Autor: Svetlana Đokić Povez: broširan Br. strana: 229 Format: 14 x 20 `Šolja čaja i očaja...Ispovesti poznatih!` Razgovori sa dramskim umetnicima - Mirom Banjac, Petrom Božovićem, Tanjom Bošković, Milanom Gutović, Borom Todorović, Mirom Stupicom, Duškom Kovačević...

Jedinstven podmetač za čaše ili šolje. Pored toga što izgleda lepo zaštiti će vaš sto od krugova i mrlja. Veoma je idealan i kao ukras,a može biti idealan kao poklon nekoj dragoj osobi..... KUPOVINA: Prodaju vršim isključivo preko Kupinda. Pre kupovine dobro pogledajte načine slanja, stanje predmeta i opis. VAŽNO: Ukoliko adresa na Kupindu nije ispravna, pošaljite mi odmah poruku sa ispravnom adresom, kako paket ne bi otisao na pogrešno mesto. Pri svakom prijemu porudžbine ću Vam poslati poruku sa adresom koju sam dobio od Kupinda kao i vreme kada ću poslati paket. Ukoliko adresa nije ispravna, obavestite me. Za kupovinu više predmeta dobijate poklon ili popust, po dogovoru. SLANJE I PLAĆANJE: PLAĆANJE PRE SLANJA: Pošiljka je besplatna ukoliko nije drugačije naglašeno. Novac uplaćujete na tekući račun koji će te dobiti od mene u poruci. PLAĆANJE POUZEĆEM: Cena pošiljke iznosi 192 dinara za većinu predmeta. Cenu predmeta i pošiljke plaćate kuriru kada Vam donese paket. PLAĆANJE PREKO KUPINDA (Limundo Cash): Cena pošiljke iznosi 150 dinara i to plaćate kada Vam kurir donese paket LIČNO PREUZIMANJE: Na mojoj adresi ili po dogovoru drugačije. Pakete šaljem gotovo svakog radnog dana u 17h. Ukoliko Vam je neki paket hitan ili je bitno da Vam stigne u određeno vreme, naglasite to ili u poruci na Kupindu ili SMS porukom. Ne snosim odgovornost za štetu nastalu u transportu, ali ću pakete upakovati što je bolje moguće kako bi se izbegla eventualna šteta. Obično u plastičnoj kutiji, pa ako kutija preživi, Vaša je gratis :) Pakete šaljem isključivo PostExpress-om i preporučenom poštom. Po dogovoru mogu i druge kurirske službe sem AKS-a. Ljudi iz AKS-a su jednostavno bezobrazni i ne želim saradnju sa njima!!!! REKLAMACIJA: Pre svakog slanja detaljno pregledam predmet. Ukoliko pak dođe do potrebe za reklamacijom, kontaktirajte me u nekom razumnom periodu. Ukoliko niste primili paket ili mi je možda neko oštećenje promaklo, nema potrebe za panikom. Svaki problem se da rešiti. Ne uvažavam reklamaciju ukoliko Vam se predmet ne dopada jer svaki predmet detaljno opišem i slikam iz više uglova.

