijete svaki ugao. LED reflektor od 2600 lumena omogućava vam da tačno vidite ko je tamo u punoj boji čak i u tamnoj noći. Noćni vid u boji se kreće do 33 stope. Buran alarm sirene od 110 dB i osvetljeni ugrađeni reflektor nude aktivna sredstva odvraćanja koja pomažu u zaštiti vašeg doma i porodice sve vreme. Sirena i reflektor mogu da se aktiviraju ručno ili detekcijom da bi se uplašili potencijalni kriminalci. Detekcija ljudi ili PIR detekcija su dostupno na ovoj kameri da biste smanjili lažna upozorenja. Snažan 2,4/5Ghz Dual Band ViFi čipset donosi stabilnu i dužu udaljenost ViFi prenosa sa VEP/VPA/VPA2 enkripcijom. Dobijte pristup svojoj kameri putem foscam aplikacije za samo nekoliko sekundi uz moćnu ViFi vezu. 121° Super Vide Angle FLC kućna sigurnosna kamera ima izuzetno širok ugao gledanja od 121° koji vam omogućava da pokrijete svaki ugao. Nema potrebe da brinete o mrtvoj zoni. Nema mrtvih zona sa 270° PIR senzorom i AI tehnologijom Detekcija ljudi, detekcija PIR-a ili detekcija pokreta su dostupni za sve vaše zahteve. 4PCS PIR senzor čak omogućava FLC okidanje do 270° pokrivenosti bez ikakvih mrtvih zona. 2,4G/5Ghz VIFI kompatibilan Snažan 2,4/5Ghz Dual Band ViFi čipset donosi stabilnu i dužu udaljenost ViFi prenosa sa VEP/VPA/VPA2 enkripcijom. Cloud podržan, ali nije obavezan Dostupna je usluga u oblaku. Opciona usluga u oblaku se može pretplatiti direktno na Foscam APP. Takođe možete da sačuvate klipove ili video zapise na lokalnim uslugama kao što su NVR, FTP ili MicroSD kartica (do 128G). Zone detekcije se mogu prilagoditi Prilagođavanje zona za otkrivanje je podržano na ovoj sigurnosnoj kameri. Možete podesiti zone da se fokusiraju na važne oblasti kao što su ulazna vrata ili prilaz, tako da dobijate samo upozorenja do kojih vam je stalo. Događaji u drugim oblastima se takođe snimaju kada podesite zone detekcije. Dvosmerni audio u realnom vremenu Unutrašnji mikrofon i zvučnik su uključeni u ovu ViFi kameru. Samo otvorite aplikaciju i razgovarajte sa porodicama/gostima bilo kada i bilo gde. Radi sa Aleka i Google Assistant-om Pametnije sa AI asistentom. Lakše je uživo gledati svoj dom preko pametnog uređaja sa glasovnom kontrolom poput „ Aleksa, pokaži mi dvorište“ . Uverite se da ste omogućili funkciju „ Smart Control“ ili „ Vorks vith Aleka“ u Foscam APP i Google Assistant ili Aleka APP. 3 komada na stanju. P32

DJELOVANjE POTRESA NA ZGRADE, predavanje prof. dr Andrije Mohorovičića u H.D.I. i A. dne 1. ožujka 1909., preštampano iz „Vijesti hrv. društva inžinira i arhitekta“, Tisak i litografija C. Albrechta, Zagreb, 1911. Originalni meki papirni povez. Odlična očuvanost, bez većih oštećenja. Jezik hrvatski, latinica, 79 str. ANDRIJA MOHOROVIČIĆ, hrvatski geofizičar (Volosko, 23. I. 1857 – Zagreb, 18. XII. 1936). Nakon studija matematike i fizike u Pragu, radio kao gimnazijski profesor u Zagrebu i Osijeku, a potom kao profesor na Nautičkoj školi u Bakru (od 1882), gdje je predavao meteorologiju i 1887. osnovao meteorološku postaju. Od 1892. bio je upravitelj meteorološkog opservatorija u Zagrebu, koji je preuzeo nadzor i upravu nad svim meteorološkim postajama u tadašnjoj banskoj Hrvatskoj. Mohorovičić je doktorirao 1893. u Zagrebu disertacijom O opažanju oblaka, te dnevnom i godišnjem periodu oblaka u Bakru. Godine 1898. postao je pravi (redoviti) član JAZU, a od 1910. izvanredni sveučilišni profesor s predavanjima iz geofizike i astronomije. Mohorovičićev rad na području meteorologije obuhvaća istraživanje bure na području krša i gibanja oblaka; konstruirao je nefoskop za određivanje smjera i brzine oblaka te vertikalnih gibanja zraka. Dva rada, Tornado kod Novske (31. V. 1892) i Vijor kod Čazme (20. VIII. 1898), u kojima je potanko istražio pojave jakog nevremena, pobudila su zanimanje i u znanstvenim krugovima Europe jer su bila prvi sinoptički prikaz razorna djelovanja vjetra, koji je kod Novske