Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveΕ‘tenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaΕ‘u mail adresu.
51-69 od 69 rezultata
Prati pretragu "solzenjicin dva veka zajedno"
Vi se opustite, Gogi Δe Vas obavestiti kad pronaΔe nove oglase za traΕΎene kljuΔne reΔi.
Gogi Δe vas obavestiti kada pronaΔe nove oglase.
ReΕΎim promene aktivan!
Upravo ste u reΕΎimu promene saΔuvane pretrage za frazu .
MoΕΎete da promenite frazu ili filtere i saΔuvate trenutno stanje
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Dnevnik o ΔarnojeviΔu je lirski roman MiloΕ‘a Crnjanskog, koji je objavljen prvi put 1920. godine. PripovedaΔ romana jeste Petar RajiΔ koji priΔa jednu priΔu u kojoj ne postoji jasno oformljen narativni tok, niti su zbivanja povezana po uzroΔno-poslediΔnom modelu. Dnevnik o ΔarnojeviΔu nije ni novela, ni roman ni pesma, ni monodrama. To je prosto tekst, lirski tekst, tzv. moderne umetniΔke tehnologije, modernog postupka, i duhom i naΔinom. Odsustvo svake kompozicije; princip rasipanja utisaka, misli, slika, rasipanja graΔe jeste put do postizanja unutraΕ‘nje logike kazivanja. NiΕ‘ta se tu, tako reΔi, ni sa Δim ne podudara i ne povezuje, a celina ipak odrΕΎava samu sebe. Dnevnik ima stalnu aktuelnost, stvaran je, kako to mogu biti samo duboko proΕΎivljena, misleΔa dela. Ovo delo je graΔeno iskljuΔivo na jednoj velikoj temi borbe za nacionalno osloboΔenje. Ono Ε‘to uslovljava stalno stvaralaΔko interesovanje za Dnevnik jeste slutnja da je taj tekst na tragu jednoj velikoj temi, uistinu sudbinskoj. DraΕΎ njegova je u tome Ε‘to je sadrΕΎao u sebi nekoliko najvaΕΎnijih pitanja epohe, i Ε‘to na njih nije dao nijedan odgovor. DraΕΎ je u toj iskrenosti, u tom nepristajanju na zabludu, u pameti da se ne uhvati na lepak. Jer pitanja postoje veΔ pedeset i viΕ‘e godina, a pravog odgovora nema, i pored svih pokuΕ‘aja. Dnevnik o ΔarnojeviΔu je prosto prisutan, govori ono Ε‘to moΕΎe i koliko moΕΎe, i traΕΎi sebi druga. MiloΕ‘ Crnjanski (Δongrad,[1] 26. oktobar 1893 β Beograd, 30. novembar 1977)[2] bio je srpski knjiΕΎevnik, novinar, prevodilac, kritiΔar i diplomata. Istakao se kao pesnik, pripovedaΔ, romansijer i publicista. Jedan je od najznaΔajnijih stvaralaca srpske knjiΕΎevnosti 20. veka. Ubrajan je meΔu 100 najznamenitijih Srba. Biografija[uredi | uredi izvor] Crnjanski je roΔen u osiromaΕ‘enoj graΔanskoj porodici. Otac Toma bio je niΕΎi Δinovnik (opΕ‘tinski beleΕΎnik) koji je zbog svog temperamentnog zastupanja srpske manjinske politike βprognanβ iz Banata, iz IlandΕΎe (koju je Crnjanski nazivao IlanΔom, po njenom starom nazivu) u Δongrad, koji je po Crnjanskom bio neka vrsta βtadaΕ‘njeg ΔinovniΔkog Sibiraβ.[3] Majka mu se zvala Marina VujiΔ i bila je rodom iz PanΔeva.[4] Crnjanski su stara sveΕ‘teniΔka porodica u IlandΕΎi, Δije se parohovanje zavrΕ‘ava sa pop Jovanom, sinom pop Dimitrija.[5][6] Pre toga njegovi preci su ΕΎiveli u Itebeju.[7] Mali MiloΕ‘ krΕ‘ten je u pravoslavnoj crkvi Sv. Nikole u SenteΕ‘u, u βsrcu MaΔarskeβ,[8] a kum je bio Rumun, Lerinc PinΔe.[9] Detinjstvo i Ε‘kolovanje[uredi | uredi izvor] MiloΕ‘ Crnjanski je od 1896. godine odrastao u TemiΕ‘varu, u patrijarhalno-rodoljubivoj sredini koja Δe mu kult Srbije i njene proΕ‘losti usaditi u duΕ‘u kao najdraΕΎu relikviju. Najdublje i najtrajnije senzacije svojih deΔjih i deΔaΔkih godina doΕΎivljavao je u tipiΔno srpskim nacionalnim i verskim sadrΕΎajima: crkvena Ε‘kola, ikona Svetoga Save, tamjan, pravoslavno srpsko groblje sa ritualom sahrane i zaduΕ‘nica, veΔernje priΔe i pesme o Srbiji, hajduΔiji i nabijanju na kolac β sve se to u deΔakovim emocijama pretvaralo u trajan nemir i nepresuΕ‘an izvor nada, radosti, sumnji, razoΔaranja i podizanja. MiloΕ‘ Crnjanski je osnovnu Ε‘kolu zavrΕ‘io u srpskoj veroispovednoj Ε‘koli kod uΔitelja DuΕ‘ana BeriΔa u TemiΕ‘varu. Maturirao je u temiΕ‘varskoj gimnaziji kod katoliΔkih fratara pijarista. Po vlastitim reΔima, bio je osrednji Δak do oΔeve smrti, odnosno do petog razreda gimnazije, a tada se reΕ‘io `da ubuduΔe bude meΔu prvima`, Ε‘to je i ostvario. U leto 1912. odlazi u Opatiju, a potom se upisuje u rijeΔku eksportnu akademiju. Igrao je fudbal u klubu `Viktorija` na SuΕ‘aku (istoΔni deo Rijeke).[3] Godine 1913. upisao je studije medicine u BeΔu koje nikada nije zavrΕ‘io.[10] Prvu pesmu βSudbaβ Crnjanski je objavio u somborskom deΔjem listu βGolubβ 1908. godine. A 1912. u sarajevskoj βBosanskoj viliβ Ε‘tampana je njegova pesma βU poΔetku beΕ‘e sjajβ, poslata iz BeΔkereka.[11] Prvi svetski rat[uredi | uredi izvor] Crnjanski za vreme njegovog sluΕΎbovanja u austrougarskoj vojsci, 1914. godine Vest o ubistvu austrougarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda zatekla ga je u BeΔu. Na samom poΔetku Prvog svetskog rata Crnjanski je doΕΎiveo odmazdu austrijskih vlasti zbog Principovih revolverskih hitaca u Sarajevu, ali umesto tamniΔkog odela obukli su mu uniformu austrougarskog vojnika i poslali ga na galicijski front da juriΕ‘a na Ruse, gde je uskoro ranjen. Bio je inaΔe vojnik redov austrougarske carske i kraljevske 29. regimente, sa sediΕ‘tem u Velikom BeΔkereku. VeΔi deo vremena od 1915. iz tih tragiΔnih ratnih dana Crnjanski provodi u samoΔi ratne bolnice u BeΔu, viΕ‘e uz miris jodoforma nego baruta, da bi se tek pred sam kraj rata obreo i na italijanskom frontu. U njegove uspomene neizbrisivo su se utisnuli prizori ratne pustoΕ‘i. β... Front, bolnice, pa opet front, i ljubavi, svuda ljubavi, za hleb i za Ε‘eΔer, sve mokro, sve kiΕ‘a i blato, magle umiranjaβ β to su bila viΔenja ΕΎivota u kojima je sazrevao mladi Crnjanski. Godine 1916, radi u Direkciji drΕΎavnih ΕΎeleznica u Segedinu. SledeΔe godine je vraΔen u vojsku i prekomandovan u Komoran i Ostrogon. U BeΔu 1918. upisuje Eksportnu akademiju, Ε‘to je bila davnaΕ‘nja ΕΎelja njegovog ujaka, koji umireβ malo pre togaβ.[3] Period izmeΔu dva svetska rata[uredi | uredi izvor] Godine 1919. u Beogradu se upisuje na Univerzitet gde studira knjiΕΎevnost i ureΔuje list βDanβ. Crnjanski od tada ΕΎivi kao povratnik koji se, kao nesreΔni Homerov junak, posle duge odiseje vraΔa na svoju Itaku. MeΔutim, dok je Odisej znao da saΔuva bodrost duha i ΕΎivotnu Δvrstinu, Crnjanski se, sa Δitavom svojom generacijom, vratio u razorenu domovinu sa umorom i rezignacijom. βU velikom haosu rata β govorio je mladi pesnik β bio sam nepokolebljiv u svojim tugama, zamiΕ‘ljenosti i mutnom oseΔanju samoΔeβ. I u svojim ratnim i poratnim stihovima, ovaj umorni povratnik iskreno je pevao o svojoj rezignaciji i izgubljenim iluzijama. Iz tog potucanja po krvavim svetskim ratiΕ‘tima Crnjanski se vraΔa mislima o nuΕΎnosti ruΕ‘enja laΕΎnog mita o βveΔitimβ vrednostima graΔanske etike. I u poeziji i u ΕΎivotu on ΕΎivi kao sentimentalni anarhist i umoran defetist koji sa tugom posmatra relikvije svoje mladosti, sada poprskane krvlju i popljuvane u blatu. OseΔao se tada pripadnikom naprednih druΕ‘tvenih snaga i glasno se izjaΕ‘njavao za socijalizam, ali njegovo buntovniΕ‘tvo iz tih godina bila je samo βkrvava eksplozijaβ nekog nejasnog druΕ‘tvenog taloga donesenog iz rata. KnjiΕΎevno stvaranje MiloΕ‘a Crnjanskog u tom periodu bilo je krupan doprinos naporu njegove generacije da se naΔe nov jezik i izraz za nove teme i sadrΕΎaje. GovoreΔi o literarnom programu svoje pesniΔke generacije, on je pisao: βKao neka sekta, posle tolikog vremena, dok je umetnost znaΔila razbibrigu, donosimo nemir i prevrat, u reΔi, u oseΔaju, miΕ‘ljenju. Ako ga joΕ‘ nismo izrazili, imamo ga neosporno o sebi. Iz masa, iz zemlje, iz vremena preΕ‘ao je na nas. I ne dΓ se uguΕ‘itiβ¦ Prekinuli smo sa tradicijom, jer se bacamo strmoglavo u buduΔnostβ¦ lirika postaje strasna ispovest nove vere.β Potpuno novim stihom i sa puno emocionalne gorΔine on je tada kazivao svoj bunt, opevao besmislenost rata, jetko negirao vidovdanske mitove i sarkastiΔno ismevao zabludu o βzlatnom vekuβ koji je obeΔavan ΔoveΔanstvu. Snagom svoje sugestivne pesniΔke reΔi on je mnoge vrednosti graΔanske ideologije pretvarao u ruΕ‘evine, ali na tim ruΕ‘evinama nije mogao niti umeo da vidi i zapoΔne novo. Crnjanski je i u stihu i u prozi tih poratnih godina bio snaΕΎan sve dok je u njemu ΕΎiveo revolt na rat. Godine 1920, upoznaje se sa Vidom RuΕΎiΔ sa kojom Δe se 1921. i venΔati. Ona je bila Δerka nekadaΕ‘njeg ministra prosvete Dobrosava RuΕΎiΔa.[12] Iste godine Crnjanski sa Vidom odlazi u Pariz i Bretanju, a u povratku putuje po Italiji. Godine 1922. je bio nastavnik u panΔevaΔkoj gimnaziji, iste godine je stekao diplomu na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Od 1923. do 1931. godine[13] profesor je IV beogradske gimnazije. Saradnik uglednog lista βPolitikaβ. Istovremeno, izdaje βAntologiju kineske lirikeβ i novinar je u listu βVremeβ. 1927. u βSrpskom knjiΕΎevnom glasnikuβ izlaze prvi nastavci njegovog romana βSeobeβ. Njegove novinarske putopisne reportaΕΎe realizovane izmeΔu dva svetska rata sadrΕΎe estetske intencije u ΕΎanru.[14] U septembru 1926. kao urednik Δasopisa βNaΕ‘a krilaβ izazvao je na dvoboj Tadiju Sondermajera.[15][16] U periodu 1928-1929. bio je ataΕ‘e za kulturu pri Ambasadi Kraljevine Jugoslavije u Berlinu.[17] Na njegov poziv nemaΔku prestonicu poseΔuje njegov prijatelj knjiΕΎevnik Veljko PetroviΔ. Godine 1930, za roman βSeobeβ dobija nagradu Srpske akademije nauka. SledeΔih godina putuje brodom po Sredozemnom moru i izveΕ‘tava iz Ε panije. Godine 1934. pokrenuo je list βIdejeβ u kome je izmeΔu ostalog pisao o Svetom Savi i srpstvu.[18] List je sledeΔe godine prestao da izlazi. U Δasopisu βVremeβ, Crnjanski je 22. maja 1934. odgovorio Miroslavu KrleΕΎi na njegov Δlanak kojim je replicirao na raniju kritiku Crnjanskog upuΔenog, kako je smatrao, laΕΎnim pacifistima. Crnjanski je navodio da je KrleΕΎa laΕΎni pacifista jer je podrΕΎavao austrijske vojne napore tokom Prvog svetskog rata, pseudomarksista, on je navodio da KrleΕΎa neadekvatno samom Crnjanskom pripisuje stavove koje izgovora lik iz njegovog romana, MiloΕ‘ Crnjanski je pisao da KrleΕΎa nije Δovek za fine analize intelekta a kao pisca ga karakteriΕ‘e autorom zverskih dijaloga i romana manijaka.[19] SvedoΔanstvo iz septembra 1927. sa potpisom MiloΕ‘a Crnjanskog i njegov potpis sa razglednice upuΔene Slobodanu JovanoviΔu iz Dubrovnika Diplomatska sluΕΎba, emigracija[uredi | uredi izvor] Crnjanski i Δlanovi jugoslovenske ambasade u Italiji, Rim, 1939 U periodu izmeΔu 1935. i 1941. radi u diplomatskoj sluΕΎbi u Berlinu i Rimu. Po izbijanju Ε panskog graΔanskog rata, Crnjanski je kao dopisnik lista Vreme izveΕ‘tavao iz Frankovog Ε‘taba. Kao osoba koja nije imala lepo miΕ‘ljenje o komunizmu i staljinizmu pokazivao je viΕ‘e simpatija prema trupama generala Franka, ali je u svojim tekstovima bio i te kako kritiΔan i prema toj zaraΔenoj strani.[20] Posle Ε panije, kao dopisnik iz Rima, iskazivao je simpatije za neke aspekte Musolinijeve politike. posebno na bliskost Musolinijeve ideologije sa socijalistiΔkim idejama. TakoΔe je ukazivao na dvoliΔnost nekih zapadnih zemalja koje su iako i same kolonijalne sile zamerale Italiji njen imperijalizam.[21] Po izbijanju Drugog svetskog rata evakuisan je iz Rima i preko Madrida i Lisabona avgusta 1941. odlazi u London. Drugi svetski rat i dugi niz poratnih godina Crnjanski je proveo u emigraciji u Londonu, gde 1951. uzima britansko drΕΎavljanstvo.[22] Kao protivnik Tita i komunistiΔke ideologije ostaje u Londonu i ΕΎivi u emigraciji. Ovde radi razne poslove. KnjigovoΔa je obuΔarske radnje Helstern na Bond stritu i raznosi knjige firme HaΔards na londonskom Pikadiliju, dok njegova supruga Ε‘ije lutke i haljine za robnu kuΔu Herods. Crnjanski usput stiΔe diplomu Londonskog univerziteta i diplomu za hotelijerstvo i menadΕΎerstvo. Pisma Crnjanskog upuΔena Gvidi Tartalji iz emigracije.[23] MiloΕ‘ Crnjanski je u Londonu bio Δlan meΔunarodnog PEN-kluba koji mu obezbeΔuje da se na maΕ‘ini otkucaju njegovi romani. Tokom ΕΎivota u emigraciji nikada nije u javnosti negativno govorio o komunistiΔkom reΕΎimu ili novoformiranom drΕΎavnom ureΔenju jer je smatrao da izdaja otadΕΎbine predstavlja najveΔi greh i najveΔu sramotu.[24] Odmah po okonΔanju Drugog svetskog rata bio je skrajnut (zajedno sa joΕ‘ nekim istaknutim srpskim piscima poput DuΔiΔa i Vinavera) iz sistema obrazovanja od strane komunistiΔke vlasti, da bi tek 80-ih bilo predloΕΎeno vraΔanje njegovih dela u jezgro nastavnog plana i programa.[25] Tada je Branko ΔopiΔ izjavio da samo najbolji pisci treba da saΔinjavaju jezgro, za razliku od kriterijuma posleratne vlasti kada su pisci bili preporuΔivani po nacionalnosti i `koji su bili poznati kao pisci samo njihovim porodicama`.[26] Povratak u Beograd[uredi | uredi izvor] Spomen ploΔa u Beogradu MoguΔnost povratka u republiku Jugoslaviju nagovestio mu je tokom jednog susreta u Londonu, poznanik iz mladosti, slikar - komunistiΔki funkcioner MoΕ‘a Pijade.[27] StruΔne i druge knjige objavljene u SFRJ predstavljale su Crnjanskog kao faΕ‘istu ili ljubitelja faΕ‘izma.[28] U Jugoslaviju se vratio 1965. godine u druΕ‘tvu sa jugoslovenskim ambasadorom u Londonu, SrΔom Pricom.[29] Po dolasku odrekao se britanskog drΕΎavljanstva, koje je dobio nakon diplomiranja na londonskom Univerzitetu. Prvobitno je stanovao u beogradskom hotelu βEkscelziorβ u blizini SkupΕ‘tine. U traganju za obalama svoga ΕΎivota, on je s radoΕ‘Δu ugledao Beograd koji je u njegovoj nostalgiji blistao βkao kroz suze ljudski smehβ. U stihovima posveΔenim Beogradu on je potresno i nadahnuto izrazio svoja oseΔanja povratnika sa duge ΕΎivotne odiseje: U tebi nema besmisla i smrti ... Ti i plaΔ pretvaraΕ‘ kao daΕΎd u Ε‘arene duge. ... A kad doΔe Δas, da mi se srce staro stiΕ‘a, tvoj Δe bagrem pasti na me kao kiΕ‘a. (Lament nad Beogradom) U Beogradu je preminuo 30. novembra 1977. godine i sahranjen βdostojanstveno ali ne i pompeznoβ u Aleji zasluΕΎnih graΔana na Novom groblju u Beogradu. Prema ΕΎelji iz testamenta Narodna biblioteka Srbije je 1979. godine primila zaostavΕ‘tinu MiloΕ‘a Crnjanskog.[30] O njemu je Danilo BeΔkoviΔ napravio dokumentarni film βCrnjanski...β.[31] Gorana RaiΔeviΔ je napisala monografiju na 767 strana Agon i melanholija. Ε½ivot i delo MiloΕ‘a Crnjanskog za koju je 2021. dobila Nagradu βLaza KostiΔβ i Nagradu βNikola MiloΕ‘eviΔβ.[32][33] ObeleΕΎja knjiΕΎevnog stvaralaΕ‘tva[uredi | uredi izvor] Pronicljivo uoΔivΕ‘i privid apsolutne prozirnosti u proznim i poetskim ostvarenjima MiloΕ‘a Crnjanskog, i utkanost jednog drugog, skrivenog znaΔenja u tim delima, Nikola MiloΕ‘eviΔ je razvio Δitavu studiju posveΔenu piΕ‘Δevom stvaralaΕ‘tvu.[34] MiloΕ‘eviΔ je na primerima poznatih stihova i delova iz proznih ostvarenja pokazao povezanost melodijske, emotivne i filozofske komponente, pri Δemu filozofska dimenzija stihova prevazilazi odgovarajuΔe prozne odnosno govorne iskaze. No, emotivna boja, melodioznost i filozofsko znaΔenje stihova Crnjanskog βnisu poreΔani jedno kraj drugog kao slojevi zemljiΕ‘taβ, veΔ izmeΔu njih postoji duboka organska povezanost i proΕΎimanje, dok filozofska dimenzija igra ulogu βorganizatora pesniΔke struktureβ, imajuΔi za posledicu usporeni i slobodni ritam poetskog kazivanja kao adekvatan za pesnikovu filozofsku i emotivnu poruku. U veΔini dela MiloΕ‘a Crnjanskog, pesniΔkim i proznim, isprepletani su tragiΔno oseΔanje besmisla i uzaludnosti sa uteΕ‘nom miΕ‘lju o kosmiΔkoj povezanosti stvari. U Seobama se uoΔava piΕ‘Δeva ideja o univerzalnoj uzaludnosti, iako skrivena iza specifiΔnog nacionalnog i istorijskog obeleΕΎja. Dva osnovna toka koja mogu da se prate u Seobama jesu istorijski i psiholoΕ‘ki (jedan tok) , i meditativni i vrednosni (drugi tok). RazliΔite likove i karaktere ujedinjuje isti filozofski rezultat koji ishodi i okonΔava u metafiziΔkom oseΔanju praznine, uzaludnosti Δovekovog ΕΎivota i neizbeΕΎnosti smrti. Postoji veliki misaoni kontinuitet u literarnom stvaralaΕ‘tvu MiloΕ‘a Crnjanskog, pri Δemu se iza istorijskog, psiholoΕ‘kog i kompozicionog toka knjiΕΎevne strukture razvija i produbljuje istovetna metafiziΔka vizija Δoveka i sveta. Crnjanski u sportu[uredi | uredi izvor] MiloΕ‘ Crnjanski sa prijateljima u lovu Intenzivno se bavio sportom: igrao je fudbal, veslao, jedrio, veΕΎbao, maΔevao, skijao, trenirao boks. Sa floretom u ruci, govorio je njegov uΔitelj maΔevanja, imao je βbrzinu ludakaβ. Milorad GakoviΔ Siki je priΔao da je u svojoj Ε‘koli boksa mnogo oΔekivao od KoΔe PopoviΔa, ali βnajtalentovaniji, za boksera, borca-takmiΔara ipak je bio MiloΕ‘ Crnjanskiβ. [35] Malo je poznato da je Crnjanski izdejstvovao dozvolu da sa Viktorija kamenolom na Kantridi pretvori u fudbalsko igraliΕ‘te, kasnije Δuveni stadion FK Rijeke. Taj zadatak mu je poverila uprava kluba jer je direktor maΔarskog preduzeΔa kome je kamenolom bio izdat u najam za potrebe izgradnje rijeΔke luke, bio roΔak. Na otvaranju je gostovao zagrebaΔki NK GraΔanski. U intervjuu za βSportistuβ 1930. godine kaΕΎe da bi viΕ‘e voleo da zaigra za Jugoslaviju, no da dobije nagradu Akademije. Iz tadaΕ‘njeg perioda po magiji igre izdvaja fudbalere βSK Jugoslavijeβ: Stevana LuburiΔa, Dragana JovanoviΔa Ε½enu. U Δetvrtoj beogradskoj gimnaziji njegovi uΔenici, a fudbaleri beogradske βJugoslavijeβ bili su i Milutin IvkoviΔ (Milutinac), MomΔilo ΔokiΔ (MoΕ‘a), Branislav HrnjiΔek (Hrnja) β reprezentativci, Petar JoksimoviΔ.[36] [35] Crnjanski je igrao aktivno fudbal za SK `Pobedu` iz PanΔeva. (U prilogu je objavljena sluΕΎbena verifikacija fudbalske registracije za FK Banat izmeΔu ostalih i MILOΕ A CRNjANSKOG - `Politika` 22. decembra 1922. g.)[37] NasleΔe[uredi | uredi izvor] Nagrada βMiloΕ‘ Crnjanskiβ[uredi | uredi izvor] Glavni Δlanak: Nagrada βMiloΕ‘ Crnjanskiβ Nagrada se po zaveΕ‘tanju osnivaΔa ZaduΕΎbine MiloΕ‘a Crnjanskog, Vidosave Crnjanski, dodeljuje dvogodiΕ‘nje od 1981. ZaduΕΎbina MiloΕ‘a Crnjanskog dobila je svoje prostorije 2013. godine.[38] Nagrada se dodeljuje na dan pesnikovog roΔenja 26. oktobra. Kulturni centar Vojvodine βMiloΕ‘ Crnjanskiβ[uredi | uredi izvor] Kulturni centar Vojvodine βMiloΕ‘ Crnjanskiβ, sa sediΕ‘tem u Novom Sadu, nastao je preimenovanjem Zavoda za kulturu Vojvodine. Pod novim nazivom deluje od 28. decembra 2018. godine, odlukom osnivaΔa SkupΕ‘tine Autonomne Pokrajine Vojvodine. Postoji oratorijum βApoteoza Crnjanskogβ koji je premijerno izveden 21. decembra 2022. u Novom Sadu.[39] Dela[uredi | uredi izvor] MiloΕ‘ Crnjanski na slici Petra OmΔikusa Bista MiloΕ‘a Crnjanskog na Kalemegdanu PoΕ‘tanska marka s likom MiloΕ‘a Crnjanskog, deo serije maraka pod imenom βVelikani srpske knjiΕΎevnostiβ koju je izdala Srbijamarka, PTT Srbija, 2010. godine Crnjanski na poΕ‘tanskoj markici Srbije iz 2018 Crnjanski je objavio veliki broj dela sa raznim temama i sadrΕΎajima: Poezija Lirika Itake (1919) Odabrani stihovi (1954) Lament nad Beogradom (1962) Pripovetke, eseji i putopisna proza PriΔe o muΕ‘kom (1920) Pisma iz Pariza (1921) NaΕ‘e plaΕΎe na Jadranu (1927) Boka Kotorska (1927) Tajna Albrehta Direra (1928) Iris Berlina (1929) Ljubav u Toskani (1930) Knjiga o NemaΔkoj (1931) Sveti Sava (1934)[40] Romani Dnevnik o ΔarnojeviΔu (1921) Seobe (1929) Druga knjiga Seoba (1962) Roman o Londonu (1971) Manje su poznata dva predratna romana MiloΕ‘a Crnjanskog (preΕ‘tampavana i posle rata) β Kap Ε‘panske krvi[mrtva veza] i Suzni krokodil (nedovrΕ‘en).[41] Njegovo uΔeΕ‘Δe u stvaranju i objavljivanju kontroverznog romana βPodzemni klubβ (1921) je sporno, kao autor je potpisan Harald Johanson i postoje miΕ‘ljenja da je u pitanju prevod ili pseudonim.[42] U poslednje vreme su sve vidljivija nastojanja da se dvotomno delo Crnjanskog Kod Hiperborejaca (1966), ΕΎanrovski teΕ‘ko odredivo, stavi u ravnopravan poloΕΎaj sa ostalim njegovim velikim romanima. SΓ’m Crnjanski je za to delo rekao da je βi roman, i putopis, i memoari, i poezija, i pamfletβ.[43] Rukopis prvog romana MiloΕ‘a Crnjanskog β βSin Don Kihotovβ β naΕΎalost je izgubljen. (Pisac ga je bio poslao Δasopisu βBrankovo koloβ.) Po βRomanu o Londonuβ snimljena je 1988. istoimena mini serija. Memoari Embahade (1983) Embahade obuhvataju vreme od 1928. do 1945. godine, kada je pisac bio u poslanstvu u Berlinu, Rimu i Londonu. U prologu Crnjanski je naveo da su to njegove `beleΕ‘ke o nesreΔi naΕ‘eg naroda, a nisu ni dnevnik, ni istorijat, ni studija, ni pamflet`, veΔ da su to uspomene pisca - oΔevica `o dobu koje je bilo puno nesreΔa, ΕΎalosti, strahota`. Drame Maska (1918) Konak (1958) Nikola Tesla (1967) Pored toga, objavio je nekoliko knjiga reportaΕΎa i dve antologije lirike istoΔnih naroda. Firma Catena Mundi je izdala knjigu novinski Δlanaka - PolitiΔki Δlanci 1919-1939. NameΕ‘taj MiloΕ‘a Crnjanskog βRoman o Londonuβ preveden je na viΕ‘e jezika meΔu kojima su: francuski COBISS.SR 45830407, rumunski COBISS.SR 187531783, poljski COBISS.SR 112573196, maΔarski COBISS.SR 72968967, ΔeΕ‘ki COBISS.SR 15790604, ruski COBISS.SR 3545862, slovenaΔki, makedonski, a prevod na engleski jezik je u pripremi za 2020. godinu.[44] Izdanja sabranih i izabranih dela[uredi | uredi izvor] Sabrana dela, knjige I-II, Narodna prosveta, Beograd (1930) Sabrana dela, knjige I-X, Prosveta, Beograd (1966): Seobe I-III, Poezija (Lirika Itake i komentari, Antologija kineske lirike, Pesme starog Japana, Lament nad Beogradom), Proza, Putopisi, Kod Hiperborejaca I-II, Drame (Maska, Konak, Tesla) i Eseji Izabrana dela, knjige I-IV, Svjetlost/Naprijed/Prosveta, Beograd (1967):Pesme-Putopisi-Eseji, Dnevnik o ΔarnojeviΔu i druge proze, Seobe I-II Izabrana dela, knjige I-II, Matica srpska/Srpska knjiΕΎevna zadruga, Beograd (1972): Lirika-Proza-Eseji, Serbia-Seobe-Lament nad Beogradom Izabrana dela, jedan tom, Parnas Book, Valjevo (2007): Seobe-Roman o Londonu-Dnevnik o ΔarnojeviΔu-Kod Hiperborejaca-Sveti Sava-Poezija-Crnjanski o nacionalsocijalizmu-Ideje MiloΕ‘a Crnjanskog-Ε½ivot i dela MiloΕ‘a Crnjanskog Sabrana dela, knjige I-XVI, Ε tampar Makarije, Beograd (2008): Roman o Londonu I-II, Seobe, Druga knjiga Seoba I-II, Lirika Itake i komentari, Knjiga o MikelanΔelu, Kod Hiperborejaca I-II, Drame, Eseji, Embahade 1-3, Embahade 4, Sveti Sava-Dnevnik o ΔarnojeviΔu-Pripovedna proza, PolitiΔki spisi, Putopisi Izabrana dela, jedan tom, Leo Commerce, Beograd (2011): Seobe-Roman o Londonu-Dnevnik o ΔarnojeviΔu-Kod Hiperborejaca-Sveti Sava-Poezija-Crnjanski o nacionalsocijalizmu-Ideje MiloΕ‘a Crnjanskog-Ε½ivot i dela MiloΕ‘a Crnjanskog
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Δavo i Gospod Bog je Sartrovo najambicioznije delo za pozoriΕ‘te. NadmaΕ‘ujucΜi po obimu i veliΔini njegove prethodne drame, ovaj dramski ep, koji zahteva viΕ‘e od devedeset glumaca, a za izvoΔenje je potrebno oko Δetiri sata, sinteza je osnovnih postavki Sartrove filozofije. Zasnovan je na seljaΔkoj buni u NemaΔkoj iz Δetrnaestog veka, periodu koji on smatra bliΕΎim modernoj epohi nego bilo koji drugi; a kroz postupke svog protagoniste, Geca, kopile sina plemicΜa, Sartr pokazuje Δovekovu nesposobnost da postigne apsolutno bilo kroz dobro ili zlo. Ε½an-Pol Sartr (franc. Jean-Paul Sartre; Pariz, 21. jun 1905[3] β Pariz, 15. april 1980), bio je francuski filozof, romansijer, esejist i dramski pisac, tvorac ateistiΔkog egzistencijalizma. Posle gimnazije upisao je prestiΕΎnu Visoku Ε‘kolu normi (1924),[4][5] u kojoj je sreo svoju buduΔu saputnicu Simon de Bovoar, kasnije utemeljivaΔicu feminizma i feministiΔke filozofije.[6] Po zavrΕ‘etku studija radio je jedno vreme u Avru kao profesor filozofije, a zatim je otiΕ‘ao u Berlin, gde je prouΔavao Huserla i Hajdegera. Kada se vratio u Avr objavio je (1936) filozofske eseje Transcendencija Ega i Imaginacija, zatim (1939) Skica teorije emocija, kojima u Francusku donosi nemaΔku fenomenologiju i egzistencijalizam. Posle putovanja u Italiju (1936) ponudio βGalimaruβ roman Melanholija. Poznati izdavaΔ ga je odbio. Ovo delo postaΔe 1938. MuΔnina. Od tada pa sve do kraja ΕΎivota Sartr Δe nastupati na tri fronta: filozofskom, knjiΕΎevnom i politiΔkom. Njegova najznaΔajnija filozofska dela su BiΔe i niΕ‘tavilo (1943), trotomni Putevi slobode (1945 β 1949; Zrelo doba, Odlaganje i Ubijene duΕ‘e) i Kritika dijalektiΔkog uma (1960). Sartrovi pozoriΕ‘ni komadi Iza zatvorenih vrata (1945), Prljave ruke (1948) i Δavo i Gospod Bog (1951) stekli su svetsku slavu. Sem MuΔnine od proznih dela na glasu je njegova zbirka pripovetaka Zid (1939) i autobiografska proza ReΔi (1964). Najbolji eseji su mu Bodler (1947), Sveti Ε½ene, glumac i muΔenik (o pesniku Ε½anu Ε½eneu, 1952), a poslednje Sartrovo delo je monumentalna studija o Floberu PorodiΔni idiot (1971). Δlan Pokreta otpora i zarobljenik za vreme Drugog svetskog rata, bio je jedno vreme blizak komunistima, ali se s njima raziΕ‘ao joΕ‘ pedesetih godina. Protivio se sovjetskoj intervenciji u MaΔarskoj, ratovima u Vijetnamu i AlΕΎiru. PodrΕΎao je studentski pokret 1968. Bio je jedan od retkih intelektualaca sa Zapada koji je obiΕ‘ao komunistiΔke zemlje, Sovjetski Savez (1954), Kinu (1956), Jugoslaviju (1958) i Kubu (1960). βZa svoj rad koji je, bogat u idejama i pun duha slobode i traganja za istinom, izvrΕ‘io Ε‘irok uticaj na naΕ‘e vremeβ, Ε½an-Pol Sartr je 1964. godine dobio Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost, koju je odbio da primi, uz obrazloΕΎenje da je uvek odbijao zvaniΔne poΔasti, i da ne ΕΎeli da se ravna sa institucijama. Sartrova metafizika Baza za Sartrov egzistencijalizam nastala je u njegovom delu La Transcendance de l`Ego. Za poΔetak, stvar u sebi je beskonaΔna i preplavljujuΔa. Svaku direktnu svest o stvari u sebi Sartr naziva βpredreflektivna svestβ. Svaki pokuΕ‘aj da se stvar u sebi opiΕ‘e, razume, istorizira itd. Sartr naziva βreflektivna svestβ. Nema naΔina da reflektivna svest ukljuΔi predreflektivnu, i tako je refleksija (tj. ljudsko stanje) osuΔena na stanovitu teskobu. Reflektivna svest u svim svojim oblicima (nauΔnom, umjetniΔkom i ostalima) moΕΎe samo ograniΔiti stvar u sebi pokuΕ‘avajuΔi da je razume ili opiΕ‘e. Iz toga proizlazi da je bilo koji pokuΕ‘aj samospoznaje (samosvesti) uvek neuspeΕ‘an koliko god se puta pokuΕ‘ao (samosvest je reflektivna svest preplavljujuΔe beskonaΔnosti). Kako bi rekao Sartr, (ili taΔnije, prema jednom tumaΔenju Sartrovih reΔi), βSvest je svest same sebe u onoj meri u kojoj je svest transcendentnog objektaβ. Sve to vredi i za spoznaju βdrugogaβ. βDrugiβ (jednostavno, biΔa koja nisu βjaβ) je konstrukcija reflektivne svesti. Valja biti oprezan: reΔ je viΕ‘e o svojevrsnom upozorenju nego o ontoloΕ‘kom iskazu. Ipak, Sartr smatra solipsizam fundamentalnim za svako dosledno objaΕ‘njenje ljudskog stanja.[7] Sartr svoj solipsizam prevladava svojevrsnim ritualom. Samosvesti je potreban βDrugiβ kako bi pokazala i dokazala svoje vlastito postojanje. Ona ima βmazohistiΔku ΕΎeljuβ da bude ograniΔena tj. ograniΔena reflektivnom sveΕ‘Δu drugog subjekta. Ovo je metaforiΔki izraΕΎeno u poznatoj reΔenici iz Sartrovog dela Bez izlaza - Pakao, to su drugi (tj. ljudi). MuΔnina i egzistencijalizam Sartr je 1938. napisao roman MuΔnina (La NausΓ©e), koji je na neki naΔin posluΕΎio kao manifest egzistencijalizma i do danas ostao jedna od njegovih najboljih knjiga. Na tragu nemaΔke fenomenologije, Sartr je drΕΎao da su naΕ‘e ideje produkt iskustava iz stvarnog ΕΎivota, i da drame i romani koji opisuju takva fundamentalna iskustva vrede jednako koliko i diskurzivni eseji koji sluΕΎe elaboraciji filozofskih teorija. S ovom miΕ‘lju, radnja romana prati istraΕΎivaΔa Antoana Rokantana u gradiΔu nalik Avru, dok on polako postaje svestan da su neΕΎivi predmeti i situacije posve ravnoduΕ‘ni spram njegovog postojanja. Kao takvi, pokazuju se otpornima na svaki smisao koji im ljudska svest moΕΎe pridati. Ova ravnoduΕ‘nost βstvari u sebiβ (veoma sliΔnih βbiΔu u sebiβ iz dela BiΔe i niΕ‘tavilo) ima za posledicu sve veΔe isticanje slobode s kojom Rokantan moΕΎe oseΔati i delovati u svetu. Kamo god se okrenuo, on pronalazi situacije proΕΎete znaΔenjima koje nose peΔat njegovog postojanja. Odatle βmuΔninaβ iz naslova dela: sve Ε‘to on susreΔe u svakodnevnom ΕΎivotu proΕΎeto je uΕΎasnom slobodom. Pojam muΔnine preuzet je iz NiΔeovog Zaratustre, koji ga je koristio u kontekstu Δesto muΔnog kvaliteta postojanja. Koliko god Δeznuo za neΔim drugaΔijim ili neΔim razliΔitim, on ne moΕΎe pobeΔi od bolnih dokaza svoje povezanosti sa svetom. U romanu se takoΔe na zastraΕ‘ujuΔi naΔin ostvaruju neke Kantove ideje. Sartr se koristi idejom autonomije volje (idejom koja kaΕΎe da moral potiΔe od naΕ‘e moguΔnosti da biramo u stvarnosti, saΕΎetom u glasovitom iskazu β[Δovek je] osuΔen na sloboduβ) kako bi pokazao ravnoduΕ‘nost sveta prema pojedincu. Sloboda koju je izloΕΎio Kant ovde je velik teret, jer sloboda da delujemo na predmete krajnje je uzaludna, a praktiΔna primenjivost Kantovih ideja otklonjena je. Pripovetke iz Zida (Le Mur, 1939.) naglaΕ‘avaju proizvoljan aspekt situacije u kojima se ljudi zatiΔu, te apsurdnost njihovih pokuΕ‘aja da se racionalno nose s njima. Iz toga se kasnije razvila cela Ε‘kola knjiΕΎevnosti apsurda. Sartr i Drugi svetski rat Francuski novinari u poseti DΕΎordΕΎu MarΕ‘alu 1945. Sartr stoji (treΔi s leva). Godine 1939. Sartr je mobilisan u francusku vojsku u kojoj je sluΕΎio kao meteorolog. NemaΔka vojska zarobila ga je 1940. u gradu Padu i devet je meseci proveo kao ratni zarobljenik - kasnije u Nansiju, a na kraju u Triru, gde je napisao svoj prvi pozoriΕ‘ni komad, Bariona ou le Fils du tonnerre, dramu o BoΕΎiΔu. Zbog slabog zdravlja (slab mu je vid naruΕ‘avao ravnoteΕΎu), Sartr je puΕ‘ten u aprilu 1941. DobivΕ‘i status civila, Sartr je ponovno dobio mesto uΔitelja na LycΓ©e Pasteur blizu Pariza, smestio se u hotelu blizu Monparnasa i dobio je novo uΔiteljsko mesto na LycΓ©e Condorcet zamenivΕ‘i jevrejskog uΔitelja kojem je bilo zabranjemo predaje. Nakon povratka u Pariz u maju 1941, Sartr je sudelovao u osnivanju tajnog druΕ‘tva Socialisme et LibertΓ© zajedno sa Simon de Bovoar, Merlo-Pontijem, Dominik Desantjeom i drugima. U avgustu, Sartr i Bovoar odlaze na francusku rivijeru kako bi zadobili podrΕ‘ku Andrea Ε½ida i Andrea Malroa. MeΔutim, Ε½ide i Marlro su bili neodluΔni i to je moΕΎda bio uzrok Sartrovog razoΔaranja i obeshrabrenja. UdruΕΎenje Socialisme et LibertΓ© se uskoro raspalo i Sartr se odluΔio da se posveti knjiΕΎevnosti viΕ‘e nego aktivnom otporu. U tom periodu napisao je BiΔe i niΕ‘tavilo, Muve i Iza zatvorenih vrata, tri knjige od kojih nijednu Nemci nisu zabranili. Objavljivao je i u ilegalnim i legalnim knjiΕΎevnim Δasopisima. Nakon avgusta 1944. i osloboΔenja Pariza, Sartr je vrlo aktivno saraΔivao u Δasopisu βKombatβ, koji je u tajnosti osnovao Alber Kami, filozof i pisac koji je imao sliΔne poglede kao i Sartr. Sartr i Bovoar su s Kamijem bili u prijateljskim odnosima sve dok se on nije udaljio od komunizma, a raskol prijateljstva dogodio se 1951, nakon izdavanja Kamijevog Pobunjenog Δoveka. Kasnije, dok su Sartra neki kritikovali kao pripadnika pokreta otpora. Vladimir JankeleviΔ mu je zamerao zbog premalenog politiΔkog angaΕΎmana za vreme nemaΔke okupacije, a njegova daljnja zalaganja za slobodu tumaΔio je kao pokuΕ‘aj iskupljenja. Nakon zavrΕ‘etka rata, Sartr je utemeljio meseΔni knjiΕΎevno-politiΔki Δasopis Les Temps Modernes (Moderna vremena) i time je postao punovremeni pisac i nastavio svoj politiΔki angaΕΎman. U tom je periodu radio skice ratnih iskustava za svoju trilogiju Les Chemins de la LibertΓ©ββ (Putevi slobode). Sartr i komunizam Sartr (sredina) sa Simon de Bovoar i Δe Gevarom Prvi period Sartrove karijere, koji je obeleΕΎilo delo BiΔe i niΕ‘tavilo (1943.). Time je utro put drugoj fazi, u kojoj je Sartr postao politiΔki aktivista i intelektualac. Njegovo delo iz 1948, Prljave ruke (Les Mains Sales) je naroΔito problematiziralo politiΔki aktivnog intelektualaca. Sartr je prigrlio komunizam, iako se sluΕΎbeno nije uΔlanio u KomunistiΔku partiju, i uveliko se zalagao za osloboΔenje AlΕΎira od francuske kolonizacije. Postao je moΕΎda najeminentiji pobornik AlΕΎirskog rata za nezavisnost. Imao je alΕΎirsku ljubavnicu, Arlet Elkajm, koja je 1965. postala njegova posvojena kΔi. Protivio se Vijetnamskom ratu i 1967. zajedno sa Bertrandom Raselom i drugima organizovao je tribunal na kojemu su se trebali raskrinkati ameriΔki ratni zloΔini. Taj tribunal danas je poznat kao Raselov tribunal. Njegovi su uΔinci bili ograniΔeni. Sartr je velik deo ΕΎivota pokuΕ‘avao da pomiri egzistencijalistiΔke ideje o slobodi volje s komunistiΔkim principima, koje su pouΔavala da socio-ekonomske sile izvan naΕ‘e neposredne, individualne kontrole igraju presudnu ulogu u oblikovanju naΕ‘ih ΕΎivota. Njegovo glavno delo iz ovog perioda, Kritika dijalektiΔkog uma (Critique de la raison dialectique), izdano je 1960. Sartrovo naglaΕ‘avanje humanistiΔkih vrednosti u ranim radovima Karla Marksa dovelo ga je u sukob s vodeΔim francuskim komunistiΔkim intelektualcem 1960-ih, Lujem Altiserom, koji je tvrdio da su ideje mladog Marksa uverljivo zasenjene nauΔnim sistemom kasnoga Marksa. Za vreme 1960-ih Sartr je otiΕ‘ao na Kubu da poseti Fidela Kastra i Ernesta Δe Gevaru. Nakon Δe Gevarine smrti Sartr je izjavio da je on bio najkompletnije ljudsko biΔe njegova vremena. Sartr i knjiΕΎevnost Za vreme 1940-ih i 1950-ih egzistencijalizam je postao omiljena filozofija Bit generacije. Godine 1948. rimokatoliΔka crkva stavila je sva njegova dela na Indeks sa obrazloΕΎenjem da vernici moraju biti poΕ‘teΔeni opasnih sumnji[8]. VeΔina njegovih drama bogata je simbolizmom i sluΕΎila je kao medij njegove filozofije. Najpoznatija meΔu njima, Iza zatvorenih vrata (Huis-clos), sadrΕΎi glasovitu reΔenicu L`enfer, c`est les autres (βPakao, to su drugiβ). Osim oΔitog uticaja MuΔnine, Sartrov je najveΔi doprinos knjiΕΎevnosti bila trilogija Putevi slobode koja govori o tome kako je Drugi svetski rat uticao na Sartrove ideje. Tako Putevi slobode daju manje teoretski, a viΕ‘e praktiΔan pristup egzistencijalizmu. Prvi roman trilogije, Razumno doba (L`Γ’ge de raison, 1945) je Sartrovo delo koje je dobilo najΕ‘iri odaziv. Sartr nakon knjiΕΎevnosti Ε½an-Pol Sartr u Veneciji 1967. Godine 1964. Sartr se povukao iz knjiΕΎevnosti autobiografskim delom u kojemu na duhovit i zajedljiv naΔin opisuje prvih 6 godina svog ΕΎivota, ReΔi (Les mots). Knjiga je ironiΔan protivapad na Marsela Prusta, Δija je reputacija neoΔekivano zamraΔila onu Andre Ε½ida (koji je Sartrovoj generaciji bio modelom angaΕΎovane knjiΕΎevnosti). KnjiΕΎevnost je, zakljuΔio je Sartr, burΕΎujska zamena za pravu posveΔenost u ΕΎivotu. Iste te godine Sartru je dodeljena Nobelova nagrada za knjiΕΎevnost i to zbog βsvog dela koje je, bogato idejama, ispunjeno duhom slobode i potragom za istinom, snaΕΎno uticalo na naΕ‘e dobaβ, meΔutim on ju je odbio izjavivΕ‘i da je uvek odbijao sluΕΎbena odlikovanja i da se ne ΕΎeli pridruΕΎivati institucijama. Iako je sada postao naΕ‘iroko poznat (kao Ε‘to je to burnih 1960-ih bio egzistencijalizam), Sartr je ostao jednostavan Δovek s malo imetka, aktivno posveΔen idealima do kraja svog ΕΎivota, Ε‘to je pokazao u studentskim revolucionarnim Ε‘trajkovima u Parizu tokom 1968, kada je uhapΕ‘en zbog graΔanske neposluΕ‘nosti. General de Gol se umeΕ‘ao i pomilovao ga, izjavivΕ‘i: ne hapsite Voltera.[9] Kada su ga 1975. pitali po Δemu bi ΕΎeleo da bude zapamΔen, Sartr je rekao: βΕ½eleo bih da [ljudi] pamte βMuΔninuβ, [drame] βBez izlazaβ, βΔavo i gospod bogβ, zatim moja dva filozofska dela, posebno ono drugo, βKritiku dijalektiΔkog umaβ. Pa moj esej o Genetu, βΠ‘Π°ΠΈΠ½Ρ ΠΠ΅Π½Π΅Ρβ β¦ Kad bi se ta dela zapamtila, to bi stvarno bilo dostignuΔe, i ja ne bih traΕΎio viΕ‘e. Kao Δovek, ako se zapamti jedan Ε½an-Pol Sartr, ΕΎelio bih da ljudi zapamte milje ili istorijsku situaciju u kojoj sam ΕΎiveo β¦ kako sam u njoj ΕΎiveo, u smislu teΕΎnji Ε‘to sam ih u sebi pokuΕ‘ao sabrati.β Sartrovo se fiziΔko stanje pogorΕ‘alo, delom zbog nemilosrdnog ritma posla (zbog Δega je koristio amfetamin) piΕ‘uΔi Kritiku, kao i zadnji projekt svog ΕΎivota, opseΕΎnu, analitiΔku biografiju Gistava Flobera, L`idiot de la familie (PorodiΔni idiot); meΔutim oba dela, i Kritika i Idiot, ostala su nedovrΕ‘ena. Ε½an-Pol Sartr je preminuo u Parizu 15. aprila 1980. u 75. godini ΕΎivota od edema pluΔa. ZajedniΔka grobnica J. P. Sartra i S. de Bovoar Sartrov ateizam bio je temelj njegova egzistencijalistizma. U martu 1980, mesec dana pre smrti, Sartra je intervjuirao njegov asistent Bernar-Anri Levi. U tom je intervjuu Sartr izrazio veliko zanimanje za judaizam. Neki su to tumaΔili kao versko preobraΔenje. MeΔutim, iz teksta intervjua moΕΎe se jasno zakljuΔiti da je njega interesovao samo etiΔki i βmetafiziΔki karakterβ ΕΎidovske religije, dok je on i dalje odbacivao ideju postojanja Boga. U jednom drugom intervjuu, iz 1974, sa Simon de Bovoar, Sartr je rekao da sebe jako Δesto vidi kao βbiΔe koje je jedino moglo, Δini se, nastati od stvoriteljaβ. Ali odmah je dodao da to βnije jasna, taΔna ideja β¦β, a u ostatku intervjua on izjavljuje da je i dalje ateista i da u ateizmu nalazi liΔnu i moralnu moΔ. Sartr je rekao: βNe mislim da sam produkt sluΔaja, Δestica praΕ‘ine u svemiru, nego neto oΔekivan, pripremljen, u duhu unapred zamiΕ‘ljen. Ukratko, biΔe koje je na ovaj svet mogao staviti samo Stvoritelj; a ova ideja ruke koja stvara odnosi se na Boga.[10]β Sartr je sahranjen na pariΕ‘kom groblju Monparnas, a na pogrebu mu je bilo najmanje 25.000 ljudi, a prema nakim izvorima Δak i 50.000 ljudi. Organizatori pogreba odbili su policijsku pomoΔ, zbog Δega je doΕ‘lo do pometnje koja je, u jednom trenutku, rezultirala time da je jedan od posetioca pogreba upao u pogrebnu jamu pre nego je Sartr pokopan. Sartr i terorizam Kada je na Olimpijadi u Minhenu 1972. palestinska teroristiΔka organizacija Crni septembar ubila 11 izraelskih olimpijaca, Sartr je o terorizmu rekao da je to straΕ‘no oruΕΎje, ali da potlaΔeni siromasi drugoga nemaju. TakoΔe je smatrao krajnje skandaloznim da su francuske novine i deo javnog mnjenja osudili Minhenski maskar kao netolerantan skandal. Tokom jednog kolektivnog Ε‘trajka glaΔu, Sartr je posetio nemaΔkog teroristu Andreasa Badera (voΔu grupe Bader-Mejnhof, koju je predvodila i Ulrike Majnhof) u zatvoru Stamhejm. Sartr je kasnije izjavio kako je Bader βneverovatno glupβ
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! U PreobraΕΎaju je posejano seme za preobraΕΎaj svetske knjiΕΎevnosti, na naΔin, do tada, u knjiΕΎevnosti neviΔen: premisa da je Gregor Samsa, tek tako, probudivΕ‘i se, shvatio da se, u toku noΔi, preobrazio u bubu (na nemaΔkom ungeheures Ungeziefer, doslovno u ΔudoviΕ‘nu Ε‘tetoΔinu) dovedena je, u svojoj unutraΕ‘njoj logici, do savrΕ‘enstva. Prva pomisao Gregora Samse ne tiΔe se preobraΕΎaja njegovog tela u bubu, veΔ toga Ε‘ta Δe sada da radi (!) β kako Δe da se pojavi na oΔi svojoj porodici, Δije izdrΕΎavanje je, mahom, u njegovim rukama kako Δe da ode na posao, kada ne moΕΎe ni da se okrene ni da stane na svoje tanke i dlakave noΕΎice. Kafkin protagonist se, uopΕ‘te, ne pita kako je do preobraΕΎaja doΕ‘lo, to ga se ne tiΔe jer deluje da je Δitav njegov ΕΎivot, njegov svet, podreΔen sistemima porodice i posla nema mesta za njega, kao pojedinca, veΔ za zupΔanik, Ε‘raf u maΕ‘ineriji ΕΎivota u savremenom svetu koji ga proΕΎdire, a da on to i ne zna i da ga se to i ne tiΔe. Franc Kafka (nem. Franz Kafka, ΔeΕ‘. FrantiΕ‘ek Kafka; Prag, 3. jul 1883 β Kirling, pored BeΔa, 3. jun 1924) jedan je od najznaΔajnijih ΔeΕ‘kih pisaca jevrejskog porekla, kojeg kritika danas smatra jednim od najveΔih autora XX veka. Kafka je govorio i svoja dela pisao na nemaΔkom jeziku.[1] Dobro je znao i ΔeΕ‘ki jezik. Stilom pisanja, Kafka je pripadao avangardi, pravcu iz srednje faze modernizma, ali je svojim delovanjem uveliko uticao na brojne stilove kasnog modernizma, ukljuΔujuΔi i egzistencijalizam. Njegova najznaΔajnija dela, pripovetka PreobraΕΎaj, te romani Proces i Dvorac prepuni su tematike koja predstavlja arhetipove otuΔenosti, psihofiziΔke brutalnosti, sukoba na relaciji roditelji-deca, likova na zastraΕ‘ujuΔim putovanjima i mistiΔnih transformacija. Kafka je roΔen u jevrejskoj porodici srednje klase u Pragu, tada u Austrougarskoj monarhiji, koja je govorila nemaΔki jezik, a Ε‘kolovao se za pravnika. Po zavrΕ‘etku pravnih studija, Kafka se zaposlio u osiguravajuΔem druΕ‘tvu. U slobodno vreme je poΔeo pisati kratke priΔe te je ostatak ΕΎivota proveo ΕΎaleΔi se kako nema dovoljno vremena da se posveti onome Ε‘to je smatrao svojim pravim pozivom. TakoΔe je ΕΎalio Ε‘to je toliko vremena morao posvetiti svom Brotberufu (nem.: `Posao koji donosi hleb`; dnevni posao). Zbog nedostatka slobodnog vremena i druΕ‘tvenog ΕΎivota, Kafka je preferirao komunikaciju preko pisama, ostavivΕ‘i iza sebe stotine pisama meΔu kojima su i ona pisana ocu, zaruΔnici Felisi Bauer te najmlaΔoj sestri, Otli. Kafka je imao problematiΔan odnos sa svojim autoritativnim ocem koji Δe uveliko uticati na njegovo pisanje, kao i interni konflikt s vlastitim jevrejstvom, za koje je smatrao kako nema velike poveznice s njim. Tokom njegovog ΕΎivota, samo je mali broj Kafkinih dela izaΕ‘ao iz Ε‘tampe: zbirke kraktih priΔa Razmatranje i Seoski lekar, te neke individualne pripovetke (PreobraΕΎaj) izdavane u Δasopisima. Iako je zbirku Umetnik gladovanja pripremio za Ε‘tampu, ona nije odΕ‘ampana do nakon njegove smrti. Kafkina nedovrΕ‘ena dela, ukljuΔujuΔi i romane Proces, Dvorac i Amerika, nisu Ε‘tampana do nakon njegove smrti, a veΔinu ih je izdao njegov prijatelj Maks Brod, ignoriΕ‘uΔi tako Kafiknu ΕΎelju da mu se dela uniΕ‘te nakon smrti. Alber Kami i Ε½an Pol Sartr predvode listu pisaca na koje je uticalo Kafkino delo, a termin βKafkijanska atmosferaβ uΕ‘ao je u teoriju knjiΕΎevnosti kako bi se opisale nadrealne situacije kao u Kafkinim delima. Franc Kafka roΔen je 3. jula 1883. u jevrejskoj porodici srednje klase, koja je govorila nemaΔkim jezikom, u Pragu, tada delu Austrougarske. Njegovog oca, Hermana Kafku (1852β1931.), biograf Stanli Korngold opisao je kao `glomaznog, sebiΔnog i oholog biznismena`,[2] a samog Kafku kao `pravog Kafku, snaΕΎnog, zdravog, gladnog, glasnog, elokventnog, samodostatnog, dominantnog, izdrΕΎljivog, koncentrisanog i izvsrnog poznavatelja ljudske naravi.`[3] Herman je bio Δetvrto dete Jakoba Kafke,[4][5] obrednog dΕΎelata (hebrejski: shochet) koji je u Prag doΕ‘ao iz Oseka, ΔeΕ‘kog sela u blizini mesta Strakonice s velikom jevrejskom populacijom.[6] Nakon Ε‘to je radio kao trgovaΔki putnik, s vremenom je postao trgovac neobiΔnim dobrima i odeΔom, koji je zapoΕ‘ljavao i do 15 radnika, a kao logo svog posla koristio je sliku Δavke, koja se na ΔeΕ‘kom zove kavka.[7] Kafkina majka, Julija (1856β1934.), bila je kΔerka Jakoba Lovija, bogatog trgovca biljkama iz Podjebradija,[8] koja je bila bolje obrazovana od svog supruga.[4] Kafkini su roditelji verojatno govorili varijantom nemaΔkog pod uticajem jidiΕ‘a koji se, ponekad, pejorativno naziva Mauscheldeutsch, ali kako se nemaΔki smatrao osnovnim sredstvom druΕ‘tvenog uspona, verojatno su decu podsticali da govore knjiΕΎevnim nemaΔkim.[9] Kafkina rodna kuΔa nalazi se u blizini Starog gradskog trga u Pragu, a u porodici sa Ε‘estoro dece, Franc je bio najstariji.[10] Njegova braΔa, Georg i Heinrih, umrli su kao deca, joΕ‘ pre Francove sedme godine; sestre su mu se zvale Gabriele (`Eli`) (1889β1944), Valeri (`Vali`) (1890β1944) i Otili (`Otla`) (1892β1943). Tokom radnih dana, oba roditelja nisu bila kod kuΔe. Majka Julija je radila i do 12 sati dnevno kako bi pomogla u voΔenju Hermanovog posla. Kao rezultat toga, Kafkino je detinjstvo bilo priliΔno samotno,[11] a decu su mahom odgajale brojne guvernante i sluΕ‘kinje. Kafkin problematiΔan odnos s ocem pomno je dokumentovan u njegovom pismu ocu (Brief an den Vater), na preko 100 stranica na kojima piΕ‘e kako je oΔev autoritativan stav uveliko uticao na njega.[12] S druge strane, majka mu je bila tiha i srameΕΎljiva.[13] Upravo je oΔeva dominantna liΔnost uveliko uticala na njegovo pisanje.[14] Obrazovanje Palata Kinski, gde je Kafka iΕ‘ao u gimnaziju, na Starom gradskom trgu u Pragu. U razdoblju od 1889. do 1893., Kafka se Ε‘kolovao u Deutsche Knabenschule (NemaΔka osnovna Ε‘kola za deΔake) u danaΕ‘njoj Ulici Masna (tada MasnΓ½ trh/Fleischmarkt). Mada je govorio ΔeΕ‘ki, Kafka je Ε‘kolovan u nemaΔkim Ε‘kolama na insistiranje njegovog autoritativnog oca. Njegovo jevrejsko obrazovanje zavrΕ‘eno je s njegovom bar micvom u uzrastu od 13 godina. Sam Kafka nije uΕΎivao u odlascima u sinagogu te je iΕ‘ao samo praznicima, s ocem, Δetiri puta godiΕ‘nje.[3][15][16] Po zavrΕ‘etku osnovne Ε‘kole 1893., Kafka je primljen u strogu, klasiΔno-orjentisanu nemaΔku gimnaziju AltstΓ€dter Deutsches Gymnasium, na Starom gradskom trgu, u sklopu palate Kinski. I ovde se nastava odvijala na nemaΔkom, ali Kafka je znao i pisati i govoriti ΔeΕ‘ki;[17][18] potonji je uΔio u gimnaziji punih osam godina, postigavΕ‘i dobar uspeh.[19] Mada je dobijao samo komplimente za svoj ΔeΕ‘ki, nikada se nije smatrao fluentnim.[20] Maturske ispite poloΕΎio je 1901. godine.[21] Nakon maturiranja, Kafka je upisao Karl-Ferdinands-UniversitΓ€t u Pragu, ali se nakon samo dve nedelje studiranja hemije prebacio na pravo.[22] Mada ova struka nije previΕ‘e zanimala Kafku, otvarala mu je Ε‘iroku lepezu poslova koji su zadovoljavali njegovog oca. Uz sve to, studije prava su trajale je znatno duΕΎe Ε‘to je Kafki omoguΔilo da istovremeno pohaΔa predavanja iz nemaΔkih studija i istorije umetnosti.[23] TakoΔe se pridruΕΎio i studenskom klubu, Lese- und Redehalle der Deutschen Studenten (nem. ΔitalaΔki i nastavni klub nemaΔkih studenata), koji je organizovao knjiΕΎevna dogaΔanja, Δitanja i sliΔne aktivnosti.[24] MeΔu Kafkinim prijateljima bili su novinar Feliks VeltΕ‘, koji je studirao filozofiju, glumac Yitzchak Lowy, koji je dolazio iz varΕ‘avske hasidistiΔke porodice, te pisci Oskar Baum i Franc Verfel.[25] Pred kraj prve godine, Kafka je upoznao kolegu Maksa Broda, koji Δe mu ubrzo postati doΕΎivotni prijatelj.[24] Brod je ubrzo primetio da su, iako je Kafka bio srameΕΎljiv i retko je priΔao, stvari koje je rekao izrazito duboke.[26] Kafka je tokom celog ΕΎivota bio strastven Δitalac;[27] zajedno s Brodom, proΔitao je Platonovog Protagoru na izvornom grΔkom, na Brodovu inicijativu, te Floberova dela Sentimentalni odgoj i IskuΕ‘enje svetoga Antona na francuskom, na Kafkin predlog.[28] Kafka je Fjodora Dostojevskog, Gistava Flobera, Franca Grilparzera i Hajnriha fon Klajsta smatrao `istinskom braΔom po krvi`.[29] Uz navedene, Kafka je bio zainteresiran i za ΔeΕ‘ku knjiΕΎevnost[17][18] te dela Johana Volfganga Getea.[30] Kafka je 18. jula 1906. godine[a] stekao titulu doktora pravnih nauka te je odradio godinu dana besplatnog staΕΎiranja kao sudski pripravnik na graΔanskim i kaznenim sudovima.[32][33] Posao Dana 1. novembra 1907., Franc Kafka je dobio posao u kompaniji Assicurazioni Generali, italijanskoj osiguravajuΔoj kuΔi za koju je radio gotovo godinu dana. Njegova pisma iz tog razdoblja upuΔuju kako je bio nezadovoljan radnim vremenom - od 08:00 do 18:00[34][35] - koje mu je onemoguΔavalo da se posveti pisanju, koje mu je postajalo sve vaΕΎnije. U tom je razdoblju mogao pisati iskljuΔivo noΔu, a noΔno pisanje bilo je izrazito iscrpno s obzirom na radno vreme. Dana 15. jula 1908. dao je otkaz, a za dve nedelje je naΕ‘ao posao u Institutu za radniΔko osiguranje od ozleda Kraljevine ΔeΕ‘ke koji mu je omoguΔio viΕ‘e vremena za pisanje. Opis posla bilo mu je istraΕΎivanje i procena kompenzacija za osobne ozlede industrijskih radnika; incidenti kao izgubljeni prsti ili udovi bili su Δesti u to vreme. Profesor menadΕΎmenta Peter Druker kreditira Kafku kao tvorca prve civilne zaΕ‘titne kacige, ali to ne potvrΔuje nijedan dokument Kafkinog poslodavca.[36][37] Njegov je otac Δesto njegov posao u osiguravajuΔem druΕ‘tvu nazivao Brotberuf, posao koji radi samo kako bi plaΔao raΔune; sam Kafka je nekoliko puta izjavio kako ga prezire. Kafka je jako brzo napredovao te su njegovi zadaci ukljuΔivali procesovanje i istraΕΎivanje zahteva za naknadom, pisanje izvjeΕ‘taja i reΕ‘avanje apela raznih biznismena koji su smatrali kako im je kompanija stavljena u kategoriju previsokog rizika, Ε‘to im je poveΔavalo premije za osiguranje.[38] TakoΔe, tokom nekoliko godina rada u druΕ‘tvu, zadatak mu je bio sastavljanje godiΕ‘njeg izvjeΕ‘taja o osiguranju. Njegovi nadreΔeni su jako dobro primali te izvjeΕ‘taje.[39] Radno vreme uglavnom mu je zavrΕ‘avalo oko 14:00, Ε‘to mu je davalo dovoljno vremena za pisanje, kojemu je bio posveΔen.[40] U kasnijim godinama, bolest ga je Δesto spreΔavala u odlasku na posao, ali i pisanju. Mnogo godina kasnije, Brod je skovao termin Der enge Prager Kreis (nem. Uski praΕ‘ki krug), kako bi objedinio grupu pisaca kojima su pripadali Kafka, Feliks VeltΕ‘ i on.[41][42] Krajem 1911., Kafka i Karl Herman, suprug njegove sestre Eli, postaju partneri u prvoj fabrici azbesta u Pragu, znanoj kao Prager Asbestwerke Hermann & Co., otvorenoj uz pomoΔ miraznog novca koji je dao Hermann Kafka. Iako je isprva pokazivao entuzijazam i velik deo slobodnog vremena posveΔivao poslu, Kafka je ubrzo zamrzo i fabriku jer mu je oduzimala previΕ‘e vremena za pisanje.[43] U ovom razdoblju se zainteresovao za ΕΎidovsko pozoriΕ‘te, uprkos bojazni prijatelja kao Ε‘to je Brod, koji su ga svejedno podrΕΎavali u njegovim zanimacijama. Nakon Ε‘to je u novembru 1911. prisustvovao predstavi teatra, Kafka je sledeΔih Ε‘est mjeseci proveo intenzivno se baveΔi jidiΕ‘om i ΕΎidovskom knjiΕΎevnoΕ‘Δu.[44] Ta je zanimacija sluΕΎila i kao temelj za njegovu rastuΔu povezanost sa ΕΎidovstvom.[45] Otprilike u ovom razdoblju postao je i vegetarijanac.[46] Negde tokom 1915. godine, Kafka je dobio poziv za vojsku kako bi sluΕΎio u Prvom svetskom ratu, ali su njegovi poslodavci sredili otpust jer se njegov posao smatrao esencijalnim za drΕΎavu. Kasnije se ipak pokuΕ‘ao pridruΕΎiti vojsci, ali u tom su ga spreΔili zdravstveni problemu povezani s tuberkulozom,[47] koja mu je dijagnozirana 1917. godine.[48] Privatni ΕΎivot Berlin je odigrao veliku ulogu u Kafkinom privatnom ΕΎivotu. Iz Berlina su dolazile i Felisa Bauer i Margareta Bloh, a sam Kafka je tamo krako i ΕΎiveo dok je bio u vezi s Dorom Dijamant. Na slici je poznati bulevar Unter den Linden, prikaz iz 1900. godine. Prema Brodu, Kafku je konstantno `muΔila` seksualna poΕΎuda.[49] Kao odrasla osoba, Δesto je posveΔivao bordele,[50][51][52] a zanimala ga je i pornografija.[49] Uz sve to, tokom ΕΎivota je spavao s mnogo ΕΎena. Dana 13. avgusta 1912., Kafka je upoznao Felis Bauer, Brodovu roΔaku, koja je radila u Berlinu kao predstavnica jedne diktafonske kompanije. Nedelju dana nakon upoznavanja u domu Brodovih, Kafka je napisao u svoj dnevnik: βGospoΔica FB. Kod Broda sam stigao 13. avgusta, ona je sedela za stolom. Nisam uopΕ‘te bio ΕΎeljan saznati ko je ona, veΔ sam je odmah uzeo zdravo za gotovo. KoΕ‘Δato, prazno lice koje je otvoreno pokazivalo svoju praznoΔu. Goli vrat. NabaΔena bluza. Izgledala je jako domicilno u svojoj haljini iako, kako se ispostavilo, uopΕ‘te nije bila takva. (PocmatrajuΔi je ovako detaljno, pomalo se otuΔujem od nje ...) Skoro slomljen nos. Plava, nekako ravna, neatraktivna kosa, snaΕΎna brada. Kada sam sedao, dobro sam je pogledao po prvi put, dok sam seo, veΔ sam imao nesalomljivo miΕ‘ljenje o njoj.[53][54] β Nedugo nakon ovoga, Kafka je u samo jednoj noΔi napisao priΔu `ΠΡΠ΅ΡΡΠ΄Π°`, a u plodnom periodu je radio na svom romanu Amerika i na pripovetci `PreobraΕΎaj`. Kafka i Felice Bauer su, tokom sledeΔih pet godina, komunicirali uglavnom preko pisama, povremeno su se viΔali i dva su se puta zaruΔili.[55] Druge zaruke, Kafka je prekinuo 1917. kada je oboleo od tuberkuloze. Kafkina opseΕΎna pisma izdata su kao zbirka Pisma Felisi; njezina pisma nisu preΕΎivela.[53][56][57] Biografi Rehner Stah i DΕΎejms Haves tvrde kako je Kafka, oko 1920., bio zaruΔen i treΔi put, za Juliju Vohrizek, siromaΕ‘nu i neobrazovanu hotelsku sobaricu.[55][58] Stah i Brod takoΔe navode kako je Kafka, dok je poznavao Felis Bauer, imao aferu s njenom prijateljicom, Margaretom `Gretom` Bloh,[59] Ε½idovkom iz Berlina. Brod takoΔe tvrdi kako je Blohova rodila Kafkinog sina, iako ovaj nikada nije saznao za dete. DeΔak, Δije je ime nepoznato, roΔen je ili 1914. ili 1915. te je umro u Minhenu 1921. godine.[60][61] Ipak, Kafkin biograf Peter-Andre Alt tvrdi da, iako Blohova jeste imala sina, Kafka nije otac jer par nikada nije bio intiman.[62][63] Stah takoΔe tvrdi kako Kafka nije imao dece.[64] U avgustu 1917., Kafki je dijagnostikovana tuberkuloza, nakon Δega je nekoliko meseci boravio u selu Zurau, gde je njegova sestra Otla radila na farmi sa svojim Ε‘urjakom Hermanom. Tamo mu je bilo jako ugodno te je kasnije to opisao kao verovatno najbolji period svoga ΕΎivota, verovatno zato Ε‘to nije imao nikakvih obaveza. Pisao je dnevnike i oktave. Iz tih je beleΕ‘ki Kafka uspeo izvuΔi 109 numerisanih komada teksta na Zetelu, komadu papira bez nekog reda. Oni su izdati kao zbirka RazmiΕ‘ljanja o Grehu, Nadi, Patnji i Pravom putu (na nemaΔkom izdato kao Die ZΓΌrauer Aphorismen oder Betrachtungen ΓΌber SΓΌnde, Hoffnung, Leid und den wahren Weg).[65] Godine 1920,, Kafka je zapoΔeo vezu s ΔeΕ‘kom novinarkom i knjiΕΎevnicom, Milenom Jesenskom. Kafkina pisma njoj kasnije su izdata kao Pisma Mileni.[66] Tokom odmora u julu 1923., koji je proveo u mestu Gral-Miric na Baltiku, Kafka je upoznao Doru Dijamant, dvadesetpetogodiΕ‘nju odgajateljicu iz ortodoksne ΕΎidovske porodice. Kafka se, nadajuΔi se da Δe se tako osloboditi porodiΔnog uticaja i moΔi pisati, nakratko preselio u Berlin, gde je ΕΎiveo s Dorom. Postala mu je ljubavnica i zainteresovala ga za Talmud.[67] U tom je periodu radio na Δetiri priΔe koje su trebale da budu Ε‘tampane pod naslovom Umetnik gladovanja.[66] Osobnost Kafka se bojao da Δe ga ljudi smatrati fiziΔki i psihiΔki odbojnim. Ipak, oni koji su ga upoznali (...) takoΔe su [ga] smatrali deΔaΔki zgodnim, ali mu je pojava bila oΕ‘tra.[68] Kafka se bojao da Δe ga ljudi smatrati fiziΔki i psihiΔki odbojnim. Ipak, oni koji su ga upoznali uvideli su kako je tih i staloΕΎen, kako poseduje oΔitu inteligenciju i suh smisao za humor; takoΔe su ga smatrali deΔaΔki zgodnim, ali mu je pojava bila oΕ‘tra.[68] Brod ga je uporedio s Hajnrihom fon Klajstom, primetivΕ‘i kako su oba pisca imala sposobnost jasnog i realistiΔkog opisivanja situacije do u detalje.[69] Kafaka je bio jedna od najzabavnijih osoba koje je Brod upoznao; uΕΎivao je u Ε‘alama i zabavljanju s prijateljima, ali im je i davao dobre savete u problematiΔnim situacijama.[70] TakoΔe, prema Brodu, Kafka je bio strastven recitator koji je mogao govoriti kao da peva.[71] Brod je smatrao kako su `apsolutna istinoljubivost` i `precizna savesnost` dve Kafkine najznaΔajnije osobine.[72][73] IstraΕΎivao bi detalj, ono neprimetno, temeljito s tolikom ljubavlju i preciznoΕ‘Δu da su se poΔele pojavljivati stvari koje su dotad bile neviΔene, ali su bile niΕ‘ta doli istinite.[74] Iako kao dete nije negovao veΕΎbanje, u kasnijem je dobu pokazivao interes za igre i fiziΔku aktivnost,[27] postavΕ‘i dobar biciklista, plivaΔ i ronilac.[72] Vikendima, Kafka bi s prijateljima iΕ‘ao na duge Ε‘etnje, koje bi najΔeΕ‘Δe predloΕΎio on sam.[75] MeΔu ostalim interesima bili su alternativna medicina, novi obrazovni sastavi kao metoda Montesori[72] te tehniΔki noviteti kao Ε‘to su avioni i film.[76] Samo pisanje bilo mu je toliko bitno da ga je smatrao `vrstom molitve`.[77] Bio je i jako osetljiv na zvuk tako da je volio tiΕ‘inu prilikom pisanja.[78] Autor Perez-Alvarez sugerirao je kako je Kafka moΕΎda bolovao od Ε‘izoidnog poremeΔaja liΔnosti.[79] Njegov stil, ne samo u `PreobraΕΎaju` veΔ i u drugim delima, sadrΕΎi odreΔene Ε‘izoidne karakteristike koje objaΕ‘njavaju dobar deo iznenaΔenja u njegovim delima.[80] Njegova muka vidljiva je u dnevniΔkom zapisu od 21. jula 1913.:[81] βVeliki je svet Ε‘to ga nosim u glavi. Ali kako osloboditi sebe i njih bez da se rastrgam. I hiljadu puta radije plaΔem u sebi. Radi toga sam tu, toliko mi je jasno.[82]β Kao i u ZΓΌrau Aphorism, broj 50: βΔovek ne moΕΎe ΕΎiveti bez permanentnog verovanja u neΕ‘to neuniΕ‘tivo u njemu samom, mada mu i to neΕ‘to neuniΕ‘tivo i vera u to mogu biti trajno skriveni.[83]β Mada se nikada nije ΕΎenio, Kafka je brak i decu izrazito cenio. Iako je imao nekoliko devojaka,[84] neki su autori spekulisali o njegovoj seksualnosti; drugi su, pak, sugerisali kako je imao nekakav poremeΔaj hranjenja. Doktor M. M. Fihter s Psihijatrijske klinike Univerziteta u Minhenu u svom radu iz 1988. predstavlja βdokaze za hipotezu da je pisac Franc Kafka bolovao od atipiΔnog oblika anoreksije nervoze.β[85] U svojoj knjizi Franc Kafka, jevrejski pacijent iz 1995., Sander Gilman je istraΕΎio `zaΕ‘to bi jednog Ε½idova smatrali `hipohonrdom` ili `homoseksualcem` te kako Kafka inkorporira aspekte tih naΔina shvaΔanja ΕΎidovskog muΕ‘karca u svoju vlastitu sliku i delo.`[86] Isto tako, Kafka je barem jednom razmiΕ‘ljao o samoubistru, pred kraj 1912. godine.[87] PolitiΔki stavovi Kako tvrdi njegov Ε‘kolski kolega Hugo Bergman, Kafka je u Ε‘kolu nosio crveni karanfil kako bi pokazao svoje simpatije prema socijalizmu. Pre poΔetka Prvog svetskog rata,[88] Kafka je bio na nekoliko sastanaka Kluba Mladih, ΔeΕ‘ke anarhistiΔke, antimilitaristiΔke i anitikleriΔke organizacije.[89] Hugo Bergman, koji je pohaΔao istu osnovnu i srednju Ε‘kolu kao i Kafka, raziΕ‘ao se s Kafkom tokom njihove poslednje akademske godine (1900./1901.) jer su `[Kafkin] socijalizam i moj cionizam bili previΕ‘e stridentni`.[90][91] `Franc je postao socijalist, ja sam postao cionista 1898. Sinteza cionizma i socijalizma tada joΕ‘ nije postojala.`[91] Bergman tvrdi kako je Kafka u Ε‘kolu nosio crveni karanfil kao znak podrΕ‘ke socijalizmu.[91] U jednom dnevniΔkom zapisu, Kafka je referirao na poznatog anarhistiΔkog filozofa, Pjotra Kropotkina: `Ne zaboravi Kropotkina!`[92] Kasnije je, o ΔeΕ‘kim anarhistima, rekao: `Oni su svi bezhvalno hteli shvatiti ljudsku sreΔu. Ja sam ih razumio. Ali... nisam mogao predugo marΕ‘irati uz njih.`[93] Tokom komunistiΔkog razdoblja, ostavΕ‘tina Kafkinog dela za socijalizam IstoΔnog bloka je bila vruΔa tema. MiΕ‘ljenja su sezala od toga da je satirizirao birokratiju raspadajuΔe Austrougarske do toga da je utelovio uspon socijalizma.[94] JoΕ‘ jedna bitna taΔka bila je alijenacija; dok je konzervativno stajaliΕ‘te glasilo da Kafkini prikazi alijenacije viΕ‘e nisu relevantni za druΕ‘tvo koje je navodno eliminisalo alijenaciju, konferencija odrΕΎana u ΔehoslovaΔkom mestu Liblice 1963. godine, povodom autorovog osamdesetog roΔendana, naglasila je trajnu vaΕΎnost Kafkinog prikaza birokratskog druΕ‘tva.[95] Ipak, pitanje je li Kafka bio politiΔki autor ili nije je joΕ‘ uvek predmet debate.[96] Judaizam i cionizam OdrastajuΔi, Kafka je bio Ε½idov koji je govorio nemaΔki u Pragu, gradu u kojim je dominirao ΔeΕ‘ki jezik.[97] Bio je duboko fasciniran Ε½idovima iz istoΔne Evrope, za koje je smatrao da poseduju intenzitet duhovnog ΕΎivota koji je nedostajao Ε½idovima na Zapadu. Njegov dnevnik je pun referenci na ΕΎidovske pisce.[98] Ipak, neretko je bio otuΔen kako od Ε½idova tako i od judeizma: `Ε ta ja imam zajedniΔko sa Ε½idovima? Jedva da imam neΕ‘to zajedniΔko sa samim sobom i bolje mi je da stojim tiho u uglju, zadovoljan Ε‘to mogu disati.`[99] Hejvs sugerira da Kafka, makar izuzetno svjestan svog ΕΎidovstva, nije inkorporisao te elemente u svojim delima, kojima, prema Hejvsu, nedostaju ΕΎidovski likova, scena ili tema.[100][101][102] Prema miΕ‘ljenju knjiΕΎevnog kritiΔara Harolda Bluma, Kafka je, iako mu je vlastito ΕΎidovstvo bilo strano, bio suΕ‘tinski ΕΎidovski pisac.[103] Lotar Kan je jednako jasan: `Prisutnost ΕΎidovstva u Kafkinom delu sada je nesumnjiva.`[104] Pavel Ejsner, prvi prevodilac Kafkinih dela, tumaΔi Proces kao utelovljenje `trostruke dimenzije postojanja Ε½idova u Pragu... njegov protagonista, Josef K. je (simboliΔno) uviΔen od strane Nemca (Rabensteiner), Δeha (Kullich) i Ε½idova (Kaminer). On predstavlja `neskrivljenu krivnju` koja proΕΎima jednog Ε½idova u savremenom svetu, iako nema dokaza da je i on sam Ε½idov.`[105] U svom eseju Tuga u Palestini?!, izraelski pisac Dan Miron istraΕΎuje Kafkin odnos prema cionizmu: `Δini se da su i oni koji smatraju da takva veza postoji i da je cionizam odigrao centralnu ulogu u njegovom ΕΎivotu i delu, kao i oni koji negiraju takvu vezu u celosti ili joj ne pridaju vaΕΎnosti, svi u krivu. Istina se nalazi na vrlo nejasnom mestu koje se nalazi izmeΔu ova dva pojednostavljena pola.`[98] Kafka je razmiΕ‘ljao da se, prvo s Felis Bauer, a onda i s Dorom Dijamantr, preseli u Palestinu. Dok je boravio u Berlinu uΔio je hebrejski, unajmivΕ‘i Brodovog prijatelja iz Palestine, po imenu Pua Bat-Tovim, da ga poduΔava[98] i odlazivΕ‘i na Δasove rabina Julijusa Gutmana[b] na berlinskom Fakultetu za ΕΎidovske studije.[106] Livija Rotkirhen naziva Kafku `simboliΔnim figurom svoga vremena`.[105] Njegovi savremenici bili su mnogi ΕΎidovski pisci (nemaΔki, ΔeΕ‘ki i nacionalni Ε½idovi) koji su bili osetljivi na nemaΔku, austrijsku, ΔeΕ‘ku i ΕΎidovsku kulturu. Prema Rotkirhenovoj, `ta situacija dala je njihovim delima Ε‘irok, kozmopolitski izgled i kvalitet egzaltacije koja je graniΔila s transcedentnom metafiziΔkom kontemplacijom. Najbolji primer je Franc Kafka.`[105] Smrt Grob Franca Kafke i njegovih roditelja na groblju u Δetvrti Ε½iΕΎkov. Kafkina tuberkuloza grkljana pogorΕ‘ala se u martu 1924. godine te se morao vratiti iz Berlina u Prag,[55] gde su se za njega brinuli Δlanovi porodice, posebno sestra Otla. Dana 10. aprila 1924. otiΕ‘ao je u sanatorijum doktora Hofmana u Kierlingu, pokraj BeΔa,[66] gde je i umro 3. juna 1924. godine. Δini se kako je uzrok smrti bilo gladovanje - bol u grlu bila je, oΔito, toliko snaΕΎna da Kafka nije mogao jesti, a kako tada joΕ‘ uvek nisu postojale druge metode hranjenja, nije postojao naΔin da se nahrani.[107][108] Telo mu je preneΕ‘eno nazad u Prag, gde je sahraljen 11. juna 1924. na Novom ΕΎidovskom groblju u Δetvrti Ε½iΕΎkov.[51] Kafka je tokom ΕΎivota bio anoniman, i slavu je smatrao nebitnom. Ipak, stekao je slavu ubrzo nakon smrti.[77] Delo Prva stranica Pisma ocu. Sva izdana dela Franca Kafke, osim nekoliko pisama Δehinji Mileni Jasenskoj, pisana su na nemaΔkom jeziku. Ono malo Ε‘to je izdato tokom autorovog ΕΎivota, privuklo je oskudnu paΕΎnju, Ε‘to se ne moΕΎe reΔi za njegova posthumno izdata dela. Kafka nije dovrΕ‘io nijedan svoj roman, a spalio je gotovo 90% svega Ε‘to je napisao,[109][110] posebno dok je ΕΎiveo u Berlinu, gde mu je Dora Dijamant pomogla u paljenju skica za dela.[111] U ranoj stvaralaΔkoj fazi, uzor mu je bio nemaΔki pisac Hajnrih fon Klajst koga je, u jednom pismu Felisi Bauer, opisao zastraΕ‘ujuΔim i za koga je smatrao da mu je bliΕΎi nego vlastita porodica.[112] PriΔe Kafka je bio plodan pisac kratkih priΔa i pripovetki. Neke njegove izdate priΔe nazivane su ErzΓ€hlung (nemaΔki: priΔe), a neke Geschichte (nemaΔki: pripovijetke). Neke od njih su relativno duge (`PreobraΕΎaj`, `U kaΕΎnjeniΔkoj koloniji`, `Presuda`), dok su druge bile samo paragraf duge (gotovo kao aforizmi; na primer `Odustani!`, `Prometej`, `Mala basna` ili `Istina o SanΔu Panzi`). Najstarija saΔuvana Kafkina priΔa je |`Der Unredliche in seinem Herzen`. Ona nikada nije Ε‘tampana, ali je bila ddo pisma prijatelju Oskaru Polaku iz 1902. godine. Kafkina prva izdana dela su osam priΔa koje su se 1908. godine pojavile u prvom izdanju Δasopisa Hyperion pod zbirnim naslovom RazmiΕ‘ljanje. U razdoblju od 1904. do 1909. radio je na priΔi `Opis jedne borbe`. Kada ju je pokazao Brodu, ovaj ga je savetovao da nastavi raditi i poΕ‘alje je Hyperionu. Jedan odlomak priΔe izdao je 1908.,[113] a dva u proleΔe 1909., sve u Minhenu.[114] U kreativnom naletu u noΔi 22. septembra 1912., Kafka je napisao priΔu `Presuda`, koju je posvetio Felisi Bauer. Brod je uoΔio sliΔnost u imenima glavnog lika i njegove fiktivne zaruΔnice, Georga Bendemanna i Friede Brandenfeld, s imenima Franca Kafke i Felise Bauer.[115] Ova priΔa se uglavnom smatra za delo koje je stvorilo Kafku kao pisca. PriΔa se bavi problematiΔnim odnosom sina i njegovog dominantnog oca, koji dobija novu dimenziju nakon Ε‘to se sin zaruΔi.[116][117] Kafka je kasnije rekao kako je pisao s `potpunim otkrivanjem svoje duΕ‘e i tela`[118] tu priΔu koja se je `razvila kao pravo roΔenje, prekrivena prljavΕ‘tinom i muljem.`[119] Rukopis priΔe Kafka je poslao i Felisi (u pismu od 2. juna 1913.), dodavΕ‘i neobiΔnu tvrdnju: `NalaziΕ‘ li u Presudi ikakav smisao, hoΔu reΔi odreΔen, koherentno izraΕΎen, shvatljiv smisao? Ja ga ne nalazim i nisam u stanju iΕ‘ta tumaΔiti?`[120] PriΔa je prvi put Ε‘tampana u Lajpcigu 1912. godine uz posvetu `GospoΔici Felisi Bauer`, koja je u kasnijim izdanjima promenjena `za F`.[66] Naslovna strana prvog izdanja `PreobraΕΎaja`, Kafkine najpoznatije pripovetke. Kafkina prva dela uglavnom je izdao, danas zatvoreni, Kurt Wolff Verlag. Godine 1912,, Franc Kafka je napisao pripovetku `PreobraΕΎaj`,[121] izdanu 1915. godine u Lajpcigu. Radi se o neobiΔnoj, gotovo nadrealnoj priΔi koja je verojatno jedan od najboljih i najreprezentativnijih primera Kafkinog magijskog realizma. PriΔa zapoΔinje in medias res, kultnom prvom reΔenicom Kad se Gregor Samsa jednoga jutra probudio iz nemirnih snova, naΔe se u svom krevetu preobraΕΎen u golemog insekta. NemaΔki izvornik koristi termin ungeheuren Ungeziefer, koji se doslovno moΕΎe prevesti kao monstruozno ΔudoviΕ‘te, s tim da reΔ Ungeziefer generalno oznaΔava neΕΎeljene i prljave ΕΎivotinje. BubaΕ‘vaba, u koju se Gregor Samsa pretvorio, bio je upravo to. Pripovetka dalje prati ΕΎivot (ili ΕΎivotarenje) i propadanje bubaΕ‘vabe Gregora Samse i njegovu postepenu alijenaciju, prvo od vanjskog sveta, a onda i od porodice i vlastitog ΕΎivota. KritiΔari ovo djelo, koje je prepuno simbolike i metafora, smatraju jednim od temeljnih dela 20. veka.[122][123][124] PriΔa `U kaΕΎnjeniΔkoj koloniji`, koja govori o razraΔenom ureΔaju za muΔenje i smaknuΔe, napisana je u oktobru 1914.,[66] revizirana 1918. te izdata u Lajpcigu tokom oktobra 1919. godine. PriΔa `Umetnik gladovanja`, izdata u Δasopisu Die neue Rundschau` 1924. godine, opisuje glavni lik, ΕΎrtvu, koji doΕΎivljava pad razumevanja za njegovu Δudnu veΕ‘tinu izgladnjivanja samog sebe na odreΔene periode.[125] Njegova posljednja priΔa, `PevaΔica Ε½osefina, ili puk miΕ‘eva` takoΔe se bavi odnosom umetnika i njegove publike.[126] Romani Naslovne strane nemaΔkih izdanja Kafkina tri romana (od gore na dole): Proces (1925.), Dvorac (1926.), Amerika (1927.) Kafka nije dovrΕ‘io nijedan svoj roman, a spalio je gotovo 90% vlastitog opusa. Prvi roman poΔeo je pisati 1912. godine,[127] a prvo poglavlje istog danas je poznato kao kratka priΔa pod naslovom `LoΕΎaΔ`. Kafka je to delo, koje je ostalo nedovrΕ‘eno, nazvao Der Verschollene, ali kada ga je Brod posthumno Ε‘tampao, odabrao je naslov Amerika.[128] Iako osetno humoristiΔniji i realistiΔniji od ostalih Kafkinih dela, ovaj roman, koji prati lutanja evropskog emigranta Karla Rosmana po Americi, deli iste motive opresivnog i nedodirljivog sistema koji protagonistu stavlja u razne bizarne situacije.[129] Roman inkorporira mnoge detalje iz iskustava Kafkinih roΔaka koji su emigrirali u Ameriku[130] te ostaje jedino delo za koje Kafka nije odabrao optimistiΔan zavrΕ‘etak.[131] Tokom 1914., Kafka je zapoΔeo rad na romanu Proces,[114] svom verojatno najuticajnijem romanu.[c] Proces govori o Josefu K., bankovnom sluΕΎbeniku koji jedno jutro biva uhvaΔen i optuΕΎen od strane daleke i nepoznate vlasti zbog zloΔina koji je nepoznat kako njemu tako i Δitaocu. K. upada u niz bizarnih i nejasnih situacija, bori se protiv u potpunisti dehumanizirane birokracije i dobija pomoΔ od niza grotesknih likova koji su, u suΕ‘tini, potpuno beskorisni (uz izuzetak tajanstvenog zatvorskog kapelana) sve do samoga kraja, kada realizuje snagu tog birokratskog mehanizma te mu se ultimatno prepuΕ‘ta. Ipak, za razliku od Amerike, prozorsko svetlo na samom kraju romana ostavlja nadu, koja je jedan od kljuΔnih motiva u Kafkinim delima. No, roman je, uprkos toga Ε‘to je Kafka napisao poslednje poglavlje, ostao nedovrΕ‘en. Ipak, novija izdanja romana u sebi sadrΕΎe i nedovrΕ‘ena ili neuklopljena poglavlja (iako su ona izdvojena od glavnog romana). Prema nobelovcu Elijasu Kanetiju, Felisa je kljuΔna za radnju Procesa, a sam je Kafka rekao kako je to `njena priΔa`.[132][133] Kaneti je svoju knjigu o Kafkinim pismima Felisi nazvao Der andere Prozess (Kafkin drugi proces), u Δast vezi izmeΔu romana i pisama.[133] Mitiko Kakutani, u kritici Njujork tajmsa, piΕ‘e da Kafkina pisma sadrΕΎe `temeljne znakove njegove fikcije - onu istu nervoznu paΕΎnju posveΔenu minucioznim detaljima; onu istu paranoidnu svest o promenjivim balansima moΔi; istu atmosferu emocionalnog guΕ‘enja - kombinovanu, na opΕ‘te iznenaΔenje, s trenucima deΔaΔkog ΕΎara i oduΕ‘evljenosti.`[133] Prema vlastitom dnevniku, Kafka je veΔ do 11. juna 1914. godine planirao roman Dvorac, ali ga je poΔeo pisati tek 27. januara 1922.[114] Protagonista ovog romana je Landvermesser (nem. nadstojnik) po imenu K., koji se iz nepoznatih razloga bori kako bi dobio pristup misterioznim upraviteljima dvorca koji upravljaju selom. Kafkina namera bila je da vlasti u dvorcu obaveste K.-a na trenutku samrti kako njegova βzakonska osnova da ΕΎivi u selu nije vaΕΎeΔa, ali je, s obzirom na brojne sporedne Δinjenice, imao dozvolu da ΕΎivi i radi u selu.β[134] MraΔan i na momente nadrealan, roman se fokusira na alijenaciji, birokraciji, naizgled beskrajnim frustracijama ljudskih pokuΕ‘aja u borbi s vlaΕ‘Δu i beskorisnim i beznadnim traganjem za nedostiΕΎnim ciljem. Hartmut M. Rastalski je u svojoj disertaciji napisao sledeΔe: `Kao i snovi, njegova dela kombinuju precizne, `realistiΔne` detalje s apsurdnim, paΕΎljivo posmatranje i rezonovanje protagoniste s neobjaΕ‘njivom glupoΕ‘Δu i nemarom.