Filteri
close
Tip rezultata
Svi rezultati uključeni
keyboard_arrow_down
Kategorija
Sve kategorije
keyboard_arrow_down
Od
RSD
Do
RSD
Sortiraj po
keyboard_arrow_down
Objavljeno u proteklih
keyboard_arrow_down
Sajtovi uključeni u pretragu
Svi sajtovi uključeni
keyboard_arrow_down

Pratite promene cene putem maila

  • Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
26-30 od 30 rezultata

Broj oglasa

Prikaz

format_list_bulleted
view_stream
26-30 od 30
26-30 od 30 rezultata

Prikaz

format_list_bulleted
view_stream

Režim promene aktivan!

Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje

Aktivni filteri

  • Tag

    Nega tela
  • Tag

    Knjige
  • Cena

    400 din - 649 din

uglovi malo nagnječeni,lepo sačuvana knjiga Izdavač: Mladinska knjiga - Beograd, 2008. god. Tvrd povez, 26 cm. 319 str. Kunstdruk, Ilustracije pun kolor Smanjite rizik od srčanog udara za samo nedelju dana - bez lekova! Bolest srca u obliku koronarne arterijske bolesti ubije godišnje, recimo u Velikoj Britaniji, više ljudi nego bilo koja druga bolest. Efekti ove bolesti su slabljenje srca, nedostatak vazduha i iznurenost i može dovesti do zakazivanja srčanog mišića a samim tim predstavlja i veoma realnu pretnju od prerane smrti. Izuzetna vest je da su istraživanja tokom nekoliko poslednjih godina pokazala da se ta bolest može veoma uspešno sprečiti i suzbiti: mnogi ljudi mogu da izbegnu oboljevanje srca i neophodnost hirurških intervencija u velikom broju slučajeva, kao što je operacija ugradnje bajpasa - koje su potrebne da bi se zdravstveno stanje dovelo u red. Zato je veliko zadovoljstvo predstaviti knjigu 30 MINUTA DNEVNO ZA ZDRAVO SRCE čitaocima Mladinske knjige i Reader`s Digesta. Napokon, protivotrov bolestima srca! Nova istraživanja su dokazala jednom za uvek! Mali izbori koje pravite svaki dan, - više nego bilo koji drugi faktor (osim biološkog nasleđa) - odlučuju koliko će vaše srce da bude zdravo!. 30 MINUTA DNEVNO ZA ZDRAVO SRCE će vas naoružati informacijama koje su vam potrebne da biste donosili prave odluke - one pomoću kojih će vaše srce i dalje snažno kucati i koje će vam pružiti uživanje u zdravom i aktivnom životu zajedno s vašom porodicom i vašim prijateljima u godinama koje tek dolaze! Nova istraživanja dokazuju: Vaš rizik od srčanog udara može biti smanjen za 80% ZAŠTITITE SE: SNAGOM ČOKOLADE! U samo 25 grama ove vrste čokolade (vidite STRANA 107) nalazi se više antioksidanata nego u šolji zelenog čaja, jabuci ili čaši crnog vina. SPREČITE BOLEST SRCA U STARTU - JEDNOSTAVNI KORACI KOJI ĆE VAM ODUZETI SAMO 30 MINUTA DNEVNO ILI MANJE. 320 stranica pametnih saveta za vaše srce od vodećih kardiovaskularnih stručnjaka • 42 izvanredno ukusna recepta za zdravo srce.

