40680) ČUDOVIŠTA KOJA SMO VOLELI 2 , Ranko Munitić , Terra press Beograd 1997 , `Čudovišta koja smo voleli` je istraživačko putovanje u šest knjiga i šezdeset poglavlja kroz analizu legendarnih ličnosti iz mitova, bajki, `horrora`, `science fictiona` i `heroic fantasy`. U drugoj knjizi predstavljeni su baron Minhauzen, Lepotica i Zver, dr Frankenštajn i njegovo čudovište, grbavac Kvazimodo, Pikova dama, Mala sirena, Stara crna kuća i oživela mumija, Ahab i Beli kit, kapetan Nemo i profesor Lidenbrok i Alisa u zemljama čuda. mek povez, format 16 x 23 cm , ilustrovano, latinica,142 strane

Model:SMART-KPS- ATTENDANCE MACHINE-E-S720 GembirdDynamic Face Recognition Access Control System TCP/IP Facial 125Khz RFID Card HD Camera Face Recognition Attendance Machine Uredaj za prepoznavanje lica. Sistem kontrole pristupa TCP/IP Facial 125Khz RFID kartica HD kamera Posebne osobine: Detekcija pokreta, RESET, Alarm I/O, Vodootporan / Otporan na vremenske uslove, NOC´NI VID, Ugradena sirena, Brojanje ljudi Prilagodena podrška: Reinženjering softvera, OEM, ODM, prilagodeni logo, onlajn tehnicka podrška Broj modela: E-S720 Tip: Lice, Ostalo, kartica Ekran: LCD ekran od 4,5 inca Napajanje: DC12V/2A Rezolucija: 480*854 Pritisak na taster: Virtuelna tastatura Operativni sistem: LINUX 3.10 Radna memorija: 1G DDR3 Udaljenost prepoznavanja: 0,5-3m Radna memorija: 1G DDR3 Kapacitet za 2000lica / 2000 fingerprint / 2000 kartica Kapacitet snimanja: 100.000 kom Velicina: 88x188x26mm Neto težina: 750g

Home HS800 bežični alarm - centralna jedinica, domet na otvorenom 100 metara. Na signal dodatnih jedinica centralna jedinica javlja (alarm ili ding-dong) odnosno poziva telefonom, moguće dodeliti pet različitih tel.brojeva. Sistem sadrži: centralnu jedinicu Domet na otvorenom: 100 m Na signal dodatnih jedinica centralna jedinica javlja (alarm ili ding-dong) odnosno poziva telefonom Moguće dodeliti pet različitih tel.brojeva U slučaju alarma mogućnost daljinskog upravljanja ("prisluškivanje", "ozvučenje", isključenje) Sopstvena pristupna šifra (maks. 6 cifara) LCD displej velikih dimenzija Podesivo vreme kašnjenja Ugrađena sirena (105 dB) Bezčujno alarmiranje U priboru strujni adapter, tel. kabel, pribor za montažu Proširiv do 16 bežičnih senzora (HS 72, HS 74) i 8 daljinskih upravljača (HS 75) Proširiv sa po jednim žičnim senzorom: senzor pokreta (HS 64), senzor otvaranja (HS 62) i sirenom (HS 63) Napajanje: centralna jedinica: adapter (9 V DC/500 mA) (u sklopu), u bezbednosnom režimu 6F22 (9 V) baterija (nije u sklopu) Dimenzije: 163 x 103 x 35 mm

HS 50 Alarmni sistem je zaštitni sistem protiv provala, krađa i obijanja stanova, kuća, poslovnih prostorija, lokala i sl. U kompletu se nalazi alarm sa tastaturom, senzorom koji detektuje pokret, ispravljač za napajanje, dva para senzora otvaranja, daljinski upravljač. Instalacija je jednostavna i možete je samostalno obaviti. U slučaju aktivacije, alarm se oglašava snažnom sirenom. Ekonomično rešenje zaštite imovine. Reaguje na prisustvo lica u zoni pokrivenosti Domet senzora pokreta: 12m Programiranje sopstvenog pristupnog koda do 6 karaktera Podesivo vreme alarmiranja i kašnjenja Podesiva osetljivost Zvučna signalizacija sa mogućnošću isključenja Memorisanje alarmiranja Dve vrste zvučnog signala alarm/ding-dong Pribor: dva para senzora otvaranja, strujni adapter, pribor za montažu Proširiv sa dodatnim:daljinskim upravljačem (HS61), spoljnom sirenom (HS63), senzorom otvaranja (HS62) Napajanje: strujni adapter (9V DC/500mA) (u sklopu), sigurnosno napajanje 6F22 (9V) baterija (nije u sklopu) Daljinski upravljač: 3xLR44 (AG13) 1,5V (u sklopu) Dimenzije: alarm:80x45x135mm Daljinski upravljač: 67x45x15mm

Reaguje i aktivira telefonski poziv na prisustvo lica u zoni pokrivenosti Domet senzora pokreta: 12m Može se dodeliti 5 različitih telefonskih brojeva Programiranje sopstvenog pristupnog koda do 6 karaktera LCD displej velikih dimenzija Podesivo kašnjenje Mogućnost nečujnog alarmiranja Memorisanje alarmiranja Dve vrste zvučnog signala alarm/ding-dong Pribor: daljinski upravljač, strujni adapter, telefonski kabel Proširiv sa dodatnim:daljinskim upravljačem (HS61), senzorom otvaranja (HS62) spoljnom sirenom (HS63), senzorom pokreta (HS64) Napajanje:centralna jedinica: strujni adapter (9V DC/500mA) (u sklopu), sigurnosno napajanje 6F22 (9V) baterija (nije u sklopu) Daljinski upravljač: 3xLR44 (AG13) 1,5V (u sklopu) Dimenzije: Alarm:80x45x150mm Daljinski upravljač: 67x45x15mm

