СИРЕНА И УСПОМЕНЕ ЂУЗЕПЕ ТОМАЗИ ДИ ЛАМПЕДУЗА ПРОСВЕТА Б е о г р а д 1 9 9 9 Сјајан превод са италијанског ВЈЕРА БАКОТИЋ - МИЈУШКОВИЋ ......................................................... Брош Ћирилица 1 О 1 сттраница НЕКОРИШЋЕНО DSP2O

Izdavač: Egmont, Beograd Tekst: Karolina Hjertonsson Prevod: Danko Ješić Crteži: Pat Pakula Povez: tvrd Broj strana: 33 Veoma dobro očuvana. Barbie glumi Merliju, prvakinju u jahanju talasa iz Malibua koja živi životom normalne tinejdžerke. Ali, jedan joj se dan život okreće naglavačke jer saznaje šokantnu porodicnu tajnu – ona je zapravo sirena! Merlija i njen prijatelj delfin Zumi kreću na podvodnu pustolovinu kako bi spasili njenu majku, kraljicu okeana. Uz pomoć novih prijatelja koje stekne među sirenama, Merlija uspeva spasiti podvodno kraljevstvo i otkriva kako ono što te čini drugačijim može biti tvoja najveća snaga. (K-116)

ČAROBNO CARSTVO BAJKI Publik Praktikum Grupa autora Format: 21x29 Broj strana: 56 Pismo: Ćirilica Pun kolor!....ILUSTROVANA u boji... Ovim raskošnim izdanjem vodimo decu u čaroban svet bajki. U ovom svetu Deda Mraz ispunjava deci želje, olovni vojnik se zaljubljuje u balerinu, morska sirena se udaje za princa, meda igra fudbal... Prelepe bajke upotpunjene su maštovitim ilustracijama koje će deci približiti pouke koje nose Mala sirena, Snežna kraljica, Pismo Deda Mrazu, Olovni vojnik, Usamljeni fudbaler, Devojčica sa šibicama, Vuk i sedam jarića. Ova zbirka sastavljena je tako da deci ulepša i oplemeni detinjstvo i da ih uvede u carstvo u kom je moguće i najnestvarnije. Knjiga u PERFEKTNOM stanju..... -------------------------------- R1

Vulkan, 2015. 128 strana, tvrd povez, A4 format. Odlično očuvana. Ova zbirka donosi poznate bajke kao što su Mala sirena, Aladin, Ružno pače, ali i manje poznate ili sasvim nove priče o prijateljstvu, mudrosti, hrabrosti, nesebičnosti, dobroti i pogodna je za prve susrete malih čitalaca sa knjigom. Zanimljive bajke i priče protkane avanturama i maštom, osvojiće srce svakog mališana.

Nova knjiga,2013.Tvr povez ,129 str. Danski pisac H.K. Andersen(1805.-1875.) je jedan od najomiljenih dečijih pisaca i tvorac najlepših i najpoznatijih dečijih bajki : „Mala sirena“, „Carevo novo odelo“, „Ružno pače“, „Princeza na zrnu graška...“ U ovoj knjizi vas upoznajemo sa ne tako poznatim pričama, koje po bujnosti mašte i lepoti jezika ni malo nezaostaju za Andersenovim najpoznatijim i najčešće prevođenim delima. Njegove mnogobrojne priče i bajke obiluju divnom maštom i pune su zanimljivosti i preokreta tako da se čitaju bez predaha. Korisni saveti i skrivene poruke tako su vešto protkane kroz priču, da njegovi mladi čitaoci izvlače, gotovo nesvesno, dragoceno naravoučenije. Lepota njegovog pisanja se ogleda i u tome što nas na neobično lak i zabavan način uči stvarima iz različitih sfera života i potencira važnost učtivosti i lepih manira.