Prikaži sve...
600RSD
forward
forward
Detaljnije

U dobrom stanju, verovatno nečitana Mladi gospodin Džordži / Beril Bejnbridž prevod sa engleskog i pogovor Vladislava Ribnikar Vrsta građe roman Cilјna grupa odrasli, opšte (lepa književnost) Jezik srpski Godina 2022 Laguna, 2022 (Novi Sad : Artrint media) Fizički opis 196 str. ; 20 cm Drugi autori - osoba Ribnikar, Vladislava, 1947- = Ribnikar, Vladislava, 1947- Prevod dela: Master Georgie / Beryl Bainbridge Tiraž 1.500 Pogovor: str. 193-196 Beleške: str. 191. Nagrada The Man Booker „Best of Beryl“. Mladi hirurg i amaterski fotograf Džordž Hardi odlučuje u predvečerje rata 1854. godine da se kao lekar pridruži britanskoj vojsci i ukrcava se na brod za Krim. U njegovoj neobičnoj pratnji su i njegov zet, geolog i erudita dr Poter, kao i nezaobilazna Mirtl, devojka koju su njegovi roditelji nekada prihvatili kao siroče, a koja je tokom vremena postala nerazdvojni deo porodice. Dok se preko Carigrada i Varne zajedno sa vojskom približavaju krimskom ratištu, postepeno nam se otkrivaju tajne njihovih složenih odnosa, nepomirljive strasti, težnje i snovi koji ih istovremeno povezuju i razdvajaju. Na Krimu im se pridružuje zagonetni Pompej, nekadašnja ulična varalica, u ulozi pomoćnika ratnog fotografa. U potresnom romanu poznate engleske spisateljice Beril Bejnbridž rat će se sudbonosno umešati u živote likova, razbijajući njihovu veru u moć razuma i mogućnost upravljanja vlastitim životima. „Svako poglavlje ispreda se oko neke fotografije, i svako zasebnim pripovedačkim glasom, što daje mogućnost spisateljici da ostvari posebnu vrstu uverljive romaneskne opsene. Mirtl nas upoznaje sa porodicom Hardi i obožavanim mladim gospodinom Džordžijem, a poglavlja koja slede upotpunjuju njenu priču i stvaraju prizmu nalik fotografskom sočivu kroz koje se roman postepeno osvetljava.“ – The Guardian „Bejnbridžova stvara oporu sliku sveta u kojoj ljudskim odnosima vlada slučajnost, a čovekovo razumevanje za druge biva bitno narušeno i ograničeno sopstvenom ljudskom prirodom.“ – Kirkus Reviews „Romani Beril Bejnbridž su kao elegantne šolje za čaj koje sadrže jak, taman, možda zastrašujući, ali izvanredan napitak. Uzori sažetosti, oni pokazuju koliko likova, zapleta, sporednih zapleta, psihologije, duhovitosti i dubine može da stane u tananu, varljivo krhku posudu.“ – The New York Times