ČUDOVIŠTA KOJA SMO VOLELI II FILM Šifra artikla: 217702 Isbn: 9788677816070 Autor : Ranko Munitić Izdavač : KREATIVNI CENTAR Istraživačko putovanje u šest knjiga i šezdeset poglavlja kroz analizu legendarnih ličnosti iz mitova, bajki, "horrora", "science fictiona" i "heroic fantasy". U drugoj knjizi predstavljeni su baron Minhauzen, Lepotica i Zver, dr Frankenštajn i njegovo čudovište, grbavac Kvazimodo, Pikova dama, M... Detaljnije Istraživačko putovanje u šest knjiga i šezdeset poglavlja kroz analizu legendarnih ličnosti iz mitova, bajki, "horrora", "science fictiona" i "heroic fantasy". U drugoj knjizi predstavljeni su baron Minhauzen, Lepotica i Zver, dr Frankenštajn i njegovo čudovište, grbavac Kvazimodo, Pikova dama, Mala sirena, Stara crna kuća i oživela mumija, Ahab i Beli kit, kapetan Nemo i profesor Lidenbrok i Alisa u zemljama čuda. Ime/Nadimak Email adresa Poruka POŠALJI Kategorija FILM Autor Ranko Munitić Težina specifikacija 0.5 kg Izdavač KREATIVNI CENTAR Pismo Ćirilica Povez Broš Godina 2008 Format 17x24 Strana 168 Obavezni kolačići čine stranicu upotrebljivom omogućavanjem osnovnih funkcija kao što su navigacija stranicom i pristup zaštićenim područjima. Sajt koristi kolačiće koji su neophodni za pravilno funkcionisanje naše veb stranice kako bi se omogućile određene tehničke funkcije i tako vam pružilo pozitivno korisničko iskustvo. Statistički kolačići anonimnim prikupljanjem i slanjem podataka pomažu vlasnicima web lokacija da razumeju kako posetioci komuniciraju sa stranicom. To su kolačići koji omogućavaju web analitiku sajta, odnosno analizu upotrebe naših stranica i merenje prometa, koje sajt sprovodi u cilju poboljšanja kvaliteta i sadržaja ponuđenih usluga. Marketinški kolačići se koriste za praćenje posetilaca putem web stranice. Koriste se za prikazivanje relevantnih oglasa korisnicima i podsticanje da učestvuju, što je važno za nezavisne izdavače i oglašavače. Sajt koristi Google Analytics kolačiće ads/ga-audiences i collect, te Facebook kolačiće fr i tr.

ARC3000H-W2(868) Alarmni hub koji podržava do 150 periferija (do 6 sirena, 64 daljinca), Frekvencija 868.0 MHz–868.6 MHz, domet do 2.000m na otvorenom, 2-smerna komunikacija sa AES128 enkripcijom, Frequency Hopping, Wi-Fi 2.4G/5G, RJ-45 mrežni port 10/100Mbps, Ugrađena litijumska baterija autonomije do 12h, LED indikator, 3 tastera za upravljanje (reset, aktiviranje, AP), Tamper, Protokoli: TCP/IP, L2TP, DHCP, UPNP, NTP, ANR, Cloud Update, SIA-DC09 protokol Video verifikacija alarma, Stona ili zidna montaža, Dimenzije 163.0 mm × 163.0 mm × 32.0 mm, masa 0.38kg, Sa napajanjem 220VAc/12Vdc 1.5A, CE sertifikovan ARD1233-W2(868) bežični IC detektor, Dual-element PIR, Pokrivanje 12m 90° pri visini montaže 2.2m, Detekcija pri 0.3 m/s–3 m/s, Pet Immunity Level ? 18 kg, Otpornost na belo svetlo do 6500 lx, Podešavanje osetljivosti u 3 nivoa, Dvosmerna digitalna temperaturna kompenzacija, LED indikator, taster za aktiviranje, Merenje temperature u opsegu –15 °C do +65 °C sa preciznošću ± 1°C, Frekvencija 868.0 MHz–868.6 MHz, domet do 1.600m na otvorenom, 2-smerna komunikacija sa AES128 enkripcijom, Frequency Hopping, Tamper, U kompletu sa CR123A baterijom, Trajanje baterije do 4 godine, Dimenzije 104.0 mm × 60.0 mm × 50.0 mm, masa 100g, CE sertifikovan ARD323-W2(868) bežični magnetni kontakt sa alamnim ulazom, Gap <40mm, Za drvena vrata, Sa jednim žičnim ulazom, LED indikator, taster za aktiviranje, Merenje temperature u opsegu –15 °C do +65 °C sa preciznošću ± 1°C, Frekvencija 868.0 MHz–868.6 MHz, domet do 1.200m na otvorenom, 2-smerna komunikacija sa AES128 enkripcijom, Frequency Hopping, U kompletu sa CR123A baterijom, Trajanje baterije do 5 godina, Dimenzije 100.2mm × 20.8mm × 20.3mm, Masa 70h, CE sertifikovan ARA24-W2(868) daljinski upravljač, 4 tastera (Home, Away, Disarm, and SOS), Dvobojni LED indikator, Frekvencija 868.0 MHz–868.6 MHz, domet do 900m na otvorenom, 2-smerna komunikacija sa AES128 enkripcijom, Frequency Hopping, Sa CR2032 baterijom, Dimenzije 60.0 mm × 39.5 mm × 15.0 mm, masa 20g

ARC3000H-W2(868) Alarmni hub (vrhunski model - WiFi, žična mreža, GPRS, 3G): Podržava do 150 periferija (do 6 sirena, 64 daljinca), Frekvencija 868.0 MHz–868.6 MHz, domet do 2.000m na otvorenom, 2-smerna komunikacija sa AES128 enkripcijom, Frequency Hopping, Dual SIM i Singl Standby, auto switching, Singl SIM (GSM:900 / 1800 MHz, WCDMA:B1 /B5 /B8, LTE-FDD:B1 /B3 /B5 /B7 /B8 /B20, LTE-TDD:B38 /B40 /B41), SMS/Pozivi do 5 telefonskih brojeva, Wi-Fi 2.4G/5G, RJ-45 mrežni port 10/100Mbps, Ugrađena litijumska baterija autonomije do 12h, LED indikator, 3 tastera za upravljanje (reset, aktiviranje, AP), Tamper, Protokoli: TCP/IP, L2TP, DHCP, UPNP, NTP, ANR, Cloud Update, SIA-DC09 protokol Video verifikacija alarma, Stona ili zidna montaža, Dimenzije 163.0 mm × 163.0 mm × 32.0 mm, masa 0.38kg, Sa napajanjem 220VAc/12Vdc 1.5A, CE sertifikovan ARD1233-W2(868) Bežični IC detektor: Dual-element PIR, Pokrivanje 12m 90° pri visini montaže 2.2m, Detekcija pri 0.3 m/s–3 m/s, Pet Immunity Level ? 