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Posveta! Ilustracije: Vilhelm Pedersen Lorenz Frolich Hans Kristijan Andersen (dan. Hans Christian Andersen; Odense, 2. april 1805. - Kopenhagen, 4. avgust 1875) bio je danski književnik, poznat kao pisac bajki. Paul Hazara ga je nazvao kraljem dečjih pisaca sledećim rečima: „Andersen je kralj jer niko poput njega nije znao prodreti u dušu bića i stvari.“ Andersenove bajke, od kojih je bar 3381 radova prevedeno na više od 125 jezika, su postale kulturno utkane u zapadnjačku kolektivnu svest, lako dostupne deci, ali predstavljanje lekcija vrline i otpornosti u suočavanju sa nesrećama za zrele čitaoce. Neke od najpoznatijih bajki su Carevo novo odelo, Mala sirena, Slavuj, Snežna kraljica, Ružno pače, Palčica, i mnog druge. Njegove priče su inspirisale balete, pozorišne komade, animirane filmove, kao i akcione filmove. Jedanan od Kopenhagenskih najširih i najprometnijih bulevara je nazvan „H. K. Andersenov bulevar”. On je proširio tematiku bajke, razvijao narodne motive („Divlji labudi”), ali i stvarao originalne priče. Njegove priče su blistave, razumljive, bude maštu i lako mogu zaneti dete, jer je on sam umeo da mašta, uviđa razna čudesa i razmišlja kao deca. „Čitav je svet pun čudesa, ali mi smo na njih tako navikli da ih nazivamo svakodnevnim stvarima.` - izjavio je Andersen. Kvalitet njegovih bajki je, između ostalog, u tome što je uklopio poeziju u priču, unosio je nove motive, pisao bogatim, lakim i lepršavim jezikom, s puno humora ispod kojeg se često mogu naći ozbiljni, tužni, ironični motivi iz kojih deca mogu učiti - „Olovni vojnik“...

Laguna, 2011. A4 format, tvrd povez, 186 bogato ilustrovanih strana. Lepo očuvana, ima posvetu na predlistu. Spremite za spavanje, ušuškajte se i otkrijte svet čudesnih bajki uz Veliku riznicu priča za laku noć. Posetite podvodni svet Male sirene, istražite začarani zamak Lepotice i zveri i upoznajte dovitljivog Mačka u čizmama. Sa osam klasičnih priča autora kao što su braća Grim i Hans Kristijan Andersen, ova bogato ilustrovana zbirka brzo će postati omiljena u vašoj porodici. Uživajte u ovim bajkama pred spavanje ili kad god to vaša deca požele!

Laguna, 2009. Tvrd povez, A4 format, 186 strana. Lepo očuvana, predlistovi zacepljeni i ima posvetu i upisano ime bivšeg vlasnika, sve priče su bez oštećenja. Spremite za spavanje, ušuškajte se i otkrijte svet čudesnih bajki uz Veliku riznicu priča za laku noć. Posetite podvodni svet Male sirene, istražite začarani zamak Lepotice i zveri i upoznajte dovitljivog Mačka u čizmama. Sa osam klasičnih priča autora kao što su braća Grim i Hans Kristijan Andersen, ova bogato ilustrovana zbirka brzo će postati omiljena u vašoj porodici. Uživajte u ovim bajkama pred spavanje ili kad god to vaša deca požele!