2017 g 132 str 21 cm Knjiga ,,Kletva` predstavlja zbirku pripovedaka u kojoj je autor želeo da dočara ambijent Koštampolja i njegovih žitelja. Podlogu za priče našao je u okupljanjima gorštaka na kojima su se organizovale igre, naročito igra ,,fildžana`, (traženje prstena ispod osam šolja) a pobeda je za obe ekipe bila čašćavanje kuvanim krompirom, sokom, rasolom, jabukama i veseljem za pobednika i trpljenjem pogrda za pobeđenog. Sve te igre odraslih dešavale su se za vreme dugih zimskih dana, a danas je malo takvih igra i veselja ostalo, jer je moderna životna situacija isterala tu vrstu društvenosti iz naših domova. Priče su pokušaj da se te igre dočaraju i približe savremenom čitaocu, kako bi upoznao duh, veselje i radost koje su one sa sobom nosile. po.st.des.1

O knjizi: Majkl je hrlio napred. Brzo se uspinjao lestvicom uspeha u Drejku i Sviniju, ogromnoj advokatskoj firmi u Vašingtonu koja upošljava osam stotina advokata. Plata je bila dobra, s izgledima da bude još bolja. Postojale su velike šanse da postane partner u roku od tri godine. Bio je zvezda u usponu. Nije imao vremena za gubljenje, niti da se zaustavlja da bi ubacio nekoliko novčića u šolju prosjaka. Nije imao vremena da oslušne svoju savest. Međutim, nasilni susret s jednim beskućnikom naglo ga je trgao na tom putu. Majkl je preživeo; njegov napadač nije. Ko je bio taj čovek? Majkl otkriva da je u pitanju mentalno oboleli ratni veteran koji je već godinama bio bez krova nad glavom. A onda je Majkl zakopao malo dublje, i otkrio prljavu tajnu koja se krila u firmi Drejk i Svini.

O knjizi: Majkl je hrlio napred. Brzo se uspinjao lestvicom uspeha u Drejku i Sviniju, ogromnoj advokatskoj firmi u Vašingtonu koja upošljava osam stotina advokata. Plata je bila dobra, s izgledima da bude još bolja. Postojale su velike šanse da postane partner u roku od tri godine. Bio je zvezda u usponu. Nije imao vremena za gubljenje, niti da se zaustavlja da bi ubacio nekoliko novčića u šolju prosjaka. Nije imao vremena da oslušne svoju savest. Međutim, nasilni susret s jednim beskućnikom naglo ga je trgao na tom putu. Majkl je preživeo; njegov napadač nije. Ko je bio taj čovek? Majkl otkriva da je u pitanju mentalno oboleli ratni veteran koji je već godinama bio bez krova nad glavom. A onda je Majkl zakopao malo dublje, i otkrio prljavu tajnu koja se krila u firmi Drejk i Svini.

O knjizi: Hana je tridesetogodišnjakinja koja previše psuje i previše očekuje od muškaraca - džangrizava baba u telu zgodne mlade žene. Nakon jedne neuspele veze koja završava čišćenjem ve-ce šolje njegovom četkicom za zube ona objavljuje rat celokupnom društvu koje je tera da se uda, skrasi i razmnoži – pogotovu svom šefu, šovinisti i neandertalcu i roditeljima, koje bezuslovno voli, ali koji je beskrajno nerviraju. Ona je oštar kritičar društva u kome vladaju korumpirani i bahati političari, nelojalna konkurencija silikonki i praznoglavica i poremećeni sistemi vrednosti kojima odbija da se povinuje.U isto vreme, ona je i ljubavni terapeut svojim prijateljicama, dok potajno veruje da je njen ljubavni život pod nekakvom kletvom. Sujeverna je, zahtevna i ovisna o romantici, ali ne očajava dok traži savršenog muškarca na Balkanu, već čini luckaste stvari zbog ljubavi koje ne dolikuju jednoj obrazovanoj i nadasve pametnoj i jakoj mladoj ženi.

O knjizi: Hana je tridesetogodišnjakinja koja previše psuje i previše očekuje od muškaraca - džangrizava baba u telu zgodne mlade žene. Nakon jedne neuspele veze koja završava čišćenjem ve-ce šolje njegovom četkicom za zube ona objavljuje rat celokupnom društvu koje je tera da se uda, skrasi i razmnoži – pogotovu svom šefu, šovinisti i neandertalcu i roditeljima, koje bezuslovno voli, ali koji je beskrajno nerviraju. Ona je oštar kritičar društva u kome vladaju korumpirani i bahati političari, nelojalna konkurencija silikonki i praznoglavica i poremećeni sistemi vrednosti kojima odbija da se povinuje.U isto vreme, ona je i ljubavni terapeut svojim prijateljicama, dok potajno veruje da je njen ljubavni život pod nekakvom kletvom. Sujeverna je, zahtevna i ovisna o romantici, ali ne očajava dok traži savršenog muškarca na Balkanu, već čini luckaste stvari zbog ljubavi koje ne dolikuju jednoj obrazovanoj i nadasve pametnoj i jakoj mladoj ženi.

