Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
101-125 od 941 rezultata
Prati pretragu "slicni:83293411 Književnost i radio"
Vi se opustite, Gogi će Vas obavestiti kad pronađe nove oglase za tražene ključne reči.
Gogi će vas obavestiti kada pronađe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
-
Cena
500 din - 799 din
Opis ZBIRKA PESAMA – Vladan Jočić Rođen u Beogradu, filolog ruskog jezika i književno-sti. Dobar deo detinjstva proveo u Moskvi, gde je završio prvih 6 razreda osnovne škole. Radio kao lektor srpskog jezika na Fakultetu slovenskih jezika u Harbinu, u Kini. Trenutno se bavi predavanjem i učenjem jezika. Tata dvoje malih bandita i gazda troje još većih psećih bandita. Užoj publici poznat i pod pseudonimom Flip-Flop iz vremena kad je svoju sklonost ka pisanju izražavao kroz rep muziku.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Troskok s motkom Jedan deo svog obimnog književnog rada Laza Lazić (1929) posvetio je saradnji sa Dečjom redakcijom Radio Beograda, posebno popularnoj emisiji Dobro jutro deco. Vernost ovoj emisiji izražava se sada u obliku knjige - u kojoj se nalaze tri serije: Cirkus Reks Univerzal, Biro za izgubljene stvari, decu i ostalo i Troskok s motkom, svojevrsni omaž direktnom prenosu, i to u neizmenjenom obliku kako su bile prezentovane u jutarnjem programu radija - na radost današnjoj i budućim generacijama.
ZORAN GLUŠČEVIĆ (Užička Požega, 23.05.1926 — Beograd, 11.05.2006) Zoran Gluščević, istaknuti književnik, književni i likovni kritičar i esejista, rođen je 23. maja 1926. godine u Užičkoj Požegi. Gimnaziju je učio u Požarevcu i Beogradu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu na katedri za germanistiku. Veoma rano se afirmisao na književnoj i kulturnoj sceni. Bio je veoma cenjen kao književni kritičar. Pored eseja pisao je drame za radio i televiziju. Dobitnik većeg broja priznanja i nagrada. Gluščevićeva bibliografija je izuzetno bogata. Autor je tridesetak knjiga. Pisao je eseje, studije i kritike, i bavio se prevodilačkim radom. Jedan od naših najboljih germanista priredio je i prvi objavio sabrana dela Hermana Hesea. Važio je za najboljeg poznavaoca Heseovog opusa, kao i stvaralaštvo Franca Kafke. Sa Maricom Josimčević i Radovanom Popovićem priredio je sabrana dela Isidore Sekulić: Drugi o Isidori, u izdanju Stylos Art. Ovjavljene knjige: `Kako se posmatra književno delo` (1953);`Putevi humaniteta` I i II (1964, 1965);`Perom u raboš`, (1966);`Epoha romantizma`, Nolit (1966);`Romantizam`, Obod, Cetinje(1967);`Mit, književnost i otuđenje` (1970);`Studija o Kafki`, Vuk Karadžić (1971);`Kafka: Ključevi za Zamak` (1972);`Alfa i omega` (1975);`Kafka: krivica i kazna` (1980);`Poezija i magija`, eseji o pesnicima, Prosveta (1980);`F-117, ili, Sunovrat NATO strategije`, Verzal press (1999);`Ratne igre oko Kosova`, Nikola Pašić (1999);`Sava Rakočević`, monografija o poznatom savremenom srpskom slikaru, Srpska književna zadruga (2001);`Okultna moć`, Prosveta — Niš (2001);`Mefisto i on`, roman, Prosveta (2005);`Gete`, Službeni glasnik (2011). Bio je urednik lista `Umetnost i kritika`, zatim Izdavačkog preduzeća `Vuk Karadžić` i Izdavačkog zavoda `Jugoslavija` i glavni i odgovorni urednik `Književnih novina`. `... 1969. godine objavio je članak kojim je osudio ulazak vojnih trupa SSSR u Čehoslovačku, zbog čega je osuđen na šest meseci zatvora. U svojim knjigama se bavio i aktuelnom političkom situacijom, pa su dela `Kosovo i nikad kraj`, `Ratne igre oko Kosova`, `F-117, ili, Sunovrat NATO strategije` posvećena kritici međunarodne politike prema Kosovu i SCG.` Preminuo je 10. maja 2006. godine u osamdesetoj godini života.
Autor - osoba Nunez, Sigrid Naslov Prijatelj / Sigrid Nunez ; s engleskog prevela Senada Kreso Jedinstveni naslov ǂThe ǂfriend. bosanski jezik Vrsta građe roman URL medijskog objekta odrasli, opća (lijepa književnost) Jezik bosanski Godina 2021 Izdavanje i proizvodnja Sarajevo : Buybook, 2021 (Kragujevac : Grafostil) Fizički opis 170 str. ; 20 cm Drugi autori - osoba Kreso, Senada Zbirka ǂBiblioteka ǂFarah Napomene Prijevod djela: The friend Bilješke uz tekst Slika autorice i bilješka o njoj na zadnjem kor. listu AMERIČKA NACIONALNA NAGRADA ZA KNJIŽEVNOST 2018. Dirljiva priča o prijateljstvu i ljubavi Knjiga koja će u nama probuditi najiskrenija osećanja i uspomene i podsetiti nas na to šta je najvrednije u životu. Nakon iznenadnog gubitka dugogodišnjeg najboljeg prijatelja i mentora, spisateljica dobija na čuvanje njegovog psa Apolona, ogromnog starog mužjaka nemačke doge kojeg niko ne želi. Između njih dvoje se s vremenom stvara posebna veza: on njoj pruža neku vrstu utehe, ona pokušava da ublaži njegovu nemu patnju za izgubljenim vlasnikom. Svako se na svoj način nosi sa tugom, a kroz opise svakodnevnih, često zabavnih dogodovština, autorka glasno razmišlja o životu i smrti, naročito o književnosti. Književni biser za sve one koji su imali najboljeg prijatelja, bio on životinja ili ljudsko biće, i iskusili prazninu u duši koja ostaje kada ih izgubimo. Sigrid Nunez je američka autorka. Osvojila je brojne književne nagrade i priznanja za svoj dosadašnji rad. Predavala je na Kolumbiji, Prinstonu, Bostonskom univerzitetu. Radila je i kao gostujući pisac-predavač na Amherstu, Smitu, Baruku, Vasaru, Univerzitetu Kalifornija, a od proleća 2019. godine radi i na Univerzitetu Sirakuza. Objavila je sedam romana, a za roman Prijatelj osvojila je Američku nacionalnu nagradu za književnost u oblasti fikcije i postigla veliku popularnost. MG17
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Siromašnom Janu Andešonu ćerka je sve na svetu i jedina svetla tačka u njegovom turobnom životu. Kad Klara ode na rad u Stokholm i kad od nje dugo nema nikakvih vesti, Jan počinje da iznalazi svoja objašnjenja zašto mu se ćerka ne javlja. To dovodi do promene u njegovom ponašanju, ali izaziva posledice i u zajednici u kojoj Jan živi, jer njegov preobražaj neizbežno uzdrmava temelje njene tradicionalne društvene uređenosti. Švedska nobelovka Selma Lagerlef vešto prepliće brojne događaje i likove u ovoj čas veseloj, čas tužnoj, čas gorko realističnoj, čas opojno fantastičnoj, ali nadasve dirljivoj priči o jednom ocu kojem je rastanak s voljenom ćerkom toliko nepodnošljiv da jedini spas nalazi u bekstvu od stvarnosti. Selma Lagerlef se nalazi među najpoznatijim i najpriznatijim švedskim piscima. Ona je prva žena dobitnik Nobelove nagrade za književnost i prva žena koja je postala članica Švedske akademije. U obrazloženju Odbora za dodelu Nobelove nagrade stoji da joj je nagrada dodeljena “kao priznanje uzvišenom idealizmu, živoj mašti i duhovnoj pronicljivosti koji karakterišu njena dela”. Doktorirala je književnost na Univerzitetu Upsala, više godina radila kao nastavnik, a kao književnica bila je veoma plodna i napisala je desetinu romana i mnoštvo kratkih priča.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Car Portugalije Siromašnom Janu Andešonu ćerka je sve na svetu i jedina svetla tačka u njegovom turobnom životu. Kad Klara ode na rad u Stokholm i kad od nje dugo nema nikakvih vesti, Jan počinje da iznalazi svoja objašnjenja zašto mu se ćerka ne javlja. To dovodi do promene u njegovom ponašanju, ali izaziva posledice i u zajednici u kojoj Jan živi, jer njegov preobražaj neizbežno uzdrmava temelje njene tradicionalne društvene uređenosti. Švedska nobelovka Selma Lagerlef vešto prepliće brojne događaje i likove u ovoj čas veseloj, čas tužnoj, čas gorko realističnoj, čas opojno fantastičnoj, ali nadasve dirljivoj priči o jednom ocu kojem je rastanak s voljenom ćerkom toliko nepodnošljiv da jedini spas nalazi u bekstvu od stvarnosti. Selma Lagerlef se nalazi među najpoznatijim i najpriznatijim švedskim piscima. Ona je prva žena dobitnik Nobelove nagrade za književnost i prva žena koja je postala članica Švedske akademije. U obrazloženju Odbora za dodelu Nobelove nagrade stoji da joj je nagrada dodeljena „kao priznanje uzvišenom idealizmu, živoj mašti i duhovnoj pronicljivosti koji karakterišu njena dela“. Doktorirala je književnost na Univerzitetu Upsala, više godina radila kao nastavnik, a kao književnica bila je veoma plodna i napisala je desetinu romana i mnoštvo kratkih priča.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Opis proizvoda Siromašnom Janu Andešonu ćerka je sve na svetu i jedina svetla tačka u njegovom turobnom životu. Kad Klara ode na rad u Stokholm i kad od nje dugo nema nikakvih vesti, Jan počinje da iznalazi svoja objašnjenja zašto mu se ćerka ne javlja. To dovodi do promene u njegovom ponašanju, ali izaziva posledice i u zajednici u kojoj Jan živi, jer njegov preobražaj neizbežno uzdrmava temelje njene tradicionalne društvene uređenosti.Švedska nobelovka Selma Lagerlef vešto prepliće brojne događaje i likove u ovoj čas veseloj, čas tužnoj, čas gorko realističnoj, čas opojno fantastičnoj, ali nadasve dirljivoj priči o jednom ocu kojem je rastanak s voljenom ćerkom toliko nepodnošljiv da jedini spas nalazi u bekstvu od stvarnosti.Selma Lagerlef se nalazi među najpoznatijim i najpriznatijim švedskim piscima. Ona je prva žena dobitnik Nobelove nagrade za književnost i prva žena koja je postala članica Švedske akademije. U obrazloženju Odbora za dodelu Nobelove nagrade stoji da joj je nagrada dodeljena „„kao priznanje uzvišenom idealizmu, živoj mašti i duhovnoj pronicljivosti koji karakterišu njena dela““. Doktorirala je književnost na Univerzitetu Upsala, više godina radila kao nastavnik, a kao književnica bila je veoma plodna i napisala je desetinu romana i mnoštvo kratkih priča.