Alberto Moravija, Šulamid Lapid, Tenesi Vilijams, Dino Bucati, Viktor Staford Rejd, Hose Donoso, Raimondas Kašauskas, Isak Baševis Singer, Dilen Tomas, Žan-Mari Gistav Le Klezio, Italo Kalvino, Klarisa Lispektor, Žan-Fransoa Samlon, Rut Praver Džabvala, Migel Delibes, Ivan Bunjin, Ana Zegers, Erl Makenzi, Džerom Dejvid Selindžer, Amar Belhasan, Vitold Gombrovič, Mario Benedeti, Edvidž Dantika, Hulio Kortasar, Džubran Halil Džubran, Horhe Luis Borhes, Mišel Grizolija, Jurij Kazakov, Antonio Tabuki, Žoze Saramago. Tamno more je Haronova plovidba ali i kolevka iz čije se pene rodila čulna boginja Afrodita. Zar nije čudno da se ljubavni plam javlja baš iz vode?! Ženska čulnost se prikazuje kroz morske vile, sirene, utvare i utopljenice koje, poput Ofelije ogrnute belim velovima, čaraju i vuku u zagrljaj. U noćima strave iz mora se čuje pesma, glasovi nastradalih mornara, škripa potopljenog brodovlja... Raznolike emocije toplih i hladnih mora prikazane u ovim čarobnim pričama ublažavaju njegovo svojstvo neljudske vode koja, pošto ne utoljava žeđ, ne ispunjava dužnost svakog elementa da neposredno služi ljudima. Priče o moru najvećih savremenih pisaca sa svih kontinenata utoliće žeđ svakog ljubitelja lepe književnosti!

tvrd povez - udžbenički format, 255 strana, izdavač: Geca Kon - Beograd, sitna oštećenja korica i knjiga je uredna i dobro očuvana Etiopija, zvanično Savezna Demokratska Republika Etiopija, država je u istočnoj Africi[3] u regionu poznatom kao Rog Afrike. Ova velika afrička zemlja ima populaciju od više od 100 miliona stanovnika i po tome je 12. zemlja na svetu i druga u Africi posle Nigerije . Nema izlaza na more, a graniči na severu sa Eritrejom, na zapadu sa Sudanom i Južnim Sudanom, na jugu sa Kenijom i na istoku sa Somalijom i Džibutijem.[4] Istorija Glavni članak: Istorija Etiopije Istorija Etiopije je po mnogo čemu jedinstvena među afričkim zemljama. Sa izuzetkom kratkog razdoblja uoči Drugog svetskog rata 1936—1941. kada je bila pod italijanskom okupacijom, zemlja nikada nije bila evropska kolonija. Praistorija Homo sapiens idaltu hominidna lobanja. Postoji široko zastupljeno mišljenje da je Etiopija mesto nastanka anatomski modernog čoveka, Homo sapiens, tokom Srednjeg paleolita pre oko 200.000 godina. Najranije poznate kosti modernog čoveka su nađene u jugozapadnoj Etiopiji i nazivaju se Omo ostaci.[5] Dodatno, ostaci kostura Homo sapiens idaltu su nađeni na lokaciji u Srednji Avaš u Etiopiji. Datirani na pre oko 160.000 godina, oni predstavljaju predstavnika jedne izumrle podvrste Homo sapiens, ili neposrednog prethodnika anatomski modernih ljudi.[6] Po tvrdnjama lingvista, prva populacija koja je koristila Afroazijski jezik je došla u ovaj region nakon Neolitske ere iz doline Nila,[7] ili Bliskog istoka.[8] Drugi naučnici smatraju da se Afroazijska familija razvila in situ u oblasti Afričkog roga, i da je naknadno došlo do migracije u Etiopski region.[9] Antika Prva zabeležena zemlja na području Etiopije bilo je kraljevstvo Aksum, koje se u prvom veku nove ere razvilo u pomorsku i trgovačku silu na Crvenom moru. Zemlja je primila monofizitsko hrišćanstvo u četvrtom veku, a vrhunac snage dosegnulo je u šestom veku kada je kontrolisalo i južni deo Arapskog poluostrva. Sa širenjem Islama od sedmog veka, važnost Aksuma se smanjila, a arapsko osvajanje crvenomorske obale je odseklo državu od trgovačkih puteva. Ipak, zemlja nije osvojena i uključena u arapsko-islamsku sferu uticaja kao Egipat i Sudan na severu.