Autor: Dejv Hil Povez: broširan Br. strana: 324 Format: 13x20 „Kako reaguje čovek kada ga neko u ponedeljak u vreme ručka ostavi bez kuhinjskog stola i sa troje male dece koju treba da pokupi u pola četiri?“ UPOMOĆ Kada Džozefa Stouna napusti dugogodišnja životna saputnica Dilis, on se ne drži pokunjeno po strani kao samohrani roditelj. Zna gde se nalazi sredstvo za čišćenje klozetske šolje i ume na brzinu da spremi pohovanu piletinu i pasulj. Siguran je da zna kako da svojoj zahtevnoj deci, Gloriji, Džedu i Biliju, bude i mama i tata. Čak ponovo uspeva u ljubavnom životu. Međutim, pošto se on i Dilis dogovore da podele brigu o deci – nedelju dana kod mame, nedelju dana kod tate – sve više mu se čini da je mnogo gori od tajanstvenog Dilisinog novog muškarca Krisa. Šta li ona vidi u tom zaluđeniku za računare koji nosi bermude sa džepovima? Šta je to konvencija Pravih muškaraca i čime se Kris bavi kada tamo ode? Šta navodi Džozefa da obuče kostim losa? I zašto u sportskoj torbi ima mrtvu mačku? Tatin život je čudesno topao, duhovit i istinit roman o očinstvu u vreme kada se porodične vrednosti raspadaju, a čovek treba da sačuva i decu i zdrav razum.

Autor: Antonio Tabuki Povez: tvrd Br. strana: 128 Format: 14,5x21 Kada se o smrti govori veselim tonom Antonio Tabuki je bio dugogodišnji direktor Italijanskog kulturnog centra u Lisabonu. Priredio je i preveo celokupno delo velikog portugalskog pesnika Fernanda Pesoe na italijanski jezik. Upravo će ova autorova iskustva biti glavna inspiracija za mnoga njegova dela, a to se naročito odnosi na Rekvijem, koji je napisan upravo na portugalskom.Autor u Napomeni navodi da se ovaj roman i nije mogao napisati na nekom drugom jeziku. Okvirni hronotop romana Rekvijem je Lisabon, jedne vrele julske nedelje, na izmaku dvadesetog veka. Glavni junak, koji je istovremeno i pripovedno lice, govori o susretima sa neobičnim likovima: drogirani maldić, hromi prodavac lozova, stara Ciganka, prodavac priča. Junak se susreće i sa mrtvima iz svoje prošlosti: prijatelj Tadeuš, bivša ljubav Izadora, pesnik Fernando Pesoa... Svaki od tih susreta mogao bi da predstavlja jednu zasebnu narativnu celinu, koja se sa drugim celinama vezuje kroz ličnost glavnog junaka, koji je, kao i ostale ličnosti, prikazan sa izvesnim ironičnim prizvukom. Postupak podseća na stvaranje priče po principu omnibus filmova poput Noći na Zemlji Džima Džarmuša. Na prvom površinskom nivou, pisac je, dakle, zainteresovan za ljudske sudbine, za živote autsajdera, marginalaca, promašenih individua, ali i za one koji su umrli ne iskupivši se za grehove koje su počinili. Opisani živi i mrtvi junaci egzistiraju u istoj ravni, u kojoj se brišu prostorno-vremenske granice, što daje priči jednu drugu, višu ravan. Iz materijalne realnosti prelazi se u imaterijalnu, iz fizičkog prostora prelazi se u metafizički. Susret sa mrtvima i živima koji se odvija u istoj ravni jeste svojevrsna težnja da se prevaziđe dualizam duha i tela i nađe spona koja deli materijalni od duhovnog sveta. Ti prelazi, opštenja sa mrtvima, koji katkad podsećaju na dela pisaca magičnog realizma, motivišu se na razne načine - preobilnom i teškom hranom ili pićem (sarabuljo, porto, koktel), letnjom vrelinom, snom. Priče o ljudskim