Prikaži sve...
499RSD
forward
forward
Detaljnije

STANJE PREDMETA: Vrlo dobro očuvana. Korice sa sitnijim tragovima korišćenja. Posveta u donjem desnom uglu na predlistu. Unutrašnjost odlično očuvana. OPIS: Klasične, neponovljive priče, ličnosti i ambijent ponovo su tu: sve je toliko živo da nam se, dok čitamo, čini da se pred našim očima razmiče zavesa neke pozornice na koju izlaze likovi koje govore, misle i osećaju. Tu je lav, večiti kralj; magarac koji ne može bez gospodara; trapavi i priglupi medved, plašljivi zec i prepredena lisica... Iako je Lafontenovo vreme odavno prošlo, određene karaktere i ličnosti možemo sresti i danas, pa je to štivo i dalje aktuelno i može mnogo da pruži mladim čitaocima. SADRŽAJ: MAGARAC Magarac i psetance Magarac u lavljoj koži Životinje bolesne od kuge Magarac natovaren solju i magarac natovaren sunđerima Mlinar, njegov sin i magarac MAČAK i MAČKA Mačak i stari miš Mačak, lasica i zečić Mačka i dva vrapca Mačka i lisica Mačka i miš KONJ Konj i vuk Konj i magarac PAS Pas koji je zbog senke ostavio svoj plen Pas koji nosi ručak svog gospodara PETAO i KOKOŠKA Kokoška sa zlatnim jajima Petao i lisica Petao, mačka i mišić ŽABA Žabe traže kralja Žaba i vo INSEKTI Cvrčak i mrav Poštanska kola i muva ZEC Zec i žabe Zec i njegove uši Zec i kornjača LAV Lav i miš Lav i muva Ostareli lav Lav i magarac u lovu Krava, koza i ovca udružene s lavom Lav odlazi u rat Bolestan lav i lisica VUK Vuk i pas Vuk i lisica Vuk i ovce Vuk i roda Vuk i jagnje PTICE Dva goluba Orao, divlja svinja i mačka Kreja u paunovom perju Orao i sova Kornjača i dve divlje patke Slavuj i kobac Čaplja Golub i mrav Gavran podražava orla MEDVED Medved i dva lovca Medved i vrtlar RIBE Ribica i ribar Ribe i morski gavran MIŠEVI Miš iz sela i miš iz grada Miš i slon Mišji svet Miš i školjka LISICA Lisica i roda Lisica i grožđe Gavran i lisac Lisica odsečena repa Lisica, vuk i konj Lisica i jarac MAJMUN Torbe Majmun i mačak ČOVEK Zemljoradnik i sinovi Kočijaš u blatu Ostriga i parničari Obućar i bankar Hrast i trska Mlekarka i lonac s mlekom Starac i tri mladića Smrt i drvoseča NAPOMENA: Ostale predmete u mojoj ponudi možete proveriti preko sledećih linkova: - Kupindo: https://www.kupindo.com/Clan/Duduledu/SpisakPredmeta - Limundo: https://www.limundo.com/Clan/Duduledu