`[135] Istorija izdavanja Kafkine priΔe su izvorno izlazile u knjiΕΎevnim Δasopisima. Prvih osam izdato je 1908. u prvom izdanju dvomeseΔnika Hyperion.[136] Franc Blej je 1914. izdao dva dijaloga koja Δe postati `Opis jedne borbe`.[136] Fragment priΔe `Avioni u Bresciji`, napisane za vrijeme puta za Italiju Brodom, izdan je 28. septembra 1909. u dnevniku Bohemija.[136][137] Dana 27. jula 1910., nekoliko priΔa koje Δe kasnije postati deo RazmiΕ‘ljanja, izdano je u uskrΕ‘njem izdanju dnevnika Bohemija.[136][138] U Lajpcigu, tokom 1913., Brod je s izdavaΔem Kurtom Volfom izdao priΔu `Das Urteil. Eine Geschichte von Franz Kafka` (nem. `Presuda, priΔa Franca Kafke`) u knjiΕΎevnom godiΕ‘njaku za umetniΔku poeziju Arkadija. PriΔa `Pred zakonom` izdata je 1915. u novogodiΕ‘njem izdanju nezavisnog ΕΎidovskog nedeljnika Selbstwehr; priΔa je ponovo izdata 1919. u sklopu zbirke Seoski lekar te je postala deo romana Proces. Ostale priΔe izlazile su po raznim Δasopisima, meΔu kojima su Brodov Der Jude, novine Prager Tagblatt te magazini Die neue Rundschau, Genius i Prager Presse.[136] Kafkina prva izdata knjiga bila je zbirka RazmiΕ‘ljanje, koja sadrΕΎi 18 priΔa napisanih od 1904. do 1912. Tokom ljetnjeg putovanja u Vajmar, Brod je inicirao susret izmeΔu Kafke i Kurta Volfa;[139] Volf je RazmiΕ‘ljanje izdao u kuΔi Rowohlt Verlag krajem 1912. godine (mada je godina izdanja navedena kao 1913.).[140] Kafka je zbirku posvetio Brodu (`FΓΌr M.B.`), da bi u liΔnoj kopiji koju je dao prijatelju dodao: βSo wie es hier schon gedruckt ist, fΓΌr meinen liebsten Max β Franz K.β (nem. βKako je ovdje veΔ napisano, za mog najdraΕΎeg Maksa - Franc. K.β).[141] Kafkina priΔa βPreobraΕΎajβ prvi put je odΕ‘tampana u oktobru 1915. u meseΔniku Die WeiΓen BlΓ€tter, ekspresionistiΔkom Δasopisu Δiji je urednik bio RenΓ© Schickele.[140] Drugu zbirku, s naslovom Seoski lekar, izdao je 1919. Kurt Volf,[140] a posveΔena je Kafkinom ocu.[142] Posljednju zbirku, od Δetiri priΔe, koju je Kafka pripremio za Ε‘tampanje, zbirku Umetnik glasovanja, izdala je avangardna izdavaΔka kuΔa Verlag Die Schmiede 1924. godine nakon autorove smrti. Dana 20. aprila 1924., Berliner BΓΆrsen-Courier ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠΊΠΈΠ½ Π΅ΡΠ΅Ρ ΠΎ ΠΏΠΈΡΡΡ ΠΠ΄Π°Π»Π±Π΅ΡΡΡ Π‘ΡΠΈΡΡΠ΅ΡΡ.[143] ΠΠ°ΠΊΡ ΠΡΠΎΠ΄ βSo wie es hier schon gedruckt ist, fΓΌr meinen liebsten Max β Franz K.β Kafka je svoje delo, kako izdano tako i neizdano, ostavio svom najboljem prijatelju Maksu Brodu, s jasnim instrukcijama da ih ovaj uniΕ‘ti nakon piΕ‘Δeve smrti. Kafka mu je napisao: `NajdraΕΎi Maks, moj posljednji zahtev: Sve Ε‘to ostavim za sobom... u obliku dnevnika, rukopisa, pisama (mojih i tuΔih), skica i tako dalje, ima da bude spaljeno i neproΔitano.`[144][145] Brod je odluΔio da ignoriΕ‘e ovaj zahtev te je romane i zbirke izdao u razdoblju od 1925. do 1935. Mnoge papire, koji su ostali neizdani, poneo je sa sobom u Palestinu u jednom kovΔegu kada je tamo pobegao 1939.[146] Kafkina poslednja ljubav, Dora Dijamant (kasnije Dijaman-Lask), takoΔe je ignorirala njegove ΕΎelje, tajno saΔuvaΕ‘vi 20 notesa i 35 pisama. Njih je 1933. konfiskovao Gestapo, ali ih biografi i danas traΕΎe.[147] Kako je Brod izdao sve ono Ε‘to je bilo u njegovom posedu,[33] Kafkin je opus poΔeo privlaΔiti sve viΕ‘e paΕΎnje. Brodu je bilo teΕ‘ko da hronoloΕ‘ki poreΕ‘a Kafkine notese. Jedan od problema bio je u tome Ε‘to je Kafka Δesto poΔinjao pisati u razliΔitim delovima knjige - nekad u sredini, nekad poΔevΕ‘i od kraja prema poΔetku.[148][149] Ipak, Brod je dovrΕ‘io dobar deo Kafkinih nezavrΕ‘enih dela kako bi ih mogao predatin za Ε‘tampanje. Na primer, Kafka je Proces ostavio s nedovrΕ‘enim i nenumeriranim poglavljima, a Dvorac pun nedovrΕ‘enih reΔenica s dvojakim znaΔenjem [149]- Brod je sredio poglavlja, uredio tekst i dodao interpunkciju. Proces je izdat 1925. od strane kuΔe Verlag Die Schmiede. Kurt Volf je izdao druga dva romana, Dvorac 1926. i Ameriku 1927. godine. Godine 1931,, Brod je kao urednik izdao zbirku proze i nedovrΕ‘enih priΔa pod naslovom Veliki kineski zid, koja je ukljuΔivala i istoimenu priΔu. Knjigu je izdala izvavaΔka kuΔa Gustav Kiepenheuer Verlag. Savremena izdanja Godine 1961,, Malkom Pajsli uspeo je da dobije veΔinu Kafkinih originalnih rukopisa za zbirku oksfordske biblioteke Bodlejan.[150][151] Rukopis Procesa kasnije je prodan na aukciji te se danas nalazi u NemaΔkom knjiΕΎevnom arhivu u mestu Marbah na Nekaru.[151][152] Kasnije je Pejsli vodio tim (u kom su bili Gerhad Njuman, Jost Ε ilemejt i Jirgen Born) koji je rekonstruirao romane na nemaΔkom; reizdao ih je S. Fischer Verlag.[153] Pejsli je bio urednik Dvorca, izdatog 1982. godine, i Procesa, izdatog 1990. godine. Jost Ε ilemejt je bio urednik Amerike, izdane 1983. godine. Ova izdanja nazivaju se `KritiΔarska izdanja` ili `FiΕ‘erova izdanja`.[154] Neizdani papiri Kada je Brod umro 1968. godine, Kafkine je neizdane papire, kojih verovatno ima na hiljade, ostavio svojoj sekretarici Ester Hofe.[155] Deo je objavila i prodala, ali je veΔinu ostavila svojim kΔerima, Evi i Rut, koje su takoΔe odbile da objave papire. Godine 2008, zapoΔela je sudska bitka izmeΔu sestara i Nacionalne biblioteke Izraela, koja smatra da su ti papiri postali vlasniΕ‘tvo drΕΎave Izrael kada je Brod 1939. emigrirao u Palestinu. Ester Hofe je 1988. prodala originalni rukopis Procesa NemaΔkim knjiΕΎevnim arhivima za $2,000,000.[109][156] Godine 2012,, ΕΎiva je bila samo Eva.[157] Presuda PorodiΔnog suda u Tel Avivu iz 2010. obavezala je sestre Hof na izdavanje papira. Deo njih je izdat, ukljuΔujuΔi i dotad nepoznatu priΔu, ali pravna bitka se nastavila.[158] Hofeovi tvrde kako su papiri njihovo privatno vlasniΕ‘tvo, dok NBI tvrdi kako su to `kulturna dobra koja pripadaju ΕΎidovskom narodu`.[158] NBI takoΔe sugeriΕ‘e kako je Brod upravo njima ostavio papire u svojoj oporuci. U presudi iz oktobra 2012., PorodiΔni sud u Tel Avivu odluΔio je da su papiri vlasniΕ‘tvo Nacionalne biblioteke.[159] KritiΔka analiza Mnogi su kritiΔari hvalili Kafkina dela. Pesnik Vistan Hju Oden nazvao je Kafku βDanteom 20. vekaβ,[160] dok ga je pisac Vladimir Nabokov svrstao meΔu najbolje pisce XX veka.[161] Gabrijel Garsija Markes je rekao kako mu je upravo Δitanje Kafkinog `PreobraΕΎaja` pokazalo `da je moguΔe pisati na drugaΔiji naΔin`.[99][162] Alber Kami je u svom delu Nade i apsurd u delu Franca Kafke rekao kako `cela Kafkina umetnost leΕΎi u tome Ε‘to prisiljava Δitaoce da nanovo Δitaju njegova dela.`[163] KljuΔna tema Kafkinog dela, uspostavljena u priΔi βPresudaβ,[164] je konflikt na nivou otac-sin: krivnja indukovana u sinu je razreΕ‘ena preko patnje i pokajanja.[12][164] Ostale Δeste teme i arhetipovi su alijenacija, psihofiziΔka brutalnost, likovi na zastraΕ‘ujuΔim putovanjima i mistiΔna preobrazba.[165] Kafkin stil uporeΔen je s onim fon Klijesta joΕ‘ 1916. godine, u analizi `PreobraΕΎaja` i `Ε½araΔa` koju je za Berliner BeitrΓ€ge napravio Oscar Valzel.[166] Priroda Kafkine proze omoguΔava razliΔite interpretacije i kritiΔari su njegov opus svrstavali u razliΔite knjiΕΎevne pravce.[96] Marksisti su, na primer, bili veoma nesloΕΎni po pitanju interpretacije Kafkinih dela.[89][96] Jedni su ga optuΕΎili kako uniΕ‘tava realnost dok su drugi tvrdili kako kritikuje kapitalizam.[96] BeznaΔe i apsurd, koji su Δesti u njegovim delima, smatraju se znakovima egzistencijalizma.[167] Neka su Kafkina dela nastala pod uticajem ekspresionizma, dok veΔinu opusa ipak karakteriΕ‘e eksperimentalni modernistiΔki ΕΎanr. Kafka se takoΔe bavio temom ljudskog sukoba s birokracijom. Vilijam Barovs tvrdi kako su ta dela koncentrirana na koncepte borbe, bola, samoΔe i potrebe za vezama.[168] Drugi, meΔu kojima i Tomas Man, smatraju Kafkina dela alegorijama: potragom, metafiziΔke prirode, za Bogom.[169][170] Skulptura pred ulazom u Muzej Franca Kafke u Pragu. Ipak, Ε½il Delez i Feliks Gvatari, tvrde kako su teme alijenacije i progona, iako prisutne u Kafkinim delima, prenaglaΕ‘avane od strane kritiΔara. Tvrde kako su Kafkina dela znatno viΕ‘e namerna i subverzivna - Δak i vesela - nego Ε‘to se Δini na prvu ruku. IstiΔu kako Δitanje njegovih dela fokusirajuΔi se na beznaΔe borbi njegivih likova otkriva Kafkinu igru s humorom; on ne komentira nuΕΎno vlastite probleme, veΔ naglaΕ‘ava kako su ljudi skloni izmiΕ‘ljanju problema. U svojim delima, Kafka je Δesto stvarao zlokobne, apsurdne svetove.[171][172] Kafka je nacrte svojih dela Δitao svojim prijateljima, uglavnom se koncentrirajuΔi na svoju humoristiΔnu prozu. Pisac Milan Kundera sugeriΕ‘e kako bi Kafkin nadrealni humor mogao biti inverzija Dostojevskog, koji je pisao o likovima koji su kaΕΎnjeni zbog zloΔina. U Kafkinom delu, lik Δe biti kaΕΎnjen iako zloΔin nije poΔinjen. Kundera veruje kako je Kafka inspiracije za svoje karakteristiΔne situacije vukao iz odrastanja u partijarhalnom domu i u totalitarnoj drΕΎavi.[173] Teodor Adorno, u svom delu Aufzeichungen zu Kafka (1953.), upravo naglaΕ‘ava realno-nadrealno kontrast u Kafkinim delima. Naime, polazeΔi od toga da se Kafkina proza taΔno definiΕ‘e kao parabola, on tvrdi kako ona predstavlja plodno tlo za interpretaciju (Svaka nam reΔenica govori: tumaΔi me), ali je sam autor onemoguΔuje svojim stilom. NaglaΕ‘ava kako pokuΕ‘aj interpretacije stvara zaΔarani krug u kojem se Δitalac zapita odakle mu je situacija poznata, stvara se perpetualni dΓ©jΓ vu. Adorno takoΔe navodi kako Kafka napuΕ‘ta bilo kakvu estetsku distanciju prilikom tumaΔenja. On stvara takve likove i atmosferu koji ukidaju odnos izmeΔu Δitaoca i Δitanog, izmeΔu Δitaoca kao promatraΔa i likova kao ΕΎrtava sistema. Takva blizina nuΕΎno izaziva strah kod Δitaca, strah koji onemoguΔuje Δitaocu da se poistoveti s likovima romana, Ε‘to zbog same atmosfere Ε‘to zbog straha da Δitalac upravo jeste jedan takav lik. Adorno upravo to navodi kao glavni element nadrealnog u Kafkinom delu.[174] Viktor Ε½megaΔ navodi, izmeΔu ostalog, dve odlike u Kafkinom opusu. Mada Kafku danas poznajemo i po romanima i po kratkoj prozi, on bi, Δak i da nema tih romana, nesumnjivo bio svrstan meΔu majstore kratke proze, zajedno s Poem, Δehovim i Borhesom. Ipak, s obzirom da njegova kratka proza ne prelazi pedesetak stranica, Ε½megaΔ istiΔe kako je upravo ta lakonska, koncentrirana kratkoΔa izraza jedna od temeljnih odrednica njegovog stila. Drugu stvar Ε‘to Ε½megaΔ naglaΕ‘ava je Kafkina nesklonost kritiΔkoj prozi. Navodi Tomasa Mana, Roberta Muzila, Hermana Broha, Andrea Ε½ida, VirdΕΎiniju Vulf, DΕΎordΕΎa Bernarda Ε oa i LuiΔija Pirandela, kao i ekspresioniste i futuriste kao kontraprimere autora koji su, u istom razdoblju kao i Kafka, stvarali dela koja obiluju poetoloΕ‘kim programom ili esejistiΔkim komentarom, Ε‘to je Kafka svesrdno izbegavao. Upravo u tome leΕΎi joΕ‘ jedan element Kafkine zagonetnosti, s obzirom da on krΕ‘i napisano pravilno ranomodernistiΔke knjiΕΎevnosti - odsutnost kritiΔkoumetniΔkog tumaΔenja u njegovim delima upravo zbunjuje Δitaoca koji je navikao na te elemente u modernistiΔkoj knjiΕΎevnosti.[175] Bilo je i pokuΕ‘aja da se identifikuje uticaj Kafkine pravniΔke pozadine i uloga prava u njegovom delu.[176][177] VeΔina interpretacija smatra kako su pojmovi zakona i zakonitosti vaΕΎni za njegova dela,[178] u kojima je pravosudni sistem uglavnom opresivan.[179] Zakon se u Kafkinim delima ne smatra utelovljenjem nekog odreΔenog politiΔkog ili pravosudnog entiteta, veΔ skupom anonimnih i neshvatljivih sila. Te su sile skrivene od individualca, ali kontroliΕ‘u ΕΎivot ljudi, koji su neduΕΎne ΕΎrtve sistema izvan njihove kontrole.[178] KritiΔari koji podrΕΎavaju ovakvu apsurdnu koncepciju citiraju situacije u kojima je sam Kafka opisivao svoj konflikt s apsurdnim svemirom, kao Ε‘to je ova iz njegova dnevnika: βZatvoren u vlastita Δetiri zida, oseΔam se kao imigrant zatvoren u stranoj zemlji... Svoju sam porodicu video kao Δudne vanzemaljce sa stranim mi obiΔajima, posvetama i vrlo apsurdnom komunikacijom... iako to nisam hteo, prisilili su me da sudelujem u njihovim bizarnim obredima... nisam se mogao odupreti.[180]β Ipak, DΕΎejms Hejvs tvrdi kako je veΔina opisa sudskih postupaka u Procesu - koliko god oni bili metafiziΔki, apsurdni, konfuzni i koΕ‘marni - utemeljena na taΔnim opisima nemaΔkih i austrijskih kaznenih postupaka tog doba, koji su viΕ‘e bili inkvizitorni nego akuzatorni.[181] Iako je radio u osiguranju, kao Ε‘kolovani advokat, Kafka je bio `jako svestan pravnih debata svog doba`.[177][182] U jednoj poblikaciji s poΔetka XXI. veka, koja polazi od Kafkinih uredskih spisa,[183] Pothik GoΕ‘ tvrdi kako za Kafku, zakon `nije imao nikakvo znaΔenje izvan Δinjenice da on Δista sila dominacije i determinacije.`[184] OstavΕ‘tina Bronzana statua Franca Kafke u Pragu koju je izradio Jaroslav Rona. Ovaj kip se nalazi u Ulici DuΕ‘ni, u staroj ΕΎidovskoj Δetvrti, a inspirian je Kafkinom priΔom `Opis jedne borbe`. `Kafkijanska atmosfera` Kafkin opus uveo je, u teoriju knjiΕΎevnosti, termin `kafkijanska atmosfera`, kojim se oznaΔavaju neobiΔne situacije sliΔne onima iz njegovih dela, posebno Procesa i `PreobraΕΎaja`. Primeri takve atmosfere su situacije u kojima birokratija nadvlada pojedinca, Δesto u nadrealnom, koΕ‘marnim miljeu koji izaziva oseΔaje beznaΔa, bespomoΔnosti i izgubljenosti. Likovi u takvoj atmosferi najΔeΕ‘Δe nemaju jasnu viziju kako bi iz nje izaΕ‘li. Kafkijanski elementi Δesto se pojavljuju u egzistencijalistiΔkim delima, ali termin je nadiΕ‘ao Δisto knjiΕΎevnu interpretaciju te se danas koristi kako bi se oznaΔili svakodnevni dogaΔaji i situacije koje su neshvatljivo kompleksne, bizarne ili nelogiΔne.[185][186][187][188] Komemoracija Muzej Franca Kafke u Pragu posveΔen je autorovu ΕΎivotu i delu. VaΕΎna komponenta muzeja je izloΕΎba Grad K. Franc Kafka i Prag, koja je prvi put izloΕΎena u Barceloni 1999. godine, zatim se preselila u Ε½idovski muzej u Njujorku da bi 2005. postala stalni eksponat u Pragu, u Δetvrti Mala Strana, uz Vltavu. Muzej svoju zbirku originalnih fotografija i dokumenata naziva MΔsto K. Franz Kafka a Praha, a za cilj ima uvesti posetioca u svet u kojem je Kafka ΕΎiveo i o kojem je pisao.[189] Nagrada Franc Kafka je godiΕ‘nja knjiΕΎevna nagrada koju su 2001. utemeljili Grad Prag i DruΕ‘tvo Franca Kafke. Nagrada komemorira knjiΕΎevni trud kao `humanistiΔkog karaktera i doprinos kulturnoj, nacionalnoj, jeziΔnoj i verskoj toleranciji, njezin egzistencijalni, bezvremenski karakter, njenu generalnu, ljudsku vrednost i njenu sposobnost da bude svedok naΕ‘ih vremena.`[190] Izborni komitet i dobitnici dolaze iz celoga sveta, ali su ograniΔeni na ΕΎive autore Δije je barem jedno delo izdano na ΔeΕ‘kom jeziku.[190] Nagrada se sastoji od iznosa od 10,000, ameriΔkih dolara diplome i bronzanog kipa koji se dodeljuju u Pragu krajem oktobra.[190] San Dijego drΕΎavni univerzitet (SDSU) predvodi tzv. Kafkin projekat, zapoΔet 1998. s ciljem pronalaska Kafkinih posljednjih zapisa. ΔetveromeseΔna potraga vladinih arhiva u Berlinu 1998. rezultirala je otkriΔem Gestapove naredbe o konfiskaciji i nekoliko drugih vaΕΎnih dokumenata. Godine 2003,, u sklopu projekta su pronaΔena tri originalna Kafkina pisma, datirana 1923. godine. KnjiΕΎevni i kulturoloΕ‘ki uticaj Za razliku od drugih poznatih pisaca, Kafka nije Δesto citiran od strane drugih autora. Umesto toga, poΔast u se odaje zbog njegovih ideja i perspektiva.[191] Profesor i pisac Ε imon Sandbank smatra kako su Horhe Luis Borhes, Alber Kami, EΕΎen Jonesko i Ε½an Pol Sartr neki od pisaca na koje je Kafka uticao.[192] KnjiΕΎevni kritiΔar novina FajnenΕ‘l tajms smatra kako je Kafka uticao i na portugalskog nobelovca Ε½ozea Saramaga,[193] dok urednik Al Silverman tvrdi kako je i J. D. SelindΕΎer voleo da Δita Kafkina dela.[194] Godine 1999,, grupa od 99 pisaca, nauΔnika i kritiΔara proglasila je romane Proces i Dvorac drugim, odnosno devetim najznaΔajnijim romanom na nemaΔkom jeziku u XX veku.[195] KritiΔar Ε imon Sandbank smatra da, uprkos Kafkinoj sveprisutnosti, njegov enigmatiΔni stil joΕ‘ treba doseΔi.[192] Nil Pejges, profesor koji se posebno bavi Kafkom, smatra kako Kafkin uticaj nadilazi knjiΕΎevnost i nauku o knjiΕΎevnosti - on utiΔe na vizualnu umetnost, muziku i pop-kulturu.[196] Hari Steinhauer, profesor nemaΔke i ΕΎidovske knjiΕΎevnost, tvrdi da je Kafka `ostavio veΔi uticaj na pismeno druΕ‘tvo od bilo kojeg drugog pisca XX veka.`[185] Brod je jednom rekao da Δe 20. vek biti poznat kao βKafkin vekβ.[185] MiΕ‘el-Andre Bosi piΕ‘e kako je Kafka stvorio rigidno nefleksibilno i sterilno birokratsko druΕ‘tvo. Kafka je pisao na rezerviran naΔin pun pravne i nauΔne terminologije. Ipak, njegov je ozbiljni univerzum imao i humor, sve s ciljem isticanja βiracionalnosti u korenu navodno racionalnog svjetaβ.[165] Njegovi su likovi zarobljeni, zbunjeni, puno krivnje, frustrirani i ne mogu shvatiti svoj nadrealni svet. Jako puno post-kafkijanske knjiΕΎevnosti, posebno nauΔne fantastike, sljedi teme Kafkinih dela. UpeΔatljiv primer za to je podΕΎanr sajberpanka, koji kombinuje antiutopistiΔke elemente s tehniΔki superiornim, ali depersonalizovanim svetom. Neki od tih elemenata vidljivi su u delima DΕΎordΕΎa Orvela i Reja Bredberija.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! AndriΔeva duΕΎa pripovetka Anikina vremena (1931)- ispripovedana je iz pozicije sveznajuΔeg pripovedaΔa. PoΔinje priΔom o JragiΔnom kraju dobrunskog popa Vujadina PoruboviΔa, ΕΎenomrsca i voajera, i gaΕ‘enju njegove loze. Toj porodici je pripadao i prota Melentije kbji je ΕΎiveo u doba βAnikinih vremenaβ, kada se βpronevaljalila jedna ΕΎena vlahinjaβ. Anika je bila kΔi Cekara Marinka Πrnojelca i βtuΔinkeβ kako su kasabalije nazivale njegovu ΕΎenu dovedenu iz mesta gde je leΕΎao robiju. Πao tuΔinku meΕ‘tani su doΕΎivljavali i Aniku, prerano izraslu devojΔicu. Πako Δesto biva sa AndriΔevim ΕΎenskim likovima, umesto nenaoΔite devojΔice, jednoga jutra u crkvi se pojavila vitka, beloputa devojka krupnih oΔiju, u koju se zagledao `jedan od viΔenijih momaka. MeΔutim, naklonost izmeΔu lspotice i momka obeleΕΎenog tragiΔnim ljubavnim iskustvom, naglo se prekida. Narednih godina mladiΔ je beΕΎao od Anikinog βmuklog, teΕ‘kog glasa, belog lica bez osmejkaβ, a devojka βse objavilaβ i βOtvorila kuΔu muΕ‘karcimaβ. PriΔa o Aniki je istovremeno priΔa o postojanju ali i prolaznosti zla. Ivo AndriΔ (Dolac, kod Travnika, 9. oktobar 1892 β Beograd, 13. mart 1975) bio je srpski i jugoslovenski knjiΕΎevnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije.[a] Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost βza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeβ.[5] Kao gimnazijalac, AndriΔ je bio pripadnik naprednog revolucionarnog pokreta protiv Austrougarske vlasti Mlada Bosna i strastveni borac za osloboΔenje juΕΎnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije. U austrijskom Gracu je diplomirao i doktorirao, a vreme izmeΔu dva svetska rata proveo je u sluΕΎbi u konzulatima i poslanstvima Kraljevine Jugoslavije u Rimu, BukureΕ‘tu, Gracu, Parizu, Madridu, Briselu, Ε½enevi i Berlinu.[6] Bio je Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti u koju je primljen 1926. godine. Njegova najpoznatija dela su pored romana Na Drini Δuprija i TravniΔka hronika, Prokleta avlija, GospoΔica i Jelena, ΕΎena koje nema. U svojim delima se uglavnom bavio opisivanjem ΕΎivota u Bosni za vreme osmanske vlasti. U Beogradu je osnovana ZaduΕΎbina Ive AndriΔa, prva i najvaΕΎnija odredba piΕ‘Δeve oporuke bila je da se njegova zaostavΕ‘tina saΔuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zaduΕΎbina, nameni za opΕ‘te kulturne i humanitarne potrebe. Na osnovu piΕ‘Δeve testamentarne volje, svake godine dodeljuje se AndriΔeva nagrada za priΔu ili zbirku priΔa napisanu na srpskom jeziku Ivo AndriΔ je roΔen 9. oktobra ili 10. oktobra 1892. godine[7][8][9] u Docu pored Travnika u tadaΕ‘njoj Austrougarskoj od oca Antuna AndriΔa (1863β1896)[10], Ε‘kolskog posluΕΎitelja, i majke Katarine AndriΔ (roΔena PejiΔ). BuduΔi veliki pisac se rodio u Docu sticajem okolnosti, dok mu je majka boravila u gostima kod rodbine. AndriΔ je kao dvogodiΕ‘nji deΔak ostao bez oca koji je umro od posledica tuberkuloze. OstavΕ‘i bez muΕΎa i suoΔavajuΔi se sa besparicom, Ivina majka je zajedno sa sinom preΕ‘la da ΕΎivi kod svojih roditelja u ViΕ‘egrad gde je mladi AndriΔ proveo detinjstvo i zavrΕ‘io osnovnu Ε‘kolu.[11][12][13][14] AndriΔ je 1903. godine upisao sarajevsku Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovaΔku srednju Ε‘kolu. Za gimnazijskih dana, AndriΔ poΔinje da piΕ‘e poeziju i 1911. godine u βBosanskoj viliβ objavljuje svoju prvu pesmu βU sumrakβ.[15] Kao gimnazijalac, AndriΔ je bio vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik naprednog nacionalistiΔkog pokreta Mlada Bosna i strastveni borac za osloboΔenje juΕΎnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije.[16] DobivΕ‘i stipendiju hrvatskog kulturno-prosvetnog druΕ‘tva βNapredakβ, AndriΔ oktobra meseca 1912. godine zapoΔinje studije slovenske knjiΕΎevnosti i istorije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveuΔiliΕ‘ta u Zagrebu. Naredne godine prelazi na BeΔki univerzitet ali mu beΔka klima ne prija i on, nasledno optereΔen osetljivim pluΔima, Δesto boluje od upala. ObraΔa se za pomoΔ svom gimnazijskom profesoru, Tugomiru AlaupoviΔu, i veΔ sledeΔe godine prelazi na Filozofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu. U Krakovu je stanovao kod porodice Δija je Δerka Jelena IΕΎikovska mogla da bude prototip za βJelenu, ΕΎenu koje nemaβ.[17] Prvi svetski rat Godine 1914, na vest o sarajevskom atentatu i pogibiji Nadvojvode Franca Ferdinanda, AndriΔ pakuje svoje studentske kofere, napuΕ‘ta Krakov i dolazi u Split. Odmah po dolasku u Split, sredinom jula, austrijska policija ga hapsi i odvodi prvo u Ε‘ibensku, a potom u mariborsku tamnicu u kojoj Δe, kao politiΔki zatvorenik i pripadnik Mlade Bosne, ostati do marta 1915. godine. Za vreme boravka u mariborskom zatvoru, AndriΔ je intenzivno pisao pesme u prozi.[18] Po izlasku iz zatvora, AndriΔu je bio odreΔen kuΔni pritvor u OvΔarevu i Zenici u kojem je ostao sve do leta 1917. godine, kada je objavljena opΕ‘ta amnestija, posle Δega se vratio u ViΕ‘egrad. IzmeΔu dva rata Nakon izlaska iz kuΔnog pritvora zbog ponovljene bolesti pluΔa, odlazi na leΔenje u Zagreb, u Bolnicu Milosrdnih sestara gde dovrΕ‘ava knjigu stihova u prozi koja Δe pod nazivom βEx Pontoβ biti objavljena u Zagrebu 1918. godine. Nezadovoljan posleratnom atmosferom u Zagrebu, AndriΔ ponovo moli pomoΔ Tugomira AlaupoviΔa, i veΔ poΔetkom oktobra 1919. godine poΔinje da radi kao Δinovnik u Ministarstvu vera u Beogradu. Beograd ga je srdaΔno prihvatio i on intenzivno uΔestvuje u knjiΕΎevnom ΕΎivotu prestonice, druΕΎeΔi se sa MiloΕ‘em Crnjanskim, Stanislavom Vinaverom, Simom PanduroviΔem, Sibetom MiliΔiΔem i drugim piscima koji se okupljaju oko kafane βMoskvaβ. Ivo AndriΔ u svom domu u Beogradu koji je pretvoren u Spomen-muzej Ive AndriΔa. AndriΔ je imao veoma uspeΕ‘nu diplomatsku karijeru: godine 1920. bio je postavljen za Δinovnika u poslanstvu u Vatikanu, a potom je radio kao diplomata u konzulatima u BukureΕ‘tu, Trstu i Gracu.[19] U to vreme objavio je zbirku pesama u prozi βNemiriβ, pripovetke βΔorkan i Ε vabicaβ, βMustafa MadΕΎarβ, βLjubav u kasabiβ, βU musafirhaniβ i ciklus pesama βΕ ta sanjam i Ε‘ta mi se dogaΔaβ. U junu 1924. godine je na Univerzitetu u Gracu odbranio doktorsku tezu βRazvoj duhovnog ΕΎivota u Bosni pod uticajem turske vladavineβ (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). Na predlog Bogdana PopoviΔa i Slobodana JovanoviΔa, 1926. godine, Ivo AndriΔ biva primljen za Δlana Srpske kraljevske akademije, a iste godine u Srpskom knjiΕΎevnom glasniku objavljuje pripovetku βMara milosnicaβ. Tokom 1927. godine radio je u konzulatima u Marselju i Parizu, a naredne godine u poslanstvu u Madridu. Iste godine objavljena je njegova pripovetka βMost na Ε½epiβ. Od 1930. do 1933. godine bio je sekretar stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri DruΕ‘tvu naroda u Ε½enevi. 1934. godine postaje urednik Srpskog knjiΕΎevnog glasnika i u njemu objavljuje pripovetke βOlujaciβ, βΕ½eΔβ i prvi deo triptiha βJelena, ΕΎena koje nemaβ. Po dolasku Milana StojadinoviΔa na mesto predsednika vlade i ministra inostranih poslova, jula 1935. je postavljen za vrΕ‘ioca duΕΎnosti naΔelnika PolitiΔkog odeljenja Ministarstva unutraΕ‘njih poslova.[20] U vladi Milana StojadinoviΔa viΕ‘e od dve godine, od 1937. do 1939, obavljao je duΕΎnost zamenika ministra inostranih poslova.[21] Ivo je 16. februara 1939. na godiΕ‘njoj skupΕ‘tini Srpske kraljevske akademije, na predlog profesora Bogdana PopoviΔa, slikara UroΕ‘a PrediΔa i vajara ΔorΔa JovanoviΔa, izabran jednoglasno u zvanje redovnog Δlana Akademije.[22] Diplomatska karijera Ive AndriΔa tokom 1939. godine doΕΎivljava vrhunac: prvog aprila izdato je saopΕ‘tenje da je Ivo AndriΔ postavljen za opunomoΔenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu.[23] AndriΔ stiΕΎe u Berlin 12. aprila, a 19. aprila predaje akreditive kancelaru Rajha β Adolfu Hitleru.[24] Drugi svetski rat U jesen, poΕ‘to su Nemci okupirali Poljsku i mnoge nauΔnike i umetnike odveli u logore, AndriΔ interveniΕ‘e kod nemaΔkih vlasti da se zarobljeniΕ‘tva spasu mnogi od njih. Zbog neslaganja sa politikom vlade u rano proleΔe 1941. godine AndriΔ nadleΕΎnima u Beogradu podnosi ostavku na mesto ambasadora, ali njegov predlog nije prihvaΔen i 25. marta u BeΔu, kao zvaniΔni predstavnik Jugoslavije prisustvuje potpisivanju Trojnog pakta. Dan posle bombardovanja Beograda, 7. aprila, AndriΔ sa osobljem napuΕ‘ta Berlin. Naredna dva meseca su proveli na Bodenskom jezeru. Odbio je da se skloni u Ε vajcarsku,[25] i sa osobljem i Δlanovima njihovih porodica, 1. juna 1941. je specijalnim vozom doputovao u Beograd, Δime se zavrΕ‘ila njegova diplomatska karijera. Novembra 1941. je penzionisan na sopstveni zahtev, mada je odbio da prima penziju.[26] Rat provodi u Beogradu u izolaciji. Odbija da potpiΕ‘e Apel srpskom narodu kojim se osuΔuje otpor okupatoru.[27] Iz moralnih razloga je odbio poziv kulturnih radnika, da se njegove pripovetke ukljuΔe u βAntologiju savremene srpske pripovetkeβ za vreme dok βnarod pati i stradaβ: βKao srpski pripovedaΔ, kao dugogodiΕ‘nji saradnik Srpske knjiΕΎevne zadruge i Δlan njenog bivΕ‘eg KnjiΕΎevnog odbora, ja bih se u normalnim prilikama, razumljivo, odazvao ovom pozivu. Danas mi to nije moguΔe, jer u sadaΕ‘njim izuzetnim prilikama, ne ΕΎelim i ne mogu da uΔestvujem u ni u kakvim publikacijama, ni sa novim, ni sa ranije veΔ objavljenim svojim radovima.β U tiΕ‘ini svoje iznajmljene sobe u Prizrenskoj ulici, piΕ‘e prvo roman TravniΔka hronika, a krajem 1944. godine okonΔava i roman Na Drini Δuprija. Oba romana objaviΔe u Beogradu nekoliko meseci po zavrΕ‘etku rata. Krajem 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman GospoΔica.[28] Nakon rata AndriΔev grob u Aleji zasluΕΎnih graΔana na beogradskom Novom groblju. Godine 1946. postaje predsednik Saveza knjiΕΎevnika Jugoslavije.[26] Tokom 1946. godine objavljuje βPismo iz 1920. godineβ. IzmeΔu 1947. i 1953. godine objavljuje pripovetke βPriΔa o vezirovom slonuβ, nekoliko tekstova o Vuku KaradΕΎiΔu i NjegoΕ‘u, βPriΔa o kmetu Simanuβ, βBife Titanikβ, βZnakoviβ, βNa sunΔanoj straniβ, βNa obaliβ, βPod GrabiΔemβ, βZekoβ, βAska i vukβ, βNemirna godinaβ i βLicaβ. Godine 1954, postao je Δlan KomunistiΔke partije Jugoslavije. Potpisao je Novosadski dogovor o srpskohrvatskom knjiΕΎevnom jeziku. Roman βProkleta avlijaβ je Ε‘tampao u Matici srpskoj 1954. godine. OΕΎenio se 1958. godine kostimografom Narodnog pozoriΕ‘ta iz Beograda, Milicom BabiΔ, udovicom AndriΔevog prijatelja, Nenada JovanoviΔa.[29] Nobelov komitet 1961. godine dodeljuje AndriΔu Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost βza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeβ. Besedom βO priΔi i priΔanjuβ se 10. decembra 1961. godine zahvalio na priznanju. AndriΔ je novΔanu nagradu od milion dolara dobijenu osvajanjem Nobelove nagrade u potpunosti poklonio za razvoj bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini.[30] Dana 16. marta 1968. AndriΔeva supruga Milica umire u porodiΔnoj kuΔi u Herceg Novom. SledeΔih nekoliko godina AndriΔ nastoji da svoje druΕ‘tvene aktivnosti svede na najmanju moguΔu meru, mnogo Δita i malo piΕ‘e. Zdravlje ga polako izdaje i on Δesto boravi u bolnicama i banjama na leΔenju. Bio je Δlan Upravnog odbora Srpske knjiΕΎevne zadruge od 1936. do 1939. i od 1945. do smrti 1975. godine.[31] AndriΔ umire 13. marta 1975. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Aleji zasluΕΎnih graΔana. KnjiΕΎevni rad AndriΔ je u knjiΕΎevnost uΕ‘ao pesmama u prozi βU sumrakβ i βBlaga i dobra meseΔinaβ objavljenim u βBosanskoj viliβ 1911. godine.[32] Pred Prvi svetski rat, u junu 1914. godine, u zborniku Hrvatska mlada lirika objavljeno je Ε‘est AndriΔevih pesama u prozi (βLanjska pjesmaβ, βStrofe u noΔiβ, βTamaβ, βPotonuloβ, βJadni nemirβ i βNoΔ crvenih zvijezdaβ).[32] Prvu knjigu stihova u prozi - βEx Pontoβ - AndriΔ je objavio 1918. godine u Zagrebu, a zbirku βNemiriβ Ε‘tampao je u Beogradu 1920. godine.[33] Spomenik Ivi AndriΔu u Beogradu AndriΔevo delo moΕΎemo podeliti u nekoliko tematsko-ΕΎanrovskih celina. U prvoj fazi, koju obeleΕΎavaju lirika i pesme u prozi (Ex Ponto, Nemiri), AndriΔev iskaz o svetu obojen je liΔnim egzistencijalno-spiritualnim traganjem koje je delimiΔno bilo podstaknuto i lektirom koju je u to vreme Δitao (Kirkegor na primer). MiΕ‘ljenja kritike o umetniΔkim dosezima tih ranih radova podeljena su: dok srpski kritiΔar Nikola MirkoviΔ u njima gleda vrhunsko AndriΔevo stvaralaΕ‘tvo, hrvatski knjiΕΎevni istoriΔar Tomislav Ladan smatra da se radi o nevaΕΎnim adolescentskim nemirima koji odraΕΎavaju piΕ‘Δevu nezrelost i nemaju dublje ni univerzalnije vrednosti. Druga faza, koja traje do Drugog svetskog rata, obeleΕΎena je AndriΔevim okretanjem pripovedaΔkoj prozi i, na jeziΔkom planu, definitivnim prelaskom na srpsku ekavicu. Po opΕ‘tem priznanju, u veΔini pripovedaka AndriΔ je naΕ‘ao sebe, pa ta zrela faza spada u umetniΔki najproduktivnije, s veΔinom AndriΔevih najcenjenijih priΔa. Pisac nije bio sklon knjiΕΎevnim eksperimentima koji su dominirali u to doba, nego je u klasiΔnoj tradiciji realizma 19. veka, plastiΔnim opisima oblikovao svoju vizuru Bosne kao razmeΔa istoka i zapada, natopljenu iracionalizmom, konfesionalnim animozitetom i emocionalnim erupcijama. LiΔnosti su pripadnici sve Δetiri etniΔko-konfesionalne zajednice (Muslimani, Jevreji, Hrvati, Srbi β uglavnom prozvani po konfesionalnim, Δesto pejorativnim imenima (Vlasi, Turci)), uz pojave stranaca ili manjina (Jevreji, strani Δinovnici), a vremensko razdoblje pokriva uglavnom 19. vek, ali i prethodne vekove, kao i 20. TreΔa faza obeleΕΎena je obimnijim delima, romanima Na Drini Δuprija, TravniΔka hronika, GospoΔica i nedovrΕ‘enim delom OmerpaΕ‘a Latas, kao i pripovetkom Prokleta avlija. Radnja veΔine ovih dela je uglavnom smeΕ‘tena u Bosni, u njenu proΕ‘lost ili u narativni spoj proΕ‘losti i sadaΕ‘njosti gde je pisac, na zasadama franjevaΔkih letopisa i spore, sentencama protkane naracije, uspeo da kreira upeΔatljiv svet βOrijenta u Evropiβ. PiΕ‘Δevo se pripovedanje u navedenim delima odlikuje uverljivo doΔaranom atmosferom, upeΔatljivim opisima okoline i ponaΕ‘anja i psiholoΕ‘kim poniranjem. Osim tih dela, autor je u ovom periodu objavio i niz pripovedaka, putopisne i esejistiΔke proze i poznato i Δesto citirano delo, zbirku aforistiΔkih zapisa Znakovi pored puta (posthumno izdato), nesumnjivo jedno od AndriΔevih najvrednijih dela. AndriΔ o umetnosti Ivo AndriΔ 1922. godine Svoje shvatanje smisla i suΕ‘tine umetnosti AndriΔ je izlagao, bilo u posebnim napisima bilo implicitno, u pojedinim pasaΕΎima svog umetniΔkog dela. U tom pogledu posebno se istiΔe njegov esej Razgovor sa Gojom, pripovetka Aska i vuk, beseda povodom dobijanja Nobelove nagrade, βO priΔi i priΔanjuβ i zbirka aforistiΔkih zapisa βZnakovi pored putaβ. UmetniΔko stvaranje je po AndriΔu sloΕΎen i naporan Δin koji se vrΕ‘i po diktatu Δovekove nagonske potrebe za stvaranjem. U osnovi nagonska, Δovekova potreba za lepotom odbrana je od umiranja i zaborava; ona je dijalektiΔka suprotnost zakonima prolaznosti. U igri jagnjeta iz alegorijske pripovetke Aska i vuk simbolizovan je umetniΔki nagon Δovekov kao βinstinktivan otpor protiv smrti i nestajanjaβ koji βu svojim najviΕ‘im oblicima i dometima poprima oblik samog ΕΎivotaβ. Umetnost i volja za otporom, kazuje AndriΔ na kraju ove pripovetke, pobeΔuje sve, pa i samu smrt, a svako pravo umetniΔko delo Δovekova je pobeda nad prolaznoΕ‘Δu i troΕ‘noΕ‘Δu ΕΎivota. Ε½ivot je AndriΔevom delu divno Δudo koje se neprestano troΕ‘i i osipa, dok umetniΔka dela imaju trajnu vrednost i ne znaju za smrt i umiranje. StvaralaΔki akt, po AndriΔevom shvatanju, nije prost reproduktivan Δin kojim se gola fotografije unosi u umetniΔko dela. Umetnost, istina, mora da ima dubokih veza sa ΕΎivotom, ali umetnik od materijala koji mu pruΕΎa ΕΎivot stvara nova dela koja imaju trajnu lepotu i neprolazan znaΔaj. Fenomen stvaralaΕ‘tva ogleda se u tome Ε‘to umetnici izdvajaju iz ΕΎivota samo one pojave koje imaju opΕ‘tije i dublje znaΔenje. DajuΔi takvim pojavama umetniΔki oblik, umetnici ih pojaΔavaju βjedva primetno za jednu liniju ili jednu nijansu u bojiβ, stvarajuΔi umetniΔku lepotu koja otada sama nastavlja svoju slobodnu sudbinu. Sve Ε‘to u ΕΎivotu postoji kao lepota β delo je Δovekovih ruku i njegova duha. Sastavni je deo βΕΎivota i autentiΔan oblik ljudskog ispoljavanjaβ, stvoren za jedan lepΕ‘i i trajniji ΕΎivot. Mostovi i arhitektonske graΔevine najbolje ilustruju AndriΔevo shvatanje trajnosti lepote koju Δovek stvara. Anonimni neimar iz Mosta na Ε½epi spasava se od zaborava time Ε‘to svoju stvaralaΔku viziju prenosi u kamenu lepotu luka razapetog nad obalama pod kojima kao prolaznost protiΔu huΔne vode Ε½epe. Funkcija umetnosti je i u naporu umetnika da svoje delo ukljuΔi u trajne tokove ΕΎivota, da Δoveka izvede iz βuskog kruga ... samoΔe i uvede ga u prostran i veliΔanstven svet ljudske zajedniceβ. Postojanje zla u Δoveku i ΕΎivotu ne sme da zaplaΕ‘i umetnika niti da ga odvede u beznaΔe. I zlo i dobro, kao dijalektiΔke autonomne sile, samo su latentnost ΕΎivota i ljudske prirode. DuΕΎnost je umetnika da otkriva i jedno i drugo, ali, istovremeno, i da svojim delom utire put spoznaji da je moguΔe pobediti zlo i stvoriti ΕΎivot zasnovan na dobroti i pravdi. Umetnost je duΕΎna da Δoveku otkriva lepotu napora podviΕΎnika koji koraΔaju ispred savremenika i predoseΔaju buduΔe tokove ΕΎivota. Tako umetnost stalno otvara perspektive ΕΎivotu pojedinaca, naroda i ΔoveΔanstva, u podvizima i porazima onih koji su prethodili umetnost nalazi nataloΕΎena iskustva ΔoveΔanstva. Prohujala stoleΔa sublimiΕ‘u Δovekovo iskustvo oko nekolikih legendi, koje potom inspiriΕ‘u umetnika. Smisao savremenosti je u stvaralaΔkom prenoΕ‘enju iskustva proΕ‘losti u one vrednosti savremenog stvaranja koje Δe, nadΕΎivljavajuΔi nas, korisno posluΕΎiti potomcima. βSamo neuki, nerazumni ljudi β kaΕΎe AndriΔ β mogu da smatraju i da je proΕ‘lost mrtva i neprolaznim zidom zauvek odvojena od sadaΕ‘njice. Istina je, naprotiv, da je sve ono Ε‘to je Δovek mislio i oseΔao i radio neraskidivo utkao u ono Ε‘to mi danas mislimo, oseΔamo i radimo. Unositi svetlost nauΔne istine u dogaΔaje proΕ‘losti, znaΔi sluΕΎiti sadaΕ‘njostiβ. Svrha umetnosti je u povezivanju proΕ‘losti, sadaΕ‘njosti i buduΔnosti, u povezivanju βsuprotnih obala ΕΎivota, u prostoru, u vremenu, u duhuβ. Po AndriΔevom shvatanju umetnik je i vesnik istine, a njegovo delo poruka kojom se iskazuje sloΕΎena stvarnost ljudske istorije. On je βjedan od bezbrojnih neimara koji rade na sloΕΎenom zadatku ΕΎivljenja, otkrivanja i izgraΔivanja ΕΎivotaβ. OpisujuΔi svoje stvaralaΔke trenutke, AndriΔ kazuje: βNi traga da se vratim sebi. Samo da mogu, kao surovo drvo i studen metal, u sluΕΎbi ljudske slabosti i veliΔine, u zvuk da se pretvorim i da ljudima i njihovoj zemlji potpuno razumno prenesem bezimene melodije ΕΎivota ...β GovoreΔi o opasnostima koje vrebaju umetnika, AndriΔ posebno upozorava na formalizam reΔi i dela: βBeskrajno nagomilavanje velikih reΔi sve nam manje kazuje Ε‘to se viΕ‘e ponavlja i pod njim izdiΕ‘u istina i lepota kao robinjeβ. Najdublji poraz doΕΎivljuje onaj umetnik koji smatra da βprasak reΔi i vitlanje slika mogu biti umetniΔka lepota. Istina, svakom pravom umetniΔkom delu potreban je i estetski sjaj, ali on se ostvaruje samo u jednostavnosti. βSavrΕ‘enstvo izraΕΎavanja forme β kaΕΎe AndriΔ β sluΕΎba je sadrΕΎiniβ. PruΕΎajuΔi βzadovoljstvo bez patnje i dobro bez zlaβ, umetniΔko delo Δe pruΕΎiti Δoveku najviΕ‘i vid ΕΎivota β Δesta je poruka AndriΔevog dela. AndriΔeva vizija harmoniΔnog ΕΎivota buduΔeg ΔoveΔanstva zasnovana je upravo na uverenju da Δe umetniΔka lepota uniΕ‘titi zlo i izmiriti protivreΔnosti Δovekovog bitisanja. Napomena: Tekst ovog Δlanka je delom, ili u potpunosti, prvobitno bio preuzet sa prezentacije Znanje.org uz odobrenje. UmetniΔki postupak PoΕ‘tanska marka s likom Ive AndriΔa, deo serije maraka pod imenom βVelikani srpske knjiΕΎevnostiβ koju je izdala Srbijamarka, PTT Srbija, 2010. godine U naΔinu izgraΔivanja likova i umetniΔkom postupku pri oblikovanju svojih misli o ΕΎivotu i ljudima, AndriΔ se ne odvaja od najlepΕ‘ih tradicija Ε‘kole realistiΔke knjiΕΎevnosti, iako takav njegov postupak ne znaΔi i ponavljanje tradicionalnih realistiΔkih manira.[34] Njegove slike ΕΎivota nisu samo realistiΔki izraz odreΔene ΕΎivotne i istorijske stvarnosti, jer on u njih utkiva i znatno Ε‘ira uopΕ‘tavanja i opΕ‘tija, gotovo trajna ΕΎivotna znaΔenja. Legendarni bosanski junak Alija Δerzelez nije samo tip osmanlijskog pustolova i avanturiste, veΔ i veΔiti Δovek pred veΔitim problemom ΕΎene. Tamnica iz pripovetke Prokleta avlija ima znatno Ε‘ire znaΔenje: ona je izvan vremena i mesta kojima ih je pisac lokalizovao. Iako se u AndriΔevom knjiΕΎevnom delu najΔeΕ‘Δe javlja Bosna, gotovo svi njeni likovi se izdiΕΎu izvan ΕΎivotnog kruga u kome ih pisac nalazi. AndriΔ, prirodno, nikada ne izneverava tipiΔnost sredine i vremena, ali on pri tom tako kompleksne liΔnosti ume da dogradi i u njima podvuΔe ono Ε‘to je opΕ‘tije i ΕΎivotno Ε‘ire od osobenosti odreΔenih konkretnom sredinom i vremenom. Ono po Δemu se AndriΔ naroΔito istiΔe u srpskoj savremenoj knjiΕΎevnosti, to su vanredne analize i psiholoΕ‘ka sagledavanja onih Δovekovih stanja koja su u srpskoj knjiΕΎevnosti, do njega, bila izvan znaΔajnih literarnih interesovanja. Njega najviΕ‘e zanima onaj tamni i neizrecivi nagon u Δoveku, koji je izvan domaΕ‘aja njegove svesti i volje. PolazeΔi od nekih savremenih postavki psiholoΕ‘ke nauke, AndriΔ je prikazao kako ti tajanstveni unutraΕ‘nji impulsi fatalno truju i optereΔuju Δoveka. Osim toga, on je sa posebnom sugestivnoΕ‘Δu slikao dejstvo seksualnih nagona i Δulnih percepcija na duΕ‘evni ΕΎivot Δoveka. Zbog svega toga AndriΔ se prvenstveno pokazuje kao moderni psihoanalitiΔar u naΕ‘oj savremenoj knjiΕΎevnosti. U sudbini svake liΔnosti ovog naΕ‘eg pripovedaΔa je i neka opΕ‘tija ideja, izvesna misao o ΕΎivotu, Δoveku i njegovoj sreΔi. Zato se za njegovu prozu s pravom kaΕΎe da nosi u sebi obeleΕΎja filozofskog realizma. AndriΔ je i majstor i reΔi i stila. Njegova proza je saΔuvala apsolutnu, kristalnu jasnost izraza. On ne traΕΎi stilski efekat u neobiΔnoj metafori ili u naglaΕ‘enom izrazu. Skladna i jednostavna reΔenica, uverljivost i sugestivna estetska i misaona funkcionalnost pripovedaΔkih slika Δine da AndriΔevo delo predstavlja najsuptilniju umetniΔku vrednost koju srpska knjiΕΎevnost poseduje. AndriΔevo delo je postalo ponos srpske kulture, a sa visokim meΔunarodnim priznanjem, oliΔenim u Nobelovoj nagradi, ono danas ΕΎivi i kao trajna svojina svetske literature. ZaduΕΎbina Ive AndriΔa Ivo AndriΔ iz profila Glavni Δlanak: ZaduΕΎbina Ive AndriΔa ZaduΕΎbina Ive AndriΔa je poΔela sa radom 12. marta 1976. godine na temelju testamentarne volje Ive AndriΔa.[35] Prva i najvaΕΎnija odredba piΕ‘Δeve oporuke bila je da se njegova zaostavΕ‘tina βsaΔuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zaduΕΎbina, nameni za opΕ‘te kulturne i humanitarne potrebeβ. OrganizujuΔi nauΔne skupove o AndriΔevom delu i o razliΔitim aspektima savremene srpske knjiΕΎevnosti, ZaduΕΎbina sluΕΎi najdubljim intersima srpske knjiΕΎevnosti, umetnosti i kulture. Veliki je broj diplomaca i postdiplomaca koji su dobili stipendiju AndriΔeve zaduΕΎbine za radove iz oblasti knjiΕΎevnosti, a takoΔe su kao gosti i stipendisti, u piΕ‘Δevoj ZaduΕΎbini boravili i radili mnogobrojni slavisti iz celoga sveta. AndriΔeva nagrada Glavni Δlanak: AndriΔeva nagrada Na osnovu piΕ‘Δeve testamentarne volje, poΔev od 1975. godine, svake godine se dodeljuje AndriΔeva nagrada za priΔu ili zbirku priΔa napisanu na srpskom jeziku. Prvi dobitnik nagrade je bio Dragoslav MihailoviΔ za delo Petrijin venac.[36] Spomen-muzej Ive AndriΔa Glavni Δlanak: Spomen-muzej Ive AndriΔa U okviru ZaduΕΎbine Ive AndriΔa spada i Spomen-muzej Ive AndriΔa se nalazi u sastavu Muzeja grada Beograda i otvoren je 1976. godine u stanu na AndriΔevom vencu 8, u kome je pisac ΕΎiveo sa suprugom Milicom BabiΔ od 1958. godine. SaΔuvani su autentiΔni raspored i izgled ulaznog hola, salona i AndriΔeve radne sobe, a nekadaΕ‘nje dve spavaΔe sobe preureΔene su u izloΕΎbeni prostor gde je otvorena stalna postavka koja raznovrsnim eksponatima predstavlja AndriΔev ΕΎivotni put i markantne taΔke njegove stvaralaΔke biografije. Pored reprezentativnih dokumenata (indeksi, pasoΕ‘i, plakete, diplome, Nobelova plaketa i medalja, Vukova nagrada, poΔasni doktorati) i fotografija, u izloΕΎbenoj postavci mogu se videti i originalni rukopisi AndriΔevih dela, pisma, izdanja njegovih knjiga na raznim jezicima, kao i neki piΕ‘Δevi liΔni predmeti. Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa Glavni Δlanak: Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa Od 1982. godine ZaduΕΎbina izdaje Δasopis Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa koje izlaze jednom godiΕ‘nje. Ova publikacija objavljuje nepoznate i nepublikovane AndriΔeve rukopise, prepisku, nauΔne i kritiΔke studije o AndriΔevom slojevitom delu i njegovom ΕΎivotu, njegovom duhovnom prostoru kao i o vremenu i svetu u kojem je ΕΎiveo.[37] AndriΔgrad Glavni Δlanak: AndriΔgrad AndriΔgrad ili Kamengrad je grad, kulturni centar i vrsta etno-sela, koji se nalazi na lokaciji UΕ‘Δe na samom uΕ‘Δu reka Drina i Rzav u ViΕ‘egradu Δiji je idejni tvorac reΕΎiser Emir Kusturica. Za posetioce je otvoren 5. jula 2012.[38] Grad je izgraΔen od kamena i u njemu se nalazi pedesetak objekata.[39] U gradu Δe postojati gradsko pozoriΕ‘te, moderni bioskop, gradska uprava, akademija lijepih umjetnosti, zgrada AndriΔeve gimnazije, rijeΔna marina i pristaniΕ‘te, hoteli, trgovi, crkva, stari han, duΔani i spomen kuΔa Ive AndriΔa.[39] U okviru akademije lepih umetnosti koja Δe postojati u Kamengradu, radiΔe Fakultet za reΕΎiju.[39] OΔekuje se i da Srbija, a moΕΎda i neke druge zemlje, otvore svoje konzulate i poΔasne konzulate u AndriΔevom gradu.[39] Dana 28. juna 2013. godine otvoren je AndriΔev institut.[40] Ivo, Srbin i srpski pisac Ivo se izravno i nedvosmisleno izjaΕ‘njavao kao Srbin i srpski pisac, kako je on to volio da kaΕΎe, u `njegovim zrelim godinama i ne od juΔe`. U svom pismu komesaru Srpske knjiΕΎevne zadruge (1942) istiΔe da je srpski pisac.[41] dok u svojim liΔnim dokumentima, liΔnoj karti (1951), vojnoj knjiΕΎici (1951), partijskoj knjiΕΎici (1954), izvodima iz matiΔne knjige roΔenih i venΔanih, u rubrici `narodnost`, Ivo unosi `srpska`. S druge strane, dva puta se eksplicitno distancira od hrvatstva: 1933. odbijanjem da njegove pesme uΔu u Antologiju hrvatske lirike [42], a zatim 1954. odbija da se u njegovoj biografiji u Jugoslovenskoj enciklopediji pomene da je hrvatskog porekla[43] Kao neku vrstu potvrde Ivine narodnosti spomenimo kanadsko-ameriΔkog istoriΔara MekNila (William H. McNeil) koji piΕ‘e da su roditelji Ivine majke bili Srbi[44] te VojnoviΔevo pismo svom bratu Luji u kome kaΕΎe: βΕ aljem to djelo Ex ponto koje je probudilo veliku senzaciju. Pisac mladi katoliΔki Srbin iz Bosne, idealan mladiΔ, 26 god.`.[45] Jednako treba dodati dva druga stranca, Ivine prijatelje i savremenike L. F. Edvardsa (Lovett F. Edwards), koji u svom predgovoru prevodu knjige (1944) kaΕΎe da je Ivo istovremeno i Srbin i Bosanac[46], te stalnog sekretara Ε vedske kraljevske akademije Osterlinga (Anders Γsterling), koji u svom govoru prilikom dodeljivanja Nobelove nagrade Ivi, istiΔe da se je Ivo, kao mlad srpski student, prikljuΔio nacionalnom revolucionarnom pokretu, bio progonjen pa zatvoren 1914 na poΔetku Prvog svetskog rata. Srpska knjiΕΎevna kritika vidi AndriΔa kao srpskog knjiΕΎevnika srpske avangarde i meΔuratnog modernizma 20. veka[47] i knjiΕΎevnika koji je izrastao iz srpske knjiΕΎevne tradicije [48] Bibliografija Ivo AndriΔ sa suprugom Milicom na vest o Nobelovoj nagradi (1961) Autor je brojnih eseja, zapisa i kritiΔkih osvrta o srpskim piscima, kao Ε‘to su Simo Matavulj, Bora StankoviΔ, Branko RadiΔeviΔ, Petar KoΔiΔ, koji se odlikuju dokumentarnoΕ‘Δu, bogatstvom podataka i racionalnom analizom istorijskih i aktuelnih problema.[49] Ex Ponto, stihovi u prozi, 1918. Nemiri, stihovi u prozi, 1920. Put Alije Δerzeleza, 1920. Most na Ε½epi, 1925. Anikina vremena, 1931. Portugal, zelena zemlja, putopisi, 1931. Ε panska stvarnost i prvi koraci u njoj, putopisi, 1934. Razgovor sa Gojom, esej, 1936. Na Drini Δuprija, roman, 1945. Deca, zbirka pripovedaka GospoΔica, roman, 1945. TravniΔka hronika, roman, 1945. Na Nevskom prospektu, 1946. Na kamenu, u PoΔitelju PriΔa o vezirovom slonu, 1948. Prokleta avlija, roman, 1954. Igra, 1956. O priΔi i priΔanju, beseda povodom dodele Nobelove nagrade, 1961. Jelena, ΕΎena koje nema, pripovetka, 1963. Ε ta sanjam i Ε‘ta mi se dogaΔa, lirske pesme, objavljene posthumno 1977. OmerpaΕ‘a Latas, nedovrΕ‘en roman, objavljen posthumno 1977. Na sunΔanoj strani, nedovrΕ‘en roman, objavljen posthumno Znakovi pored puta, knjiga, objavljena posthumno Sveske, knjiga, objavljena posthumno Dela Ive AndriΔa su prevoΔena na viΕ‘e od 50 jezika
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! JoΕ‘ od davne 1962. godine ovaj prozno-poetski triptih je jedno od najomiljenijih Ε‘tiva danaΕ‘njih Δitalaca. PripovedaΔka magnovenja vode Δitaoca putanjama svetlosti i treptaja i otkrivaju suΕ‘tastvo same njegove imaginacije i stvaralaΕ‘tva. Kroz veΔito iΕ‘Δekivanje Jelene, pripovedaΔ teΕΎi ka stvaranju, kao onom metafiziΔkom koje ΕΎivotu onoga kojeg nazivamo stvaraocem zapravo daje pravi smisao. Njegova veΔita potraga za poetskom misli, za stvaralaΔkom ispunjenoΕ‘Δu je otelotvorena u Jeleni koja ga Δudesno pohodi u oΔekivanim, ali i u sasvim neoΔekivanim prilikama. Dok postoji Jelena, postoji i sam pripovedaΔ. Samo da ne prestanem da je iΕ‘Δekujem, reΔi Δe pripovedaΔ na kraju. Nestanak maΕ‘te i poriva za stvaranjem za pripovedaΔa znaΔi umiranje samo. JaΔe i oΔiglednije nego ikada, Ivo AndriΔ ovim delom ispoljava svoju poetsku i filizofsku misao, razotkriva svoje suΕ‘tastvo. Ivo AndriΔ (Dolac, kod Travnika, 9. oktobar 1892 β Beograd, 13. mart 1975) bio je srpski i jugoslovenski knjiΕΎevnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije.[a] Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost βza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeβ.[5] Kao gimnazijalac, AndriΔ je bio pripadnik naprednog revolucionarnog pokreta protiv Austrougarske vlasti Mlada Bosna i strastveni borac za osloboΔenje juΕΎnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije. U austrijskom Gracu je diplomirao i doktorirao, a vreme izmeΔu dva svetska rata proveo je u sluΕΎbi u konzulatima i poslanstvima Kraljevine Jugoslavije u Rimu, BukureΕ‘tu, Gracu, Parizu, Madridu, Briselu, Ε½enevi i Berlinu.[6] Bio je Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti u koju je primljen 1926. godine. Njegova najpoznatija dela su pored romana Na Drini Δuprija i TravniΔka hronika, Prokleta avlija, GospoΔica i Jelena, ΕΎena koje nema. U svojim delima se uglavnom bavio opisivanjem ΕΎivota u Bosni za vreme osmanske vlasti. U Beogradu je osnovana ZaduΕΎbina Ive AndriΔa, prva i najvaΕΎnija odredba piΕ‘Δeve oporuke bila je da se njegova zaostavΕ‘tina saΔuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zaduΕΎbina, nameni za opΕ‘te kulturne i humanitarne potrebe. Na osnovu piΕ‘Δeve testamentarne volje, svake godine dodeljuje se AndriΔeva nagrada za priΔu ili zbirku priΔa napisanu na srpskom jeziku Ivo AndriΔ je roΔen 9. oktobra ili 10. oktobra 1892. godine[7][8][9] u Docu pored Travnika u tadaΕ‘njoj Austrougarskoj od oca Antuna AndriΔa (1863β1896)[10], Ε‘kolskog posluΕΎitelja, i majke Katarine AndriΔ (roΔena PejiΔ). BuduΔi veliki pisac se rodio u Docu sticajem okolnosti, dok mu je majka boravila u gostima kod rodbine. AndriΔ je kao dvogodiΕ‘nji deΔak ostao bez oca koji je umro od posledica tuberkuloze. OstavΕ‘i bez muΕΎa i suoΔavajuΔi se sa besparicom, Ivina majka je zajedno sa sinom preΕ‘la da ΕΎivi kod svojih roditelja u ViΕ‘egrad gde je mladi AndriΔ proveo detinjstvo i zavrΕ‘io osnovnu Ε‘kolu.[11][12][13][14] AndriΔ je 1903. godine upisao sarajevsku Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovaΔku srednju Ε‘kolu. Za gimnazijskih dana, AndriΔ poΔinje da piΕ‘e poeziju i 1911. godine u βBosanskoj viliβ objavljuje svoju prvu pesmu βU sumrakβ.[15] Kao gimnazijalac, AndriΔ je bio vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik naprednog nacionalistiΔkog pokreta Mlada Bosna i strastveni borac za osloboΔenje juΕΎnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije.[16] DobivΕ‘i stipendiju hrvatskog kulturno-prosvetnog druΕ‘tva βNapredakβ, AndriΔ oktobra meseca 1912. godine zapoΔinje studije slovenske knjiΕΎevnosti i istorije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveuΔiliΕ‘ta u Zagrebu. Naredne godine prelazi na BeΔki univerzitet ali mu beΔka klima ne prija i on, nasledno optereΔen osetljivim pluΔima, Δesto boluje od upala. ObraΔa se za pomoΔ svom gimnazijskom profesoru, Tugomiru AlaupoviΔu, i veΔ sledeΔe godine prelazi na Filozofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu. U Krakovu je stanovao kod porodice Δija je Δerka Jelena IΕΎikovska mogla da bude prototip za βJelenu, ΕΎenu koje nemaβ.[17] Prvi svetski rat Godine 1914, na vest o sarajevskom atentatu i pogibiji Nadvojvode Franca Ferdinanda, AndriΔ pakuje svoje studentske kofere, napuΕ‘ta Krakov i dolazi u Split. Odmah po dolasku u Split, sredinom jula, austrijska policija ga hapsi i odvodi prvo u Ε‘ibensku, a potom u mariborsku tamnicu u kojoj Δe, kao politiΔki zatvorenik i pripadnik Mlade Bosne, ostati do marta 1915. godine. Za vreme boravka u mariborskom zatvoru, AndriΔ je intenzivno pisao pesme u prozi.[18] Po izlasku iz zatvora, AndriΔu je bio odreΔen kuΔni pritvor u OvΔarevu i Zenici u kojem je ostao sve do leta 1917. godine, kada je objavljena opΕ‘ta amnestija, posle Δega se vratio u ViΕ‘egrad. IzmeΔu dva rata Nakon izlaska iz kuΔnog pritvora zbog ponovljene bolesti pluΔa, odlazi na leΔenje u Zagreb, u Bolnicu Milosrdnih sestara gde dovrΕ‘ava knjigu stihova u prozi koja Δe pod nazivom βEx Pontoβ biti objavljena u Zagrebu 1918. godine. Nezadovoljan posleratnom atmosferom u Zagrebu, AndriΔ ponovo moli pomoΔ Tugomira AlaupoviΔa, i veΔ poΔetkom oktobra 1919. godine poΔinje da radi kao Δinovnik u Ministarstvu vera u Beogradu. Beograd ga je srdaΔno prihvatio i on intenzivno uΔestvuje u knjiΕΎevnom ΕΎivotu prestonice, druΕΎeΔi se sa MiloΕ‘em Crnjanskim, Stanislavom Vinaverom, Simom PanduroviΔem, Sibetom MiliΔiΔem i drugim piscima koji se okupljaju oko kafane βMoskvaβ. Ivo AndriΔ u svom domu u Beogradu koji je pretvoren u Spomen-muzej Ive AndriΔa. AndriΔ je imao veoma uspeΕ‘nu diplomatsku karijeru: godine 1920. bio je postavljen za Δinovnika u poslanstvu u Vatikanu, a potom je radio kao diplomata u konzulatima u BukureΕ‘tu, Trstu i Gracu.[19] U to vreme objavio je zbirku pesama u prozi βNemiriβ, pripovetke βΔorkan i Ε vabicaβ, βMustafa MadΕΎarβ, βLjubav u kasabiβ, βU musafirhaniβ i ciklus pesama βΕ ta sanjam i Ε‘ta mi se dogaΔaβ. U junu 1924. godine je na Univerzitetu u Gracu odbranio doktorsku tezu βRazvoj duhovnog ΕΎivota u Bosni pod uticajem turske vladavineβ (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). Na predlog Bogdana PopoviΔa i Slobodana JovanoviΔa, 1926. godine, Ivo AndriΔ biva primljen za Δlana Srpske kraljevske akademije, a iste godine u Srpskom knjiΕΎevnom glasniku objavljuje pripovetku βMara milosnicaβ. Tokom 1927. godine radio je u konzulatima u Marselju i Parizu, a naredne godine u poslanstvu u Madridu. Iste godine objavljena je njegova pripovetka βMost na Ε½epiβ. Od 1930. do 1933. godine bio je sekretar stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri DruΕ‘tvu naroda u Ε½enevi. 1934. godine postaje urednik Srpskog knjiΕΎevnog glasnika i u njemu objavljuje pripovetke βOlujaciβ, βΕ½eΔβ i prvi deo triptiha βJelena, ΕΎena koje nemaβ. Po dolasku Milana StojadinoviΔa na mesto predsednika vlade i ministra inostranih poslova, jula 1935. je postavljen za vrΕ‘ioca duΕΎnosti naΔelnika PolitiΔkog odeljenja Ministarstva unutraΕ‘njih poslova.[20] U vladi Milana StojadinoviΔa viΕ‘e od dve godine, od 1937. do 1939, obavljao je duΕΎnost zamenika ministra inostranih poslova.[21] Ivo je 16. februara 1939. na godiΕ‘njoj skupΕ‘tini Srpske kraljevske akademije, na predlog profesora Bogdana PopoviΔa, slikara UroΕ‘a PrediΔa i vajara ΔorΔa JovanoviΔa, izabran jednoglasno u zvanje redovnog Δlana Akademije.[22] Diplomatska karijera Ive AndriΔa tokom 1939. godine doΕΎivljava vrhunac: prvog aprila izdato je saopΕ‘tenje da je Ivo AndriΔ postavljen za opunomoΔenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu.[23] AndriΔ stiΕΎe u Berlin 12. aprila, a 19. aprila predaje akreditive kancelaru Rajha β Adolfu Hitleru.[24] Drugi svetski rat U jesen, poΕ‘to su Nemci okupirali Poljsku i mnoge nauΔnike i umetnike odveli u logore, AndriΔ interveniΕ‘e kod nemaΔkih vlasti da se zarobljeniΕ‘tva spasu mnogi od njih. Zbog neslaganja sa politikom vlade u rano proleΔe 1941. godine AndriΔ nadleΕΎnima u Beogradu podnosi ostavku na mesto ambasadora, ali njegov predlog nije prihvaΔen i 25. marta u BeΔu, kao zvaniΔni predstavnik Jugoslavije prisustvuje potpisivanju Trojnog pakta. Dan posle bombardovanja Beograda, 7. aprila, AndriΔ sa osobljem napuΕ‘ta Berlin. Naredna dva meseca su proveli na Bodenskom jezeru. Odbio je da se skloni u Ε vajcarsku,[25] i sa osobljem i Δlanovima njihovih porodica, 1. juna 1941. je specijalnim vozom doputovao u Beograd, Δime se zavrΕ‘ila njegova diplomatska karijera. Novembra 1941. je penzionisan na sopstveni zahtev, mada je odbio da prima penziju.[26] Rat provodi u Beogradu u izolaciji. Odbija da potpiΕ‘e Apel srpskom narodu kojim se osuΔuje otpor okupatoru.[27] Iz moralnih razloga je odbio poziv kulturnih radnika, da se njegove pripovetke ukljuΔe u βAntologiju savremene srpske pripovetkeβ za vreme dok βnarod pati i stradaβ: βKao srpski pripovedaΔ, kao dugogodiΕ‘nji saradnik Srpske knjiΕΎevne zadruge i Δlan njenog bivΕ‘eg KnjiΕΎevnog odbora, ja bih se u normalnim prilikama, razumljivo, odazvao ovom pozivu. Danas mi to nije moguΔe, jer u sadaΕ‘njim izuzetnim prilikama, ne ΕΎelim i ne mogu da uΔestvujem u ni u kakvim publikacijama, ni sa novim, ni sa ranije veΔ objavljenim svojim radovima.β U tiΕ‘ini svoje iznajmljene sobe u Prizrenskoj ulici, piΕ‘e prvo roman TravniΔka hronika, a krajem 1944. godine okonΔava i roman Na Drini Δuprija. Oba romana objaviΔe u Beogradu nekoliko meseci po zavrΕ‘etku rata. Krajem 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman GospoΔica.[28] Nakon rata AndriΔev grob u Aleji zasluΕΎnih graΔana na beogradskom Novom groblju. Godine 1946. postaje predsednik Saveza knjiΕΎevnika Jugoslavije.[26] Tokom 1946. godine objavljuje βPismo iz 1920. godineβ. IzmeΔu 1947. i 1953. godine objavljuje pripovetke βPriΔa o vezirovom slonuβ, nekoliko tekstova o Vuku KaradΕΎiΔu i NjegoΕ‘u, βPriΔa o kmetu Simanuβ, βBife Titanikβ, βZnakoviβ, βNa sunΔanoj straniβ, βNa obaliβ, βPod GrabiΔemβ, βZekoβ, βAska i vukβ, βNemirna godinaβ i βLicaβ. Godine 1954, postao je Δlan KomunistiΔke partije Jugoslavije. Potpisao je Novosadski dogovor o srpskohrvatskom knjiΕΎevnom jeziku. Roman βProkleta avlijaβ je Ε‘tampao u Matici srpskoj 1954. godine. OΕΎenio se 1958. godine kostimografom Narodnog pozoriΕ‘ta iz Beograda, Milicom BabiΔ, udovicom AndriΔevog prijatelja, Nenada JovanoviΔa.[29] Nobelov komitet 1961. godine dodeljuje AndriΔu Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost βza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeβ. Besedom βO priΔi i priΔanjuβ se 10. decembra 1961. godine zahvalio na priznanju. AndriΔ je novΔanu nagradu od milion dolara dobijenu osvajanjem Nobelove nagrade u potpunosti poklonio za razvoj bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini.[30] Dana 16. marta 1968. AndriΔeva supruga Milica umire u porodiΔnoj kuΔi u Herceg Novom. SledeΔih nekoliko godina AndriΔ nastoji da svoje druΕ‘tvene aktivnosti svede na najmanju moguΔu meru, mnogo Δita i malo piΕ‘e. Zdravlje ga polako izdaje i on Δesto boravi u bolnicama i banjama na leΔenju. Bio je Δlan Upravnog odbora Srpske knjiΕΎevne zadruge od 1936. do 1939. i od 1945. do smrti 1975. godine.[31] AndriΔ umire 13. marta 1975. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Aleji zasluΕΎnih graΔana. KnjiΕΎevni rad AndriΔ je u knjiΕΎevnost uΕ‘ao pesmama u prozi βU sumrakβ i βBlaga i dobra meseΔinaβ objavljenim u βBosanskoj viliβ 1911. godine.[32] Pred Prvi svetski rat, u junu 1914. godine, u zborniku Hrvatska mlada lirika objavljeno je Ε‘est AndriΔevih pesama u prozi (βLanjska pjesmaβ, βStrofe u noΔiβ, βTamaβ, βPotonuloβ, βJadni nemirβ i βNoΔ crvenih zvijezdaβ).[32] Prvu knjigu stihova u prozi - βEx Pontoβ - AndriΔ je objavio 1918. godine u Zagrebu, a zbirku βNemiriβ Ε‘tampao je u Beogradu 1920. godine.[33] Spomenik Ivi AndriΔu u Beogradu AndriΔevo delo moΕΎemo podeliti u nekoliko tematsko-ΕΎanrovskih celina. U prvoj fazi, koju obeleΕΎavaju lirika i pesme u prozi (Ex Ponto, Nemiri), AndriΔev iskaz o svetu obojen je liΔnim egzistencijalno-spiritualnim traganjem koje je delimiΔno bilo podstaknuto i lektirom koju je u to vreme Δitao (Kirkegor na primer). MiΕ‘ljenja kritike o umetniΔkim dosezima tih ranih radova podeljena su: dok srpski kritiΔar Nikola MirkoviΔ u njima gleda vrhunsko AndriΔevo stvaralaΕ‘tvo, hrvatski knjiΕΎevni istoriΔar Tomislav Ladan smatra da se radi o nevaΕΎnim adolescentskim nemirima koji odraΕΎavaju piΕ‘Δevu nezrelost i nemaju dublje ni univerzalnije vrednosti. Druga faza, koja traje do Drugog svetskog rata, obeleΕΎena je AndriΔevim okretanjem pripovedaΔkoj prozi i, na jeziΔkom planu, definitivnim prelaskom na srpsku ekavicu. Po opΕ‘tem priznanju, u veΔini pripovedaka AndriΔ je naΕ‘ao sebe, pa ta zrela faza spada u umetniΔki najproduktivnije, s veΔinom AndriΔevih najcenjenijih priΔa. Pisac nije bio sklon knjiΕΎevnim eksperimentima koji su dominirali u to doba, nego je u klasiΔnoj tradiciji realizma 19. veka, plastiΔnim opisima oblikovao svoju vizuru Bosne kao razmeΔa istoka i zapada, natopljenu iracionalizmom, konfesionalnim animozitetom i emocionalnim erupcijama. LiΔnosti su pripadnici sve Δetiri etniΔko-konfesionalne zajednice (Muslimani, Jevreji, Hrvati, Srbi β uglavnom prozvani po konfesionalnim, Δesto pejorativnim imenima (Vlasi, Turci)), uz pojave stranaca ili manjina (Jevreji, strani Δinovnici), a vremensko razdoblje pokriva uglavnom 19. vek, ali i prethodne vekove, kao i 20. TreΔa faza obeleΕΎena je obimnijim delima, romanima Na Drini Δuprija, TravniΔka hronika, GospoΔica i nedovrΕ‘enim delom OmerpaΕ‘a Latas, kao i pripovetkom Prokleta avlija. Radnja veΔine ovih dela je uglavnom smeΕ‘tena u Bosni, u njenu proΕ‘lost ili u narativni spoj proΕ‘losti i sadaΕ‘njosti gde je pisac, na zasadama franjevaΔkih letopisa i spore, sentencama protkane naracije, uspeo da kreira upeΔatljiv svet βOrijenta u Evropiβ. PiΕ‘Δevo se pripovedanje u navedenim delima odlikuje uverljivo doΔaranom atmosferom, upeΔatljivim opisima okoline i ponaΕ‘anja i psiholoΕ‘kim poniranjem. Osim tih dela, autor je u ovom periodu objavio i niz pripovedaka, putopisne i esejistiΔke proze i poznato i Δesto citirano delo, zbirku aforistiΔkih zapisa Znakovi pored puta (posthumno izdato), nesumnjivo jedno od AndriΔevih najvrednijih dela. AndriΔ o umetnosti Ivo AndriΔ 1922. godine Svoje shvatanje smisla i suΕ‘tine umetnosti AndriΔ je izlagao, bilo u posebnim napisima bilo implicitno, u pojedinim pasaΕΎima svog umetniΔkog dela. U tom pogledu posebno se istiΔe njegov esej Razgovor sa Gojom, pripovetka Aska i vuk, beseda povodom dobijanja Nobelove nagrade, βO priΔi i priΔanjuβ i zbirka aforistiΔkih zapisa βZnakovi pored putaβ. UmetniΔko stvaranje je po AndriΔu sloΕΎen i naporan Δin koji se vrΕ‘i po diktatu Δovekove nagonske potrebe za stvaranjem. U osnovi nagonska, Δovekova potreba za lepotom odbrana je od umiranja i zaborava; ona je dijalektiΔka suprotnost zakonima prolaznosti. U igri jagnjeta iz alegorijske pripovetke Aska i vuk simbolizovan je umetniΔki nagon Δovekov kao βinstinktivan otpor protiv smrti i nestajanjaβ koji βu svojim najviΕ‘im oblicima i dometima poprima oblik samog ΕΎivotaβ. Umetnost i volja za otporom, kazuje AndriΔ na kraju ove pripovetke, pobeΔuje sve, pa i samu smrt, a svako pravo umetniΔko delo Δovekova je pobeda nad prolaznoΕ‘Δu i troΕ‘noΕ‘Δu ΕΎivota. Ε½ivot je AndriΔevom delu divno Δudo koje se neprestano troΕ‘i i osipa, dok umetniΔka dela imaju trajnu vrednost i ne znaju za smrt i umiranje. StvaralaΔki akt, po AndriΔevom shvatanju, nije prost reproduktivan Δin kojim se gola fotografije unosi u umetniΔko dela. Umetnost, istina, mora da ima dubokih veza sa ΕΎivotom, ali umetnik od materijala koji mu pruΕΎa ΕΎivot stvara nova dela koja imaju trajnu lepotu i neprolazan znaΔaj. Fenomen stvaralaΕ‘tva ogleda se u tome Ε‘to umetnici izdvajaju iz ΕΎivota samo one pojave koje imaju opΕ‘tije i dublje znaΔenje. DajuΔi takvim pojavama umetniΔki oblik, umetnici ih pojaΔavaju βjedva primetno za jednu liniju ili jednu nijansu u bojiβ, stvarajuΔi umetniΔku lepotu koja otada sama nastavlja svoju slobodnu sudbinu. Sve Ε‘to u ΕΎivotu postoji kao lepota β delo je Δovekovih ruku i njegova duha. Sastavni je deo βΕΎivota i autentiΔan oblik ljudskog ispoljavanjaβ, stvoren za jedan lepΕ‘i i trajniji ΕΎivot. Mostovi i arhitektonske graΔevine najbolje ilustruju AndriΔevo shvatanje trajnosti lepote koju Δovek stvara. Anonimni neimar iz Mosta na Ε½epi spasava se od zaborava time Ε‘to svoju stvaralaΔku viziju prenosi u kamenu lepotu luka razapetog nad obalama pod kojima kao prolaznost protiΔu huΔne vode Ε½epe. Funkcija umetnosti je i u naporu umetnika da svoje delo ukljuΔi u trajne tokove ΕΎivota, da Δoveka izvede iz βuskog kruga ... samoΔe i uvede ga u prostran i veliΔanstven svet ljudske zajedniceβ. Postojanje zla u Δoveku i ΕΎivotu ne sme da zaplaΕ‘i umetnika niti da ga odvede u beznaΔe. I zlo i dobro, kao dijalektiΔke autonomne sile, samo su latentnost ΕΎivota i ljudske prirode. DuΕΎnost je umetnika da otkriva i jedno i drugo, ali, istovremeno, i da svojim delom utire put spoznaji da je moguΔe pobediti zlo i stvoriti ΕΎivot zasnovan na dobroti i pravdi. Umetnost je duΕΎna da Δoveku otkriva lepotu napora podviΕΎnika koji koraΔaju ispred savremenika i predoseΔaju buduΔe tokove ΕΎivota. Tako umetnost stalno otvara perspektive ΕΎivotu pojedinaca, naroda i ΔoveΔanstva, u podvizima i porazima onih koji su prethodili umetnost nalazi nataloΕΎena iskustva ΔoveΔanstva. Prohujala stoleΔa sublimiΕ‘u Δovekovo iskustvo oko nekolikih legendi, koje potom inspiriΕ‘u umetnika. Smisao savremenosti je u stvaralaΔkom prenoΕ‘enju iskustva proΕ‘losti u one vrednosti savremenog stvaranja koje Δe, nadΕΎivljavajuΔi nas, korisno posluΕΎiti potomcima. βSamo neuki, nerazumni ljudi β kaΕΎe AndriΔ β mogu da smatraju i da je proΕ‘lost mrtva i neprolaznim zidom zauvek odvojena od sadaΕ‘njice. Istina je, naprotiv, da je sve ono Ε‘to je Δovek mislio i oseΔao i radio neraskidivo utkao u ono Ε‘to mi danas mislimo, oseΔamo i radimo. Unositi svetlost nauΔne istine u dogaΔaje proΕ‘losti, znaΔi sluΕΎiti sadaΕ‘njostiβ. Svrha umetnosti je u povezivanju proΕ‘losti, sadaΕ‘njosti i buduΔnosti, u povezivanju βsuprotnih obala ΕΎivota, u prostoru, u vremenu, u duhuβ. Po AndriΔevom shvatanju umetnik je i vesnik istine, a njegovo delo poruka kojom se iskazuje sloΕΎena stvarnost ljudske istorije. On je βjedan od bezbrojnih neimara koji rade na sloΕΎenom zadatku ΕΎivljenja, otkrivanja i izgraΔivanja ΕΎivotaβ. OpisujuΔi svoje stvaralaΔke trenutke, AndriΔ kazuje: βNi traga da se vratim sebi. Samo da mogu, kao surovo drvo i studen metal, u sluΕΎbi ljudske slabosti i veliΔine, u zvuk da se pretvorim i da ljudima i njihovoj zemlji potpuno razumno prenesem bezimene melodije ΕΎivota ...β GovoreΔi o opasnostima koje vrebaju umetnika, AndriΔ posebno upozorava na formalizam reΔi i dela: βBeskrajno nagomilavanje velikih reΔi sve nam manje kazuje Ε‘to se viΕ‘e ponavlja i pod njim izdiΕ‘u istina i lepota kao robinjeβ. Najdublji poraz doΕΎivljuje onaj umetnik koji smatra da βprasak reΔi i vitlanje slika mogu biti umetniΔka lepota. Istina, svakom pravom umetniΔkom delu potreban je i estetski sjaj, ali on se ostvaruje samo u jednostavnosti. βSavrΕ‘enstvo izraΕΎavanja forme β kaΕΎe AndriΔ β sluΕΎba je sadrΕΎiniβ. PruΕΎajuΔi βzadovoljstvo bez patnje i dobro bez zlaβ, umetniΔko delo Δe pruΕΎiti Δoveku najviΕ‘i vid ΕΎivota β Δesta je poruka AndriΔevog dela. AndriΔeva vizija harmoniΔnog ΕΎivota buduΔeg ΔoveΔanstva zasnovana je upravo na uverenju da Δe umetniΔka lepota uniΕ‘titi zlo i izmiriti protivreΔnosti Δovekovog bitisanja. Napomena: Tekst ovog Δlanka je delom, ili u potpunosti, prvobitno bio preuzet sa prezentacije Znanje.org uz odobrenje. UmetniΔki postupak PoΕ‘tanska marka s likom Ive AndriΔa, deo serije maraka pod imenom βVelikani srpske knjiΕΎevnostiβ koju je izdala Srbijamarka, PTT Srbija, 2010. godine U naΔinu izgraΔivanja likova i umetniΔkom postupku pri oblikovanju svojih misli o ΕΎivotu i ljudima, AndriΔ se ne odvaja od najlepΕ‘ih tradicija Ε‘kole realistiΔke knjiΕΎevnosti, iako takav njegov postupak ne znaΔi i ponavljanje tradicionalnih realistiΔkih manira.[34] Njegove slike ΕΎivota nisu samo realistiΔki izraz odreΔene ΕΎivotne i istorijske stvarnosti, jer on u njih utkiva i znatno Ε‘ira uopΕ‘tavanja i opΕ‘tija, gotovo trajna ΕΎivotna znaΔenja. Legendarni bosanski junak Alija Δerzelez nije samo tip osmanlijskog pustolova i avanturiste, veΔ i veΔiti Δovek pred veΔitim problemom ΕΎene. Tamnica iz pripovetke Prokleta avlija ima znatno Ε‘ire znaΔenje: ona je izvan vremena i mesta kojima ih je pisac lokalizovao. Iako se u AndriΔevom knjiΕΎevnom delu najΔeΕ‘Δe javlja Bosna, gotovo svi njeni likovi se izdiΕΎu izvan ΕΎivotnog kruga u kome ih pisac nalazi. AndriΔ, prirodno, nikada ne izneverava tipiΔnost sredine i vremena, ali on pri tom tako kompleksne liΔnosti ume da dogradi i u njima podvuΔe ono Ε‘to je opΕ‘tije i ΕΎivotno Ε‘ire od osobenosti odreΔenih konkretnom sredinom i vremenom. Ono po Δemu se AndriΔ naroΔito istiΔe u srpskoj savremenoj knjiΕΎevnosti, to su vanredne analize i psiholoΕ‘ka sagledavanja onih Δovekovih stanja koja su u srpskoj knjiΕΎevnosti, do njega, bila izvan znaΔajnih literarnih interesovanja. Njega najviΕ‘e zanima onaj tamni i neizrecivi nagon u Δoveku, koji je izvan domaΕ‘aja njegove svesti i volje. PolazeΔi od nekih savremenih postavki psiholoΕ‘ke nauke, AndriΔ je prikazao kako ti tajanstveni unutraΕ‘nji impulsi fatalno truju i optereΔuju Δoveka. Osim toga, on je sa posebnom sugestivnoΕ‘Δu slikao dejstvo seksualnih nagona i Δulnih percepcija na duΕ‘evni ΕΎivot Δoveka. Zbog svega toga AndriΔ se prvenstveno pokazuje kao moderni psihoanalitiΔar u naΕ‘oj savremenoj knjiΕΎevnosti. U sudbini svake liΔnosti ovog naΕ‘eg pripovedaΔa je i neka opΕ‘tija ideja, izvesna misao o ΕΎivotu, Δoveku i njegovoj sreΔi. Zato se za njegovu prozu s pravom kaΕΎe da nosi u sebi obeleΕΎja filozofskog realizma. AndriΔ je i majstor i reΔi i stila. Njegova proza je saΔuvala apsolutnu, kristalnu jasnost izraza. On ne traΕΎi stilski efekat u neobiΔnoj metafori ili u naglaΕ‘enom izrazu. Skladna i jednostavna reΔenica, uverljivost i sugestivna estetska i misaona funkcionalnost pripovedaΔkih slika Δine da AndriΔevo delo predstavlja najsuptilniju umetniΔku vrednost koju srpska knjiΕΎevnost poseduje. AndriΔevo delo je postalo ponos srpske kulture, a sa visokim meΔunarodnim priznanjem, oliΔenim u Nobelovoj nagradi, ono danas ΕΎivi i kao trajna svojina svetske literature. ZaduΕΎbina Ive AndriΔa Ivo AndriΔ iz profila Glavni Δlanak: ZaduΕΎbina Ive AndriΔa ZaduΕΎbina Ive AndriΔa je poΔela sa radom 12. marta 1976. godine na temelju testamentarne volje Ive AndriΔa.[35] Prva i najvaΕΎnija odredba piΕ‘Δeve oporuke bila je da se njegova zaostavΕ‘tina βsaΔuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zaduΕΎbina, nameni za opΕ‘te kulturne i humanitarne potrebeβ. OrganizujuΔi nauΔne skupove o AndriΔevom delu i o razliΔitim aspektima savremene srpske knjiΕΎevnosti, ZaduΕΎbina sluΕΎi najdubljim intersima srpske knjiΕΎevnosti, umetnosti i kulture. Veliki je broj diplomaca i postdiplomaca koji su dobili stipendiju AndriΔeve zaduΕΎbine za radove iz oblasti knjiΕΎevnosti, a takoΔe su kao gosti i stipendisti, u piΕ‘Δevoj ZaduΕΎbini boravili i radili mnogobrojni slavisti iz celoga sveta. AndriΔeva nagrada Glavni Δlanak: AndriΔeva nagrada Na osnovu piΕ‘Δeve testamentarne volje, poΔev od 1975. godine, svake godine se dodeljuje AndriΔeva nagrada za priΔu ili zbirku priΔa napisanu na srpskom jeziku. Prvi dobitnik nagrade je bio Dragoslav MihailoviΔ za delo Petrijin venac.[36] Spomen-muzej Ive AndriΔa Glavni Δlanak: Spomen-muzej Ive AndriΔa U okviru ZaduΕΎbine Ive AndriΔa spada i Spomen-muzej Ive AndriΔa se nalazi u sastavu Muzeja grada Beograda i otvoren je 1976. godine u stanu na AndriΔevom vencu 8, u kome je pisac ΕΎiveo sa suprugom Milicom BabiΔ od 1958. godine. SaΔuvani su autentiΔni raspored i izgled ulaznog hola, salona i AndriΔeve radne sobe, a nekadaΕ‘nje dve spavaΔe sobe preureΔene su u izloΕΎbeni prostor gde je otvorena stalna postavka koja raznovrsnim eksponatima predstavlja AndriΔev ΕΎivotni put i markantne taΔke njegove stvaralaΔke biografije. Pored reprezentativnih dokumenata (indeksi, pasoΕ‘i, plakete, diplome, Nobelova plaketa i medalja, Vukova nagrada, poΔasni doktorati) i fotografija, u izloΕΎbenoj postavci mogu se videti i originalni rukopisi AndriΔevih dela, pisma, izdanja njegovih knjiga na raznim jezicima, kao i neki piΕ‘Δevi liΔni predmeti. Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa Glavni Δlanak: Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa Od 1982. godine ZaduΕΎbina izdaje Δasopis Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa koje izlaze jednom godiΕ‘nje. Ova publikacija objavljuje nepoznate i nepublikovane AndriΔeve rukopise, prepisku, nauΔne i kritiΔke studije o AndriΔevom slojevitom delu i njegovom ΕΎivotu, njegovom duhovnom prostoru kao i o vremenu i svetu u kojem je ΕΎiveo.[37] AndriΔgrad Glavni Δlanak: AndriΔgrad AndriΔgrad ili Kamengrad je grad, kulturni centar i vrsta etno-sela, koji se nalazi na lokaciji UΕ‘Δe na samom uΕ‘Δu reka Drina i Rzav u ViΕ‘egradu Δiji je idejni tvorac reΕΎiser Emir Kusturica. Za posetioce je otvoren 5. jula 2012.[38] Grad je izgraΔen od kamena i u njemu se nalazi pedesetak objekata.[39] U gradu Δe postojati gradsko pozoriΕ‘te, moderni bioskop, gradska uprava, akademija lijepih umjetnosti, zgrada AndriΔeve gimnazije, rijeΔna marina i pristaniΕ‘te, hoteli, trgovi, crkva, stari han, duΔani i spomen kuΔa Ive AndriΔa.[39] U okviru akademije lepih umetnosti koja Δe postojati u Kamengradu, radiΔe Fakultet za reΕΎiju.[39] OΔekuje se i da Srbija, a moΕΎda i neke druge zemlje, otvore svoje konzulate i poΔasne konzulate u AndriΔevom gradu.[39] Dana 28. juna 2013. godine otvoren je AndriΔev institut.[40] Ivo, Srbin i srpski pisac Ivo se izravno i nedvosmisleno izjaΕ‘njavao kao Srbin i srpski pisac, kako je on to volio da kaΕΎe, u `njegovim zrelim godinama i ne od juΔe`. U svom pismu komesaru Srpske knjiΕΎevne zadruge (1942) istiΔe da je srpski pisac.[41] dok u svojim liΔnim dokumentima, liΔnoj karti (1951), vojnoj knjiΕΎici (1951), partijskoj knjiΕΎici (1954), izvodima iz matiΔne knjige roΔenih i venΔanih, u rubrici `narodnost`, Ivo unosi `srpska`. S druge strane, dva puta se eksplicitno distancira od hrvatstva: 1933. odbijanjem da njegove pesme uΔu u Antologiju hrvatske lirike [42], a zatim 1954. odbija da se u njegovoj biografiji u Jugoslovenskoj enciklopediji pomene da je hrvatskog porekla[43] Kao neku vrstu potvrde Ivine narodnosti spomenimo kanadsko-ameriΔkog istoriΔara MekNila (William H. McNeil) koji piΕ‘e da su roditelji Ivine majke bili Srbi[44] te VojnoviΔevo pismo svom bratu Luji u kome kaΕΎe: βΕ aljem to djelo Ex ponto koje je probudilo veliku senzaciju. Pisac mladi katoliΔki Srbin iz Bosne, idealan mladiΔ, 26 god.`.[45] Jednako treba dodati dva druga stranca, Ivine prijatelje i savremenike L. F. Edvardsa (Lovett F. Edwards), koji u svom predgovoru prevodu knjige (1944) kaΕΎe da je Ivo istovremeno i Srbin i Bosanac[46], te stalnog sekretara Ε vedske kraljevske akademije Osterlinga (Anders Γsterling), koji u svom govoru prilikom dodeljivanja Nobelove nagrade Ivi, istiΔe da se je Ivo, kao mlad srpski student, prikljuΔio nacionalnom revolucionarnom pokretu, bio progonjen pa zatvoren 1914 na poΔetku Prvog svetskog rata. Srpska knjiΕΎevna kritika vidi AndriΔa kao srpskog knjiΕΎevnika srpske avangarde i meΔuratnog modernizma 20. veka[47] i knjiΕΎevnika koji je izrastao iz srpske knjiΕΎevne tradicije [48] Bibliografija Ivo AndriΔ sa suprugom Milicom na vest o Nobelovoj nagradi (1961) Autor je brojnih eseja, zapisa i kritiΔkih osvrta o srpskim piscima, kao Ε‘to su Simo Matavulj, Bora StankoviΔ, Branko RadiΔeviΔ, Petar KoΔiΔ, koji se odlikuju dokumentarnoΕ‘Δu, bogatstvom podataka i racionalnom analizom istorijskih i aktuelnih problema.[49] Ex Ponto, stihovi u prozi, 1918. Nemiri, stihovi u prozi, 1920. Put Alije Δerzeleza, 1920. Most na Ε½epi, 1925. Anikina vremena, 1931. Portugal, zelena zemlja, putopisi, 1931. Ε panska stvarnost i prvi koraci u njoj, putopisi, 1934. Razgovor sa Gojom, esej, 1936. Na Drini Δuprija, roman, 1945. Deca, zbirka pripovedaka GospoΔica, roman, 1945. TravniΔka hronika, roman, 1945. Na Nevskom prospektu, 1946. Na kamenu, u PoΔitelju PriΔa o vezirovom slonu, 1948. Prokleta avlija, roman, 1954. Igra, 1956. O priΔi i priΔanju, beseda povodom dodele Nobelove nagrade, 1961. Jelena, ΕΎena koje nema, pripovetka, 1963. Ε ta sanjam i Ε‘ta mi se dogaΔa, lirske pesme, objavljene posthumno 1977. OmerpaΕ‘a Latas, nedovrΕ‘en roman, objavljen posthumno 1977. Na sunΔanoj strani, nedovrΕ‘en roman, objavljen posthumno Znakovi pored puta, knjiga, objavljena posthumno Sveske, knjiga, objavljena posthumno Dela Ive AndriΔa su prevoΔena na viΕ‘e od 50 jezika