sudbinama, prerastaju tako u suštinska etička, estetička, filozofska pitanja.Hrana postaje jedan od bitnijih narativnih elemenata u ovom romanu, kao što je to slučaj i u romanima Izgubljena glava Damašena Monteira, Pereira tvrdi da... U romanu Rekvijem hrana se vaspostavlja kao materijalna kultura uz pomoć koje se leči duša, i njome se takođe pravi veza između dva sveta, pored toga što se opisivanjem tradicionalne portugalske kuhinje na zavodljiv način dočarava i sama Portugalija.U celini uzev, Rekvijem je `ispevan` za sene prošlosti sa kojima se svako mora suočiti, za zaboravljeni Portugal, za dvadeseti vek koji je iza nas.Neki od recepata koje nam otkriva glavni junak Rekvijema:SarabuljoPečenica se ispeče na jednake komade i začini sitno seckanim belim lukom, vinom, solju, biberom i kimom. Ovu smesu treba pripremiti dan ranije. Uzeti zemljanu posudu u koju se isecka loj i pustiti da se istopi na blagoj vatri. Zatim ubaciti kožure da porumene na jakoj vatri i ostaviti ih da se polako krčkaju. Kada meso bude skoro skuvano, izdinstati ga u marinadi od prethodnog dana, sve dok marinada ne ispari. U međuvremenu iseckati creva i džigericu i pržiti ih na masti dok ne dobiju zlatastu boju. Odvojeno na ulju propržiti iseckani crni luk i pomešati ga sa kuvanom krvlju i čašom belog vina. Na kraju sve to sipati u zemljani sud, začiniti sa još kima, ubaciti knedle ili pirinač.San zelenih prozora(Ovo je koktel koji je barmen Muzeja stare umetnosti u Lisabonu pripremio za glavnog junaka Rekvijema, pre nego što će otići da vidi čuvenu Bošovu sliku Iskušenje svetog Antona, koja se čuva u pomenutom muzeju.)3/4 votke, 1/4 soka od limuna, jedna kašika sirupa od nane. Sve to se stavi u šejker sa tri kocke leda, mućka se dok ruka ne zaboli i izvadi se led pre serviranja.

Autor - osoba Rodić, Vuk, 1958- Naslov Tužna felisidada / Vuk Rodić Vrsta građe roman URL medijskog objekta odrasli, opća (lijepa književnost) Jezik bosanski Godina 2021 Izdavanje i proizvodnja Sarajevo ; Zagreb : Buybook, 2021 (Sarajevo : Dobra knjiga) Fizički opis 117 str. ; 21 cm Zbirka Savremena bh. književnost ISBN 978-953-8226-81-6 (Buybook, Zagreb) Napomene Slika autora i bilješka o njemu na korici. „Tužna felisidada” Vuka Rodića: Poetika haosa i samoće „Tužna felisidada” je roman koji imenuje, priziva i omogućava doživljavanje nemira koji je nastao kao posljedica liječenja na psihijatrijskoj klinici i života na književnoj i svakoj drugoj margini Tužna sreća, paradoks kojim je ispunjeno nešto više od stotinjak stranica posljednje knjige bosanskohercegovačkog književnika Vuka Rodića „Tužna felisidada”, pojavljuje se kao jedina smislena konstanta njegovog hazarderskog života. Ispovijest oblikovana u roman počinje i završava sa slikama iz svakodnevne stvarnosti, a ono što se nalazi između su različita egzistencijalna propitivanja i zaključci. Kako će to sam pisac i istaći, ovo je pokušaj ispisivanja romana koji prati tok svijesti i tog se dojma nećemo moći riješiti prilikom čitanja. Međutim, postoji nešto izvan ili iza te spisateljske nakane, a riječ je o izvanrednom poetskom oblikovanju misli koje Rodić pokušava ispravno artikulisati u svakodnevnici u kojoj mora paziti na majku, ali i na sebe kojem je dio života nepovratno