Prikaži sve...
450RSD
forward
forward
Detaljnije

Autor: Antonio Tabuki Povez: tvrd Br. strana: 128 Format: 14,5x21 Kada se o smrti govori veselim tonom Antonio Tabuki je bio dugogodišnji direktor Italijanskog kulturnog centra u Lisabonu. Priredio je i preveo celokupno delo velikog portugalskog pesnika Fernanda Pesoe na italijanski jezik. Upravo će ova autorova iskustva biti glavna inspiracija za mnoga njegova dela, a to se naročito odnosi na Rekvijem, koji je napisan upravo na portugalskom.Autor u Napomeni navodi da se ovaj roman i nije mogao napisati na nekom drugom jeziku. Okvirni hronotop romana Rekvijem je Lisabon, jedne vrele julske nedelje, na izmaku dvadesetog veka. Glavni junak, koji je istovremeno i pripovedno lice, govori o susretima sa neobičnim likovima: drogirani maldić, hromi prodavac lozova, stara Ciganka, prodavac priča. Junak se susreće i sa mrtvima iz svoje prošlosti: prijatelj Tadeuš, bivša ljubav Izadora, pesnik Fernando Pesoa... Svaki od tih susreta mogao bi da predstavlja jednu zasebnu narativnu celinu, koja se sa drugim celinama vezuje kroz ličnost glavnog junaka, koji je, kao i ostale ličnosti, prikazan sa izvesnim ironičnim prizvukom. Postupak podseća na stvaranje priče po principu omnibus filmova poput Noći na Zemlji Džima Džarmuša. Na prvom površinskom nivou, pisac je, dakle, zainteresovan za ljudske sudbine, za živote autsajdera, marginalaca, promašenih individua, ali i za one koji su umrli ne iskupivši se za grehove koje su počinili. Opisani živi i mrtvi junaci egzistiraju u istoj ravni, u kojoj se brišu prostorno-vremenske granice, što daje priči jednu drugu, višu ravan. Iz materijalne realnosti prelazi se u imaterijalnu, iz fizičkog prostora prelazi se u metafizički. Susret sa mrtvima i živima koji se odvija u istoj ravni jeste svojevrsna težnja da se prevaziđe dualizam duha i tela i nađe spona koja deli materijalni od duhovnog sveta. Ti prelazi, opštenja sa mrtvima, koji katkad podsećaju na dela pisaca magičnog realizma, motivišu se na razne načine - preobilnom i teškom hranom ili pićem (sarabuljo, porto, koktel), letnjom vrelinom, snom. Priče o ljudskim sudbinama, prerastaju tako u suštinska etička, estetička, filozofska pitanja.Hrana postaje jedan od bitnijih narativnih elemenata u ovom romanu, kao što je to slučaj i u romanima Izgubljena glava Damašena Monteira, Pereira tvrdi da... U romanu Rekvijem hrana se vaspostavlja kao materijalna kultura uz pomoć koje se leči duša, i njome se takođe pravi veza između dva sveta, pored toga što se opisivanjem tradicionalne portugalske kuhinje na zavodljiv način dočarava i sama Portugalija.U celini uzev, Rekvijem je `ispevan` za sene prošlosti sa kojima se svako mora suočiti, za zaboravljeni Portugal, za dvadeseti vek koji je iza nas.Neki od recepata koje nam otkriva glavni junak Rekvijema:SarabuljoPečenica se ispeče na jednake komade i začini sitno seckanim belim lukom, vinom, solju, biberom i kimom. Ovu smesu treba pripremiti dan ranije. Uzeti zemljanu posudu u koju se isecka loj i pustiti da se istopi na blagoj vatri. Zatim ubaciti kožure da porumene na jakoj vatri i ostaviti ih da se polako krčkaju. Kada meso bude skoro skuvano, izdinstati ga u marinadi od prethodnog dana, sve dok marinada ne ispari. U međuvremenu iseckati creva i džigericu i pržiti ih na masti dok ne dobiju zlatastu boju. Odvojeno na ulju propržiti iseckani crni luk i pomešati ga sa kuvanom krvlju i čašom belog vina. Na kraju sve to sipati u zemljani sud, začiniti sa još kima, ubaciti knedle ili pirinač.San zelenih prozora(Ovo je koktel koji je barmen Muzeja stare umetnosti u Lisabonu pripremio za glavnog junaka Rekvijema, pre nego što će otići da vidi čuvenu Bošovu sliku Iskušenje svetog Antona, koja se čuva u pomenutom muzeju.)3/4 votke, 1/4 soka od limuna, jedna kašika sirupa od nane. Sve to se stavi u šejker sa tri kocke leda, mućka se dok ruka ne zaboli i izvadi se led pre serviranja.