Radomir Konstantinović Daj nam danasTvrdi povezIzdavač NolitO autoruРадомир Константиновић (27. март 1928 — 27. октобар 2011) био је српски и југословенски књижевник, филозоф, публициста и члан АНУБиХ.[1][2]БиографијаРођен је 27. марта 1928. године у Суботици.[3] Био је члан Литерарне редакције Радио Београда од 1949. до 1951. године. Уређивао је часопис „Младост“, „Књижевне новине“ и двонедељник „Данас“. Више година био је хонорарни сарадник Трећег програма Радио Београда.Константиновић је почео као песник, са збирком стихова „Кућа без крова“, да би се посветио роману и објавио читав низ експерименталних пројеката и модерних дела: „Дај нам данас“, „Мишоловка“, „Чисти и прљави“, „Излазак“ (НИН-ова награда 1960. године) и „Ахасвер или трактат о пивској флаши“.Примљен је у Савез књижевника Југославије 3.1.1949.године. Чланска карта носи број 47.У периоду 1956-1964 Радио Београд извео је шест Константиновићевих радио-драма које је режирао Василије Поповић (Павле Угринов). Камерна сцена „Круг 101" Народног позоришта у Београду отворена је 1962. године драмом „Саобраћајна несрећа“ у режији Арсе Јовановића. Све радио-драме превођене су и извођене на више језика. Драма „Велики Емануел“ увршћена је 1963. године у антологију светске радио-драме на немачком. По драми „Икаров лет“ 1964. године названа је антологија југословенске радио-драме такође на немачком.Осим више десетина есеја и расправа емитованих преко радија и телевизије и штампаних у листовима и часописима, објавио је збирку естетичко-филозофских расправа „Пентаграм“.Од „Пентаграма“, окренуо се есеју и тада су почеле да се назиру кључне деонице култне „Философије паланке“ коју је Константиновић у целости прочитао у емисијама Трећег програма Радио Београда пре него што је први пут штампана.Од 1966. године емитују се преко Трећег програма Радио Београда, а од 1969. штампају у часопису "Трећи програм" огледи о песницима Српске културе 20. века „Биће и језик“. За 12 година (1969—1981) Константиновић је објавио 113 есеја на више од 4000 страница.Постмодернистичко штиво „Декартова смрт“ објављено је 1998. године. У дијалогу између Декарта, Паскала и Монтења осећа се напетост између литературе и филозофије и то је основно обележје овог текста.Четири године након „Декартове смрти“, објавио је књигу под насловом „Бекет пријатељ“. Ово дело у крајње сведеној форми сачињено је од тридесетак писама које је Семјуел Бекет слао Константиновићу и Каћи Самарџић пропраћено са исто толико есејистичких напомена. Та писма су део преписке, чији је већи део уништен у току рата, када је ровињска кућа Константиновићевих обијена и опљачкана.[4]О Константиновићу Ото Бихаљи Мерин је писао: „Писци који имају свој семантичко-философски корен у грудви свог мало познатог језика или средине, теже продиру у свет; да су се књиге као "Философија паланке" и „Биће и језик“ Радета Константиновића родиле у великим језичким центрима, њихове резонанце би биле сличне онима које имају дела Бекета и Сартра."Преминуо је у Београду 27. октобра 2011. године.[5]Био је син проф. др Михаила Константиновића.Најзначајнија дела"Биће и језик“Збирке песамаКућа без крова (Ново покољење, Београд, 1951)РоманиДај нам данас (Ново покољење, Београд, 1954)Чисти и прљави (Свјетлост, Сарајево, 1958)Излазак (Српска књижевна задруга, Београд, 1960)Мишоловка (Космос, Београд, 1956)Есејистички и теоријски радовиАхасвер или трактат о пивској флаши (Просвета, Београд, 1964)Пентаграм, белешке из хотелске собе (Форум, Нови Сад, 1966)Философија паланке (Трећи програм, бр. 2, Београд, 1969)Биће и језик у искуству песника српске културе двадесетог века, осам књига (Просвета, Београд, 1983)Декартова смрт (Агенција Мир, Нови Сад, 1998)Бекет пријатељ (Откровење, Београд, 2000)Милош Црњански (Откровење, Београд, 2013) - постхумноНа маргини (University Press, Сарајево 2013) - постхумно[6]Дух уметности (University Press, Сарајево 2016) - постхумно9/6
Radomir Konstantinović Daj nam danasTvrdi povezIzdavač NolitO autoruРадомир Константиновић (27. март 1928 — 27. октобар 2011) био је српски и југословенски књижевник, филозоф, публициста и члан АНУБиХ.[1][2]БиографијаРођен је 27. марта 1928. године у Суботици.[3] Био је члан Литерарне редакције Радио Београда од 1949. до 1951. године. Уређивао је часопис „Младост“, „Књижевне новине“ и двонедељник „Данас“. Више година био је хонорарни сарадник Трећег програма Радио Београда.Константиновић је почео као песник, са збирком стихова „Кућа без крова“, да би се посветио роману и објавио читав низ експерименталних пројеката и модерних дела: „Дај нам данас“, „Мишоловка“, „Чисти и прљави“, „Излазак“ (НИН-ова награда 1960. године) и „Ахасвер или трактат о пивској флаши“.Примљен је у Савез књижевника Југославије 3.1.1949.године. Чланска карта носи број 47.У периоду 1956-1964 Радио Београд извео је шест Константиновићевих радио-драма које је режирао Василије Поповић (Павле Угринов). Камерна сцена „Круг 101" Народног позоришта у Београду отворена је 1962. године драмом „Саобраћајна несрећа“ у режији Арсе Јовановића. Све радио-драме превођене су и извођене на више језика. Драма „Велики Емануел“ увршћена је 1963. године у антологију светске радио-драме на немачком. По драми „Икаров лет“ 1964. године названа је антологија југословенске радио-драме такође на немачком.Осим више десетина есеја и расправа емитованих преко радија и телевизије и штампаних у листовима и часописима, објавио је збирку естетичко-филозофских расправа „Пентаграм“.Од „Пентаграма“, окренуо се есеју и тада су почеле да се назиру кључне деонице култне „Философије паланке“ коју је Константиновић у целости прочитао у емисијама Трећег програма Радио Београда пре него што је први пут штампана.Од 1966. године емитују се преко Трећег програма Радио Београда, а од 1969. штампају у часопису "Трећи програм" огледи о песницима Српске културе 20. века „Биће и језик“. За 12 година (1969—1981) Константиновић је објавио 113 есеја на више од 4000 страница.Постмодернистичко штиво „Декартова смрт“ објављено је 1998. године. У дијалогу између Декарта, Паскала и Монтења осећа се напетост између литературе и филозофије и то је основно обележје овог текста.Четири године након „Декартове смрти“, објавио је књигу под насловом „Бекет пријатељ“. Ово дело у крајње сведеној форми сачињено је од тридесетак писама које је Семјуел Бекет слао Константиновићу и Каћи Самарџић пропраћено са исто толико есејистичких напомена. Та писма су део преписке, чији је већи део уништен у току рата, када је ровињска кућа Константиновићевих обијена и опљачкана.[4]О Константиновићу Ото Бихаљи Мерин је писао: „Писци који имају свој семантичко-философски корен у грудви свог мало познатог језика или средине, теже продиру у свет; да су се књиге као "Философија паланке" и „Биће и језик“ Радета Константиновића родиле у великим језичким центрима, њихове резонанце би биле сличне онима које имају дела Бекета и Сартра."Преминуо је у Београду 27. октобра 2011. године.[5]Био је син проф. др Михаила Константиновића.Најзначајнија дела"Биће и језик“Збирке песамаКућа без крова (Ново покољење, Београд, 1951)РоманиДај нам данас (Ново покољење, Београд, 1954)Чисти и прљави (Свјетлост, Сарајево, 1958)Излазак (Српска књижевна задруга, Београд, 1960)Мишоловка (Космос, Београд, 1956)Есејистички и теоријски радовиАхасвер или трактат о пивској флаши (Просвета, Београд, 1964)Пентаграм, белешке из хотелске собе (Форум, Нови Сад, 1966)Философија паланке (Трећи програм, бр. 2, Београд, 1969)Биће и језик у искуству песника српске културе двадесетог века, осам књига (Просвета, Београд, 1983)Декартова смрт (Агенција Мир, Нови Сад, 1998)Бекет пријатељ (Откровење, Београд, 2000)Милош Црњански (Откровење, Београд, 2013) - постхумноНа маргини (University Press, Сарајево 2013) - постхумно[6]Дух уметности (University Press, Сарајево 2016) - постхумно9/6