zarobljen negdje u duševnim razaranjima. NAGRIŽENA SVIJEST Na trenutke ili ipak (po)često, ovaj će se roman neopreznom čitaocu činiti kao zbunjeno i nesuvislo tumaranje po kojekakvim ostacima onoga što se nekada nazivalo život; premda se ni pažljiviji čitatelj neće moći oteti utisku kako je ovo zaista knjiga u kojoj se pisac, sa prošlosti nagriženom sviješću i neizvjesnom sadašnjicom, bori u jednom kontinuiranom delirijumskom stanju, taj princip i pristup nije nužno prisutan kako bi pojačao nerazumijevanje ukupnosti knjige, naprotiv. Usudila bih se reći kako ne postoji življe i ljudskije pripovijedanje u vlastitom životu, negoli je ono ispričano kroz nestabilne fokalizatorske tačke, dakle, kroz meandre toka svijesti. „Ovo jeste u svojoj suštini roman toka svijesti u fragmentima, s digresijama u reminiscenciju. U prvom draftu stotinu stranica je otpalo – Damir kaže da je to dobar trening. Nisam pod presijom, nigdje ne žurim, kada laganim korakom hodam, brže stignem.” Pisac biva otvoreno zagledan u proces pisanja i nastajanja romana, vrlo svjestan kako čitaocu mora ponuditi knjigu, stvarnu knjigu, a ne kojekakve sumanute nacrte iz svakodnevnice. Vrijeme provedeno u umobolnici i život koji je uslijedio nakon, Rodić sažima u sljedećim riječima: „Moj život je tužna felisidada, dijabolični urnebes samoće, ludila. Teškog kokuzluka.” Egzistencija u ovome romanu biva opisana kao očaj samoće, ali i kao željena izoliranost koja, pak, vodi ka tjeskobi. Paradoksalno spajanje proturječnih osjećanja, tužne sreće i grozne ljepote, ovdje se ujedinjuje u pokušaju stvaranja jednog principa na kojem je zasnovan i njegov život i poetički izraz, a to je načelo haosa i užasa. „Tužna felisidada” je roman koji imenuje, priziva i omogućava doživljavanje nemira koji je nastao kao posljedica liječenja na psihijatrijskoj klinici i života na književnoj i svakoj drugoj margini. Ipak, ovo nije toliko lament o izopštenosti koliko u ovome romanu titra prkos i piščeva želja da se, još jedanput, otkrije svijetu. Stoga epizode koje ovdje čitamo obuhvataju raspon od najintimnijih, a usputnih sekvenci jednog dana, do velikih misli o apstraktnim stvarima i propitivanja životnog smisla. „Uživam u činu vršenja velike nužde. Ustanem sa WC šolje nasmijan, uđem u kuhinju. Ložim se na lijepe stvari koje bih volio da se dese. Ipak, to zvuči trivijalno, cijeli čovjekov život prođe u disaonici, u strašnom kontrapunktu. Ništa novo, ipak na momenat zvuči originalno. Nisam postao mudrac, doista to ne želim. Želim tako malo, gotovo ništa. Želim da živim. Što je to tako teško?” Književnost je u slučaju Rodićeve knjige viđena i mišljena kao oštro povećalo pod kojim se razlaže život pojedinca, često disfunkcionalnog i napadnutog različitim psihozama. Pisac rastače scene iz vlastite stvarnosti kako bi toj melanholiji, ponavljanju i ništavilu, ponudio smisao i pokušao ga razumjeti. Za njega je smisao njegovog svijeta sadržan u stihu, poeziji i umjetnosti – suština koja izbavlja iz paranoidnog mraka i pomaže da se redukuje pogled na svijet. „Od vlastitog života napravio sam eksperiment, stradao u strašnoj eksploziji. Osvanuo sam u komadima, nisam se lijepio sekundarnim ljepilom, stihom sam se lijepio, stih mi je kičmu ispravio. Poeziju, uopće