Prikaži sve...
550RSD
forward
forward
Detaljnije

Autor - osoba Rodić, Vuk, 1958- Naslov Tužna felisidada / Vuk Rodić Vrsta građe roman URL medijskog objekta odrasli, opća (lijepa književnost) Jezik bosanski Godina 2021 Izdavanje i proizvodnja Sarajevo ; Zagreb : Buybook, 2021 (Sarajevo : Dobra knjiga) Fizički opis 117 str. ; 21 cm Zbirka Savremena bh. književnost ISBN 978-953-8226-81-6 (Buybook, Zagreb) Napomene Slika autora i bilješka o njemu na korici. „Tužna felisidada” Vuka Rodića: Poetika haosa i samoće „Tužna felisidada” je roman koji imenuje, priziva i omogućava doživljavanje nemira koji je nastao kao posljedica liječenja na psihijatrijskoj klinici i života na književnoj i svakoj drugoj margini Tužna sreća, paradoks kojim je ispunjeno nešto više od stotinjak stranica posljednje knjige bosanskohercegovačkog književnika Vuka Rodića „Tužna felisidada”, pojavljuje se kao jedina smislena konstanta njegovog hazarderskog života. Ispovijest oblikovana u roman počinje i završava sa slikama iz svakodnevne stvarnosti, a ono što se nalazi između su različita egzistencijalna propitivanja i zaključci. Kako će to sam pisac i istaći, ovo je pokušaj ispisivanja romana koji prati tok svijesti i tog se dojma nećemo moći riješiti prilikom čitanja. Međutim, postoji nešto izvan ili iza te spisateljske nakane, a riječ je o izvanrednom poetskom oblikovanju misli koje Rodić pokušava ispravno artikulisati u svakodnevnici u kojoj mora paziti na majku, ali i na sebe kojem je dio života nepovratno zarobljen negdje u duševnim razaranjima. NAGRIŽENA SVIJEST Na trenutke ili ipak (po)često, ovaj će se roman neopreznom čitaocu činiti kao zbunjeno i nesuvislo tumaranje po kojekakvim ostacima onoga što se nekada nazivalo život; premda se ni pažljiviji čitatelj neće moći oteti utisku kako je ovo zaista knjiga u kojoj se pisac, sa prošlosti nagriženom sviješću i neizvjesnom sadašnjicom, bori u jednom kontinuiranom delirijumskom stanju, taj princip i pristup nije nužno prisutan kako bi pojačao nerazumijevanje ukupnosti knjige, naprotiv. Usudila bih se reći kako ne postoji življe i ljudskije pripovijedanje u vlastitom životu, negoli je ono ispričano kroz nestabilne fokalizatorske tačke, dakle, kroz meandre toka svijesti. „Ovo jeste u svojoj suštini roman toka svijesti u fragmentima, s digresijama u reminiscenciju. U prvom draftu stotinu stranica je otpalo – Damir kaže da je to dobar trening. Nisam pod presijom, nigdje ne žurim, kada laganim korakom hodam, brže stignem.” Pisac biva otvoreno zagledan u proces pisanja i nastajanja romana, vrlo svjestan kako čitaocu mora ponuditi knjigu, stvarnu knjigu, a ne kojekakve sumanute nacrte iz svakodnevnice. Vrijeme provedeno u umobolnici i život koji je uslijedio nakon, Rodić sažima u sljedećim riječima: „Moj život je tužna felisidada, dijabolični urnebes samoće, ludila. Teškog kokuzluka.” Egzistencija u ovome romanu biva opisana kao očaj samoće, ali i kao željena izoliranost koja, pak, vodi ka tjeskobi. Paradoksalno spajanje proturječnih osjećanja, tužne sreće i grozne ljepote, ovdje se ujedinjuje u pokušaju stvaranja jednog principa na kojem je zasnovan i njegov život i poetički izraz, a to je načelo haosa i užasa. „Tužna felisidada” je roman koji imenuje, priziva i omogućava doživljavanje nemira koji je nastao kao posljedica liječenja na psihijatrijskoj klinici i života na književnoj i svakoj drugoj margini. Ipak, ovo nije toliko lament o izopštenosti koliko u ovome romanu titra prkos i piščeva želja da se, još jedanput, otkrije svijetu. Stoga epizode koje ovdje čitamo obuhvataju raspon od najintimnijih, a usputnih sekvenci jednog dana, do velikih misli o apstraktnim stvarima i propitivanja životnog smisla. „Uživam u činu vršenja velike nužde. Ustanem sa WC šolje nasmijan, uđem u kuhinju. Ložim se na lijepe stvari koje bih volio da se dese. Ipak, to zvuči trivijalno, cijeli čovjekov život prođe u disaonici, u strašnom kontrapunktu. Ništa novo, ipak na momenat zvuči originalno. Nisam postao mudrac, doista to ne želim. Želim tako malo, gotovo