[10] Srednji vek U 14. i 15. veku etiopska država je uspela da održi premoć nad muslimanskim sultanatima koji su nastali uz njenu južnu granicu, ali nakon nekoliko poraza u početku 16. veka njen opstanak je doveden u pitanje.[11] Tada je Portugal uputio vojnu pomoć Etiopiji i nakon početnih neuspeha 1543. pobeđen je muslimanski vojskovođa Ahmad Gran. Sa portugalskim vojnicima stigli su i misionari pa je Etiopija u kratkom razdoblju na početku 17. veka bila katolička zemlja. Ipak, 1632. učvršćena je tradicionalna monofizitska doktrina, a svi kontakti sa Evropljanima su prekinuti. U području južne Etiopije opustošene ratovima sa muslimanima počeo je tokom 16. veka počeo je da se u sve većem broju doseljava stočarski narod Oromo čije su pripadnike etiopski starosedeoci smatrali varvarima, delom i zbog njihovih animističkih verovanja. U 18. i prvoj polovini 19. veka dolazi do slabljenja centralne države u korist regionalnih vladara među kojima se ističu i plemići naroda Oromo koji su se postupno uključili u amharski hrišćanski kulturni krug. Anton Emmerich Zischka von Trochnov bio je austrijski novinar i jedan od najuspješnijih pisaca publicistike u 20. stoljeću. Rođen 14. rujna 1904., a umro 31. svibnja 1997.) Pisao je i pod pseudonimima Rupert Donkan, Thomas Daring, Darius Plecha i Antal Sorba. Njegovih 40-ak knjiga koje su uglavnom pokrivale nefiktivne ekonomske i tehničke teme prevedene su na 18 jezika. Život Višejezična Zischka radila je za Neue Freien Presse od 1924. do 1929. i od 1930. u Parizu kao dopisnica za različite europske i američke novine. Njegov veliki uspjeh kao novinara omogućio mu je npr. kupiti i koristiti privatni zrakoplov, što mu je omogućilo međunarodno izvještavanje. Njegove tekstove o katastrofi poplave u Kini 1931. objavile su gotovo sve europske novine. Zischka je radio kao slobodni autor od uspjeha svoje prve knjige Le Monde en Folie 1933. i ostao je sa svojom suprugom Nizozemkom od 1935. do svoje smrti 1997. na vlastitoj kući u San Vicenteu, Mallorca. Dijelovi Zischkine privatne arhive sada se nalaze u Deutsches Museum Münchenu. [1] Opisivanje putovanja i iskustva u industriji Početkom 1930-ih, Zischka izvještava o stranim zemljama i globalnim industrijama (Zischka je radio pod krinkom u belgijskim rudnicima ugljena i rumunjskim naftnim poljima) promiče poznavanje i autentičnost. Našao je široku publiku u nacističkoj Njemačkoj, ali iu inozemstvu. Rast i uspjeh izdavačke kuće Goldmann iz Leipziga uglavnom se temeljio na uspjehu Zischkinih bestselera koji se razlikuju od, na primjer, de:Karl Aloys Schenzinger, fiktivnijeg bestselera o sirovinama napisanog za vrijeme Trećeg Reicha. Zischka je ostala u Španjolskoj (i nepokolebljivo se držala nefikcije) te je također naišla na međunarodne pohvale. Zischka je konačno pronašao (nakon uzaludnih pokušaja) sponzora unutar nacističke elite, Fritza Todta. Potonji je uveo Wissenschaft bricht Monopole (1936.) kao udžbenik u srednjim školama i učinio Zischku poznatim imenom unutar režima. Knjiga je prevedena na 18 jezika i prodana diljem svijeta.[2] Služeći propagandnim naporima Trećeg Reicha Slično kao u `Ölkriegu`, Zischka je pozadinu rata i oružanih sukoba objasnio kao jednostavne borbe za zemlju i sirovine. Zischka je predstavio njemačke tehničke razvoje kao što su fluidizacija ugljena ili Haberov proces koji mogu jamčiti mir. Suprotstavio je pohlepni kapitalizam britanskih ili američkih monopola njemačkom urednom radu, organskom `Volksgemeinschaftu` spremnom dijeliti svoju tehnologiju. Protiv anglosaksonske demokratske javnosti, društva kojim dominiraju masovni mediji i stranačka politika, Zischka je stavio svoj (vrlo njemački) ideal organske sinteze, zajedničkog Gemeinschafta temeljenog na širokom masovnom pokretu predvođenom tehnokratima koji odlučuju o kriterijima učinkovitosti. Zischka je služio široko rasprostranjenim njemačkim vjerodajnicama.