Satirične crtice, aforizmi. Rastko Zakić (Kragujevac, 1942 — Beograd, 2014) bio je srpski satiričar i književnik. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. Pored književnog rada bavio se arhitekturom, novinarstvom i izdavaštvom. Bio je glavni urednik i direktor ZAPISA, prve trajne radne zajednice pisaca u Jugoslaviji. 1984. godine osnovao je svoju Književnu Radionicu, kao slobodni oblik druženja autora. Sa Aleksandrom Baljkom i drugim satiričarima Beogradskog aforističarskog kruga pokrenuo Satiričnik DANGA, a 1993. godine obnovio Zajednicu pisaca ZAPIS i pokrenuo magazin za kritičko mišljenje ALTERA (sa Ivanom Ivanovićem, Milosavom V.R. Jovanovićem, Milanom Arnautom i Vitomirom Teofilovićem). Dobitnik je nagrade Radoje Domanović za satiru i dvostruki dobitnik Aprilske nagrade Beogradskog Univerziteta. Živeo je i radio u Beogradu. Zastupljen je u više domaćih i stranih antologija satirične književnosti. Prevođen je na više jezika. Mek povez, 78 str Satira
Radomir Konstantinović MišolovkaTvrdi povez sa zaštitnim omotomIzdavać Nolit BeogradGodina izdanja 1986Radomir Konstantinović - Pozdrav Bori Ćosiću, Bioskop „Reks“, 1998.Biografija UrediRođen je 27. marta 1928. godine u Subotici.[2] Bio je član Literarne redakcije Radio Beograda od 1949. do 1951. godine. Uređivao je časopis „Mladost“, „Književne novine“ i dvonedeljnik „Danas“. Više godina bio je honorarni saradnik Trećeg programa Radio Beograda.Konstantinović je počeo kao pesnik, sa zbirkom stihova „Kuća bez krova“, da bi se posvetio romanu i objavio čitav niz eksperimentalnih projekata i modernih dela: „Daj nam danas“, „Mišolovka“, „Čisti i prljavi“, „Izlazak“ (NIN-ova nagrada 1960. godine) i „Ahasver ili traktat o pivskoj flaši“.Primljen je u Savez književnika Jugoslavije 3.1.1949.godine. Članska karta nosi broj 47.U periodu 1956-1964 Radio Beograd izveo je šest Konstantinovićevih radio-drama koje je režirao Vasilije Popović (Pavle Ugrinov). Kamerna scena „Krug 101` Narodnog pozorišta u Beogradu otvorena je 1962. godine dramom „Saobraćajna nesreća“ u režiji Arse Jovanovića. Sve radio-drame prevođene su i izvođene na više jezika. Drama „Veliki Emanuel“ uvršćena je 1963. godine u antologiju svetske radio-drame na nemačkom. Po drami „Ikarov let“ 1964. godine nazvana je antologija jugoslovenske radio-drame takođe na nemačkom.Osim više desetina eseja i rasprava emitovanih preko radija i televizije i štampanih u listovima i časopisima, objavio je zbirku estetičko-filozofskih rasprava „Pentagram“.Od „Pentagrama“, okrenuo se eseju i tada su počele da se naziru ključne deonice kultne „Filosofije palanke“ koju je Konstantinović u celosti pročitao u emisijama Trećeg programa Radio Beograda pre nego što je prvi put štampana.Od 1966. godine emituju se preko Trećeg programa Radio Beograda, a od 1969. štampaju u časopisu `Treći program` ogledi o pesnicima Srpske kulture 20. veka „Biće i jezik“. Za 12 godina (1969—1981) Konstantinović je objavio 113 eseja na više od 4000 stranica.Postmodernističko štivo „Dekartova smrt“ objavljeno je 1998. godine. U dijalogu između Dekarta, Paskala i Montenja oseća se napetost između literature i filozofije i to je osnovno obeležje ovog teksta.Četiri godine nakon „Dekartove smrti“, objavio je knjigu pod naslovom „Beket prijatelj“. Ovo delo u krajnje svedenoj formi sačinjeno je od tridesetak pisama koje je Semjuel Beket slao Konstantinoviću i Kaći Samardžić propraćeno sa isto toliko esejističkih napomena. Ta pisma su deo prepiske, čiji je veći deo uništen u toku rata, kada je rovinjska kuća Konstantinovićevih obijena i opljačkana. [3]O Konstantinoviću Oto Bihalji Merin je pisao: „Pisci koji imaju svoj semantičko-filosofski koren u grudvi svog malo poznatog jezika ili sredine, teže prodiru u svet; da su se knjige kao `Filosofija palanke` i „Biće i jezik“ Radeta Konstantinovića rodile u velikim jezičkim centrima, njihove rezonance bi bile slične onima koje imaju dela Beketa i Sartra.`Preminuo je u Beogradu 27. oktobra 2011. godine.[4]Bio je sin prof. dr Mihaila Konstantinovića.Najznačajnija dela Uredi`Biće i jezik“Zbirke pesama UrediKuća bez krova (Novo pokoljenje, Beograd, 1951)Romani UrediDaj nam danas (Novo pokoljenje, Beograd, 1954)Čisti i prljavi (Svjetlost, Sarajevo, 1958)Izlazak (Srpska književna zadruga, Beograd, 1960)Mišolovka (Kosmos, Beograd, 1956)Esejistički i teorijski radovi UrediAhasver ili traktak o pivskoj flaši (Prosveta, Beograd, 1964)Pentagram, beleške iz hotelske sobe (Forum, Novi Sad, 1966)Filosofija palanke (Treći program, br. 2, Beograd, 1969)Biće i jezik u iskustvu pesnika srpske kulture dvadesetog veka, osam knjiga (Prosveta, Beograd, 1983)Dekartova smrt (Agencija Mir, Novi Sad, 1998)Beket prijatelj (Otkrovenje, Beograd, 2000)Miloš Crnjanski (Otkrovenje, Beograd, 2013) - posthumnoNa margini (University Press, Sarajevo 2013) - posthumno[5] [6]Duh umetnosti (University Press, Sarajevo 2016) - posthumno [7] [8] [9]Radio-drame UrediSaobraćajna nesreća UrediNapisana i emitovana 1958.Uloge: Mira Stupica, Branko Pleša, Marjan LovrićReditelj: Vasilije PopovićTon-majstor: Marjan RadojčićNjenim izvođenjem pod nazivom “Svedok” otvorena je kamerna scena Narodnog pozorišta “Krug 101”. Izvođena na programu Radio Beograda i Radio Sarajeva. Izvođena na nemačkom radiju: Hamburg, Frankfurt, Minhen.Veliki Emanuel UrediNapisana 1959. Emitovana 1985.Uloge: Viktor Starčić, Sima Janićijević, Antonije Pejić, Predrag LakovićReditelj: Vasilije PopovićTekst ove radio-drame objavljen je u Antologiji moderne radio-drame “Spektakulum” u izdanju Zurkampa, uz najpoznatija ostvarenja Semjuela Beketa, Ežena Joneska, Fridriha Direnmata, Harolda Pintera.Emitovana je na bavarskom radiju.Iznenađenje UrediNapisana 1959. Emitovana 1985.Uloge: Nevenka Urbanova, Miodrag Radovanović, Slavko Simić, Jovan Milićević, Nikola SimićReditelj: Petar TeslićTekst objavljen u Letopisu Matice srpske, br.135, maj 1959. Knj. 383 sv. 5Euridika UrediNapisana 1961. Emitovana 1961.Uloge: Ljiljana Krstić, Rade MarkovićReditelj: Vasilije PopovićEmitovana na radio-programima Hamburga, Štutgarta, Minhena, Esena i Frankfurta. Dr. Hajnc Švicke, istoričar i teoretičar radio-drame pominje u svojoj knjizi “Radio drama - Istorija i dramaturgija” Euridiku kao primer dela sa radiofonskom situacijom za dva lica i zvuk.Ikarov let UrediNapisana 1962. Emitovana 1962.Uloge: Ljiljana Krstić, Slavko Simić, Marjan LovrićReditelj: Vasilije PopovićTon-majstor: Marjan RadojčićNa Festivalu jugoslovenske radio-drame, u Ljubljani 1963. emisija je dobila najveći broj nagrada: nagradu za emisiju u celini, drugu nagradu za tekst, prvu nagradu za režiju, nagradu za tonski snimak i nagradu za glumačko ostvarenje Ljiljane Krstić.Izvođena je u Nedelji jugoslovenske radio-drame na programu radio-Praga, a prikazana je i kao TV drama na Berlinskoj televiziji.Štampana je tri puta: RTV - Teorija i praksa, br.6, 1979. i Miroslav Jokić, Zvonimir Kostić, Antologija srpske radio-drame, RTS, 2004, nemački zdavač Horst Erdman Verlag uvrstio je u svoju zbirku jugoslovenskih radio-drama, a cela zbirka nosi naslov “Ikarov let”.Liptonov čaj UrediNapisana 1964. Emitovana 1964.Uloge: Nevenka Urbanova, Božidar DrnićPrva nagrada za glumačko ostvarenje 1964.Obična, oh, kokoška UrediNapisana 1966. Emitovana: 1967.Uloge: Ružica Sokić, Ljiljana Krstić, Zoran Radmilović, Milutin ButkovićReditelj: Vasilije PopovićTon-majstor: Marjan RadojčićNagrade na Festivalu jugoslovenske radio-drame: nagrada žirija, nagrada za emisiju u celini, za tonski snimak i za glumačko ostvarenje Ružice SokićTekst drame objavljen je u “Delu” jul, 1968.Štampana u knjizi Radio i TV drama - priredio Vasilije Popović, NOLIT, 1987.Filozofija palanke filosofija treci program prvo izdanje roman novi alen rob-grije natali sarot3/28