18 kg, Otpornost na belo svetlo do 6500 lx, Podešavanje osetljivosti u 3 nivoa, Dvosmerna digitalna temperaturna kompenzacija, LED indikator, Taster za aktiviranje, Tamper, Merenje temperature u opsegu –15 °C do +65 °C sa preciznošću ± 1°C, Frekvencija 868.0 MHz–868.6 MHz, Domet do 1.600m na otvorenom, 2-smerna komunikacija sa AES128 enkripcijom, Frequency Hopping, Tamper, U kompletu sa CR123A baterijom, Trajanje baterije do 4 godine, Nazidna montaža, Radna Temperatura: -10 °C do +55 °C, Dimenzije 104.0 mm × 60.0 mm × 50.0 mm, Masa 100g, CE sertifikovan ARD323-W2(868) Bežični magnetni kontakt sa alamnim ulazom: Gap <40mm, Za drvena i PVC vrata, Sa jednim žičnim ulazom, LED indikator, Taster za aktiviranje, Tamper, Merenje temperature u opsegu –15 °C do +65 °C sa preciznošću ± 1°C, 2-smerna komunikacija sa AES128 enkripcijom, Frekvencija 868.0 MHz–868.6 MHz, Frequency Hopping, Detekcija jačine signala, Domet do 1.200m na otvorenom, U kompletu sa CR123A baterijom, Trajanje baterije do 5 godina, Montaža uz pomoć nosača (u pakovanju), Radna Temperatura: -10 °C do +55 °C, Dimenzije 100.2mm × 20.8mm × 20.3mm, Masa 70g, CE sertifikovan ARA24-W2(868) daljinski upravljač: 4 tastera (Home, Away, Disarm, and SOS), Dvobojni LED indikator, Frekvencija 868.0 MHz–868.6 MHz, domet do 900m na otvorenom, 2-smerna komunikacija sa AES128 enkripcijom, Frequency Hopping, U kompletu sa CR2032 baterijom, Dimenzije 60.0 mm × 39.5 mm × 15.0 mm, masa 20g

Inteligentni GSM alarmni sistem sa automatskom dojavom preko ugrađenog GSM modula. Kompletan integrisani bezbednosni sistem za kuću, garažu, kancelariju, vikendice i drugi objekte koji zahtevaju zaštitu. Sva informacija na displeju Podrška do 99 bežičnih zona Dve žične zone Možete da kontrolišete sistem alarma GSM koristeći telefon ili isporučeni daljinski upravljač Informacija o provali odvija se putem dojave SMS i telefonskim pozivima na brojeve navedene od strane korisnika Fleksibilna konfiguracija sistema na različite načine , svaka zona bezbednosti zasebno U slučaju isključenja spoljašnjeg napajanja, uređaj ima svoju bateriju i nezavisnu memoriju Moguće je povezati dodatne bežične senzore, kao što su senzor pokreta, vatre detektor, detektor gasa, senzor za razbijanje stakla Alarmni sistem koristi multi-band GSM-modul, tako da ima dosta prednosti i korisnih funkcija Ovaj proizvod je protivo provalni sistem sa automatskom dojavom, ugrađenim GSM modulom, što je zgodno za instalaciju i rad na mestima gde nema fiksne telefonske linije. Sistem može da zove do 6 korisničkih brojeva i da šalje SMS domaćinu kada je alarm aktiviran. Pored toga , možete da kontrolišete sistem sa Vašeg mobilnog telefona bilo gde i bilo kada . Ovaj alarmni sistem se široko koristi za domacinstva , prodavnice, u bolnicama, školama , bibliotekama, bankama, finansijskim kancelarijama, fabrikama , magacinima , itd Itegrisani GSM komunikator, pored kojeg ne postoji limit na daljinu u slučaju uzbune. Podrška GSM / CDMA mobilnih telefona. Može da se programira do 6 brojeva telefona: korisnik / policija / monitoring centr i td . Ako se uzbuna nastavlja , brojevi će biti birani redno. Daljinski upravljač omogučava aktiviranje/deaktiviranje , panik alarm. Funkcija `crne kutije` audio snimanje u slučaju provale. Kontrolišite sistem sa mobilnog telefona bilo gde i bilo kada, samo treba da unesete PIN kod iz sigurnosnih razloga. Podržava sve vrste bežičnih / žičnih senzora (NC/NO kontakti ): kao što su PIR detektori , vratne (GAP) senzori, senzori dimnih gasova , panik dugmad, itd. 2 relejna izlaza na raspolaganju za priključak spoljnjih uređaja i žičnih senzora. Daljinsko podešavanje putem telefona. Laka instalacija i upravljanje. Ugrađena baterija može da nastavi sa radom pri nestanku struje. Radi svuda gde ima GSM signal, pa je veoma pogodan za vikend kuće, garaže, brodove, i druge udaljene objekte gde nema 220v. Prosečna snaga : AC / DC adapter 1A Bežični prijem rastojanje : > = 100m Radna frekvencija : 315 ili 433 MHz, GSM 900 - 1800MHz Radni napon : DC12V , AC 220/110V Broj bežičnih zona 99 Radna temperatura / vlažnost -10 do + 40 / 90 % Sirena 110 dB Napon 12V / 1A napajanje ugrađeni mikrofon ugrađeni zvučnik glasovne dubliranje Komplet sadrži: 1 GSM glavni panel alarmnog sistema 1 bežični PIR detektora pokreta sa nosačem 1 bežični magnetni senzor za vrata/prozor 2 bežična daljinska upravljača 1 Sirenu visoke jačine 110db 1 AC-DC Adapter za napajanje 12V==1A 1 Uputstvo na engleskom centrala ima instaliranu punjivu bateriju. * Na stanju imamo bežične PIR senzore po ceni od 1990 din i magnetne senzore po 5E, koji mogu biti dodatno instalirani na sistem.