Oskar DaviΔo TrgemTvrdi povezavantgarde design artists book books art neoavangarda signal signalism grupa kod novosadska vojvodjanska avangarda serbian yugoslavian zenit journal magazine surrealism nadrealizamOskar DaviΔo (Ε abac, 18. januar 1909 β Beograd, 30. septembar 1989) bio je srpski i jugoslovenski knjiΕΎevnik, najmlaΔi pesnik u krugu nadrealista. Prema reΔima istoriΔara knjiΕΎevnosti Jovana DeretiΔa, DaviΔo je svojim talentom, stvaralaΕ‘tvom i Ε‘irinom uticaja nadmaΕ‘io sve ostale knjiΕΎevnike nadrealisteRoΔen je 18. januara 1909. godine u Ε apcu, u jevrejskoj ΔinovniΔkoj porodici. Osnovnu Ε‘kolu uΔio je u Ε apcu, gimnaziju u Beogradu (Prva muΕ‘ka), gde je maturirao 1926. Prvu priΔu objavio je u beogradskoj reviji Nedeljne ilustracije 1923. godine. Sa ΔorΔem KostiΔem i ΔorΔem JovanoviΔem je izdavao listove Okno i Tragovi (tri sveske 1928 β 1929). Studirao je romanistiku u Parizu, na Sorboni (1926 β 1928) i na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gde je i diplomirao (1930). Objavio je Δetiri strane i tako dalje (1930), sa nadrealistiΔkim tekstovima. UΔestvuje u stvaranju almanaha NemoguΔe u kome saraΔuje i objavljuje pesmu Dijapazon noΔi, prozni tekst Paket udaljen od mene celom svojom daljinom i jedan crteΕΎ. Godine 1930. objavljuje prvu samostalnu poetsku prozu Anatomija (Ε‘tampanu u 60 primeraka).KraΔe vreme radi kao profesor knjiΕΎevnosti u Prvoj muΕ‘koj gimnaziji u Beogradu (1931). Postavljen je za suplenta gimnazije u Ε ibeniku, gde predaje srpski i francuski jezik. Zatim prelazi u BihaΔ, gde u drΕΎavnoj gimnaziji predaje francuski jezik od prvog do osmog razreda. Juna 1931. godine postaje jedan od izdavaΔa nove nadrealistiΔke revije Nadrealizam danas i ovde. Sa DuΕ‘anom MatiΔem i ΔorΔem KostiΔem objavljuje esej PoloΕΎaj nadrealizma u druΕ‘tvenom procesu.Robija i ratne godineKao Δlan KPJ, aktivno se ukljuΔuje u meΔuratni politiΔki ΕΎivot. Postaje sekretar Mesnog komiteta KPJ u BihaΔu, gde 1932. biva uhapΕ‘en i od Suda za zaΕ‘titu drΕΎave osuΔen na pet godina zatvora. Kaznu je odsluΕΎio u KPD Sremska Mitrovica. Od 1938. do poΔetka rata ΕΎivi prvo u Beogradu a zatim i u Zagrebu. U Δasopisu NaΕ‘a stvarnost, 1938. je objavio ciklus pesama Tri zida, Detinjstvo i Srbija. Zbirka Pesme, koju je objavio iste godine, zabranjena je zbog βteΕ‘ke povrede javnog moralaβ[2], a DaviΔo je uhapΕ‘en. SledeΔe godine saraΔuje u listu Ε½ivot i rad, i sa Ognjenom Pricom prevodi Budenbrokove Tomasa Mana.1940. biva iskljuΔen iz KPJ po odluci Agitpropa zbog saradnje u KrleΕΎinom PeΔatu, gde je pod pseudonimom S. KovaΔiΔ objavio ciklus pesama Hana i prevod Uzorane ledine Ε olohova (1939)[2]. PoΔetak Drugog svetskog rata, ga je zatekao u Splitu gde se bavio ilegalnim radom. Biva uhapΕ‘en i interniran u Borgo Val di Taro u Italiji (okrug Parma).[3] Iz Italije beΕΎi 1943, i preko Monte Gorgena stiΕΎe do Dalmacije. Stupa u redove Prve proleterske divizije, sa kojom prelazi Bosnu, Crnu Goru, SandΕΎak, Taru, Durmitor. Odatle je prebaΔen na Vis, gde je kraΔe vreme radio u Presbirou. Zatim je sa jedinicom, preko Valjeva, AranΔelovca, stigao u oktobru 1944. do Beograda, gde uΔestvuje u borbama za osloboΔenje grada. Po osloboΔenju, ukljuΔen je u grupu koja je osnovala TANJUG, a potom prelazi u Borbu i Glas. Putuje sa delegacijom pisaca po Bugarskoj sa Ivom AndriΔem, Radovanom ZogoviΔem i Anicom SaviΔ Rebac. Godine 1944, izabran je za prvog sekretara UdruΕΎenja knjiΕΎevnika Srbije.IzveΕ‘tava kao dopisnik sa suΔenja u Nirnbergu, a zatim boravi u GrΔkoj gde prati Markosove partizane. Posle toga napuΕ‘ta novinarstvo i bavi se iskljuΔivo knjiΕΎevnoΕ‘Δu. DoΕΎivljaje iz GrΔke opisaΔe 1947. u knjizi putopisa MeΔu Markosovim partizanima. Nakon Ε‘to se general Markos opredelio za Rezoluciju Informbiroa, knjiga je povuΔena iz prodaje[2]. Po filmski scenariju Majka Katina, koji je DaviΔo napisao po istoj knjizi, snimljen je film (u reΕΎiji Nikole PopoviΔa), koji je stavljen u βbunkerβ zbog nepromenjene jugoslovenske politike prema GrΔkoj[2].KnjiΕΎevni radRukopisi Oskara DaviΔa, ukljuΔujuΔi i rukopis romana Beton i svici za koji je dobio NIN-ovu nagradu.[4]Godine 1951, DaviΔo je izabran za dopisnog Δlana Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti. Iste godine objavljuje knjigu Poezija i otpori, koja predstavlja znaΔajnu raspravu i nagoveΕ‘taj novih shvatanja literature i njene uloge u socijalistiΔkom druΕ‘tvu [2]. SledeΔe godine objavljuje roman Pesma, koji govori o ΕΎivotu u okupiranom Beogradu za vreme rata. Kroz lik MiΔe, glavnog lika romana, DaviΔo ispituje moralne dileme revolucije i probleme partijske discipline. NagraΔen, roman je preveden na veΔi broj stranih jezika (nemaΔki, poljski, engleski, maΔarski, albanski, slovaΔki, ruski...). DaviΔo je bio jedan od urednika Δasopisa Nova misao (1953 β 1954). Godine 1955. jedan je od osnivaΔa i zatim dugogodiΕ‘nji urednik Δasopisa Delo (sa Antonijem IsakoviΔem i Aleksandrom VuΔom. Za roman Beton i svici dobija 1956. godine svoju prvu NIN-ovu nagradu. U narednim godinama je objavio roman Radni naslov beskraja (1958), a zatim i knjige pesama Tropi i Kairos naredne godine. Za celokupno pesniΕ‘tvo je 1959. dobio Zmajevu nagradu. U jeku kolonijalnog oslobaΔanja, DaviΔo putuje po Africi, nakon Δega objavljuje knjigu putopisa Crno na belo (1962). Iste godine izlaze i roman Generalbas i knjiga eseja Notes. U periodu od 1962. pa do 1972, objavljuje ciklus od pet romana pod naslovom Robije.Stranica rukopisa Beton i svici sa njegovim beleΕ‘kama.[4]DaviΔo je saraΔivao u mnogim listovima i Δasopisima, u kojima je objavnjivao tekstove: NaΕ‘a knjiΕΎevnost, SvedoΔanstva, Delo, Nin, Telegram, Vidici, Novi ΕΎivot, Polja, Forum, Borba, Bagdala, Politika. U biblioteci Srpska knjiΕΎevnost u sto knjiga (Matica srpska i Srpska knjiΕΎevna zadruga), 84. knjiga izabranih pesama je posveΔena stvaralaΕ‘tvu DaviΔa. U Srpskoj i hrvatskoj poeziji dvadesetog veka: antologija, prireΔivaΔ Predrag Palavestra je opisao DaviΔa kao βneobuzdanog, senzualanog i buΔnog, pesnika jake imaginacije i velike ekspresivne snage sklonog pesniΔkoj igri i eksperimentuβ[2].Za roman Gladi, DaviΔo je dobio 1964. po drugi put Ninovu nagradu, a sledeΔe godine joΕ‘ jednom za roman Tajne, postavΕ‘i tako jedini trostruki laureat ove znaΔajne knjiΕΎevne nagrade. Godine 1968. objavljuje poemu Trg eM. Naredne godine, u zajedniΔkom izdanju βProsveteβ iz Beograda i sarajevske βSvjetlostiβ, izaΕ‘le su iz Ε‘tampe Sabrana dela Oskara DaviΔa u dvadeset knjiga.Godine 1980, DaviΔo sa porodicom napuΕ‘ta Beograd i prelazi u Sarajevo, gde osniva i ureΔuje Δasopis Dalje. Iste godine, izdavaΔko preduzeΔe βNolitβ je objavilo ciklus Robije u pet knjiga, a Δetiri izdavaΔke kuΔe (βProsvetaβ, βMladostβ, βPobjedaβ, βSvjetlostβ) su objavile DaviΔovo pesniΔko delo u osam knjiga, pod nazivom Izabrana poezija. U Zagrebu se pojavljuje novi DaviΔov roman Gospodar Zaborava. Imenovan je i za Δlana Saveta federacije. Godine 1983, DaviΔo se vratio u Beograd. Predaje sarajevskom βOsloboΔenjuβ rukopis prvog dela romansirane autobiografije Po zanimanju samoubica. Rukopis drugog dela, pod nazivom Po zanimanju izdajnik, nestao je u ratom zahvaΔenom Sarajevu. U poslednjim godinama objavljuje nekoliko knjiga poezije: DvojeziΔna noΔ, Svetlaci nesliΔni sebi, MitoloΕ‘ki zverinjak smrti, Pesmice: a diftong se obesio i Ridaji nad sudbinom u magli.Umro je u Beogradu 30. septembra 1989. godine i sahranjen je u Aleji zasluΕΎnih graΔana na Novom groblju.Dela Oskara DaviΔa su prevedena na veΔi broj stranih jezika: albanski, arapski, bugarski, ΔeΕ‘ki, engleski, esperanto, francuski, holandski, maΔarski, nemaΔki, poljski, rumunski, ruski, slovaΔki, slovenaΔki, italijanski, turski[2].DaviΔo je objavljivao i pod sledeΔim presudonimima: O. DavidoviΔ, S. KovaΔiΔ, S. NikoliΔ, Vlada BarbuloviΔ.O DaviΔovoj poezijiSocijalna poezijaPesme (1938)Najpotpuniji izraz DaviΔo je dostigao u socijalnoj fazi, kada je nadrealistiΔka pesniΔka iskustva stavio u sluΕΎbu revolucionarne angaΕΎovanosti[1]. βDaviΔo je siΕ‘ao sa Olimpa nadrealizma u socijalnu poezijuβ, napisao je jedan kritiΔar s levice povodom izlaska njegove knjige Pesme (1938). Bila je to, meΔutim, sasvim osobena socijalna poezija, puna maΕ‘tovitih slika, verbalnog humora, igri reΔima, erotike. Iako s neutralnim naslovom, ova zbirka je, kao i sve naredne, tematski kompaktna. U pet ciklusa, kao u pet pevanja, pesnik je dao svoju duhovnu autobiografiju, lirsku povest svojih traganja od snova detinjstva, preko nemira i poraza mladosti, do otkrivanja istinskih vrednosti, ljubavi i revolucije, kojima se pesnik bezuslovno predaje. NajsnaΕΎniji je prvi ciklus, Detinjstvo, u stvari mali humorno - realistiΔki ep sastavljen od Ε‘esnaest kratkih pesama ispevanih u humorno - ironiΔnom tonu i u slobodnom stihu s neΔim od naivnosti i razigranosti deΔje poezije[1].Dve naredne pesniΔke zbirke neposredno se nadovezuju na ovu, razvijajuΔi svaka jednu od dve osnovne teme do kojih nas ona dovodi: Hana (1939) ljubavnu temu, a ViΕ‘nja za zidom (1951) temu revolucije, tako da one s njome Δine osobenu celinu, pesniΔki triptihon, lirsku trilogiju.ViΕ‘nja za zidom (1937 β 1950)Prkosni i buntovni DaviΔov duh progovara u ViΕ‘nji za zidom[1]. Nastala izmeΔu 1937. i 1950. poezija te zbirke sva je proΕΎeta svojim burnim vremenom: ona je revolucionarno-socijalna, rodoljubiva i slobodarska. To je u neku ruku pesniΔka istorija revolucionarnog pokreta u Srbiji, od Svetozara MarkoviΔa do narodne revolucije, epopeja buntovne Srbije, u kojoj se borbeni slobodarski patos, srodan jakΕ‘iΔevskom romantiΔarskom rodoljublju, spaja s komunistiΔkom ideologijom i modernim pesniΔkim izrazom[1].Zrenjanin (1949)Na istim idejnim i stilskim pretpostavkama zasniva se revolucionarna poema Zrenjanin, o ΕΎivotu i smrti narodnog heroja Ε½arka Zrenjanina, pisana u herojsko-patetiΔnom tonu i sa starim nadrealistiΔkim slobodama u slici i izrazu. Vrhunac tog pravca pevanja donosi velika poema Δovekov Δovek (1953), dramski uzavrela, βΔavolja lirika nenapisanih drama,β kako ju je pesnik nazvao. Ona je sva u grΔu obraΔuna i samoobraΔuna s revolucionarstvom kao verom, s dogmatskim stegama Ε‘to ometaju spontano ispoljavanje ljudskosti. Bez lakoΔe i raspevanosti ranijih pesama, ona je data oratorijumski, sva u ponesenom ekstatiΔnom raspoloΕΎenju[1].Ljubavna lirikaU DaviΔovoj ljubavnoj lirici nema ni traga od sentimentalnosti niti od metafiziΔkih implikacija svojstvenih naΕ‘oj poeziji od romantizma do ekspresionizma[1]. Pesnik je sav u vlasti Δulnog i erotskog, fasciniran ΕΎenom i ΕΎenskoΕ‘Δu kao svemoΔnim naΔelom ploΔenja i raΔanja, pred kojim padaju svi moralni i socijalni obziri. Hana je vrhunac te ponesene i raspevane poezije Δula[1]. Njena junakinja je devojka iz grada. Pesnik je susreΔe u bakalnici, ambijentu koji je po sebi nepoetiΔan, i poistoveΔuje je sa svetom rastinja Ε‘to je okruΕΎuje. Drugi junak, zaljubljeni pesnik, graΔen je po modelima iz tadaΕ‘nje socijalne literature. On potiΔe iz niΕΎih, prezrenih slojeva, βod gorkih nigde nikoviΔaβ. Novina knjige nije samo u ambijentu i ljubavnim protagonistima nego i u raskoΕ‘nom bogatstvu slika, u smelosti asocijacija i u neobiΔnom zvukovnom rasprskavanju[1].Knjige poezijePosle Δovekova Δoveka (1953), DaviΔo je objavio preko deset knjiga poezije, meΔu kojima : Nenastanjene oΔi (1954), Flora (1955), Kairos (1959), Tropi (1959), Trg eM (1968), Telo telu (1975) i dr. U njima su vidljiva neka od svojstava njegove lirike iz socijalnog razdoblja, uzavrela oseΔajnost, barokno obilje slika, bizarne asocijacije, raskoΕ‘no bogatstvo metaforike, ali tu nema onog Ε‘to je raniju liriku Δinilo privlaΔnom, nema lakoΔe izraza, brzine stiha, naglaΕ‘ene auditivnosti. To je ponajpre poezija slika, poezija bezglasne vizuelnosti, teΕ‘ka, nejasna, nekomunikativna i zbog toga neprihvaΔena kod Δitalaca i nedovoljno shvaΔena u kritici[1].Prozni pisacDaviΔo kao prozni pisac razvio se u ratu i nakon rata. Objavio je najpre ratni dnevnik MeΔu Markosovim partizanima (1947) a zatim viΕ‘e knjiga putopisne, esejistiΔke i polemiΔke proze, deset romana i zbirku pripovetka NeΕΎne priΔe (1984). U romanima, koji su, uz poeziju, najznaΔajniji deo njegovog opusa, prikazao je revolucionarni pokret izmeΔu dva rata (romani o tamnovanju komunista: Δutnje, 1963; Gladi, 1963; Tajne, 1964; i Bekstva, 1966), okupacijske prilike i NOB (Pesma, 1952; Gospodar zaborava, 1981) i posleratnu izgradnju (Beton i svici, 1956; Radni naslov beskraja, 1958). Svima je zajedniΔko to Ε‘to govore o raΔanju novog sveta i o novom Δoveku, borcu i graditelju. Njegovi junaci su fanatiΔni privrΕΎenici revolucije i ujedno snaΕΎne, impulsivne liΔnosti, pune ΕΎivotne energije, veliki, nezasiti ljubavnici[1].Roman Pesma (1952)U Pesmi, prvom i najboljem DaviΔovom romanu[1], ta dva momenta, stav i ΕΎivot, revolucija i ljubav, meΔusobno su sukobljena. Od svih romansijera pedesetih godina DaviΔo najviΕ‘e eksperimentiΕ‘e. U Pesmi ta teΕΎnja ograniΔava se uglavnom na srediΕ‘nji lik mladog komuniste MiΔe RanoviΔa, dok u kasnijim romanima ona zahvata sve likove i sve nivoe romaneskne strukture. Tehnika romana toka svesti dopunjuje se postupkom koji DaviΔo naziva βdramaturgijom unutraΕ‘njeg ΕΎivotaβ. Pisac uzima jedan trenutak svesti i od njega polazi u projekciji spoljnih zbivanja, pri Δemu se iznosi ne samo ono Ε‘to se odista odigralo ili se odigrava nego i ono Ε‘to se moglo dogoditi da su stvari iΕ‘le drugim tokom (npr. kad u Radnom naslovu beskraja na terevenkama bivΕ‘ih boraca uΔestvuju i njihovi mrtvi drugovi). Iako su DaviΔova istraΕΎivanja znaΔajna i zanimljiva, istinska snaga njegovih romana nije ipak u nadstvarnom niti eksperimentalnom i hipotetiΔkom, nego pre svega u realizmu i poeziji[1].Nagrade i odlikovanjaDobitnik je velikog broj knjiΕΎevnih nagrada, izmeΔu ostalih:Nagrada Ministarstva prosvete Narodne republike Srbije, za pesmu Spomen na tamnovanje Svetozara MarkoviΔa (1947).Nagrada Komiteta za kulturu i umetnost Vlade FNRJ, za knjigu MeΔu Markosovim partizanima (1948).Nagrada Vlade FNRJ, za poemu Zrenjanin (1948).Nagrada Saveza knjiΕΎevnika, za roman Pesma (1952).Oktobarska nagrada grada Beograda, za roman Radni naslov beskraja (1958).Zmajeva nagrada, za celokupno pesniΔko delo (1959).NIN-ova nagrada za najbolji roman godine, trostruki laureat: za roman Beton i svici (1956), za roman Gladi (1963) i za roman Tajne (1963).Sedmojulska nagrada, za ΕΎivotno delo (1970).Nagrada AVNOJ-a, za pesniΔki ubedljivo i originalno delo (1970).Nagrada Branko MiljkoviΔ, za ProΔitani jezik (1972).Vjesnikova knjiΕΎevna nagrada βIvan Goran KovaΔiΔβ, za knjigu eseja Rituali umiranja jezika (1976).Nagrada βAleksa Ε antiΔβ, za zbirku Telo telu (1976).Disova nagrada, za trajni doprinos pesniΕ‘tvu na srpskom jeziku (1972).NjegoΕ‘eva nagrada, za knjigu poezije ReΔi na delu (1978).Nagrada ΕΎeljezare Sisak, za zbirku pripovedaka NeΕΎne priΔe (1985).Goranov vijenac, za zbirku pesama Svetlaci nesliΔni sebi (1987).Plaketa βRisto RatkoviΔβ, za ΕΎivotno delo (1989).Odlikovan je Ordenom junaka socijalistiΔkog rada (17. januara 1979) i Ordenom zasluga za narod sa zlatnim vencem (povodom Ε‘ezdesetogodiΕ‘njice ΕΎivota), a nosilac je i Partizanske spomenice 1941.Borbina knjiΕΎevna nagrada βOskar DaviΔoβDnevnik Borba je 1998. godine ustanovila knjiΕΎevnu nagradu βOskar DaviΔoβ za najbolju knjigu prvi put objavljenu u prethodnoj godini, koja je obuhvatala sve ΕΎanrove i meΔuΕΎanrove. Nagrada je dodeljivana svake godine na Dan Borbe, 19. februara. Poslednji put je dodeljena 2003. godine.Laureati:Miroljub TodoroviΔ, za zbirku pesama Zvezdana Mistrija, 1998.Dragan JovanoviΔ Danilov, za zbirku pesama Alkoholi s juga, 1999.Miro VuksanoviΔ, za roman-azbuΔnik Semolj gora, 2000.Darko PejoviΔ, za roman UporiΕ‘te, 2001.Vito MarkoviΔ, za zbirku pesama NoΔi i odsjaji, 2002.DelaPoezija:Tragovi, 1928.Δetiri strane sveta i tako dalje, 1930.Anatomija, 1930.Pesme (Detinjstvo, Mladost, Brodolom, Ljubav, Nemir), 1938.Zrenjanin, 1949.ViΕ‘nja za zidom, 1950.Hana, 1951.Δovekov Δovek, 1953.Nastanjene oΔi, 1954.Flora, 1955.Kairos, 1959.Tropi, 1959.Snimci, 1963.Trg Em, 1968.ProΔitani jezik, 1972.Strip stop (sa Predragom NeΕ‘koviΔem), 1973.Telo telu, 1975.Veverice-leptiri ili nadopis obojenog ΕΎbunja, 1976.ReΔi na delu, 1977.Misterija dana, 1979.Trema smrti, 1982.Gladni stoliv, 1983.ΔaΔka sveska seΔanja, 1985.Mali oglasi smrti, 1986.DvojeziΔna noΔ, 1987.MitoloΕ‘ki zverinjak smrti, 1987.Svetlaci nesliΔni sebi, 1987.Pesmice: a diftong se obesio, 1988.Ridaji nad sudbinom u magli, 1988.Prva ruka (posthumno), 1999.Detinjstvo i druge pesme (posthumno), 2006.Krov oluje (posthumno, povodom stogodiΕ‘njice roΔenja), 2008.Romani:Pesma, 1952.Beton i svici, 1955.Radni naslov beskraja, 1958.Generalbas, 1962.Δutnje, 1963.Gladi, 1963.Tajne, 1964.Bekstva, 1966.ZaviΔaji, 1971.Gospodar zaborava, 1980.Memoari:Po zanimanju samoubica, 1988.Eseji i knjiΕΎevno-kritiΔki tekstovi:PoloΕΎaj nadrealizma u druΕ‘tvenom procesu, 1932.Poezija i otpori, 1952.Pre podne, 1960.Notes, 1969.Pristojnosti, 1969.Novine nevino, 1969.Poezija, otpori i neotpori, 1969.Rituali umiranja jezika, 1971.Pod-tekst, 1979.Pod-seΔanja, 1981.Kratka proza:NeΕΎne priΔe, 1984.Putopisi:MeΔu Markosovim partizanima, 1947.Crno na belo, 1962.Polemike:Procesi, 1983.Polemika i dalje, 1986.Drame:Ljubav u Δetiri usne, 1956.Mesije Mesijah oh, 1986.Filmski scenario:Majka Katina, 1947.Do pobede, 1948.DeΔak Mita, 1950.Poslednji dan, 1951.Prevodi:Sa nemaΔkog: Tomas Man, Budenbrokovi, (sa Ognjenom Pricom), 1939.Sa ruskog: Nikolaj NikolajeviΔ Mihajlov, Prirodna bogatstva Sovjetske unije (sa D. Klepac), 1940; Mihail Ε olohov, Uzorana ledina, 1968; Bela Ahmadulina, Groznica, 1968; Jevgenij AleksandroviΔ JevtuΕ‘enko, Izabrane pesme (sa grupom autora), 1973.Rukopis druge knjige romansirane autobiografije Po zanimanju izdajnik nestao je u ratnom Sarajevu.Sabrana dela Oskara DaviΔa u dvadeset knjiga su u zajedniΔkom izdanju objavili beogradska βProsvetaβ i βSvjetlostβ iz Sarajeva 1969. godine. βNolitβ je 1979. godine izdao ciklus romana Robije: Gladi, Δutnje, Tajne, Bekstva, ZaviΔaji. Izabranu poeziju su u osam knjiga 1979. godine u zajedniΔkom izdanju objavili βProsvetaβ Beograd, βMladostβ Zagreb, βPobjedaβ Titograd i βSvjetlostβ Sarajevo.Avangardna viΕ‘emedijska umetnica i nekadaΕ‘nja profesorka Akademije umetnosti u Novom Sadu Bogdanka PoznanoviΔ, prva u bivΕ‘oj Jugoslaviji koja je u nastavni proces uvela video...ZavrΕ‘ila je Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu 1956. godine u klasi profesora Mila MilunoviΔa. Bila je jedan od osnivaΔa i urednika na Tribini mladih i `Poljima`. Radila je kao profesor Akademije umetnosti u Novom Sadu. Osnovala je Vizuelni studio za intermedijalna istraΕΎivanja i prva je u bivΕ‘oj Jugoslaviji uvela u nastavni proces video-umetnostKao stipendista Ministarstva inostranih poslova Italije boravila je Ε‘est meseci (1968/69) u Firenci i Rimu a na tromeseΔnoj specijalizaciji (1977) u Istorijskom arhivu savremene umetnosti u Veneciji. Predavanja sa video-projekcijama drΕΎala je u Ferari (1984) i bila gostujuΔi profesor na Univerzitetu za savremenu umetnost (DAMS) u Bolonji (1985).Zajedno sa svojim suprugom Dejanom PoznanoviΔem, ranih pedesetih godina XX veka, uΔestvovala je u osnivanju Tribine mladih u Novom Sadu i bila saradnik prve redakcije ove kulturne institucije tokom 1954. i 1955 godine. U to vreme nastaju njeni kontakti sa predratnim avangardistima i posleratnim modernistima u knjiΕΎevnosti Oskarom DaviΔom, DuΕ‘anom MatiΔem, Markom RistiΔem, Milanom Dedincem te Vaskom Popom, Radomirom KonstantinoviΔem, Borom ΔosiΔem.Posebno je bio vaΕΎan njen kontakt sa Miroslavom KrleΕΎom. U periodu od 1956. i 1957. godine, kao urednica izloΕΎbenog salona, priredila je izloΕΎbe Petra Lubarde, PeΔe MilosavljeviΔa, Nedeljka GvozdenoviΔa i drugih. Sa Juditom Ε algom, Biljanom TomiΔ i Zvonkom MakoviΔem radila je na programu Likovnog Salona Tribine mladih tokom kasnih Ε‘ezdesetih. Bila je uΔesnik alternativne umetniΔke scene sedamdesetih u Novom Sadu i blisko saraΔivala sa Ε½elimirom Ε½ilnikom, Vujicom ReΕ‘inom TuciΔem, Katalin Ladik, Slobodanom TiΕ‘mom, Miroslavom MandiΔem, Δedom DrΔom, Slavkom BogdanoviΔem... TakoΔe, u toku svoga umetniΔkog delovanja, Bogdanka PoznanoviΔ, sa svojim suprugom Dejanom, uspostavila je brojne veze i prijateljstva sa umetnicima, piscima, intelektualcima sa prostora nekadaΕ‘nje Jugoslavije: AndraΕΎ Ε alamun, Taras Kermauner, Marko PogaΔnik, David Nez, Franci ZagoriΔnik, NuΕ‘a i SreΔo Dragan, Vlado Gotovac, Milica NikoliΔ...Njen umetniΔki rad se odvijao od modernistiΔkog slikarstva bliskog apstrakciji i modernog grafiΔkog dizajna preko istraΕΎivanja u kontekstu enformela do postslikarskih praksi: vizuelne poezije, konceptualne umetnosti, nove umetniΔke prakse, istraΕΎivanja komunikacija i novih medija, video umetnosti... PoΔev od 1955. godine, izlagala je na mnogobrojnim izloΕΎbama u zemlji i inostranstvu.Dvadeset godina svog rada je posvetila profesorskoj karijeri na novosadskoj akademiji gde je prvi put na prostoru cele Jugoslavije uspostavila predmet interdisciplinarnih istraΕΎivanja.Godine 2012, Muzej savremene umetnosti Vojvodine (Novi Sad), u koprodukciji sa Institutom za istraΕΎivanje avangarde (Zagreb) i ORION ART (Beograd) izdao je monografiju MiΕ‘ka Ε uvakoviΔa `Bogdanka i Dejan PoznanoviΔ β umetnost, mediji i aktivizam na kraju moderne`.U okviru festivala Videomedeja dodeljuje se nagrada `Bogdanka PoznanoviΔ` za najbolju instalaciju, nastup uΕΎivo, objekat ili url projekat, a Centar za nove medije Kuda.org pokrenuo je dugoroΔan projekat Δuvanja i promovisanje legata `Bogdanke i Dejana PoznanoviΔa` koji obuhvata ekskluzivne i raritetne materijale (knjige, kataloge, fotokopije) iz njihove liΔne biblioteke koji do sada nisu bili dostupni javnosti.13/0
Autor - osoba KiΕ‘, Danilo, 1935-1989 = KiΕ‘, Danilo, 1935-1989 Naslov Pesme ; Elektra / Danilo KiΕ‘ ; priredila Mirjana MioΔinoviΔ Ostali naslovi Pesme, Elektra Vrsta graΔe poezija Jezik srpski Godina 2007 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Prosveta, 2007 (Novi Sad : BuduΔnost) FiziΔki opis 173 str. ; 21 cm Drugi autori - osoba MioΔinoviΔ, Mirjana, 1935- = MioΔinoviΔ, Mirjana, 1935- Zbirka Sabrana dela Danila KiΕ‘a ; Ηknj. Η11 (karton) Napomene TiraΕΎ 1.000 Str. 161-173: Uvodna napomena / M. M. Predmetne odrednice KiΕ‘, Danilo, 1935-1989 β Poezija Sabrane pesme Danila KiΕ‘a od njegovih ranih stihova, preko poznate pesme βΔubriΕ‘teβ, do provokativne poeme βPesnik revolucije na predsedniΔkom broduβ i pesama koje je napisao u poslednjim mesecima i nedeljama svog ΕΎivota stavljajuΔi taΔku na jednu neuporedivu ΕΎivotnu i knjiΕΎevnu avanturu. Najpoznatija KiΕ‘ova drama Elektra, napisana 1968. godine, kada je i izvedena u Ateljeu 212. Elektra u novom kljuΔu, kao jedna od osnovnih drama modernog doba. PREDRAG MATVEJEVIΔ: PO-ETIKA DANILA KIΕ A PiΕ‘uΔi o Danilu KiΕ‘u dolazio sam svaki put u iskuΕ‘enje da skraΔujem i briΕ‘em veΔi dio onog Ε‘to sam napisao. Tako je nastalo viΕ‘e verzija ovoga eseja; u onima koje su mi izgledale manje loΕ‘e ostajalo je premalo teksta. Taj oΔevidni neuspeh moΕΎda ipak nije bio posve uzaludan: poticao je na istraΕΎivanje KiΕ‘ove poetike (on tu rijeΔ piΕ‘e ponekad u dva dijela: po-etika). Ako bismo je oznaΔili nekim moralnim kvalifikacijama, moglo bi se reΔi da je KiΕ‘ova poetika nesretna i rezignirana: nesretna jer ne moΕΎe biti do kraja dosljedna u svojim zahtjevima; rezignirana zato Ε‘to uviΔa da se njezini zahtjevi i ne mogu ispuniti i Ε‘to se na kraju krajeva s time miri. KiΕ‘ je u svojim zapisima Δesto spominjao palimpsest, jednom kao postupak ili pravilo, drugi put kao naΔelo ili ideal: poΔi od bijele stranice, ispisati je, ispuniti viΕ‘e stranica, nije vaΕΎno koliko, zatim uporno kratiti i poniΕ‘tavati, predajuΔi se okrutnoj ΕΎudnji da se izbriΕ‘e sve. Na taj bi naΔin naΔelo bilo apsolutno poΕ‘tovano, ideal ostvaren. Tako ipak ne biva i ne moΕΎe biti. Od veΔih dijelova zadrΕΎi se poneki trag ili posljedica: ostatak onoga Ε‘to je moglo biti i Ε‘to sreΔom, nije. Ustupak taΕ‘tini pisanja ili pak piΕ‘Δevoj slabosti prema sebi samom?! Svijest o tome poraΕΎavajuΔa je u pravom smislu rijeΔi. Nitko je u naΕ‘oj prozi, nakon AndriΔa, nije tako izoΕ‘trio kao KiΕ‘, toliko radikalno i beskompromisno. Zaokupljena temama i porukama, zagledana u modele, tipologije i druge opΔenitosti (naΕ‘a) kritika nije, u veΔini sluΔajeva, obraΔala paΕΎnju na to. Utoliko gore po nju. U prvi mah mi se uΔinilo gotovo nevjerojatnim da se od onoga Ε‘to je Danilo KiΕ‘ ipak napisao, tj. Ε‘to je ostalo napisano, moΕΎe sastaviti neka vrsta sabranih djela, Δak deset knjiga, makar neke od njih bile neoprostivo kratke. (Sam taj broj, potpun i zaokruΕΎen, vrijedan je paΕΎnje, ali nije predmet ovoga eseja.) Djela Danila KiΕ‘a osjetno se razlikuju jedno od drugog. Pisac nastoji da ne oponaΕ‘a sebe samog i ΕΎeli da izbjegne, kako sam kaΕΎe βautopastiΕ‘β. Ta razliΔitost ne dopuΕ‘ta da se na isti naΔin govori o svim KiΕ‘ovim knjigama: i to takoΔer oteΕΎava pokuΕ‘aje da pratimo zahtjeve njegove poetike ili da, piΕ‘uΔi o njoj, zauzmemo i sami sliΔne stavove. KiΕ‘ovi poetiΔko-kritiΔki spisi. objavljeni pod zajedniΔkim naslovom βHomo poeticusβ, puni su, ne bez razloga, ironije na raΔun kritike koja u svim prilikama poseΕΎe za opΔim i uopΔujuΔim oznakama. O svakoj KiΕ‘ovoj knjizi ovdje je ostala (nakon prerada i kraΔenja) poneka biljeΕ‘ka, a o posljednjoj β βEnciklopediji mrtvihβ (1983) β osvrt koji Δe, nadam se, u jednoj novoj verziji biti takoΔer sveden na bolju mjeru. Na samu poΔetku nastala su uporedo dva njegova djela, vrlo razliΔita jedno od drugog: βMansardaβ (napisana 1960, u dvadeset i petoj godini), mladalaΔka proza nazvana βsatiriΔkom poemomβ, moΕΎda preteΔa naΕ‘e βproze u trapericamaβ koja ovoga autora inaΔe neΔe zanimati, poetsko-ironiΔni zapisi boema u skromnim okolnostima pedesetih godina, βbez dijalektike i etikeβ (M. 38); βPsalam 44β, sudbina Ε½idova u Drugom svjetskom ratu i iskustvo koncentracionog logora, osobna sudbina i vlastito iskustvo svake liΔnosti. βMansardaβ je pisana u prvom, βPsalam 44β u treΔem licu, prvo je djelo viΕ‘e biografsko, moglo bi se reΔi subjektivno, drugo suoΔeno s historijom i βobjektiviziranoβ; dva pristupa stvarnosti β sebi i svijetu β koja moΕΎemo slijediti u narednim KiΕ‘ovim djelima. βMansarduβ nastavljaju βBaΕ‘ta, pepeoβ (1965), neka vrsta romana u fragmentima, i βRani jadiβ (1969), niz priΔa βza decu i osetljiveβ, jedna i druga u prvom licu, obje na neki naΔin biografske. Djetinjstvu kao ishodiΕ‘tu piΕ‘Δeva svijeta ili oslonu njegova pogleda na svijet valja tu dati pravo znaΔenje: βTema tzv. djetinjstva u mojim knjigama jeste zapravo zabluda, posledica inertnosti kritike i kritiΔaraβ (H. P. 218). Po srijedi je moΕΎda samo βΕΎelja da se naΔe prvobitna Δistota, katkad u svetu detinjstva, katkad u sebi samomβ (H. P. 181): βLirski realizamβ pisca koji se ne ΕΎeli prepustiti sentimentalnosti lirizma, kojem je strana realistiΔka odreΔenost. βBaΕ‘ta, pepeoβ je primljena kao remek-djelo. Govorilo se o prustovskoj evokaciji; sam autor nije poricao svoju sklonost βprustovskom ljubiΔastom oreolu oko predmeta i stvariβ (H. P. 228). Ali u drugoj knjizi bit Δe drukΔije: opredjeljenje za jedan novi βsloj palimpsestaβ (H. P. 214) koje se u svakom pothvatu preobliΔava (oneobiΔava), u skladu sa samim predmetom i izmijenjenim odnosima prema predmetu. βPodmuklo djelovanje biografijeβ (KiΕ‘ rado koristi taj Sartreov izraz), oblici koje ono poprima iz djela u djelo, postupci kojima se iskazuje, otkrivaju i potvrΔuju piΕ‘Δevu osobitost, njegov govor o sebi: βΕ to se mene liΔno tiΔe, ja u svojim prozama sramno leΕΎim na psihijatrijskom otomanu i pokuΕ‘avam da kroz reΔi dospem do svojih trauma, do izvoriΕ‘ta svoje sopstvene anksioznosti, zagledan u sebeβ (H. P. 214). Ova je proza, dakako, razliΔita od romana ili priΔe koji se sluΕΎe tradicionalnom psihologijom ili psihoanalizom kao sredstvom ili pomagalom, isto toliko koliko je udaljena od bilo kakve teorijske doktrine ili ideologije. KiΕ‘ove su indiskrecije sasvim druge naravi. Dugo je traΕΎio najprikladniji naΔin da, barem prividno, izaΔe iz βpogibeljnog prvog licaβ. (Redni broj lica ima vjerojatno u tom traΕΎenju odreΔeno znaΔenje.) βPeΕ‘Δanikβ (1972), treΔa knjiga biografskog βporodiΔnog ciklusaβ koje zajedno tvore neku vrstu Bildungsromana, pisana je u treΔem licu. U nizu viΕ‘estrukih veza izmeΔu pripovjedaΔa i oca (oznaΔenog inicijalima E. S.), pisac otkriva intimnu stranu holokausta moΕΎda bolje nego itko drugi prije njega. Prepustit Δu rijeΔ o tome Pjotru Rawitzu, koji je za Galimardov prijevod βPeΕ‘Δanikaβ napisao doliΔan predgovor kratko vrijeme prije nego Ε‘to se odluΔio da po vlastitoj volji napusti svijet. (Pjotr, taj lucidni duh ΕΎrtava dvaju logora, nacistiΔkog i staljinskog, naΕ‘ prijatelj s uspomenama kojima nije mogao odoljeti samom literaturom, zasluΕΎuje mnogo viΕ‘e od ovih nekoliko citata.) ββPeΕ‘Δanikβ je historijski roman i poemaβ. (Rawitz ne spominje da se sastoji od 67 nejednakih fragmenata: ni on se, vjerojatno, nije usudio upustiti u raspravu o brojevima.) βGrozniΔavi, pomjereni, bolesni mozak osjeΔa i asimilira stvarnost koja je i sama bolesna, pomjerena, grozniΔavaβ. U stanju koje varira izmeΔu apsolutne lucidnosti i svojevrsnog ludila, zatiΔemo i pratimo Eduarda Sama (E. S.), poznatog nam iz prethodnih KiΕ‘evih knjiga, osobito βBaΕ‘te, pepelaβ, oca ili moΕΎda prije, predodΕΎbe o ocu koji je nestao u Auschvitzu: traΕΎenje identiteta pretka i potomka istodobno, pripovjedaΔa i protagonista koji se jedva mogu razluΔiti. βPolazeΔi od sitnih, svakodnevnih, jedva uoΔljivih detalja β nastavlja Pjotr u svom predgovoru β autor predoΔava strpljivo, s preciznoΕ‘Δu znanstvenika, svijet koji je uronjen ne samo u svoju povijesnu dimenziju, nego i u ovu antropoloΕ‘ku i ontoloΕ‘ku. Sama Δinjenica da je predio u kojem se odvija radnja bio nekada dnom Panonskog mora, koje je odavno iΕ‘Δezlo, poprima u takvim okolnostima viΕ‘e negoli simboliΔku vrijednostβ. SliΔnu nostalgiju za nekim drevnim i izgubljenim morem susreΔemo u MandeljΕ‘tama. (NadeΕΎda MandeljΕ‘tam u svojim βSjeΔanjimaβ govori o tome kako je Osip ΕΎelio izostaviti prostor centralne Evrope da bi se opet domogao postojbine Mediterana.) Dugo mi se Δinilo da βPsalam 44β, unatoΔ ranoj darovitosti o kojoj svjedoΔi, stoji negdje izvan cjeline. Nakon pojave βPeΕ‘Δanikaβ (te pogotovo kasnije, poslije βGrobnice za Borisa DavidoviΔaβ) shvatio sam da je ta knjiga, makar bila naivnija po naΔinu pisanja ili nedovrΕ‘enija od ostalih, ipak nuΕΎna i nezaobilazna. Gotovo sve Ε‘to je u njoj realistiΔki ili objektivizirano, izostavljeno je β zahvaljujuΔi upravo njoj moglo je biti izostavljeno β u βPeΕ‘Δanikuβ. U njemu je graΔa posve preΔiΕ‘Δena, izveden je do kraja βpokuΕ‘aj da se lirsko nadvlada epskimβ (H. P. 81). βPsalam 44β bila je ΕΎrtveniΔka knjiga u dvostrukom smislu. (Kad je mladi pisac radio na njoj prihvaΔao je joΕ‘ uvijek β 1960. god. β LukaΔev βDanaΕ‘nji znaΔaj kritiΔkog realizmaβ. Vidjeti H. P. 43-54) * Posljedice βodleΔenjaβ bile su djelotvorne u jugoslavenskim knjiΕΎevnostima u toku pedesetih i Ε‘ezdesetih godina; poetika Danila KiΕ‘a odaje promjene u pogledima na knjiΕΎevnost i istiΔe nove knjiΕΎevne zahtjeve, moderne i formalne, estetiΔke i estetizanske u boljem smislu rijeΔi. Ne moΕΎemo posve iskljuΔiti jednu vrstu odnosa politike i knjiΕΎevnosti i u KiΕ‘ovu djelu (odnosa koji je inaΔe za njega kao pisca sekundaran). U epigrafu knjige βHomo poeticusβ izdvojena su dva proturjeΔna citata. Jedan je Orwelov: βgdje god (mi) je nedostajalo politiΔkih pobuda napisao sam mrtva slova na papiruβ; drugi je iz Nabokova: βumjetnost se Δim stupi u dodir s politikom, srozava na razinu najobiΔnije ideoloΕ‘ke skrameβ, KiΕ‘ je, Ε‘to se tiΔe spomenutog odnosa, bliΕΎi Nabokovu negoli Orwelu, ali ne u svemu: βGrobnica za Borisa DavidoviΔaβ je vrlo politiΔna knjiga. βPsalam 44β i βPeΕ‘Δanikβ, vidjeli smo, podrazumijevaju historiju i vlast kao dio sudbine. Jogi je ovdje ipak potisnuo komesara i raΕ‘Δistio sve raΔune s njim. U pariskom Δasopisu βLettre internationaleβ (br. 3, 1984) izaΕ‘ao je kompendij KiΕ‘evih βSaveta mladom piscuβ, iz kojeg izdvajam nekoliko navoda proΔitanih 1984. god. u Ateni, na meΔunarodnom skupu βPisac i vlastβ: βNe stvaraj politiΔki program, ne stvaraj nikakav program: ti stvaraΕ‘ iz magme i haosa svetaβ. βBori se protiv druΕ‘tvenih nepravdi, ne praveΔi od toga program.β βNemoj da imaΕ‘ misiju.β βΔuvaj se onih koji imaju misiju.β βNa pomen βsocijalistiΔkog realizmaβ napuΕ‘taΕ‘ svaki dalji razgovor.β βKo tvrdi da je Kolima bila razliΔita od Auschwitza poΕ‘alji ga do sto Δavola.β Tu se, vjerojatno, kriju dublji i teΕΎe uoΔljivi uzroci nesporazuma koji Δe KiΕ‘ doΕΎivjeti u βhistoriji bestidnostiβ naΕ‘eg knjiΕΎevnog ΕΎivota. * PoΕ‘tivanje βliterature kao takveβ mora se, ako je dosljedno, suoΔiti s poΕ‘tivanjem βstvarnosti kao takveβ (H. P. 190), pri Δemu se, naravno, prva ne svodi na drugu, niti se izvodi iz nje. Spoznaja o tome vodila je autora prema otvorenijem i neposrednijem susretu s historijom i politikom: βGrobnica za Borisa DavidoviΔaβ, s podnaslovom βsedam poglavlja jedne zajedniΔke povestiβ (1976). S treΔeg lica jednine preΕ‘ao je na treΔe mnoΕΎine: s on ili ono, na oni. Oni! βGrobnicaβ je, doduΕ‘e, srodna s βPeΕ‘Δanikomβ, ali je u njoj βobjektivizacijaβ (termin je KiΕ‘ov) izravnija. SklanjajuΔi se od prilika koje su zavladale centralnom Evropom (ne samo njome), KiΕ‘evi junaci β zatoΔenici revolucije, vitezovi ljevice iz vremena u kojem je ljevica imala pravih vitezova meΔu kojima je broj Ε½idova bio impozantan β nestaju krajem tridesetih godina u βprvoj zemlji socijalizmaβ kao ΕΎrtve Δistki. βJevrejstvo u βGrobnici za B. D.β ima dvostruko (knjiΕΎevno) znaΔenje: s jedne strane, zahvaljujuΔi mojim ranijim knjigama, stvara nuΕΎnu vezu i proΕ‘iruje mitologeme kojima se bavim (i na taj naΔin mi, kroz problem jevrejstva, daje pristupnicu jednoj temi, ukoliko je za to potrebna neka pristupnica), a s druge strane, jevrejstvo je tu kao i u mojim ranijim knjigama, samo efekat oneobiΔavanja! Ko to ne razume, ne razume niΕ‘ta od mehanizama knjiΕΎevne transpozicijeβ (Δ. A. 49). Knjiga se tako βzasniva na istoriΔnostiβ (Δ. A. 43), poziva se na dokumente, stvarne ili fiktivne, citira ih tamo gdje smatra da je to uputno, da sluΕΎe samoj knjiΕΎevnosti (βdoprinose jednoj dubljoj istinitostiβ. Vidi: Δ. A. 95). NiΕ‘ta nije fantastiΔnije od stvarnosti, ponavlja KiΕ‘ za Dostojevskim. Ne znam je li itko prije njega pisao o Gulagu u takvom knjiΕΎevnom obliku, koristeΔi se odabranim instrumentarijem koji modernoj prozi stoji na raspolaganju: takvim stilom. Suvremeni pripovjedaΔki i romaneskni postupci, upotreba dokumenta i citata, variranje fakta i fikcije, oneobiΔavanje znanog i viΔenog pomogli su autoru da svoj posao obavi temeljito i privlaΔno. Naravno, svim spomenutim pomagalima gospodarili su piΕ‘Δev ukus i umijeΔe. β¦ KiΕ‘ je Δesto napominjao (pravdao se ili optuΕΎivao, ne znam) da se ne usuΔuje βizmiΕ‘ljatiβ, da nije βu moguΔnosti da izmiΕ‘ljaβ jer, po njemu, i onako βniΕ‘ta nije uΕΎasnije od stvarnosti, niΕ‘ta romanesknije, ali niΕ‘ta ni proizvoljnije i opasnije nego pokuΕ‘aj da se sredstvima literature fiksira ona stvarnost koja nas nije proΕΎela, koju ne nosimo u sebi, patetiΔno reΔeno, kao rudari olovni prah u grudimaβ (H. P. 191-192). Tom priΔom o βizmiΕ‘ljanjuβ mnoge je doveo u zabludu, osobito one koji su je doslovno shvatili. Zar transponirati stvarnost, npr. biografiju, dokument ili citat, ne znaΔi istodobno βizmiΕ‘ljatiβ sve pojedinosti, naΔine i postupke kojima se to u knjiΕΎevnosti postiΕΎe: stvoriti samu priΔu kao dogaΔaj ili pak, rekao bi KiΕ‘, kao formu koja βsudbinski i sudbonosni poraz uΔini manje bolnim i manje besmislenim. Formu koja bi mogla moΕΎda da daΓ’ nov sadrΕΎaj naΕ‘oj taΕ‘tini, Formu koja bi mogla da uΔini nemoguΔe, da iznese Delo izvan domaΕ‘aja mraka i taΕ‘tine, da ga prebaci preko Lete?β (H. P. 73). Pitanja izraza, toliko Ε‘ablonizirana u Ε‘kolniΔkim i eruditskim definicijama, ovdje su, zapravo, pitanja svijesti o knjiΕΎevnosti kao knjiΕΎevnosti. KiΕ‘ stoga piΕ‘e knjige u velikim razmacima. Promjene registra od knjige do knjige poznaju, unatoΔ, svemu, odreΔene konstante: βautorski rukopis i neke mitologemeβ (H. P. 274); βgorki talog iskustvaβ, traganje za βsopstvenim identitetomβ, teΕΎnju za βintegritetomβ djela, uvjerenje da se βpomoΔu literature ne moΕΎe uΔiniti niΕ‘taβ (H. P. 213), da je njezin uΔinak, i kad ga sluΔajno ima nevidljiv i nesamjerljiv, da angaΕΎman u literaturi (sa svojim porukamaβ, βsadrΕΎajimaβ, βtendencijamaβ βfunkcijamaβ itd.) najΔeΕ‘Δe uniΕ‘tava samu literaturu i da (angaΕΎman) moΕΎe eventualno vrijediti jedino ako znaΔi βtotalan izborβ, odbacivanje lakrdije i kompromisa, spoj sudbine i stila. PiΕ‘Δeve zanose prati ironija, Ε‘titi ih od patetiΔnosti i dolorizma, jedna posebna vrsta parodije koja je kontrapunkt lirizmu, kojom se stvara i odrΕΎava neophodna distanca: spram historije, politike i, napokon, same literature. O odnosu vlastite poetike (po-etike) i ideja ruskih formalista (osobito Ε klovskog i Ejhenbauma), o bliskosti ili srodnosti meΔu njima, govorio je sam KiΕ‘ (H. P. 236-237). ZnaΔenje pojava i djela Ε‘to su obiljeΕΎili rusku knjiΕΎevnu situaciju dvadesetih godina i bili uguΕ‘eni u tridesetim nije ostalo bez odjeka u jugoslavenskoj knjiΕΎevnosti nakon odbacivanja socrealizma. U tome pogledu KiΕ‘ je jedan od najboljih primjera, iako je prihvatio vrlo malo. Razna pitanja, poznata modernoj umjetnosti, KiΕ‘ je postavljao ne traΕΎeΔi na njih odgovore (βu svojim knjigama ja sam umesto odgovora postavio sebi samo nova pitanjaβ Δ. A. 65). Uporedo s iskustvima i iskuΕ‘enjima francuskog novog romana, on je imao svoja iskustva i vlastita iskuΕ‘enja: potrebu da βizbaci starinske spojnice zasnovane na jednom laΕΎnom vremenskom nizu, veze i kliΕ‘eje toliko Δeste kod slabih romansijeraβ (H. P. 97). PreziruΔi viΕ‘e od svega banalnost, nije, naravno, dopuΕ‘tao da βmarkiza izaΔe u pet satiβ, ali je veΔ na poΔetku zapisao (1960. god.) da se u ime bilo kakvog postulata, norme ili mode neΔe odreΔi prava da napiΕ‘e βZatekoh ujutro ljudske tragove u peskuβ (H. P. 57). Onima koji Δe nastupiti drukΔije prorekao je da Δe, budu li suviΕ‘e vjerovali svojim teorijama, βzavrΕ‘iti u buncanjuβ (H. P. 227). PotΔinjavanje teorijama KiΕ‘ oΔito dovodi u vezi s ideologijom. DanaΕ‘nji se pisac ne moΕΎe pravdati da ne poznaje ono Ε‘to se zbivalo i zbilo prije njega u poslu za koji se odluΔio: βAnahronizam u izrazu jeste u knjiΕΎevnosti isto Ε‘to i odsustvo talentaβ¦ UmetniΔki, knjiΕΎevni izraz ima β ipak β svoju razvojnu liniju. Menjaju se ne samo senzibiliteti nego i sredstva knjiΕΎevnog izraza, njihova tehnika, njihova tehnologijaβ¦ ne moΕΎe se, dakle, danas pisati priΔa ni roman sredstvima i naΔinom 18. i 19. vekaβ (Δ. A. 286-187). Ono Ε‘to suvremena teorija zove intelektualnoΕ‘Δu, KiΕ‘ diskretnije naziva βsrodnoΕ‘Δu po izboruβ ili βtematskim afinitetomβ. Njegovi srodnici su, u strogo knjiΕΎevnom smislu, Borges i Nabokov (kritiΔari koji su, osobito u Francuskoj, odredili KiΕ‘ovo zasebno mjesto negdje izmeΔu te dvojice pisaca izvan klasifikacija, Δini nam se da su u pravu). Orwelove ili Koestlerove stavove prema politici i historiji bio bi, vjerujem, spreman u nekoj mjeri podrΕΎati. U jugoslavenskim knjiΕΎevnostima najviΕ‘e ga je, vjerojatno, zaduΕΎio Ivo AndriΔ, koji mu je u vlastitom jeziku dao primjer gotovo nedostiΕΎne Δistote. MoΕΎda ga je donekle, u ranijim godinama, impresioniralo i KrleΕΎino nastojanje da vlastiti jezik ne podredi ideologiji. * U djetinjstvu, za vrijeme Drugog svjetskog rata, u MaΔarskoj, dobio je u Ε‘koli Bibliju. U stanju potpune raspoloΕΎivosti, u razdoblju βranih jadaβ, sjeme mudrosti i primjer izraza zacijelo su ostavili traga: βOmnia in mensura et numero et pondere disposuisti.β (Mudrost Salomonova, 11, 21) Brojevi: mjera i razmjer. Tome je bliska i Borgesova βpotraga za simetrijamaβ. RazmiΕ‘ljajuΔi o odnosu romana i priΔe (novele, pripovjetke, βpovestiβ, βrecitaβ), sastavljajuΔi svoje romane od priΔa i Ε‘ireΔi pojedine priΔe do granice romana (npr. βEnciklopediju mrtvihβ u istoimenoj knjizi) KiΕ‘, naravno, odbija da uzme koliΔinu za mjerilo. Bliska mu je Ejhenbaumova formula po kojoj je novela βzadatak za postavljanje jednadΕΎbe s jednom nepoznatomβ, a roman βcijeli sistem jednadΕΎbi s mnogo nepoznanicaβ, ali se ni nje ne pridrΕΎava: njegove priΔe sadrΕΎe mnoΕ‘tvo nepoznatih (lica, odnosa meΔu licima, rjeΕ‘enja). Navedenu formulu nadopunio je onom Gideovom, bioloΕ‘kom, po kojoj se novela βmoΕΎe proΔitati u jednom dahuβ. VeΔ se u βRanim jadimaβ opredijelio za tematsku knjigu priΔa. U vezi s βGrobnicom za Borisa DavidoviΔaβ spominjao je primjere βCrvene konjiceβ Isaka Babelja (koju izdavaΔi ponekad oznaΔavaju i kao roman), Sartreova Zida ili Izgnanstva i kraljevstva A. Camusa, nasuprot Δapekovoj ideji o βpriΔama iz oba dΕΎepaβ. Parafraza po kojoj se pripovjedaΔi raΔaju a romansijeri postaju ne moΕΎe se stoga primijeniti na KiΕ‘a. βEnciklopedija mrtvihβ vrlo je rigorozno zamiΕ‘ljena. Kao i βGrobnicaβ ili βRani jadiβ, objedinjena je temom (ili siΕΎeom, ne znam kako bi se to trebalo nazvati u KiΕ‘evu sluΔaju): βSve priΔe o ovoj knjizi u veΔoj ili manjoj meri u znaku su jedne teme koju bih nazvao metafiziΔkom; od speva o βGilgameΕ‘uβ, pitanje smrti jedna je od opsesivnih tema literature. Kad reΔ divan ne bi zahtevala svetlije boje i vedrije tonove, ova bi zbirka mogla nositi podnaslov βZapadno-istoΔni divanβ, sa jasnim ironiΔnim i parodijskim kontekstomβ (E. M. 215). U njoj je devet priΔa (zapravo deset, ukoliko βPost scriptumβ shvatimo takoΔer kao priΔu o svim tim priΔama, tako da bi i tu, joΕ‘ jednom, broj bio zaokruΕΎen i simetriΔan), devet poglavlja jedne zajedniΔke povesti, mogli bismo reΔi parafrazirajuΔi βGrobnicuβ, fragmenti jedne te iste sudbine (poput onih 67 u βPeΕ‘Δanikuβ). Moglo se oΔekivati da Δe KiΕ‘ napisati takvu knjigu: smrt je tema kojom se on bavi od poΔetka. U βBaΕ‘ti, pepeluβ djeΔak odbija da spava strahujuΔi da Δe ga san zaodjenuti βsvitkom crne svileβ (B. P. 30); vjeruje da se brojanjem moΕΎe odagnati smrtna sjena koja se nadvila nad licem majke. (Tada je znao brojati samo do 200, pa onda ponovo zapoΔinjao 2 ili moΕΎda 3 puta: je li to, moΕΎda, kabalistiΔko shvaΔanje broja?). Enciklopedije i rijeΔnici su opsesija i radost piΕ‘Δeva zrelog doba: βMoj ideal je bio, i ostaje do dana danaΕ‘njeg, knjiga koja Δe se moΔi Δitati, osim kao knjiga, pri prvom Δitanju, joΕ‘ i kao enciklopedija (Baudelaireova, i ne samo njegova, najomiljenija lektira), Ε‘to Δe reΔi: u naglom, u vrtoglavom smenjivanju pojmova, po zakonima sluΔaja i azbuΔnog (ili nekog drugog) sleda, gde se jedan za drugim tiskaju imena slavnih ljudi i njihovi ΕΎivoti svedeni na meru nuΕΎnosti, ΕΎivoti pesnika, istraΕΎivaΔa, politiΔara, revolucionara, lekara, astronoma, itd., bogovski izmeΕ‘ana s imenima bilja i njihovom latinskom nomenklaturom, s imenima pustinja i peΕ‘Δara, s imenima bogova antiΔkih, s imenima predela, s imenima gradova, sa prozom sveta. Uspostaviti meΔu njima analogiju, naΔi zakone podudarnosti.β (H. P. 188). To nije, naravno, jedina geneza βEnciklopedije mrtvihβ. Ε½eljezniΔki βRed voΕΎnjeβ koji je napisao piΕ‘Δev otac 1939. god. i o kojem je rijeΔ na viΕ‘e mjesta u βBaΕ‘ti, pepeluβ, βPeΕ‘Δanikuβ i drugdje, sastavljen je takoΔer po nekoj enciklopedijskoj Ε‘emi. Redoslijed 67 fragmenata u βPeΕ‘Δanikuβ sve je prije negoli proizvoljan. Na kraju βMansardeβ nalazi se svojevrstan βspisak stanaraβ, s toΔnim godinama roΔenja, spolom, zanimanjem, naznakom kata na kojem stanuju, brojem stana i napomenom: βraspitati se kod nadstojnice o svakom ponaosobβ (M. 112). KiΕ‘ je, doista, morao napisati βEnciklopedijuβ. Ona je, uz ostalo, jedna nova faza βobjektivizacijeβ kakvu je iziskivao njegov naΔin (naΔini) pisanja, promjene koji su obiljeΕΎavali pojedina djela, razmaci meΔu djelima. Valjalo je napraviti neΕ‘to sasvim drukΔije od βTibetanske knjige mrtvihβ, βKabaleβ ili βΕ½itija svetacaβ i drugih sliΔnih βezoteriΔnih tvorevina u kojima mogu da uΕΎivaju samo pustinjaci, rabini i monasiβ (E. M. 50), saΔiniti registar koji moΕΎe posluΕΎiti kao βriznica seΔanjaβ, βjedinstven dokaz uskrsnuΔaβ (E. M. 52), uvesti u njega (u taj registar) sve najobiΔnije podatke o osobama koje ne ulaze u druge, uobiΔajene enciklopedije. Takvim postupkom, grubim i sitniΔarskim u isto vrijeme, faktografskim i okultnim, Ε‘tivo se oslobaΔa inventara tradicionalnog romana i klasiΔne pripovijesti, βsveukupnosti efemernih zbivanjaβ (E. M. 69), protokola realistiΔkih oznaka. Na jedan poseban naΔin suoΔeni smo s fantastikom: βSimon Δudotvoracβ, na kraju istoimene priΔe (sazdane od nekoliko varijanti drevne gnostiΔke legende), vinut Δe se prema nebu, gotovo iΕ‘Δiliti u njemu te zatim stropoΕ‘tati s nebeskih visina pred oΔima skupa koji je sluΕ‘ao njegovu heretiΔku propovijed protiv hijerarhije. Je li to onaj isti KiΕ‘ koji je odbijao da βizmiΕ‘ljaβ? U svakom sluΔaju po rukopisu ga prepoznajemo. Uostalom, fantastiΔni elementi nisu tu najvaΕΎniji. Tekst zadrΕΎava svojstva βBaΕ‘te, pepelaβ, βPeΕ‘Δanikaβ, βGrobniceβ. Biblijska sabranost u jeziku i pisanju kao i u samu odnosu prema jeziku i pisanju β ovdje je joΕ‘ uoΔljivija. βLegenda o spavaΔimaβ, rekonstituirana prema krΕ‘Δanskim, talmudskim i kuranskim izvorima kao da saΕΎima drevna djela i predanja, brojna i razliΔita. Prevladava njihove razlike stilom. Podmuklo djelovanje Biografije osjeΔa se u svakom poglavlju (osobito u priΔi βCrvene marke s likom Lenjinaβ). ObiΔnost poznatog, gotovo trivijalnog siΕΎea (βSlavno je za otadΕΎbinu mretiβ) nadilazi se ponovno oneobiΔajenjem. VjeΕ‘ti i diskretni uzmaci pripovjedaΔa, koji neΔe da bude sveznajuΔim a ne moΕΎe posve izostati, ne postaju pritom manirom. Distanca prema onim Ε‘to se priΔa i Ε‘to se pred naΕ‘im oΔima odvija, ravnoteΕΎa fragmenta i cjeline, suvislost pripovijesti i romana: βSamo naΔelo ekonomiΔnosti spreΔava ovu povest β piΕ‘e u βKnjizi kraljeva i budalaβ β koja je samo parabola o zlu, da se razvije do Δudesnih razmera romanaβ (E. M. 181). Pojedine priΔe βEnciklopedijeβ mogle bi se, bez teΕ‘koΔa, uklopiti u neke od prethodnih knjiga: npr. βCrvene markeβ ili βPosmrtne poΔastiβ u βGrobnicuβ. βOgledalo nepoznatogβ u βRane jadeβ, βPriΔa o majstoru i uΔenikuβ, moΕΎda, u βΔas anatomijeβ. Poneka bi se od njih dala razviti u zaseban roman, npr. sama βEnciklopedija mrtvihβ ili pak βKnjiga kraljeva i budalaβ, fantastiΔna i dokumentarna transkripcija βProtokola Sionskih mudracaβ, esejistiΔka parabola o zlokobnom utjecaju knjige, njezinu odnosu s totalitarizmom. Sve se tako povezuje jedno s drugim i s prethodnim. KiΕ‘ piΕ‘e Djelo. Na kraju stoji βPost scriptumβ, neka vrsta zakljuΔka ili epiloga koji zapravo postaje kljuΔnim i zavrΕ‘nim poglavljem: zdruΕΎuje sve pripovijesti u cjelinu, u zajedniΔki katalog smrti koji je uokviren samom βEnciklopedijom mrtvihβ. Cjelina KiΕ‘eva djela (izdanja sabranih βDelaβ to potvrΔuje) vrlo je kompaktna i homogena. Svaku posebnu knjigu odlikuje briΕΎna i odnjegovana literarnost, kvaliteta rukopisa, otmjenost koja gotovo da nema premca u jeziku kojim se sluΕΎi. Ovaj pisac je umio odbaciti primjese raznih βdiskursaβ (koristim, uprkos svemu, tu pomodnu rijeΔ) koji nas preplavljuju, svojevrsno narodnjaΕ‘tvo kojem se veΔ desetljeΔima naΕ‘i otimlju najbolji prozaici, regionalizam koji teΕ‘ko prelazi granice (i slavu) vlastitoga zaviΔaja, povrΕ‘nost i Ε‘turost ΕΎurnalistiΔke proze Ε‘to je postala nadomjestkom za pravu literaturu, laΕΎni intelektualizam kojim se prikriva duhovno siromaΕ‘tvo i provincijalnost, uskost i iskljuΔivost angaΕΎmana koje ostavljaju neizbrisive tragove u jeziku i pismu. Nitcheov je Zaratustra tragao za Δovjekom koji βgovori Δistoβ. Takav je pisac Danilo KiΕ‘. Njegovo je pisanje samo po sebi izazov osrednjosti i ustajalosti, duhu konformizma i knjiΕΎevnom opsjenarstvu. Danilo KiΕ‘ (Subotica, 22. februara 1935. β Pariz, 15. oktobra 1989), romansijer, pripovedaΔ, esejista, dramski pisac, prevodilac sa francuskog, ruskog i maΔarskog jezika. Jedan od najvaΕΎnijih pisaca u istoriji srpske knjiΕΎevnosti. KiΕ‘ je poΔeo kao pesnik, a potom se okrenuo, pre svega, pisanu proze kojom je u drugoj polovini XX veka izveo poetiΔki preokret u srpskoj knjiΕΎevnosti. Prvi objavljeni tekst Danila KiΕ‘a je pesma βOproΕ‘taj s majkomβ (1953), a njegove prve knjige β kratki romani Mansarda i Psalam 44 β objavljene su u istim koricama, kao zajedniΔko izdanje, 1962. godine. Romani: Mansarda: satiriΔna poema (1962), Psalam 44 (1962), BaΕ‘ta, pepeo (1965), PeΕ‘Δanik (1972). Knjige priΔa: Rani jadi: za decu i osetljive (1969), Grobnica za Borisa DavidoviΔa: sedam poglavlja jedne zajedniΔke povesti (1976), Enciklopedija mrtvih (1983) i Lauta i oΕΎiljci (posthumno objavljene priΔe, 1994). Knjige eseja: Po-etika (1972), Po-etika, knjiga druga (1974), Δas anatomije (1978), Ε½ivot, literatura (posthumno, 1990), SkladiΕ‘te (posthumno, 1995). Knjiga razgovora: Gorki talog iskustva (posthumno, 1990). Drame: Elektra (1968), NoΔ i magla (1968), Papagaj (1970), Drveni sanduk Tomasa Vulfa (1974), MehaniΔki lavovi (1980). Knjiga izabranih pesama i prevoda Danila KiΕ‘a sa francuskog, ruskog i maΔarskog jezika Pesme i prepevi objavljena je posthumno 1992. godine. NajvaΕΎnije nagrade: NIN-ova nagrada za roman godine, Goranova nagrada za knjigu godine, KnjiΕΎevna nagrada βΕ½elezare Sisakβ za najbolju esejistiΔku knjigu godine, Veliki Zlatni orao grada Nice za ukupan knjiΕΎevni rad, Orden Viteza umetnosti i knjiΕΎevnosti, AndriΔeva nagrada, Nagrada βSkender KulenoviΔβ, Sedmojulska nagrada, βPreis des Literaturmagazins 1988β, βPremio letterario Tevereβ, Nagrada AVNOJ-a, Nagrada βBruno Ε ulcβ. Dela Danila KiΕ‘a prevedena su na sve veΔe svetske jezike. MG138 (L)
IVO ANDRIΔ TRAVNIΔKA HRONIKA Tvrdi povez ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΠΠΎΠ»Π°Ρ, ΠΊΠΎΠ΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1892 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 13. ΠΌΠ°ΡΡ 1975) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ[Π°] ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΈ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[Π±] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1961. Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β.[10] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅. Π£ Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ, Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ Π ΠΈΠΌΡ, ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ, ΠΡΠΈΡΠ΅Π»Ρ, ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[11] ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°. Π£ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π±Π°Π²ΠΈΠΎ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ. Π£ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ, Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅. ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅, ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ 10. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1892. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅[12][13][14] Ρ ΠΠΎΠ»ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ Π°ΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ° ΠΠ½ΡΡΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° (1863β1896)[15], ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΡΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡ). ΠΡΠ΄ΡΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Ρ ΠΠΎΡΡ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π΄ΠΎΠΊ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° Ρ Π³ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π²ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ Π΄Π΅ΡΠ°ΠΊ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΡΡΠ±Π΅ΡΠΊΡΠ»ΠΎΠ·Π΅. ΠΡΡΠ°Π²ΡΠΈ Π±Π΅Π· ΠΌΡΠΆΠ° ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° Π±Π΅ΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΠ²ΠΈΠ½Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΠ»Π° Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ.[16][17][18][19] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ 1903. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΡ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ, Π½Π°ΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎ-Ρ Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ. ΠΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΈΡ Π΄Π°Π½Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΡ ΠΈ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ²Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ.[20] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π²Π°ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π³ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π°, ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅.[21] ΠΠΎΠ±ΠΈΠ²ΡΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎ-ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° βΠΠ°ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΠΊβ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° 1912. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΡΠΈ Π½Π° ΠΡΠ΄ΡΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ»ΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Π°Π»ΠΈ ΠΌΡ Π±Π΅ΡΠΊΠ° ΠΊΠ»ΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ½, Π½Π°ΡΠ»Π΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠ»ΡΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΠ»ΡΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΏΠ°Π»Π°. ΠΠ±ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΡ, Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΡ ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΡ, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ. Π£ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π° ΠΡΠΆΠΈΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Π»Π° Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ Π·Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Ρ, ΠΆΠ΅Π½Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β.[22][23] Π ΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°β. ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1914, Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠΌ Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ³ΠΈΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΠ°Π΄Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° Π€Π΅ΡΠ΄ΠΈΠ½Π°Π½Π΄Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠ°ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ² ΠΈ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ. ΠΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΏΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ, ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ»Π°, Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ° Π³Π° Ρ Π°ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΎ Ρ ΡΠΈΠ±Π΅Π½ΡΠΊΡ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΈΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠ»Π°Π΄Π΅ ΠΠΎΡΠ½Π΅, ΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1915. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΊΠ° Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΡ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ.[24] ΠΠΎ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΡ ΠΈΠ· Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΊΡΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡ Ρ ΠΠ²ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈ ΠΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ Π»Π΅ΡΠ° 1917. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΌΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ° Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° ΠΠΎΠ·Π΅ΡΠ°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠΏΡΡΠ° Π°ΠΌΠ½Π΅ΡΡΠΈΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ 1922. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΠ° ΠΈΠ· ΠΊΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡΠ° Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ ΠΏΠ»ΡΡΠ°, ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, Ρ ΠΠΎΠ»Π½ΠΈΡΡ ΠΠΈΠ»ΠΎΡΡΠ΄Π½ΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠ° Π³Π΄Π΅ Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ°Π²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βEx Pontoβ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΌΠΎΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1919. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ Π²Π΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π³Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅, Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ΅ΠΌ Π¦ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ½Π°Π²Π΅ΡΠΎΠΌ, Π‘ΠΈΠΌΠΎΠΌ ΠΠ°Π½Π΄ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ, Π‘ΠΈΠ±Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΡ ΠΎΠΊΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ°Π½Π΅ βΠΠΎΡΠΊΠ²Π°β. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡΠΏΠ΅ΡΠ½Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΡ ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ: Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1920. Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, Π’ΡΡΡΡ ΠΈ ΠΡΠ°ΡΡ.[25] Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠΎΡΠΊΠ°Π½ ΠΈ Π¨Π²Π°Π±ΠΈΡΠ°β, βΠΡΡΡΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρβ, βΠΡΠ±Π°Π² Ρ ΠΊΠ°ΡΠ°Π±ΠΈβ, βΠ£ ΠΌΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π°Π½ΠΈβ ΠΈ ΡΠΈΠΊΠ»ΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° βΠ¨ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ°ΠΌ ΠΈ ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°β. Π£ ΡΡΠ½Ρ 1924. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π½Π° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ΅Π·Ρ βΠ Π°Π·Π²ΠΎΡ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΡΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π°Π²ΠΈΠ½Π΅β (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). ΠΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π° ΠΈΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ βΠΠ°ΡΠ° ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ°β. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ°ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, Π° Π½Π°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° βΠΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈβ. ΠΠ΄ 1930. Π΄ΠΎ 1933. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°Ρ ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ Π΄Π΅Π»Π΅Π³Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈ ΠΡΡΡΡΠ²Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° Ρ ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ. 1934. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠ»ΡΡΠ°ΡΠΈβ, βΠΠ΅Ρβ ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΡΡΠΈΠΏΡΠΈΡ Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β. ΠΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π²Π»Π°Π΄Π΅ ΠΈ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°, 8. ΡΡΠ»Π° 1935. ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° Π²ΡΡΠΈΠΎΡΠ° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[26] Π£ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ 1937. Π΄ΠΎ 1939, ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[27][28] ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ 16. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 1939. Π½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΎΡ ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΠ° Π£ΡΠΎΡΠ° ΠΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° ΠΈ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΡΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ½ΠΎ Ρ Π·Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½Π° ΠΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅.[29] ΠΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π° Π²ΡΡ ΡΠ½Π°Ρ: ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΎΠΏΡΠ½ΠΎΠΌΠΎΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[30] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΡΠΈΠΆΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½ 12. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, Π° 19. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅ Π°ΠΊΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ²Π΅ ΠΊΠ°Π½ΡΠ΅Π»Π°ΡΡ Π Π°ΡΡ Π° β ΠΠ΄ΠΎΠ»ΡΡ Π₯ΠΈΡΠ»Π΅ΡΡ.[31][32] ΠΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ Π£ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΡ ΠΠ΅ΠΌΡΠΈ ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΠΎΡΡΠΊΡ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄Π²Π΅Π»ΠΈ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΡΠΏΠ°ΡΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ . ΠΠ±ΠΎΠ³ Π½Π΅ΡΠ»Π°Π³Π°ΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠΌ Π²Π»Π°Π΄Π΅ Ρ ΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ΅ 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°Π΄Π»Π΅ΠΆΠ½ΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π°ΠΌΠ±Π°ΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ 25. ΠΌΠ°ΡΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡ, ΠΊΠ°ΠΎ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Π’ΡΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΠΊΡΠ°. ΠΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, 7. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π° Π΄Π²Π° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈ Π½Π° ΠΠΎΠ΄Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·Π΅ΡΡ. ΠΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈ Ρ Π¨Π²Π°ΡΡΠ°ΡΡΠΊΡ,[33] ΠΈ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, 1. ΡΡΠ½Π° 1941. ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ Π²ΠΎΠ·ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1941. ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½ Π½Π° ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π·Π°Ρ ΡΠ΅Π², ΠΌΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΡΡ.[34] Π Π°Ρ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Ρ ΠΈΠ·ΠΎΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ΄Π±ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΏΠ΅Π» ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΡΡΡΠ΅ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΡ.[35] ΠΠ· ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ² ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°, Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΡΡΡΠ΅ Ρ βΠΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅β Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠΊ βΠ½Π°ΡΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΡΠ°Π΄Π°β: ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ³ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π±ΠΈΠ²ΡΠ΅Π³ ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ°, ΡΠ° Π±ΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΌΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ°Π·ΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ, ΠΎΠ΄Π°Π·Π²Π°ΠΎ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²Ρ. ΠΠ°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈ ΡΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅, ΡΠ΅Ρ Ρ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, Π½Π΅ ΠΆΠ΅Π»ΠΈΠΌ ΠΈ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ΠΌ Ρ Π½ΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, Π½ΠΈ ΡΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌ, Π½ΠΈ ΡΠ° ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°. Π£ ΡΠΈΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π°ΡΠΌΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠΎΠ±Π΅ Ρ ΠΡΠΈΠ·ΡΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΡΠ»ΠΈΡΠΈ, ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1944. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠΊΠΎΠ½ΡΠ°Π²Π° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠ±Π° ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΠ°ΡΠ°. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1945. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°.[36] ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ (Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ, 1961) ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1946. ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[34] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1946. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ βΠΠΈΡΠΌΠΎ ΠΈΠ· 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅β. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 1947. ΠΈ 1953. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ½Ρβ, Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²Π° ΠΎ ΠΡΠΊΡ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΠ΅Π³ΠΎΡΡ, βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ ΠΊΠΌΠ΅ΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠ°Π½Ρβ, βΠΠΈΡΠ΅ Π’ΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΊβ, βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈβ, βΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈβ, βΠΠ° ΠΎΠ±Π°Π»ΠΈβ, βΠΠΎΠ΄ ΠΡΠ°Π±ΠΈΡΠ΅ΠΌβ, βΠΠ΅ΠΊΠΎβ, βΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊβ, βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠ½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°β ΠΈ βΠΠΈΡΠ°β. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1954, ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ ΠΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΈ Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ βΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°β ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ 1954. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΆΠ΅Π½ΠΈΠΎ ΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π±ΠΈΡ, ΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΠ΅Π½Π°Π΄Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°.[37] ΠΡΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²Π΅Π½ΡΡ.[38] ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ² ΠΊΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Ρ 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β. ΠΠ΅ΡΠ΅Π΄ΠΎΠΌ βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΡΠ΅ 10. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°Ρ Π²Π°Π»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΎΠ΄ ΠΌΠΈΠ»ΠΈΠΎΠ½ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅Π½Ρ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΎ Π·Π° ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΡΡΠ²Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ.[39] ΠΠΎΡΠΈΠΏ ΠΡΠΎΠ· Π’ΠΈΡΠΎ ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΠΈΠΎ ΡΠ²Π΅ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»Π°Π²ΡΡ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ΅Π½Π° Π½Π΅ΠΏΡΠ°Π²Π΄Π° ΠΠΈΡΠΎΡΠ»Π°Π²Ρ ΠΡΠ»Π΅ΠΆΠΈ. ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠΈΡ Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠΈ Π΄Π° ΡΡ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΡΡΡΠΊΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΡΠΎΠ· ΠΏΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°, ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΠΈΠ»Π° Π·Π΄ΡΠ°Π²Π° Ρ ΡΠ°Π½Π° ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ, ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΡΠΎΠ³ΡΠ΅Π½, Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ Π³ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠ· Π»Π°ΠΆΠ½Ρ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ.[40] ΠΠ°Π½Π° 16. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1968. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΡΡΠΏΡΡΠ³Π° ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΡΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠΈΡ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π½Π° Π½Π°ΡΠΌΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡ, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ΅. ΠΠ΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ Π³Π° ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈ Ρ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ Π±Π°ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΡ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π£ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΎΠ΄ 1936. Π΄ΠΎ 1939. ΠΈ ΠΎΠ΄ 1945. Π΄ΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[41] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠΌΠΈΡΠ΅ 13. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΡΠ°ΡΠΎΡ ΠΠΎΡΠ½ΠΎΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π‘Π°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ. ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠ²ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ ΠΈ βΠΠ»Π°Π³Π° ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Π°β ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[42] ΠΡΠ΅Π΄ ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ, Ρ ΡΡΠ½Ρ 1914. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΡ Π₯ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ° ΠΌΠ»Π°Π΄Π° Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (βΠΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠΌΠ°β, βΠ‘ΡΡΠΎΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΈβ, βΠ’Π°ΠΌΠ°β, βΠΠΎΡΠΎΠ½ΡΠ»ΠΎβ, βΠΠ°Π΄Π½ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠΈΡβ ΠΈ βΠΠΎΡ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡ Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π·Π΄Π°β).[42] ΠΡΠ²Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ β βEx Pontoβ β ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, Π° Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[43] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΡΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎ-ΠΆΠ°Π½ΡΠΎΠ²ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π°. Π£ ΠΏΡΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π·ΠΈ, ΠΊΠΎΡΡ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (Ex Ponto, ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ), ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΡΠΊΠ°Π· ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΡ ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π΅Π³Π·ΠΈΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎ-ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π³Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΎ ΠΈ Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΈΡΠ°ΠΎ (ΠΠΈΡΠΊΠ΅Π³ΠΎΡ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Ρ). ΠΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΡΠ΅Π·ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΡ: Π΄ΠΎΠΊ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠΈΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° Π³Π»Π΅Π΄Π° Π²ΡΡ ΡΠ½ΡΠΊΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ, Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ Π’ΠΎΠΌΠΈΡΠ»Π°Π² ΠΠ°Π΄Π°Π½ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π½Π΅Π²Π°ΠΆΠ½ΠΈΠΌ Π°Π΄ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π΅ΠΌΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Ρ Π½Π΅Π·ΡΠ΅Π»ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΡ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π½ΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·Π°Π»Π½ΠΈΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΡΠ³Π° ΡΠ°Π·Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΈ, Π½Π° ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ»Π°Π½Ρ, Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΡ Π΅ΠΊΠ°Π²ΠΈΡΡ. ΠΠΎ ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π±Π΅, ΠΏΠ° ΡΠ° Π·ΡΠ΅Π»Π° ΡΠ°Π·Π° ΡΠΏΠ°Π΄Π° Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°ΡΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠ΅, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠΈΡΠ°Ρ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΠ°Π»ΠΈ Ρ ΡΠΎ Π΄ΠΎΠ±Π°, Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° 19. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΏΠ»Π°ΡΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π²ΠΈΠ·ΡΡΡ ΠΠΎΡΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°Π·ΠΌΠ΅ΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΠΊΠ° ΠΈ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π°, Π½Π°ΡΠΎΠΏΡΠ΅Π½Ρ ΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π°Π½ΠΈΠΌΠΎΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π΅ΠΌΠΎΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π΅ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ-ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ (ΠΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΠΈ, ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, Π₯ΡΠ²Π°ΡΠΈ, Π‘ΡΠ±ΠΈ β ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠ·Π²Π°Π½ΠΈ ΠΏΠΎ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΎΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ° (ΠΠ»Π°ΡΠΈ, Π’ΡΡΡΠΈ)), ΡΠ· ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½Π° (ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠΈ), Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΠ°Π·Π΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΡΠΈΠ²Π° ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ 19. Π²Π΅ΠΊ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½Π΅ Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ 20. Π’ΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ°Π·Π° ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΠΈΠΌΠ½ΠΈΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°, Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΠΌΠ΅ΡΠΏΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°. Π Π°Π΄ΡΠ° Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ, Ρ ΡΠ΅Π½Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈ ΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, Π½Π° Π·Π°ΡΠ°Π΄Π°ΠΌΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°ΡΠΊΠΈΡ Π»Π΅ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠ΅, ΡΠ΅Π½ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΊΠ°Π½Π΅ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΊΡΠ΅ΠΈΡΠ° ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ² ΡΠ²Π΅Ρ βΠΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ° Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈβ. ΠΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ΅ Ρ Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΎ Π΄ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ, ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ½ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, Π°ΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΈ Π½ΠΈΠ· ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠ½Π΅ ΠΈ Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΈΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ, Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ° (ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ), Π½Π΅ΡΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΠ²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ· ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ»Π°, ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½Π° ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° Π‘Π²ΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΌΠΈΡΠ»Π° ΠΈ ΡΡΡΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»Π°Π³Π°ΠΎ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΈΠΌ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠΌΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΎ, Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΠ°ΡΠ°ΠΆΠΈΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π΅ΡΠ΅Ρ Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ, Π±Π΅ΡΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ°β. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΡΡΠΈ ΠΏΠΎ Π΄ΠΈΠΊΡΠ°ΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅ Π·Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. Π£ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ°, ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π° Π·Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π°; ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΠΈΠ³ΡΠΈ ΡΠ°Π³ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· Π°Π»Π΅Π³ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ² ΠΊΠ°ΠΎ βΠΈΠ½ΡΡΠΈΠ½ΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΠ°β ΠΊΠΎΡΠΈ βΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈΠΌ ΠΎΠ±Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ° Π·Π° ΠΎΡΠΏΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅, ΠΏΠΎΠ±Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅, ΠΏΠ° ΠΈ ΡΠ°ΠΌΡ ΡΠΌΡΡ, Π° ΡΠ²Π°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄Π° Π½Π°Π΄ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΡ ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π΄ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΄ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΎ ΡΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΎΡΠΈΠΏΠ°, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ Π·Π½Π°ΡΡ Π·Π° ΡΠΌΡΡ ΠΈ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅. Π‘ΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΈ Π°ΠΊΡ, ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ, Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡ ΡΠ΅ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ»Π° ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΈΡΡΠΈΠ½Π°, ΠΌΠΎΡΠ° Π΄Π° ΠΈΠΌΠ° Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΈΡ Π²Π΅Π·Π° ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΌΡ ΠΏΡΡΠΆΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ° Π½ΠΎΠ²Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π°Π½ Π·Π½Π°ΡΠ°Ρ. Π€Π΅Π½ΠΎΠΌΠ΅Π½ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΠ·Π΄Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΠ· ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΎΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ βΡΠ΅Π΄Π²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π»ΠΈΠ½ΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π½ΠΈΡΠ°Π½ΡΡ Ρ Π±ΠΎΡΠΈβ, ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΠΎΡΠ°Π΄Π° ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½Ρ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Ρ. Π‘Π²Π΅ ΡΡΠΎ Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° β Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠΊΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΡΡ Π°. Π‘Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΠΎ βΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ°β, ΡΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π»Π΅ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ. ΠΠΎΡΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ»ΡΡΡΡΡΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ½ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ½ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°Ρ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΡΠ° Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈ ΡΠΏΠ°ΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΡ Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π»ΡΠΊΠ° ΡΠ°Π·Π°ΠΏΠ΅ΡΠΎΠ³ Π½Π°Π΄ ΠΎΠ±Π°Π»Π°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΡ Ρ ΡΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΠ΅ΠΏΠ΅. Π€ΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ Ρ Π½Π°ΠΏΠΎΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΊΡΡΡΠΈ Ρ ΡΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅ ΠΈΠ· βΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΡΠ³Π° ... ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π³Π° Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π½ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ ΡΠ²Π΅Ρ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅β. ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π»Π° Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ Π½Π΅ ΡΠΌΠ΅ Π΄Π° Π·Π°ΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π½ΠΈΡΠΈ Π΄Π° Π³Π° ΠΎΠ΄Π²Π΅Π΄Π΅ Ρ Π±Π΅Π·Π½Π°ΡΠ΅. Π Π·Π»ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ΅ Π°ΡΡΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ½Π΅ ΡΠΈΠ»Π΅, ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΡ Π»Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π΅. ΠΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ, Π°Π»ΠΈ, ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ, ΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΡΡΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ Π½Π° Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²Π΄ΠΈ. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½Π° Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠΆΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΡΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠ΅ΡΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ°, Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°, Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π·ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π°ΡΠ°Π»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°. ΠΡΠΎΡ ΡΡΠ°Π»Π° ΡΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ° ΡΡΠ±Π»ΠΈΠΌΠΈΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΈΡ Π»Π΅Π³Π΅Π½Π΄ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°. Π‘ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠ΅ΡΡ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΎΠ½Π΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅, Π½Π°Π΄ΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ Π½Π°Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΡΠΈΠΌΠ°. βΠ‘Π°ΠΌΠΎ Π½Π΅ΡΠΊΠΈ, Π½Π΅ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΌΡΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΈΠΌ Π·ΠΈΠ΄ΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ², Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠ΄ΠΈΠ²ΠΎ ΡΡΠΊΠ°ΠΎ Ρ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΠΌΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΌΠΎ, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌΠΎ. Π£Π½ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠ»ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅ Ρ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, Π·Π½Π°ΡΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈβ. Π‘Π²ΡΡ Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ βΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ ΠΎΠ±Π°Π»Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ, Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ, Ρ Π΄ΡΡ Ρβ. ΠΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ ΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΈΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ½ ΡΠ΅ βΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π±Π΅Π·Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π΅ Π½Π° ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π·Π°Π΄Π°ΡΠΊΡ ΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. ΠΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅: βΠΠΈ ΡΡΠ°Π³Π° Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π±ΠΈ. Π‘Π°ΠΌΠΎ Π΄Π° ΠΌΠΎΠ³Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠΎΠ²ΠΎ Π΄ΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ ΠΌΠ΅ΡΠ°Π», Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΡΠ»Π°Π±ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π²ΡΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΈ Π΄Π° ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅ΠΌ Π±Π΅Π·ΠΈΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΌΠ΅Π»ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ...β ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΠΎ ΠΎΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π±Π°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠ°Π²Π° Π½Π° ΡΠΎΡΠΌΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π΄Π΅Π»Π°: βΠΠ΅ΡΠΊΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π½Π°Π³ΠΎΠΌΠΈΠ»Π°Π²Π°ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ²Π΅ Π½Π°ΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π΄ΠΈΡΡ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅β. ΠΠ°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π· Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° βΠΏΡΠ°ΡΠ°ΠΊ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΈΡΠ»Π°ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Ρ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ°. ΠΡΡΠΈΠ½Π°, ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΈ Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΡΠ°Ρ, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΡΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. βΠ‘Π°Π²ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ° ΡΠΎΡΠΌΠ΅ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠΈΠ½ΠΈβ. ΠΡΡΠΆΠ°ΡΡΡΠΈ βΠ·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΡΡΠ²ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ Π±Π΅Π· Π·Π»Π°β, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈ Π²ΠΈΠ΄ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° β ΡΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΠ° Ρ Π°ΡΠΌΠΎΠ½ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅Π³ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π° Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π±ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ°ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π°: Π’Π΅ΠΊΡΡ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½ΠΊΠ° ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ, ΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅Ρ ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π·Π΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Znanje.org ΡΠ· ΠΎΠ΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ΡΠ΅. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠ°ΠΊ ΠΠΎΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Ρ Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ βΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ°Π½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈβ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄Π°Π»Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°, ΠΠ’Π’ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, 2010 Π£ Π½Π°ΡΠΈΠ½Ρ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠΊΡ ΠΏΡΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π΅ ΠΎΠ΄Π²Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ»Π΅ΠΏΡΠΈΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ° ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ°Π² ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠ°ΠΊ Π½Π΅ Π·Π½Π°ΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΡ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°.[44] ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π½ΠΈΡΡ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈΠ·ΡΠ°Π· ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Π΅ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ΅Ρ ΠΎΠ½ Ρ ΡΠΈΡ ΡΡΠΊΠΈΠ²Π° ΠΈ Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΡΠΎΠΏΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ°, Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ½Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Π° Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ΅Π³Π΅Π½Π΄Π°ΡΠ½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈ ΡΡΠ½Π°ΠΊ ΠΠ»ΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ·Π΅Π»Π΅Π· Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠΈΠΏ ΠΎΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΡΡΠΎΠ»ΠΎΠ²Π° ΠΈ Π°Π²Π°Π½ΡΡΡΠΈΡΡΠ΅, Π²Π΅Ρ ΠΈ Π²Π΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΏΡΠ΅Π΄ Π²Π΅ΡΠΈΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠΎΠΌ ΠΆΠ΅Π½Π΅. Π’Π°ΠΌΠ½ΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ° ΠΈΠΌΠ° Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅: ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Π»ΠΎΠΊΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°ΠΎ. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΠΎΡΠ½Π°, Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ²ΠΈ ΡΠ΅Π½ΠΈ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄ΠΈΠΆΡ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΊΡΡΠ³Π° Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π½ΠΎ, Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π½Π΅ ΠΈΠ·Π½Π΅Π²Π΅ΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠΏΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΏΡΠΈ ΡΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΠΊΡΠ½Π΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ Π΄Π° Π΄ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΈ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΡΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠΎΠ±Π΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΈ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ. ΠΠ½ΠΎ ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠΎ ΡΡ Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π°Π½Π°Π»ΠΈΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ° ΡΠ°Π³Π»Π΅Π΄Π°Π²Π°ΡΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π΄ΠΎ ΡΠ΅Π³Π°, Π±ΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ΅Π³Π° Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠ·ΡΠ΅ΡΠΈΠ²ΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ΅. ΠΠΎΠ»Π°Π·Π΅ΡΠΈ ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΊΠΈΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈΠΌΠΏΡΠ»ΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΡΡΡΡΡ ΠΈ ΠΎΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎΠΌ ΡΡΠ³Π΅ΡΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π΅ΡΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ Π½Π°Π³ΠΎΠ½Π° ΠΈ ΡΡΠ»Π½ΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΡΠ΅ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π° Π΄ΡΡΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. ΠΠ±ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΡΠΎΠ³Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ°Π½Π°Π»ΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠ΅Π³ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ°, ΠΈΠ·Π²Π΅ΡΠ½Π° ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ, ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ΅ΡΠΈ. ΠΠ°ΡΠΎ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΠΏΡΠΎΠ·Ρ Ρ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° Π½ΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΡΠ° ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠΈΠ»Π°. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΎΠ·Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π»Π° Π°ΠΏΡΠΎΠ»ΡΡΠ½Ρ, ΠΊΡΠΈΡΡΠ°Π»Π½Ρ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈΠ·ΡΠ°Π·Π°. ΠΠ½ Π½Π΅ ΡΡΠ°ΠΆΠΈ ΡΡΠΈΠ»ΡΠΊΠΈ Π΅ΡΠ΅ΠΊΠ°Ρ Ρ Π½Π΅ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΠΎΡΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π½Π°Π³Π»Π°ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ°Π·Ρ. Π‘ΠΊΠ»Π°Π΄Π½Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½Π° ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ°, ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΡΠ³Π΅ΡΡΠΈΠ²Π½Π° Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠ° ΠΈ ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎΠ½Π° ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΡΠΈΠ½Π΅ Π΄Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ° Π½Π°ΡΡΡΠΏΡΠΈΠ»Π½ΠΈΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΡΡΠ΅. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅, Π° ΡΠ° Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΈΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ, ΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ, ΠΎΠ½ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ½Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠ½Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ΅. Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΈΡΠ½Π° ΠΈΡΠΊΠ°Π·Π½ΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Π³Π΄Π΅ ΠΎΠ½ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠΏΡΠΊΡβ (1951) ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠ½ΠΎ ΠΈ Π½Π΅Π΄Π²ΠΎΡΠΌΠΈΡΠ»Π΅Π½ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΠΎ Π²ΠΎΠ»ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΊΠ°ΠΆΠ΅, Ρ βΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π·ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° ΠΈ Π½Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ΅β. Π£ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΈΡΠΌΡ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ (1942) ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ.[45] Π΄ΠΎΠΊ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ°, Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΠ°ΡΡΠΈ (1951), Π²ΠΎΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠΈΡΠΈ (1951), ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠΈΡΠΈ (1954), ΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΈ Π²Π΅Π½ΡΠ°Π½ΠΈΡ , Ρ ΡΡΠ±ΡΠΈΡΠΈ βΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡβ, ΠΠ²ΠΎ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ βΡΡΠΏΡΠΊΠ°β. Π‘ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅, Π΄Π²Π° ΠΏΡΡΠ° ΡΠ΅ Π΅ΠΊΡΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΡΠ²Π°: 1933. ΠΎΠ΄Π±ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΡΡΡ Ρ ΠΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ [46], Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ 1954. ΠΎΠ΄Π±ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ Π΅Π½ΡΠΈΠΊΠ»ΠΎΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°.[47] ΠΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΊΡ Π²ΡΡΡΡ ΠΏΠΎΡΠ²ΡΠ΄Π΅ ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠΎ ΠΊΠ°Π½Π°Π΄ΡΠΊΠΎ-Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠ΅ΠΊΠΠΈΠ»Π° (William H. McNeil) ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈ[48] ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΠΏΠΈΡΠΌΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π±ΡΠ°ΡΡ ΠΡΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅: βΠ¨Π°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠΎ Π΄ΡΠ΅Π»ΠΎ Ex ponto ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ±ΡΠ΄ΠΈΠ»ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΡΠ΅Π½Π·Π°ΡΠΈΡΡ. ΠΠΈΡΠ°Ρ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΠ½Π΅, ΠΈΠ΄Π΅Π°Π»Π°Π½ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ, 26 Π³ΠΎΠ΄.β.[49] ΠΠ΅Π΄Π½Π°ΠΊΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π° Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠΈ Π΄Π²Π° Π΄ΡΡΠ³Π° ΡΡΡΠ°Π½ΡΠ°, ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ΅ Π. Π€. ΠΠ΄Π²Π°ΡΠ΄ΡΠ° (Lovett F. Edwards), ΠΊΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ (1944) ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈ ΠΠΎΡΠ°Π½Π°Ρ[50], ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Π¨Π²Π΅Π΄ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΡΡΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Π³Π° (Anders Γsterling), ΠΊΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΠ²ΠΈ, ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ½, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½Ρ, ΠΏΡΠΈΠΊΡΡΡΠΈΠΎ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΡ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅Π½ ΠΏΠ° Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ 1914. Π½Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°. Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ° Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΌΠ΅ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΠ·ΠΌΠ° 20. Π²Π΅ΠΊΠ°[51][52] ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΡΠ°ΡΡΠ°ΠΎ ΠΈΠ· ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ΅.[53] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² Π³ΡΠΎΠ± Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ. ΠΠ΄Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΠΎΡΡΠΊΠ΅ (1926) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π¦ΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΊΡΡΡΠ° (1936) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΠΎΡΡΠΊΠ΅ (1937) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π³ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠΈ (1937) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅ I ΡΠ΅Π΄Π° (1938) ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠ»Π° I ΡΠ΅Π΄Π° (1939) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π·Π°ΡΠ»ΡΠ³Π° Π·Π° Π½Π°ΡΠΎΠ΄ I ΡΠ΅Π΄Π° (1952) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΡΠ° Π·Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΌ Π²Π΅Π½ΡΠ΅ΠΌ Π·Π° Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ»ΡΠ³Π΅ Π½Π° ΠΏΠΎΡΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ (1962) ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ° ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π° (1972)[54] ΠΠ°ΡΠ»Π΅ΡΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ 12. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1976. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[55] ΠΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° βΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ, Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅β. ΠΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΡΡΡΡΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΡΠΊΡΠΏΠΎΠ²Π΅ ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΈ ΠΎ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΠΌ Π°ΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΡΠ»ΡΠΆΠΈ Π½Π°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅. ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΠ΅ Π±ΡΠΎΡ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ Π·Π° ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π΅ ΠΈΠ· ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π° ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ Π³ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎΡ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ΅Π»ΠΎΠ³Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΠ΅Π² ΠΎΠ΄ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. ΠΡΠ²ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΈΠΊ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΡΠ°Π³ΠΎΡΠ»Π°Π² ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π° Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΠ΅ΡΡΠΈΡΠΈΠ½ Π²Π΅Π½Π°Ρ.[56] Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΡΠ°Π΄Π½ΠΈ ΡΡΠΎ, Π΄Π΅ΠΎ ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠ΅ Ρ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅ΡΡ ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Π£ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠΏΠ°Π΄Π° ΠΈ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Ρ ΠΡΠ·Π΅ΡΠ° Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ 1976. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΡΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²Π΅Π½ΡΡ 8, Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π±ΠΈΡ ΠΎΠ΄ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π‘Π°ΡΡΠ²Π°Π½ΠΈ ΡΡ Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΈ ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄ ΡΠ»Π°Π·Π½ΠΎΠ³ Ρ ΠΎΠ»Π°, ΡΠ°Π»ΠΎΠ½Π° ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ°Π΄Π½Π΅ ΡΠΎΠ±Π΅, Π° Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ Π΄Π²Π΅ ΡΠΏΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠΎΠ±Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡ Ρ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΡΡΠ°Π»Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ²ΡΡΠ½ΠΈΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°Π½ΡΠ½Π΅ ΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅Π·Π΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½Π°ΡΠ° (ΠΈΠ½Π΄Π΅ΠΊΡΠΈ, ΠΏΠ°ΡΠΎΡΠΈ, ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅ΡΠ΅, Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ΅, ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ΅Π΄Π°ΡΠ°, ΠΡΠΊΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ) ΠΈ ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°, Ρ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠΈ ΠΌΠΎΠ³Ρ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π½ΠΈ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, ΠΏΠΈΡΠΌΠ°, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° Π½Π° ΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΈ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅ΡΠΈ. ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΌΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Ρ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°. Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΄ 1982. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»Π°Π·Π΅ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ΅. ΠΠ²Π° ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠ΅, ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΈΡΠΊΡ, Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ, ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ.[57] Π‘ΡΠ°Π·Π°ΠΌΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 2012. Ρ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠΊΠ°ΠΌΠ° Π³ΡΠ°Π΄Π° Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ (ΡΠ°Π΄Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠ°, ΠΏΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈ, ΠΊΠ°ΡΠ°Π½Π΅) ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²Π΅ ΠΌΠ°Π»Π΅ ΡΠ°Π±Π»Π΅ ΡΠ° ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΎΠΌ ΠΎΠ·Π½Π°ΠΊΠΎΠΌ. Π£ Π³ΠΎΡΡΠ΅ΠΌ Π΄Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ³Π»Ρ ΡΠ°Π±Π»Π΅ ΡΠ΅ ΠΈ QR ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΡΠ· ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ½Π΅ΡΠ° ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄ΠΎΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΎ Π΄Π°ΡΠΎΡ Π»ΠΎΠΊΠ°ΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΡΠ±ΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΡΠ±ΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° Π‘ΠΠΠ£. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° Π‘ΠΠΠ£. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΊΠ»ΡΠΏΠΈ Ρ ΠΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎ. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΊΠ»ΡΠΏΠΈ Ρ ΠΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎ. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ»ΡΠ±Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ° ΡΠ»ΠΈΡΠ°. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ»ΡΠ±Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ° ΡΠ»ΠΈΡΠ°. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΊΡ. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΊΡ. ΠΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ 60 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, Ρ Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΡ 2021. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ.[58] ΠΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π΅, ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π΅, ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΈ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»Π΅ ΡΡ Π½Π°Π·ΠΈΠ² Ρ ΡΠ°ΡΡ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΡΠ»Π΅Π΄ΠΈ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ: Π‘ΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½Π³ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ Π³ΡΠ°Π΄, ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π½ΡΠ°Ρ ΠΈ Π²ΡΡΡΠ° Π΅ΡΠ½ΠΎ-ΡΠ΅Π»Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»ΠΎΠΊΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π£ΡΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ ΡΡΡΡ ΡΠ΅ΠΊΠ° ΠΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π Π·Π°Π² Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ°Ρ ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΌΠΈΡ ΠΡΡΡΡΡΠΈΡΠ°. ΠΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ 5. ΡΡΠ»Π° 2012.[61] ΠΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΠΏΠ΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΠ°.[62] Π£ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ΅, ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ Π±ΠΈΠΎΡΠΊΠΎΠΏ, Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ° ΡΠΏΡΠ°Π²Π°, Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ° Π»ΠΈΡΠ΅ΠΏΠΈΡ ΡΠΌΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Π·Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅, ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ½Π° ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½Π° ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΡΠ°Π½ΠΈΡΡΠ΅, Ρ ΠΎΡΠ΅Π»ΠΈ, ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΠΈ, ΡΡΠΊΠ²Π°, ΡΡΠ°ΡΠΈ Ρ Π°Π½, Π΄ΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ ΠΊΡΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[62] Π£ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π»Π΅ΠΏΠΈΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ Ρ ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½Π³ΡΠ°Π΄Ρ, ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ΅ Π€Π°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Π·Π° ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΡ.[62] ΠΡΠ΅ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, Π° ΠΌΠΎΠΆΠ΄Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ΅ Π΄ΡΡΠ³Π΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅, ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠ΅ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ.[62] ΠΠ°Π½Π° 28. ΡΡΠ½Π° 2013. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡ.[63] Π£ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΡΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[64] ΠΠ΅Π»Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΎΡ ΡΠΎΠ±ΠΈ ΠΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π΅ΡΠ΅ΡΠ°, Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²ΡΡΠ° ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠΎ ΠΠ°ΡΠ°Π²ΡΡ, ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎ Π Π°Π΄ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ, ΠΠ΅ΡΠ°Ρ ΠΠΎΡΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡΡΡ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΡ, Π±ΠΎΠ³Π°ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈ ΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ Π°Π½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΠΈ Π°ΠΊΡΡΠ΅Π»Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ°.[65] ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π³Π»Π΅Π΄ Π½Π°ΡΠ·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° Ex Ponto, ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ, 1918. ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ, ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ, 1920. ΠΡΡ ΠΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΠ·Π΅Π»Π΅Π·Π°, 1920. ΠΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈ, 1925. ΠΠ½ΠΈΠΊΠΈΠ½Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, 1931. ΠΠΎΡΡΡΠ³Π°Π», Π·Π΅Π»Π΅Π½Π° Π·Π΅ΠΌΡΠ°, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈ, 1931. Π¨ΠΏΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΈ Ρ ΡΠΎΡ, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈ, 1934. ΠΠ΅Π³ΠΎΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΡΠ½Π°ΠΊ ΠΊΠΎΡΠΎΠ²ΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ, Π΅ΡΠ΅Ρ, 1935. Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΎΠΌ, Π΅ΡΠ΅Ρ, 1936. ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. ΠΠ΅ΡΠ°, Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. ΠΠ° ΠΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠΏΠ΅ΠΊΡΡ, 1946. ΠΠ° ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ, Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΡΡ ΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ½Ρ, 1948. ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1954. ΠΠ³ΡΠ°, 1956. Π ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡ, Π±Π΅ΡΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, 1961. ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°, 1963. Π¨ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ°ΠΌ ΠΈ ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°, Π»ΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ 1977. ΠΠΌΠ΅ΡΠΏΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρ, Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ 1977. ΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ, Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ°, ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅, ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΠ΅Π»Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° Π½Π° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 50 ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°.[66] ΠΠ°Π»Π΅ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π’Π°Π±Π»Π° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠΈΡΠΈ Π’Π°Π±Π»Π° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠΈΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π»ΠΈΡΠ½Π° ΠΊΠ°ΡΡΠ° ΠΈΠ· 1951. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π»ΠΈΡΠ½Π° ΠΊΠ°ΡΡΠ° ΠΈΠ· 1951. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΏΡΠΈΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠ° Π·Π° ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΏΡΠΈΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠ° Π·Π° ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠΌΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠΌΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π±Π°Π½ΠΊΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π±Π°Π½ΠΊΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠΈΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΠΈΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠΎΡ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄.[3] ΠΠΎΠ²ΡΡ ΡΠ²Π΅Π³Π°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΡΠ²Π΅Π½ ΠΏΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½ΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄, ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΈΡΠ΅ΠΊΠ°Π²ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ, Π°Π»ΠΈ Π³Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΎ Ρ Π΅ΠΊΠ°Π²ΡΠΊΠΈ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ.[4][5] ΠΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Π³Π° Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³β ΠΈΠ»ΠΈ βΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°β (Π΅Π½Π³Π». Yugoslav) ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈβ.[6] ΠΠΈΠ΄ΠΈ[7][8][9] Π Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ΅ JuriΔiΔ, Ε½elimir B. (1986). The Man and the Artist: Essays on Ivo AndriΔ. Lanham, Maryland: University Press of America. ISBN 978-0-81914-907-7. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° β ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° Lampe 2000, ΡΡΡ. 91. Norris 1999, ΡΡΡ. 60. Alexander 2006, ΡΡΡ. 391. Frenz 1999, ΡΡΡ. 561. ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ: ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ, Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° 1976 pp. 186. The Nobel Prize in Literature 1961, Ivo Andric Award Ceremony Speech, Presentation Speech by Anders Γsterling, Permanent Secretary of the Swedish Academy Na Drini Δuprija; BIGZ, Beograd, BeleΕ‘ka o piscu. ISBN 978-86-13-00077-8. ΡΡΡ. 381β382. βThe Nobel Prize in Literature 1961β. nobelprize.org. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 18. 3. 2012. βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, ΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½, ΠΌΠ°Ρ 2012)β. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 11. 09. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΠ΅ Π·Π½Π° ΠΡΠ³Π», Π³ΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠΈΠΊΠΈΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° β ΠΠ°Π½Π°Ρ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½Π΄Π°Π½ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018. ΠΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ 125 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π½ΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018. ΠΠΎ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΈΡΡΠ° Π±ΠΈΠΎ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ? (Π92, 10. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 2016) Ivo Andric: The bridge over the Drina, Harvill. 1944. ΡΡΡ. 4. Ivo Andric:The Bridge on the Drina The University of Chicago Press. 1977. ΡΡΡ. 7. Critical Survey of Long Fiction, Volume 1 Andric, Ivo Biography Salem Press, Apr 30, 2000 pp. 85. Ivo AndriΔ:Pisac govori svojim delom, Srpska knjiΕΎevna zadruga, 1994 pp. 92. ΠΠ° ΡΠ°ΠΌ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΌΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ, Π½Π° ΠΌΠΎΡΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΡ ΠΊΡΡΡ ... βIvo Andric (1892β1975) Biographyβ. kirjasto.sci.fi. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 04. 10. 2013. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. βIvo AndriΔ β 38 godina od smrti nobelovcaβ. Blic, Tanjug. 13. 3. 2013. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 26. 4. 2016. ΠΡΡΠ° ΠΈΠ· ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Π° (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, 30. ΡΠ°Π½ΡΠ°Ρ 1997) Π’Π°ΡΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π΅ (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, 14. Π°ΠΏΡΠΈΠ» 2016) βΠ‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡβ. velikirat.vigimnazija.edu.rs/. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 13. 05. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. βΠΡΠΈΡΠ°Π½ΡΠ½Π° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°β. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. 10. 10. 2011. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΠΈΠ»Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ²Π°Π½ (19. 4. 2015). βTajni pregovori Jugoslavije i Italije Ivo AndriΔ: Albaniju bi trebalo podelitiβ. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 11. 09. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ² ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅:βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΈ β ΠΊΠ°ΡΠ°Π»ΠΎΠ³ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅ ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Π½Π° ΡΠ°ΡΡΡ Wayback Machine (27. ΡΡΠ½ 2019), Π°ΡΡΠΎΡ: ΠΡΡΠ°Π½ ΠΠΎΠ½ΡΠΈΡ, ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π° ΠΡΡΠΈΡΠΈΡ. 2011. ISBN 978-86-80099-38-5. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. `ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, 11. Π½ΠΎΠ². 1937 Ivo AndriΔ: a writer`s life by Radovan PopoviΔ, ZaduΕΎbina Ive AndriΔa, 1989 pp. 46. `ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ `ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, 20. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ βΠ‘Π£Π‘Π ΠΠ’ ΠΠΠΠ ΠΠΠ Π Π₯ΠΠ’ΠΠΠ Π: ΠΠ²ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠΈΠΎβ. ΠΠΏΠΎΡΡΠ°Π». 19. 1. 2023. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 20. 1. 2023. ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 178. ΠΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ 2011, ΡΡΡ. 1077. ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 179. βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°β. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. βΕ½ivotna priΔa β Ivo AndriΔ: Od prave ljubavi ne moΕΎe se pobeΔiβ. story.rs. 19. 6. 2011. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 30. 5. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΡΠΊΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΈΡΠΈΡ, ΠΠ°Π½Π΅ΡΠ° (27. 4. 2022). βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π°Π΄ΡΠ΅ΡΠ΅β. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 28. 4. 2022. Kako je AndriΔ doΕΎivio Nobelovu nagradu | Al Jazeera Balkans, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2015. ΠΠ°Π²Π»ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ (2014). ΠΠ³Π»Π΅Π΄Π°Π»ΠΎ ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΡΡΡ. 126β127. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° ΡΡ Π²ΡΡΡΠ°ΡΠΈ (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 11. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 2017) ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. ΠΠΎΠ²Π°Π½ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ. ΠΡΠ°ΡΠΊΠ° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΡΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°Ρ Π Π°ΡΡΠΊΠΎ, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 18. 3. 2012. βPrepriΔana lektira Ex ponto β Ivo AndriΔβ. knjizevni.kutak. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.[ΠΌΡΡΠ²Π° Π²Π΅Π·Π°] ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ, Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° 1976 pp. 186. ΠΠ°ΡΡΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΡΠΊΠΎΠ²Π΅ Π΄Π°Π½Π΅, Volume 22, Issues 1-2 ΠΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π½ΡΠ°Ρ, 1994 pp. 209. Enes ΔengiΔ: `KrleΕΎa post mortem`, I-III. Svjetlost, Sarajevo, 1990. 2. part. pp. 171β172 Ivo Andric The Bridge on the Drina The University of Chicago Press. 1977. Introduction by William H. McNeil. pp. 3. Profil profesionalnog Δitatelja: Δitateljske prakse Ive VojnoviΔa, Nada TopiΔ, SveuΔiliΕ‘te u Zadru, Poslijediplomski studij DruΕ‘tvo znanja i prijenos informacija pp. 13. The bridge over the Drina by Ivo AndriΔ Harvill, 1944 Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ XX Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΠ°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ³ΡΠ°ΠΌ Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΠ° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ 2003, ΡΡΡ. 141-147. Π. ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ: `ΠΠΈΠ²ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΠΊΡΡΡΡ`, ΠΏΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ Π. ΠΠΎΠ½Π³Π°ΡΠ° `Π Π°ΠΊΠΈ`, ΠΠ°ΡΠ΅Π½ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 2011 ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 184. βDelatnost zaduΕΎbine Ive AndriΔaβ. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. βKekanoviΔu uruΔena AndriΔeva nagrada za pripovetkuβ. Blic. 10. 10. 2014. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. βSveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔaβ. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. βΠ¨Π΅ΡΡ Π΄Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΠ²ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡβ. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. 31. 1. 2022. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 1. 2. 2022. βΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π° ΡΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠ°β. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. βΠΠ¨ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π Π°Π΄ΠΈΠ½Π°Ρβ. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΠΈΠΎΡΠ΅β. ΠΡΠ°ΡΡΠ½Π°Ρ (ΡΠ΅ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΆΠ°). 5. 7. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 6. 7. 2012. βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½ Π³ΡΠ°Π΄ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ ΠΠΌΠΈΡ ΠΡΡΡΡΡΠΈΡΠ° β Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΠΊΡ Π½Π° ΠΡΠΈΠ½ΠΈβ, ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Π°Ρ ΠΠ°ΡΠ΅Π·Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, 17. Π°ΠΏΡΠΈΠ» 2012; ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 28. ΡΡΠ½Π° 2012. (ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ: ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ) ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡ ΡΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄Π° (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 28. ΡΡΠ½ 2013) ΠΡΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ, Π. (28. 7. 2022). βΠ’Π ΠΠΠΠΠ ΠΠ£ΠΠΠΠ ΠΠΠΠ ΠΠΠ Π ΠΠΠΠΠ¦Π: Π‘Π°ΡΠ°Π΄ΡΠ° Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ° ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π½ΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΡΠ΅ Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌβ. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 29. 7. 2022. βΠΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ `Π ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ°`β. ΠΠΎΠΌΠΏΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. 16. 11. 2014. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π΄Π΅Π»Π° Π½Π° ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ° (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 27. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 2018) ΠΠ·Π²ΠΎΡΠΈ ΠΈ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΠ²ΠΎ; Π£ΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΊΠΈ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡ: ΠΡΡΠΏΠ° Π°ΡΡΠΎΡΠ° (2017). ΠΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ²Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° [1. ΠΠΎΠ»ΠΎ 1. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 2. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 3. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 4. ΠΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 5. ΠΠΈΡΠ° - 2. ΠΠΎΠ»ΠΎ 6. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1914-1941) I 7. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1849-1960) II 9. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1949-1960) 10. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1961-1975) - 3. ΠΠΎΠ»ΠΎ 11. ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ I 12. ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ II 13. Ex Ponto 14. ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ 15. ΠΠΈΡΠΈΠΊΠ°. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΠ²ΠΎ; ΠΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°Ρ: ΠΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ Π£ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈ: Π£ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΡ, Π Π°Π΄ΠΎΠΌΠΈΡ; ΠΡΠΊΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΈΡΠΈΡ, ΠΠ°Π½Π΅ΡΠ°; ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ² ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Π°Ρ ΠΈ ΠΡΡΡΡΡΠΈΡΠ°, ΠΠΌΠΈΡ (2012). Π‘Π°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΡ. 1 - 20 [1. ΠΠ΅ΡΠΌΠ΅ * Ex ponto * ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ 2. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 3. ΠΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 4. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ I 5. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ II 6. ΠΠΈΡΠ° 7. ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ 8. ΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ 9. ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ° 10. Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ° 11. ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° 12. ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅Ρ
IVO ANDRIΔ NA DRINI ΔUPRIJA Tvrdi povez ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΠΠΎΠ»Π°Ρ, ΠΊΠΎΠ΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1892 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 13. ΠΌΠ°ΡΡ 1975) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ[Π°] ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΈ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[Π±] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1961. Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β.[10] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅. Π£ Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ, Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ Π ΠΈΠΌΡ, ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ, ΠΡΠΈΡΠ΅Π»Ρ, ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[11] ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°. Π£ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π±Π°Π²ΠΈΠΎ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ. Π£ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ, Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅. ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅, ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ 10. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1892. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅[12][13][14] Ρ ΠΠΎΠ»ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ Π°ΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ° ΠΠ½ΡΡΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° (1863β1896)[15], ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΡΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡ). ΠΡΠ΄ΡΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Ρ ΠΠΎΡΡ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π΄ΠΎΠΊ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° Ρ Π³ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π²ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ Π΄Π΅ΡΠ°ΠΊ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΡΡΠ±Π΅ΡΠΊΡΠ»ΠΎΠ·Π΅. ΠΡΡΠ°Π²ΡΠΈ Π±Π΅Π· ΠΌΡΠΆΠ° ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° Π±Π΅ΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΠ²ΠΈΠ½Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΠ»Π° Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ.[16][17][18][19] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ 1903. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΡ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ, Π½Π°ΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎ-Ρ Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ. ΠΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΈΡ Π΄Π°Π½Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΡ ΠΈ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ²Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ.[20] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π²Π°ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π³ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π°, ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅.[21] ΠΠΎΠ±ΠΈΠ²ΡΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎ-ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° βΠΠ°ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΠΊβ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° 1912. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΡΠΈ Π½Π° ΠΡΠ΄ΡΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ»ΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Π°Π»ΠΈ ΠΌΡ Π±Π΅ΡΠΊΠ° ΠΊΠ»ΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ½, Π½Π°ΡΠ»Π΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠ»ΡΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΠ»ΡΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΏΠ°Π»Π°. ΠΠ±ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΡ, Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΡ ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΡ, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ. Π£ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π° ΠΡΠΆΠΈΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Π»Π° Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ Π·Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Ρ, ΠΆΠ΅Π½Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β.[22][23] Π ΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°β. ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1914, Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠΌ Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ³ΠΈΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΠ°Π΄Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° Π€Π΅ΡΠ΄ΠΈΠ½Π°Π½Π΄Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠ°ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ² ΠΈ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ. ΠΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΏΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ, ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ»Π°, Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ° Π³Π° Ρ Π°ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΎ Ρ ΡΠΈΠ±Π΅Π½ΡΠΊΡ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΈΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠ»Π°Π΄Π΅ ΠΠΎΡΠ½Π΅, ΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1915. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΊΠ° Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΡ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ.[24] ΠΠΎ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΡ ΠΈΠ· Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΊΡΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡ Ρ ΠΠ²ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈ ΠΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ Π»Π΅ΡΠ° 1917. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΌΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ° Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° ΠΠΎΠ·Π΅ΡΠ°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠΏΡΡΠ° Π°ΠΌΠ½Π΅ΡΡΠΈΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ 1922. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΠ° ΠΈΠ· ΠΊΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡΠ° Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ ΠΏΠ»ΡΡΠ°, ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, Ρ ΠΠΎΠ»Π½ΠΈΡΡ ΠΠΈΠ»ΠΎΡΡΠ΄Π½ΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠ° Π³Π΄Π΅ Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ°Π²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βEx Pontoβ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΌΠΎΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1919. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ Π²Π΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π³Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅, Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ΅ΠΌ Π¦ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ½Π°Π²Π΅ΡΠΎΠΌ, Π‘ΠΈΠΌΠΎΠΌ ΠΠ°Π½Π΄ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ, Π‘ΠΈΠ±Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΡ ΠΎΠΊΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ°Π½Π΅ βΠΠΎΡΠΊΠ²Π°β. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡΠΏΠ΅ΡΠ½Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΡ ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ: Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1920. Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, Π’ΡΡΡΡ ΠΈ ΠΡΠ°ΡΡ.[25] Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠΎΡΠΊΠ°Π½ ΠΈ Π¨Π²Π°Π±ΠΈΡΠ°β, βΠΡΡΡΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρβ, βΠΡΠ±Π°Π² Ρ ΠΊΠ°ΡΠ°Π±ΠΈβ, βΠ£ ΠΌΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π°Π½ΠΈβ ΠΈ ΡΠΈΠΊΠ»ΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° βΠ¨ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ°ΠΌ ΠΈ ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°β. Π£ ΡΡΠ½Ρ 1924. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π½Π° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ΅Π·Ρ βΠ Π°Π·Π²ΠΎΡ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΡΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π°Π²ΠΈΠ½Π΅β (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). ΠΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π° ΠΈΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ βΠΠ°ΡΠ° ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ°β. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ°ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, Π° Π½Π°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° βΠΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈβ. ΠΠ΄ 1930. Π΄ΠΎ 1933. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°Ρ ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ Π΄Π΅Π»Π΅Π³Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈ ΠΡΡΡΡΠ²Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° Ρ ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ. 1934. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠ»ΡΡΠ°ΡΠΈβ, βΠΠ΅Ρβ ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΡΡΠΈΠΏΡΠΈΡ Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β. ΠΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π²Π»Π°Π΄Π΅ ΠΈ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°, 8. ΡΡΠ»Π° 1935. ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° Π²ΡΡΠΈΠΎΡΠ° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[26] Π£ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ 1937. Π΄ΠΎ 1939, ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[27][28] ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ 16. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 1939. Π½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΎΡ ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΠ° Π£ΡΠΎΡΠ° ΠΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° ΠΈ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΡΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ½ΠΎ Ρ Π·Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½Π° ΠΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅.[29] ΠΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π° Π²ΡΡ ΡΠ½Π°Ρ: ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΎΠΏΡΠ½ΠΎΠΌΠΎΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[30] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΡΠΈΠΆΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½ 12. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, Π° 19. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅ Π°ΠΊΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ²Π΅ ΠΊΠ°Π½ΡΠ΅Π»Π°ΡΡ Π Π°ΡΡ Π° β ΠΠ΄ΠΎΠ»ΡΡ Π₯ΠΈΡΠ»Π΅ΡΡ.[31][32] ΠΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ Π£ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΡ ΠΠ΅ΠΌΡΠΈ ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΠΎΡΡΠΊΡ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄Π²Π΅Π»ΠΈ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΡΠΏΠ°ΡΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ . ΠΠ±ΠΎΠ³ Π½Π΅ΡΠ»Π°Π³Π°ΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠΌ Π²Π»Π°Π΄Π΅ Ρ ΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ΅ 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°Π΄Π»Π΅ΠΆΠ½ΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π°ΠΌΠ±Π°ΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ 25. ΠΌΠ°ΡΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡ, ΠΊΠ°ΠΎ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Π’ΡΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΠΊΡΠ°. ΠΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, 7. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π° Π΄Π²Π° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈ Π½Π° ΠΠΎΠ΄Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·Π΅ΡΡ. ΠΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈ Ρ Π¨Π²Π°ΡΡΠ°ΡΡΠΊΡ,[33] ΠΈ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, 1. ΡΡΠ½Π° 1941. ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ Π²ΠΎΠ·ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1941. ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½ Π½Π° ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π·Π°Ρ ΡΠ΅Π², ΠΌΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΡΡ.[34] Π Π°Ρ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Ρ ΠΈΠ·ΠΎΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ΄Π±ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΏΠ΅Π» ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΡΡΡΠ΅ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΡ.[35] ΠΠ· ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ² ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°, Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΡΡΡΠ΅ Ρ βΠΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅β Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠΊ βΠ½Π°ΡΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΡΠ°Π΄Π°β: ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ³ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π±ΠΈΠ²ΡΠ΅Π³ ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ°, ΡΠ° Π±ΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΌΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ°Π·ΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ, ΠΎΠ΄Π°Π·Π²Π°ΠΎ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²Ρ. ΠΠ°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈ ΡΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅, ΡΠ΅Ρ Ρ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, Π½Π΅ ΠΆΠ΅Π»ΠΈΠΌ ΠΈ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ΠΌ Ρ Π½ΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, Π½ΠΈ ΡΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌ, Π½ΠΈ ΡΠ° ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°. Π£ ΡΠΈΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π°ΡΠΌΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠΎΠ±Π΅ Ρ ΠΡΠΈΠ·ΡΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΡΠ»ΠΈΡΠΈ, ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1944. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠΊΠΎΠ½ΡΠ°Π²Π° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠ±Π° ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΠ°ΡΠ°. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1945. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°.[36] ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ (Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ, 1961) ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1946. ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[34] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1946. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ βΠΠΈΡΠΌΠΎ ΠΈΠ· 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅β. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 1947. ΠΈ 1953. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ½Ρβ, Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²Π° ΠΎ ΠΡΠΊΡ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΠ΅Π³ΠΎΡΡ, βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ ΠΊΠΌΠ΅ΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠ°Π½Ρβ, βΠΠΈΡΠ΅ Π’ΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΊβ, βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈβ, βΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈβ, βΠΠ° ΠΎΠ±Π°Π»ΠΈβ, βΠΠΎΠ΄ ΠΡΠ°Π±ΠΈΡΠ΅ΠΌβ, βΠΠ΅ΠΊΠΎβ, βΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊβ, βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠ½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°β ΠΈ βΠΠΈΡΠ°β. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1954, ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ ΠΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΈ Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ βΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°β ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ 1954. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΆΠ΅Π½ΠΈΠΎ ΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π±ΠΈΡ, ΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΠ΅Π½Π°Π΄Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°.[37] ΠΡΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²Π΅Π½ΡΡ.[38] ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ² ΠΊΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Ρ 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β. ΠΠ΅ΡΠ΅Π΄ΠΎΠΌ βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΡΠ΅ 10. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°Ρ Π²Π°Π»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΎΠ΄ ΠΌΠΈΠ»ΠΈΠΎΠ½ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅Π½Ρ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΎ Π·Π° ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΡΡΠ²Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ.[39] ΠΠΎΡΠΈΠΏ ΠΡΠΎΠ· Π’ΠΈΡΠΎ ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΠΈΠΎ ΡΠ²Π΅ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»Π°Π²ΡΡ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ΅Π½Π° Π½Π΅ΠΏΡΠ°Π²Π΄Π° ΠΠΈΡΠΎΡΠ»Π°Π²Ρ ΠΡΠ»Π΅ΠΆΠΈ. ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠΈΡ Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠΈ Π΄Π° ΡΡ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΡΡΡΠΊΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΡΠΎΠ· ΠΏΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°, ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΠΈΠ»Π° Π·Π΄ΡΠ°Π²Π° Ρ ΡΠ°Π½Π° ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ, ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΡΠΎΠ³ΡΠ΅Π½, Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ Π³ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠ· Π»Π°ΠΆΠ½Ρ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ.[40] ΠΠ°Π½Π° 16. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1968. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΡΡΠΏΡΡΠ³Π° ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΡΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠΈΡ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π½Π° Π½Π°ΡΠΌΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡ, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ΅. ΠΠ΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ Π³Π° ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈ Ρ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ Π±Π°ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΡ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π£ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΎΠ΄ 1936. Π΄ΠΎ 1939. ΠΈ ΠΎΠ΄ 1945. Π΄ΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[41] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠΌΠΈΡΠ΅ 13. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΡΠ°ΡΠΎΡ ΠΠΎΡΠ½ΠΎΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π‘Π°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ. ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠ²ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ ΠΈ βΠΠ»Π°Π³Π° ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Π°β ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[42] ΠΡΠ΅Π΄ ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ, Ρ ΡΡΠ½Ρ 1914. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΡ Π₯ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ° ΠΌΠ»Π°Π΄Π° Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (βΠΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠΌΠ°β, βΠ‘ΡΡΠΎΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΈβ, βΠ’Π°ΠΌΠ°β, βΠΠΎΡΠΎΠ½ΡΠ»ΠΎβ, βΠΠ°Π΄Π½ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠΈΡβ ΠΈ βΠΠΎΡ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡ Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π·Π΄Π°β).[42] ΠΡΠ²Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ β βEx Pontoβ β ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, Π° Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[43] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΡΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎ-ΠΆΠ°Π½ΡΠΎΠ²ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π°. Π£ ΠΏΡΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π·ΠΈ, ΠΊΠΎΡΡ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (Ex Ponto, ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ), ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΡΠΊΠ°Π· ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΡ ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π΅Π³Π·ΠΈΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎ-ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π³Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΎ ΠΈ Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΈΡΠ°ΠΎ (ΠΠΈΡΠΊΠ΅Π³ΠΎΡ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Ρ). ΠΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΡΠ΅Π·ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΡ: Π΄ΠΎΠΊ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠΈΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° Π³Π»Π΅Π΄Π° Π²ΡΡ ΡΠ½ΡΠΊΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ, Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ Π’ΠΎΠΌΠΈΡΠ»Π°Π² ΠΠ°Π΄Π°Π½ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π½Π΅Π²Π°ΠΆΠ½ΠΈΠΌ Π°Π΄ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π΅ΠΌΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Ρ Π½Π΅Π·ΡΠ΅Π»ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΡ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π½ΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·Π°Π»Π½ΠΈΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΡΠ³Π° ΡΠ°Π·Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΈ, Π½Π° ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ»Π°Π½Ρ, Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΡ Π΅ΠΊΠ°Π²ΠΈΡΡ. ΠΠΎ ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π±Π΅, ΠΏΠ° ΡΠ° Π·ΡΠ΅Π»Π° ΡΠ°Π·Π° ΡΠΏΠ°Π΄Π° Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°ΡΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠ΅, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠΈΡΠ°Ρ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΠ°Π»ΠΈ Ρ ΡΠΎ Π΄ΠΎΠ±Π°, Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° 19. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΏΠ»Π°ΡΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π²ΠΈΠ·ΡΡΡ ΠΠΎΡΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°Π·ΠΌΠ΅ΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΠΊΠ° ΠΈ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π°, Π½Π°ΡΠΎΠΏΡΠ΅Π½Ρ ΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π°Π½ΠΈΠΌΠΎΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π΅ΠΌΠΎΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π΅ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ-ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ (ΠΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΠΈ, ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, Π₯ΡΠ²Π°ΡΠΈ, Π‘ΡΠ±ΠΈ β ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠ·Π²Π°Π½ΠΈ ΠΏΠΎ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΎΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ° (ΠΠ»Π°ΡΠΈ, Π’ΡΡΡΠΈ)), ΡΠ· ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½Π° (ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠΈ), Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΠ°Π·Π΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΡΠΈΠ²Π° ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ 19. Π²Π΅ΠΊ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½Π΅ Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ 20. Π’ΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ°Π·Π° ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΠΈΠΌΠ½ΠΈΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°, Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΠΌΠ΅ΡΠΏΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°. Π Π°Π΄ΡΠ° Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ, Ρ ΡΠ΅Π½Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈ ΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, Π½Π° Π·Π°ΡΠ°Π΄Π°ΠΌΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°ΡΠΊΠΈΡ Π»Π΅ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠ΅, ΡΠ΅Π½ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΊΠ°Π½Π΅ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΊΡΠ΅ΠΈΡΠ° ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ² ΡΠ²Π΅Ρ βΠΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ° Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈβ. ΠΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ΅ Ρ Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΎ Π΄ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ, ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ½ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, Π°ΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΈ Π½ΠΈΠ· ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠ½Π΅ ΠΈ Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΈΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ, Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ° (ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ), Π½Π΅ΡΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΠ²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ· ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ»Π°, ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½Π° ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° Π‘Π²ΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΌΠΈΡΠ»Π° ΠΈ ΡΡΡΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»Π°Π³Π°ΠΎ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΈΠΌ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠΌΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΎ, Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΠ°ΡΠ°ΠΆΠΈΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π΅ΡΠ΅Ρ Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ, Π±Π΅ΡΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ°β. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΡΡΠΈ ΠΏΠΎ Π΄ΠΈΠΊΡΠ°ΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅ Π·Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. Π£ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ°, ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π° Π·Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π°; ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΠΈΠ³ΡΠΈ ΡΠ°Π³ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· Π°Π»Π΅Π³ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ² ΠΊΠ°ΠΎ βΠΈΠ½ΡΡΠΈΠ½ΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΠ°β ΠΊΠΎΡΠΈ βΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈΠΌ ΠΎΠ±Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ° Π·Π° ΠΎΡΠΏΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅, ΠΏΠΎΠ±Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅, ΠΏΠ° ΠΈ ΡΠ°ΠΌΡ ΡΠΌΡΡ, Π° ΡΠ²Π°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄Π° Π½Π°Π΄ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΡ ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π΄ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΄ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΎ ΡΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΎΡΠΈΠΏΠ°, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ Π·Π½Π°ΡΡ Π·Π° ΡΠΌΡΡ ΠΈ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅. Π‘ΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΈ Π°ΠΊΡ, ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ, Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡ ΡΠ΅ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ»Π° ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΈΡΡΠΈΠ½Π°, ΠΌΠΎΡΠ° Π΄Π° ΠΈΠΌΠ° Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΈΡ Π²Π΅Π·Π° ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΌΡ ΠΏΡΡΠΆΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ° Π½ΠΎΠ²Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π°Π½ Π·Π½Π°ΡΠ°Ρ. Π€Π΅Π½ΠΎΠΌΠ΅Π½ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΠ·Π΄Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΠ· ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΎΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ βΡΠ΅Π΄Π²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π»ΠΈΠ½ΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π½ΠΈΡΠ°Π½ΡΡ Ρ Π±ΠΎΡΠΈβ, ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΠΎΡΠ°Π΄Π° ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½Ρ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Ρ. Π‘Π²Π΅ ΡΡΠΎ Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° β Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠΊΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΡΡ Π°. Π‘Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΠΎ βΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ°β, ΡΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π»Π΅ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ. ΠΠΎΡΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ»ΡΡΡΡΡΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ½ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ½ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°Ρ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΡΠ° Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈ ΡΠΏΠ°ΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΡ Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π»ΡΠΊΠ° ΡΠ°Π·Π°ΠΏΠ΅ΡΠΎΠ³ Π½Π°Π΄ ΠΎΠ±Π°Π»Π°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΡ Ρ ΡΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΠ΅ΠΏΠ΅. Π€ΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ Ρ Π½Π°ΠΏΠΎΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΊΡΡΡΠΈ Ρ ΡΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅ ΠΈΠ· βΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΡΠ³Π° ... ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π³Π° Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π½ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ ΡΠ²Π΅Ρ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅β. ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π»Π° Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ Π½Π΅ ΡΠΌΠ΅ Π΄Π° Π·Π°ΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π½ΠΈΡΠΈ Π΄Π° Π³Π° ΠΎΠ΄Π²Π΅Π΄Π΅ Ρ Π±Π΅Π·Π½Π°ΡΠ΅. Π Π·Π»ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ΅ Π°ΡΡΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ½Π΅ ΡΠΈΠ»Π΅, ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΡ Π»Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π΅. ΠΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ, Π°Π»ΠΈ, ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ, ΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΡΡΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ Π½Π° Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²Π΄ΠΈ. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½Π° Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠΆΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΡΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠ΅ΡΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ°, Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°, Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π·ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π°ΡΠ°Π»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°. ΠΡΠΎΡ ΡΡΠ°Π»Π° ΡΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ° ΡΡΠ±Π»ΠΈΠΌΠΈΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΈΡ Π»Π΅Π³Π΅Π½Π΄ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°. Π‘ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠ΅ΡΡ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΎΠ½Π΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅, Π½Π°Π΄ΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ Π½Π°Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΡΠΈΠΌΠ°. βΠ‘Π°ΠΌΠΎ Π½Π΅ΡΠΊΠΈ, Π½Π΅ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΌΡΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΈΠΌ Π·ΠΈΠ΄ΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ², Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠ΄ΠΈΠ²ΠΎ ΡΡΠΊΠ°ΠΎ Ρ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΠΌΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΌΠΎ, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌΠΎ. Π£Π½ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠ»ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅ Ρ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, Π·Π½Π°ΡΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈβ. Π‘Π²ΡΡ Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ βΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ ΠΎΠ±Π°Π»Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ, Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ, Ρ Π΄ΡΡ Ρβ. ΠΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ ΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΈΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ½ ΡΠ΅ βΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π±Π΅Π·Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π΅ Π½Π° ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π·Π°Π΄Π°ΡΠΊΡ ΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. ΠΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅: βΠΠΈ ΡΡΠ°Π³Π° Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π±ΠΈ. Π‘Π°ΠΌΠΎ Π΄Π° ΠΌΠΎΠ³Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠΎΠ²ΠΎ Π΄ΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ ΠΌΠ΅ΡΠ°Π», Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΡΠ»Π°Π±ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π²ΡΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΈ Π΄Π° ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅ΠΌ Π±Π΅Π·ΠΈΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΌΠ΅Π»ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ...β ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΠΎ ΠΎΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π±Π°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠ°Π²Π° Π½Π° ΡΠΎΡΠΌΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π΄Π΅Π»Π°: βΠΠ΅ΡΠΊΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π½Π°Π³ΠΎΠΌΠΈΠ»Π°Π²Π°ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ²Π΅ Π½Π°ΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π΄ΠΈΡΡ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅β. ΠΠ°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π· Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° βΠΏΡΠ°ΡΠ°ΠΊ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΈΡΠ»Π°ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Ρ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ°. ΠΡΡΠΈΠ½Π°, ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΈ Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΡΠ°Ρ, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΡΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. βΠ‘Π°Π²ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ° ΡΠΎΡΠΌΠ΅ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠΈΠ½ΠΈβ. ΠΡΡΠΆΠ°ΡΡΡΠΈ βΠ·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΡΡΠ²ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ Π±Π΅Π· Π·Π»Π°β, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈ Π²ΠΈΠ΄ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° β ΡΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΠ° Ρ Π°ΡΠΌΠΎΠ½ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅Π³ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π° Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π±ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ°ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π°: Π’Π΅ΠΊΡΡ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½ΠΊΠ° ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ, ΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅Ρ ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π·Π΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Znanje.org ΡΠ· ΠΎΠ΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ΡΠ΅. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠ°ΠΊ ΠΠΎΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Ρ Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ βΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ°Π½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈβ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄Π°Π»Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°, ΠΠ’Π’ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, 2010 Π£ Π½Π°ΡΠΈΠ½Ρ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠΊΡ ΠΏΡΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π΅ ΠΎΠ΄Π²Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ»Π΅ΠΏΡΠΈΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ° ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ°Π² ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠ°ΠΊ Π½Π΅ Π·Π½Π°ΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΡ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°.[44] ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π½ΠΈΡΡ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈΠ·ΡΠ°Π· ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Π΅ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ΅Ρ ΠΎΠ½ Ρ ΡΠΈΡ ΡΡΠΊΠΈΠ²Π° ΠΈ Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΡΠΎΠΏΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ°, Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ½Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Π° Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ΅Π³Π΅Π½Π΄Π°ΡΠ½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈ ΡΡΠ½Π°ΠΊ ΠΠ»ΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ·Π΅Π»Π΅Π· Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠΈΠΏ ΠΎΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΡΡΠΎΠ»ΠΎΠ²Π° ΠΈ Π°Π²Π°Π½ΡΡΡΠΈΡΡΠ΅, Π²Π΅Ρ ΠΈ Π²Π΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΏΡΠ΅Π΄ Π²Π΅ΡΠΈΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠΎΠΌ ΠΆΠ΅Π½Π΅. Π’Π°ΠΌΠ½ΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ° ΠΈΠΌΠ° Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅: ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Π»ΠΎΠΊΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°ΠΎ. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΠΎΡΠ½Π°, Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ²ΠΈ ΡΠ΅Π½ΠΈ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄ΠΈΠΆΡ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΊΡΡΠ³Π° Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π½ΠΎ, Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π½Π΅ ΠΈΠ·Π½Π΅Π²Π΅ΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠΏΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΏΡΠΈ ΡΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΠΊΡΠ½Π΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ Π΄Π° Π΄ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΈ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΡΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠΎΠ±Π΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΈ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ. ΠΠ½ΠΎ ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠΎ ΡΡ Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π°Π½Π°Π»ΠΈΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ° ΡΠ°Π³Π»Π΅Π΄Π°Π²Π°ΡΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π΄ΠΎ ΡΠ΅Π³Π°, Π±ΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ΅Π³Π° Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠ·ΡΠ΅ΡΠΈΠ²ΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ΅. ΠΠΎΠ»Π°Π·Π΅ΡΠΈ ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΊΠΈΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈΠΌΠΏΡΠ»ΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΡΡΡΡΡ ΠΈ ΠΎΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎΠΌ ΡΡΠ³Π΅ΡΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π΅ΡΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ Π½Π°Π³ΠΎΠ½Π° ΠΈ ΡΡΠ»Π½ΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΡΠ΅ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π° Π΄ΡΡΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. ΠΠ±ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΡΠΎΠ³Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ°Π½Π°Π»ΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠ΅Π³ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ°, ΠΈΠ·Π²Π΅ΡΠ½Π° ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ, ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ΅ΡΠΈ. ΠΠ°ΡΠΎ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΠΏΡΠΎΠ·Ρ Ρ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° Π½ΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΡΠ° ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠΈΠ»Π°. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΎΠ·Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π»Π° Π°ΠΏΡΠΎΠ»ΡΡΠ½Ρ, ΠΊΡΠΈΡΡΠ°Π»Π½Ρ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈΠ·ΡΠ°Π·Π°. ΠΠ½ Π½Π΅ ΡΡΠ°ΠΆΠΈ ΡΡΠΈΠ»ΡΠΊΠΈ Π΅ΡΠ΅ΠΊΠ°Ρ Ρ Π½Π΅ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΠΎΡΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π½Π°Π³Π»Π°ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ°Π·Ρ. Π‘ΠΊΠ»Π°Π΄Π½Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½Π° ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ°, ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΡΠ³Π΅ΡΡΠΈΠ²Π½Π° Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠ° ΠΈ ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎΠ½Π° ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΡΠΈΠ½Π΅ Π΄Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ° Π½Π°ΡΡΡΠΏΡΠΈΠ»Π½ΠΈΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΡΡΠ΅. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅, Π° ΡΠ° Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΈΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ, ΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ, ΠΎΠ½ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ½Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠ½Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ΅. Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΈΡΠ½Π° ΠΈΡΠΊΠ°Π·Π½ΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Π³Π΄Π΅ ΠΎΠ½ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠΏΡΠΊΡβ (1951) ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠ½ΠΎ ΠΈ Π½Π΅Π΄Π²ΠΎΡΠΌΠΈΡΠ»Π΅Π½ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΠΎ Π²ΠΎΠ»ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΊΠ°ΠΆΠ΅, Ρ βΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π·ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° ΠΈ Π½Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ΅β. Π£ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΈΡΠΌΡ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ (1942) ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ.[45] Π΄ΠΎΠΊ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ°, Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΠ°ΡΡΠΈ (1951), Π²ΠΎΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠΈΡΠΈ (1951), ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠΈΡΠΈ (1954), ΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΈ Π²Π΅Π½ΡΠ°Π½ΠΈΡ , Ρ ΡΡΠ±ΡΠΈΡΠΈ βΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡβ, ΠΠ²ΠΎ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ βΡΡΠΏΡΠΊΠ°β. Π‘ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅, Π΄Π²Π° ΠΏΡΡΠ° ΡΠ΅ Π΅ΠΊΡΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΡΠ²Π°: 1933. ΠΎΠ΄Π±ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΡΡΡ Ρ ΠΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ [46], Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ 1954. ΠΎΠ΄Π±ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ Π΅Π½ΡΠΈΠΊΠ»ΠΎΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°.[47] ΠΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΊΡ Π²ΡΡΡΡ ΠΏΠΎΡΠ²ΡΠ΄Π΅ ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠΎ ΠΊΠ°Π½Π°Π΄ΡΠΊΠΎ-Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠ΅ΠΊΠΠΈΠ»Π° (William H. McNeil) ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈ[48] ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΠΏΠΈΡΠΌΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π±ΡΠ°ΡΡ ΠΡΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅: βΠ¨Π°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠΎ Π΄ΡΠ΅Π»ΠΎ Ex ponto ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ±ΡΠ΄ΠΈΠ»ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΡΠ΅Π½Π·Π°ΡΠΈΡΡ. ΠΠΈΡΠ°Ρ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΠ½Π΅, ΠΈΠ΄Π΅Π°Π»Π°Π½ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ, 26 Π³ΠΎΠ΄.β.[49] ΠΠ΅Π΄Π½Π°ΠΊΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π° Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠΈ Π΄Π²Π° Π΄ΡΡΠ³Π° ΡΡΡΠ°Π½ΡΠ°, ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ΅ Π. Π€. ΠΠ΄Π²Π°ΡΠ΄ΡΠ° (Lovett F. Edwards), ΠΊΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ (1944) ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈ ΠΠΎΡΠ°Π½Π°Ρ[50], ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Π¨Π²Π΅Π΄ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΡΡΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Π³Π° (Anders Γsterling), ΠΊΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΠ²ΠΈ, ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ½, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½Ρ, ΠΏΡΠΈΠΊΡΡΡΠΈΠΎ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΡ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅Π½ ΠΏΠ° Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ 1914. Π½Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°. Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ° Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΌΠ΅ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΠ·ΠΌΠ° 20. Π²Π΅ΠΊΠ°[51][52] ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΡΠ°ΡΡΠ°ΠΎ ΠΈΠ· ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ΅.[53] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² Π³ΡΠΎΠ± Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ. ΠΠ΄Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΠΎΡΡΠΊΠ΅ (1926) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π¦ΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΊΡΡΡΠ° (1936) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΠΎΡΡΠΊΠ΅ (1937) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π³ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠΈ (1937) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅ I ΡΠ΅Π΄Π° (1938) ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠ»Π° I ΡΠ΅Π΄Π° (1939) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π·Π°ΡΠ»ΡΠ³Π° Π·Π° Π½Π°ΡΠΎΠ΄ I ΡΠ΅Π΄Π° (1952) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΡΠ° Π·Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΌ Π²Π΅Π½ΡΠ΅ΠΌ Π·Π° Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ»ΡΠ³Π΅ Π½Π° ΠΏΠΎΡΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ (1962) ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ° ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π° (1972)[54] ΠΠ°ΡΠ»Π΅ΡΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ 12. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1976. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[55] ΠΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° βΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ, Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅β. ΠΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΡΡΡΡΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΡΠΊΡΠΏΠΎΠ²Π΅ ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΈ ΠΎ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΠΌ Π°ΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΡΠ»ΡΠΆΠΈ Π½Π°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅. ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΠ΅ Π±ΡΠΎΡ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ Π·Π° ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π΅ ΠΈΠ· ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π° ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ Π³ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎΡ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ΅Π»ΠΎΠ³Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΠ΅Π² ΠΎΠ΄ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. ΠΡΠ²ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΈΠΊ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΡΠ°Π³ΠΎΡΠ»Π°Π² ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π° Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΠ΅ΡΡΠΈΡΠΈΠ½ Π²Π΅Π½Π°Ρ.[56] Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΡΠ°Π΄Π½ΠΈ ΡΡΠΎ, Π΄Π΅ΠΎ ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠ΅ Ρ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅ΡΡ ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Π£ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠΏΠ°Π΄Π° ΠΈ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Ρ ΠΡΠ·Π΅ΡΠ° Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ 1976. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΡΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²Π΅Π½ΡΡ 8, Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π±ΠΈΡ ΠΎΠ΄ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π‘Π°ΡΡΠ²Π°Π½ΠΈ ΡΡ Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΈ ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄ ΡΠ»Π°Π·Π½ΠΎΠ³ Ρ ΠΎΠ»Π°, ΡΠ°Π»ΠΎΠ½Π° ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ°Π΄Π½Π΅ ΡΠΎΠ±Π΅, Π° Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ Π΄Π²Π΅ ΡΠΏΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠΎΠ±Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡ Ρ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΡΡΠ°Π»Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ²ΡΡΠ½ΠΈΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°Π½ΡΠ½Π΅ ΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅Π·Π΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½Π°ΡΠ° (ΠΈΠ½Π΄Π΅ΠΊΡΠΈ, ΠΏΠ°ΡΠΎΡΠΈ, ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅ΡΠ΅, Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ΅, ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ΅Π΄Π°ΡΠ°, ΠΡΠΊΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ) ΠΈ ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°, Ρ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠΈ ΠΌΠΎΠ³Ρ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π½ΠΈ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, ΠΏΠΈΡΠΌΠ°, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° Π½Π° ΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΈ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅ΡΠΈ. ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΌΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Ρ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°. Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΄ 1982. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»Π°Π·Π΅ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ΅. ΠΠ²Π° ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠ΅, ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΈΡΠΊΡ, Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ, ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ.[57] Π‘ΡΠ°Π·Π°ΠΌΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 2012. Ρ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠΊΠ°ΠΌΠ° Π³ΡΠ°Π΄Π° Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ (ΡΠ°Π΄Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠ°, ΠΏΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈ, ΠΊΠ°ΡΠ°Π½Π΅) ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²Π΅ ΠΌΠ°Π»Π΅ ΡΠ°Π±Π»Π΅ ΡΠ° ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΎΠΌ ΠΎΠ·Π½Π°ΠΊΠΎΠΌ. Π£ Π³ΠΎΡΡΠ΅ΠΌ Π΄Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ³Π»Ρ ΡΠ°Π±Π»Π΅ ΡΠ΅ ΠΈ QR ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΡΠ· ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ½Π΅ΡΠ° ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄ΠΎΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΎ Π΄Π°ΡΠΎΡ Π»ΠΎΠΊΠ°ΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΡΠ±ΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΡΠ±ΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° Π‘ΠΠΠ£. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° Π‘ΠΠΠ£. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΊΠ»ΡΠΏΠΈ Ρ ΠΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎ. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΊΠ»ΡΠΏΠΈ Ρ ΠΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎ. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ»ΡΠ±Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ° ΡΠ»ΠΈΡΠ°. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ»ΡΠ±Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ° ΡΠ»ΠΈΡΠ°. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΊΡ. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΊΡ. ΠΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ 60 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, Ρ Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΡ 2021. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ.[58] ΠΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π΅, ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π΅, ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΈ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»Π΅ ΡΡ Π½Π°Π·ΠΈΠ² Ρ ΡΠ°ΡΡ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΡΠ»Π΅Π΄ΠΈ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ: Π‘ΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½Π³ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ Π³ΡΠ°Π΄, ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π½ΡΠ°Ρ ΠΈ Π²ΡΡΡΠ° Π΅ΡΠ½ΠΎ-ΡΠ΅Π»Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»ΠΎΠΊΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π£ΡΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ ΡΡΡΡ ΡΠ΅ΠΊΠ° ΠΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π Π·Π°Π² Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ°Ρ ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΌΠΈΡ ΠΡΡΡΡΡΠΈΡΠ°. ΠΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ 5. ΡΡΠ»Π° 2012.[61] ΠΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΠΏΠ΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΠ°.[62] Π£ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ΅, ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ Π±ΠΈΠΎΡΠΊΠΎΠΏ, Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ° ΡΠΏΡΠ°Π²Π°, Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ° Π»ΠΈΡΠ΅ΠΏΠΈΡ ΡΠΌΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Π·Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅, ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ½Π° ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½Π° ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΡΠ°Π½ΠΈΡΡΠ΅, Ρ ΠΎΡΠ΅Π»ΠΈ, ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΠΈ, ΡΡΠΊΠ²Π°, ΡΡΠ°ΡΠΈ Ρ Π°Π½, Π΄ΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ ΠΊΡΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[62] Π£ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π»Π΅ΠΏΠΈΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ Ρ ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½Π³ΡΠ°Π΄Ρ, ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ΅ Π€Π°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Π·Π° ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΡ.[62] ΠΡΠ΅ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, Π° ΠΌΠΎΠΆΠ΄Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ΅ Π΄ΡΡΠ³Π΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅, ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠ΅ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ.[62] ΠΠ°Π½Π° 28. ΡΡΠ½Π° 2013. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡ.[63] Π£ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΡΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[64] ΠΠ΅Π»Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΎΡ ΡΠΎΠ±ΠΈ ΠΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π΅ΡΠ΅ΡΠ°, Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²ΡΡΠ° ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠΎ ΠΠ°ΡΠ°Π²ΡΡ, ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎ Π Π°Π΄ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ, ΠΠ΅ΡΠ°Ρ ΠΠΎΡΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡΡΡ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΡ, Π±ΠΎΠ³Π°ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈ ΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ Π°Π½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΠΈ Π°ΠΊΡΡΠ΅Π»Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ°.[65] ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π³Π»Π΅Π΄ Π½Π°ΡΠ·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° Ex Ponto, ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ, 1918. ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ, ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ, 1920. ΠΡΡ ΠΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΠ·Π΅Π»Π΅Π·Π°, 1920. ΠΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈ, 1925. ΠΠ½ΠΈΠΊΠΈΠ½Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, 1931. ΠΠΎΡΡΡΠ³Π°Π», Π·Π΅Π»Π΅Π½Π° Π·Π΅ΠΌΡΠ°, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈ, 1931. Π¨ΠΏΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΈ Ρ ΡΠΎΡ, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈ, 1934. ΠΠ΅Π³ΠΎΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΡΠ½Π°ΠΊ ΠΊΠΎΡΠΎΠ²ΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ, Π΅ΡΠ΅Ρ, 1935. Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΎΠΌ, Π΅ΡΠ΅Ρ, 1936. ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. ΠΠ΅ΡΠ°, Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. ΠΠ° ΠΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠΏΠ΅ΠΊΡΡ, 1946. ΠΠ° ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ, Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΡΡ ΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ½Ρ, 1948. ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1954. ΠΠ³ΡΠ°, 1956. Π ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡ, Π±Π΅ΡΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, 1961. ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°, 1963. Π¨ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ°ΠΌ ΠΈ ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°, Π»ΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ 1977. ΠΠΌΠ΅ΡΠΏΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρ, Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ 1977. ΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ, Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ°, ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅, ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΠ΅Π»Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° Π½Π° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 50 ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°.[66] ΠΠ°Π»Π΅ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π’Π°Π±Π»Π° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠΈΡΠΈ Π’Π°Π±Π»Π° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠΈΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π»ΠΈΡΠ½Π° ΠΊΠ°ΡΡΠ° ΠΈΠ· 1951. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π»ΠΈΡΠ½Π° ΠΊΠ°ΡΡΠ° ΠΈΠ· 1951. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΏΡΠΈΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠ° Π·Π° ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΏΡΠΈΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠ° Π·Π° ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠΌΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠΌΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π±Π°Π½ΠΊΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π±Π°Π½ΠΊΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠΈΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΠΈΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠΎΡ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄.[3] ΠΠΎΠ²ΡΡ ΡΠ²Π΅Π³Π°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΡΠ²Π΅Π½ ΠΏΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½ΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄, ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΈΡΠ΅ΠΊΠ°Π²ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ, Π°Π»ΠΈ Π³Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΎ Ρ Π΅ΠΊΠ°Π²ΡΠΊΠΈ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ.[4][5] ΠΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Π³Π° Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³β ΠΈΠ»ΠΈ βΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°β (Π΅Π½Π³Π». Yugoslav) ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈβ.[6] ΠΠΈΠ΄ΠΈ[7][8][9] Π Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ΅ JuriΔiΔ, Ε½elimir B. (1986). The Man and the Artist: Essays on Ivo AndriΔ. Lanham, Maryland: University Press of America. ISBN 978-0-81914-907-7. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° β ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° Lampe 2000, ΡΡΡ. 91. Norris 1999, ΡΡΡ. 60. Alexander 2006, ΡΡΡ. 391. Frenz 1999, ΡΡΡ. 561. ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ: ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ, Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° 1976 pp. 186. The Nobel Prize in Literature 1961, Ivo Andric Award Ceremony Speech, Presentation Speech by Anders Γsterling, Permanent Secretary of the Swedish Academy Na Drini Δuprija; BIGZ, Beograd, BeleΕ‘ka o piscu. ISBN 978-86-13-00077-8. ΡΡΡ. 381β382. βThe Nobel Prize in Literature 1961β. nobelprize.org. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 18. 3. 2012. βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, ΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½, ΠΌΠ°Ρ 2012)β. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 11. 09. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΠ΅ Π·Π½Π° ΠΡΠ³Π», Π³ΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠΈΠΊΠΈΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° β ΠΠ°Π½Π°Ρ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½Π΄Π°Π½ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018. ΠΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ 125 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π½ΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018. ΠΠΎ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΈΡΡΠ° Π±ΠΈΠΎ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ? (Π92, 10. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 2016) Ivo Andric: The bridge over the Drina, Harvill. 1944. ΡΡΡ. 4. Ivo Andric:The Bridge on the Drina The University of Chicago Press. 1977. ΡΡΡ. 7. Critical Survey of Long Fiction, Volume 1 Andric, Ivo Biography Salem Press, Apr 30, 2000 pp. 85. Ivo AndriΔ:Pisac govori svojim delom, Srpska knjiΕΎevna zadruga, 1994 pp. 92. ΠΠ° ΡΠ°ΠΌ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΌΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ, Π½Π° ΠΌΠΎΡΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΡ ΠΊΡΡΡ ... βIvo Andric (1892β1975) Biographyβ. kirjasto.sci.fi. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 04. 10. 2013. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. βIvo AndriΔ β 38 godina od smrti nobelovcaβ. Blic, Tanjug. 13. 3. 2013. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 26. 4. 2016. ΠΡΡΠ° ΠΈΠ· ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Π° (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, 30. ΡΠ°Π½ΡΠ°Ρ 1997) Π’Π°ΡΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π΅ (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, 14. Π°ΠΏΡΠΈΠ» 2016) βΠ‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡβ. velikirat.vigimnazija.edu.rs/. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 13. 05. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. βΠΡΠΈΡΠ°Π½ΡΠ½Π° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°β. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. 10. 10. 2011. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΠΈΠ»Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ²Π°Π½ (19. 4. 2015). βTajni pregovori Jugoslavije i Italije Ivo AndriΔ: Albaniju bi trebalo podelitiβ. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 11. 09. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ² ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅:βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΈ β ΠΊΠ°ΡΠ°Π»ΠΎΠ³ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅ ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Π½Π° ΡΠ°ΡΡΡ Wayback Machine (27. ΡΡΠ½ 2019), Π°ΡΡΠΎΡ: ΠΡΡΠ°Π½ ΠΠΎΠ½ΡΠΈΡ, ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π° ΠΡΡΠΈΡΠΈΡ. 2011. ISBN 978-86-80099-38-5. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. `ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, 11. Π½ΠΎΠ². 1937 Ivo AndriΔ: a writer`s life by Radovan PopoviΔ, ZaduΕΎbina Ive AndriΔa, 1989 pp. 46. `ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ `ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, 20. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ βΠ‘Π£Π‘Π ΠΠ’ ΠΠΠΠ ΠΠΠ Π Π₯ΠΠ’ΠΠΠ Π: ΠΠ²ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠΈΠΎβ. ΠΠΏΠΎΡΡΠ°Π». 19. 1. 2023. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 20. 1. 2023. ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 178. ΠΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ 2011, ΡΡΡ. 1077. ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 179. βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°β. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. βΕ½ivotna priΔa β Ivo AndriΔ: Od prave ljubavi ne moΕΎe se pobeΔiβ. story.rs. 19. 6. 2011. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 30. 5. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΡΠΊΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΈΡΠΈΡ, ΠΠ°Π½Π΅ΡΠ° (27. 4. 2022). βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π°Π΄ΡΠ΅ΡΠ΅β. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 28. 4. 2022. Kako je AndriΔ doΕΎivio Nobelovu nagradu | Al Jazeera Balkans, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2015. ΠΠ°Π²Π»ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ (2014). ΠΠ³Π»Π΅Π΄Π°Π»ΠΎ ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΡΡΡ. 126β127. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° ΡΡ Π²ΡΡΡΠ°ΡΠΈ (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 11. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 2017) ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. ΠΠΎΠ²Π°Π½ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ. ΠΡΠ°ΡΠΊΠ° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΡΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°Ρ Π Π°ΡΡΠΊΠΎ, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 18. 3. 2012. βPrepriΔana lektira Ex ponto β Ivo AndriΔβ. knjizevni.kutak. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.[ΠΌΡΡΠ²Π° Π²Π΅Π·Π°] ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ, Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° 1976 pp. 186. ΠΠ°ΡΡΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΡΠΊΠΎΠ²Π΅ Π΄Π°Π½Π΅, Volume 22, Issues 1-2 ΠΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π½ΡΠ°Ρ, 1994 pp. 209. Enes ΔengiΔ: `KrleΕΎa post mortem`, I-III. Svjetlost, Sarajevo, 1990. 2. part. pp. 171β172 Ivo Andric The Bridge on the Drina The University of Chicago Press. 1977. Introduction by William H. McNeil. pp. 3. Profil profesionalnog Δitatelja: Δitateljske prakse Ive VojnoviΔa, Nada TopiΔ, SveuΔiliΕ‘te u Zadru, Poslijediplomski studij DruΕ‘tvo znanja i prijenos informacija pp. 13. The bridge over the Drina by Ivo AndriΔ Harvill, 1944 Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ XX Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΠ°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ³ΡΠ°ΠΌ Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΠ° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ 2003, ΡΡΡ. 141-147. Π. ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ: `ΠΠΈΠ²ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΠΊΡΡΡΡ`, ΠΏΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ Π. ΠΠΎΠ½Π³Π°ΡΠ° `Π Π°ΠΊΠΈ`, ΠΠ°ΡΠ΅Π½ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 2011 ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 184. βDelatnost zaduΕΎbine Ive AndriΔaβ. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. βKekanoviΔu uruΔena AndriΔeva nagrada za pripovetkuβ. Blic. 10. 10. 2014. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. βSveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔaβ. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. βΠ¨Π΅ΡΡ Π΄Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΠ²ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡβ. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. 31. 1. 2022. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 1. 2. 2022. βΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π° ΡΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠ°β. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. βΠΠ¨ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π Π°Π΄ΠΈΠ½Π°Ρβ. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΠΈΠΎΡΠ΅β. ΠΡΠ°ΡΡΠ½Π°Ρ (ΡΠ΅ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΆΠ°). 5. 7. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 6. 7. 2012. βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½ Π³ΡΠ°Π΄ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ ΠΠΌΠΈΡ ΠΡΡΡΡΡΠΈΡΠ° β Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΠΊΡ Π½Π° ΠΡΠΈΠ½ΠΈβ, ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Π°Ρ ΠΠ°ΡΠ΅Π·Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, 17. Π°ΠΏΡΠΈΠ» 2012; ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 28. ΡΡΠ½Π° 2012. (ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ: ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ) ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡ ΡΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄Π° (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 28. ΡΡΠ½ 2013) ΠΡΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ, Π. (28. 7. 2022). βΠ’Π ΠΠΠΠΠ ΠΠ£ΠΠΠΠ ΠΠΠΠ ΠΠΠ Π ΠΠΠΠΠ¦Π: Π‘Π°ΡΠ°Π΄ΡΠ° Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ° ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π½ΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΡΠ΅ Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌβ. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 29. 7. 2022. βΠΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ `Π ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ°`β. ΠΠΎΠΌΠΏΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. 16. 11. 2014. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π΄Π΅Π»Π° Π½Π° ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ° (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 27. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 2018) ΠΠ·Π²ΠΎΡΠΈ ΠΈ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΠ²ΠΎ; Π£ΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΊΠΈ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡ: ΠΡΡΠΏΠ° Π°ΡΡΠΎΡΠ° (2017). ΠΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ²Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° [1. ΠΠΎΠ»ΠΎ 1. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 2. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 3. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 4. ΠΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 5. ΠΠΈΡΠ° - 2. ΠΠΎΠ»ΠΎ 6. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1914-1941) I 7. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1849-1960) II 9. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1949-1960) 10. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1961-1975) - 3. ΠΠΎΠ»ΠΎ 11. ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ I 12. ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ II 13. Ex Ponto 14. ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ 15. ΠΠΈΡΠΈΠΊΠ°. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΠ²ΠΎ; ΠΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°Ρ: ΠΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ Π£ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈ: Π£ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΡ, Π Π°Π΄ΠΎΠΌΠΈΡ; ΠΡΠΊΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΈΡΠΈΡ, ΠΠ°Π½Π΅ΡΠ°; ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ² ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Π°Ρ ΠΈ ΠΡΡΡΡΡΠΈΡΠ°, ΠΠΌΠΈΡ (2012). Π‘Π°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΡ. 1 - 20 [1. ΠΠ΅ΡΠΌΠ΅ * Ex ponto * ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ 2. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 3. ΠΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 4. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ I 5. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ II 6. ΠΠΈΡΠ° 7. ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ 8. ΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ 9. ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ° 10. Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ° 11. ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° 12. ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅Ρ
IVO ANDRIΔ ZNAKOVI Tvrdi povez 3/5 ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΠΠΎΠ»Π°Ρ, ΠΊΠΎΠ΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1892 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 13. ΠΌΠ°ΡΡ 1975) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ[Π°] ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΈ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[Π±] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1961. Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β.[10] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅. Π£ Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ, Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ Π ΠΈΠΌΡ, ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ, ΠΡΠΈΡΠ΅Π»Ρ, ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[11] ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°. Π£ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π±Π°Π²ΠΈΠΎ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ. Π£ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ, Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅. ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅, ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ 10. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1892. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅[12][13][14] Ρ ΠΠΎΠ»ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ Π°ΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ° ΠΠ½ΡΡΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° (1863β1896)[15], ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΡΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡ). ΠΡΠ΄ΡΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Ρ ΠΠΎΡΡ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π΄ΠΎΠΊ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° Ρ Π³ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π²ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ Π΄Π΅ΡΠ°ΠΊ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΡΡΠ±Π΅ΡΠΊΡΠ»ΠΎΠ·Π΅. ΠΡΡΠ°Π²ΡΠΈ Π±Π΅Π· ΠΌΡΠΆΠ° ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° Π±Π΅ΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΠ²ΠΈΠ½Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΠ»Π° Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ.[16][17][18][19] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ 1903. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΡ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ, Π½Π°ΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎ-Ρ Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ. ΠΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΈΡ Π΄Π°Π½Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΡ ΠΈ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ²Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ.[20] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π²Π°ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π³ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π°, ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅.[21] ΠΠΎΠ±ΠΈΠ²ΡΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎ-ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° βΠΠ°ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΠΊβ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° 1912. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΡΠΈ Π½Π° ΠΡΠ΄ΡΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ»ΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Π°Π»ΠΈ ΠΌΡ Π±Π΅ΡΠΊΠ° ΠΊΠ»ΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ½, Π½Π°ΡΠ»Π΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠ»ΡΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΠ»ΡΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΏΠ°Π»Π°. ΠΠ±ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΡ, Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΡ ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΡ, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ. Π£ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π° ΠΡΠΆΠΈΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Π»Π° Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ Π·Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Ρ, ΠΆΠ΅Π½Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β.[22][23] Π ΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°β. ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1914, Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠΌ Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ³ΠΈΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΠ°Π΄Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° Π€Π΅ΡΠ΄ΠΈΠ½Π°Π½Π΄Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠ°ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ² ΠΈ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ. ΠΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΏΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ, ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ»Π°, Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ° Π³Π° Ρ Π°ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΎ Ρ ΡΠΈΠ±Π΅Π½ΡΠΊΡ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΈΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠ»Π°Π΄Π΅ ΠΠΎΡΠ½Π΅, ΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1915. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΊΠ° Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΡ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ.[24] ΠΠΎ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΡ ΠΈΠ· Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΊΡΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡ Ρ ΠΠ²ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈ ΠΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ Π»Π΅ΡΠ° 1917. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΌΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ° Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° ΠΠΎΠ·Π΅ΡΠ°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠΏΡΡΠ° Π°ΠΌΠ½Π΅ΡΡΠΈΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ 1922. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΠ° ΠΈΠ· ΠΊΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡΠ° Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ ΠΏΠ»ΡΡΠ°, ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, Ρ ΠΠΎΠ»Π½ΠΈΡΡ ΠΠΈΠ»ΠΎΡΡΠ΄Π½ΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠ° Π³Π΄Π΅ Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ°Π²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βEx Pontoβ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΌΠΎΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1919. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ Π²Π΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π³Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅, Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ΅ΠΌ Π¦ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ½Π°Π²Π΅ΡΠΎΠΌ, Π‘ΠΈΠΌΠΎΠΌ ΠΠ°Π½Π΄ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ, Π‘ΠΈΠ±Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΡ ΠΎΠΊΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ°Π½Π΅ βΠΠΎΡΠΊΠ²Π°β. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡΠΏΠ΅ΡΠ½Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΡ ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ: Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1920. Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, Π’ΡΡΡΡ ΠΈ ΠΡΠ°ΡΡ.[25] Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠΎΡΠΊΠ°Π½ ΠΈ Π¨Π²Π°Π±ΠΈΡΠ°β, βΠΡΡΡΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρβ, βΠΡΠ±Π°Π² Ρ ΠΊΠ°ΡΠ°Π±ΠΈβ, βΠ£ ΠΌΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π°Π½ΠΈβ ΠΈ ΡΠΈΠΊΠ»ΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° βΠ¨ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ°ΠΌ ΠΈ ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°β. Π£ ΡΡΠ½Ρ 1924. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π½Π° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ΅Π·Ρ βΠ Π°Π·Π²ΠΎΡ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΡΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π°Π²ΠΈΠ½Π΅β (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). ΠΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π° ΠΈΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ βΠΠ°ΡΠ° ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ°β. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ°ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, Π° Π½Π°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° βΠΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈβ. ΠΠ΄ 1930. Π΄ΠΎ 1933. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°Ρ ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ Π΄Π΅Π»Π΅Π³Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈ ΠΡΡΡΡΠ²Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° Ρ ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ. 1934. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠ»ΡΡΠ°ΡΠΈβ, βΠΠ΅Ρβ ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΡΡΠΈΠΏΡΠΈΡ Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β. ΠΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π²Π»Π°Π΄Π΅ ΠΈ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°, 8. ΡΡΠ»Π° 1935. ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° Π²ΡΡΠΈΠΎΡΠ° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[26] Π£ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ 1937. Π΄ΠΎ 1939, ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[27][28] ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ 16. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 1939. Π½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΎΡ ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΠ° Π£ΡΠΎΡΠ° ΠΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° ΠΈ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΡΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ½ΠΎ Ρ Π·Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½Π° ΠΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅.[29] ΠΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π° Π²ΡΡ ΡΠ½Π°Ρ: ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΎΠΏΡΠ½ΠΎΠΌΠΎΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[30] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΡΠΈΠΆΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½ 12. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, Π° 19. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅ Π°ΠΊΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ²Π΅ ΠΊΠ°Π½ΡΠ΅Π»Π°ΡΡ Π Π°ΡΡ Π° β ΠΠ΄ΠΎΠ»ΡΡ Π₯ΠΈΡΠ»Π΅ΡΡ.[31][32] ΠΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ Π£ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΡ ΠΠ΅ΠΌΡΠΈ ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΠΎΡΡΠΊΡ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄Π²Π΅Π»ΠΈ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΡΠΏΠ°ΡΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ . ΠΠ±ΠΎΠ³ Π½Π΅ΡΠ»Π°Π³Π°ΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠΌ Π²Π»Π°Π΄Π΅ Ρ ΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ΅ 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°Π΄Π»Π΅ΠΆΠ½ΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π°ΠΌΠ±Π°ΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ 25. ΠΌΠ°ΡΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡ, ΠΊΠ°ΠΎ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Π’ΡΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΠΊΡΠ°. ΠΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, 7. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π° Π΄Π²Π° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈ Π½Π° ΠΠΎΠ΄Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·Π΅ΡΡ. ΠΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈ Ρ Π¨Π²Π°ΡΡΠ°ΡΡΠΊΡ,[33] ΠΈ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, 1. ΡΡΠ½Π° 1941. ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ Π²ΠΎΠ·ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1941. ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½ Π½Π° ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π·Π°Ρ ΡΠ΅Π², ΠΌΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΡΡ.[34] Π Π°Ρ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Ρ ΠΈΠ·ΠΎΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ΄Π±ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΏΠ΅Π» ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΡΡΡΠ΅ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΡ.[35] ΠΠ· ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ² ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°, Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΡΡΡΠ΅ Ρ βΠΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅β Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠΊ βΠ½Π°ΡΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΡΠ°Π΄Π°β: ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ³ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π±ΠΈΠ²ΡΠ΅Π³ ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ°, ΡΠ° Π±ΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΌΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ°Π·ΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ, ΠΎΠ΄Π°Π·Π²Π°ΠΎ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²Ρ. ΠΠ°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈ ΡΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅, ΡΠ΅Ρ Ρ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, Π½Π΅ ΠΆΠ΅Π»ΠΈΠΌ ΠΈ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ΠΌ Ρ Π½ΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, Π½ΠΈ ΡΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌ, Π½ΠΈ ΡΠ° ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°. Π£ ΡΠΈΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π°ΡΠΌΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠΎΠ±Π΅ Ρ ΠΡΠΈΠ·ΡΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΡΠ»ΠΈΡΠΈ, ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1944. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠΊΠΎΠ½ΡΠ°Π²Π° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠ±Π° ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΠ°ΡΠ°. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1945. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°.[36] ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ (Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ, 1961) ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1946. ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[34] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1946. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ βΠΠΈΡΠΌΠΎ ΠΈΠ· 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅β. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 1947. ΠΈ 1953. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ½Ρβ, Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²Π° ΠΎ ΠΡΠΊΡ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΠ΅Π³ΠΎΡΡ, βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ ΠΊΠΌΠ΅ΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠ°Π½Ρβ, βΠΠΈΡΠ΅ Π’ΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΊβ, βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈβ, βΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈβ, βΠΠ° ΠΎΠ±Π°Π»ΠΈβ, βΠΠΎΠ΄ ΠΡΠ°Π±ΠΈΡΠ΅ΠΌβ, βΠΠ΅ΠΊΠΎβ, βΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊβ, βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠ½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°β ΠΈ βΠΠΈΡΠ°β. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1954, ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ ΠΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΈ Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ βΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°β ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ 1954. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΆΠ΅Π½ΠΈΠΎ ΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π±ΠΈΡ, ΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΠ΅Π½Π°Π΄Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°.[37] ΠΡΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²Π΅Π½ΡΡ.[38] ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ² ΠΊΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Ρ 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β. ΠΠ΅ΡΠ΅Π΄ΠΎΠΌ βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΡΠ΅ 10. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°Ρ Π²Π°Π»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΎΠ΄ ΠΌΠΈΠ»ΠΈΠΎΠ½ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅Π½Ρ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΎ Π·Π° ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΡΡΠ²Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ.[39] ΠΠΎΡΠΈΠΏ ΠΡΠΎΠ· Π’ΠΈΡΠΎ ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΠΈΠΎ ΡΠ²Π΅ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»Π°Π²ΡΡ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ΅Π½Π° Π½Π΅ΠΏΡΠ°Π²Π΄Π° ΠΠΈΡΠΎΡΠ»Π°Π²Ρ ΠΡΠ»Π΅ΠΆΠΈ. ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠΈΡ Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠΈ Π΄Π° ΡΡ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΡΡΡΠΊΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΡΠΎΠ· ΠΏΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°, ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΠΈΠ»Π° Π·Π΄ΡΠ°Π²Π° Ρ ΡΠ°Π½Π° ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ, ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΡΠΎΠ³ΡΠ΅Π½, Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ Π³ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠ· Π»Π°ΠΆΠ½Ρ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ.[40] ΠΠ°Π½Π° 16. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1968. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΡΡΠΏΡΡΠ³Π° ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΡΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠΈΡ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π½Π° Π½Π°ΡΠΌΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡ, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ΅. ΠΠ΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ Π³Π° ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈ Ρ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ Π±Π°ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΡ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π£ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΎΠ΄ 1936. Π΄ΠΎ 1939. ΠΈ ΠΎΠ΄ 1945. Π΄ΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[41] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠΌΠΈΡΠ΅ 13. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΡΠ°ΡΠΎΡ ΠΠΎΡΠ½ΠΎΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π‘Π°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ. ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠ²ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ ΠΈ βΠΠ»Π°Π³Π° ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Π°β ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[42] ΠΡΠ΅Π΄ ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ, Ρ ΡΡΠ½Ρ 1914. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΡ Π₯ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ° ΠΌΠ»Π°Π΄Π° Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (βΠΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠΌΠ°β, βΠ‘ΡΡΠΎΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΈβ, βΠ’Π°ΠΌΠ°β, βΠΠΎΡΠΎΠ½ΡΠ»ΠΎβ, βΠΠ°Π΄Π½ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠΈΡβ ΠΈ βΠΠΎΡ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡ Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π·Π΄Π°β).[42] ΠΡΠ²Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ β βEx Pontoβ β ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, Π° Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[43] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΡΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎ-ΠΆΠ°Π½ΡΠΎΠ²ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π°. Π£ ΠΏΡΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π·ΠΈ, ΠΊΠΎΡΡ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (Ex Ponto, ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ), ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΡΠΊΠ°Π· ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΡ ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π΅Π³Π·ΠΈΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎ-ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π³Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΎ ΠΈ Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΈΡΠ°ΠΎ (ΠΠΈΡΠΊΠ΅Π³ΠΎΡ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Ρ). ΠΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΡΠ΅Π·ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΡ: Π΄ΠΎΠΊ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠΈΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° Π³Π»Π΅Π΄Π° Π²ΡΡ ΡΠ½ΡΠΊΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ, Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ Π’ΠΎΠΌΠΈΡΠ»Π°Π² ΠΠ°Π΄Π°Π½ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π½Π΅Π²Π°ΠΆΠ½ΠΈΠΌ Π°Π΄ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π΅ΠΌΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Ρ Π½Π΅Π·ΡΠ΅Π»ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΡ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π½ΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·Π°Π»Π½ΠΈΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΡΠ³Π° ΡΠ°Π·Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΈ, Π½Π° ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ»Π°Π½Ρ, Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΡ Π΅ΠΊΠ°Π²ΠΈΡΡ. ΠΠΎ ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π±Π΅, ΠΏΠ° ΡΠ° Π·ΡΠ΅Π»Π° ΡΠ°Π·Π° ΡΠΏΠ°Π΄Π° Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°ΡΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠ΅, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠΈΡΠ°Ρ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΠ°Π»ΠΈ Ρ ΡΠΎ Π΄ΠΎΠ±Π°, Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° 19. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΏΠ»Π°ΡΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π²ΠΈΠ·ΡΡΡ ΠΠΎΡΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°Π·ΠΌΠ΅ΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΠΊΠ° ΠΈ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π°, Π½Π°ΡΠΎΠΏΡΠ΅Π½Ρ ΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π°Π½ΠΈΠΌΠΎΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π΅ΠΌΠΎΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π΅ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ-ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ (ΠΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΠΈ, ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, Π₯ΡΠ²Π°ΡΠΈ, Π‘ΡΠ±ΠΈ β ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠ·Π²Π°Π½ΠΈ ΠΏΠΎ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΎΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ° (ΠΠ»Π°ΡΠΈ, Π’ΡΡΡΠΈ)), ΡΠ· ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½Π° (ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠΈ), Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΠ°Π·Π΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΡΠΈΠ²Π° ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ 19. Π²Π΅ΠΊ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½Π΅ Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ 20. Π’ΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ°Π·Π° ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΠΈΠΌΠ½ΠΈΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°, Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΠΌΠ΅ΡΠΏΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°. Π Π°Π΄ΡΠ° Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ, Ρ ΡΠ΅Π½Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈ ΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, Π½Π° Π·Π°ΡΠ°Π΄Π°ΠΌΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°ΡΠΊΠΈΡ Π»Π΅ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠ΅, ΡΠ΅Π½ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΊΠ°Π½Π΅ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΊΡΠ΅ΠΈΡΠ° ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ² ΡΠ²Π΅Ρ βΠΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ° Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈβ. ΠΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ΅ Ρ Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΎ Π΄ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ, ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ½ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, Π°ΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΈ Π½ΠΈΠ· ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠ½Π΅ ΠΈ Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΈΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ, Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ° (ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ), Π½Π΅ΡΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΠ²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ· ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ»Π°, ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½Π° ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° Π‘Π²ΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΌΠΈΡΠ»Π° ΠΈ ΡΡΡΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»Π°Π³Π°ΠΎ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΈΠΌ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠΌΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΎ, Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΠ°ΡΠ°ΠΆΠΈΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π΅ΡΠ΅Ρ Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ, Π±Π΅ΡΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ°β. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΡΡΠΈ ΠΏΠΎ Π΄ΠΈΠΊΡΠ°ΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅ Π·Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. Π£ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ°, ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π° Π·Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π°; ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΠΈΠ³ΡΠΈ ΡΠ°Π³ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· Π°Π»Π΅Π³ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ² ΠΊΠ°ΠΎ βΠΈΠ½ΡΡΠΈΠ½ΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΠ°β ΠΊΠΎΡΠΈ βΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈΠΌ ΠΎΠ±Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ° Π·Π° ΠΎΡΠΏΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅, ΠΏΠΎΠ±Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅, ΠΏΠ° ΠΈ ΡΠ°ΠΌΡ ΡΠΌΡΡ, Π° ΡΠ²Π°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄Π° Π½Π°Π΄ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΡ ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π΄ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΄ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΎ ΡΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΎΡΠΈΠΏΠ°, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ Π·Π½Π°ΡΡ Π·Π° ΡΠΌΡΡ ΠΈ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅. Π‘ΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΈ Π°ΠΊΡ, ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ, Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡ ΡΠ΅ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ»Π° ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΈΡΡΠΈΠ½Π°, ΠΌΠΎΡΠ° Π΄Π° ΠΈΠΌΠ° Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΈΡ Π²Π΅Π·Π° ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΌΡ ΠΏΡΡΠΆΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ° Π½ΠΎΠ²Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π°Π½ Π·Π½Π°ΡΠ°Ρ. Π€Π΅Π½ΠΎΠΌΠ΅Π½ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΠ·Π΄Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΠ· ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΎΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ βΡΠ΅Π΄Π²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π»ΠΈΠ½ΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π½ΠΈΡΠ°Π½ΡΡ Ρ Π±ΠΎΡΠΈβ, ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΠΎΡΠ°Π΄Π° ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½Ρ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Ρ. Π‘Π²Π΅ ΡΡΠΎ Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° β Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠΊΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΡΡ Π°. Π‘Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΠΎ βΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ°β, ΡΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π»Π΅ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ. ΠΠΎΡΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ»ΡΡΡΡΡΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ½ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ½ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°Ρ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΡΠ° Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈ ΡΠΏΠ°ΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΡ Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π»ΡΠΊΠ° ΡΠ°Π·Π°ΠΏΠ΅ΡΠΎΠ³ Π½Π°Π΄ ΠΎΠ±Π°Π»Π°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΡ Ρ ΡΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΠ΅ΠΏΠ΅. Π€ΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ Ρ Π½Π°ΠΏΠΎΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΊΡΡΡΠΈ Ρ ΡΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅ ΠΈΠ· βΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΡΠ³Π° ... ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π³Π° Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π½ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ ΡΠ²Π΅Ρ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅β. ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π»Π° Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ Π½Π΅ ΡΠΌΠ΅ Π΄Π° Π·Π°ΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π½ΠΈΡΠΈ Π΄Π° Π³Π° ΠΎΠ΄Π²Π΅Π΄Π΅ Ρ Π±Π΅Π·Π½Π°ΡΠ΅. Π Π·Π»ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ΅ Π°ΡΡΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ½Π΅ ΡΠΈΠ»Π΅, ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΡ Π»Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π΅. ΠΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ, Π°Π»ΠΈ, ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ, ΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΡΡΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ Π½Π° Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²Π΄ΠΈ. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½Π° Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠΆΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΡΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠ΅ΡΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ°, Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°, Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π·ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π°ΡΠ°Π»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°. ΠΡΠΎΡ ΡΡΠ°Π»Π° ΡΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ° ΡΡΠ±Π»ΠΈΠΌΠΈΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΈΡ Π»Π΅Π³Π΅Π½Π΄ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°. Π‘ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠ΅ΡΡ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΎΠ½Π΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅, Π½Π°Π΄ΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ Π½Π°Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΡΠΈΠΌΠ°. βΠ‘Π°ΠΌΠΎ Π½Π΅ΡΠΊΠΈ, Π½Π΅ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΌΡΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΈΠΌ Π·ΠΈΠ΄ΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ², Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠ΄ΠΈΠ²ΠΎ ΡΡΠΊΠ°ΠΎ Ρ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΠΌΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΌΠΎ, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌΠΎ. Π£Π½ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠ»ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅ Ρ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, Π·Π½Π°ΡΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈβ. Π‘Π²ΡΡ Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ βΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ ΠΎΠ±Π°Π»Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ, Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ, Ρ Π΄ΡΡ Ρβ. ΠΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ ΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΈΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ½ ΡΠ΅ βΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π±Π΅Π·Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π΅ Π½Π° ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π·Π°Π΄Π°ΡΠΊΡ ΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. ΠΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅: βΠΠΈ ΡΡΠ°Π³Π° Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π±ΠΈ. Π‘Π°ΠΌΠΎ Π΄Π° ΠΌΠΎΠ³Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠΎΠ²ΠΎ Π΄ΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ ΠΌΠ΅ΡΠ°Π», Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΡΠ»Π°Π±ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π²ΡΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΈ Π΄Π° ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅ΠΌ Π±Π΅Π·ΠΈΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΌΠ΅Π»ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ...β ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΠΎ ΠΎΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π±Π°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠ°Π²Π° Π½Π° ΡΠΎΡΠΌΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π΄Π΅Π»Π°: βΠΠ΅ΡΠΊΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π½Π°Π³ΠΎΠΌΠΈΠ»Π°Π²Π°ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ²Π΅ Π½Π°ΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π΄ΠΈΡΡ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅β. ΠΠ°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π· Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° βΠΏΡΠ°ΡΠ°ΠΊ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΈΡΠ»Π°ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Ρ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ°. ΠΡΡΠΈΠ½Π°, ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΈ Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΡΠ°Ρ, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΡΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. βΠ‘Π°Π²ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ° ΡΠΎΡΠΌΠ΅ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠΈΠ½ΠΈβ. ΠΡΡΠΆΠ°ΡΡΡΠΈ βΠ·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΡΡΠ²ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ Π±Π΅Π· Π·Π»Π°β, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈ Π²ΠΈΠ΄ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° β ΡΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΠ° Ρ Π°ΡΠΌΠΎΠ½ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅Π³ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π° Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π±ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ°ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π°: Π’Π΅ΠΊΡΡ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½ΠΊΠ° ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ, ΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅Ρ ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π·Π΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Znanje.org ΡΠ· ΠΎΠ΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ΡΠ΅. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠ°ΠΊ ΠΠΎΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Ρ Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ βΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ°Π½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈβ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄Π°Π»Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°, ΠΠ’Π’ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, 2010 Π£ Π½Π°ΡΠΈΠ½Ρ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠΊΡ ΠΏΡΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π΅ ΠΎΠ΄Π²Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ»Π΅ΠΏΡΠΈΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ° ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ°Π² ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠ°ΠΊ Π½Π΅ Π·Π½Π°ΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΡ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°.[44] ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π½ΠΈΡΡ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈΠ·ΡΠ°Π· ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Π΅ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ΅Ρ ΠΎΠ½ Ρ ΡΠΈΡ ΡΡΠΊΠΈΠ²Π° ΠΈ Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΡΠΎΠΏΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ°, Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ½Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Π° Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ΅Π³Π΅Π½Π΄Π°ΡΠ½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈ ΡΡΠ½Π°ΠΊ ΠΠ»ΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ·Π΅Π»Π΅Π· Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠΈΠΏ ΠΎΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΡΡΠΎΠ»ΠΎΠ²Π° ΠΈ Π°Π²Π°Π½ΡΡΡΠΈΡΡΠ΅, Π²Π΅Ρ ΠΈ Π²Π΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΏΡΠ΅Π΄ Π²Π΅ΡΠΈΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠΎΠΌ ΠΆΠ΅Π½Π΅. Π’Π°ΠΌΠ½ΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ° ΠΈΠΌΠ° Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅: ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Π»ΠΎΠΊΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°ΠΎ. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΠΎΡΠ½Π°, Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ²ΠΈ ΡΠ΅Π½ΠΈ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄ΠΈΠΆΡ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΊΡΡΠ³Π° Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π½ΠΎ, Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π½Π΅ ΠΈΠ·Π½Π΅Π²Π΅ΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠΏΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΏΡΠΈ ΡΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΠΊΡΠ½Π΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ Π΄Π° Π΄ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΈ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΡΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠΎΠ±Π΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΈ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ. ΠΠ½ΠΎ ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠΎ ΡΡ Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π°Π½Π°Π»ΠΈΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ° ΡΠ°Π³Π»Π΅Π΄Π°Π²Π°ΡΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π΄ΠΎ ΡΠ΅Π³Π°, Π±ΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ΅Π³Π° Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠ·ΡΠ΅ΡΠΈΠ²ΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ΅. ΠΠΎΠ»Π°Π·Π΅ΡΠΈ ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΊΠΈΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈΠΌΠΏΡΠ»ΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΡΡΡΡΡ ΠΈ ΠΎΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎΠΌ ΡΡΠ³Π΅ΡΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π΅ΡΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ Π½Π°Π³ΠΎΠ½Π° ΠΈ ΡΡΠ»Π½ΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΡΠ΅ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π° Π΄ΡΡΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. ΠΠ±ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΡΠΎΠ³Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ°Π½Π°Π»ΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠ΅Π³ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ°, ΠΈΠ·Π²Π΅ΡΠ½Π° ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ, ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ΅ΡΠΈ. ΠΠ°ΡΠΎ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΠΏΡΠΎΠ·Ρ Ρ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° Π½ΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΡΠ° ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠΈΠ»Π°. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΎΠ·Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π»Π° Π°ΠΏΡΠΎΠ»ΡΡΠ½Ρ, ΠΊΡΠΈΡΡΠ°Π»Π½Ρ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈΠ·ΡΠ°Π·Π°. ΠΠ½ Π½Π΅ ΡΡΠ°ΠΆΠΈ ΡΡΠΈΠ»ΡΠΊΠΈ Π΅ΡΠ΅ΠΊΠ°Ρ Ρ Π½Π΅ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΠΎΡΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π½Π°Π³Π»Π°ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ°Π·Ρ. Π‘ΠΊΠ»Π°Π΄Π½Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½Π° ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ°, ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΡΠ³Π΅ΡΡΠΈΠ²Π½Π° Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠ° ΠΈ ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎΠ½Π° ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΡΠΈΠ½Π΅ Π΄Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ° Π½Π°ΡΡΡΠΏΡΠΈΠ»Π½ΠΈΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΡΡΠ΅. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅, Π° ΡΠ° Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΈΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ, ΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ, ΠΎΠ½ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ½Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠ½Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ΅. Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΈΡΠ½Π° ΠΈΡΠΊΠ°Π·Π½ΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Π³Π΄Π΅ ΠΎΠ½ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠΏΡΠΊΡβ (1951) ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠ½ΠΎ ΠΈ Π½Π΅Π΄Π²ΠΎΡΠΌΠΈΡΠ»Π΅Π½ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΠΎ Π²ΠΎΠ»ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΊΠ°ΠΆΠ΅, Ρ βΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π·ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° ΠΈ Π½Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ΅β. Π£ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΈΡΠΌΡ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ (1942) ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ.[45] Π΄ΠΎΠΊ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ°, Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΠ°ΡΡΠΈ (1951), Π²ΠΎΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠΈΡΠΈ (1951), ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠΈΡΠΈ (1954), ΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΈ Π²Π΅Π½ΡΠ°Π½ΠΈΡ , Ρ ΡΡΠ±ΡΠΈΡΠΈ βΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡβ, ΠΠ²ΠΎ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ βΡΡΠΏΡΠΊΠ°β. Π‘ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅, Π΄Π²Π° ΠΏΡΡΠ° ΡΠ΅ Π΅ΠΊΡΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΡΠ²Π°: 1933. ΠΎΠ΄Π±ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΡΡΡ Ρ ΠΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ [46], Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ 1954. ΠΎΠ΄Π±ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ Π΅Π½ΡΠΈΠΊΠ»ΠΎΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°.[47] ΠΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΊΡ Π²ΡΡΡΡ ΠΏΠΎΡΠ²ΡΠ΄Π΅ ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠΎ ΠΊΠ°Π½Π°Π΄ΡΠΊΠΎ-Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠ΅ΠΊΠΠΈΠ»Π° (William H. McNeil) ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈ[48] ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΠΏΠΈΡΠΌΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π±ΡΠ°ΡΡ ΠΡΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅: βΠ¨Π°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠΎ Π΄ΡΠ΅Π»ΠΎ Ex ponto ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ±ΡΠ΄ΠΈΠ»ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΡΠ΅Π½Π·Π°ΡΠΈΡΡ. ΠΠΈΡΠ°Ρ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΠ½Π΅, ΠΈΠ΄Π΅Π°Π»Π°Π½ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ, 26 Π³ΠΎΠ΄.β.[49] ΠΠ΅Π΄Π½Π°ΠΊΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π° Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠΈ Π΄Π²Π° Π΄ΡΡΠ³Π° ΡΡΡΠ°Π½ΡΠ°, ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ΅ Π. Π€. ΠΠ΄Π²Π°ΡΠ΄ΡΠ° (Lovett F. Edwards), ΠΊΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ (1944) ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈ ΠΠΎΡΠ°Π½Π°Ρ[50], ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Π¨Π²Π΅Π΄ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΡΡΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Π³Π° (Anders Γsterling), ΠΊΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΠ²ΠΈ, ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ½, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½Ρ, ΠΏΡΠΈΠΊΡΡΡΠΈΠΎ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΡ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅Π½ ΠΏΠ° Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ 1914. Π½Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°. Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ° Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΌΠ΅ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΠ·ΠΌΠ° 20. Π²Π΅ΠΊΠ°[51][52] ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΡΠ°ΡΡΠ°ΠΎ ΠΈΠ· ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ΅.[53] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² Π³ΡΠΎΠ± Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ. ΠΠ΄Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΠΎΡΡΠΊΠ΅ (1926) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π¦ΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΊΡΡΡΠ° (1936) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΠΎΡΡΠΊΠ΅ (1937) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π³ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠΈ (1937) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅ I ΡΠ΅Π΄Π° (1938) ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠ»Π° I ΡΠ΅Π΄Π° (1939) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π·Π°ΡΠ»ΡΠ³Π° Π·Π° Π½Π°ΡΠΎΠ΄ I ΡΠ΅Π΄Π° (1952) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΡΠ° Π·Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΌ Π²Π΅Π½ΡΠ΅ΠΌ Π·Π° Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ»ΡΠ³Π΅ Π½Π° ΠΏΠΎΡΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ (1962) ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ° ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π° (1972)[54] ΠΠ°ΡΠ»Π΅ΡΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ 12. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1976. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[55] ΠΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° βΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ, Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅β. ΠΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΡΡΡΡΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΡΠΊΡΠΏΠΎΠ²Π΅ ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΈ ΠΎ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΠΌ Π°ΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΡΠ»ΡΠΆΠΈ Π½Π°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅. ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΠ΅ Π±ΡΠΎΡ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ Π·Π° ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π΅ ΠΈΠ· ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π° ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ Π³ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎΡ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ΅Π»ΠΎΠ³Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΠ΅Π² ΠΎΠ΄ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. ΠΡΠ²ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΈΠΊ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΡΠ°Π³ΠΎΡΠ»Π°Π² ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π° Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΠ΅ΡΡΠΈΡΠΈΠ½ Π²Π΅Π½Π°Ρ.[56] Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΡΠ°Π΄Π½ΠΈ ΡΡΠΎ, Π΄Π΅ΠΎ ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠ΅ Ρ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅ΡΡ ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Π£ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠΏΠ°Π΄Π° ΠΈ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Ρ ΠΡΠ·Π΅ΡΠ° Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ 1976. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΡΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²Π΅Π½ΡΡ 8, Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π±ΠΈΡ ΠΎΠ΄ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π‘Π°ΡΡΠ²Π°Π½ΠΈ ΡΡ Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΈ ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄ ΡΠ»Π°Π·Π½ΠΎΠ³ Ρ ΠΎΠ»Π°, ΡΠ°Π»ΠΎΠ½Π° ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ°Π΄Π½Π΅ ΡΠΎΠ±Π΅, Π° Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ Π΄Π²Π΅ ΡΠΏΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠΎΠ±Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡ Ρ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΡΡΠ°Π»Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ²ΡΡΠ½ΠΈΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°Π½ΡΠ½Π΅ ΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅Π·Π΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½Π°ΡΠ° (ΠΈΠ½Π΄Π΅ΠΊΡΠΈ, ΠΏΠ°ΡΠΎΡΠΈ, ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅ΡΠ΅, Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ΅, ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ΅Π΄Π°ΡΠ°, ΠΡΠΊΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ) ΠΈ ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°, Ρ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠΈ ΠΌΠΎΠ³Ρ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π½ΠΈ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, ΠΏΠΈΡΠΌΠ°, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° Π½Π° ΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΈ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅ΡΠΈ. ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΌΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Ρ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°. Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΄ 1982. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»Π°Π·Π΅ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ΅. ΠΠ²Π° ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠ΅, ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΈΡΠΊΡ, Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ, ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ.[57] Π‘ΡΠ°Π·Π°ΠΌΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 2012. Ρ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠΊΠ°ΠΌΠ° Π³ΡΠ°Π΄Π° Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ (ΡΠ°Π΄Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠ°, ΠΏΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈ, ΠΊΠ°ΡΠ°Π½Π΅) ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²Π΅ ΠΌΠ°Π»Π΅ ΡΠ°Π±Π»Π΅ ΡΠ° ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΎΠΌ ΠΎΠ·Π½Π°ΠΊΠΎΠΌ. Π£ Π³ΠΎΡΡΠ΅ΠΌ Π΄Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ³Π»Ρ ΡΠ°Π±Π»Π΅ ΡΠ΅ ΠΈ QR ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΡΠ· ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ½Π΅ΡΠ° ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄ΠΎΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΎ Π΄Π°ΡΠΎΡ Π»ΠΎΠΊΠ°ΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΡΠ±ΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΡΠ±ΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° Π‘ΠΠΠ£. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° Π‘ΠΠΠ£. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΊΠ»ΡΠΏΠΈ Ρ ΠΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎ. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΊΠ»ΡΠΏΠΈ Ρ ΠΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎ. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ»ΡΠ±Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ° ΡΠ»ΠΈΡΠ°. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ»ΡΠ±Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ° ΡΠ»ΠΈΡΠ°. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΊΡ. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΊΡ. ΠΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ 60 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, Ρ Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΡ 2021. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ.[58] ΠΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π΅, ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π΅, ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΈ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»Π΅ ΡΡ Π½Π°Π·ΠΈΠ² Ρ ΡΠ°ΡΡ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΡΠ»Π΅Π΄ΠΈ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ: Π‘ΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½Π³ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ Π³ΡΠ°Π΄, ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π½ΡΠ°Ρ ΠΈ Π²ΡΡΡΠ° Π΅ΡΠ½ΠΎ-ΡΠ΅Π»Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»ΠΎΠΊΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π£ΡΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ ΡΡΡΡ ΡΠ΅ΠΊΠ° ΠΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π Π·Π°Π² Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ°Ρ ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΌΠΈΡ ΠΡΡΡΡΡΠΈΡΠ°. ΠΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ 5. ΡΡΠ»Π° 2012.[61] ΠΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΠΏΠ΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΠ°.[62] Π£ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ΅, ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ Π±ΠΈΠΎΡΠΊΠΎΠΏ, Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ° ΡΠΏΡΠ°Π²Π°, Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ° Π»ΠΈΡΠ΅ΠΏΠΈΡ ΡΠΌΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Π·Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅, ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ½Π° ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½Π° ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΡΠ°Π½ΠΈΡΡΠ΅, Ρ ΠΎΡΠ΅Π»ΠΈ, ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΠΈ, ΡΡΠΊΠ²Π°, ΡΡΠ°ΡΠΈ Ρ Π°Π½, Π΄ΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ ΠΊΡΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[62] Π£ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π»Π΅ΠΏΠΈΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ Ρ ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½Π³ΡΠ°Π΄Ρ, ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ΅ Π€Π°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Π·Π° ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΡ.[62] ΠΡΠ΅ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, Π° ΠΌΠΎΠΆΠ΄Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ΅ Π΄ΡΡΠ³Π΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅, ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠ΅ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ.[62] ΠΠ°Π½Π° 28. ΡΡΠ½Π° 2013. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡ.[63] Π£ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΡΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[64] ΠΠ΅Π»Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΎΡ ΡΠΎΠ±ΠΈ ΠΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π΅ΡΠ΅ΡΠ°, Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²ΡΡΠ° ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠΎ ΠΠ°ΡΠ°Π²ΡΡ, ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎ Π Π°Π΄ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ, ΠΠ΅ΡΠ°Ρ ΠΠΎΡΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡΡΡ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΡ, Π±ΠΎΠ³Π°ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈ ΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ Π°Π½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΠΈ Π°ΠΊΡΡΠ΅Π»Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ°.[65] ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π³Π»Π΅Π΄ Π½Π°ΡΠ·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° Ex Ponto, ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ, 1918. ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ, ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ, 1920. ΠΡΡ ΠΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΠ·Π΅Π»Π΅Π·Π°, 1920. ΠΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈ, 1925. ΠΠ½ΠΈΠΊΠΈΠ½Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, 1931. ΠΠΎΡΡΡΠ³Π°Π», Π·Π΅Π»Π΅Π½Π° Π·Π΅ΠΌΡΠ°, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈ, 1931. Π¨ΠΏΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΈ Ρ ΡΠΎΡ, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈ, 1934. ΠΠ΅Π³ΠΎΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΡΠ½Π°ΠΊ ΠΊΠΎΡΠΎΠ²ΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ, Π΅ΡΠ΅Ρ, 1935. Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΎΠΌ, Π΅ΡΠ΅Ρ, 1936. ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. ΠΠ΅ΡΠ°, Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. ΠΠ° ΠΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠΏΠ΅ΠΊΡΡ, 1946. ΠΠ° ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ, Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΡΡ ΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ½Ρ, 1948. ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1954. ΠΠ³ΡΠ°, 1956. Π ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡ, Π±Π΅ΡΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, 1961. ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°, 1963. Π¨ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ°ΠΌ ΠΈ ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°, Π»ΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ 1977. ΠΠΌΠ΅ΡΠΏΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρ, Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ 1977. ΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ, Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ°, ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅, ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΠ΅Π»Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° Π½Π° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 50 ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°.[66] ΠΠ°Π»Π΅ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π’Π°Π±Π»Π° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠΈΡΠΈ Π’Π°Π±Π»Π° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠΈΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π»ΠΈΡΠ½Π° ΠΊΠ°ΡΡΠ° ΠΈΠ· 1951. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π»ΠΈΡΠ½Π° ΠΊΠ°ΡΡΠ° ΠΈΠ· 1951. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΏΡΠΈΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠ° Π·Π° ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΏΡΠΈΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠ° Π·Π° ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠΌΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠΌΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π±Π°Π½ΠΊΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π±Π°Π½ΠΊΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠΈΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΠΈΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠΎΡ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄.[3] ΠΠΎΠ²ΡΡ ΡΠ²Π΅Π³Π°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΡΠ²Π΅Π½ ΠΏΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½ΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄, ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΈΡΠ΅ΠΊΠ°Π²ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ, Π°Π»ΠΈ Π³Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΎ Ρ Π΅ΠΊΠ°Π²ΡΠΊΠΈ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ.[4][5] ΠΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Π³Π° Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³β ΠΈΠ»ΠΈ βΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°β (Π΅Π½Π³Π». Yugoslav) ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈβ.[6] ΠΠΈΠ΄ΠΈ[7][8][9] Π Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ΅ JuriΔiΔ, Ε½elimir B. (1986). The Man and the Artist: Essays on Ivo AndriΔ. Lanham, Maryland: University Press of America. ISBN 978-0-81914-907-7. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° β ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° Lampe 2000, ΡΡΡ. 91. Norris 1999, ΡΡΡ. 60. Alexander 2006, ΡΡΡ. 391. Frenz 1999, ΡΡΡ. 561. ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ: ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ, Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° 1976 pp. 186. The Nobel Prize in Literature 1961, Ivo Andric Award Ceremony Speech, Presentation Speech by Anders Γsterling, Permanent Secretary of the Swedish Academy Na Drini Δuprija; BIGZ, Beograd, BeleΕ‘ka o piscu. ISBN 978-86-13-00077-8. ΡΡΡ. 381β382. βThe Nobel Prize in Literature 1961β. nobelprize.org. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 18. 3. 2012. βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, ΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½, ΠΌΠ°Ρ 2012)β. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 11. 09. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΠ΅ Π·Π½Π° ΠΡΠ³Π», Π³ΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠΈΠΊΠΈΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° β ΠΠ°Π½Π°Ρ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½Π΄Π°Π½ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018. ΠΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ 125 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π½ΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018. ΠΠΎ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΈΡΡΠ° Π±ΠΈΠΎ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ? (Π92, 10. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 2016) Ivo Andric: The bridge over the Drina, Harvill. 1944. ΡΡΡ. 4. Ivo Andric:The Bridge on the Drina The University of Chicago Press. 1977. ΡΡΡ. 7. Critical Survey of Long Fiction, Volume 1 Andric, Ivo Biography Salem Press, Apr 30, 2000 pp. 85. Ivo AndriΔ:Pisac govori svojim delom, Srpska knjiΕΎevna zadruga, 1994 pp. 92. ΠΠ° ΡΠ°ΠΌ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΌΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ, Π½Π° ΠΌΠΎΡΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΡ ΠΊΡΡΡ ... βIvo Andric (1892β1975) Biographyβ. kirjasto.sci.fi. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 04. 10. 2013. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. βIvo AndriΔ β 38 godina od smrti nobelovcaβ. Blic, Tanjug. 13. 3. 2013. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 26. 4. 2016. ΠΡΡΠ° ΠΈΠ· ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Π° (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, 30. ΡΠ°Π½ΡΠ°Ρ 1997) Π’Π°ΡΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π΅ (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, 14. Π°ΠΏΡΠΈΠ» 2016) βΠ‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡβ. velikirat.vigimnazija.edu.rs/. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 13. 05. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. βΠΡΠΈΡΠ°Π½ΡΠ½Π° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°β. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. 10. 10. 2011. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΠΈΠ»Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ²Π°Π½ (19. 4. 2015). βTajni pregovori Jugoslavije i Italije Ivo AndriΔ: Albaniju bi trebalo podelitiβ. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 11. 09. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ² ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅:βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΈ β ΠΊΠ°ΡΠ°Π»ΠΎΠ³ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅ ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Π½Π° ΡΠ°ΡΡΡ Wayback Machine (27. ΡΡΠ½ 2019), Π°ΡΡΠΎΡ: ΠΡΡΠ°Π½ ΠΠΎΠ½ΡΠΈΡ, ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π° ΠΡΡΠΈΡΠΈΡ. 2011. ISBN 978-86-80099-38-5. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. `ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, 11. Π½ΠΎΠ². 1937 Ivo AndriΔ: a writer`s life by Radovan PopoviΔ, ZaduΕΎbina Ive AndriΔa, 1989 pp. 46. `ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ `ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, 20. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ βΠ‘Π£Π‘Π ΠΠ’ ΠΠΠΠ ΠΠΠ Π Π₯ΠΠ’ΠΠΠ Π: ΠΠ²ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠΈΠΎβ. ΠΠΏΠΎΡΡΠ°Π». 19. 1. 2023. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 20. 1. 2023. ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 178. ΠΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ 2011, ΡΡΡ. 1077. ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 179. βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°β. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. βΕ½ivotna priΔa β Ivo AndriΔ: Od prave ljubavi ne moΕΎe se pobeΔiβ. story.rs. 19. 6. 2011. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 30. 5. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΡΠΊΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΈΡΠΈΡ, ΠΠ°Π½Π΅ΡΠ° (27. 4. 2022). βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π°Π΄ΡΠ΅ΡΠ΅β. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 28. 4. 2022. Kako je AndriΔ doΕΎivio Nobelovu nagradu | Al Jazeera Balkans, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2015. ΠΠ°Π²Π»ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ (2014). ΠΠ³Π»Π΅Π΄Π°Π»ΠΎ ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΡΡΡ. 126β127. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° ΡΡ Π²ΡΡΡΠ°ΡΠΈ (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 11. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 2017) ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. ΠΠΎΠ²Π°Π½ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ. ΠΡΠ°ΡΠΊΠ° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΡΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°Ρ Π Π°ΡΡΠΊΠΎ, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 18. 3. 2012. βPrepriΔana lektira Ex ponto β Ivo AndriΔβ. knjizevni.kutak. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.[ΠΌΡΡΠ²Π° Π²Π΅Π·Π°] ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ, Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° 1976 pp. 186. ΠΠ°ΡΡΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΡΠΊΠΎΠ²Π΅ Π΄Π°Π½Π΅, Volume 22, Issues 1-2 ΠΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π½ΡΠ°Ρ, 1994 pp. 209. Enes ΔengiΔ: `KrleΕΎa post mortem`, I-III. Svjetlost, Sarajevo, 1990. 2. part. pp. 171β172 Ivo Andric The Bridge on the Drina The University of Chicago Press. 1977. Introduction by William H. McNeil. pp. 3. Profil profesionalnog Δitatelja: Δitateljske prakse Ive VojnoviΔa, Nada TopiΔ, SveuΔiliΕ‘te u Zadru, Poslijediplomski studij DruΕ‘tvo znanja i prijenos informacija pp. 13. The bridge over the Drina by Ivo AndriΔ Harvill, 1944 Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ XX Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΠ°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ³ΡΠ°ΠΌ Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΠ° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ 2003, ΡΡΡ. 141-147. Π. ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ: `ΠΠΈΠ²ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΠΊΡΡΡΡ`, ΠΏΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ Π. ΠΠΎΠ½Π³Π°ΡΠ° `Π Π°ΠΊΠΈ`, ΠΠ°ΡΠ΅Π½ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 2011 ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 184. βDelatnost zaduΕΎbine Ive AndriΔaβ. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. βKekanoviΔu uruΔena AndriΔeva nagrada za pripovetkuβ. Blic. 10. 10. 2014. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. βSveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔaβ. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. βΠ¨Π΅ΡΡ Π΄Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΠ²ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡβ. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. 31. 1. 2022. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 1. 2. 2022. βΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π° ΡΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠ°β. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. βΠΠ¨ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π Π°Π΄ΠΈΠ½Π°Ρβ. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΠΈΠΎΡΠ΅β. ΠΡΠ°ΡΡΠ½Π°Ρ (ΡΠ΅ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΆΠ°). 5. 7. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 6. 7. 2012. βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½ Π³ΡΠ°Π΄ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ ΠΠΌΠΈΡ ΠΡΡΡΡΡΠΈΡΠ° β Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΠΊΡ Π½Π° ΠΡΠΈΠ½ΠΈβ, ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Π°Ρ ΠΠ°ΡΠ΅Π·Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, 17. Π°ΠΏΡΠΈΠ» 2012; ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 28. ΡΡΠ½Π° 2012. (ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ: ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ) ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡ ΡΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄Π° (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 28. ΡΡΠ½ 2013) ΠΡΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ, Π. (28. 7. 2022). βΠ’Π ΠΠΠΠΠ ΠΠ£ΠΠΠΠ ΠΠΠΠ ΠΠΠ Π ΠΠΠΠΠ¦Π: Π‘Π°ΡΠ°Π΄ΡΠ° Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ° ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π½ΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΡΠ΅ Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌβ. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 29. 7. 2022. βΠΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ `Π ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ°`β. ΠΠΎΠΌΠΏΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. 16. 11. 2014. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π΄Π΅Π»Π° Π½Π° ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ° (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 27. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 2018) ΠΠ·Π²ΠΎΡΠΈ ΠΈ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΠ²ΠΎ; Π£ΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΊΠΈ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡ: ΠΡΡΠΏΠ° Π°ΡΡΠΎΡΠ° (2017). ΠΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ²Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° [1. ΠΠΎΠ»ΠΎ 1. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 2. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 3. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 4. ΠΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 5. ΠΠΈΡΠ° - 2. ΠΠΎΠ»ΠΎ 6. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1914-1941) I 7. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1849-1960) II 9. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1949-1960) 10. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1961-1975) - 3. ΠΠΎΠ»ΠΎ 11. ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ I 12. ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ II 13. Ex Ponto 14. ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ 15. ΠΠΈΡΠΈΠΊΠ°. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΠ²ΠΎ; ΠΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°Ρ: ΠΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ Π£ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈ: Π£ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΡ, Π Π°Π΄ΠΎΠΌΠΈΡ; ΠΡΠΊΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΈΡΠΈΡ, ΠΠ°Π½Π΅ΡΠ°; ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ² ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Π°Ρ ΠΈ ΠΡΡΡΡΡΠΈΡΠ°, ΠΠΌΠΈΡ (2012). Π‘Π°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΡ. 1 - 20 [1. ΠΠ΅ΡΠΌΠ΅ * Ex ponto * ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ 2. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 3. ΠΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 4. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ I 5. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ II 6. ΠΠΈΡΠ° 7. ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ 8. ΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ 9. ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ° 10. Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ° 11. ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° 12. ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅Ρ
OdliΔno oΔuvano! Autor - osoba AndriΔ, Ivo, 1892-1975 = AndriΔ, Ivo, 1892-1975 Naslov KuΔa na osami / Ivo AndriΔ Vrsta graΔe kratka proza odrasli, opΕ‘te (lepa knjiΕΎevnost) Jezik srpski Godina 1976 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Srpska knjiΕΎevna zadruga, 1976 (Beograd : Kultura) FiziΔki opis 189 str., [1] list s autorovom slikom ; 19 cm Drugi autori - osoba ΔokoviΔ, Milan, 1908-1993 = ΔokoviΔ, Milan, 1908-1993 ΔuriΔ, Milorad, 1937-2013 = ΔuriΔ, Milorad, 1937-2013 (Plast.; varijanta poveza) Napomene Str. 177-180: BeleΕ‘ka o Ivi AndriΔu / Milan ΔokoviΔ Str. 181-189: Ivo AndriΔ i Srpska knjiΕΎevna zadruga / Milorad ΔuriΔ. Predmetne odrednice AndriΔ, Ivo, 1892-1975 -- Srpska knjiΕΎevna zadruga U Matici roΔenih crkve Svetog Ivana Krstitelja u Travniku, pod rednim brojem 70, stoji da je 9. oktobra 1892. godine roΔen Ivan, sin Antuna AndriΔa, podvornika i Katarine AndriΔ, roΔene PejiΔ. BuduΔi veliki srpski pisac rodio se u Travniku sticajem okolnosti, dok mu je mati boravila u gostima kod rodbine. AndriΔevi roditelji bili su Sarajlije: oΔeva porodica decenijama je bila vezana za ovaj grad u kojem se tradicionalno bavila kujundΕΎijskim zanatom. Osim bavljenja istim poslom, Δlanove roda AndriΔevih vezivala je i zla kob tuberkuloze: mnogi piΕ‘Δevi preci, ukljuΔujuΔi i sve njegove striΔeve, podlegli su joj u mladosti, a sam AndriΔ bez oca je ostao kao dvogodiΕ‘nji deΔak. SuoΔavajuΔi se sa besparicom, Katarina AndriΔ svoga jedinca daje na Δuvanje muΕΎevljevoj sestri Ani i njenome muΕΎu Ivanu MatkovΕ‘ik u ViΕ‘egrad. U gradu koji Δe, viΕ‘e nego ijedno drugo mesto, obeleΕΎiti njegovo stvaralaΕ‘tvo, gledajuΔi svakodnevno vitke stubove na Drini Δuprije, AndriΔ zavrΕ‘ava osnovnu Ε‘kolu, a potom se vraΔa majci u Sarajevo, gde 1903. godine upisuje Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovaΔku srednju Ε‘kolu. Za gimnazijskih dana, AndriΔ poΔinje da piΕ‘e poeziju i 1911. godine u Bosanskoj vili objavljuje svoju prvu pesmu βU sumrakβ. Kao gimnazijalac, AndriΔ je vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik je naprednog nacionalistiΔkog pokreta βMlada Bosnaβ i strastveni je borac za osloboΔenje juΕΎnoslovenskih naroda Austrougarske monarhije. sarajevoDobivΕ‘i stipendiju hrvatskog kulturno-prosvetnog druΕ‘tva βNapredakβ, AndriΔ oktobra meseca 1912. godine zapoΔinje studije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveuΔiliΕ‘ta u Zagrebu. U gradu na Savi, on pomalo uΔi, pomalo poseΔuje salone, druΕΎeΔi se sa zagrebaΔkom inteligencijom od koje Δe na njega posebno veliki uticaj imati dvadeset godina stariji MatoΕ‘. Naredne godine prelazi u BeΔ gde sluΕ‘a predavanja iz istorije, filosofije i knjiΕΎevnosti. BeΔka klima mu ne prija i on, hereditarno optereΔen osetljivim pluΔima, Δesto boluje od upala. ObraΔa se za pomoΔ svom gimnazijskom profesoru i dobrotvoru, Tugomiru AlaupoviΔu, i veΔ sledeΔe godine prelazi na Filosofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu. Intenzivno uΔi poljski jezik, upoznaje kulturu i sluΕ‘a predavanja vrhunskih profesora. Sve vreme piΕ‘e refleksivne pesme u prozi, a u junu mesecu 1914. godine DruΕ‘tvo hrvatskih knjiΕΎevnika u Zagrebu objavljuje mu Ε‘est pesama u prozi u panorami Hrvatska mlada lirika. Na Vidovdan, 28. juna 1914. godine, na vest o sarajevskom atentatu i pogibiji Nadvojvode Franca Ferdinanda, AndriΔ pakuje svoje oskudne studentske kofere i napuΕ‘ta Krakov: zatomljeni instinkt bivΕ‘eg revolucionara goni ga u zemlju, na popriΕ‘te istorije. Odmah po dolasku u Split, sredinom jula, austrijska policija hapsi ga i odvodi prvo u Ε‘ibensku, a potom u mariborsku tamnicu u kojoj Δe, kao politiΔki zatvorenik, ostati do marta 1915. godine. MeΔu zidovima marburΕ‘ke tamnice, u mraku samice, βponiΕΎen do skotaβ, AndriΔ intenzivno piΕ‘e pesme u prozi. Po izlasku sa robije, AndriΔ biva baΔen u konfinaciju u OvΔarevo i Zenicu gde ostaje sve do leta 1917. godine. Zbog ponovljene bolesti pluΔa, odmah odlazi na leΔenje u Zagreb, u Δuvenu Bolnicu Milosrdnih sestara, steciΕ‘te hrvatske inteligencije koja se klonila uΔeΕ‘Δa u ratu, na strani Austrije. Tu AndriΔ, zajedno sa konte Ivom VojnoviΔem, doΔekuje opΕ‘tu amnestiju i aktivno se ukljuΔuje u pripreme prvog broja Δasopisa KnjiΕΎevni jug. bolnica milosrdnih sestara 1918Istovremeno, paΕΎljivo dovrΕ‘ava knjigu stihova u prozi koja Δe pod nazivom Ex Ponto biti objavljena u Zagrebu 1918. godine sa predgovorom Nika BartuloviΔa. U Zagrebu ga i zatiΔe slom Austrougarske monarhije, a potom i ujedinjenje i stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. U danima koji neposredno prethode formalnom ujedinjenju, AndriΔ u tekstu βNezvani neka Ε‘uteβ objavljenom u zagrebaΔkim Novostima, oΕ‘tro odgovara na prve simptome nesloge u drΕΎavi koja joΕ‘ nije ni stvorena i poziva na jedinstvo i razum. Nezadovoljan atmosferom u Zagrebu, AndriΔ ponovo moli pomoΔ dr Tugomira AlaupoviΔa i veΔ poΔetkom oktobra 1919. godine poΔinje da radi kao Δinovnik u Ministarstvu vera u Beogradu. SudeΔi prema pismima koja piΕ‘e prijateljima, Beograd ga je srdaΔno prihvatio i on intenzivno uΔestvuje u knjiΕΎevnom ΕΎivotu prestonice, druΕΎeΔi se sa Crnjanskim, Vinaverom, PanduroviΔem, Sibetom MiliΔiΔem i drugim piscima koji se okupljaju oko kafane Moskva. VeΔ poΔetkom 1920. godine AndriΔ zapoΔinje svoju vrlo uspeΕ‘nu diplomatsku karijeru postavljenjem u Poslanstvu pri Vatikanu. Te godine zagrebaΔki izdavaΔ Kugli objavljuje novu zbirku pesama u prozi Nemiri, a izdavaΔ S. B CvijanoviΔ iz Beograda Ε‘tampa pripovetku βPut Alije Δerzelezaβ. S jeseni 1921. godine AndriΔ je postavljen za Δinovnika u Generalni konzulat Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u BukureΕ‘tu, iste godine zapoΔinje saradnju sa Srpskim knjiΕΎevnim glasnikom objavljujuΔi u broju 8 priΔu βΔorkan i Ε vabicaβ. Godine 1922. premeΕ‘ten je na rad u Konzulat u Trstu. Tokom te godine Ε‘tampa joΕ‘ dve pripovetke (βZa logorovanjaβ i βΕ½ena od slonove kostiβ), ciklus pesama βΕ ta sanjam i Ε‘ta mi se dogaΔaβ i nekoliko knjiΕΎevnih prikaza. PoΔetkom 1923. godine on je vicekonzul u Gracu. BuduΔi da nije zavrΕ‘io fakultet, preti mu otkaz u Ministarstvu spoljnih poslova. IzmeΔu moguΔnosti da fakultet zavrΕ‘i drΕΎavnim ispitom ili odbranom doktorata, AndriΔ bira drugu moguΔnost i u jesen 1923. godine upisuje se na Filosofski fakultet u Gracu. Tokom ove godine AndriΔ je objavio nekoliko pripovedaka od kojih se neke svrstavaju meΔu njegova najznaΔajnija prozna ostvarenja: βMustafa MadΕΎarβ, βLjubav u kasabiβ, βU musafirhaniβ i βDan u Rimuβ. U junu mesecu 1924. godine u Gracu je odbranio doktorsku tezu Razvoj duhovnog ΕΎivota u Bosni pod uticajem turske vladavine. Petnaestog septembra, poΕ‘to je odbranio doktorat, stiΔe pravo da se vrati u diplomatsku sluΕΎbu. Krajem godine prelazi u Beograd u PolitiΔko odelenje Ministarstva inostranih dela. Ove godine pojavljuje se AndriΔeva prva zbirka priΔa u izdanju Srpske knjiΕΎevne zadruge u koju, pored nekih veΔ objavljenih u Δasopisima, ulaze i nove β βU zindanuβ i βRzavski bregoviβ. Na predlog Bogdana PopoviΔa i Slobodana JovanoviΔa, godine 1926, Ivo AndriΔ biva primljen za Δlana Srpske akademije nauka i umetnosti, a iste godine u Srpskom knjiΕΎevnom glasniku objavljuje pripovetke βMara milosnicaβ i βΔudo u Olovuβ. Oktobra meseca biva postavljen za vicekonzula Generalnog konzulata Kraljevine Jugoslavije u Marseju. SledeΔe godine, tri meseca provodi na radu u Generalnom konzulatu u Parizu: gotovo sve slobodno vreme u Parizu AndriΔ provodi u Nacionalnoj biblioteci i Arhivu Ministarstva inostranih poslova prouΔavajuΔi istorijsku graΔu o Bosni s poΔetka devetnaestog veka i ΔitajuΔi korespondenciju Pjera Davida, francuskog konzula u Travniku. S proleΔa 1928. godine premeΕ‘ten je za vicekonzula u Poslanstvu u Madridu. Te godine objavljuje priΔe βOlujaciβ, βIspovijedβ i βMost na Ε½epiβ.most na zepi Sredinom sledeΔe godine prelazi u Brisel, na mesto sekretara poslanstva, a u Srpskom knjiΕΎevnom glasniku pojavljuje se njegov esej βGojaβ. VeΔ 1. januara 1930. godine u Ε½enevi poΔinje da radi kao sekretar stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri DruΕ‘tvu naroda. Te godine objavljuje esej o Simonu Bolivaru, priΔu βKod kazanaβ i tekst βUΔitelj Ljubomirβ. U Beogradu sledeΔe godine izlazi i druga knjiga pripovedaka kod Srpske knjiΕΎevne zadruge u kojoj se, pored priΔa ranije objavljenih u Δasopisima, prvi put u celini Ε‘tampaju βAnikina vremenaβ, a u kalendaru-almanahu sarajevske Prosvjete pojavljuje se putopis βPortugal, zelena zemljaβ. Godine 1932. AndriΔ objavljuje pripovetke βSmrt u Sinanovoj tekijiβ, βNa laΔiβ i zapis βLeteΔi nad moremβ. U martu mesecu 1933. godine vraΔa se u Beograd kao savetnik u Ministarstvu inostranih poslova. Iako intenzivno piΕ‘e, ove godine objavljuje samo pripovetku βNapastβ i nekoliko zapisa. Iste godine, 14. novembra pismom odgovara dr Mihovilu Kombolu i odbija da njegove pesme budu uvrΕ‘tene u Antologiju novije hrvatske lirike: β...Ne bih nikada mogao uΔestvovati u jednoj publikaciji iz koje bi principijelno bili iskljuΔeni drugi naΕ‘i meni bliski pesnici samo zato Ε‘to su ili druge vere ili roΔeni u drugoj pokrajini. To nije moje verovanje od juΔe nego od moje prve mladosti, a sad u zrelim godinama takva se osnovna vrednovanja ne menjajuβ. SledeΔe godine unapreΔen je za savetnika 4. grupe 2. stepena Ministarstva inostranih poslova. Postaje urednik Srpskog knjiΕΎevnog glasnika i u njemu objavljuje pripovetke βOlujaciβ, βΕ½eΔβ i prvi deo triptiha βJelena, ΕΎena koje nemaβ. Postaje naΔelnik politiΔkog odeljenja Ministarstva inostranih dela 1935. godine i stanuje u hotelu Ekscelzior. Ε tampa pripovetke βBajron u Sintriβ, βDecaβ, esej βRazgovor s Gojomβ i jedan od svojih znaΔajnijih knjiΕΎevnoistorijskih tekstova - βNjegoΕ‘ kao tragiΔni junak kosovske misliβ. Tokom sledeΔe godine Srpska knjiΕΎevna zadruga Ε‘tampa drugu knjigu AndriΔevih pripovedaka koja, meΔu onima koje su objavljivane u Δasopisima, sadrΕΎi joΕ‘ i priΔe βMila i Prelacβ i βSvadbaβ. AndriΔeva diplomatska karijera ide uzlaznom linijom i on u novembru mesecu 1937. godine biva imenovan za pomoΔnika ministra inostranih poslova. Te godine dobija i visoka drΕΎavna odlikovanja Poljske i Francuske: Orden velikog komandira obnovljene Poljske i Orden velikog oficira Legije Δasti. Iako okupiran diplomatskom sluΕΎbom, AndriΔ tokom ove godine objavljuje priΔe βTrupβ i βLikoviβ, a iste godine u BeΔu, prikupljajuΔi graΔu o konzulskim vremenima u Travniku, u DrΕΎavnom arhivu prouΔava izveΕ‘taje austrijskih konzula u Travniku od 1808. do 1817. godine - Paula fon Mitesera i Jakoba fon PauliΔa. PoΔetkom 1938. godine pojavljuje se prva monografija o AndriΔu iz pera dr Nikole MirkoviΔa. Diplomatska karijera Ive AndriΔa tokom 1939. godine doΕΎivljava vrhunac: prvog aprila izdato je saopΕ‘tenje da je Ivo AndriΔ postavljen za opunomoΔenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu. AndriΔ stiΕΎe u Berlin 12. aprila, a 19. aprila predaje akreditive kancelaru Rajha - Adolfu Hitleru. U jesen, poΕ‘to su Nemci okupirali Poljsku i mnoge nauΔnike i pisce odveli u logore, AndriΔ interveniΕ‘e kod nemaΔkih vlasti da se zarobljeniΕ‘tva spasu mnogi od njih. PolitiΔari u Beogradu, meΔutim, ne raΔunaju baΕ‘ uvek na svoga poslanika, i mnoge kontakte sa nemaΔkim vlastima odrΕΎavaju mimo AndriΔa. Pisac i u takvim okolnostima objavljuje: pripovetka βΔaΕ‘aβ i zapisi βStazeβ i βVinoβ izlaze u Srpskom knjiΕΎevnom glasniku tokom 1940. godine. U rano proleΔe 1941. godine AndriΔ nadleΕΎnima u Beogradu nudi ostavku: β...Danas mi u prvom redu sluΕΎbeni a zatim i liΔni mnogobrojni i imperativni razlozi nalaΕΎu da zamolim da budem ove duΕΎnosti osloboΔen i Ε‘to pre povuΔen sa sadaΕ‘njeg poloΕΎaja...β Njegov predlog nije prihvaΔen i 25. marta u BeΔu, kao zvaniΔni predstavnik Jugoslavije prisustvuje potpisivanju Trojnog pakta. Dan posle bombardovanja Beograda, 7. aprila, AndriΔ sa osobljem Poslanstva napuΕ‘ta Berlin. Potom odbija ponudu nemaΔkih vlasti da ide u bezbedniju Ε vajcarsku, ali bez ostalih Δlanova Ambasade i njjihovih porodica: bira povratak u okupirani Beograd. Novembra meseca biva penzionisan, ali odbija da prima penziju. Ε½ivi povuΔeno u Prizrenskoj ulici, kao podstanar kod advokata Brane MilenkoviΔa. Odbija da potpiΕ‘e Apel srpskom narodu kojim se osuΔuje otpor okupatoru. PiΕ‘e pismo Srpskoj knjiΕΎevnoj zadruzi da za vreme dok βnarod pati i stradaβ ne objavljuje njegove pripovetke. U tiΕ‘ini svoje iznajmljene sobe, piΕ‘e prvo TravniΔku hroniku, a krajem 1944. godine okonΔava i Na Drini Δupriju. Oba romana objaviΔe u Beogradu nekoliko meseci po zavrΕ‘etku rata, a koncem 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman GospoΔica. Prve posleratne godine postaje predsednik Saveza knjiΕΎevnika Jugoslavije i potpredsednik DruΕ‘tva za kulturnu saradnju sa Sovjetskim Savezom i veΔnik III zasedanja ZAVNOBIH-a. Tokom 1946. godine ΕΎivi u Beogradu i Sarajevu, postaje redovan Δlan SANU. Te godine, meΔu ostalim, objavljuje pripovetke βZlostavljanjeβ i βPismo iz 1920. godineβ. SledeΔe godine postaje Δlan Prezidijuma Narodne skupΕ‘tine NR Bosne i Hercegovine i objavljuje βPriΔu o vezirovom slonuβ, nekoliko tekstova o Vuku KaradΕΎiΔu i NjegoΕ‘u, a tokom 1948. godine prvi put Δe biti Ε‘tampana βPriΔa o kmetu Simanuβ. Narednih nekoliko godina vrlo aktivno bavi se javnim poslovima, drΕΎi predavanja, govori na javnim skupovima, kao Δlan razliΔitih delegacija putuje u Sovjetski Savez, Bugarsku, Poljsku, Francusku, Kinu. Objavljuje uglavnom kraΔe tekstove, odlomke pripovedaka, priΔe βBife Titanikβ (1950), βZnakoviβ (1951), βNa sunΔanoj straniβ, βNa obaliβ, βPod GrabiΔemβ, βZekoβ (1952), βAska i vukβ, βNemirna godinaβ, βLicaβ (1953). Godine 1954. postaje Δlan KomunistiΔke partije Jugoslavije. Prvi potpisuje Novosadski dogovor o srpskohrvatskom knjiΕΎevnom jeziku. Te godini Ε‘tampa u Matici srpskoj Prokletu avliju , a pripovetka βIgraβ pojavljuje se 1956. godine. Godine 1958. u Ε‘ezdeset Ε‘estoj godini, Ivo AndriΔ se venΔava sa svojom dugogodiΕ‘njom ljubavlju - Milicom BabiΔ, kostimografom Narodnog pozoriΕ‘ta iz Beograda, udovicom Nenada JovanoviΔa. Sa ΕΎenom se seli u svoj prvi stan - u Ulici Proleterskih brigada 2a. Te godine objavljuje pripovetke βPanoramaβ, βU zavadi sa svetomβ i jedini predgovor koji je ikada za neku knjigu napisao: uvodni tekst za knjigu Zuke DΕΎumhura βNekrolog jednoj ΔarΕ‘ijiβ. βZa epsku snaguβ kojom je βoblikovao motive i sudbine iz istorije svoje zemljeβ, Ivo AndriΔ je 1961. godine dobio Nobelovu nagradu. Besedom βO priΔi i priΔanjuβ u kojoj je izloΕΎen njegov spisateljski vjeruju, 10. decembra 1961. godine zahvalio je na priznanju. Iako su do tada njegova dela prevoΔena na mnoge jezike, posle dodeljivanja nagrade poΔinje veliko interesovanje sveta za dela pisca sa Balkana i njegovi se romani i pripovetke Ε‘tampaju na preko tridest jezika. Iako odbija mnoge pozive, tih godina AndriΔ boravi u Ε vedskoj, Ε vajcarskoj, GrΔkoj, Egiptu. Celokupni iznos Nobelove nagrade poklonio je iz dva dela biblioteΔkom fondu Bosne i Hercegovine. Uz to, veoma Δesto uΔestvuje u akcijama pomoΔi bibliotekama i daje novac u humanitarne svrhe. Godine 1963. kod UdruΕΎenih izdavaΔa (Prosveta, Mladost, Svjetlost i DrΕΎavna zaloΕΎba Slovenije) izlaze prva Sabrana dela Ive AndriΔa u deset tomova. Naredne godine boravi u Poljskoj gde u Krakovu biva promovisan za poΔasnog doktora Jagelonskog univerziteta. PiΕ‘e veoma malo, ali se njegove knjige neprekidno preΕ‘tampavaju i u zemlji i inostranstvu. U martu mesecu 1968. godine AndriΔeva ΕΎena Milica umire u porodiΔnoj kuΔi u Herceg Novom. SledeΔih nekoliko godina AndriΔ nastoji da svoje druΕ‘tvene aktivnosti svede na najmanju moguΔu meru, mnogo Δita i malo piΕ‘e. Zdravlje ga polako izdaje i on Δesto boravi u bolnicama i banjama na leΔenju. Trinaestog marta 1975. godine svet Δe napustiti jedan od najveΔih stvaralaca na srpskom jeziku, pisac mitotvorne snage i mudri hroniΔar balkanskog karakazana. MG94
Prvo izdanje iz 1976. AndriΔeve pesme i pesme u prozi, gde se prvi put objavljuje gotovo polovina tekstova. Izuzetno dobro oΔuvano, bez pisanja, podvlaΔenja, peΔata, mirisa vlage... Autor - osoba AndriΔ, Ivo, 1892-1975 = AndriΔ, Ivo, 1892-1975 Naslov Zapisi o Goji / Ivo AndriΔ ; predgovor Oto Bihalji-Merin Vrsta graΔe esej URL medijskog objekta odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiΕΎ.) Jezik srpski Godina 1961 Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : Matica srpska, 1961 (Novi Sad : BuduΔnost) FiziΔki opis 74 str., XVI listova s tablama (reprodukcije) ; 20 cm Drugi autori - osoba Bihalji-Merin, Oto, 1904-1993 = Bihalji-Merin, Oto, 1904-1993 Zbirka Mozaik ; 21 (BroΕ‘.) Napomene TiraΕΎ 3.000. Predgovor: str. 5-17. Predmetne odrednice Goja, Francisko, 1746-1828 AndriΔ, Ivo, 1892-1975 -- `Zapisi o Goji` U Matici roΔenih crkve Svetog Ivana Krstitelja u Travniku, pod rednim brojem 70, stoji da je 9. oktobra 1892. godine roΔen Ivan, sin Antuna AndriΔa, podvornika i Katarine AndriΔ, roΔene PejiΔ. BuduΔi veliki srpski pisac rodio se u Travniku sticajem okolnosti, dok mu je mati boravila u gostima kod rodbine. AndriΔevi roditelji bili su Sarajlije: oΔeva porodica decenijama je bila vezana za ovaj grad u kojem se tradicionalno bavila kujundΕΎijskim zanatom. Osim bavljenja istim poslom, Δlanove roda AndriΔevih vezivala je i zla kob tuberkuloze: mnogi piΕ‘Δevi preci, ukljuΔujuΔi i sve njegove striΔeve, podlegli su joj u mladosti, a sam AndriΔ bez oca je ostao kao dvogodiΕ‘nji deΔak. SuoΔavajuΔi se sa besparicom, Katarina AndriΔ svoga jedinca daje na Δuvanje muΕΎevljevoj sestri Ani i njenome muΕΎu Ivanu MatkovΕ‘ik u ViΕ‘egrad. U gradu koji Δe, viΕ‘e nego ijedno drugo mesto, obeleΕΎiti njegovo stvaralaΕ‘tvo, gledajuΔi svakodnevno vitke stubove na Drini Δuprije, AndriΔ zavrΕ‘ava osnovnu Ε‘kolu, a potom se vraΔa majci u Sarajevo, gde 1903. godine upisuje Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovaΔku srednju Ε‘kolu. Za gimnazijskih dana, AndriΔ poΔinje da piΕ‘e poeziju i 1911. godine u Bosanskoj vili objavljuje svoju prvu pesmu βU sumrakβ. Kao gimnazijalac, AndriΔ je vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik je naprednog nacionalistiΔkog pokreta βMlada Bosnaβ i strastveni je borac za osloboΔenje juΕΎnoslovenskih naroda Austrougarske monarhije. DobivΕ‘i stipendiju hrvatskog kulturno-prosvetnog druΕ‘tva βNapredakβ, AndriΔ oktobra meseca 1912. godine zapoΔinje studije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveuΔiliΕ‘ta u Zagrebu. U gradu na Savi, on pomalo uΔi, pomalo poseΔuje salone, druΕΎeΔi se sa zagrebaΔkom inteligencijom od koje Δe na njega posebno veliki uticaj imati dvadeset godina stariji MatoΕ‘. Naredne godine prelazi u BeΔ gde sluΕ‘a predavanja iz istorije, filosofije i knjiΕΎevnosti. BeΔka klima mu ne prija i on, hereditarno optereΔen osetljivim pluΔima, Δesto boluje od upala. ObraΔa se za pomoΔ svom gimnazijskom profesoru i dobrotvoru, Tugomiru AlaupoviΔu, i veΔ sledeΔe godine prelazi na Filosofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu. Intenzivno uΔi poljski jezik, upoznaje kulturu i sluΕ‘a predavanja vrhunskih profesora. Sve vreme piΕ‘e refleksivne pesme u prozi, a u junu mesecu 1914. godine DruΕ‘tvo hrvatskih knjiΕΎevnika u Zagrebu objavljuje mu Ε‘est pesama u prozi u panorami Hrvatska mlada lirika. Na Vidovdan, 28. juna 1914. godine, na vest o sarajevskom atentatu i pogibiji Nadvojvode Franaca Ferdinanda, AndriΔ pakuje svoje oskudne studentske kofere i napuΕ‘ta Krakov: zatomljeni instinkt bivΕ‘eg revolucionara goni ga u zemlju, na popriΕ‘te istorije. Odmah po dolasku u Split, sredinom jula, austrijska policija hapsi ga i odvodi prvo u Ε‘ibensku, a potom u mariborsku tamnicu u kojoj Δe, kao politiΔki zatvorenik, ostati do marta 1915. godine. MeΔu zidovima marburΕ‘ke tamnice, u mraku samice, βponiΕΎen do skotaβ, AndriΔ intenzivno piΕ‘e pesme u prozi. Po izlasku sa robije, AndriΔ biva baΔen u konfinaciju u OvΔarevo i Zenicu gde ostaje sve do leta 1917. godine. Zbog ponovljene bolesti pluΔa, odmah odlazi na leΔenje u Zagreb, u Δuvenu Bolnicu Milosrdnih sestara, steciΕ‘te hrvatske inteligencije koja se klonila uΔeΕ‘Δa u ratu, na strani Austrije. Tu AndriΔ, zajedno sa konte Ivom VojnoviΔem, doΔekuje opΕ‘tu amnestiju i aktivno se ukljuΔuje u pripreme prvog broja Δasopisa KnjiΕΎevni jug. bolnica milosrdnih sestara 1918Istovremeno, paΕΎljivo dovrΕ‘ava knjigu stihova u prozi koja Δe pod nazivom Ex Ponto biti objavljena u Zagrebu 1918. godine sa predgovorom Nika BartuloviΔa. U Zagrebu ga i zatiΔe slom Austrougarske monarhije, a potom i ujedinjenje i stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. U danima koji neposredno prethode formalnom ujedinjenju, AndriΔ u tekstu βNezvani neka Ε‘uteβ objavljenom u zagrebaΔkim Novostima, oΕ‘tro odgovara na prve simptome nesloge u drΕΎavi koja joΕ‘ nije ni stvorena i poziva na jedinstvo i razum. Nezadovoljan atmosferom u Zagrebu, AndriΔ ponovo moli pomoΔ dr Tugomira AlaupoviΔa i veΔ poΔetkom oktobra 1919. godine poΔinje da radi kao Δinovnik u Ministarstvu vera u Beogradu. SudeΔi prema pismima koja piΕ‘e prijateljima, Beograd ga je srdaΔno prihvatio i on intenzivno uΔestvuje u knjiΕΎevnom ΕΎivotu prestonice, druΕΎeΔi se sa Crnjanskim, Vinaverom, PanduroviΔem, Sibetom MiliΔiΔem i drugim piscima koji se okupljaju oko kafane Moskva. VeΔ poΔetkom 1920. godine AndriΔ zapoΔinje svoju vrlo uspeΕ‘nu diplomatsku karijeru postavljenjem u Poslanstvu pri Vatikanu. Te godine zagrebaΔki izdavaΔ Kugli objavljuje novu zbirku pesama u prozi Nemiri, a izdavaΔ S. B CvijanoviΔ iz Beograda Ε‘tampa pripovetku βPut Alije Δerzelezaβ. S jeseni 1921. godine AndriΔ je postavljen za Δinovnika u Generalni konzulat Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u BukureΕ‘tu, a iste godine zapoΔinje saradnju sa Srpskim knjiΕΎevnim glasnikom objavljujuΔi u broju 8 priΔu βΔorkan i Ε vabicaβ. Godine 1922. premeΕ‘ten je na rad u Konzulat u Trstu. Tokom te godine Ε‘tampa joΕ‘ dve pripovetke (βZa logorovanjaβ i βΕ½ena od slonove kostiβ), ciklus pesama βΕ ta sanjam i Ε‘ta mi se dogaΔaβ i nekoliko knjiΕΎevnih prikaza. PoΔetkom 1923. godine on je vicekonzul u Gracu. BuduΔi da nije zavrΕ‘io fakultet, preti mu otkaz u Ministarstvu spoljnih poslova. IzmeΔu moguΔnosti da fakultet zavrΕ‘i drΕΎavnim ispitom ili odbranom doktorata, AndriΔ bira drugu moguΔnost i u jesen 1923. godine upisuje se na Filosofski fakultet u Gracu. Tokom ove godine AndriΔ je objavio nekoliko pripovedaka od kojih se neke svrstavaju meΔu njegova najznaΔajnija prozna ostvarenja: βMustafa MadΕΎarβ, βLjubav u kasabiβ, βU musafirhaniβ i βDan u Rimuβ. U junu mesecu 1924. godine u Gracu je odbranio doktorsku tezu Razvoj duhovnog ΕΎivota u Bosni pod uticajem turske vladavine. Petnaestog septembra, poΕ‘to je odbranio doktorat, stiΔe pravo da se vrati u diplomatsku sluΕΎbu. Krajem godine prelazi u Beograd u PolitiΔko odeljenje Ministarstva inostranih dela. Ove godine pojavljuje se AndriΔeva prva zbirka priΔa u izdanju Srpske knjiΕΎevne zadruge u koju, pored nekih veΔ objavljenih u Δasopisima, ulaze i nove β βU zindanuβ i βRzavski bregoviβ. Na predlog Bogdana PopoviΔa i Slobodana JovanoviΔa, godine 1926, Ivo AndriΔ biva primljen za Δlana Srpske akademije nauka i umetnosti, a iste godine u Srpskom knjiΕΎevnom glasniku objavljuje pripovetke βMara milosnicaβ i βΔudo u Olovuβ. Oktobra meseca biva postavljen za vicekonzula Generalnog konzulata Kraljevine Jugoslavije u Marseju. SledeΔe godine, tri meseca provodi na radu u Generalnom konzulatu u Parizu: gotovo sve slobodno vreme u Parizu AndriΔ provodi u Nacionalnoj biblioteci i Arhivu Ministarstva inostranih poslova prouΔavajuΔi istorijsku graΔu o Bosni s poΔetka devetnaestog veka i ΔitajuΔi korespondenciju Pjera Davida, francuskog konzula u Travniku. S proleΔa 1928. godine premeΕ‘ten je za vicekonzula u Poslanstvu u Madridu. Te godine objavljuje priΔe βOlujaciβ, βIspovijedβ i βMost na Ε½epiβ. Sredinom sledeΔe godine prelazi u Brisel, na mesto sekretara poslanstva, a u Srpskom knjiΕΎevnom glasniku pojavljuje se njegov esej βGojaβ. VeΔ 1. januara 1930. godine u Ε½enevi poΔinje da radi kao sekretar stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri DruΕ‘tvu naroda. Te godine objavljuje esej o Simonu Bolivaru, priΔu βKod kazanaβ i tekst βUΔitelj Ljubomirβ. U Beogradu sledeΔe godine izlazi i druga knjiga pripovedaka kod Srpske knjiΕΎevne zadruge u kojoj se, pored priΔa ranije objavljenih u Δasopisima, prvi put u celini Ε‘tampaju βAnikina vremenaβ, a u kalendaru-almanahu sarajevske Prosvjete pojavljuje se putopis βPortugal, zelena zemljaβ. Godine 1932. AndriΔ objavljuje pripovetke βSmrt u Sinanovoj tekijiβ, βNa laΔiβ i zapis βLeteΔi nad moremβ. U martu mesecu 1933. godine vraΔa se u Beograd kao savetnik u Ministarstvu inostranih poslova. Iako intenzivno piΕ‘e, ove godine objavljuje samo pripovetku βNapastβ i nekoliko zapisa. Iste godine, 14. novembra pismom odgovara dr Mihovilu Kombolu i odbija da njegove pesme budu uvrΕ‘tene u Antologiju novije hrvatske lirike: β...Ne bih nikada mogao uΔestvovati u jednoj publikaciji iz koje bi principijelno bili iskljuΔeni drugi naΕ‘i meni bliski pesnici samo zato Ε‘to su ili druge vere ili roΔeni u drugoj pokrajini. To nije moje verovanje od juΔe nego od moje prve mladosti, a sad u zrelim godinama takva se osnovna vrednovanja ne menjajuβ. SledeΔe godine unapreΔen je za savetnika 4. grupe 2. stepena Ministarstva inostranih poslova. Postaje urednik Srpskog knjiΕΎevnog glasnika i u njemu objavljuje pripovetke βOlujaciβ, βΕ½eΔβ i prvi deo triptiha βJelena, ΕΎena koje nemaβ. Postaje naΔelnik politiΔkog odeljenja Ministarstva inostranih dela 1935. godine i stanuje u hotelu Ekscelzior. Ε tampa pripovetke βBajron u Sintriβ, βDecaβ, esej βRazgovor s Gojomβ i jedan od svojih znaΔajnijih knjiΕΎevnoistorijskih tekstova β βNjegoΕ‘ kao tragiΔni junak kosovske misliβ. Tokom sledeΔe godine Srpska knjiΕΎevna zadruga Ε‘tampa drugu knjigu AndriΔevih pripovedaka koja, meΔu onima koje su objavljivane u Δasopisima, sadrΕΎi joΕ‘ i priΔe βMila i Prelacβ i βSvadbaβ. AndriΔeva diplomatska karijera ide uzlaznom linijom i on u novembru mesecu 1937. godine biva imenovan za pomoΔnika ministra inostranih poslova. Te godine dobija i visoka drΕΎavna odlikovanja Poljske i Francuske: Orden velikog komandira obnovljene Poljske i Orden velikog oficira Legije Δasti. Iako okupiran diplomatskom sluΕΎbom, AndriΔ tokom ove godine objavljuje priΔe βTrupβ i βLikoviβ, a iste godine u BeΔu, prikupljajuΔi graΔu o konzulskim vremenima u Travniku, u DrΕΎavnom arhivu prouΔava izveΕ‘taje austrijskih konzula u Travniku od 1808. do 1817. godine - Paula fon Mitesera i Jakoba fon PauliΔa. PoΔetkom 1938. godine pojavljuje se prva monografija o AndriΔu iz pera dr Nikole MirkoviΔa. Diplomatska karijera Ive AndriΔa tokom 1939. godine doΕΎivljava vrhunac: prvog aprila izdato je saopΕ‘tenje da je Ivo AndriΔ postavljen za opunomoΔenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu. AndriΔ stiΕΎe u Berlin 12. aprila, a 19. aprila predaje akreditive kancelaru Rajha - Adolfu Hitleru. U jesen, poΕ‘to su Nemci okupirali Poljsku i mnoge nauΔnike i pisce odveli u logore, AndriΔ interveniΕ‘e kod nemaΔkih vlasti da se zarobljeniΕ‘tva spasu mnogi od njih. PolitiΔari u Beogradu, meΔutim, ne raΔunaju baΕ‘ uvek na svoga poslanika, i mnoge kontakte sa nemaΔkim vlastima odrΕΎavaju mimo AndriΔa. Pisac i u takvim okolnostima objavljuje: pripovetka βΔaΕ‘aβ i zapisi βStazeβ i βVinoβ izlaze u Srpskom knjiΕΎevnom glasniku tokom 1940. godine. U rano proleΔe 1941. godine AndriΔ nadleΕΎnima u Beogradu nudi ostavku: β...Danas mi u prvom redu sluΕΎbeni a zatim i liΔni mnogobrojni i imperativni razlozi nalaΕΎu da zamolim da budem ove duΕΎnosti osloboΔen i Ε‘to pre povuΔen sa sadaΕ‘njeg poloΕΎaja...β Njegov predlog nije prihvaΔen i 25. marta u BeΔu, kao zvaniΔni predstavnik Jugoslavije prisustvuje potpisivanju Trojnog pakta. Dan posle bombardovanja Beograda, 7. aprila, AndriΔ sa osobljem Poslanstva napuΕ‘ta Berlin. Potom odbija ponudu nemaΔkih vlasti da ide u bezbedniju Ε vajcarsku, ali bez ostalih Δlanova Ambasade i njihovih porodica: bira povratak u okupirani Beograd. Novembra meseca biva penzionisan, ali odbija da prima penziju. Ε½ivi povuΔeno u Prizrenskoj ulici, kao podstanar kod advokata Brane MilenkoviΔa. Odbija da potpiΕ‘e Apel srpskom narodu kojim se osuΔuje otpor okupatoru. PiΕ‘e pismo Srpskoj knjiΕΎevnoj zadruzi da za vreme dok βnarod pati i stradaβ ne objavljuje njegove pripovetke. U tiΕ‘ini svoje iznajmljene sobe, piΕ‘e prvo TravniΔku hroniku, a krajem 1944. godine okonΔava i Na Drini Δupriju. Oba romana objaviΔe u Beogradu nekoliko meseci po zavrΕ‘etku rata, a koncem 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman GospoΔica. Prve posleratne godine postaje predsednik Saveza knjiΕΎevnika Jugoslavije i potpredsednik DruΕ‘tva za kulturnu saradnju sa Sovjetskim Savezom i veΔnik III zasedanja ZAVNOBIH-a. Tokom 1946. godine ΕΎivi u Beogradu i Sarajevu, postaje redovan Δlan SANU. Te godine, meΔu ostalim, objavljuje pripovetke βZlostavljanjeβ i βPismo iz 1920. godineβ. SledeΔe godine postaje Δlan Prezidijuma Narodne skupΕ‘tine NR Bosne i Hercegovine i objavljuje βPriΔu o vezirovom slonuβ, nekoliko tekstova o Vuku KaradΕΎiΔu i NjegoΕ‘u, a tokom 1948. godine prvi put Δe biti Ε‘tampana βPriΔa o kmetu Simanuβ. Narednih nekoliko godina vrlo aktivno bavi se javnim poslovima, drΕΎi predavanja, govori na javnim skupovima, kao Δlan razliΔitih delegacija putuje u Sovjetski Savez, Bugarsku, Poljsku, Francusku, Kinu. Objavljuje uglavnom kraΔe tekstove, odlomke pripovedaka, priΔe βBife Titanikβ (1950), βZnakoviβ (1951), βNa sunΔanoj straniβ, βNa obaliβ, βPod GrabiΔemβ, βZekoβ (1952), βAska i vukβ, βNemirna godinaβ, βLicaβ (1953). Godine 1954. postaje Δlan KomunistiΔke partije Jugoslavije. Prvi potpisuje Novosadski dogovor o srpskohrvatskom knjiΕΎevnom jeziku. Te godini Ε‘tampa u Matici srpskoj Prokletu avliju , a pripovetka βIgraβ pojavljuje se 1956. godine. Godine 1958. u Ε‘ezdeset Ε‘estoj godini, Ivo AndriΔ se venΔava sa svojom dugogodiΕ‘njom ljubavlju - Milicom BabiΔ, kostimografom Narodnog pozoriΕ‘ta iz Beograda, udovicom Nenada JovanoviΔa. Sa ΕΎenom se seli u svoj prvi stan β u Ulici Proleterskih brigada 2a. Te godine objavljuje pripovetke βPanoramaβ, βU zavadi sa svetomβ i jedini predgovor koji je ikada za neku knjigu napisao: uvodni tekst za knjigu Zuke DΕΎumhura βNekrolog jednoj ΔarΕ‘ijiβ. βZa epsku snaguβ kojom je βoblikovao motive i sudbine iz istorije svoje zemljeβ, Ivo AndriΔ je 1961. godine dobio Nobelovu nagradu. Besedom βO priΔi i priΔanjuβ u kojoj je izloΕΎen njegov spisateljski vjeruju, 10. decembra 1961. godine zahvalio je na priznanju. Iako su do tada njegova dela prevoΔena na mnoge jezike, posle dodeljivanja nagrade poΔinje veliko interesovanje sveta za dela pisca sa Balkana i njegovi se romani i pripovetke Ε‘tampaju na preko trideset jezika. Iako odbija mnoge pozive, tih godina AndriΔ boravi u Ε vedskoj, Ε vajcarskoj, GrΔkoj, Egiptu. Celokupni iznos Nobelove nagrade poklonio je iz dva dela biblioteΔkom fondu Bosne i Hercegovine. Uz to, veoma Δesto uΔestvuje u akcijama pomoΔi bibliotekama i daje novac u humanitarne svrhe. Godine 1963. kod UdruΕΎenih izdavaΔa (Prosveta, Mladost, Svjetlost i DrΕΎavna zaloΕΎba Slovenije) izlaze prva Sabrana dela Ive AndriΔa u deset tomova. Naredne godine boravi u Poljskoj gde u Krakovu biva promovisan za poΔasnog doktora Jagelonskog univerziteta. PiΕ‘e veoma malo, ali se njegove knjige neprekidno preΕ‘tampavaju i u zemlji i inostranstvu. U martu mesecu 1968. godine AndriΔeva ΕΎena Milica umire u porodiΔnoj kuΔi u Herceg Novom. SledeΔih nekoliko godina AndriΔ nastoji da svoje druΕ‘tvene aktivnosti svede na najmanju moguΔu meru, mnogo Δita i malo piΕ‘e. Zdravlje ga polako izdaje i on Δesto boravi u bolnicama i banjama na leΔenju. Trinaestog marta 1975. godine svet Δe napustiti jedan od najveΔih stvaralaca na srpskom jeziku, pisac mitotvorne snage i mudri hroniΔar balkanskog karakazana. MG59
Prvo izdanje iz 1976. AndriΔeve pesme i pesme u prozi, gde se prvi put objavljuje gotovo polovina tekstova. Izuzetno dobro oΔuvano, bez pisanja, podvlaΔenja, peΔata, mirisa vlage... Autor - osoba AndriΔ, Ivo, 1892-1975 = AndriΔ, Ivo, 1892-1975 Naslov Ε ta sanjam i Ε‘ta mi se dogaΔa : pesme i pesme u prozi / Ivo AndriΔ ; priredio, pogovor i napomene Petar DΕΎadΕΎiΔ Vrsta graΔe poezija URL medijskog objekta odrasli, opΕ‘te (lepa knjiΕΎevnost) Jezik srpski Godina 1976 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Prosveta, 1976 (Beograd : Beogradski izdavaΔko-grafiΔki zavod) FiziΔki opis 130 str. ; 20 cm Drugi autori - osoba DΕΎadΕΎiΔ, Petar, 1929-1996 = DΕΎadΕΎiΔ, Petar, 1929-1996 ISBN (BroΕ‘.) Napomene TiraΕΎ 6.000. Napomene: str. 117-121 Pogovor: str. 123-128. Predmetne odrednice AndriΔ, Ivo, 1892-1975 -- Poezija U Matici roΔenih crkve Svetog Ivana Krstitelja u Travniku, pod rednim brojem 70, stoji da je 9. oktobra 1892. godine roΔen Ivan, sin Antuna AndriΔa, podvornika i Katarine AndriΔ, roΔene PejiΔ. BuduΔi veliki srpski pisac rodio se u Travniku sticajem okolnosti, dok mu je mati boravila u gostima kod rodbine. AndriΔevi roditelji bili su Sarajlije: oΔeva porodica decenijama je bila vezana za ovaj grad u kojem se tradicionalno bavila kujundΕΎijskim zanatom. Osim bavljenja istim poslom, Δlanove roda AndriΔevih vezivala je i zla kob tuberkuloze: mnogi piΕ‘Δevi preci, ukljuΔujuΔi i sve njegove striΔeve, podlegli su joj u mladosti, a sam AndriΔ bez oca je ostao kao dvogodiΕ‘nji deΔak. SuoΔavajuΔi se sa besparicom, Katarina AndriΔ svoga jedinca daje na Δuvanje muΕΎevljevoj sestri Ani i njenome muΕΎu Ivanu MatkovΕ‘ik u u ViΕ‘egrad.most na drini U gradu koji Δe, viΕ‘e nego ijedno drugo mesto, obeleΕΎiti njegovo stvaralaΕ‘tvo, gledajuΔi svakodnevno vitke stubove na Drini Δuprije, AndriΔ zavrΕ‘ava osnovnu Ε‘kolu, a potom se vraΔa majci u Sarajevo, gde 1903. godine upisuje Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovaΔku srednju Ε‘kolu. Za gimnazijskih dana, AndriΔ poΔinje da piΕ‘e poeziju i 1911. godine u Bosanskoj vili objavljuje svoju prvu pesmu βU sumrakβ. Kao gimnazijalac, AndriΔ je vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik je naprednog nacionalistiΔkog pokreta βMlada Bosnaβ i strastveni je borac za osloboΔenje juΕΎnoslovenskih naroda Austrougarske monarhije. sarajevoDobivΕ‘i stipendiju hrvatskog kulturno-prosvetnog druΕ‘tva βNapredakβ, AndriΔ oktobra meseca 1912. godine zapoΔinje studije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveuΔiliΕ‘ta u Zagrebu. U gradu na Savi, on pomalo uΔi, pomalo poseΔuje salone, druΕΎeΔi se sa zagrebaΔkom inteligencijom od koje Δe na njega posebno veliki uticaj imati dvadeset godina stariji MatoΕ‘.Naredne godine prelazi u BeΔ gde sluΕ‘a predavanja iz istorije, filosofije i knjiΕΎevnosti. BeΔka klima mu ne prija i on, hereditarno optereΔen osetljivim pluΔima, Δesto boluje od upala. ObraΔa se za pomoΔ svom gimnazijskom profesoru i dobrotvoru, Tugomiru AlaupoviΔu, i veΔ sledeΔe godine prelazi na Filosofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu. Intenzivno uΔi poljski jezik, upoznaje kulturu i sluΕ‘a predavanja vrhunskih profesora. Sve vreme piΕ‘e refleksivne pesme u prozi, a u junu mesecu 1914. godine DruΕ‘tvo hrvatskih knjiΕΎevnika u Zagrebu objavljuje mu Ε‘est pesama u prozi u panorami Hrvatska mlada lirika. Na Vidovdan, 28. juna 1914. godine, na vest o sarajevskom atentatu i pogibiji Nadvojvode Franaca Ferdinanda, AndriΔ pakuje svoje oskudne studentske kofere i napuΕ‘ta Krakov: zatomljeni instinkt bivΕ‘eg revolucionara goni ga u zemlju, na popriΕ‘te istorije. Odmah po dolasku u Split, sredinom jula, austrijska policija hapsi ga i odvodi prvo u Ε‘ibensku, a potom u mariborsku tamnicu u kojoj Δe, kao politiΔki zatvorenik, ostati do marta 1915. godine. MeΔu zidovima marburΕ‘ke tamnice, u mraku samice, βponiΕΎen do skotaβ, AndriΔ intenzivno piΕ‘e pesme u prozi. Po izlasku sa robije, AndriΔ biva baΔen u konfinaciju u OvΔarevo i Zenicu gde ostaje sve do leta 1917. godine. Zbog ponovljene bolesti pluΔa, odmah odlazi na leΔenje u Zagreb, u Δuvenu Bolnicu Milosrdnih sestara, steciΕ‘te hrvatske inteligencije koja se klonila uΔeΕ‘Δa u ratu, na strani Austrije. Tu AndriΔ, zajedno sa konte Ivom VojnoviΔem, doΔekuje opΕ‘tu amnestiju i aktivno se ukljuΔuje u pripreme prvog broja Δasopisa KnjiΕΎevni jug. bolnica milosrdnih sestara 1918Istovremeno, paΕΎljivo dovrΕ‘ava knjigu stihova u prozi koja Δe pod nazivom Ex Ponto biti objavljena u Zagrebu 1918. godine sa predgovorom Nika BartuloviΔa. U Zagrebu ga i zatiΔe slom Austrougarske monarhije, a potom i ujedinjenje i stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. U danima koji neposredno prethode formalnom ujedinjenju, AndriΔ u tekstu βNezvani neka Ε‘uteβ objavljenom u zagrebaΔkim Novostima, oΕ‘tro odgovara na prve simptome nesloge u drΕΎavi koja joΕ‘ nije ni stvorena i poziva na jedinstvo i razum. Nezadovoljan atmosferom u Zagrebu, AndriΔ ponovo moli pomoΔ dr Tugomira AlaupoviΔa i veΔ poΔetkom oktobra 1919. godine poΔinje da radi kao Δinovnik u Ministarstvu vera u Beogradu. SudeΔi prema pismima koja piΕ‘e prijateljima, Beograd ga je srdaΔno prihvatio i on intenzivno uΔestvuje u knjiΕΎevnom ΕΎivotu prestonice, druΕΎeΔi se sa Crnjanskim, Vinaverom, PanduroviΔem, Sibetom MiliΔiΔem i drugim piscima koji se okupljaju oko kafane Moskva. VeΔ poΔetkom 1920. godine AndriΔ zapoΔinje svoju vrlo uspeΕ‘nu diplomatsku karijeru postavljenjem u Poslanstvu pri Vatikanu. Te godine zagrebaΔki izdavaΔ Kugli objavljuje novu zbirku pesama u prozi Nemiri, a izdavaΔ S. B CvijanoviΔ iz Beograda Ε‘tampa pripovetku βPut Alije Δerzelezaβ. S jeseni 1921. godine AndriΔ je postavljen za Δinovnika u Generalni konzulat Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u BukureΕ‘tu, bukurest 1922a iste godine zapoΔinje saradnju sa Srpskim knjiΕΎevnim glasnikom objavljujuΔi u broju 8 priΔu βΔorkan i Ε vabicaβ. Godine 1922. premeΕ‘ten je na rad u Konzulat u Trstu. Tokom te godine Ε‘tampa joΕ‘ dve pripovetke (βZa logorovanjaβ i βΕ½ena od slonove kostiβ), ciklus pesama βΕ ta sanjam i Ε‘ta mi se dogaΔaβ i nekoliko knjiΕΎevnih prikaza. PoΔetkom 1923. godine on je vicekonzul u Gracu. BuduΔi da nije zavrΕ‘io fakultet, preti mu otkaz u Ministarstvu spoljnih poslova. IzmeΔu moguΔnosti da fakultet zavrΕ‘i drΕΎavnim ispitom ili odbranom doktorata, AndriΔ bira drugu moguΔnost i u jesen 1923. godine upisuje se na Filosofski fakultet u Gracu. Tokom ove godine AndriΔ je objavio nekoliko pripovedaka od kojih se neke svrstavaju meΔu njegova najznaΔajnija prozna ostvarenja: βMustafa MadΕΎarβ, βLjubav u kasabiβ, βU musafirhaniβ i βDan u Rimuβ. U junu mesecu 1924. godine u Gracu je odbranio doktorsku tezu Razvoj duhovnog ΕΎivota u Bosni pod uticajem turske vladavine. Petnaestog septembra, poΕ‘to je odbranio doktorat, stiΔe pravo da se vrati u diplomatsku sluΕΎbu. Krajem godine prelazi u Beograd u PolitiΔko odelenje Ministarstva inostranih dela. Ove godine pojavljuje se AndriΔeva prva zbirka priΔa u izdanju Srpske knjiΕΎevne zadruge u koju, pored nekih veΔ objavljenih u Δasopisima, ulaze i nove β βU zindanuβ i βRzavski bregoviβ. Na predlog Bogdana PopoviΔa i Slobodana JovanoviΔa, godine 1926, Ivo AndriΔ biva primljen za Δlana Srpske akademije nauka i umetnosti, a iste godine u Srpskom knjiΕΎevnom glasniku objavljuje pripovetke βMara milosnicaβ i βΔudo u Olovuβ. Oktobra meseca biva postavljen za vicekonzula Generalnog konzulata Kraljevine Jugoslavije u Marseju. SledeΔe godine, tri meseca provodi na radu u Generalnom konzulatu u Parizu: gotovo sve slobodno vreme u Parizu AndriΔ provodi u Nacionalnoj biblioteci i Arhivu Ministarstva inostranih poslova prouΔavajuΔi istorijsku graΔu o Bosni s poΔetka devetnaestog veka i ΔitajuΔi korespondenciju Pjera Davida, francuskog konzula u Travniku. S proleΔa 1928. godine premeΕ‘ten je za vicekonzula u Poslanstvu u Madridu. Te godine objavljuje priΔe βOlujaciβ, βIspovijedβ i βMost na Ε½epiβ.most na zepi Sredinom sledeΔe godine prelazi u Brisel, na mesto sekretara poslanstva, a u Srpskom knjiΕΎevnom glasniku pojavljuje se njegov esej βGojaβ. VeΔ 1. januara 1930. godine u Ε½enevi poΔinje da radi kao sekretar stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri DruΕ‘tvu naroda. Te godine objavljuje esej o Simonu Bolivaru, priΔu βKod kazanaβ i tekst βUΔitelj Ljubomirβ. U Beogradu sledeΔe godine izlazi i druga knjiga pripovedaka kod Srpske knjiΕΎevne zadruge u kojoj se, pored priΔa ranije objavljenih u Δasopisima, prvi put u celini Ε‘tampaju βAnikina vremenaβ, a u kalendaru-almanahu sarajevske Prosvjete pojavljuje se putopis βPortugal, zelena zemljaβ. Godine 1932. AndriΔ objavljuje pripovetke βSmrt u Sinanovoj tekijiβ, βNa laΔiβ i zapis βLeteΔi nad moremβ. U martu mesecu 1933. godine vraΔa se u Beograd kao savetnik u Ministarstvu inostranih poslova. Iako intenzivno piΕ‘e, ove godine objavljuje samo pripovetku βNapastβ i nekoliko zapisa. Iste godine, 14. novembra pismom odgovara dr Mihovilu Kombolu i odbija da njegove pesme budu uvrΕ‘tene u Antologiju novije hrvatske lirike: β...Ne bih nikada mogao uΔestvovati u jednoj publikaciji iz koje bi principijelno bili iskljuΔeni drugi naΕ‘i meni bliski pesnici samo zato Ε‘to su ili druge vere ili roΔeni u drugoj pokrajini. To nije moje verovanje od juΔe nego od moje prve mladosti, a sad u zrelim godinama takva se osnovna vrednovanja ne menjajuβ. SledeΔe godine unapreΔen je za savetnika 4. grupe 2. stepena Ministarstva inostranih poslova. Postaje urednik Srpskog knjiΕΎevnog glasnika i u njemu objavljuje pripovetke βOlujaciβ, βΕ½eΔβ i prvi deo triptiha βJelena, ΕΎena koje nemaβ. Postaje naΔelnik politiΔkog odeljenja Ministarstva inostranih dela 1935. godine i stanuje u hotelu Ekscelzior. Ε tampa pripovetke βBajron u Sintriβ, βDecaβ, esej βRazgovor s Gojomβ i jedan od svojih znaΔajnijih knjiΕΎevnoistorijskih tekstova - βNjegoΕ‘ kao tragiΔni junak kosovske misliβ. Tokom sledeΔe godine Srpska knjiΕΎevna zadruga Ε‘tampa drugu knjigu AndriΔevih pripovedaka koja, meΔu onima koje su objavljivane u Δasopisima, sadrΕΎi joΕ‘ i priΔe βMila i Prelacβ i βSvadbaβ. AndriΔeva diplomatska karijera ide uzlaznom linijom i on u novembru mesecu 1937. godine biva imenovan za pomoΔnika ministra inostranih poslova. Te godine dobija i visoka drΕΎavna odlikovanja Poljske i Francuske: Orden velikog komandira obnovljene Poljske i Orden velikog oficira Legije Δasti. Iako okupiran diplomatskom sluΕΎbom, AndriΔ tokom ove godine objavljuje priΔe βTrupβ i βLikoviβ, a iste godine u BeΔu, prikupljajuΔi graΔu o konzulskim vremenima u Travniku, u DrΕΎavnom arhivu prouΔava izveΕ‘taje austrijskih konzula u Travniku od 1808. do 1817. godine - Paula fon Mitesera i Jakoba fon PauliΔa. PoΔetkom 1938. godine pojavljuje se prva monografija o AndriΔu iz pera dr Nikole MirkoviΔa. Diplomatska karijera Ive AndriΔa tokom 1939. godine doΕΎivljava vrhunac: prvog aprila izdato je saopΕ‘tenje da je Ivo AndriΔ postavljen za opunomoΔenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu. AndriΔ stiΕΎe u Berlin 12. aprila, a 19. aprila predaje akreditive kancelaru Rajha - Adolfu Hitleru. U jesen, poΕ‘to su Nemci okupirali Poljsku i mnoge nauΔnike i pisce odveli u logore, AndriΔ interveniΕ‘e kod nemaΔkih vlasti da se zarobljeniΕ‘tva spasu mnogi od njih. PolitiΔari u Beogradu, meΔutim, ne raΔunaju baΕ‘ uvek na svoga poslanika, i mnoge kontakte sa nemaΔkim vlastima odrΕΎavaju mimo AndriΔa. Pisac i u takvim okolnostima objavljuje: pripovetka βΔaΕ‘aβ i zapisi βStazeβ i βVinoβ izlaze u Srpskom knjiΕΎevnom glasniku tokom 1940. godine. U rano proleΔe 1941. godine AndriΔ nadleΕΎnima u Beogradu nudi ostavku: β...Danas mi u prvom redu sluΕΎbeni a zatim i liΔni mnogobrojni i imperativni razlozi nalaΕΎu da zamolim da budem ove duΕΎnosti osloboΔen i Ε‘to pre povuΔen sa sadaΕ‘njeg poloΕΎaja...β Njegov predlog nije prihvaΔen i 25. marta u BeΔu, kao zvaniΔni predstavnik Jugoslavije prisustvuje potpisivanju Trojnog pakta. Dan posle bombardovanja Beograda, 7. aprila, AndriΔ sa osobljem Poslanstva napuΕ‘ta Berlin. Potom odbija ponudu nemaΔkih vlasti da ide u bezbedniju Ε vajcarsku, ali bez ostalih Δlanova Ambasade i njjihovih porodica: bira povratak u okupirani Beograd. Novembra meseca biva penzionisan, ali odbija da prima penziju. Ε½ivi povuΔeno u Prizrenskoj ulici, kao podstanar kod advokata Brane MilenkoviΔa. Odbija da potpiΕ‘e Apel srpskom narodu kojim se osuΔuje otpor okupatoru. PiΕ‘e pismo Srpskoj knjiΕΎevnoj zadruzi da za vreme dok βnarod pati i stradaβ ne objavljuje njegove pripovetke. U tiΕ‘ini svoje iznajmljene sobe, piΕ‘e prvo TravniΔku hroniku, a krajem 1944. godine okonΔava i Na Drini Δupriju. Oba romana objaviΔe u Beogradu nekoliko meseci po zavrΕ‘etku rata, a koncem 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman GospoΔica. Prve posleratne godine postaje predsednik Saveza knjiΕΎevnika Jugoslavije i potpredsednik DruΕ‘tva za kulturnu saradnju sa Sovjetskim Savezom i veΔnik III zasedanja ZAVNOBIH-a. Tokom 1946. godine ΕΎivi u Beogradu i Sarajevu, postaje redovan Δlan SANU. Te godine, meΔu ostalim, objavljuje pripovetke βZlostavljanjeβ i βPismo iz 1920. godineβ. SledeΔe godine postaje Δlan Prezidijuma Narodne skupΕ‘tine NR Bosne i Hercegovine i objavljuje βPriΔu o vezirovom slonuβ, nekoliko tekstova o Vuku KaradΕΎiΔu i NjegoΕ‘u, a tokom 1948. godine prvi put Δe biti Ε‘tampana βPriΔa o kmetu Simanuβ. Narednih nekoliko godina vrlo aktivno bavi se javnim poslovima, drΕΎi predavanja, govori na javnim skupovima, kao Δlan razliΔitih delegacija putuje u Sovjetski Savez, Bugarsku, Poljsku, Francusku, Kinu. Objavljuje uglavnom kraΔe tekstove, odlomke pripovedaka, priΔe βBife Titanikβ (1950), βZnakoviβ (1951), βNa sunΔanoj straniβ, βNa obaliβ, βPod GrabiΔemβ, βZekoβ (1952), βAska i vukβ, βNemirna godinaβ, βLicaβ (1953). Godine 1954. postaje Δlan KomunistiΔke partije Jugoslavije. Prvi potpisuje Novosadski dogovor o srpskohrvatskom knjiΕΎevnom jeziku. Te godini Ε‘tampa u Matici srpskoj Prokletu avliju , a pripovetka βIgraβ pojavljuje se 1956. godine. Godine 1958. u Ε‘ezdeset Ε‘estoj godini, Ivo AndriΔ se venΔava sa svojom dugogodiΕ‘njom ljubavlju - Milicom BabiΔ, kostimografom Narodnog pozoriΕ‘ta iz Beograda, udovicom Nenada JovanoviΔa. Sa ΕΎenom se seli u svoj prvi stan β u Ulici Proleterskih brigada 2a. Te godine objavljuje pripovetke βPanoramaβ, βU zavadi sa svetomβ i jedini predgovor koji je ikada za neku knjigu napisao: uvodni tekst za knjigu Zuke DΕΎumhura βNekrolog jednoj ΔarΕ‘ijiβ. βZa epsku snaguβ kojom je βoblikovao motive i sudbine iz istorije svoje zemljeβ, Ivo AndriΔ je 1961. godine dobio Nobelovu nagradu. Besedom βO priΔi i priΔanjuβ u kojoj je izloΕΎen njegov spisateljski vjeruju, 10. decembra 1961. godine zahvalio je na priznanju. Iako su do tada njegova dela prevoΔena na mnoge jezike, posle dodeljivanja nagrade poΔinje veliko interesovanje sveta za dela pisca sa Balkana i njegovi se romani i pripovetke Ε‘tampaju na preko tridest jezika. Iako odbija mnoge pozive, tih godina AndriΔ boravi u Ε vedskoj, Ε vajcarskoj, GrΔkoj, Egiptu. Celokupni iznos Nobelove nagrade poklonio je iz dva dela biblioteΔkom fondu Bosne i Hercegovine. Uz to, veoma Δesto uΔestvuje u akcijama pomoΔi bibliotekama i daje novac u humanitarne svrhe. Godine 1963. kod UdruΕΎenih izdavaΔa (Prosveta, Mladost, Svjetlost i DrΕΎavna zaloΕΎba Slovenije) izlaze prva Sabrana dela Ive AndriΔa u deset tomova. Naredne godine boravi u Poljskoj gde u Krakovu biva promovisan za poΔasnog doktora Jagelonskog univerziteta. PiΕ‘e veoma malo, ali se njegove knjige neprekidno preΕ‘tampavaju i u zemlji i inostranstvu. U martu mesecu 1968. godine AndriΔeva ΕΎena Milica umire u porodiΔnoj kuΔi u Herceg Novom. SledeΔih nekoliko godina AndriΔ nastoji da svoje druΕ‘tvene aktivnosti svede na najmanju moguΔu meru, mnogo Δita i malo piΕ‘e. Zdravlje ga polako izdaje i on Δesto boravi u bolnicama i banjama na leΔenju. Trinaestog marta 1975. godine svet Δe napustiti jedan od najveΔih stvaralaca na srpskom jeziku, pisac mitotvorne snage i mudri hroniΔar balkanskog karakazana. MG59
Lepo oΔuvano Prevod Ε arl Bodler Edgar Alan Po PriΔe Edgar Alan Po (engl. Edgar Allan Poe; Boston, 19. januar 1809 β Baltimor, 7. oktobar 1849) je bio ameriΔki pisac, urednik, i knjiΕΎevni kritiΔar. Pored svoje poezije i kratkih priΔa, Po je naroΔito bio poznat zbog priΔa misterije i jeze. Smatran kao glavna liΔnost romantizma u Americi, bio je njihov najraniji praktiΔar kratke priΔe. Osim Ε‘to je smatran i za osnivaΔa detektivskog ΕΎanra, priznat je i kao vaΕΎan za joΕ‘ mladu nauΔnu fantastiku koja je tada poΔela da se probija u knjiΕΎevnosti.[1] Bio je prvi poznati ameriΔki pisac koji je pokuΕ‘ao da ΕΎivi od struke, zbog Δega je imao finansijski teΕΎak ΕΎivot i karijeru.[2] RoΔen u Bostonu, bio je drugo dete dvoje glumaca.[3] Otac je napustio porodicu 1810. godine, a njegova majka je preminula naredne godine. Kao siroΔe, odveden je u VirdΕΎiniju u grad RiΔmond gde su ga primili DΕΎon i Fransis Alan. Iako nikad zvaniΔno usvojen, proveo je veliki deo detinjstva kao deo te porodice. Uskoro je poΔela da se pojavljuje napetost izmeΔu DΕΎona i Edgara zbog dugova, najviΕ‘e nastalih kockanjem, i cene Ε‘kolovanja. Po je jedan semestar pohaΔao Univerzitet u VirdΕΎiniji pre nego Ε‘to se ispisao zbog nemoguΔnosti plaΔanja. SvaΔao se sa DΕΎ. Alanom oko novΔanih sredstava za svoje obrazovanje pre nego Ε‘to se pod laΕΎnim imenom regrutovao u vojsku 1827. godine. Tada mu je i poΔela, mada na poΔetku skromna izdavaΔka karijera anonimnom zbirkom pesama, βTamerlan i druge pesmeβ (engl. Tamerlane and Other Poems), koja je bila pripisana βBostoncuβ. SmrΔu Fransis Alan 1829. godine, Po i Alan su se opet privremeno zbliΕΎili. Kasnije kao neuspeΕ‘ni oficirski pitomac (kadet) na Vest Pointu, Po se Δvrsto odluΔuje da bude pesnik i pisac, i rastavlja se sa DΕΎonom Alanom. Po se tad okrenuo ka prozi, i narednih nekoliko godina radio na knjiΕΎevnim Δasopisima po kojima je njegov stil knjiΕΎevne kritike postao poznat. Posao ga je naterao da se Δesto seli iz grada u grad, kao Ε‘to su Baltimor, Filadelfija i Njujork. U Baltimoru se 1835. godine oΕΎenio VirdΕΎinijom Klem, svojom trinaestogodiΕ‘njom roΔakom. U januaru 1845. godine je objavio svoju pesmu βGavranβ (engl. The Raven), koja je odmah postala uspeΕ‘na. Dve godine posle objavljivanja, ΕΎena mu umire od tuberkuloze. Δetiri godine je planirao da napravi sopstveni Δasopis The Penn (Kasnije nazvan The Stylus), ali je umro pre nego Ε‘to je bio realizovan. Po je umro kad je imao Δetrdeset godina, u Baltimoru, 7. oktobra 1849. godine. Uzrok smrti je nepoznat ali Δesto pripisan alkoholu, koleri, drogama, srΔanoj bolesti, besnilu, samoubistvu, tuberkulozi, i drugim uzrocima.[4] Po i njegova dela su dosta uticala na knjiΕΎevnost u SAD i svetu, kao i na kosmologiju i kriptografiju. Pojavljuju se i u popularnoj knjiΕΎevnosti, muzici, filmovima, i televiziji. Njegove mnogobrojne kuΔe su danas muzeji. Mystery Writers of America svake godine istaknutim radovima u ΕΎanru misterije dodeljuju nagradu poznatu kao Nagrada Edgar. Biografija[uredi | uredi izvor] Detinjstvo i Ε‘kolovanje[uredi | uredi izvor] Natpis u Bostonu koji oznaΔava pribliΕΎnu lokaciju kuΔe u kojoj je Edgar Po ΕΎiveo kada je bio dete. RoΔen je kao Edgar Po, 19. januara 1809. godine, kao drugo dete glumice engleskog porekla Elizabete Arnold Hopkins i glumca Dejvida Poa ml. Imao je starijeg brata Vilijama Henrija Leonarda Poa i mlaΔu sestru Rozali Po.[5] Dejvid Po (Stariji) je iz okruga Kavan u Irskoj 1750. godine emigrirao u Ameriku.[6] MoguΔe je da je Edgar nazvan po liku iz Ε ekspirove drame Kralj Lir, predstave koju je par izvodio 1809. godine.[7] Otac ih je napustio 1810. godine,[8] a majka umrla godinu dana kasnije od tuberkuloze. Po je tada odveden u virdΕΎinijski grad RiΔmond i primljen u kuΔu DΕΎona Alana, uspeΕ‘nog Ε‘kotskog trgovca duvana, raznih tkanina, pΕ‘enice, nadgrobnih spomenika i robova.[9] Iako zbog svojih staratelja nazvan Edgar Alan,[10] Po nikad nije zvaniΔno usvojen.[11] VeleΔasni DΕΎon BuΔenan ga je 1812. godine u ameriΔkoj episkopalnoj crkvi krstio u Edgara Alana Poa. Porodica je 1815. godine zajedno za Poom, Alanovom ΕΎenom Fransis Valentajn Alan i njenom sestrom En Mur (Nensi) Valentajn otplovila u Britaniju. Edgar je 1815. godine kratko pohaΔao Ε‘kolu u gradu Irvine (grad u Ε kotskoj gde je roΔen DΕΎon Alan) pre nego Ε‘to se pridruΕΎio porodici u Londonu 1816. godine. Tamo je iΕ‘ao u internat u Δelsiju do leta 1817. godine. Naknadno je upisan u Manor House School PreΔasnog DΕΎona Bransbija koja se nalazila svega nekoliko kilometara od severnog Londona.[12] Porodica se 1820. godine vratila u RiΔmond. Po je 1824. godine kao naΔelnik sluΕΎio u riΔmondskoj omladinskoj brigadi kada je grad slavio posetu markiza de Lafajeta.[13] U martu 1825. godine, Vilijam Galt, poslovni mecen i jedan od najbogatijih ljudi u RiΔmondu i ujak DΕΎona Alana,[14] je preminuo i ostavio Alanu mnogo hektara nekretnine. Nasledstvo je vredelo 750.000 dolara. Alan je na leto 1825. godine proslavio svoje novo bogatstvo kupivΕ‘i dvospratnu kuΔu zvanu Moldavija.[15] Po se navodno verio Sarom Elmirom Rojster pre nego Ε‘to se u februaru 1826. godine upisao u virdΕΎinijski univerzitet gde je uΔio antiΔke i moderne jezike.[16][17] Mladi univerzitet, star svega jednu godinu, pratio je principe Tomasa DΕΎefersona. Tomasova ustanova je imala stroga pravila protiv kockanja, oruΕΎja, duvana i alkohola. MeΔutim, ta pravila su Δesto bila ignorisana. DΕΎeferson je uneo sistem studentske samovlade, koji je dozvoljavao uΔenicima da biraju svoje predmete, da se dogovaraju oko ΕΎivljenja unutar Ε‘kole, i prijavljuju sve prestupe fakultetu. Taj jedinstven sistem je tada joΕ‘ uvek bio u haosu i mnogi su se ispisivali.[18] Dok je bio tamo, Po je izgubio kontakt sa Rojster i otuΔio od staratelja zbog kockarskih dugova. Tvrdio je da mu DΕΎon nije dao dovoljno novca za Δasove, skripte, i nabavku i sreΔivanje studentskog doma. Alan mu je dodatno poslao novca i odeΔe, ali su se Poovi dugovi poveΔali.[19] Ispisao se posle godinu dana i poΕ‘to se nije oseΔao dobrodoΕ‘lim u RiΔmondu, pogotovo kad je Δuo da se njegova ljubljena Rojster udala za Aleksandra Ε eltona, otputovao je u aprilu 1827. godine u Boston, ΕΎiveΔi na platama koje je dobijao radeΔi kao sluΕΎbenik i ΕΎurnalista.[20] Tada je poΔeo da koristi pseudonim Henri Li Renet.[21] Vojska[uredi | uredi izvor] Po je isprva bio stacioniran u MasaΔusetsu. PoΕ‘to mu je bio potreban novac Po je, 27. maja 1827. godine, upisao Armiju Sjedinjenih DrΕΎava. Zapisan u vojsci kao Edgar A. Peri, potpisao se da ima 22 godine iako je tada imao samo 18.[22] Kao redov sluΕΎio je u MasaΔusetsu na Fort Independence za meseΔnu platu od pet dolara.[20] Te iste godine, objavio je svoju prvu knjigu, βTamerlan i druge pesmeβ (engl. Tamerlane and Other Poems); zbirku od Δetrdeset strana koja je bila pripisana βBostoncuβ. Knjiga je bila Ε‘tampana u samo pedeset primeraka i nije primila naroΔitu paΕΎnju u javnosti.[23] Edgar je ubrzo unapreΔen u starijeg vodnika PeΕ‘adijskog artiljerijskog puka, Ε‘to mu je udvostruΔilo prihod.[24] Posle dvogodiΕ‘nje sluΕΎbe, pod Δinom zastavnika za artiljeriju (najviΕ‘i rang podoficira), Po je zaΕΎeleo da izaΔe iz vojske. Otkrio je nadleΕΎnom, naΔelniku Havardu, svoje okolnosti i pravo ime. Bilo mu je dozvoljeno da se ispiΕ‘e samo ako se pomiri i napiΕ‘e pismo DΕΎonu Alanu. Mesecima je Alan ignorisao molbe, Δak ga ne obaveΕ‘tavajuΔi da je Fransis bila bolesna. Poova pomajka je preminula 28. februara. Sahranjena je 2. marta. SledeΔeg dana Po poseΔuje DΕΎona koji je, verovatno pod utiskom smrti svoje ΕΎene, dozvolio da mu se sin ispiΕ‘e da bi mogao da zakaΕΎe sastanak sa Vojnom Akademijom Sjedinjenih DrΕΎava u Vest Pointu, u kojoj je Po trebalo da nastavi svoju sluΕΎbu.[25] Po je otpuΕ‘ten 15. aprila 1829. godine kada mu je potvrΔen ulaz u Vest Point.[26] Pre odlaska u vojsku se vratio u Baltimor da bi ΕΎiveo sa tetkom Marijom Klem, njenom Δerkom VirdΕΎinijom E. Klem, svojim bratom Henrijem, i babom Elizabetom K. Po.[27] U meΔuvremenu, Po je objavio svoju drugu knjigu, βAl Araf, Tamerlan, i manje pesmeβ (engl. Al Aaraaf, Tamerlane, and Minor Poems).[28] Upisao je Vest Point 1. jula 1830. godine.[29] DΕΎon Alan se oktobra iste godine oΕΎenio Luizom Paterson.[30] PoΕ‘to je Alan imao vanbraΔnu decu koju Po nije odobravao, Δesto su se svaΔali i ubrzo rastali.[31] Po je ubrzo posle toga namerno doveo sebe u situaciju da bude izbaΔen iz Vest Pointa, tako Ε‘to je zapostavljao duΕΎnosti i izbegavao nareΔenja da prisustvuje vojniΔkim veΕΎbama, Δasovima i crkvi.[32] Preselio se u Njujork u februaru 1831. godine gde je objavio treΔi tom pesama nazvan βPoemeβ (engl. Poems). Knjigu je finansirao uz pomoΔ svojih poznanika iz Vest Pointa koji su veΔinom donirali 75 centi kao doprinos zbirci, skupivΕ‘i tako 170 dolara. OΔekivali su satiriΔne stihove sliΔne onima koje je Po pisao o nadleΕΎnima dok je sluΕΎio vojsku.[33] Zbirku, koja je oznaΔena kao βDrugo izdanjeβ, odΕ‘tampao je Elam Blis iz Njujorka, zajedno sa posvetom: βOvaj tom je sa poΕ‘tovanjem posveΔen korpusu kadeta Sjedinjenih DrΕΎavaβ. U sadrΕΎaju knjige su se opet naΕ‘le pesme βTamerlanβ i βAl Arafβ, kao i Ε‘est pre neobjavljenih, prvih verzija pesama, ukljuΔujuΔi: βHeleniβ (engl. To Helen), βIzrafelβ (engl. Israfel), βGrad u moruβ (engl. The City in the Sea).[34] Vratio se u Baltimor kod svoje tetke, brata i roΔake, marta 1831. godine. Njegov brat Henri je zbog bolesti, delom uzrokovanoj alkoholizmom, preminuo 1. avgusta 1831. godine.[35] IzdavaΔka karijera[uredi | uredi izvor] Posle bratovljeve smrti, Po je ozbiljnije pokuΕ‘ao da zapoΔne karijeru. MeΔutim, izabrao je veoma nezgodno vreme.[36] Bio je prvi poznati Amerikanac koji je pokuΕ‘ao da ΕΎivi od pisanja,[2][37] Ε‘to mu je bilo oteΕΎano zbog oskudice zakona meΔunarodnih ugovora o autorskim pravima.[38] IzdavaΔi su radije proizvodili neovlaΕ‘Δene kopije britanskih radova nego plaΔali za nova ameriΔka.[37] Industrija je delimiΔno bila skrhana tkzv. βPanikomβ iz 1837. godine.[39] Iako mu je posao u ameriΔkim Δasopisima poΔeo da cveta, delimiΔno zbog uticaja nove tehnologije, mnogi nisu trajali viΕ‘e od nekoliko izdanja[40] i izdavaΔi su odbijali da plate piscima ili su ih plaΔali mnogo kasnije nego dogovoreno.[41] Po je mnogo puta u svojoj karijeri morao da moli za pare i drugu pomoΔ.[42] Po (26) je 1835. godine dobio dozvolu da oΕΎeni svoju roΔaku VirdΕΎiniju Elizu Klem (13). Proveli su 11 godina u braku sve dok VirdΕΎinija nije preminula. Veruje se da je njena smrt inspirisala neka Poova dela. Posle poezije, Po se okreΔe ka prozi. Objavio je nekoliko priΔa sa izdavaΔkom kuΔom u Filadelfiji i zapoΔeo da piΕ‘e svoju jedinu dramu, βPolitijeβ (engl. Politian). Baltimore Saturday Visiter je oktobra 1833. godine nagradio Poa za njegovo delo βRukopis pronaΔen u bociβ (engl. MS. Found in a Bottle).[43] PriΔa je skrenula paΕΎnju DΕΎon P. Kenedija, koji je pomogao Edgaru tako Ε‘to ga je upoznao sa Tomasom V. Vajtom, urednikom lista Southern Literary Messenger u RiΔmondu.[44] Tamo je avgusta 1835. godine radio kao pomoΔni urednik, ali je u roku od nekoliko nedelja otpuΕ‘ten zato Ε‘to je pijan doΕ‘ao na posao.[45] VraΔajuΔi se u Baltimor, Po se u tajnosti 22. septembra 1835. godine oΕΎenio VirdΕΎinijom, svojom roΔakom. On je imao 26 godina, a ona, na venΔanom listu potpisana kao da ima 21, imala je 13 godina.[46][47]. Zbog obeΔanja da neΔe biti viΕ‘e incidenata, Vajt ga opet zapoΕ‘ljava i Po sa VirdΕΎinijom i njenom majkom vraΔa u RiΔmond. Radio je za Δasopis sve do januara 1837. godine. Tvrdio je da se za vreme njegovog radnog staΕΎa broj prodatih primeraka poveΔao sa 700 na 3,500.[5] U Δasopisu je objavio nekoliko pesama, recenzija knjiga, kritika i priΔa. On i VirdΕΎinija su se u RiΔmondu javno venΔali 16. maja 1836. godine. Delo βAvanture Artura Gordona Pimaβ (engl. The Narrative of Arthur Gordon Pym of Nantucket) je 1838. godine objavljeno i uveliko primljeno u javnosti.[48] Na leto 1839. godine poΔeo je da radi kao pomoΔni urednik u Δasopisu Burton`s Gentleman`s Magazine. Tu je objavio mnoge Δlanke, priΔe i recenzije, Ε‘to mu je poboljΕ‘alo veΔ ustaljenu reputaciju kritiΔara. Iste godine je objavio βPriΔe iz Groteske i Arabeskeβ (engl. Tales of the Grotesque and Arabesque), koje su bile podeljene u dva toma, i od kojih je dobio malo novca i podeljene kritike.[49] Po je ovaj Δasopis napustio posle godinu dana, da bi u kratkom periodu posle poΔeo da radi za Graham`s Magazine.[50] Juna 1840. godine, objavljuje prospekt koji je najavio njegove namere da zapoΔne sopstveni Δasopis, The Stylus.[51] Originalni naslov je trebalo da bude The Penn, jer je ideja bila da se novine objave u Filadelfiji. Ε estog juna 1840. godine je kupio mesto za svoju reklamu u Δasopisu Saturday Evening Post, koja je glasila: βProspekt za The Penn Δasopis, meseΔni knjiΕΎevni ΕΎurnal, koji Δe ureΔivati u Filadelfiji Edgar A. Poβ.[52] Po je umro pre nego Ε‘to je Δasopis zaΕΎiveo. PokuΕ‘ao je da dobije mesto u administraciji DΕΎona Tajlera tako Ε‘to je tvrdio da je Δlan Vigovske stranke.[53] Nadao se da Δe mu Robert,[54] sin predsednika Tajlera i poznanik Frederika Tomasa (Poov prijatelj), pomoΔi u dobijanju posla na filadelfijskoj carini.[55] Sredinom septembra 1842. godine kada je trebalo da se dogovori sa Tomasom oko sastanka, Po se nije pojavio. Kao izgovor je uzeo da je bio bolestan, mada je Frederik verovao da je Po u stvari bio pijan.[56] Iako mu je bio obeΔan sastanak, sva radna mesta su se popunila.[57] Koliba u Bronksu u kojoj je Po proveo poslednje godine svog ΕΎivota. VirdΕΎinija je jedne veΔeri dok je pevala i svirala klavir, u januaru 1842. godine, poΔela da ispoljava simptome svoje tuberkuloze. Po je taj prizor opisao kao da joj je krvni sud pukao u grlu.[58] Samo se delimiΔno oporavila, a on je zbog njene bolesti poΔeo joΕ‘ viΕ‘e da pije. Napustio je svoju poziciju u Graham`s i pokuΕ‘ao da naΔe novo radno mesto. U Njujorku je neko vreme radio za Evening Mirror, pre nego Ε‘to je postao urednik, a kasnije i vlasnik Δasopisa Broadway Journal.[59] Po se tada otuΔio od ostalih pisaca kada je javno optuΕΎio Henrija Vodsvorta Longfeloua za plagijat, optuΕΎbu na koju Longfelou nikad nije dao priznanje.[60] Kratka pesma βGavranβ (engl. The Raven) je januara 1845. godine odΕ‘tampana u stranicama Mirror Δasopisa i brzo postala senzacija. Iako ga je proslavila,,[61] Po je za pesmu bio plaΔen samo 9 dolara.[62] Objavljena je i u ΕΎurnalu The American Review: A Whig Journal pod pseudonimom βKvarlz.β[63] Kada je Broadway Journal propao 1846. godine, Po se preselio u Bronks, oblast u Njujorku. U ulici gde se nalazila njegova kuΔa, danas poznata kao βPo kolibaβ, Edgar se sprijateljio sa Jezuitima koji su iΕ‘li u obliΕΎnju Ε‘kolu.[64] Tamo je i umrla VirdΕΎinija, 30. januara 1847 godine.[65] Mnogi biografiΔari i kritiΔari veruju da Poov Δest motiv βsmrti prelepe ΕΎeneβ proizilazi od ΕΎalosti zbog svih ΕΎena koje je izgubio u toku svog ΕΎivota.[66] Nestabilan posle smrti svoje ΕΎene, Po prosi Saru Helen Vitman koja je ΕΎivela u gradu Providens u Roud Ajlandu. Njihova veridba nije dugo potrajala zbog Edgarovog stalnog alkoholisanja i nestalnog ponaΕ‘anja. Ima i dokaza da je Vitmanina majka intervenisala njihov odnos.[67] Po se posle toga vratio u RiΔmond i nastavio vezu sa Sarom E. Rojster.[68] Smrt[uredi | uredi izvor] Edgar Alan Po je sahranjen u Baltimoru. Okolnosti u kojima je umro su i dan danas nepoznate. Po je naΔen zbunjen na ulicama Baltimora 3. oktobra 1849. godine. DΕΎozef V, Δovek koji ga je naΕ‘ao,[69] pozvao je pomoΔ i Po je odveden u Washington College Hospital, gde je i umro u pet ujutru, 7. oktobra 1849 godine.[70] Nije bio pri sebi dovoljno dugo da bi objasnio kako je zavrΕ‘io u tuΔoj odeΔi i u takvom stanju. Mnogi tvrde da je na noΔ pred smrt stalno ponavljao ime βRenoldsβ. Prema nekim izvorima, njegove poslednje reΔi su bile: βGospode, pomozi mojoj jadnoj duΕ‘iβ.[70] Sva evidencija, ukljuΔujuΔi i umrlicu, je izgubljena.[71] Mnoge novine u to vreme su pisale kako je Po umro zbog alkoholizma.[72] MeΔutim, pravi uzrok smrti je i dan danas nepoznat.[73] Drugi moguΔi uzroci: delirijum tremens, srΔana bolest, epilepsija, sifilis, meningitis,[4] kolera[74] i besnilo[75]. Jedna teorija iz 1872. godine ukazuje na moguΔnost da je Po ubijen zbog politiΔkih razloga. Naime, u to vreme su neki graΔani bili prisiljeni da glasaju za odreΔenog kanditata, posle Δega su Δesto bili ubijeni.[76][77] Grizvoldovi βMemoariβ[uredi | uredi izvor] Na dan Poove sahrane, u New York Tribune, na videlo izlazi obimna Δitulja potpisana sa βLudvigβ. Njen uvod je glasio: βEdgar Alan Po je mrtav. PrekjuΔe je umro u Baltimoru. Ovo obaveΕ‘tenje Δe iznenaditi mnoge, malo njih Δe oΕΎalostitiβ. Ubrzo je βLudvigovβ identitet otkriven kao Rufus Vilmot Grizvold (engl. Rufus Wilmot Griswold). Ovaj kritiΔar, urednik i antologiΔar je imao loΕ‘e odnose sa Poom od 1842. godine. Grizbold je zbog toga pokuΕ‘ao da mu posthumno ukalja ugled.[78] Rufus Grizvold je u zbirci pesama 1850. godine napisao biografski Δlanak o Pou nazvan Memoir of the Author. U njemu je Poa prikazao kao pijanog narkomana, liΕ‘enog razuma. Kao dokaz je dao u prilog piΕ‘Δeva pisma.[78] MeΔutim, mnoge informacije u Δlanku su ili bile potpune laΕΎi ili izopaΔene poluistine. Na primer, sad se zna da Edgar nije bio zavisnik od droge.[79] Iako su Poovi poznanici bili protiv knjige,[80] ona je postala popularna. To je bio sluΔaj veΔinom zbog toga Ε‘to je to bila jedina celovita biografija i zbog toga Ε‘to se ljudima svidelo da Δitaju dela βzlogβ Δoveka.[81] Ubrzo je otkriveno da su pisma koja je Grizvold dao kao dokaze bila falsifikati.[82] Tematika i knjiΕΎevni stil[uredi | uredi izvor] Portret umetnika Samjuela Stilmana Ozguda. Ε½anr[uredi | uredi izvor] Njegova najpoznatija dela fikcije su u gotiΔarskom stilu,[83] u kome su najΔeΕ‘Δe teme smrt (i njene fiziΔke karakteristike kao Ε‘to su dekompozicija), prevremeno sahranjivanje, vaskrsenje mrtvih, i ΕΎal.[84] NajveΔi broj Poovih dela se smatra da pripadaju mraΔnom ili crnom romantizmu koji je nastao kao reakcija na transcendentalizam,[85] pokret koji Po nije podrΕΎavao.[86] PoΕ‘to je Δesto zvao Boston Barom (βFrogpondβ), smatrajuΔi ga Ε‘tabom βklika ljudskog rodaβ, ljudima koji su pripadali transcendentalizmu dao je nadimak βfrogpondijansβ.[87][88] Kritikovao je Δlanove tog pokreta, opisujuΔi njihove radove kao βpoludele metaforeβ koje su βnejasne samo da bi bile nejasneβ[89] ili βmistiΔne samo da bi bile mistiΔneβ.[86] U pismu napisanom Tomasu H. Δiversu, Po je objasnio da ne mrzi transcendentaliste, veΔ samo βsimulante i sofiste meΔu njimaβ.[90] Pored horora pisao je i satire, humoristiΔke priΔe i podvale. Da bi poveΔao komiΔnost i omoguΔio Δitaocu da se oslobodi druΕ‘tvenih normi i pravila, Po je Δesto koristio ironiju i smeΕ‘na preuveliΔavanja u svojim delima.[91][91] Njegovo prvo nama poznato delo βMecengerΕ‘tajnβ[92] (engl. Metzengerstein), koje je ujedno bilo i njegov prvi horor, trebalo je da bude satira horor ΕΎanra.[93] Pored toga, obnovio je nauΔnu fantastiku kada je zbog vazduhoplovnih balona napisao βPodvala sa balonomβ (engl. The Ballon-Hoax).[94] Dosta je pisao po ukusima masovnog trΕΎiΕ‘ta.[95] Zbog toga je u svojoj fikciji Δesto pisao o pseudonaukama, kao Ε‘to su frenologija[96] i fiziognomika.[97] KnjiΕΎevna teorija[uredi | uredi izvor] Svoje knjiΕΎevne teorije koje su se Δesto ogledale u njegovim delima, Po je predstavio u svojim kritikama i esejima- kao Ε‘to je βPesniΔko naΔeloβ (engl. The Poetic Principle).[98] Iako je verovao da smisao ili znaΔenje u knjiΕΎevnosti treba da bude ispod povrΕ‘ine, Po nije podrΕΎavao didakticizam[99] i alegoriju.[100] Dela sa oΔiglednim znaΔenjem, piΕ‘e on, prestaju da budu umetnost.[101] Smatrao je da kvalitetno delo treba da bude kratko i da se koncentriΕ‘e na jedan utisak.[98] Do kraja je verovao da pisac mora paΕΎljivo da se brine o ideji i oseΔanjima u svojim delima.[102] U svom eseju βFilozofija kompozicijeβ (engl. The Philosophy of Composition), u kojoj opisuje metode koje je koristio da bi napisao pesmu βGavranβ (engl. The Raven), Po tvrdi da je strogo pratio taj metod. MeΔutim, postoje sumnje da se nije drΕΎao tog sistema. T.S. Eliot je rekao: βTeΕ‘ko nam je da Δitamo taj ogled, a da ne uvidimo da, ako je Po stvarno tako precizno isplanirao svoju pesmu, onda se verovatno previΕ‘e muΔio oko nje: Metodi ne pripada zasluga za rezultatβ.[103] BiografiΔar DΕΎ.V. KrutΔ je opisao esej kao: βVeoma genijalnu veΕΎbu u tehnikama racionalizacije.β[104] Nasledstvo[uredi | uredi izvor] Digitalna restauracija ilustracije koju je Eduar Mane nacrtao za prevedeno izdanje βGavranaβ (1875). KnjiΕΎevni uticaji[uredi | uredi izvor] Za ΕΎivota najviΕ‘e je bio poznat po svojim kritikama. DΕΎejms Rasel Lovel ga je opisao kao jednog od najboljih kritiΔara fiktivnih dela u Americi, Δak rekavΕ‘i da je Po ponekad koristio prusku kiselinu umesto mastila kad je pisao.[105] Zbog svojih recenzija dobio je reputaciju βtomahavk Δovekaβ.[106] Δesto je kritikovao Henrija Vodsvorta Longfeloua, kome je objavio tkzv. βLongfelou ratβ. Po je smatrao da su njegova dela previΕ‘e propovedaΔki nastrojena, izvedena iz tuΔih radova i da su plagijati.[107] Predvideo je da Δe se Longfelouva reputacija i stil pisanja pogorΕ‘ati.[108] Bio je i poznat po delima fikcije. Bio je jedan od prvih ameriΔkih pisaca 19. veka koji je postao poznatiji u Evropi nego SAD.[109] Ε arl Bodler je preveo njegova dela, zbog Δega je Po postao veoma poznat u Francuskoj.[110] Po je postavio osnove detektivskog ΕΎanra. Artur Konan Dojl je o tome rekao: βSvaka Poova detektivska priΔa je koren iz kog se jedna cela knjiΕΎevnost razvila... Gde je bila detektivska priΔa pre nego Ε‘to joj je Po dao dah ΕΎivota?β.[111] Mystery Writers of America su nagrade koje dodeljuju za taj ΕΎanr nazvali βEdgarβ.[112] Dosta je i uticao na nauΔnu fantastiku. Ε½il Vern je napisao nastavak Poovog dela βAvanture Artura Gordona Pimaβ pod nazivom βAntarktiΔka misterijaβ (engl. An Antarctic Mystery), poznatiji kao βLedena sfingaβ (engl. The Sphinx of the Ice Fields).[113] Herbert DΕΎordΕΎ Vels, poznati pisac nauΔne fantastike, je o Poovom romanu rekao: βPim je ono Ε‘to veoma inteligentan um moΕΎe da smisli o svetu juΕΎnog pola pre sto godina.β[114] The Guardian je 2013. godine objavio da je delo βAvanture Artura Gordona Pimaβ jedno od najboljih novela napisanih na engleskom jeziku, i da je uticao na mnoge autore kao Ε‘to su Henri DΕΎejms, Artur Konan Dojl, B. Traven i Dejvid Morel. Alfred HiΔkok je jednom rekao da ga su ga Poova dela inspirisala da piΕ‘e napete filmove.[115] Kao mnogi umetnici, i Po je imao imitatore.[116] Mnogi njegovi imitatori koji su bili vidovnjaci su tvrdili da βkanaliΕ‘uβ pesme preko Poovog duha. Poznati primer ovoga je delo Lizi Doten iz 1863. godine, βPesme iz unutraΕ‘njeg ΕΎivotaβ (engl. Poems from the Inner Life), gde je tvrdila da joj je Poov duh βdaoβ nove kompozicije. Te nove kompozicije su bile preraΔeni radovi poznatih Poovih dela kao Ε‘to su βZvonaβ (engl. The Bells), ali sa novim, pozitivnim glediΕ‘tem.[117] Po u retuΕ‘iranom izdanju tkzv. Ultima Thule dagerotipije. Dosta je bio i kritikovan.[109] Vilijam Batler Jejts ga je jednom pak nazvao vulgarnim.[118] Transcendentalista Ralf Voldo Emerson je Δesto nazivao Poa βgalamdΕΎijomβ,[119] Δak rekavΕ‘i za njegovo delo βGavranβ da βne vidi niΕ‘ta u njemuβ.[120] Oldus Haksli je za Poova dela rekao da su βvulgarnaβ zato Ε‘to su βpreviΕ‘e poetiΔnaβ- kao kada neko nosi dijamantski prsten na svakom prstu.[121] Veruje se da postoji samo 12 kopija Poove prve knjige βTamerlan i druge pesmeβ. Jedna kopija je prodata za 662,500 dolara u Njujorku, Ε‘to je rekordna cena za ameriΔka knjiΕΎevna dela.[122] Fizika i kosmologija[uredi | uredi izvor] U njegovom eseju βEureka: pesma u proziβ (engl. Eureka: A Prose Poem; 1848) se nalazi kosmoloΕ‘ka teorija koja sluti o Velikom prasku 80 godina pre zvaniΔne teorije o tom fenomenu,[123][124] kao i prvo verodostojno reΕ‘enje na Olbersov paradoks.[125][126] Esej je pisao intuitivno[127] i nije se obazirao mnogo na nauΔne Δinjenice. Iako je zbog toga tvrdio da je βEurekaβ umetnost, a ne nauka,[127] Po je insistirao da je sve napisano istinito[128] i smatrao esej svojim remek-delom.[129] βEurekaβ je ipak puna nauΔnih greΕ‘aka. Na primer, Po je davajuΔi svoje predloge ignorisao Njutnove zakone o gustini i rotaciji planeta.[130] Kriptografija[uredi | uredi izvor] Po se mnogo zanimao za kriptografiju. Izjavio je svoje zainteresovanje u Δasopisu Alexander`s Weekly (Express) Messenger gde je pozivao ljude da mu Ε‘alju Ε‘ifre koje bi on kasnije i deΕ‘ifrovao.[131] Jula 1841. godine je u Graham`s Magazine objavio esej A Few Words on Secret Writing. U svom delu βZlatni jelenakβ (engl. The Gold-Bug ), Po je ubacio Ε‘ifre koje su ne samo bile zanimljive javnosti veΔ i vaΕΎne za celokupnu priΔu dela.[132] Ipak, Po nije bio naroΔito upoznat sa kriptografijom (najΔeΕ‘Δe je samo koristio metod supstitucije). Bio je uspeΕ‘an u tom polju zahvaljujuΔi tome Ε‘to njegova publika nije bila upoznata sa kriptografijom, Ε‘to je on uveliko iskoriΕ‘Δavao.[131] Osim toga, doprineo je popularizaciji kriptograma u novinama i Δasopisima.[133] Njegov uticaj se proΕ‘irio dalje od obiΔne javnosti. Po je dosta uticao na poznatog kriptologa Vilijama Fridmana.[134] Fridman je kao dete proΔitao βZlatni jelenakβ, Ε‘to je i pobudilo njegovu zainteresovanost za kriptografiju. Vilijam je zbog toga za vreme Drugog svetskog rata uspeo da deΕ‘ifruje japansku PURPLE Ε‘ifru.[135] U popularnoj kulturi[uredi | uredi izvor] Lik[uredi | uredi izvor] Po je u fikciji Δesto prikazivan kao βludi genijeβ ili βmuΔeni umetnik.β[136] Osim toga, Δesto je poistoveΔen sa svojim likovima.[137] Ponekad je prikazivan i kao detektiv, na primer kao u romanu βPoova senkaβ (engl. The Poe Shadow) Metjua Perla.[138] Spomenici, kuΔe i muzeji[uredi | uredi izvor] Njegova kuΔa u Filadelfiji. NaΕΎalost, nijedna kuΔa iz Poovog detinjstva nije opstala. Trenutno se kuΔa u RiΔmondu, The Old Stone House, koristi kao njegov muzej. Tu se nalazi kolekcija Poovih igraΔaka i ostalih predmeta koje je koristio kada je ΕΎiveo sa Alanima, kao i nekoliko njegovih retkih prvih izdanja. Takozvano βDruΕ‘tvo Gavranaβ (engl. Raven Society) odrΕΎava 13 West Range, sobu u kojoj je Po ΕΎiveo dok je studirao u Univerzitetu u VirdΕΎiniji.[139] Najstarija oΔuvana kuΔa u kojoj je Po ΕΎiveo je u Baltimoru i danas se koristi kao muzej. Veruje se da je u njoj sa 23 godine ΕΎiveo zajedno sa Marijom Klem i VirdΕΎinijom (kao i sa svojom bakom i verovatno bratom Vilijamom Henrijem Leonardom Poom).[140] Otvorena je za javnost i koristi se kao sediΕ‘te βDruΕ‘tva Edgara Alana Poaβ (engl. Edgar Allan Poe Society). Od kuΔa u Filadelfiji gde je ΕΎiveo sa svojom ΕΎenom VirdΕΎinijom i svekrvom, samo je poslednja opstala. KuΔa Spring Garden u kojoj je ΕΎiveo 1843β1844 je zaΕ‘tiΔena kao kulturno dobro,[141] a koliba u Bronksu u kojoj je proveo svoje poslednje godine ΕΎivota je danas poznata kao βPoova kolibaβ (engl. Poe Cottage).[65] U Bostonu u ulici Bojlston, nedaleko od mesta gde je Po roΔen, okaΔena je ploΔica u njegovu Δast.[142] KuΔa u kojoj je roΔen koja se nalazila u bivΕ‘oj ulici Karver br. 62 (danas poznata kao ulica Δarlsβjug) viΕ‘e ne postoji. βTrgβ na raskrΕ‘Δu ulica BrodvejβFajetβΔarls je neko vreme bio nazvan po njemu, ali je nestao kada su ulice bile izmeΕ‘tene. SreΔom, 2009. godine, raskrsnica izmeΔu ulica Δarls i Bojston je postala novi βtrg,β a u martu 2014. godine, na tom mestu je podignuta skulptura u njegovu Δast. Skulpturu je dizajnirala Stefani Roknek i prikazuje Poa u prirodnoj veliΔini kako zajedno sa gavranom i koferom iz kog izleΔu papiri ide uz vetar. Spomenik je zvaniΔno otkriven petog oktobra 2014. godine i u publici je bio poznati pesnik Robert Pinski. Od ostalih spomenika imamo zgradu u Aper Vest Sajdu gde je Po ΕΎiveo kada se preselio u Njujork (veruje se da je tu napisao βGavranaβ). Tu je i kafana u Fels Pointu u Baltimoru u kojoj je, po legendi, Po pio neposredno pred smrt. Kafana je danas poznata pod nazivom The Horse You Came in On (grub prevod: βKonj na kome si dojahaoβ) i meΕ‘tani tvrde da duh po imenu βEdgarβ Δesto pije tamo.[143] Fotografije[uredi | uredi izvor] Ultima Thule, dagerotipija Poa iz 1848. godine. Najpoznatije dagerotipije ovog pisca su:[144] Ultima Thule (βdaleko otkriΔeβ) nastalo u Δast ove nove tehnike fotografisanja. Slikana je novembra 1848. godine u Providensu (Roud Ajlend). Fotograf je verovatno bio Edvin H. ManΔester. βEniβ (engl. Annie) koja je verovatno data Poovoj prijateljici Eni L. RiΔmond. Verovatno je slikana juna 1849. godine u Louelu (MasaΔusets). Fotograf je nepoznat. Tajanstveni posetilac[uredi | uredi izvor] Decenijama je nepoznati posetilac, takozvani βPoov zdraviΔarβ (engl. Poe Toaster), svakog 19. januara ostavljao flaΕ‘u konjaka i tri ruΕΎe na Poovom grobu. Sem Porpora, istoriΔar iz Vestminster crkve u Baltimoru gde je Po sahranjen, objavio je 15. avgusta 2007. godine da je on 1949. godine zapoΔeo tu tradiciju jer je hteo da pomogne Vestminster crkvi. Njegova priΔa joΕ‘ uvek nije potvrΔena,[145] ali se veruje da je lagao jer neki podaci koje je izneo nisu bili taΔni.[146] Poov zdraviΔar je poslednji put posetio grob 19. januara 2009, na dvestogodiΕ‘njici Poovog roΔenja. Odabrana dela[uredi | uredi izvor] Poov opus obiluje romanima, kratkim priΔama i pesmama. Smatra se ogromnim doprinosom svetskoj knjiΕΎevnosti, pogotovo u ΕΎanru horora i kriminalistike. Pripovetke[uredi | uredi izvor] βMecengerΕ‘tajnβ βRukopis pronaΔen u bociβ βUgovoreni sastanakβ βBerenikaβ βMorelaβ βIzuzetna pustolovina izvesnog Hansa Pfalaβ βNeki postupci u ΕΎivotu jednog pisca u modiβ βKralj kugaβ βSenkaβ βΔutanjeβ βLigejaβ βPad kuΔe UΕ‘eraβ βVilijam Vilsonβ βΔovek gomileβ βUbistva u Ulici Morgβ βU Malstremskom vrtloguβ βRazgovor Monosa i Uneβ βElenoraβ βOvalni portretβ βMaska crvene smrtiβ βMisterija Mari RoΕΎeβ βBunar i klatnoβ βIzdajniΔko srceβ βZlatni skarabejβ βCrni maΔakβ βPrerani pogrebβ βUkradeno pismoβ βMoΔ reΔiβ βNekoliko reΔi sa mumijomβ βΔavo perverznostiβ βΔinjenice o sluΔaju gospodina Valdemaraβ βSfingaβ βSkoΔiΕΎaba ili osam orangutana u lancimaβ βIks-iranje tekstaβ Poezija[uredi | uredi izvor] βTamerlanβ βAl Arafβ βSonet nauciβ βZa -β βSamβ βHeleniβ βIzrafelβ βGrad u moruβ βUsnulaβ βDolina nespokojstvaβ βSnovidijaβ βPeanβ βLenoraβ βKoloseumβ βGavranβ βEulalijaβ βJulalumaβ βEldoradoβ βZa Aniβ βMojoj majciβ βAnabel Liβ βZvonaβ βU snu sanβ Ostala dela[uredi | uredi izvor] βPolitijeβ (1835) - Poova jedina drama βAvanture Artura Gordona Pimaβ (1838) - Poov jedini zavrΕ‘eni roman βFilozofija nameΕ‘tajaβ (1840) - Esej βFilozofija kompozicijeβ (1846) - Esej βPesniΔko naΔeloβ (1848) - Esej