umjetnost, doživljavam kao najbolju varijantu reanimacije. Ispljunuo sam sav mrak umobolnice.” Knjiga „Tužna felisidada“ u izdanju Buybooka Vuk Rodić nam ovdje ne ostavlja pretenciozni, uzvišeni traktat o svojoj bolesti, već ogoljava vlastiti život i propituje mehanizme ispisivanja književnog djela. Kao što se u čovjekovoj egzistenciji dese trenuci kada ne može misliti, raditi i živjeti, tako se i u piščevom životu dogode traumatični bljeskovi odsustva bilo kakve mogućnosti da se bilo šta napiše. Da li je tada posezanje za načelom strukture toka svijesti viđeno kao linija manjeg otpora? Kod nekih autora je to sasvim sigurno slučaj, ali je ovdje i više nego očigledno kako je pratiti i ispisivati tok sopstvene svijesti otpor ka letargiji i melanholiji, i pokušaj smislenog prodiranja u bit (svog) postojanja. „Pisanje doživljavam kao najbolju anesteziju za dušu, u ovo vrijeme kada mrak pod bubrege udara”, napisaće Rodić i pokazati nam kako je pisanje zaista njegov način na koji se pokušava nositi sa svim implikacijama svijeta i stvarnosti. Brojne nesigurnosti, nemiri i razočaranja se u ovome romanu kultivišu kroz kratke rečenice, isprekidani dah čovjeka koji hoda ulicom, sjedi u kafani, prisjeća se žena koje su mu prilazile, a sve kako bi konačno i sebi pokušao objasniti život. „Otkud odjednom iznebuha toliko srušenih ljudi, otkud taj grozni užas koji se pred mojim očima dešava. Nemam odgovor. Pomislim na tren da je čovjek po sebi samo otpadak civilizacije. Ne volim hipotetičko promišljanje, nisam vidovnjak, pred mojim očima blješti crniIo, crnje od mrke noći. Da ne ispadnem u ovoj priči gavran koji grakće, zlo priziva. Svjedok sam i žrtva ovog rasula. Ne znam očigledno šta hoću. I nije ni važno. Važno je da istresem trunje duvana iz džepova, otisnem se na ulicu – alternativni dom bezorijentisanog ludaka.” KNJIŽEVNOST JE KONTROLISANO LUDILO Fatalizam koji čitamo kod Rodića nije nužno samo rušilački. Uhodani užas koji čini dobar dio atmosfere ovoga romana nije bez mogućnosti izbavljenja. „Život je grozna ljepota. Možda me bašta privlači, tjera da istrajem u trci kroz pustoš. Puca me osjećanje besmisla, osjećanje opasnije od strašne nemani ipak istrajavam. Sam sam sebi fascinacija.” Ima nešto mazohističko u fascinaciji disfunkcionalnim čovjekom – nije u pitanju naslada tužnim životom, već oduševljenost trenutkom u kojem doznamo kako se naš junak, uprkos svim doživljenim stvarima, i dalje osjeća čovjekom i želi nam ponuditi još štošta od svijeta kojeg je dio. „Sam sam, jer ja to želim. Ne želim čak biti ni sretan. Život je igra, igra je strast, i ovo ispisivanje literarnih fleševa je igra, odista me ne zanima nikakva pobjeda”, rečenica je koja zvuči kao nada i trijumf koliko god da je neupitno natopljena tjeskobom. Odatle i naslov ovog romana odražava cjelokupni osjećaj svijeta i života doživljen očima pisca, junaka proznog djela, (bivšeg) luđaka, čovjeka koji više ne kleči, nije nijem pred ništavilom, i koji je prigrlio paradokse vlastitog postojanja. „Tužna felisidada” je roman koji pokazuje kako pred samoćom i užasom malo šta postaje stvarno utočište, sve je samo privid – sve osim pisanja, pripovijedanja koje u ovim teškim časovima ispunjava srce pisca životom. Ivana GLOJANIN MG46