KLARENS ŠMIT - CLARENCE SCHMIDT - engleski jezik Biografija i dela Godina izdanja: 1946 Broj strana: 112 Povez: mek sa zaštitnim omotom Format: 23x21 Bogato ilustrovano Stanje kao na slici. Korice malo iskrzane, unutrašnjost u odličnom stanju. Clarence Schmidt (11. septembra 1897. u Njujorku - 9. novembra 1978. u Njujorku) bio je „autsajder“ i pionir monumentalne skulpture. Njegovo kontinuirano životno delo, „Čudo na planini“, izgrađeno je od pronađenih predmeta i recikliranog materijala između 1940. i 1972. godine, koji su evoluirali na zadnjoj padini planine Ohajo. Vajarstvo nije više fiksan pojam koji bi se za stalno primenio na određenu kategoriju predmeta ili skupa aktivnosti, već se radi o imenu jedne umetnosti koja se neprekidno razvija, menja, i širi svoje aktivnosti; neprestano uvrštavajući nove vrste predmeta u svoj okvir. Širina pojma u drugoj polovini dvadesetog veka je već bila daleko veća nego što se to moglo zamisliti nekoliko desetljeća ranije, a u fluidnom stanju umetnosti na početku 21. veka niko ne može sa sigurnošću predvideti šta se sve može uvrstiti u vajarsko delo u bližoj ili daljoj budućnosti. Određene karakteristike koje su u prethodnim vekovima smatrane suštinskim za umetnost vajarstva, najvećim delom nisu više prisutne u modernom vajarstvu, te tako više ne mogu pripadati njegovoj definiciji. Jedna od najbitnijih je ona koja se tiče predstvljanja prirode. Pre dvadesetog veka, vajarstvo je smatrano predmetnom umetnošću, onom koja imitira oblike prirode, najčešće ljudski lik, ali takođe i nežive predmete, igre, različite tipove pribora i knjige, obično u pratnji vajane ili klesane ljudske figure. Početkom dvadesetog veka, međutim, u vajarstvu se takođe pojavljuju nepredmetne, apstraktne forme. Za funkcionalne predmete i objekte kao što su namještaj, vaze, i građevine, je i ranije smatrano da mogu biti ekspresivni i lepi iako nisu ogledalo prirode, ali se tek u dvadesetom veku javljaju nefunkcionalna, nepredmetna (apstraktna) trodimenzionalna umetnička dela. Pre 20. veka, vajarstvo je prvenstveno smatrano umetnošću čvrste forme, ili mase. Istina, i ranije su postojali negativni elementi vajarstva, odnosno rupe i šupljine u masi čvrste forme, i oni su bili sastavni deo dizajna, ali je njihova uloga bila sekundarna. Međutim, u modernom vajarstvu najveći broj dela je sasvim obrnuo ovakvo shvatanje, usmeravajući pažnju posmatrača na prostorne aspekte vajarskog dela koji su sada postali dominantni. Prostorno vajarstvo je danas generalno prihvaćeno kao grana vajarstva. U prošlosti je takođe smatrano da su vajarsko delo i komponente koje ga čine nepromenjljivog oblika i veličine, kao i da su lišene mogućnosti kretanja. Razvojem kinetičkog vajarstva i ova shvatanje je dovedeno u pitanje, budući da se nepokretnost i postojanost više ne mogu smatrasti suštinskim za umetnost vajarstva. Vizuelne umetnosti podrazumevaju ne samo tradicionalne umetnosti kao što su slikarstvo i skulptura, već i sve one umetnosti nastale širenjem mogućnosti proizvođenja vizuelnog u tehnološkom kroz fotografiju, video i film.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Korice se odvojile od tabaka, sve ostalo kompaktno! Veliki format. FANTASTIČNO SLIKARSTVO „Fantastičnim“ opisujemo osobitost mnogih značajnih umjetničkih djela koja su nastala u različitim razdobljima, a nisu ograničena ni na određenu zemlju ni na određeni period. Taj izraz bi se mogao definirati kao slobodna primjena moći predočavanja bez obzira na ono što smatramo stvarnošću. U slikarstvu je „fantastično“ oprečno realizmu kojem su težili francuski impresionisti, nastojeći da što je moguće točnije reproduciraju optičke dojmove svjetla i boje pojedinih predmeta. Fantastični duh, međutim, daje oblik zagonetnome i neobičnome. Smisao za čudesno je postojao u svim vremenskim razdobljima. Francuski slikar devetnaestog stoljeća Gustave Moreau definirao je filozofiju slikara fantastičnoga kratko i jasno u svom vlastitom stavu: „Ne vjerujem u ono što mogu opipati i vidjeti. Vjerujem jedino u ono što ne vidim, a prije svega u ono što osjećam.