ništa. Želim da živim. Što je to tako teško?” Književnost je u slučaju Rodićeve knjige viđena i mišljena kao oštro povećalo pod kojim se razlaže život pojedinca, često disfunkcionalnog i napadnutog različitim psihozama. Pisac rastače scene iz vlastite stvarnosti kako bi toj melanholiji, ponavljanju i ništavilu, ponudio smisao i pokušao ga razumjeti. Za njega je smisao njegovog svijeta sadržan u stihu, poeziji i umjetnosti – suština koja izbavlja iz paranoidnog mraka i pomaže da se redukuje pogled na svijet. „Od vlastitog života napravio sam eksperiment, stradao u strašnoj eksploziji. Osvanuo sam u komadima, nisam se lijepio sekundarnim ljepilom, stihom sam se lijepio, stih mi je kičmu ispravio. Poeziju, uopće umjetnost, doživljavam kao najbolju varijantu reanimacije. Ispljunuo sam sav mrak umobolnice.” Knjiga „Tužna felisidada“ u izdanju Buybooka Vuk Rodić nam ovdje ne ostavlja pretenciozni, uzvišeni traktat o svojoj bolesti, već ogoljava vlastiti život i propituje mehanizme ispisivanja književnog djela. Kao što se u čovjekovoj egzistenciji dese trenuci kada ne može misliti, raditi i živjeti, tako se i u piščevom životu dogode traumatični bljeskovi odsustva bilo kakve mogućnosti da se bilo šta napiše. Da li je tada posezanje za načelom strukture toka svijesti viđeno kao linija manjeg otpora? Kod nekih autora je to sasvim sigurno slučaj, ali je ovdje i više nego očigledno kako je pratiti i ispisivati tok sopstvene svijesti otpor ka letargiji i melanholiji, i pokušaj smislenog prodiranja u bit (svog) postojanja. „Pisanje doživljavam kao najbolju anesteziju za dušu, u ovo vrijeme kada mrak pod bubrege udara”, napisaće Rodić i pokazati nam kako je pisanje zaista njegov način na koji se pokušava nositi sa svim implikacijama svijeta i stvarnosti. Brojne nesigurnosti, nemiri i razočaranja se u ovome romanu kultivišu kroz kratke rečenice, isprekidani dah čovjeka koji hoda ulicom, sjedi u kafani, prisjeća se žena koje su mu prilazile, a sve kako bi konačno i sebi pokušao objasniti život. „Otkud odjednom iznebuha toliko srušenih ljudi, otkud taj grozni užas koji se pred mojim očima dešava. Nemam odgovor. Pomislim na tren da je čovjek po sebi samo otpadak civilizacije. Ne volim hipotetičko promišljanje, nisam vidovnjak, pred mojim očima blješti crniIo, crnje od mrke noći. Da ne ispadnem u ovoj priči gavran koji grakće, zlo priziva. Svjedok sam i žrtva ovog rasula. Ne znam očigledno šta hoću. I nije ni važno. Važno je da istresem trunje duvana iz džepova, otisnem se na ulicu – alternativni dom bezorijentisanog ludaka.” KNJIŽEVNOST JE KONTROLISANO LUDILO Fatalizam koji čitamo kod Rodića nije nužno samo rušilački. Uhodani užas koji čini dobar dio atmosfere ovoga romana nije bez mogućnosti izbavljenja. „Život je grozna ljepota. Možda me bašta privlači, tjera da istrajem u trci kroz pustoš. Puca me osjećanje besmisla, osjećanje opasnije od strašne nemani ipak istrajavam. Sam sam sebi fascinacija.” Ima nešto mazohističko u fascinaciji disfunkcionalnim čovjekom – nije u pitanju naslada tužnim životom, već oduševljenost trenutkom u kojem doznamo kako se naš junak, uprkos svim doživljenim stvarima, i dalje osjeća čovjekom i želi nam ponuditi još štošta od svijeta kojeg je dio. „Sam sam, jer ja to želim. Ne želim čak biti ni sretan. Život je igra, igra je strast, i ovo ispisivanje literarnih fleševa je igra, odista me ne zanima nikakva pobjeda”, rečenica je koja zvuči kao nada i trijumf koliko god da je neupitno natopljena tjeskobom. Odatle i naslov ovog romana odražava cjelokupni osjećaj svijeta i života doživljen očima pisca, junaka proznog djela, (bivšeg) luđaka, čovjeka koji više ne kleči, nije nijem pred ništavilom, i koji je prigrlio paradokse vlastitog postojanja. „Tužna felisidada” je roman koji pokazuje kako pred samoćom i užasom malo šta postaje stvarno utočište, sve je samo privid – sve osim pisanja, pripovijedanja koje u ovim teškim časovima ispunjava srce pisca životom. Ivana GLOJANIN MG46

Prikaži sve...
599RSD
forward
forward
Detaljnije
Nazad
Sačuvaj