Radomir Konstantinović MišolovkaTvrdi povez sa zaštitnim omotomIzdavać Nolit BeogradGodina izdanja 1986Radomir Konstantinović - Pozdrav Bori Ćosiću, Bioskop „Reks“, 1998.Biografija UrediRođen je 27. marta 1928. godine u Subotici.[2] Bio je član Literarne redakcije Radio Beograda od 1949. do 1951. godine. Uređivao je časopis „Mladost“, „Književne novine“ i dvonedeljnik „Danas“. Više godina bio je honorarni saradnik Trećeg programa Radio Beograda.Konstantinović je počeo kao pesnik, sa zbirkom stihova „Kuća bez krova“, da bi se posvetio romanu i objavio čitav niz eksperimentalnih projekata i modernih dela: „Daj nam danas“, „Mišolovka“, „Čisti i prljavi“, „Izlazak“ (NIN-ova nagrada 1960. godine) i „Ahasver ili traktat o pivskoj flaši“.Primljen je u Savez književnika Jugoslavije 3.1.1949.godine. Članska karta nosi broj 47.U periodu 1956-1964 Radio Beograd izveo je šest Konstantinovićevih radio-drama koje je režirao Vasilije Popović (Pavle Ugrinov). Kamerna scena „Krug 101` Narodnog pozorišta u Beogradu otvorena je 1962. godine dramom „Saobraćajna nesreća“ u režiji Arse Jovanovića. Sve radio-drame prevođene su i izvođene na više jezika. Drama „Veliki Emanuel“ uvršćena je 1963. godine u antologiju svetske radio-drame na nemačkom. Po drami „Ikarov let“ 1964. godine nazvana je antologija jugoslovenske radio-drame takođe na nemačkom.Osim više desetina eseja i rasprava emitovanih preko radija i televizije i štampanih u listovima i časopisima, objavio je zbirku estetičko-filozofskih rasprava „Pentagram“.Od „Pentagrama“, okrenuo se eseju i tada su počele da se naziru ključne deonice kultne „Filosofije palanke“ koju je Konstantinović u celosti pročitao u emisijama Trećeg programa Radio Beograda pre nego što je prvi put štampana.Od 1966. godine emituju se preko Trećeg programa Radio Beograda, a od 1969. štampaju u časopisu `Treći program` ogledi o pesnicima Srpske kulture 20. veka „Biće i jezik“. Za 12 godina (1969—1981) Konstantinović je objavio 113 eseja na više od 4000 stranica.Postmodernističko štivo „Dekartova smrt“ objavljeno je 1998. godine. U dijalogu između Dekarta, Paskala i Montenja oseća se napetost između literature i filozofije i to je osnovno obeležje ovog teksta.Četiri godine nakon „Dekartove smrti“, objavio je knjigu pod naslovom „Beket prijatelj“. Ovo delo u krajnje svedenoj formi sačinjeno je od tridesetak pisama koje je Semjuel Beket slao Konstantinoviću i Kaći Samardžić propraćeno sa isto toliko esejističkih napomena. Ta pisma su deo prepiske, čiji je veći deo uništen u toku rata, kada je rovinjska kuća Konstantinovićevih obijena i opljačkana. [3]O Konstantinoviću Oto Bihalji Merin je pisao: „Pisci koji imaju svoj semantičko-filosofski koren u grudvi svog malo poznatog jezika ili sredine, teže prodiru u svet; da su se knjige kao `Filosofija palanke` i „Biće i jezik“ Radeta Konstantinovića rodile u velikim jezičkim centrima, njihove rezonance bi bile slične onima koje imaju dela Beketa i Sartra.`Preminuo je u Beogradu 27. oktobra 2011. godine.[4]Bio je sin prof. dr Mihaila Konstantinovića.Najznačajnija dela Uredi`Biće i jezik“Zbirke pesama UrediKuća bez krova (Novo pokoljenje, Beograd, 1951)Romani UrediDaj nam danas (Novo pokoljenje, Beograd, 1954)Čisti i prljavi (Svjetlost, Sarajevo, 1958)Izlazak (Srpska književna zadruga, Beograd, 1960)Mišolovka (Kosmos, Beograd, 1956)Esejistički i teorijski radovi UrediAhasver ili traktak o pivskoj flaši (Prosveta, Beograd, 1964)Pentagram, beleške iz hotelske sobe (Forum, Novi Sad, 1966)Filosofija palanke (Treći program, br. 2, Beograd, 1969)Biće i jezik u iskustvu pesnika srpske kulture dvadesetog veka, osam knjiga (Prosveta, Beograd, 1983)Dekartova smrt (Agencija Mir, Novi Sad, 1998)Beket prijatelj (Otkrovenje, Beograd, 2000)Miloš Crnjanski (Otkrovenje, Beograd, 2013) - posthumnoNa margini (University Press, Sarajevo 2013) - posthumno[5] [6]Duh umetnosti (University Press, Sarajevo 2016) - posthumno [7] [8] [9]Radio-drame UrediSaobraćajna nesreća UrediNapisana i emitovana 1958.Uloge: Mira Stupica, Branko Pleša, Marjan LovrićReditelj: Vasilije PopovićTon-majstor: Marjan RadojčićNjenim izvođenjem pod nazivom “Svedok” otvorena je kamerna scena Narodnog pozorišta “Krug 101”. Izvođena na programu Radio Beograda i Radio Sarajeva. Izvođena na nemačkom radiju: Hamburg, Frankfurt, Minhen.Veliki Emanuel UrediNapisana 1959. Emitovana 1985.Uloge: Viktor Starčić, Sima Janićijević, Antonije Pejić, Predrag LakovićReditelj: Vasilije PopovićTekst ove radio-drame objavljen je u Antologiji moderne radio-drame “Spektakulum” u izdanju Zurkampa, uz najpoznatija ostvarenja Semjuela Beketa, Ežena Joneska, Fridriha Direnmata, Harolda Pintera.Emitovana je na bavarskom radiju.Iznenađenje UrediNapisana 1959. Emitovana 1985.Uloge: Nevenka Urbanova, Miodrag Radovanović, Slavko Simić, Jovan Milićević, Nikola SimićReditelj: Petar TeslićTekst objavljen u Letopisu Matice srpske, br.135, maj 1959. Knj. 383 sv. 5Euridika UrediNapisana 1961. Emitovana 1961.Uloge: Ljiljana Krstić, Rade MarkovićReditelj: Vasilije PopovićEmitovana na radio-programima Hamburga, Štutgarta, Minhena, Esena i Frankfurta. Dr. Hajnc Švicke, istoričar i teoretičar radio-drame pominje u svojoj knjizi “Radio drama - Istorija i dramaturgija” Euridiku kao primer dela sa radiofonskom situacijom za dva lica i zvuk.Ikarov let UrediNapisana 1962. Emitovana 1962.Uloge: Ljiljana Krstić, Slavko Simić, Marjan LovrićReditelj: Vasilije PopovićTon-majstor: Marjan RadojčićNa Festivalu jugoslovenske radio-drame, u Ljubljani 1963. emisija je dobila najveći broj nagrada: nagradu za emisiju u celini, drugu nagradu za tekst, prvu nagradu za režiju, nagradu za tonski snimak i nagradu za glumačko ostvarenje Ljiljane Krstić.Izvođena je u Nedelji jugoslovenske radio-drame na programu radio-Praga, a prikazana je i kao TV drama na Berlinskoj televiziji.Štampana je tri puta: RTV - Teorija i praksa, br.6, 1979. i Miroslav Jokić, Zvonimir Kostić, Antologija srpske radio-drame, RTS, 2004, nemački zdavač Horst Erdman Verlag uvrstio je u svoju zbirku jugoslovenskih radio-drama, a cela zbirka nosi naslov “Ikarov let”.Liptonov čaj UrediNapisana 1964. Emitovana 1964.Uloge: Nevenka Urbanova, Božidar DrnićPrva nagrada za glumačko ostvarenje 1964.Obična, oh, kokoška UrediNapisana 1966. Emitovana: 1967.Uloge: Ružica Sokić, Ljiljana Krstić, Zoran Radmilović, Milutin ButkovićReditelj: Vasilije PopovićTon-majstor: Marjan RadojčićNagrade na Festivalu jugoslovenske radio-drame: nagrada žirija, nagrada za emisiju u celini, za tonski snimak i za glumačko ostvarenje Ružice SokićTekst drame objavljen je u “Delu” jul, 1968.Štampana u knjizi Radio i TV drama - priredio Vasilije Popović, NOLIT, 1987.Filozofija palanke filosofija treci program prvo izdanje roman novi alen rob-grije natali sarot3/23