[3] Zischka je izbjegavao otvoreni antisemitizam i otvoreni šovinizam, što mu je omogućilo da nacrta miroljubivu i `modernu` sliku Trećeg Reicha, služeći upravo predratnim propagandnim ciljevima potonjeg. To je također olakšalo Zischkin poslijeratni stav nepolitičkog, miroljubivog tehnokrata. Međutim, Zischka se pridružio NSDAP-u 1940. i bio je član Deutsche Arbeitsfronta. Također je obučavao i podučavao snage Legije Condor te dostavljao dosjee o španjolskoj političkoj situaciji vlastima nacističke vlade. Utjecaj na javnu raspravu u Trećem Reichu Zischkine publikacije pojačale su javnu raspravu o mjerenjima za povećanje energetske autarkije i dovele do izgradnje (protiv volje njemačke petrokemijske industrije) nekoliko postrojenja za fluidizaciju ugljena u Njemačkoj.[4] U stvarnom životu, te elektrane nisu služile za globalni mir, već su davale benzin za Wehrmacht Blitzkriegs. Ponovno pokretanje i daljnji uspjeh nakon 1945 Saveznička naredba za repatrijaciju dovela je do Zischkine internacije nakon 1945. Zischka se uspio vratiti pisanju s Bertelsmannom (prvo je koristio pseudonim) i ponovno je uspostavio legalno uporište u Španjolskoj 1948. Slijedili su daljnji bestseleri, Zischka je postao poznat iu javnosti predavanja u Njemačkoj. Glavne teme ostale su mu energija i industrija, ali je pisao i o ulozi dolara u globalnoj ekonomiji. Potonju temu Zischka je predstavio kao kontroverzu između komentiranog anglosaksonskog profiterstva i ratnog huškanja protiv mirovne sile (ne više njemačkog) nego europskog podrijetla.[5] Zischka kao izvor ideja za kritičare globalizacije Zischkin uspjeh nije bio samo zahvaljujući izvrsnom stilu pisanja, osobnoj predanosti i ambiciji te dobro istraženim činjenicama. Bio je izvrstan u odabiru tema od nadolazećeg širokog interesa (kao što je opskrba energijom) i opisivanju istih provokativnom i zanimljivom prozom. Njegove novinarske metode našle su različite nasljednike, od Güntera Wallraffa do Petera Scholl-Latoura. Njegove točke i argumenti još uvijek se mogu pronaći i aktivni su u različitim dijelovima njemačkog političkog spektra i debate.[6] Kao primjer, Zischkina paradigma odolarski imperijalizam i rat oko nafte mogu se naći kod današnjih njemačkih autora publicistike različitog podrijetla: [7] F. William Engdahl, novinar vezan uz Büso i autor knjige `Mit der Ölwaffe zur Weltmacht` (`Naftno oružje koje vodi do globalne moći`) Hans Kronberger, bivši član Europskog parlamenta za austrijsku desničarsku stranku FPÖparty, autor knjige `Blut für Öl` (Krv za naftu), predgovora knjige koju je napisao SPD-Solar Guru Hermann Scheer Franz Alt, bivši član CDU-a, predvodnik Mirovnog pokreta i autor knjige `Krieg um Öl oder Frieden durch die Sonne` (`Rat oko nafte ili solarni mir`) Sličnost sa Zischkom je postava navodne (židovske) američke plutokracije pohlepne za naftom i ratnohuškačke globalizacije protiv buduće miroljubive europske tehnokracije. Umjesto Zischkine strasti za fluidizacijom ugljena, današnji autori promiču prelazak na opskrbu solarnom energijom i vodikovu ekonomiju kao tehnokratski deus-ex-machina koji vodi globalnom miru.[8]