“ Moreauov suvremenik Joseph Péladan, filozof fantastičnoga, izradio je detaljna pravila svoga društva za promicanje imaginative umjetnosti, Salon de la Rose-Croix. Zahtijevao je da se odbace mnoge realistične teme u slikarstvu; to su patriotski i militaristički sižei, prikazi iz suvremenog života, portreti, seljačke scene, svi pejzaži („osim onih komponiranih u Poussinovoj maniri“), marine, slikovite orijentalne scene, sve humoristične teme, svi prikazi domaćih životinja, sporta, cvijeća i mrtve prirode. Što je preostalo? Kako god nam se ovaj popis zabrana može pričinjati neobičnim, on zapravo samo ukazuje na neovisnost i samostojnost onih slika kojima su izvor inspiracije bile legende, kazivanja, alegorije, snovi i pjesništvo – posebno lirika – na sve ono gdje fantazija igra ulogu. Ovamo se mogu pribrojiti i određene vrste religioznih sižea, međutim treba razlikovati one što prikazuju stroge vjerske sadržaje od onih koji dopuštaju slobodniju interpretaciju. Slikarsko prikazivanje madone s djetetom ili raspeća u njegovu čvrsto definiranom značenju ne može se dovesti u vezu s pojmom fantazije. Postoji međutim u kršćanskoj ikonografiji mnogo toga što umjetnik može slobodno prikazivati, a da ne dirne u vjersku dogmu, npr. priča o Salomi (si. 43). Vizije što su mučile Sv. Antuna bile su česta tema fantastičnih slikara (sl. 12, 13, 17 i 83). Pakao je strašan pojam, ali ga se ne može definirati, pa je tako urodio raznolikim interpretacijama. Nakaze iz pakla koje u slikama Matthiasa Grünewalda proganjaju sv. Antuna zaista su fantastične (sl. 12). Pakao poprima uznemirujuće psihološke dimenzije u djelima Hieronymusa Boscha (sl. 9) i Pietera Bruegela starijeg (sl. 16). Legende o svecima, kao npr. o sv. Nikoli iz Barija i o čudesima što mu se pripisuju, bile su bogato vrelo za fantaziju; njegovo čudesno smirivanje olujnog mora su, npr. prikazali slikari iz Firenze i Sienne u nekoliko navrata. Često uspoređuju slikari čudesno s nepoznatim. Fantastični otoci iz Odiseje nalaze se u jednom neistraženom moru. Zbog geografske tajanstvenosti likovi iz Homerovih djela poprimili su nadnaravne oblike, kao npr. privlačne sirene, tajnim moćima proviđenja Kirka, golemi jednooki kiklopi; ovim sižeima poslužili su se mnogi slikari, počev od starih grčko-rimskih zidnih slikarija pa do Turnera u devetnaestom stoljeću. Tako se u srednjovjekovnim „Bestijarijima“ (simboličko-mističnim slikovnicama o životinjama) mogu naći takve fantastične životinje za koje se pretpostavljalo da nastavaju nepoznate zemlje; rane zemljopisne karte su obilježavale takva područja upozorenje: „Ovdje je neman!“ Mnoge fantastične teme izazivale su dojam lijepe realnosti. Kad su majstori renesanse prikazivali epizode iz klasične mitologije, mislili su na jedno „zlatno doba“ koje im je dopuštalo da prikazuju ljudski lik u idealnoj savršenosti. Jednu Tizianovu bakanalsku svečanost možemo zaista smatrati nekom idealnom fantazijom. No groteska se također pojavljuje, pogotovu u scenama iz klasičnih basni, u slikama koje su oduševljavale učene ljubitelje umjetnosti. Fauni, satiri i kentauri prikazivani su pri njihovim različitim zabavama (sl. 4). Zeus, koji se u različitim oblicima prikazivao zemaljskim ženama bio je oduvijek poticaj slikarima za fantastična ostvarenja: prikazao se Danaji kao zlatna kiša, Antiopi kao satir, Ledi kao labud, Europi kao bik. Obljubljen siže bio je i Andromedino spašavanje Perzeja od nemani, gdje je groteska bila neophodan element, pri čemu je upravo ružnošću nemani naglašena ljepota. U stoljećima nakon renesanse, osobito u osamnaestom, smanjilo se značenje fantastičnoga u evropskom slikarstvu. Portretno slikarstvo je cvalo, a u slikanju krajobraza porasla je važnost realističnog slikarstva, racionalno je svuda bilo važnije od misterioznoga. No uvijek postoje iznimke. Vještice su očito fascinirale i slikare i javnost u jednakoj mjeri (sl. 27–29). U Watteauovim „Fêtes galantes“ vizije dvorskog života dostigle su vizionarsku čarobnost, no Watteau je znao kako zadržati ravnotežu između stvarnoga i fantastičnoga (sl. 31). Čak je i slikarima veduta iz osamnaestog stoljeća fantastično ponekad pružalo mogućnost da izbjegnu vjerno prikazivanje gradova i krajeva. Osebujnost „capriccia“ je npr. gotovo zahtijevala izvjesnu modifikaciju stvarnosti. U takvim radovima mogao je umjetnik sagraditi svijet snova tako da je fragmente stvarnosti prema svojoj želji ponovno sastavljao. Tako je u Rimu Pannini stvorio fantastične kombinacije starih ruševina, Canaletto je glasovite konje s Markova trga u Veneciji prikazao na sasvim drugom mjestu, na Piazzetti pred Duždevom palačom (sl. 40), a engleski slikar William Marlow je pod očitim talijanskim utjecajem prikazao londonsku katedralu Sv. Pavla u venecijanskom ambijentu (sl. 49). Na mjesto postojećih palača Piranesi je postavio svoje prostrane, labirintima slične zatvore (sl. 34, 35). Venecijanac Guardi je odbacio uobičajeno prikazivanje Canala Grande i umjesto toga naslikao