Radomir Konstantinović MišolovkaTvrdi povez sa zaštitnim omotomIzdavać Nolit BeogradGodina izdanja 1986Radomir Konstantinović - Pozdrav Bori Ćosiću, Bioskop „Reks“, 1998.Biografija UrediRođen je 27. marta 1928. godine u Subotici.[2] Bio je član Literarne redakcije Radio Beograda od 1949. do 1951. godine. Uređivao je časopis „Mladost“, „Književne novine“ i dvonedeljnik „Danas“. Više godina bio je honorarni saradnik Trećeg programa Radio Beograda.Konstantinović je počeo kao pesnik, sa zbirkom stihova „Kuća bez krova“, da bi se posvetio romanu i objavio čitav niz eksperimentalnih projekata i modernih dela: „Daj nam danas“, „Mišolovka“, „Čisti i prljavi“, „Izlazak“ (NIN-ova nagrada 1960. godine) i „Ahasver ili traktat o pivskoj flaši“.Primljen je u Savez književnika Jugoslavije 3.1.1949.godine. Članska karta nosi broj 47.U periodu 1956-1964 Radio Beograd izveo je šest Konstantinovićevih radio-drama koje je režirao Vasilije Popović (Pavle Ugrinov). Kamerna scena „Krug 101` Narodnog pozorišta u Beogradu otvorena je 1962. godine dramom „Saobraćajna nesreća“ u režiji Arse Jovanovića. Sve radio-drame prevođene su i izvođene na više jezika. Drama „Veliki Emanuel“ uvršćena je 1963. godine u antologiju svetske radio-drame na nemačkom. Po drami „Ikarov let“ 1964. godine nazvana je antologija jugoslovenske radio-drame takođe na nemačkom.Osim više desetina eseja i rasprava emitovanih preko radija i televizije i štampanih u listovima i časopisima, objavio je zbirku estetičko-filozofskih rasprava „Pentagram“.Od „Pentagrama“, okrenuo se eseju i tada su počele da se naziru ključne deonice kultne „Filosofije palanke“ koju je Konstantinović u celosti pročitao u emisijama Trećeg programa Radio Beograda pre nego što je prvi put štampana.Od 1966. godine emituju se preko Trećeg programa Radio Beograda, a od 1969. štampaju u časopisu `Treći program` ogledi o pesnicima Srpske kulture 20. veka „Biće i jezik“. Za 12 godina (1969—1981) Konstantinović je objavio 113 eseja na više od 4000 stranica.Postmodernističko štivo „Dekartova smrt“ objavljeno je 1998. godine. U dijalogu između Dekarta, Paskala i Montenja oseća se napetost između literature i filozofije i to je osnovno obeležje ovog teksta.Četiri godine nakon „Dekartove smrti“, objavio je knjigu pod naslovom „Beket prijatelj“. Ovo delo u krajnje svedenoj formi sačinjeno je od tridesetak pisama koje je Semjuel Beket slao Konstantinoviću i Kaći Samardžić propraćeno sa isto toliko esejističkih napomena. Ta pisma su deo prepiske, čiji je veći deo uništen u toku rata, kada je rovinjska kuća Konstantinovićevih obijena i opljačkana. [3]O Konstantinoviću Oto Bihalji Merin je pisao: „Pisci koji imaju svoj semantičko-filosofski koren u grudvi svog malo poznatog jezika ili sredine, teže prodiru u svet; da su se knjige kao `Filosofija palanke` i „Biće i jezik“ Radeta Konstantinovića rodile u velikim jezičkim centrima, njihove rezonance bi bile slične onima koje imaju dela Beketa i Sartra.`Preminuo je u Beogradu 27. oktobra 2011. godine.[4]Bio je sin prof. dr Mihaila Konstantinovića.Najznačajnija dela Uredi`Biće i jezik“Zbirke pesama UrediKuća bez krova (Novo pokoljenje, Beograd, 1951)Romani UrediDaj nam danas (Novo pokoljenje, Beograd, 1954)Čisti i prljavi (Svjetlost, Sarajevo, 1958)Izlazak (Srpska književna zadruga, Beograd, 1960)Mišolovka (Kosmos, Beograd, 1956)Esejistički i teorijski radovi UrediAhasver ili traktak o pivskoj flaši (Prosveta, Beograd, 1964)Pentagram, beleške iz hotelske sobe (Forum, Novi Sad, 1966)Filosofija palanke (Treći program, br. 2, Beograd, 1969)Biće i jezik u iskustvu pesnika srpske kulture dvadesetog veka, osam knjiga (Prosveta, Beograd, 1983)Dekartova smrt (Agencija Mir, Novi Sad, 1998)Beket prijatelj (Otkrovenje, Beograd, 2000)Miloš Crnjanski (Otkrovenje, Beograd, 2013) - posthumnoNa margini (University Press, Sarajevo 2013) - posthumno[5] [6]Duh umetnosti (University Press, Sarajevo 2016) - posthumno [7] [8] [9]Radio-drame UrediSaobraćajna nesreća UrediNapisana i emitovana 1958.Uloge: Mira Stupica, Branko Pleša, Marjan LovrićReditelj: Vasilije PopovićTon-majstor: Marjan RadojčićNjenim izvođenjem pod nazivom “Svedok” otvorena je kamerna scena Narodnog pozorišta “Krug 101”. Izvođena na programu Radio Beograda i Radio Sarajeva. Izvođena na nemačkom radiju: Hamburg, Frankfurt, Minhen.Veliki Emanuel UrediNapisana 1959. Emitovana 1985.Uloge: Viktor Starčić, Sima Janićijević, Antonije Pejić, Predrag LakovićReditelj: Vasilije PopovićTekst ove radio-drame objavljen je u Antologiji moderne radio-drame “Spektakulum” u izdanju Zurkampa, uz najpoznatija ostvarenja Semjuela Beketa, Ežena Joneska, Fridriha Direnmata, Harolda Pintera.Emitovana je na bavarskom radiju.Iznenađenje UrediNapisana 1959. Emitovana 1985.Uloge: Nevenka Urbanova, Miodrag Radovanović, Slavko Simić, Jovan Milićević, Nikola SimićReditelj: Petar TeslićTekst objavljen u Letopisu Matice srpske, br.135, maj 1959. Knj. 383 sv. 5Euridika UrediNapisana 1961. Emitovana 1961.Uloge: Ljiljana Krstić, Rade MarkovićReditelj: Vasilije PopovićEmitovana na radio-programima Hamburga, Štutgarta, Minhena, Esena i Frankfurta. Dr. Hajnc Švicke, istoričar i teoretičar radio-drame pominje u svojoj knjizi “Radio drama - Istorija i dramaturgija” Euridiku kao primer dela sa radiofonskom situacijom za dva lica i zvuk.Ikarov let UrediNapisana 1962. Emitovana 1962.Uloge: Ljiljana Krstić, Slavko Simić, Marjan LovrićReditelj: Vasilije PopovićTon-majstor: Marjan RadojčićNa Festivalu jugoslovenske radio-drame, u Ljubljani 1963. emisija je dobila najveći broj nagrada: nagradu za emisiju u celini, drugu nagradu za tekst, prvu nagradu za režiju, nagradu za tonski snimak i nagradu za glumačko ostvarenje Ljiljane Krstić.Izvođena je u Nedelji jugoslovenske radio-drame na programu radio-Praga, a prikazana je i kao TV drama na Berlinskoj televiziji.Štampana je tri puta: RTV - Teorija i praksa, br.6, 1979. i Miroslav Jokić, Zvonimir Kostić, Antologija srpske radio-drame, RTS, 2004, nemački zdavač Horst Erdman Verlag uvrstio je u svoju zbirku jugoslovenskih radio-drama, a cela zbirka nosi naslov “Ikarov let”.Liptonov čaj UrediNapisana 1964. Emitovana 1964.Uloge: Nevenka Urbanova, Božidar DrnićPrva nagrada za glumačko ostvarenje 1964.Obična, oh, kokoška UrediNapisana 1966. Emitovana: 1967.Uloge: Ružica Sokić, Ljiljana Krstić, Zoran Radmilović, Milutin ButkovićReditelj: Vasilije PopovićTon-majstor: Marjan RadojčićNagrade na Festivalu jugoslovenske radio-drame: nagrada žirija, nagrada za emisiju u celini, za tonski snimak i za glumačko ostvarenje Ružice SokićTekst drame objavljen je u “Delu” jul, 1968.Štampana u knjizi Radio i TV drama - priredio Vasilije Popović, NOLIT, 1987.Filozofija palanke filosofija treci program prvo izdanje roman novi alen rob-grije natali sarot3/23
Radomir Konstantinović MišolovkaTvrdi povez sa zaštitnim omotomIzdavać Nolit BeogradGodina izdanja 1986Radomir Konstantinović - Pozdrav Bori Ćosiću, Bioskop „Reks“, 1998.Biografija UrediRođen je 27. marta 1928. godine u Subotici.