podignuo uvis željeznički vagon od 13 t i nosio ga 30-ak metara. Mohorovičić je procijenio da je na tom području ciklonalno kruženje vjetra dostiglo brzine između 46 m/s i 158 m/s. Istraživao je i klimu Zagreba na osnovi podataka o oborinama, a proučavao je i smanjenje temperature zraka s porastom visine. Godine 1892. Mohorovičić je prvi u nas uveo službu točnoga vremena, najprije na temelju opažanja prolaza zvijezda meridijanom, a od 1913. na temelju primanja radiosignala iz Pariza. Osnovni poticaj za proučavanje potresa Mohorovičić je našao u katastrofalnom potresu koji je zahvatio Zagreb 9. XI. 1880., a već 1901. postavio je u Zagrebu seizmološku postaju, koja je 1908. i 1909. nabavila dva nova, tada najmodernija seizmografa, koja su 28. XII. 1908. zabilježila i katastrofalan potres što je zahvatio talijanske gradove Messinu i Reggio. Mohorovičić je netom zatim objavio pionirski i vizionarski rad Djelovanje potresa na zgrade, u kojem upozorava na nužnost pridržavanja posebnih propisa pri gradnji zgrada u potresnom području. Na osnovi detaljnoga proučavanja podataka o više potresa, Mohorovičić je značajno pridonio određivanju epicentra potresa, pa se krivulje hiperbole koje se koriste u tom postupku nazivaju Mohorovičićeve epicentrale. Mnogo je radio i na usavršavanju seizmografa pa je već 1917. izradio prijedlog za konstrukciju novoga seizmografa za bilježenje horizontalnih gibanja tla, ali koji se zbog nedostatka novčanih sredstava nažalost nikada nije ostvario. Najveći doprinos znanosti Mohorovičić je ostvario otkrićem diskontinuiteta u Zemljinoj kori. Vrlo temeljitim proučavanjem pokupskoga potresa od 8. listopada 1909. god. 39 km jugoistočno od Zagreba, Mohorovičić je utvrdio da se na određenoj dubini Zemlje skokovito mijenja brzina širenja potresnoga vala, što je pripisao promjenama u sastavu Zemljine kore na dubini od 54 km, na mjestu mjerenja u Pokupskom. Prema Mohorovičiću, u najgornjem dijelu Zemljine kore brzina potresnoga vala c neprekidno raste s dubinom u skladu s tzv. zakonom potencije c = ch(rh/r)k gdje je ch ishodišna brzina u hipocentru potresa, rh udaljenost hipocentra od središta Zemlje, r udaljenost točke u kojoj se određuje brzina c od središta Zemlje i k eksponent koji odražava porast brzine s dubinom. Tom je pretpostavkom uspio riješiti sva pitanja u vezi sa širenjem potresnoga vala u najgornjem dijelu Zemljine kore, a gornji je izraz ušao u znanost kao Mohorovičićev zakon. Mnogobrojna kasnija istraživanja povrdila su opstojnost granične plohe (plohe diskontinuiteta brzine) najgornjega dijela Zemlje i u drugim područjima našeg planeta, pa je ta ploha u njegovu čast nazvana Mohorovičićev diskontinuitet, ili kraće Moho. Pokazalo se da debljina Zemljine kore, odnosno dubina Mohorovičićeva diskontinuiteta, nije svuda jednaka te da varira od mjesta do mjesta. Podno planinskih lanaca doseže dubinu i do 70 km, a podno dubokih oceana nalazi se na dubini od samo 5 km. U prosjeku se nalazi 33 km ispod površine Zemlje. Mohorovičić je proučavao i razlike plitkih i dubokih potresa, a tek je polovicom XX. st. važnost njegova otkrića potaknula američke istraživače na poseban znanstveni projekt istraživanja Mohorovičićeva diskontinuiteta nazvan Mohole, kojim se bušenjem Zemljine kore na njezinu razmjerno tankom dijelu, ispod oceana, željelo okriti njezin sastav. Poslije su takva bušenja provedena i u Sovjetskom Savezu. Mohorovičić se ubraja među najznamenitije hrvatske znanstvenike. Po njem je nazvan jedan krater na Mjesecu, i to na strani nevidljivoj sa Zemlje, a njegovo ime nosi i Geofizički zavod Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu. Glavna djela: Klima grada Zagreba (1897), Potres od 8. X. 1909 (1909), Hodografi longitudinalnih i transverzalnih valova potresa (1922), O pitanju prave osjetljivosti seizmografa (Zur Frage der wahren Empfindlichkeit eines Seismographen, 1926). Izuzetno retko.