male otoke u laguni s izmišljenom arhitekturom ruševina (sl. 48). Ranom romantikom na prijelazu osamnaestog u devetnaesto stoljeće fantazija je ponovno postala snaga odrednica u umjetnosti. Neobuzdana fantazija suprotstavila se kontroli razbora. Shakespeare je ponovno otkriven, a slikari nisu više u tragedijama prikazivali trenutke najvećeg užasa i napetosti, nego isto tako i susret likova iz »Sna ljetne noći« na mjesečini. „San razbora“, da se poslužimo na ovom mjestu Goyinim riječima, omogućio je nemani, poput one na fascinirajućoj Füsslijevoj slici „Mora“, da muči ženu koja spava (sl. 45). Goyin fantastični sviiet predodžaba susrećemo na njegovim bakropisima i slikama (sl. 46, 47, 51). Naklonost prema tajanstvenome i nadnaravnome što je u jezovitim romanima Horacea Walpolea, Anne Radcliffe i „Monk“ Lewisa našla svoj književni izraz, imala je i svoju paralelu u slikarstvu. Posebno je Füssli signalizirao odvraćanje od racionalnoga. Još jedna posljedica romantičnog raspoloženja je atmosfera nasilja, tako karakteristična za slike Johna Martina: strašna nadnaravna kazna za Babilon i Ninivu i igra snažnih valova što u njegovoj viziji općeg potopa gutaju zemlju i ljude, kao i njegov strašan „Dan gnjeva“ (sl. 57). Slikarstvo kasnijeg devetnaestog stoljeća je neko vrijeme ignoriralo fantastičan element, jer se sve veća pažnja posvećivala realističnim tendencijama. Suvremeni život i pejzaž bile su teme realizma, impresionizma i postimpresionizma u kontinentalnoj Evropi. Pri tome se sve više uvažavala estetska vrijednost bole i oblika. Tek je u novije vrijeme zapostavljena imaginativna umjetnost opet postala aktualna. U Engleskoj su njeni predstavnici prerafaeliti. Premda je cilj prerafaelitskog pokreta isprva bio „vjernost prirodi“, za njegov kasniji razvoj karakterističnije su vizije „idealnog svijeta koji nije nikad a i neće nikad postojati“, kako je to formulirao Edward Burne-Jones. Ovo idealiziranje utjecalo je također na umjetnike u Francuskoj i Belgiji koji su se posvetili poetičnijem poimanju umjetnosti u jednom vremenu kad se činilo da je impresionizam nadišao sve ono što je bilo prije njega, za razliku od onih slikara kojima se jedino radilo o vanjskim manifestacijama prirode. Na kontinentu se izraz sjetne nostalgije tako karakteristične za djelo Burne-Jonesa stopio s težnjom da izraze neobične osjećaje koji su pojmu dekadencije dali nov sadržaj (sl. 67, 70, 71). Dekadencija je, kako je Verlaine pjesnički definira, bila izrazom „senzualnog duha i zabrinute putenosti, nasilja i sjaja jednog degeneriranog carstva“. On tu ukazuje na nešto što pripada svijetu osjećaja onih umjetnika koji su u osamdesetim i devedesetim godinama devetnaestog stoljeća stvorili svoj vlastiti fantastični svijet: žene su bile utjelovljenje misteriozne sudbine; u ilustracijama uz pripovijest Edgara Allana Poea istražio je Odilon Redon dubine mrtvačkoga; Gustave Moreau (sl. 49–61) pridao je antičkim mitovima novo značenje, dopuštajući simboličkim figurama da predstavljaju razna duševna stanja. Nadrealizam je u dvadesetom stoljeću na neki način nastavio tradiciju simbolizma što su ga razvili Moreau i neki drugi umjetnici. No između ta dva pokreta postoji temeljna razlika. Dok se simbolizam devetnaestog stoljeća kretao u području mistike i grešnosti, nadrealizam je pod utjecajem psihoanalize zauzeo „klinički“ distanciran stav. Fantastičnost snova i osebujno podzemlje nesvjesnoga osvojilo je u umjetnosti kao i u znanosti nov položaj. Nadrealisti su zaista prodrli u novo područje čudesnog i fantastičnog i ispisali najnovije poglavlje jedne neobične priče

Odlično očuvano! Naslov Fantastično slikarstvo : od Hieronymusa Boscha do Salvadora Dalija : 104 reprodukcije / izbor i uvod William Gaunt ; [prevela s njemačkog Micheline Popović] Vrsta građe knjiga Jezik hrvatski Godina 1980 Izdanje 2. hrvatsko izd. Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1980 Fizički opis [14] str., 96 str. s tablama : ilustr. ; 42 cm Drugi autori - osoba Gaunt, William Zbirka Remek djela u velikom formatu (Broš.) Napomene Prijevod djela: Painters of fantasy FANTASTIČNO SLIKARSTVO „Fantastičnim“ opisujemo osobitost mnogih značajnih umjetničkih djela koja su nastala u različitim razdobljima, a nisu ograničena ni na određenu zemlju ni na određeni period. Taj izraz bi se mogao definirati kao slobodna primjena moći predočavanja bez obzira na ono što smatramo stvarnošću. U slikarstvu je „fantastično“ oprečno realizmu kojem su težili francuski impresionisti, nastojeći da što je moguće točnije reproduciraju optičke dojmove svjetla i boje pojedinih predmeta. Fantastični duh, međutim, daje oblik zagonetnome i neobičnome. Smisao za čudesno je postojao u svim vremenskim razdobljima. Francuski slikar devetnaestog stoljeća Gustave Moreau definirao je filozofiju slikara fantastičnoga kratko i jasno u svom vlastitom stavu: „Ne vjerujem u ono što mogu opipati i vidjeti. Vjerujem jedino u ono što ne vidim, a prije svega u ono što osjećam.