[2] Bio je član Literarne redakcije Radio Beograda od 1949. do 1951. godine. Uređivao je časopis „Mladost“, „Književne novine“ i dvonedeljnik „Danas“. Više godina bio je honorarni saradnik Trećeg programa Radio Beograda.Konstantinović je počeo kao pesnik, sa zbirkom stihova „Kuća bez krova“, da bi se posvetio romanu i objavio čitav niz eksperimentalnih projekata i modernih dela: „Daj nam danas“, „Mišolovka“, „Čisti i prljavi“, „Izlazak“ (NIN-ova nagrada 1960. godine) i „Ahasver ili traktat o pivskoj flaši“.Primljen je u Savez književnika Jugoslavije 3.1.1949.godine. Članska karta nosi broj 47.U periodu 1956-1964 Radio Beograd izveo je šest Konstantinovićevih radio-drama koje je režirao Vasilije Popović (Pavle Ugrinov). Kamerna scena „Krug 101` Narodnog pozorišta u Beogradu otvorena je 1962. godine dramom „Saobraćajna nesreća“ u režiji Arse Jovanovića. Sve radio-drame prevođene su i izvođene na više jezika. Drama „Veliki Emanuel“ uvršćena je 1963. godine u antologiju svetske radio-drame na nemačkom. Po drami „Ikarov let“ 1964. godine nazvana je antologija jugoslovenske radio-drame takođe na nemačkom.Osim više desetina eseja i rasprava emitovanih preko radija i televizije i štampanih u listovima i časopisima, objavio je zbirku estetičko-filozofskih rasprava „Pentagram“.Od „Pentagrama“, okrenuo se eseju i tada su počele da se naziru ključne deonice kultne „Filosofije palanke“ koju je Konstantinović u celosti pročitao u emisijama Trećeg programa Radio Beograda pre nego što je prvi put štampana.Od 1966. godine emituju se preko Trećeg programa Radio Beograda, a od 1969. štampaju u časopisu `Treći program` ogledi o pesnicima Srpske kulture 20. veka „Biće i jezik“. Za 12 godina (1969—1981) Konstantinović je objavio 113 eseja na više od 4000 stranica.Postmodernističko štivo „Dekartova smrt“ objavljeno je 1998. godine. U dijalogu između Dekarta, Paskala i Montenja oseća se napetost između literature i filozofije i to je osnovno obeležje ovog teksta.Četiri godine nakon „Dekartove smrti“, objavio je knjigu pod naslovom „Beket prijatelj“. Ovo delo u krajnje svedenoj formi sačinjeno je od tridesetak pisama koje je Semjuel Beket slao Konstantinoviću i Kaći Samardžić propraćeno sa isto toliko esejističkih napomena. Ta pisma su deo prepiske, čiji je veći deo uništen u toku rata, kada je rovinjska kuća Konstantinovićevih obijena i opljačkana. [3]O Konstantinoviću Oto Bihalji Merin je pisao: „Pisci koji imaju svoj semantičko-filosofski koren u grudvi svog malo poznatog jezika ili sredine, teže prodiru u svet; da su se knjige kao `Filosofija palanke` i „Biće i jezik“ Radeta Konstantinovića rodile u velikim jezičkim centrima, njihove rezonance bi bile slične onima koje imaju dela Beketa i Sartra.`Preminuo je u Beogradu 27. oktobra 2011. godine.[4]Bio je sin prof. dr Mihaila Konstantinovića.Najznačajnija dela Uredi`Biće i jezik“Zbirke pesama UrediKuća bez krova (Novo pokoljenje, Beograd, 1951)Romani UrediDaj nam danas (Novo pokoljenje, Beograd, 1954)Čisti i prljavi (Svjetlost, Sarajevo, 1958)Izlazak (Srpska književna zadruga, Beograd, 1960)Mišolovka (Kosmos, Beograd, 1956)Esejistički i teorijski radovi UrediAhasver ili traktak o pivskoj flaši (Prosveta, Beograd, 1964)Pentagram, beleške iz hotelske sobe (Forum, Novi Sad, 1966)Filosofija palanke (Treći program, br. 2, Beograd, 1969)Biće i jezik u iskustvu pesnika srpske kulture dvadesetog veka, osam knjiga (Prosveta, Beograd, 1983)Dekartova smrt (Agencija Mir, Novi Sad, 1998)Beket prijatelj (Otkrovenje, Beograd, 2000)Miloš Crnjanski (Otkrovenje, Beograd, 2013) - posthumnoNa margini (University Press, Sarajevo 2013) - posthumno[5] [6]Duh umetnosti (University Press, Sarajevo 2016) - posthumno [7] [8] [9]Radio-drame UrediSaobraćajna nesreća UrediNapisana i emitovana 1958.Uloge: Mira Stupica, Branko Pleša, Marjan LovrićReditelj: Vasilije PopovićTon-majstor: Marjan RadojčićNjenim izvođenjem pod nazivom “Svedok” otvorena je kamerna scena Narodnog pozorišta “Krug 101”. Izvođena na programu Radio Beograda i Radio Sarajeva. Izvođena na nemačkom radiju: Hamburg, Frankfurt, Minhen.Veliki Emanuel UrediNapisana 1959. Emitovana 1985.Uloge: Viktor Starčić, Sima Janićijević, Antonije Pejić, Predrag LakovićReditelj: Vasilije PopovićTekst ove radio-drame objavljen je u Antologiji moderne radio-drame “Spektakulum” u izdanju Zurkampa, uz najpoznatija ostvarenja Semjuela Beketa, Ežena Joneska, Fridriha Direnmata, Harolda Pintera.Emitovana je na bavarskom radiju.Iznenađenje UrediNapisana 1959. Emitovana 1985.Uloge: Nevenka Urbanova, Miodrag Radovanović, Slavko Simić, Jovan Milićević, Nikola SimićReditelj: Petar TeslićTekst objavljen u Letopisu Matice srpske, br.135, maj 1959. Knj. 383 sv. 5Euridika UrediNapisana 1961. Emitovana 1961.Uloge: Ljiljana Krstić, Rade MarkovićReditelj: Vasilije PopovićEmitovana na radio-programima Hamburga, Štutgarta, Minhena, Esena i Frankfurta. Dr. Hajnc Švicke, istoričar i teoretičar radio-drame pominje u svojoj knjizi “Radio drama - Istorija i dramaturgija” Euridiku kao primer dela sa radiofonskom situacijom za dva lica i zvuk.Ikarov let UrediNapisana 1962. Emitovana 1962.Uloge: Ljiljana Krstić, Slavko Simić, Marjan LovrićReditelj: Vasilije PopovićTon-majstor: Marjan RadojčićNa Festivalu jugoslovenske radio-drame, u Ljubljani 1963. emisija je dobila najveći broj nagrada: nagradu za emisiju u celini, drugu nagradu za tekst, prvu nagradu za režiju, nagradu za tonski snimak i nagradu za glumačko ostvarenje Ljiljane Krstić.Izvođena je u Nedelji jugoslovenske radio-drame na programu radio-Praga, a prikazana je i kao TV drama na Berlinskoj televiziji.Štampana je tri puta: RTV - Teorija i praksa, br.6, 1979. i Miroslav Jokić, Zvonimir Kostić, Antologija srpske radio-drame, RTS, 2004, nemački zdavač Horst Erdman Verlag uvrstio je u svoju zbirku jugoslovenskih radio-drama, a cela zbirka nosi naslov “Ikarov let”.Liptonov čaj UrediNapisana 1964. Emitovana 1964.Uloge: Nevenka Urbanova, Božidar DrnićPrva nagrada za glumačko ostvarenje 1964.Obična, oh, kokoška UrediNapisana 1966. Emitovana: 1967.Uloge: Ružica Sokić, Ljiljana Krstić, Zoran Radmilović, Milutin ButkovićReditelj: Vasilije PopovićTon-majstor: Marjan RadojčićNagrade na Festivalu jugoslovenske radio-drame: nagrada žirija, nagrada za emisiju u celini, za tonski snimak i za glumačko ostvarenje Ružice SokićTekst drame objavljen je u “Delu” jul, 1968.Štampana u knjizi Radio i TV drama - priredio Vasilije Popović, NOLIT, 1987.Filozofija palanke filosofija treci program prvo izdanje roman novi alen rob-grije natali sarot3/28
Knjaževac Laguna, 2018. Kad te detinjstvo odvede u svoj grad. Sedamdesetih godina XX veka, u vreme kad je Velika Jugoslavija bila najveća, ili se bar u to verovalo, jedna devojčica je u svoje srce ucrtavala najznačajnije slike svog života. Svako leto koje je provodila u Rovinju skidalo je sloj po sloj njenog sveta, u kojem je mama bila najsigurnije utočište, a deda ravnopravan drug i saputnik. U njen život ulaze i druga deca, sudara se s pravom jačeg, otkriva i seksualnost, grižu savesti zbog tajni nepoverenih majci, kao i duboku tugu zbog roditeljskih odnosa, nad kojima strepi osećajući da tu nešto nije kako treba. A kad se ukaže istina, u sasvim neočekivanom i živopisnom obliku, prizvaće i ostale tajne da se otkriju i tako slože mozaik jednog sazrevanja i preobražaja – koji se neće odnositi samo na devojčicu. Duhovitost, suptilnost i uzbudljiva naracija, udruženi sa melodičnim jezikom koji budi nostalgiju i promišljanjem koje joj ne dopušta da se razmahne, otvaraju Rovinjska vrata svakome ko je dovoljno odrastao da dopusti svom detinjstvu da ga povede svojim stazama. A ovako je to bilo jednom u jednom Rovinju. Rođena u Beogradu. Na Filološkom fakultetu završila najpre orijentalistiku sa engleskim jezikom, a potom i svetsku književnost. Radila kao novinar (Obrazovno-naučni program RTS-a, Večernje novosti), prevodilac, nastavnik srpskog jezika i književnosti i predavač engleskog jezika. Književno-analitički esej pod nazivom „62 pitanja za poetiku Traganja za iščezlim vremenom“ objavila je, u nastavcima, u časopisu Književnost, a tekst njenog eseja „Metamorfoze Prustovih likova“ emitovan je na Trećem programu Radio Beograda. Izdavačka kuća Nolit objavila je njen prepev poezije na engleski jezik (M. Isailović, „Luk obrve“). U engleskom časopisu za poeziju, „Quarry“ (2007, 2008) objavljivani su njeni prepevi na engleski pesama iste pesnikinje. Roman „Rovinjska vrata u vreme puževa i sunovrata“ njen je prvi roman. Živi u Beogradu.