“ Moreauov suvremenik Joseph Péladan, filozof fantastičnoga, izradio je detaljna pravila svoga društva za promicanje imaginative umjetnosti, Salon de la Rose-Croix. Zahtijevao je da se odbace mnoge realistične teme u slikarstvu; to su patriotski i militaristički sižei, prikazi iz suvremenog života, portreti, seljačke scene, svi pejzaži („osim onih komponiranih u Poussinovoj maniri“), marine, slikovite orijentalne scene, sve humoristične teme, svi prikazi domaćih životinja, sporta, cvijeća i mrtve prirode. Što je preostalo? Kako god nam se ovaj popis zabrana može pričinjati neobičnim, on zapravo samo ukazuje na neovisnost i samostojnost onih slika kojima su izvor inspiracije bile legende, kazivanja, alegorije, snovi i pjesništvo – posebno lirika – na sve ono gdje fantazija igra ulogu. Ovamo se mogu pribrojiti i određene vrste religioznih sižea, međutim treba razlikovati one što prikazuju stroge vjerske sadržaje od onih koji dopuštaju slobodniju interpretaciju. Slikarsko prikazivanje madone s djetetom ili raspeća u njegovu čvrsto definiranom značenju ne može se dovesti u vezu s pojmom fantazije. Postoji međutim u kršćanskoj ikonografiji mnogo toga što umjetnik može slobodno prikazivati, a da ne dirne u vjersku dogmu, npr. priča o Salomi (si. 43). Vizije što su mučile Sv. Antuna bile su česta tema fantastičnih slikara (sl. 12, 13, 17 i 83). Pakao je strašan pojam, ali ga se ne može definirati, pa je tako urodio raznolikim interpretacijama. Nakaze iz pakla koje u slikama Matthiasa Grünewalda proganjaju sv. Antuna zaista su fantastične (sl. 12). Pakao poprima uznemirujuće psihološke dimenzije u djelima Hieronymusa Boscha (sl. 9) i Pietera Bruegela starijeg (sl. 16). Legende o svecima, kao npr. o sv. Nikoli iz Barija i o čudesima što mu se pripisuju, bile su bogato vrelo za fantaziju; njegovo čudesno smirivanje olujnog mora su, npr. prikazali slikari iz Firenze i Sienne u nekoliko navrata. Često uspoređuju slikari čudesno s nepoznatim. Fantastični otoci iz Odiseje nalaze se u jednom neistraženom moru. Zbog geografske tajanstvenosti likovi iz Homerovih djela poprimili su nadnaravne oblike, kao npr. privlačne sirene, tajnim moćima proviđenja Kirka, golemi jednooki kiklopi; ovim sižeima poslužili su se mnogi slikari, počev od starih grčko-rimskih zidnih slikarija pa do Turnera u devetnaestom stoljeću. Tako se u srednjovjekovnim „Bestijarijima“ (simboličko-mističnim slikovnicama o životinjama) mogu naći takve fantastične životinje za koje se pretpostavljalo da nastavaju nepoznate zemlje; rane zemljopisne karte su obilježavale takva područja upozorenje: „Ovdje je neman!“ Mnoge fantastične teme izazivale su dojam lijepe realnosti. Kad su majstori renesanse prikazivali epizode iz klasične mitologije, mislili su na jedno „zlatno doba“ koje im je dopuštalo da prikazuju ljudski lik u idealnoj savršenosti. Jednu Tizianovu bakanalsku svečanost možemo zaista smatrati nekom idealnom fantazijom. No groteska se također pojavljuje, pogotovu u scenama iz klasičnih basni, u slikama koje su oduševljavale učene ljubitelje umjetnosti. Fauni, satiri i kentauri prikazivani su pri njihovim različitim zabavama (sl. 4). Zeus, koji se u različitim oblicima prikazivao zemaljskim ženama bio je oduvijek poticaj slikarima za fantastična ostvarenja: prikazao se Danaji kao zlatna kiša, Antiopi kao satir, Ledi kao labud, Europi kao bik. Obljubljen siže bio je i Andromedino spašavanje Perzeja od nemani, gdje je groteska bila neophodan element, pri čemu je upravo ružnošću nemani naglašena ljepota. U stoljećima nakon renesanse, osobito u osamnaestom, smanjilo se značenje fantastičnoga u evropskom slikarstvu. Portretno slikarstvo je cvalo, a u slikanju krajobraza porasla je važnost realističnog slikarstva, racionalno je svuda bilo važnije od misterioznoga. No uvijek postoje iznimke. Vještice su očito fascinirale i slikare i javnost u jednakoj mjeri (sl. 27–29). U Watteauovim „Fêtes galantes“ vizije dvorskog života dostigle su vizionarsku čarobnost, no Watteau je znao kako zadržati ravnotežu između stvarnoga i fantastičnoga (sl. 31). Čak je i