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Autor: Dragoljub Dragojlović izdavač - Svetovi, Novi Sad, 1997. god. Tvrd povez, 20 cm. 229 str. Istorija srpske književnosti u srednjovekovnoj bosanskoj državi Dragoljub Dragojlović (13. decembar 1928, Rađevo Selo kod Valjeva), filolog i historičar. D. Dragojlović je osnovnu i srednju školu završio u Valjevu. Završio je studij klasične filologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Doktorirao je 1965. na temu o srpskim verzijama Fiziologa. Od 1969. do penzionisanja 1983. radio je u Balkanološkom institutu SANU u Beogradu. Njegova osnovna naučna djelatnost bazirana je na izučavanju bogumilstva kao općebalkanskog problema. Objavio je veći broj radova među kojima i tri knjige posvećene bogumilstvu. Među njima je jedna posvećena Crkvi bosanskoj. Izvod iz bibliografije Bogumilstvo na Balkanu i Maloj Aziji I, Bogumilski rodonačalnici, Beograd 1974. Bogumilstvo na Balkanu i Maloj Aziji II, Bogumilstvo na pravoslavnom istoku, Beograd 1982 Krstjani i jeretička Crkva bosanska, Beograd 1987. Istorija srpske književnosti u srednjovekovnoj bosanskoj državi, Novi Sad 1997. Bogumilstvoto vo srednovekovnata izvorna građa (koautor Vera Antić), Skopje 1978. Ostali radovi Dualizam srednjovekovnih jeretika, Balcanica 10, Beograd 1979, 75-92. Isihazam i bogumilstvo, Balcanica 11, Beograd 1980, 19-28. Jeretičke crkve `Dalmatiae` i `Slavoniae`, Balcanica 12, Beograd 1981, 27-38. Apokalipsa bosanskih krstjana i staroslovensko književno nasleđe, Književna istorija XIII/52, Beograd 1981, 603-610. Zbornik Krstjanina Hvala i problem ‘crkve bosanske’, Balcanica 12, Beograd 1982-1983, 73-84. Crkvena književnost u srednjovekovnoj Bosni do sredine XIII veka, Književna istorija XV/59, Beograd 1983, 339-346. Istorija srednjovekovne bosanske književnosti (I), Književna istorija XVI/61, Beograd 1983, 87-128. Biblijska književnost u srednjovekovnoj Bosni (II), Književna istorija XVI/62, Beograd 1983, 213-258. Istorija srednjovekovne bosanske književnosti (III), Književna istorija XVI/63, Beograd 1984, 49-57. Hijerarhija crkve bosanske, Balcanica 15, Beograd 1984, 55-67. Vesti o pozorištu u srednjovekovnoj južnoslovenskoj književnosti, “Folklorni teatar u balkanskim i podunavskim zemljama. Zbornik radova”, SANU, Balkanološki institut, Posebna izdanja 21, Beograd 1984, 75-80. Šizmatički popovi franjevačkih Dubia i pravoslavna tradicija u srednjovjekovnoj Bosni, Balcanica 16-17, Beograd 1985-1986, 43-55. Obrednik krstjanina Radosava i staromakedonsko nasleđe, MANU, Zbornik na trudove posveteni na akademikot Mihailo Apostolski po povod 75 godišninata od životot, Skopje 1986, 39-46. Crkva bosanskih krstjana, Odjek XLII/18, Sarajevo 1989, 16-17. Uzroci verskih sukoba na Balkanskom poluostrvu u srednjem veku, Kultura 91-92, Beograd 1993, 99-110.
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! René Ernest Joseph Eugène Étiemble (26. siječnja 1909. u Mayenneu, Mayenne – 7. siječnja 2002. u Vignyju) bio je esejist, učenjak, romanopisac i promicatelj bliskoistočne i azijske kulture. Poznat samo po svom obiteljskom prezimenu, Etiemble je 1955. držao željenu katedru za komparativnu književnost na Institutu za opću i komparativnu književnost na Sveučilištu Sorbonne prije 1968. i nastavio je raditi kao stalni profesor (i nakon umirovljenja u rujnu 1978. kao počasni profesor) na Sveučilištu Sorbonne-Nouvelle od 1956. do 1978. Njegova doktorska disertacija o Mitu o Rimbaudu i njegovim brojnim tumačima u cijelom svijetu donijela mu je slavu 1952. Međutim, jedan kritičar smatra da su Étiembleov podrugljivi ton i neki loši utemeljene pretpostavke o Rimbaudovu kasnijem životu podrivaju današnju vjerodostojnost knjige.[1] Tijekom Drugog svjetskog rata predavao je na Sveučilištu u Chicagu i 1943. bio je pridružen Uredu za ratne informacije u New Yorku. Nakon rata predavao je francusku književnost na Sveučilištu u Aleksandriji od 1944. do 1948., a nakon toga na Sveučilištu u Aleksandriji. Sveučilište u Montpellieru, Francuska. Bio je autor šezdesetak djela (i uredio je slavnu UNESCO-vu Orijentalnu seriju za izdavača Gallimard). Među njegovim popularnijim djelima: Connaissez-vous la Chine? (Poznajete li Kinu?), Gallimard 1964. i Quarante ans de mon maoïsme (1934.-1974.) (Četrdeset godina mog maoizma) Gallimard 1976. Uživao je golem ugled književnog kritičara i odvažnog polemičara, čije je priznanje kasno stiglo pod krinkom službene nagrade Francuske akademije. Objavio je i tri romana, od kojih jedan Blason d`un corps. [Paris: Editions Gallimard, 1961.] još uvijek se pamti i rado čita. Zapamćen je i po svojim prijevodima djela Lawrencea od Arabije na francuski jezik. U mladosti, borbeni komunist i antifašist, zainteresirao se za kineski komunistički pokret. Zajedno s kineskim pjesnikom Dai Wangshuom 戴望舒 (1905.-1950.) napravio je niz prijevoda djela lijevih kineskih pisaca i objavio ih u posebnom broju Commune (veljača 1934.), glasila francuskih antifašističkih pisaca. ` i udruga umjetnika (Association des Écrivains et Artistes Révolutionnaires). U svojim kasnijim godinama bio je žestoki branitelj ljudskih prava, a njegova knjiga koja detaljno opisuje i osuđuje sve veću anglicizaciju francuskog jezika, Parlez-vous franglais? (Do you speak Franglais?), privukla je široku publiku. Godine 1988. dobio je nagradu Balzan za komparativnu književnost.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Daša Drndić rođena je 1946. godine u Zagrebu. Objavila je sledeće knjige proze: “Put do subote” (Beograd: Prosveta, 1982), “Kamen s neba” (Beograd: Prosveta, 1984), “Marija Czestochowska još uvijek roni suze ili Umiranje u Torontu” (Rijeka/Zagreb: Adamić/Arkzin, 1997), “Canzone di guerra. Nove davorije” (Zagreb: Meandar, 1998), “Totenwande. Zidovi smrti” (Zagreb: Meandar, 2000), “Doppelgänger” (Beograd: Edicija Reč, 2002). Piše i radio drame i književnu kritiku, a bavila se i dokumentarnom radiofonijom. Od 1953. do 1992. živela je i radila u Beogradu. Godine 1992. odlazi u Rijeku gde i danas živi i radi.
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Dimitris Nolas (1940) je grčki pisac i scenarista. Njegovi radovi su nagrađivani Državnim književnim nagradama. Rođen je 1940. godine u Hadrijanu, Drama, od roditelja iz Epira.[3] Njegovu porodicu raselile su bugarske okupacione trupe i 1943. godine se nastanila u Atini. Dimitris Nolas je studirao na Atinskom koledžu [4] i studirao pravo i sociologiju u Atini i Frankfurtu. Propast porodičnog biznisa, od kojeg je stizao kao student, rezultirao je time da nije završio studije i prilično rano je bio odveden u biorvanje.[5] Od tada je dugo živeo i radio u Zapadnoj Evropi i Latinskoj Americi (1962–1975). Živi i radi u Atini. Karijera Pisao je i radio režirao dečje programe za radio i režirao vesti za državnu televiziju (1975–1997).[6] Predavao je tehniku pisanja scenarija na odseku za komunikacije Univerziteta Panteion (1993–1995).[7] Tokom 1980-ih sarađivao je na scenarijima za filmsku i televizijsku produkciju sa rediteljima Konstantinosom Hacisom, Nikosom Panajotopulosom, Todorosom Angelopulosom, Janisom Smaragdisom,[8] Foto Lambrinom i Pantelisom Vulgarisom. Od 2004. do 2008. bio je predsednik Upravnog odbora Nacionalnog centra za knjigu. Dao je ostavku na mesto predsednika da bi se posvetio pisanju.[9] Njegov bogat spisateljski rad obuhvata pripovetke, novele, romane, eseje i prevode....
O knjizi: Jedan deo svog obimnog književnog rada Laza Lazić je posvetio saradnji sa Dečjom redakcijom Radio Beograda, posebno popularnoj emisiji "Dobro jutro deco". Vernost ovoj emisiji izražava se sada u obliku knjige "Troskok s motkom"- u kojoj se nalaze tri serije: Cirkus Reks Univerzal, Biro za izgubljene stvari, decu i ostalo i Troskok s motkom, svojevrsni omaž direktnom prenosu, i to u neizmenjenom obliku kako su bile prezentovane u jutarnjem programu radija - na radost današnjoj i budućim generacijama. Knjigu je ilustrovao Predrag Todorović.
Autor: Laza LazićJedan deo svog obimnog književnog rada Laza Lazić je posvetio saradnji sa Dečjom redakcijom Radio Beograda, posebno popularnoj emisiji "Dobro jutro deco". Vernost ovoj emisiji izražava se sada u obliku knjige "Troskok s motkom"- u kojoj se nalaze tri serije: Cirkus Reks Univerzal, Biro za izgubljene stvari, decu i ostalo i Troskok s motkom, svojevrsni omaž direktnom prenosu, i to u neizmenjenom obliku kako su bile prezentovane u jutarnjem programu radija - na radost današnjoj i budućim generacijama. Knjigu je ilustrovao Predrag Todorović.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
O knjizi: Jedan deo svog obimnog književnog rada Laza Lazić je posvetio saradnji sa Dečjom redakcijom Radio Beograda, posebno popularnoj emisiji "Dobro jutro deco". Vernost ovoj emisiji izražava se sada u obliku knjige "Troskok s motkom"- u kojoj se nalaze tri serije: Cirkus Reks Univerzal, Biro za izgubljene stvari, decu i ostalo i Troskok s motkom, svojevrsni omaž direktnom prenosu, i to u neizmenjenom obliku kako su bile prezentovane u jutarnjem programu radija - na radost današnjoj i budućim generacijama. Knjigu je ilustrovao Predrag Todorović.
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Posveta! Zlatna Knjiga Ilustracije: Sava Nikolic Gvido Tartalja (Zagreb, 25. januar 1899 — Beograd, 29. decembar 1984) bio je srpski književnik, pesnik, prevodilac[1] čuven po svojim knjigama za decu, često nazivan „Zmajem savremene srpske književnosti za decu”.[2] Objavio je preko trideset knjiga, među kojima su „Pesma i grad”, „Lirika”, „Začarani krug”, „Srmena u gradu ptica”, zatim pesme za decu „Oživela crtanka”, „Šta meseci pričaju”, „Od oblaka do maslačka”, „Dedin šešir i vetar” i druge. Deo njegove zaostavštine nalazi se u Udruženju za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat” u Beogradu, u okviru porodične Zbirke porodice Tartalja.[3] Biografija Rođen je 25. januara 1899. godine u Zagrebu, u uvaženoj i staroj grofovskoj porodici Tartalja (hrv. Tartaglia, od ital. tartagliare: mucati, tepati), jednoj od poslednjih porodica sa tom titulom na Balkanu.[4][5] Izvorno porodično prezime zabeleženo u 15. veku bilo je Jakovlić, potom promenjeno u Tartalić, a naposletku u Tartalja.[5] Titulu grofova porodici je dodelio mletački dužd 1444. godine.[5] Osnovnu i srednju školu Gvido je završio u Splitu, a nakon položene velike mature 1916. godine radio je kao hemičar asistent u jednoj fabrici.[6] Došao je 1920. godine u Beograd na studije prava[6] i diplomirao je na Pravnom fakultetu Beogradskog univerziteta 1923. godine. Književnošću je počeo da se bavi 1917. godine. Sarađivao je u velikom broju književnih i drugih publikacija. Tokom 1921. godine sarađivao je u Srpskom književnom glasniku i „Misli“.[6] U periodu između 1920. i 1930. godine Gvido Tartalja je pratio zbivanja u savremenoj italijanskoj književnosti i objavio je veliki broj priloga, prevoda i prikaza[1]. Po sopstvenim rečima na njega su imali uticaja Vladimir Nazor kao lirski pesnik i Jovan Jovanović Zmaj kao dečji pesnik, a izvesnog uticaja je imao i Tin Ujević koga je slušao 1919. u Splitu kako čita svoje pesme.[7] Od završetka Prvog svetskog rata skrasio se u Beogradu. Kao Srbin katolik slavio je katolički Božić.[8] Bio je zaposlen pre Drugog svetskog rata u Narodnoj banci u Beogradu.[9] Po završetku Drugog svetskog rata posvetio se sav kulturi i radio u izdavačkom preduzeću Prosveta, gde je kao urednik priređivao dela Ive Ćipika, Zmajeve pesme, putopise Mike Alasa itd. Njegova knjiga „Koliko je težak san“ bila je školska lektira i imala je najviše izdanja i tiraž od preko 150 hiljada primeraka.[6] Tartalja spada u red onih naših književnika koji iskreno vole decu, razumeju dečju dušu i daju svoje dragocene priloge našoj mladoj posleratnoj dečjoj literaturi.[10] Bio je izuzetno plodan i svestran dečji pisac koji je ne samo pisao knjige, već svakodnevno objavljivao literarne napise u novinama. Davao je pre svega u beogradskoj `Pravdi` pesme i zabavne priloge (poput rebusa), izvodio radio-žurnale za decu[11] na Radio Beogradu, otvarao izložbe dečjih i dece slikara i drugo. Dobio je 1960. nagradu „Mlado pokolenje“ za životno književno delo namenjeno deci.[6] Dobitnik je Povelje Zmajevih dečjih igara 1978. godine [12]. Tokom 15. i 17. februara 1980. bio je gost Drugog programa Radio Beograda u emisiji koju je vodio Miloš Jevtić.[13] Njegov rođeni brat bio je slikar Marino Tartalja, a sin profesor književnosti Ivo Tartalja...
Autor - osoba Ružicki, Tomaš, 1970- Naslov Anima, a postoji : izabrane pesme / Tomaš Ružicki ; izbor i prevod s poljskog Biserka Rajčić Vrsta građe poezija URL medijskog objekta odrasli, opšte (lepa književnost) Jezik srpski Godina 2013 Izdavanje i proizvodnja Vršac : Književna opština Vršac, 2013 (Beograd : Žig) Fizički opis 97 str. ; 19 cm Drugi autori - osoba Rajčić, Biserka Zbirka ǂBiblioteka ǂAtlas vetrova (broš. sa klapnama) Napomene Tiraž 300 Str: 85-93: Tomaš Ružicki ili pretvaranje stvarnosti u nestvarnost i obrnuto / Biserka Rajčić Na presavijenom delu kor. lista beleška o autoru. Predmetne odrednice Ružicki, Tomaš, 1970- -- Poezija Tomaš Ružicki rođen je u šleskom gradu Opolu, u kome je završio osnovnu i srednju školu, romanistiku je studirao na Jagelonskom univerzitetu u Krakovu, doktorirao je iz savremene francuske književnosti, koju predaje na Katedri za romanistiku u svom rodnom gradu, a povremeno drži i kurseve kreativnog pisanja. Bavi se i prevođenjem francuske poezije (Rembo, Malarme, Segalen i dr.). Debitovao je 1997. godine, objavljivao je i objavljuje pesme u najelitnijim poljskim književnim časopisima poput Književnih svezaka, Odre, Vremena kulture, Studiuma i dr. Dosad je objavio sedam zbirki pesama: Vaterland, Anima, Koliba okićena, Svet i antisvet, Dvanaest stanica, Kolonije, Knjiga rotacija, roman Bestijarijum i putopise naslovljene sa Tomi. Beleške o mestima zadržavanja. Autor je najznačajnijeg poljskog književnog časopisa Književne sveske, koji ga je nagradio Nagradom Josif Brodski. Laureat je i Nagrade Kamil Bačinjski, Nagrade Košćelskih, Nagrade „Kamen” (Festivala „Grad poezije”), a za dlaku mu je izmakla najznačajnija poljska književna nagrada Nike za zbirku Kolonije. Prevođen je na francuski, nemački, engleski, italijanski, ukrajinski, litvanski, bugarski, srpski i dr. Pesnička zbirka naslovljena sa Anima, a postoji (prema pesmi iz zbirke Anima) sastavljena je od reprezentativnih pesama iz svih pesničkih knjiga Ružickog. Objavljivan je i u srpskim časopisima (Treći trg, Književni magazin, Književnik). Njegove pesme emitovane su na Trećem programu Radio Beograda.. Nalazi se u antologiji Moj poljski pesnički XX vek Biserke Rajčić. MG9
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Česare Paveze (1908-1950) je italijanski pesnik, romanopisac, književni kritičar i prevodilac; smatra se jednim od najznačajnijih italijanskih pisaca 20. veka. 1930-ih se počeo kretati u antifašističkim krugovima, zbog čega ga je Musolinijev režim prognao u Južnu Italiju. Posle rata se priključio Komunističkoj partiji Italije i radio za njeno službeno glasilo L”Unita. Depresija, i ranije prisutna u njegovim radovima, intenzivirala se nakon što je američka glumica Constance Dowling odbila njegovo udvaranje. Godine 1950. je počinio samoubistvo prevelikom dozom barbiturata u hotelskoj sobi.