slikarima veduta iz osamnaestog stoljeća fantastično ponekad pružalo mogućnost da izbjegnu vjerno prikazivanje gradova i krajeva. Osebujnost „capriccia“ je npr. gotovo zahtijevala izvjesnu modifikaciju stvarnosti. U takvim radovima mogao je umjetnik sagraditi svijet snova tako da je fragmente stvarnosti prema svojoj želji ponovno sastavljao. Tako je u Rimu Pannini stvorio fantastične kombinacije starih ruševina, Canaletto je glasovite konje s Markova trga u Veneciji prikazao na sasvim drugom mjestu, na Piazzetti pred Duždevom palačom (sl. 40), a engleski slikar William Marlow je pod očitim talijanskim utjecajem prikazao londonsku katedralu Sv. Pavla u venecijanskom ambijentu (sl. 49). Na mjesto postojećih palača Piranesi je postavio svoje prostrane, labirintima slične zatvore (sl. 34, 35). Venecijanac Guardi je odbacio uobičajeno prikazivanje Canala Grande i umjesto toga naslikao male otoke u laguni s izmišljenom arhitekturom ruševina (sl. 48). Ranom romantikom na prijelazu osamnaestog u devetnaesto stoljeće fantazija je ponovno postala snaga odrednica u umjetnosti. Neobuzdana fantazija suprotstavila se kontroli razbora. Shakespeare je ponovno otkriven, a slikari nisu više u tragedijama prikazivali trenutke najvećeg užasa i napetosti, nego isto tako i susret likova iz »Sna ljetne noći« na mjesečini. „San razbora“, da se poslužimo na ovom mjestu Goyinim riječima, omogućio je nemani, poput one na fascinirajućoj Füsslijevoj slici „Mora“, da muči ženu koja spava (sl. 45). Goyin fantastični sviiet predodžaba susrećemo na njegovim bakropisima i slikama (sl. 46, 47, 51). Naklonost prema tajanstvenome i nadnaravnome što je u jezovitim romanima Horacea Walpolea, Anne Radcliffe i „Monk“ Lewisa našla svoj književni izraz, imala je i svoju paralelu u slikarstvu. Posebno je Füssli signalizirao odvraćanje od racionalnoga. Još jedna posljedica romantičnog raspoloženja je atmosfera nasilja, tako karakteristična za slike Johna Martina: strašna nadnaravna kazna za Babilon i Ninivu i igra snažnih valova što u njegovoj viziji općeg potopa gutaju zemlju i ljude, kao i njegov strašan „Dan gnjeva“ (sl. 57). Slikarstvo kasnijeg devetnaestog stoljeća je neko vrijeme ignoriralo fantastičan element, jer se sve veća pažnja posvećivala realističnim tendencijama. Suvremeni život i pejzaž bile su teme realizma, impresionizma i postimpresionizma u kontinentalnoj Evropi. Pri tome se sve više uvažavala estetska vrijednost bole i oblika. Tek je u novije vrijeme zapostavljena imaginativna umjetnost opet postala aktualna. U Engleskoj su njeni predstavnici prerafaeliti. Premda je cilj prerafaelitskog pokreta isprva bio „vjernost prirodi“, za njegov kasniji razvoj karakterističnije su vizije „idealnog svijeta koji nije nikad a i neće nikad postojati“, kako je to formulirao Edward Burne-Jones. Ovo idealiziranje utjecalo je također na umjetnike u Francuskoj i Belgiji koji su se posvetili poetičnijem poimanju umjetnosti u jednom vremenu kad se činilo da je impresionizam nadišao sve ono što je bilo prije njega, za razliku od onih slikara kojima se jedino radilo o vanjskim manifestacijama prirode. Na kontinentu se izraz sjetne nostalgije tako karakteristične za djelo Burne-Jonesa stopio s težnjom da izraze neobične osjećaje koji su pojmu dekadencije dali nov sadržaj (sl. 67, 70, 71). Dekadencija je, kako je Verlaine pjesnički definira, bila izrazom „senzualnog duha i zabrinute putenosti, nasilja i sjaja jednog degeneriranog carstva“. On tu ukazuje na nešto što pripada svijetu osjećaja onih umjetnika koji su u osamdesetim i devedesetim godinama devetnaestog stoljeća stvorili svoj vlastiti fantastični svijet: žene su bile utjelovljenje misteriozne sudbine; u ilustracijama uz pripovijest Edgara Allana Poea istražio je Odilon Redon dubine mrtvačkoga; Gustave Moreau (sl. 49–61) pridao je antičkim mitovima novo značenje, dopuštajući simboličkim figurama da predstavljaju razna duševna stanja. Nadrealizam je u dvadesetom stoljeću na neki način nastavio tradiciju simbolizma što su ga razvili Moreau i neki drugi umjetnici. No između ta dva pokreta postoji temeljna razlika. Dok se simbolizam devetnaestog stoljeća kretao u području mistike i grešnosti, nadrealizam je pod utjecajem psihoanalize zauzeo „klinički“ distanciran stav. Fantastičnost snova i osebujno podzemlje nesvjesnoga osvojilo je u umjetnosti kao i u znanosti nov položaj. Nadrealisti su zaista prodrli u novo područje čudesnog i fantastičnog i ispisali najnovije poglavlje jedne neobične priče (sl. 73, 80, 81, 88–91, 93, 96). KC (N)