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Najpoznatije priΔe Edgara Alana Poa: DoΕΎivljaji A. Gordona Pyma, Crni maΔak, Jama i njihalo, Umorstvo u ulici Morgue, Krabulja crvene smrti, Pad kuΔe Usher IzdavaΔ : Liber - Zagreb ; 1981.god. Tvrda korica, sa zaΕ‘titnim omotom Edgar Alan Po (engl. Edgar Allan Poe; Boston, 19. januar 1809 β Baltimor, 7. oktobar 1849) je bio ameriΔki pisac, urednik, i knjiΕΎevni kritiΔar. Pored svoje poezije i kratkih priΔa, Po je naroΔito bio poznat zbog priΔa misterije i jeze. Smatran kao glavna liΔost romantizma u Americi, bio je njihov najraniji praktiΔar kratke priΔe. Osim Ε‘to je smatran i za osnivaΔa detektivskog ΕΎanra, priznat je i kao vaΕΎan za joΕ‘ mladu nauΔnu fantastiku koja je tada poΔela da se probija u knjiΕΎevnosti.[1] Bio je prvi poznati ameriΔki pisac koji je pokuΕ‘ao da ΕΎivi od struke, zbog Δega je imao finansijski teΕΎak ΕΎivot i karijeru.[2] RoΔen u Bostonu, bio je drugo dete dvoje glumaca.[3] Otac je napustio porodicu 1810. godine, a njegova majka je preminula naredne godine. Kao siroΔe, odveden je u VirdΕΎiniju u grad RiΔmond gde su ga primili DΕΎon i Fransis Alan. Iako nikad zvaniΔno usvojen, proveo je veliki deo detinjstva kao deo te porodice. Uskoro je poΔela da se pojavljuje napetost izmeΔu DΕΎona i Edgara zbog dugova, najviΕ‘e nastalih kockanjem, i cene Ε‘kolovanja. Po je jedan semestar pohaΔao Univerzitet u VirdΕΎiniji pre nego Ε‘to se ispisao zbog nemoguΔnosti plaΔanja. SvaΔao se sa DΕΎ. Alanom oko novΔanih sredstava za svoje obrazovanje pre nego Ε‘to se pod laΕΎnim imenom regrutovao u vojsku 1827. godine. Tada mu je i poΔela, mada na poΔetku skromna izdavaΔka karijera anonimnom zbirkom pesama, βTamerlan i druge pesmeβ (engl. Tamerlane and Other Poems), koja je bila pripisana βBostoncuβ. SmrΔu Fransis Alan 1829. godine, Po i Alan su se opet privremeno zbliΕΎili. Kasnije kao neuspeΕ‘ni oficirski pitomac (kadet) na Vest Pointu, Po se Δvrsto odluΔuje da bude pesnik i pisac, i rastavlja se sa DΕΎonom Alanom. Po se tad okrenuo ka prozi, i narednih nekoliko godina radio na knjiΕΎevnim Δasopisima po kojima je njegov stil knjiΕΎevne kritike postao poznat. Posao ga je naterao da se Δesto seli iz grada u grad, kao Ε‘to su Baltimor, Filadelfija i Njujork. U Baltimoru se 1835. godine oΕΎenio VirdΕΎinijom Klem, svojom trinaestogodiΕ‘njom roΔakom. U januaru 1845. godine je objavio svoju pesmu βGavranβ (engl. The Raven), koja je odmah postala uspeΕ‘na. Dve godine posle objavljivanja, ΕΎena mu umire od tuberkuloze. Δetiri godine je planirao da napravi sopstveni Δasopis The Penn (Kasnije nazvan The Stylus), ali je umro pre nego Ε‘to je bio realizovan. Po je umro kad je imao Δetrdeset godina, u Baltimoru, 7. oktobra 1849. godine. Uzrok smrti je nepoznat ali Δesto pripisan alkoholu, koleri, drogama, srΔanoj bolesti, besnilu, samoubistvu, tuberkulozi, i drugim uzrocima.[4] Po i njegova dela su dosta uticala na knjiΕΎevnost u SAD i svetu, kao i na kosmologiju i kriptografiju. Pojavljuju se i u popularnoj knjiΕΎevnosti, muzici, filmovima, i televiziji. Njegove mnogobrojne kuΔe su danas muzeji. Mystery Writers of America svake godine istaknutim radovima u ΕΎanru misterije dodeljuju nagradu poznatu kao Nagrada Edgar. Detinjstvo i Ε‘kolovanje Natpis u Bostonu koji oznaΔava pribliΕΎnu lokaciju kuΔe u kojoj je Edgar Po ΕΎiveo kada je bio dete. RoΔen je kao Edgar Po, 19. januara 1809. godine, kao drugo dete glumice engleskog porekla Elizabete Arnold Hopkins i glumca Dejvida Poa ml. Imao je starijeg brata Vilijama Henrija Leonarda Poa i mlaΔu sestru Rozali Po.[5] Dejvid Po (Stariji) je iz okruga Kavan u Irskoj 1750. godine emigrirao u Ameriku.[6] MoguΔe je da je Edgar nazvan po liku iz Ε ekspirove drame Kralj Lir, predstave koju je par izvodio 1809. godine.[7] Otac ih je napustio 1810. godine,[8] a majka umrla godinu dana kasnije od tuberkuloze. Po je tada odveden u virdΕΎinijski grad RiΔmond i primljen u kuΔu DΕΎona Alana, uspeΕ‘nog Ε‘kotskog trgovca duvana, raznih tkanina, pΕ‘enice, nadgrobnih spomenika i robova.[9] Iako zbog svojih staratelja nazvan Edgar Alan,[10] Po nikad nije zvaniΔno usvojen.[11] VeleΔasni DΕΎon BuΔenan ga je 1812. godine u ameriΔkoj episkopalnoj crkvi krstio u Edgara Alana Poa. Porodica je 1815. godine zajedno za Poom, Alanovom ΕΎenom Fransis Valentajn Alan i njenom sestrom En Mur (Nensi) Valentajn otplovila u Britaniju. Edgar je 1815. godine kratko pohaΔao Ε‘kolu u gradu Irvine (grad u Ε kotskoj gde je roΔen DΕΎon Alan) pre nego Ε‘to se pridruΕΎio porodici u Londonu 1816. godine. Tamo je iΕ‘ao u internat u Δelsiju do leta 1817. godine. Naknadno je upisan u Manor House School PreΔasnog DΕΎona Bransbija koja se nalazila svega nekoliko kilometara od severnog Londona.[12] Porodica se 1820. godine vratila u RiΔmond. Po je 1824. godine kao naΔelnik sluΕΎio u riΔmondskoj omladinskoj brigadi kada je grad slavio posetu markiza de Lafajeta.[13] U martu 1825. godine, Vilijam Galt, poslovni mecen i jedan od najbogatijih ljudi u RiΔmondu i ujak DΕΎona Alana,[14] je preminuo i ostavio Alanu mnogo hektara nekretnine. Nasledstvo je vredelo 750.000 dolara. Alan je na leto 1825. godine proslavio svoje novo bogatstvo kupivΕ‘i dvospratnu kuΔu zvanu Moldavija.[15] Po se navodno verio Sarom Elmirom Rojster pre nego Ε‘to se u februaru 1826. godine upisao u virdΕΎinijski univerzitet gde je uΔio antiΔke i moderne jezike.[16][17] Mladi univerzitet, star svega jednu godinu, pratio je principe Tomasa DΕΎefersona. Tomasova ustanova je imala stroga pravila protiv kockanja, oruΕΎja, duvana i alkohola. MeΔutim, ta pravila su Δesto bila ignorisana. DΕΎeferson je uneo sistem studentske samovlade, koji je dozvoljavao uΔenicima da biraju svoje predmete, da se dogovaraju oko ΕΎivljenja unutar Ε‘kole, i prijavljuju sve prestupe fakultetu. Taj jedinstven sistem je tada joΕ‘ uvek bio u haosu i mnogi su se ispisivali.[18] Dok je bio tamo, Po je izgubio kontakt sa Rojster i otuΔio od staratelja zbog kockarskih dugova. Tvrdio je da mu DΕΎon nije dao dovoljno novca za Δasove, skripte, i nabavku i sreΔivanje studentskog doma. Alan mu je dodatno poslao novca i odeΔe, ali su se Poovi dugovi poveΔali.[19] Ispisao se posle godinu dana i poΕ‘to se nije oseΔao dobrodoΕ‘lim u RiΔmondu, pogotovo kad je Δuo da se njegova ljubljena Rojster udala za Aleksandra Ε eltona, otputovao je u aprilu 1827. godine u Boston, ΕΎiveΔi na platama koje je dobijao radeΔi kao sluΕΎbenik i ΕΎurnalista.[20] Tada je poΔeo da koristi pseudonim Henri Li Renet.[21] Vojska Po je isprva bio stacioniran u MasaΔusetsu. PoΕ‘to mu je bio potreban novac Po je, 27. maja, 1827. godine, upisao Armiju Sjedinjenih DrΕΎava. Zapisan u vojsci kao Edgar A. Peri, potpisao se da ima 22 godine iako je tada imao samo 18.[22] Kao redov sluΕΎio je u MasaΔusetsu na Fort Independence za meseΔnu platu od pet dolara.[20] Te iste godine, objavio je svoju prvu knjigu, βTamerlan i druge pesmeβ (engl. Tamerlane and Other Poems); zbirku od Δetrdeset strana koja je bila pripisana βBostoncuβ. Knjiga je bila Ε‘tampana u samo pedeset primeraka i nije primila naroΔitu paΕΎnju u javnosti.[23] Edgar je ubrzo unapreΔen u starijeg vodnika PeΕ‘adijskog artiljerijskog puka, Ε‘to mu je udvostruΔilo prihod.[24] Posle dvogodiΕ‘nje sluΕΎbe, pod Δinom zastavnika za artiljeriju (najviΕ‘i rang podoficira), Po je zaΕΎeleo da izaΔe iz vojske. Otkrio je nadleΕΎnom, naΔelniku Havardu, svoje okolnosti i pravo ime. Bilo mu je dozvoljeno da se ispiΕ‘e samo ako se pomiri i napiΕ‘e pismo DΕΎonu Alanu. Mesecima je Alan ignorisao molbe, Δak ga ne obaveΕ‘tavajuΔi da je Fransis bila bolesna. Poova pomajka je preminula 28. februara. Sahranjena je 2. marta. SledeΔeg dana Po poseΔuje DΕΎona koji je, verovatno pod utiskom smrti svoje ΕΎene, dozvolio da mu se sin ispiΕ‘e da bi mogao da zakaΕΎe sastanak sa Vojnom Akademijom Sjedinjenih DrΕΎava u Vest Pointu, u kojoj je Po trebalo da nastavi svoju sluΕΎbu.[25] Po je otpuΕ‘ten 15. aprila 1829. godine kada mu je potvrΔen ulaz u Vest Point.[26] Pre odlaska u vojsku se vratio u Baltimor da bi ΕΎiveo sa tetkom Marijom Klem, njenom Δerkom VirdΕΎinijom E. Klem, svojim bratom Henrijem, i babom Elizabetom K. Po.[27] U meΔuvremenu, Po je objavio svoju drugu knjigu, βAl Araf, Tamerlan, i manje pesmeβ (engl. Al Aaraaf, Tamerlane, and Minor Poems).[28] Upisao je Vest Point 1. jula, 1830. godine.[29] DΕΎon Alan se oktobra iste godine oΕΎenio Luizom Paterson.[30] PoΕ‘to je Alan imao vanbraΔnu decu koju Po nije odobravao, Δesto su se svaΔali i ubrzo rastali.[31] Po je ubrzo posle toga namerno doveo sebe u situaciju da bude izbaΔen iz Vest Pointa, tako Ε‘to je zapostavljao duΕΎnosti i izbegavao nareΔenja da prisustvuje vojniΔkim veΕΎbama, Δasovima i crkvi.[32] Preselio se u Njujork u februaru 1831. godine gde je objavio treΔi tom pesama nazvan βPoemeβ (engl. Poems). Knjigu je finansirao uz pomoΔ svojih poznanika iz Vest Pointa koji su veΔinom donirali 75 centi kao doprinos zbirci, skupivΕ‘i tako 170 dolara. OΔekivali su satiriΔne stihove sliΔne onima koje je Po pisao o nadleΕΎnima dok je sluΕΎio vojsku.[33] Zbirku, koja je oznaΔena kao βDrugo izdanjeβ, odΕ‘tampao je Elam Blis iz Njujorka, zajedno sa posvetom: βOvaj tom je sa poΕ‘tovanjem posveΔen korpusu kadeta Sjedinjenih DrΕΎavaβ. U sadrΕΎaju knjige su se opet naΕ‘le pesme βTamerlanβ i βAl Arafβ, kao i Ε‘est pre neobjavljenih, prvih verzija pesama, ukljuΔujuΔi: βHeleniβ (engl. To Helen), βIzrafelβ (engl. Israfel), βGrad u moruβ (engl. The City in the Sea).[34] Vratio se u Baltimor kod svoje tetke, brata i roΔake, marta 1831. godine. Njegov brat Henri je zbog bolesti, delom uzrokovanoj alkoholizmom, preminuo 1. avgusta 1831. godine.[35] IzdavaΔka karijera Posle bratovljeve smrti, Po je ozbiljnije pokuΕ‘ao da zapoΔne karijeru. MeΔutim, izabrao je veoma nezgodno vreme.[36] Bio je prvi poznati Amerikanac koji je pokuΕ‘ao da ΕΎivi od pisanja,[2][37] Ε‘to mu je bilo oteΕΎano zbog oskudice zakona meΔunarodnih ugovora o autorskim pravima.[38] IzdavaΔi su radije proizvodili neovlaΕ‘Δene kopije britanskih radova nego plaΔali za nova ameriΔka.[37] Industrija je delimiΔno bila skrhana tkzv. βPanikomβ iz 1837. godine.[39] Iako mu je posao u ameriΔkim Δasopisima poΔeo da cveta, delimiΔno zbog uticaja nove tehnologije, mnogi nisu trajali viΕ‘e od nekoliko izdanja[40] i izdavaΔi su odbijali da plate piscima ili su ih plaΔali mnogo kasnije nego dogovoreno.[41] Po je mnogo puta u svojoj karijeri morao da moli za pare i drugu pomoΔ.[42] Po (26) je 1835. godine dobio dozvolu da oΕΎeni svoju roΔaku VirdΕΎiniju Elizu Klem (13). Proveli su 11 godina u braku sve dok VirdΕΎinija nije preminula. Veruje se da je njena smrt inspirisala neka Poova dela. Posle poezije, Po se okreΔe ka prozi. Objavio je nekoliko priΔa sa izdavaΔkom kuΔom u Filadelfiji i zapoΔeo da piΕ‘e svoju jedinu dramu, βPolitijeβ (engl. Politian). Baltimore Saturday Visiter je oktobra 1833. godine nagradio Poa za njegovo delo βRukopis pronaΔen u bociβ (engl. MS. Found in a Bottle).[43] PriΔa je skrenula paΕΎnju DΕΎon P. Kenedija, koji je pomogao Edgaru tako Ε‘to ga je upoznao sa Tomasom V. Vajtom, urednikom lista Southern Literary Messenger u RiΔmondu.[44] Tamo je avgusta 1835. godine radio kao pomoΔni urednik, ali je u roku od nekoliko nedelja otpuΕ‘ten zato Ε‘to je pijan doΕ‘ao na posao.[45] VraΔajuΔi se u Baltimor, Po se u tajnosti 22. septembra 1835. godine oΕΎenio VirdΕΎinijom, svojom roΔakom. On je imao 26 godina, a ona, na venΔanom listu potpisana kao da ima 21, je imala 13 godina.[46][47]. Zbog obeΔanja da neΔe biti viΕ‘e incidenata, Vajt ga opet zapoΕ‘ljava i Po sa VirdΕΎinijom i njenom majkom vraΔa u RiΔmond. Radio je za Δasopis sve do januara 1837. godine. Tvrdio je da se za vreme njegovog radnog staΕΎa broj prodatih primeraka poveΔao sa 700 na 3,500.[5] U Δasopisu je objavio nekoliko pesama, recenzija knjiga, kritika i priΔa. On i VirdΕΎinija su se u RiΔmondu javno venΔali 16. maja 1836. godine. Delo βAvanture Artura Gordona Pimaβ (engl. The Narrative of Arthur Gordon Pym of Nantucket) je 1838. godine objavljeno i uveliko primljeno ujavnosti.[48] Na leto 1839. godine poΔeo je da radi kao pomoΔni urednik u Δasopisu Burton`s Gentleman`s Magazine. Tu je objavio mnoge Δlanke, priΔe i recenzije, Ε‘to mu je poboljΕ‘alo veΔ ustaljenu reputaciju kritiΔara. Iste godine je objavio βPriΔe iz Groteske i Arabeskeβ (engl. Tales of the Grotesque and Arabesque), koje su bile podeljene u dva toma, i od kojih je dobio malo novca i podeljene kritike.[49] Po je ovaj Δasopis napustio posle godinu dana, da bi u kratkom periodu posle poΔeo da radi za Graham`s Magazine.[50] Juna 1840. godine, objavljuje prospekt koji je najavio njegove namere da zapoΔne sopstveni Δasopis, The Stylus.[51] Originalni naslov je trebalo da bude The Penn, jer je ideja bila da se novine objave u Filadelfiji. Ε estog juna 1840. godine je kupio mesto za svoju reklamu u Δasopisu Saturday Evening Post, koja je glasila: βProspekt za The Penn Δasopis, meseΔni knjiΕΎevni ΕΎurnal, koji Δe ureΔivati u Filadelfiji Edgar A. Poβ.[52] Po je umro pre nego Ε‘to je Δasopis zaΕΎiveo. PokuΕ‘ao je da dobije mesto u administraciji DΕΎona Tajlera tako Ε‘to je tvrdio da je Δlan Vigovske stranke.[53] Nadao se da Δe mu Robert,[54] sin predsednika Tajlera i poznanik Frederika Tomasa (Poov prijatelj), pomoΔi u dobijanju posla na filadelfijskoj carini.[55] Sredinom septembra 1842. godine kada je trebalo da se dogovori sa Tomasom oko sastanka, Po se nije pojavio. Kao izgovor je uzeo da je bio bolestan, mada je Frederik verovao da je Po u stvari bio pijan.[56] Iako mu je bio obeΔan sastanak, sva radna mesta su se popunila.[57] Koliba u Bronksu u kojoj je Po proveo poslednje godine svog ΕΎivota. VirdΕΎinija je jedne veΔeri dok je pevala i svirala klavir, u januaru 1842. godine, poΔela da ispoljava simptome svoje tuberkuloze. Po je taj prizor opisao kao da joj je krvni sud pukao u grlu.[58] Samo se delimiΔno oporavila, a on je zbog njene bolesti poΔeo joΕ‘ viΕ‘e da pije. Napustio je svoju poziciju u Graham`s i pokuΕ‘ao da naΔe novo radno mesto. U Njujorku je neko vreme radio za Evening Mirror, pre nego Ε‘to je postao urednik, a kasnije i vlasnik Δasopisa Broadway Journal.[59] Po se tada otuΔio od ostalih pisaca kada je javno optuΕΎio Henrija Vodsvorta Longfeloua za plagijat, optuΕΎbu na koju Longfelou nikad nije dao priznanje.[60] Kratka pesma βGavranβ (engl. The Raven) je januara 1845. godine oΕ‘tampana u stranicama Mirror Δasopisa i brzo postala senzacija. Iako ga je proslavila,,[61] Po je za pesmu bio plaΔen samo 9 dolara.[62] Objavljena je i u ΕΎurnalu The American Review: A Whig Journal pod pseudonimom βKvarlz.β[63] Kada je Broadway Journal propao 1846. godine, Po se preselio u Bronks, oblast u Njujorku. U ulici gde se nalazila njegova kuΔa, danas poznata kao βPo kolibaβ, Edgar se sprijateljio sa Jezuitima koji su iΕ‘li u obliΕΎnju Ε‘kolu.[64] Tamo je i umrla VirdΕΎinija, 30. januara 1847 godine.[65] Mnogi biografiΔari i kritiΔari veruju da Poov Δest motiv βsmrti prelepe ΕΎeneβ proizilazi od ΕΎalosti zbog svih ΕΎena koje je izgubio u toku svog ΕΎivota.[66] Nestabilan posle smrti svoje ΕΎene, Po prosi Saru Helen Vitman koja je ΕΎivela u gradu Providens u Roud Ajlandu. Njihova veridba nije dugo potrajala zbog Edgarovog stalnog alkoholisanja i nestalnog ponaΕ‘anja. Ima i dokaza da je Vitmanina majka intervenisala njihov odnos.[67] Po se posle toga vratio u RiΔmond i nastavio vezu sa Sarom E. Rojster.[68] Smrt Edgar Alan Po je sahranjen u Baltimoru. Okolnosti u kojima je umro su i dan danas nepoznate. Po je naΔen zbunjen na ulicama Baltimora 3. oktobra 1849. godine. DΕΎozef V, Δovek koji ga je naΕ‘ao,[69] pozvao je pomoΔ i Po je odveden u Washington College Hospital, gde je i umro u pet ujutru, 7. oktobra 1849 godine.[70] Nije bio pri sebi dovoljno dugo da bi objasnio kako je zavrΕ‘io u tuΔoj odeΔi i u takvom stanju. Mnogi tvrde da je na noΔ pred smrt stalno ponavljao ime βRenoldsβ. Prema nekim izvorima, njegove poslednje reΔi su bile: βGospode, pomozi mojoj jadnoj duΕ‘iβ.[70] Sva evidencija, ukljuΔujuΔi i umrlicu, je izgubljena.[71] Mnoge novine u to vreme su pisale kako je Po umro zbog alkoholizma.[72] MeΔutim, pravi uzrok smrti je i dan danas nepoznat.[73] Drugi moguΔi uzroci: delirijum tremens, srΔana bolest, epilepsija, sifilis, meningitis,[4] kolera[74] i besnilo[75]. Jedna teorija iz 1872. godine ukazuje na moguΔnost da je Po ubijen zbog politiΔkih razloga. Naime, u to vreme su neki graΔani bili prisiljeni da glasaju za odreΔenog kanditata, posle Δega su Δesto bili ubijeni.[76] Grizvoldovi βMemoariβ Na dan Poove sahrane, u New York Tribune, na videlo izlazi obimna Δitulja potpisana sa βLudvigβ. Njen uvod je glasio: βEdgar Alan Po je mrtav. PrekjuΔe je umro u Baltimoru. Ovo obaveΕ‘tenje Δe iznenaditi mnoge, malo njih Δe oΕΎalostitiβ. Ubrzo je βLudvigovβ identitet otkriven kao Rufus Vilmot Grizvold (engl. Rufus Wilmot Griswold). Ovaj kritiΔar, urednik i antologiΔar je imao loΕ‘e odnose sa Poom od 1842. godine. Grizbold je zbog toga pokuΕ‘ao da mu posthumno ukalja ugled.[77] Rufus Grizvold je u zbirci pesama 1850. godine napisao biografski Δlanak o Pou nazvan Memoir of the Author. U njemu je Poa prikazao kao pijanog narkomana, liΕ‘enog razuma. Kao dokaz je dao u prilog piΕ‘Δeva pisma.[77] MeΔutim, mnoge informacije u Δlanku su ili bile potpune laΕΎi ili izopaΔene poluistine. Na primer, sad se zna da Edgar nije bio zavisnik od droge.[78] Iako su Poovi poznanici bili protiv knjige,[79] ona je postala popularna. To je bio sluΔaj veΔinom zbog toga Ε‘to je to bila jedina celovita biografija i zbog toga Ε‘to se ljudima svidelo da Δitaju dela βzlogβ Δoveka.[80] Ubrzo je otkriveno da su pisma koja je Grizvold dao kao dokaze bila falsifikati.[81] Tematika i knjiΕΎevni stil Portret umetnika Samjuela Stilmana Ozguda. Ε½anr Njegova najpoznatija dela fikcije su u gotiΔarskom stilu,[82] u kome su najΔeΕ‘Δe teme smrt (i njene fiziΔke karakteristike kao Ε‘to su dekompozicija), prevremeno sahranjivanje, vaskrsenje mrtvih, i ΕΎal.[83] NajveΔi broj Poovih dela se smatra da pripadaju mraΔnom ili crnom romantizmu koji je nastao kao reakcija na transcedentalizam,[84] pokret koji Po nije podrΕΎavao.[85] PoΕ‘to je Δesto zvao Boston Barom (βFrogpondβ), smatrajuΔi ga Ε‘tabom βklika ljudskog rodaβ, ljudima koji su pripadali transcedentalizmu dao je nadimak βfrogpondijansβ.[86][87] Kritikovao je Δlanove tog pokreta, opisivajuΔi njihove radove kao βpoludele metaforeβ koje su βnejasne samo da bi bile nejasneβ[88] ili βmistiΔne samo da bi bile mistiΔneβ.[85] U pismu napisanom Tomasu H. Δiversu, Po je objasnio da ne mrzi transcedentaliste, veΔ samo βsimulante i sofiste meΔu njimaβ.[89] Pored horora pisao je i satire, humoristiΔke priΔe i podvale. Da bi poveΔao komiΔnost i omoguΔio Δitaocu da se oslobodi druΕ‘tvenih normi i pravila, Po je Δesto koristio ironiju i smeΕ‘na preuveliΔavanja u svojim delima.[90][90] Njegovo prvo nama poznato delo βMecengerΕ‘tajnβ[91] (engl. Metzengerstein), koje je ujedno bilo i njegov prvi horor, trebalo je da bude satira horor ΕΎanra.[92] Pored toga, obnovio je nauΔnu fantastiku kada je zbog vazduhoplovnih balona napisao βPodvala sa balonomβ (engl. The Ballon-Hoax).[93] Dosta je pisao po ukusima masovnog trΕΎiΕ‘ta.[94] Zbog toga je u svojoj fikciji Δesto pisao o pesudonaukama, kao Ε‘to su frenologija[95] i fiziognomika.[96] KnjiΕΎevna teorija Svoje knjiΕΎevne teorije koje su se Δesto ogledale u njegovim delima, Po je predstavio u svojim kritikama i esejima- kao Ε‘to je βPesniΔko naΔeloβ (engl. The Poetic Principle).[97] Iako je verovao da smisao ili znaΔenje u knjiΕΎevnosti treba da bude ispod povrΕ‘ine, Po nije podrΕΎavao didakticizam[98] i alegoriju.[99] Dela sa oΔiglednim znaΔenjem, piΕ‘e on, prestaju da budu umetnost.[100] Smatrao je da kvalitetno delo treba da bude kratko i da se koncentriΕ‘e na jedan utisak.[97] Do kraja je verovao da pisac mora paΕΎljivo da se brine o ideji i oseΔanjima u svojim delima.[101] U svom eseju βFilozofija kompozicijeβ (engl. The Philosophy of Composition), u kojoj opisuje metode koje je koristio da bi napisao pesmu βGavranβ (engl. The Raven), Po tvrdi da je strogo pratio taj metod. MeΔutim, postoje sumnje da se nije drΕΎao tog sistema. T.S. Eliot je rekao: βTeΕ‘ko nam je da Δitamo taj ogled, a da ne uvidimo da, ako je Po stvarno tako precizno isplanirao svoju pesmu, onda se verovatno previΕ‘e muΔio oko nje: Metodi ne pripada zasluga za rezultatβ.[102] BiografiΔar DΕΎ.V. KrutΔ je opisao esej kao: βVeoma genijalnu veΕΎbu u tehnikama racionalizacije.β[103] Nasledstvo Digitalna restauracija ilustracije koju je Eduar Mane nacrtao za prevedeno izdanje βGavranaβ (1875). KnjiΕΎevni uticaji Za ΕΎivota najviΕ‘e je bio poznat po svojim kritikama. DΕΎejms Rasel Lovel ga je opisao kao jednog od najboljih kritiΔara fiktivnih dela u Americi, Δak rekavΕ‘i da je Po ponekad koristio prusku kiselinu umesto mastila kad je pisao.[104] Zbog svojih recenzija dobio je reputaciju βtomahavk Δovekaβ.[105] Δesto je kritikovao Henrija Vodsvorta Longfeloua, kome je objavio tkzv. βLongfelou ratβ. Po je smatrao da su njegova dela previΕ‘e propovedaΔki nastrojena, izvedena iz tuΔih radova i da su plagijati.[106] Predvideo je da Δe se Longfelouva reputacija i stil pisanja pogorΕ‘ati.[107] Bio je i poznat po delima fikcije. Bio je jedan od prvih ameriΔkih pisaca 19. veka koji je postao poznatiji u Evropi nego SAD.[108] Ε arl Bodler je preveo njegova dela, zbog Δega je Po postao veoma poznat u Francuskoj.[109] Po je postavio osnove detektivskog ΕΎanra. Artur Konan Dojl je o tome rekao: βSvaka Poova detektivska priΔa je koren iz kog se jedna cela knjiΕΎevnost razvila... Gde je bila detektivska priΔa pre nego Ε‘to joj je Po dao dah ΕΎivota?β.[110] Mystery Writers of America su nagrade koje dodeljuju za taj ΕΎanr nazvali βEdgarβ.[111] Dosta je i uticao na nauΔnu fantastiku. Ε½il Vern je napisao nastavak Poovog dela βAvanture Artura Gordona Pimaβ pod nazivom βAntarktiΔka misterijaβ (engl. An Antarctic Mystery), poznatiji kao βLedena sfingaβ (engl. The Sphinx of the Ice Fields).[112] Herbert DΕΎordΕΎ Vels, poznati pisac nauΔne fantastike, je o Poovom romanu rekao: βPim je ono Ε‘to veoma inteligentan um moΕΎe da smisli o svetu juΕΎnog pola pre sto godina.β[113] The Guardian je 2013. godine objavio da je delo βAvanture Artura Gordona Pimaβ jedno od najboljih novela napisanih na engleskom jeziku, i da je uticao na mnoge autore kao Ε‘to su Henri DΕΎejms, Artur Konan Dojl, B. Traven i Dejvid Morel. Alfred HiΔkok je jednom rekao da ga su ga Poova dela inspirisala da piΕ‘e napete filmove.[114] Kao mnogi umetnici, i Po je imao imitatore.[115] Mnogi njegovi imitatori koji su bili vidovnjaci su tvrdili da βkanaliΕ‘uβ pesme preko Poovog duha. Poznati primer ovoga je delo Lizi Doten iz 1863. godine, βPesme iz unutraΕ‘njeg ΕΎivotaβ (engl. Poems from the Inner Life), gde je tvrdila da joj je Poov duh βdaoβ nove kompozicije. Te nove kompozicije su bile preraΔeni radovi poznatih Poovih dela kao Ε‘to su βZvonaβ (engl. The Bells), ali sa novim, pozitivnim glediΕ‘tem.[116] Po u retuΕ‘iranom izdanju tkzv. Ultima Thule dagerotipije. Dosta je bio i kritikovan.[108] Vilijam Batler Jejts ga je jednom pak nazvao vulgarnim.[117] Transcedentalista Ralf Voldo Emerson je Δesto nazivao Poa βgalamdΕΎijomβ,[118] Δak rekavΕ‘i za njegovo delo βGavranβ da βne vidi niΕ‘ta u njemuβ.[119] Oldus Haksli je za Poova dela rekao da su βvulgarnaβ zato Ε‘to su βpreviΕ‘e poetiΔnaβ- kao kada neko nosi dijamantski prsten na svakom prstu.[120] Veruje se da postoji samo 12 kopija Poove prve knjige βTamerlan i druge pesmeβ. Jedna kopija je prodata za 662,500 dolara u Njujorku, Ε‘to je rekordna cena za ameriΔka knjiΕΎevna dela.[121] Fizika i kosmologija U njegovom eseju βEureka: pesma u proziβ (engl. Eureka: A Prose Poem; 1848) se nalazi kosmoloΕ‘ka teorija koja sluti o Velikom prasku 80 godina pre zvaniΔne teorije o tom fenomenu,[122][123] kao i prvo verodostojno reΕ‘enje na Olbersov paradoks.[124][125] Esej je pisao intuitivno[126] i nije se obazirao mnogo na nauΔne Δinjenice. Iako je zbog toga tvrdio da je βEurekaβ umetnost, a ne nauka,[126] Po je insistirao da je sve napisano istinito[127] i smatrao esej svojim remek-delom.[128] βEurekaβ je ipak puna nauΔnih greΕ‘aka. Na primer, Po je davajuΔi svoje predloge ignorisao Njutnove zakone o gustini i rotaciji planeta.[129] Kriptografija Po se mnogo zanimao za kriptografiju. Izjavio je svoje zainteresovanje u Δasopisu Alexander`s Weekly (Express) Messenger gde je pozivao ljude da mu Ε‘alju Ε‘ifre koje bi on kasnije i deΕ‘ifrovao.[130] Jula 1841. godine je u Graham`s Magazine objavio esej A Few Words on Secret Writing. U svom delu βZlatni jelenakβ (engl. The Gold-Bug ), Po je ubacio Ε‘ifre koje su ne samo bile zanimljive javnosti veΔ i vaΕΎne za celokupnu priΔu dela.[131] Ipak, Po nije bio naroΔito upoznat sa kriptografijom (najΔeΕ‘Δe je samo koristio metod substitucije). Bio je uspeΕ‘an u tom polju zahvaljujuΔi tome Ε‘to njegova publika nije bila upoznata sa kriptografijom, Ε‘to je on uveliko iskoriΕ‘Δavao.[130]Osim toga, doprineo je popularizaciji kriptograma u novinama i Δasopisima.[132] Njegov uticaj se proΕ‘irio dalje od obiΔne javnosti. Po je dosta uticao na poznatog kriptologa Vilijama Fridmana.[133] Fridman je kao dete proΔitao βZlatni jelenakβ, Ε‘to je i pobudilo njegovu zainteresovanost za kriptografiju. Vilijam je zbog toga za vreme Drugog svetskog rata uspeo da deΕ‘ifruje japansku PURPLE Ε‘ifru.[134] U popularnoj kulturi Lik Po je u fikciji Δesto prikazivan kao βludi genijeβ ili βmuΔeni umetnik.β[135] Osim toga, Δesto je poistoveΔen sa svojim likovima.[136] Ponekad je prikazivan i kao detektiv, na primer kao u romanu βPoova senkaβ (engl. The Poe Shadow) Metjua Perla.[137] Spomenici, kuΔe i muzeji Njegova kuΔa u Filadelfiji. NaΕΎalost, nijedna kuΔa iz Poovog detinjstva nije opstala. Trenutno se kuΔa u RiΔmondu, The Old Stone House, koristi kao njegov muzej. Tu se nalazi kolekcija Poovih igraΔaka i ostalih predmeta koje je koristio kada je ΕΎiveo sa Alanima, kao i nekoliko njegovih retkih prvih izdanja. Takozvano βDruΕ‘tvo Gavranaβ (engl. Raven Society) odrΕΎava 13 West Range, sobu u kojoj je Po ΕΎiveo dok je studirao u Univerzitetu u VirdΕΎiniji.[138] Najstarija oΔuvana kuΔa u kojoj je Po ΕΎiveo je u Baltimoru i danas se koristi kao muzej. Veruje se da je u njoj sa 23 godine ΕΎiveo zajedno sa Marijom Klem i VirdΕΎinijom (kao i sa svojom bakom i verovatno bratom Vilijamom Henrijem Leonardom Poom).[139] Otvorena je za javnost i koristi se kao sediΕ‘te βDruΕ‘tva Edgara Alana Poaβ (engl. Edgar Allan Poe Society). Od kuΔa u Filadelfiji gde je ΕΎiveo sa svojom ΕΎenom VirdΕΎinijom i svekrvom, samo je poslednja opstala. KuΔa Spring Garden u kojoj je ΕΎiveo 1843β1844 je zaΕ‘tiΔena kao kulturno dobro,[140] a koliba u Bronksu u kojoj je proveo svoje poslednje godine ΕΎivota je danas poznata kao βPoova kolibaβ (eng. Poe Cottage).[65] U Bostonu u ulici Bojlston, nedaleko od mesta gde je Po roΔen, okaΔena je ploΔica u njegovu Δast.[141] KuΔa u kojoj je roΔen koja se nalazila u bivΕ‘oj ulici Karver br. 62 (danas poznata kao ulica Δarlsβjug) viΕ‘e ne postoji. βTrgβ na raskrΕ‘Δu ulica BrodvejβFajetβΔarls je neko vreme bio nazvan po njemu, ali je nestao kada su ulice bile izmeΕ‘tene. SreΔom, 2009. godine, raskrsnica izmeΔu ulica Δarls i Bojston je postala novi βtrg,β a u martu 2014. godine, na tom mestu je podignuta skulptura u njegovu Δast. Skulpturu je dizajnirala Stefani Roknek i prikazuje Poa u prirodnoj veliΔini kako zajedno sa gavranom i koferom iz kog izleΔu papiri ide uz vetar. Spomenik je zvaniΔno otkriven petog oktobra 2014. godine i u publici je bio poznati pesnik Robert Pinski. Od ostalih spomenika imamo zgradu u Aper Vest Sajdu gde je Po ΕΎiveo kada se preselio u Njujork (veruje se da je tu napisao βGavranaβ). Tu je i kafana u Fels Pointu u Baltimoru u kojoj je, po legendi, Po pio neposledno pred smrt. Kafana je danas poznata pod nazivom The Horse You Came in On (grub prevod: βKonj na kome si dojahaoβ) i meΕ‘tani tvrde da duh po imenu βEdgarβ Δesto pije tamo.[142] Fotografije Ultima Thule, dagerotipija Poa iz 1848. godine. Najpoznatije dagerotipije ovog pisca su:[143] Ultima Thule (βdaleko otkriΔeβ) nastalo u Δast ove nove tehnike fotografisanja. Slikana je novembra 1848. godine u Providensu (Roud Ajlend). Fotograf je verovatno bio Edvin H. ManΔester. βEniβ (engl. Annie) koja je verovatno data Poovoj prijateljici Eni L. RiΔmond. Verovatno je slikana juna 1849. godine u Louelu (MasaΔusets). Fotograf je nepoznat. Tajanstveni posetilac Decenijama je nepoznati posetilac, takozvani βPoov zdraviΔarβ (engl. Poe Toaster), svakog 19. januara ostavljao vlaΕ‘u konjaka i tri ruΕΎe na Poovom grobu. Sem Porpora, istoriΔar iz Vestminister crkve u Baltimoru gde je Po sahranjen, objavio je 15. avgusta 2007. godine da je on 1949. godine zapoΔeo tu tradiciju jer je hteo da pomogne Vestminister crkvi. Njegova priΔa joΕ‘ uvek nije potvrΔena,[144] ali se veruje da je lagao jer neke podatke koje je izjavio nisu bile taΔne.[145] Poov zdraviΔar je poslednji put posetio grob 19. januara 2009., na dvestogodiΕ‘njici Poove smrti. Odabrana dela Poov opus obiluje romanima, kratkim priΔama i pesmama. Smatra se ogromnim doprinosom svetskoj knjiΕΎevnosti, pogotovo u ΕΎanru horora i kriminalistike. Pripovetke βMecengerΕ‘tajnβ βRukopis pronaΔen u bociβ βUgovoreni sastanakβ βMorelaβ βNeki postupci u ΕΎivotu jednog pisca u modiβ βKralj kugaβ βSenkaβ βΔutanjeβ βLigejaβ βPad kuΔe UΕ‘erβ βVilijam Vilsonβ βΔovek gomileβ βUbistva u ulici Morgβ βU Malstremskom vrtloguβ βRazgovor Monosa i Uneβ βElenoraβ βOvalni portretβ βMaska crvene smrtiβ βBunar i klatnoβ βIzdajniΔko srceβ βZlatni jelenakβ βCrna maΔkaβ βUkradeno pismoβ βMoΔ reΔiβ βNekoliko reΔi sa mumijomβ βΔavo perverznostiβ βΔinjenice o sluΔaju g. Valdemaraβ βSfingaβ βSkoΔiΕΎaba ili osam orangutana u lancimaβ βIks-iranje tekstaβ Poezija βTamerlanβ βAl Arafβ βSonet nauciβ βZa -β βSamβ βHeleniβ βIzrafelβ βGrad u moruβ βUsnulaβ βDolina nespokojstvaβ βSnovidijaβ βPeanβ βLenoraβ βKoloseumβ βGavranβ βEulalijaβ βJulalumaβ βEldoradoβ βZa Aniβ βMojoj majciβ βAnabel Liβ βZvonaβ βU snu sanβ Ostala dela βPolitijeβ (1835) - Poova jedina drama βAvanture Artura Gordona Pimaβ (1838) - Poov jedini zavrΕ‘eni roman βFilozofija nameΕ‘tajaβ (1840) - Esej βFilozofija kompozicijeβ (1846) - Esej βPesniΔko naΔeloβ (1848) - Esej
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Edgar Alan Po (engl. Edgar Allan Poe; Boston, 19. januar 1809 β Baltimor, 7. oktobar 1849) je bio ameriΔki pisac, urednik, i knjiΕΎevni kritiΔar. Pored svoje poezije i kratkih priΔa, Po je naroΔito bio poznat zbog priΔa misterije i jeze. Smatran kao glavna liΔost romantizma u Americi, bio je njihov najraniji praktiΔar kratke priΔe. Osim Ε‘to je smatran i za osnivaΔa detektivskog ΕΎanra, priznat je i kao vaΕΎan za joΕ‘ mladu nauΔnu fantastiku koja je tada poΔela da se probija u knjiΕΎevnosti.[1] Bio je prvi poznati ameriΔki pisac koji je pokuΕ‘ao da ΕΎivi od struke, zbog Δega je imao finansijski teΕΎak ΕΎivot i karijeru.[2] RoΔen u Bostonu, bio je drugo dete dvoje glumaca.[3] Otac je napustio porodicu 1810. godine, a njegova majka je preminula naredne godine. Kao siroΔe, odveden je u VirdΕΎiniju u grad RiΔmond gde su ga primili DΕΎon i Fransis Alan. Iako nikad zvaniΔno usvojen, proveo je veliki deo detinjstva kao deo te porodice. Uskoro je poΔela da se pojavljuje napetost izmeΔu DΕΎona i Edgara zbog dugova, najviΕ‘e nastalih kockanjem, i cene Ε‘kolovanja. Po je jedan semestar pohaΔao Univerzitet u VirdΕΎiniji pre nego Ε‘to se ispisao zbog nemoguΔnosti plaΔanja. SvaΔao se sa DΕΎ. Alanom oko novΔanih sredstava za svoje obrazovanje pre nego Ε‘to se pod laΕΎnim imenom regrutovao u vojsku 1827. godine. Tada mu je i poΔela, mada na poΔetku skromna izdavaΔka karijera anonimnom zbirkom pesama, βTamerlan i druge pesmeβ (engl. Tamerlane and Other Poems), koja je bila pripisana βBostoncuβ. SmrΔu Fransis Alan 1829. godine, Po i Alan su se opet privremeno zbliΕΎili. Kasnije kao neuspeΕ‘ni oficirski pitomac (kadet) na Vest Pointu, Po se Δvrsto odluΔuje da bude pesnik i pisac, i rastavlja se sa DΕΎonom Alanom. Po se tad okrenuo ka prozi, i narednih nekoliko godina radio na knjiΕΎevnim Δasopisima po kojima je njegov stil knjiΕΎevne kritike postao poznat. Posao ga je naterao da se Δesto seli iz grada u grad, kao Ε‘to su Baltimor, Filadelfija i Njujork. U Baltimoru se 1835. godine oΕΎenio VirdΕΎinijom Klem, svojom trinaestogodiΕ‘njom roΔakom. U januaru 1845. godine je objavio svoju pesmu βGavranβ (engl. The Raven), koja je odmah postala uspeΕ‘na. Dve godine posle objavljivanja, ΕΎena mu umire od tuberkuloze. Δetiri godine je planirao da napravi sopstveni Δasopis The Penn (Kasnije nazvan The Stylus), ali je umro pre nego Ε‘to je bio realizovan. Po je umro kad je imao Δetrdeset godina, u Baltimoru, 7. oktobra 1849. godine. Uzrok smrti je nepoznat ali Δesto pripisan alkoholu, koleri, drogama, srΔanoj bolesti, besnilu, samoubistvu, tuberkulozi, i drugim uzrocima.[4] Po i njegova dela su dosta uticala na knjiΕΎevnost u SAD i svetu, kao i na kosmologiju i kriptografiju. Pojavljuju se i u popularnoj knjiΕΎevnosti, muzici, filmovima, i televiziji. Njegove mnogobrojne kuΔe su danas muzeji. Mystery Writers of America svake godine istaknutim radovima u ΕΎanru misterije dodeljuju nagradu poznatu kao Nagrada Edgar. Detinjstvo i Ε‘kolovanje Natpis u Bostonu koji oznaΔava pribliΕΎnu lokaciju kuΔe u kojoj je Edgar Po ΕΎiveo kada je bio dete. RoΔen je kao Edgar Po, 19. januara 1809. godine, kao drugo dete glumice engleskog porekla Elizabete Arnold Hopkins i glumca Dejvida Poa ml. Imao je starijeg brata Vilijama Henrija Leonarda Poa i mlaΔu sestru Rozali Po.[5] Dejvid Po (Stariji) je iz okruga Kavan u Irskoj 1750. godine emigrirao u Ameriku.[6] MoguΔe je da je Edgar nazvan po liku iz Ε ekspirove drame Kralj Lir, predstave koju je par izvodio 1809. godine.[7] Otac ih je napustio 1810. godine,[8] a majka umrla godinu dana kasnije od tuberkuloze. Po je tada odveden u virdΕΎinijski grad RiΔmond i primljen u kuΔu DΕΎona Alana, uspeΕ‘nog Ε‘kotskog trgovca duvana, raznih tkanina, pΕ‘enice, nadgrobnih spomenika i robova.[9] Iako zbog svojih staratelja nazvan Edgar Alan,[10] Po nikad nije zvaniΔno usvojen.[11] VeleΔasni DΕΎon BuΔenan ga je 1812. godine u ameriΔkoj episkopalnoj crkvi krstio u Edgara Alana Poa. Porodica je 1815. godine zajedno za Poom, Alanovom ΕΎenom Fransis Valentajn Alan i njenom sestrom En Mur (Nensi) Valentajn otplovila u Britaniju. Edgar je 1815. godine kratko pohaΔao Ε‘kolu u gradu Irvine (grad u Ε kotskoj gde je roΔen DΕΎon Alan) pre nego Ε‘to se pridruΕΎio porodici u Londonu 1816. godine. Tamo je iΕ‘ao u internat u Δelsiju do leta 1817. godine. Naknadno je upisan u Manor House School PreΔasnog DΕΎona Bransbija koja se nalazila svega nekoliko kilometara od severnog Londona.[12] Porodica se 1820. godine vratila u RiΔmond. Po je 1824. godine kao naΔelnik sluΕΎio u riΔmondskoj omladinskoj brigadi kada je grad slavio posetu markiza de Lafajeta.[13] U martu 1825. godine, Vilijam Galt, poslovni mecen i jedan od najbogatijih ljudi u RiΔmondu i ujak DΕΎona Alana,[14] je preminuo i ostavio Alanu mnogo hektara nekretnine. Nasledstvo je vredelo 750.000 dolara. Alan je na leto 1825. godine proslavio svoje novo bogatstvo kupivΕ‘i dvospratnu kuΔu zvanu Moldavija.[15] Po se navodno verio Sarom Elmirom Rojster pre nego Ε‘to se u februaru 1826. godine upisao u virdΕΎinijski univerzitet gde je uΔio antiΔke i moderne jezike.[16][17] Mladi univerzitet, star svega jednu godinu, pratio je principe Tomasa DΕΎefersona. Tomasova ustanova je imala stroga pravila protiv kockanja, oruΕΎja, duvana i alkohola. MeΔutim, ta pravila su Δesto bila ignorisana. DΕΎeferson je uneo sistem studentske samovlade, koji je dozvoljavao uΔenicima da biraju svoje predmete, da se dogovaraju oko ΕΎivljenja unutar Ε‘kole, i prijavljuju sve prestupe fakultetu. Taj jedinstven sistem je tada joΕ‘ uvek bio u haosu i mnogi su se ispisivali.[18] Dok je bio tamo, Po je izgubio kontakt sa Rojster i otuΔio od staratelja zbog kockarskih dugova. Tvrdio je da mu DΕΎon nije dao dovoljno novca za Δasove, skripte, i nabavku i sreΔivanje studentskog doma. Alan mu je dodatno poslao novca i odeΔe, ali su se Poovi dugovi poveΔali.[19] Ispisao se posle godinu dana i poΕ‘to se nije oseΔao dobrodoΕ‘lim u RiΔmondu, pogotovo kad je Δuo da se njegova ljubljena Rojster udala za Aleksandra Ε eltona, otputovao je u aprilu 1827. godine u Boston, ΕΎiveΔi na platama koje je dobijao radeΔi kao sluΕΎbenik i ΕΎurnalista.[20] Tada je poΔeo da koristi pseudonim Henri Li Renet.[21] Vojska Po je isprva bio stacioniran u MasaΔusetsu. PoΕ‘to mu je bio potreban novac Po je, 27. maja, 1827. godine, upisao Armiju Sjedinjenih DrΕΎava. Zapisan u vojsci kao Edgar A. Peri, potpisao se da ima 22 godine iako je tada imao samo 18.[22] Kao redov sluΕΎio je u MasaΔusetsu na Fort Independence za meseΔnu platu od pet dolara.[20] Te iste godine, objavio je svoju prvu knjigu, βTamerlan i druge pesmeβ (engl. Tamerlane and Other Poems); zbirku od Δetrdeset strana koja je bila pripisana βBostoncuβ. Knjiga je bila Ε‘tampana u samo pedeset primeraka i nije primila naroΔitu paΕΎnju u javnosti.[23] Edgar je ubrzo unapreΔen u starijeg vodnika PeΕ‘adijskog artiljerijskog puka, Ε‘to mu je udvostruΔilo prihod.[24] Posle dvogodiΕ‘nje sluΕΎbe, pod Δinom zastavnika za artiljeriju (najviΕ‘i rang podoficira), Po je zaΕΎeleo da izaΔe iz vojske. Otkrio je nadleΕΎnom, naΔelniku Havardu, svoje okolnosti i pravo ime. Bilo mu je dozvoljeno da se ispiΕ‘e samo ako se pomiri i napiΕ‘e pismo DΕΎonu Alanu. Mesecima je Alan ignorisao molbe, Δak ga ne obaveΕ‘tavajuΔi da je Fransis bila bolesna. Poova pomajka je preminula 28. februara. Sahranjena je 2. marta. SledeΔeg dana Po poseΔuje DΕΎona koji je, verovatno pod utiskom smrti svoje ΕΎene, dozvolio da mu se sin ispiΕ‘e da bi mogao da zakaΕΎe sastanak sa Vojnom Akademijom Sjedinjenih DrΕΎava u Vest Pointu, u kojoj je Po trebalo da nastavi svoju sluΕΎbu.[25] Po je otpuΕ‘ten 15. aprila 1829. godine kada mu je potvrΔen ulaz u Vest Point.[26] Pre odlaska u vojsku se vratio u Baltimor da bi ΕΎiveo sa tetkom Marijom Klem, njenom Δerkom VirdΕΎinijom E. Klem, svojim bratom Henrijem, i babom Elizabetom K. Po.[27] U meΔuvremenu, Po je objavio svoju drugu knjigu, βAl Araf, Tamerlan, i manje pesmeβ (engl. Al Aaraaf, Tamerlane, and Minor Poems).[28] Upisao je Vest Point 1. jula, 1830. godine.[29] DΕΎon Alan se oktobra iste godine oΕΎenio Luizom Paterson.[30] PoΕ‘to je Alan imao vanbraΔnu decu koju Po nije odobravao, Δesto su se svaΔali i ubrzo rastali.[31] Po je ubrzo posle toga namerno doveo sebe u situaciju da bude izbaΔen iz Vest Pointa, tako Ε‘to je zapostavljao duΕΎnosti i izbegavao nareΔenja da prisustvuje vojniΔkim veΕΎbama, Δasovima i crkvi.[32] Preselio se u Njujork u februaru 1831. godine gde je objavio treΔi tom pesama nazvan βPoemeβ (engl. Poems). Knjigu je finansirao uz pomoΔ svojih poznanika iz Vest Pointa koji su veΔinom donirali 75 centi kao doprinos zbirci, skupivΕ‘i tako 170 dolara. OΔekivali su satiriΔne stihove sliΔne onima koje je Po pisao o nadleΕΎnima dok je sluΕΎio vojsku.[33] Zbirku, koja je oznaΔena kao βDrugo izdanjeβ, odΕ‘tampao je Elam Blis iz Njujorka, zajedno sa posvetom: βOvaj tom je sa poΕ‘tovanjem posveΔen korpusu kadeta Sjedinjenih DrΕΎavaβ. U sadrΕΎaju knjige su se opet naΕ‘le pesme βTamerlanβ i βAl Arafβ, kao i Ε‘est pre neobjavljenih, prvih verzija pesama, ukljuΔujuΔi: βHeleniβ (engl. To Helen), βIzrafelβ (engl. Israfel), βGrad u moruβ (engl. The City in the Sea).[34] Vratio se u Baltimor kod svoje tetke, brata i roΔake, marta 1831. godine. Njegov brat Henri je zbog bolesti, delom uzrokovanoj alkoholizmom, preminuo 1. avgusta 1831. godine.[35] IzdavaΔka karijera Posle bratovljeve smrti, Po je ozbiljnije pokuΕ‘ao da zapoΔne karijeru. MeΔutim, izabrao je veoma nezgodno vreme.[36] Bio je prvi poznati Amerikanac koji je pokuΕ‘ao da ΕΎivi od pisanja,[2][37] Ε‘to mu je bilo oteΕΎano zbog oskudice zakona meΔunarodnih ugovora o autorskim pravima.[38] IzdavaΔi su radije proizvodili neovlaΕ‘Δene kopije britanskih radova nego plaΔali za nova ameriΔka.[37] Industrija je delimiΔno bila skrhana tkzv. βPanikomβ iz 1837. godine.[39] Iako mu je posao u ameriΔkim Δasopisima poΔeo da cveta, delimiΔno zbog uticaja nove tehnologije, mnogi nisu trajali viΕ‘e od nekoliko izdanja[40] i izdavaΔi su odbijali da plate piscima ili su ih plaΔali mnogo kasnije nego dogovoreno.[41] Po je mnogo puta u svojoj karijeri morao da moli za pare i drugu pomoΔ.[42] Po (26) je 1835. godine dobio dozvolu da oΕΎeni svoju roΔaku VirdΕΎiniju Elizu Klem (13). Proveli su 11 godina u braku sve dok VirdΕΎinija nije preminula. Veruje se da je njena smrt inspirisala neka Poova dela. Posle poezije, Po se okreΔe ka prozi. Objavio je nekoliko priΔa sa izdavaΔkom kuΔom u Filadelfiji i zapoΔeo da piΕ‘e svoju jedinu dramu, βPolitijeβ (engl. Politian). Baltimore Saturday Visiter je oktobra 1833. godine nagradio Poa za njegovo delo βRukopis pronaΔen u bociβ (engl. MS. Found in a Bottle).[43] PriΔa je skrenula paΕΎnju DΕΎon P. Kenedija, koji je pomogao Edgaru tako Ε‘to ga je upoznao sa Tomasom V. Vajtom, urednikom lista Southern Literary Messenger u RiΔmondu.[44] Tamo je avgusta 1835. godine radio kao pomoΔni urednik, ali je u roku od nekoliko nedelja otpuΕ‘ten zato Ε‘to je pijan doΕ‘ao na posao.[45] VraΔajuΔi se u Baltimor, Po se u tajnosti 22. septembra 1835. godine oΕΎenio VirdΕΎinijom, svojom roΔakom. On je imao 26 godina, a ona, na venΔanom listu potpisana kao da ima 21, je imala 13 godina.[46][47]. Zbog obeΔanja da neΔe biti viΕ‘e incidenata, Vajt ga opet zapoΕ‘ljava i Po sa VirdΕΎinijom i njenom majkom vraΔa u RiΔmond. Radio je za Δasopis sve do januara 1837. godine. Tvrdio je da se za vreme njegovog radnog staΕΎa broj prodatih primeraka poveΔao sa 700 na 3,500.[5] U Δasopisu je objavio nekoliko pesama, recenzija knjiga, kritika i priΔa. On i VirdΕΎinija su se u RiΔmondu javno venΔali 16. maja 1836. godine. Delo βAvanture Artura Gordona Pimaβ (engl. The Narrative of Arthur Gordon Pym of Nantucket) je 1838. godine objavljeno i uveliko primljeno ujavnosti.[48] Na leto 1839. godine poΔeo je da radi kao pomoΔni urednik u Δasopisu Burton`s Gentleman`s Magazine. Tu je objavio mnoge Δlanke, priΔe i recenzije, Ε‘to mu je poboljΕ‘alo veΔ ustaljenu reputaciju kritiΔara. Iste godine je objavio βPriΔe iz Groteske i Arabeskeβ (engl. Tales of the Grotesque and Arabesque), koje su bile podeljene u dva toma, i od kojih je dobio malo novca i podeljene kritike.[49] Po je ovaj Δasopis napustio posle godinu dana, da bi u kratkom periodu posle poΔeo da radi za Graham`s Magazine.[50] Juna 1840. godine, objavljuje prospekt koji je najavio njegove namere da zapoΔne sopstveni Δasopis, The Stylus.[51] Originalni naslov je trebalo da bude The Penn, jer je ideja bila da se novine objave u Filadelfiji. Ε estog juna 1840. godine je kupio mesto za svoju reklamu u Δasopisu Saturday Evening Post, koja je glasila: βProspekt za The Penn Δasopis, meseΔni knjiΕΎevni ΕΎurnal, koji Δe ureΔivati u Filadelfiji Edgar A. Poβ.[52] Po je umro pre nego Ε‘to je Δasopis zaΕΎiveo. PokuΕ‘ao je da dobije mesto u administraciji DΕΎona Tajlera tako Ε‘to je tvrdio da je Δlan Vigovske stranke.[53] Nadao se da Δe mu Robert,[54] sin predsednika Tajlera i poznanik Frederika Tomasa (Poov prijatelj), pomoΔi u dobijanju posla na filadelfijskoj carini.[55] Sredinom septembra 1842. godine kada je trebalo da se dogovori sa Tomasom oko sastanka, Po se nije pojavio. Kao izgovor je uzeo da je bio bolestan, mada je Frederik verovao da je Po u stvari bio pijan.[56] Iako mu je bio obeΔan sastanak, sva radna mesta su se popunila.[57] Koliba u Bronksu u kojoj je Po proveo poslednje godine svog ΕΎivota. VirdΕΎinija je jedne veΔeri dok je pevala i svirala klavir, u januaru 1842. godine, poΔela da ispoljava simptome svoje tuberkuloze. Po je taj prizor opisao kao da joj je krvni sud pukao u grlu.[58] Samo se delimiΔno oporavila, a on je zbog njene bolesti poΔeo joΕ‘ viΕ‘e da pije. Napustio je svoju poziciju u Graham`s i pokuΕ‘ao da naΔe novo radno mesto. U Njujorku je neko vreme radio za Evening Mirror, pre nego Ε‘to je postao urednik, a kasnije i vlasnik Δasopisa Broadway Journal.[59] Po se tada otuΔio od ostalih pisaca kada je javno optuΕΎio Henrija Vodsvorta Longfeloua za plagijat, optuΕΎbu na koju Longfelou nikad nije dao priznanje.[60] Kratka pesma βGavranβ (engl. The Raven) je januara 1845. godine oΕ‘tampana u stranicama Mirror Δasopisa i brzo postala senzacija. Iako ga je proslavila,,[61] Po je za pesmu bio plaΔen samo 9 dolara.[62] Objavljena je i u ΕΎurnalu The American Review: A Whig Journal pod pseudonimom βKvarlz.β[63] Kada je Broadway Journal propao 1846. godine, Po se preselio u Bronks, oblast u Njujorku. U ulici gde se nalazila njegova kuΔa, danas poznata kao βPo kolibaβ, Edgar se sprijateljio sa Jezuitima koji su iΕ‘li u obliΕΎnju Ε‘kolu.[64] Tamo je i umrla VirdΕΎinija, 30. januara 1847 godine.[65] Mnogi biografiΔari i kritiΔari veruju da Poov Δest motiv βsmrti prelepe ΕΎeneβ proizilazi od ΕΎalosti zbog svih ΕΎena koje je izgubio u toku svog ΕΎivota.[66] Nestabilan posle smrti svoje ΕΎene, Po prosi Saru Helen Vitman koja je ΕΎivela u gradu Providens u Roud Ajlandu. Njihova veridba nije dugo potrajala zbog Edgarovog stalnog alkoholisanja i nestalnog ponaΕ‘anja. Ima i dokaza da je Vitmanina majka intervenisala njihov odnos.[67] Po se posle toga vratio u RiΔmond i nastavio vezu sa Sarom E. Rojster.[68] Smrt Edgar Alan Po je sahranjen u Baltimoru. Okolnosti u kojima je umro su i dan danas nepoznate. Po je naΔen zbunjen na ulicama Baltimora 3. oktobra 1849. godine. DΕΎozef V, Δovek koji ga je naΕ‘ao,[69] pozvao je pomoΔ i Po je odveden u Washington College Hospital, gde je i umro u pet ujutru, 7. oktobra 1849 godine.[70] Nije bio pri sebi dovoljno dugo da bi objasnio kako je zavrΕ‘io u tuΔoj odeΔi i u takvom stanju. Mnogi tvrde da je na noΔ pred smrt stalno ponavljao ime βRenoldsβ. Prema nekim izvorima, njegove poslednje reΔi su bile: βGospode, pomozi mojoj jadnoj duΕ‘iβ.[70] Sva evidencija, ukljuΔujuΔi i umrlicu, je izgubljena.[71] Mnoge novine u to vreme su pisale kako je Po umro zbog alkoholizma.[72] MeΔutim, pravi uzrok smrti je i dan danas nepoznat.[73] Drugi moguΔi uzroci: delirijum tremens, srΔana bolest, epilepsija, sifilis, meningitis,[4] kolera[74] i besnilo[75]. Jedna teorija iz 1872. godine ukazuje na moguΔnost da je Po ubijen zbog politiΔkih razloga. Naime, u to vreme su neki graΔani bili prisiljeni da glasaju za odreΔenog kanditata, posle Δega su Δesto bili ubijeni.[76] Grizvoldovi βMemoariβ Na dan Poove sahrane, u New York Tribune, na videlo izlazi obimna Δitulja potpisana sa βLudvigβ. Njen uvod je glasio: βEdgar Alan Po je mrtav. PrekjuΔe je umro u Baltimoru. Ovo obaveΕ‘tenje Δe iznenaditi mnoge, malo njih Δe oΕΎalostitiβ. Ubrzo je βLudvigovβ identitet otkriven kao Rufus Vilmot Grizvold (engl. Rufus Wilmot Griswold). Ovaj kritiΔar, urednik i antologiΔar je imao loΕ‘e odnose sa Poom od 1842. godine. Grizbold je zbog toga pokuΕ‘ao da mu posthumno ukalja ugled.[77] Rufus Grizvold je u zbirci pesama 1850. godine napisao biografski Δlanak o Pou nazvan Memoir of the Author. U njemu je Poa prikazao kao pijanog narkomana, liΕ‘enog razuma. Kao dokaz je dao u prilog piΕ‘Δeva pisma.[77] MeΔutim, mnoge informacije u Δlanku su ili bile potpune laΕΎi ili izopaΔene poluistine. Na primer, sad se zna da Edgar nije bio zavisnik od droge.[78] Iako su Poovi poznanici bili protiv knjige,[79] ona je postala popularna. To je bio sluΔaj veΔinom zbog toga Ε‘to je to bila jedina celovita biografija i zbog toga Ε‘to se ljudima svidelo da Δitaju dela βzlogβ Δoveka.[80] Ubrzo je otkriveno da su pisma koja je Grizvold dao kao dokaze bila falsifikati.[81] Tematika i knjiΕΎevni stil Portret umetnika Samjuela Stilmana Ozguda. Ε½anr Njegova najpoznatija dela fikcije su u gotiΔarskom stilu,[82] u kome su najΔeΕ‘Δe teme smrt (i njene fiziΔke karakteristike kao Ε‘to su dekompozicija), prevremeno sahranjivanje, vaskrsenje mrtvih, i ΕΎal.[83] NajveΔi broj Poovih dela se smatra da pripadaju mraΔnom ili crnom romantizmu koji je nastao kao reakcija na transcedentalizam,[84] pokret koji Po nije podrΕΎavao.[85] PoΕ‘to je Δesto zvao Boston Barom (βFrogpondβ), smatrajuΔi ga Ε‘tabom βklika ljudskog rodaβ, ljudima koji su pripadali transcedentalizmu dao je nadimak βfrogpondijansβ.[86][87] Kritikovao je Δlanove tog pokreta, opisivajuΔi njihove radove kao βpoludele metaforeβ koje su βnejasne samo da bi bile nejasneβ[88] ili βmistiΔne samo da bi bile mistiΔneβ.[85] U pismu napisanom Tomasu H. Δiversu, Po je objasnio da ne mrzi transcedentaliste, veΔ samo βsimulante i sofiste meΔu njimaβ.[89] Pored horora pisao je i satire, humoristiΔke priΔe i podvale. Da bi poveΔao komiΔnost i omoguΔio Δitaocu da se oslobodi druΕ‘tvenih normi i pravila, Po je Δesto koristio ironiju i smeΕ‘na preuveliΔavanja u svojim delima.[90][90] Njegovo prvo nama poznato delo βMecengerΕ‘tajnβ[91] (engl. Metzengerstein), koje je ujedno bilo i njegov prvi horor, trebalo je da bude satira horor ΕΎanra.[92] Pored toga, obnovio je nauΔnu fantastiku kada je zbog vazduhoplovnih balona napisao βPodvala sa balonomβ (engl. The Ballon-Hoax).[93] Dosta je pisao po ukusima masovnog trΕΎiΕ‘ta.[94] Zbog toga je u svojoj fikciji Δesto pisao o pesudonaukama, kao Ε‘to su frenologija[95] i fiziognomika.[96] KnjiΕΎevna teorija Svoje knjiΕΎevne teorije koje su se Δesto ogledale u njegovim delima, Po je predstavio u svojim kritikama i esejima- kao Ε‘to je βPesniΔko naΔeloβ (engl. The Poetic Principle).[97] Iako je verovao da smisao ili znaΔenje u knjiΕΎevnosti treba da bude ispod povrΕ‘ine, Po nije podrΕΎavao didakticizam[98] i alegoriju.[99] Dela sa oΔiglednim znaΔenjem, piΕ‘e on, prestaju da budu umetnost.[100] Smatrao je da kvalitetno delo treba da bude kratko i da se koncentriΕ‘e na jedan utisak.[97] Do kraja je verovao da pisac mora paΕΎljivo da se brine o ideji i oseΔanjima u svojim delima.[101] U svom eseju βFilozofija kompozicijeβ (engl. The Philosophy of Composition), u kojoj opisuje metode koje je koristio da bi napisao pesmu βGavranβ (engl. The Raven), Po tvrdi da je strogo pratio taj metod. MeΔutim, postoje sumnje da se nije drΕΎao tog sistema. T.S. Eliot je rekao: βTeΕ‘ko nam je da Δitamo taj ogled, a da ne uvidimo da, ako je Po stvarno tako precizno isplanirao svoju pesmu, onda se verovatno previΕ‘e muΔio oko nje: Metodi ne pripada zasluga za rezultatβ.[102] BiografiΔar DΕΎ.V. KrutΔ je opisao esej kao: βVeoma genijalnu veΕΎbu u tehnikama racionalizacije.β[103] Nasledstvo Digitalna restauracija ilustracije koju je Eduar Mane nacrtao za prevedeno izdanje βGavranaβ (1875). KnjiΕΎevni uticaji Za ΕΎivota najviΕ‘e je bio poznat po svojim kritikama. DΕΎejms Rasel Lovel ga je opisao kao jednog od najboljih kritiΔara fiktivnih dela u Americi, Δak rekavΕ‘i da je Po ponekad koristio prusku kiselinu umesto mastila kad je pisao.[104] Zbog svojih recenzija dobio je reputaciju βtomahavk Δovekaβ.[105] Δesto je kritikovao Henrija Vodsvorta Longfeloua, kome je objavio tkzv. βLongfelou ratβ. Po je smatrao da su njegova dela previΕ‘e propovedaΔki nastrojena, izvedena iz tuΔih radova i da su plagijati.[106] Predvideo je da Δe se Longfelouva reputacija i stil pisanja pogorΕ‘ati.[107] Bio je i poznat po delima fikcije. Bio je jedan od prvih ameriΔkih pisaca 19. veka koji je postao poznatiji u Evropi nego SAD.[108] Ε arl Bodler je preveo njegova dela, zbog Δega je Po postao veoma poznat u Francuskoj.[109] Po je postavio osnove detektivskog ΕΎanra. Artur Konan Dojl je o tome rekao: βSvaka Poova detektivska priΔa je koren iz kog se jedna cela knjiΕΎevnost razvila... Gde je bila detektivska priΔa pre nego Ε‘to joj je Po dao dah ΕΎivota?β.[110] Mystery Writers of America su nagrade koje dodeljuju za taj ΕΎanr nazvali βEdgarβ.[111] Dosta je i uticao na nauΔnu fantastiku. Ε½il Vern je napisao nastavak Poovog dela βAvanture Artura Gordona Pimaβ pod nazivom βAntarktiΔka misterijaβ (engl. An Antarctic Mystery), poznatiji kao βLedena sfingaβ (engl. The Sphinx of the Ice Fields).[112] Herbert DΕΎordΕΎ Vels, poznati pisac nauΔne fantastike, je o Poovom romanu rekao: βPim je ono Ε‘to veoma inteligentan um moΕΎe da smisli o svetu juΕΎnog pola pre sto godina.β[113] The Guardian je 2013. godine objavio da je delo βAvanture Artura Gordona Pimaβ jedno od najboljih novela napisanih na engleskom jeziku, i da je uticao na mnoge autore kao Ε‘to su Henri DΕΎejms, Artur Konan Dojl, B. Traven i Dejvid Morel. Alfred HiΔkok je jednom rekao da ga su ga Poova dela inspirisala da piΕ‘e napete filmove.[114] Kao mnogi umetnici, i Po je imao imitatore.[115] Mnogi njegovi imitatori koji su bili vidovnjaci su tvrdili da βkanaliΕ‘uβ pesme preko Poovog duha. Poznati primer ovoga je delo Lizi Doten iz 1863. godine, βPesme iz unutraΕ‘njeg ΕΎivotaβ (engl. Poems from the Inner Life), gde je tvrdila da joj je Poov duh βdaoβ nove kompozicije. Te nove kompozicije su bile preraΔeni radovi poznatih Poovih dela kao Ε‘to su βZvonaβ (engl. The Bells), ali sa novim, pozitivnim glediΕ‘tem.[116] Po u retuΕ‘iranom izdanju tkzv. Ultima Thule dagerotipije. Dosta je bio i kritikovan.[108] Vilijam Batler Jejts ga je jednom pak nazvao vulgarnim.[117] Transcedentalista Ralf Voldo Emerson je Δesto nazivao Poa βgalamdΕΎijomβ,[118] Δak rekavΕ‘i za njegovo delo βGavranβ da βne vidi niΕ‘ta u njemuβ.[119] Oldus Haksli je za Poova dela rekao da su βvulgarnaβ zato Ε‘to su βpreviΕ‘e poetiΔnaβ- kao kada neko nosi dijamantski prsten na svakom prstu.[120] Veruje se da postoji samo 12 kopija Poove prve knjige βTamerlan i druge pesmeβ. Jedna kopija je prodata za 662,500 dolara u Njujorku, Ε‘to je rekordna cena za ameriΔka knjiΕΎevna dela.[121] Fizika i kosmologija U njegovom eseju βEureka: pesma u proziβ (engl. Eureka: A Prose Poem; 1848) se nalazi kosmoloΕ‘ka teorija koja sluti o Velikom prasku 80 godina pre zvaniΔne teorije o tom fenomenu,[122][123] kao i prvo verodostojno reΕ‘enje na Olbersov paradoks.[124][125] Esej je pisao intuitivno[126] i nije se obazirao mnogo na nauΔne Δinjenice. Iako je zbog toga tvrdio da je βEurekaβ umetnost, a ne nauka,[126] Po je insistirao da je sve napisano istinito[127] i smatrao esej svojim remek-delom.[128] βEurekaβ je ipak puna nauΔnih greΕ‘aka. Na primer, Po je davajuΔi svoje predloge ignorisao Njutnove zakone o gustini i rotaciji planeta.[129] Kriptografija Po se mnogo zanimao za kriptografiju. Izjavio je svoje zainteresovanje u Δasopisu Alexander`s Weekly (Express) Messenger gde je pozivao ljude da mu Ε‘alju Ε‘ifre koje bi on kasnije i deΕ‘ifrovao.[130] Jula 1841. godine je u Graham`s Magazine objavio esej A Few Words on Secret Writing. U svom delu βZlatni jelenakβ (engl. The Gold-Bug ), Po je ubacio Ε‘ifre koje su ne samo bile zanimljive javnosti veΔ i vaΕΎne za celokupnu priΔu dela.[131] Ipak, Po nije bio naroΔito upoznat sa kriptografijom (najΔeΕ‘Δe je samo koristio metod substitucije). Bio je uspeΕ‘an u tom polju zahvaljujuΔi tome Ε‘to njegova publika nije bila upoznata sa kriptografijom, Ε‘to je on uveliko iskoriΕ‘Δavao.[130]Osim toga, doprineo je popularizaciji kriptograma u novinama i Δasopisima.[132] Njegov uticaj se proΕ‘irio dalje od obiΔne javnosti. Po je dosta uticao na poznatog kriptologa Vilijama Fridmana.[133] Fridman je kao dete proΔitao βZlatni jelenakβ, Ε‘to je i pobudilo njegovu zainteresovanost za kriptografiju. Vilijam je zbog toga za vreme Drugog svetskog rata uspeo da deΕ‘ifruje japansku PURPLE Ε‘ifru.[134] U popularnoj kulturi Lik Po je u fikciji Δesto prikazivan kao βludi genijeβ ili βmuΔeni umetnik.β[135] Osim toga, Δesto je poistoveΔen sa svojim likovima.[136] Ponekad je prikazivan i kao detektiv, na primer kao u romanu βPoova senkaβ (engl. The Poe Shadow) Metjua Perla.[137] Spomenici, kuΔe i muzeji Njegova kuΔa u Filadelfiji. NaΕΎalost, nijedna kuΔa iz Poovog detinjstva nije opstala. Trenutno se kuΔa u RiΔmondu, The Old Stone House, koristi kao njegov muzej. Tu se nalazi kolekcija Poovih igraΔaka i ostalih predmeta koje je koristio kada je ΕΎiveo sa Alanima, kao i nekoliko njegovih retkih prvih izdanja. Takozvano βDruΕ‘tvo Gavranaβ (engl. Raven Society) odrΕΎava 13 West Range, sobu u kojoj je Po ΕΎiveo dok je studirao u Univerzitetu u VirdΕΎiniji.[138] Najstarija oΔuvana kuΔa u kojoj je Po ΕΎiveo je u Baltimoru i danas se koristi kao muzej. Veruje se da je u njoj sa 23 godine ΕΎiveo zajedno sa Marijom Klem i VirdΕΎinijom (kao i sa svojom bakom i verovatno bratom Vilijamom Henrijem Leonardom Poom).[139] Otvorena je za javnost i koristi se kao sediΕ‘te βDruΕ‘tva Edgara Alana Poaβ (engl. Edgar Allan Poe Society). Od kuΔa u Filadelfiji gde je ΕΎiveo sa svojom ΕΎenom VirdΕΎinijom i svekrvom, samo je poslednja opstala. KuΔa Spring Garden u kojoj je ΕΎiveo 1843β1844 je zaΕ‘tiΔena kao kulturno dobro,[140] a koliba u Bronksu u kojoj je proveo svoje poslednje godine ΕΎivota je danas poznata kao βPoova kolibaβ (eng. Poe Cottage).[65] U Bostonu u ulici Bojlston, nedaleko od mesta gde je Po roΔen, okaΔena je ploΔica u njegovu Δast.[141] KuΔa u kojoj je roΔen koja se nalazila u bivΕ‘oj ulici Karver br. 62 (danas poznata kao ulica Δarlsβjug) viΕ‘e ne postoji. βTrgβ na raskrΕ‘Δu ulica BrodvejβFajetβΔarls je neko vreme bio nazvan po njemu, ali je nestao kada su ulice bile izmeΕ‘tene. SreΔom, 2009. godine, raskrsnica izmeΔu ulica Δarls i Bojston je postala novi βtrg,β a u martu 2014. godine, na tom mestu je podignuta skulptura u njegovu Δast. Skulpturu je dizajnirala Stefani Roknek i prikazuje Poa u prirodnoj veliΔini kako zajedno sa gavranom i koferom iz kog izleΔu papiri ide uz vetar. Spomenik je zvaniΔno otkriven petog oktobra 2014. godine i u publici je bio poznati pesnik Robert Pinski. Od ostalih spomenika imamo zgradu u Aper Vest Sajdu gde je Po ΕΎiveo kada se preselio u Njujork (veruje se da je tu napisao βGavranaβ). Tu je i kafana u Fels Pointu u Baltimoru u kojoj je, po legendi, Po pio neposledno pred smrt. Kafana je danas poznata pod nazivom The Horse You Came in On (grub prevod: βKonj na kome si dojahaoβ) i meΕ‘tani tvrde da duh po imenu βEdgarβ Δesto pije tamo.[142] Fotografije Ultima Thule, dagerotipija Poa iz 1848. godine. Najpoznatije dagerotipije ovog pisca su:[143] Ultima Thule (βdaleko otkriΔeβ) nastalo u Δast ove nove tehnike fotografisanja. Slikana je novembra 1848. godine u Providensu (Roud Ajlend). Fotograf je verovatno bio Edvin H. ManΔester. βEniβ (engl. Annie) koja je verovatno data Poovoj prijateljici Eni L. RiΔmond. Verovatno je slikana juna 1849. godine u Louelu (MasaΔusets). Fotograf je nepoznat. Tajanstveni posetilac Decenijama je nepoznati posetilac, takozvani βPoov zdraviΔarβ (engl. Poe Toaster), svakog 19. januara ostavljao vlaΕ‘u konjaka i tri ruΕΎe na Poovom grobu. Sem Porpora, istoriΔar iz Vestminister crkve u Baltimoru gde je Po sahranjen, objavio je 15. avgusta 2007. godine da je on 1949. godine zapoΔeo tu tradiciju jer je hteo da pomogne Vestminister crkvi. Njegova priΔa joΕ‘ uvek nije potvrΔena,[144] ali se veruje da je lagao jer neke podatke koje je izjavio nisu bile taΔne.[145] Poov zdraviΔar je poslednji put posetio grob 19. januara 2009., na dvestogodiΕ‘njici Poove smrti. Odabrana dela Poov opus obiluje romanima, kratkim priΔama i pesmama. Smatra se ogromnim doprinosom svetskoj knjiΕΎevnosti, pogotovo u ΕΎanru horora i kriminalistike. Pripovetke βMecengerΕ‘tajnβ βRukopis pronaΔen u bociβ βUgovoreni sastanakβ βMorelaβ βNeki postupci u ΕΎivotu jednog pisca u modiβ βKralj kugaβ βSenkaβ βΔutanjeβ βLigejaβ βPad kuΔe UΕ‘erβ βVilijam Vilsonβ βΔovek gomileβ βUbistva u ulici Morgβ βU Malstremskom vrtloguβ βRazgovor Monosa i Uneβ βElenoraβ βOvalni portretβ βMaska crvene smrtiβ βBunar i klatnoβ βIzdajniΔko srceβ βZlatni jelenakβ βCrna maΔkaβ βUkradeno pismoβ βMoΔ reΔiβ βNekoliko reΔi sa mumijomβ βΔavo perverznostiβ βΔinjenice o sluΔaju g. Valdemaraβ βSfingaβ βSkoΔiΕΎaba ili osam orangutana u lancimaβ βIks-iranje tekstaβ Poezija βTamerlanβ βAl Arafβ βSonet nauciβ βZa -β βSamβ βHeleniβ βIzrafelβ βGrad u moruβ βUsnulaβ βDolina nespokojstvaβ βSnovidijaβ βPeanβ βLenoraβ βKoloseumβ βGavranβ βEulalijaβ βJulalumaβ βEldoradoβ βZa Aniβ βMojoj majciβ βAnabel Liβ βZvonaβ βU snu sanβ Ostala dela βPolitijeβ (1835) - Poova jedina drama βAvanture Artura Gordona Pimaβ (1838) - Poov jedini zavrΕ‘eni roman βFilozofija nameΕ‘tajaβ (1840) - Esej βFilozofija kompozicijeβ (1846) - Esej βPesniΔko naΔeloβ (1848) - Esej
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Posveta! Edgar Alan Po (engl. Edgar Allan Poe; Boston, 19. januar 1809 β Baltimor, 7. oktobar 1849) je bio ameriΔki pisac, urednik, i knjiΕΎevni kritiΔar. Pored svoje poezije i kratkih priΔa, Po je naroΔito bio poznat zbog priΔa misterije i jeze. Smatran kao glavna liΔost romantizma u Americi, bio je njihov najraniji praktiΔar kratke priΔe. Osim Ε‘to je smatran i za osnivaΔa detektivskog ΕΎanra, priznat je i kao vaΕΎan za joΕ‘ mladu nauΔnu fantastiku koja je tada poΔela da se probija u knjiΕΎevnosti.[1] Bio je prvi poznati ameriΔki pisac koji je pokuΕ‘ao da ΕΎivi od struke, zbog Δega je imao finansijski teΕΎak ΕΎivot i karijeru.[2] RoΔen u Bostonu, bio je drugo dete dvoje glumaca.[3] Otac je napustio porodicu 1810. godine, a njegova majka je preminula naredne godine. Kao siroΔe, odveden je u VirdΕΎiniju u grad RiΔmond gde su ga primili DΕΎon i Fransis Alan. Iako nikad zvaniΔno usvojen, proveo je veliki deo detinjstva kao deo te porodice. Uskoro je poΔela da se pojavljuje napetost izmeΔu DΕΎona i Edgara zbog dugova, najviΕ‘e nastalih kockanjem, i cene Ε‘kolovanja. Po je jedan semestar pohaΔao Univerzitet u VirdΕΎiniji pre nego Ε‘to se ispisao zbog nemoguΔnosti plaΔanja. SvaΔao se sa DΕΎ. Alanom oko novΔanih sredstava za svoje obrazovanje pre nego Ε‘to se pod laΕΎnim imenom regrutovao u vojsku 1827. godine. Tada mu je i poΔela, mada na poΔetku skromna izdavaΔka karijera anonimnom zbirkom pesama, βTamerlan i druge pesmeβ (engl. Tamerlane and Other Poems), koja je bila pripisana βBostoncuβ. SmrΔu Fransis Alan 1829. godine, Po i Alan su se opet privremeno zbliΕΎili. Kasnije kao neuspeΕ‘ni oficirski pitomac (kadet) na Vest Pointu, Po se Δvrsto odluΔuje da bude pesnik i pisac, i rastavlja se sa DΕΎonom Alanom. Po se tad okrenuo ka prozi, i narednih nekoliko godina radio na knjiΕΎevnim Δasopisima po kojima je njegov stil knjiΕΎevne kritike postao poznat. Posao ga je naterao da se Δesto seli iz grada u grad, kao Ε‘to su Baltimor, Filadelfija i Njujork. U Baltimoru se 1835. godine oΕΎenio VirdΕΎinijom Klem, svojom trinaestogodiΕ‘njom roΔakom. U januaru 1845. godine je objavio svoju pesmu βGavranβ (engl. The Raven), koja je odmah postala uspeΕ‘na. Dve godine posle objavljivanja, ΕΎena mu umire od tuberkuloze. Δetiri godine je planirao da napravi sopstveni Δasopis The Penn (Kasnije nazvan The Stylus), ali je umro pre nego Ε‘to je bio realizovan. Po je umro kad je imao Δetrdeset godina, u Baltimoru, 7. oktobra 1849. godine. Uzrok smrti je nepoznat ali Δesto pripisan alkoholu, koleri, drogama, srΔanoj bolesti, besnilu, samoubistvu, tuberkulozi, i drugim uzrocima.[4] Po i njegova dela su dosta uticala na knjiΕΎevnost u SAD i svetu, kao i na kosmologiju i kriptografiju. Pojavljuju se i u popularnoj knjiΕΎevnosti, muzici, filmovima, i televiziji. Njegove mnogobrojne kuΔe su danas muzeji. Mystery Writers of America svake godine istaknutim radovima u ΕΎanru misterije dodeljuju nagradu poznatu kao Nagrada Edgar. Detinjstvo i Ε‘kolovanje Natpis u Bostonu koji oznaΔava pribliΕΎnu lokaciju kuΔe u kojoj je Edgar Po ΕΎiveo kada je bio dete. RoΔen je kao Edgar Po, 19. januara 1809. godine, kao drugo dete glumice engleskog porekla Elizabete Arnold Hopkins i glumca Dejvida Poa ml. Imao je starijeg brata Vilijama Henrija Leonarda Poa i mlaΔu sestru Rozali Po.[5] Dejvid Po (Stariji) je iz okruga Kavan u Irskoj 1750. godine emigrirao u Ameriku.[6] MoguΔe je da je Edgar nazvan po liku iz Ε ekspirove drame Kralj Lir, predstave koju je par izvodio 1809. godine.[7] Otac ih je napustio 1810. godine,[8] a majka umrla godinu dana kasnije od tuberkuloze. Po je tada odveden u virdΕΎinijski grad RiΔmond i primljen u kuΔu DΕΎona Alana, uspeΕ‘nog Ε‘kotskog trgovca duvana, raznih tkanina, pΕ‘enice, nadgrobnih spomenika i robova.[9] Iako zbog svojih staratelja nazvan Edgar Alan,[10] Po nikad nije zvaniΔno usvojen.[11] VeleΔasni DΕΎon BuΔenan ga je 1812. godine u ameriΔkoj episkopalnoj crkvi krstio u Edgara Alana Poa. Porodica je 1815. godine zajedno za Poom, Alanovom ΕΎenom Fransis Valentajn Alan i njenom sestrom En Mur (Nensi) Valentajn otplovila u Britaniju. Edgar je 1815. godine kratko pohaΔao Ε‘kolu u gradu Irvine (grad u Ε kotskoj gde je roΔen DΕΎon Alan) pre nego Ε‘to se pridruΕΎio porodici u Londonu 1816. godine. Tamo je iΕ‘ao u internat u Δelsiju do leta 1817. godine. Naknadno je upisan u Manor House School PreΔasnog DΕΎona Bransbija koja se nalazila svega nekoliko kilometara od severnog Londona.[12] Porodica se 1820. godine vratila u RiΔmond. Po je 1824. godine kao naΔelnik sluΕΎio u riΔmondskoj omladinskoj brigadi kada je grad slavio posetu markiza de Lafajeta.[13] U martu 1825. godine, Vilijam Galt, poslovni mecen i jedan od najbogatijih ljudi u RiΔmondu i ujak DΕΎona Alana,[14] je preminuo i ostavio Alanu mnogo hektara nekretnine. Nasledstvo je vredelo 750.000 dolara. Alan je na leto 1825. godine proslavio svoje novo bogatstvo kupivΕ‘i dvospratnu kuΔu zvanu Moldavija.[15] Po se navodno verio Sarom Elmirom Rojster pre nego Ε‘to se u februaru 1826. godine upisao u virdΕΎinijski univerzitet gde je uΔio antiΔke i moderne jezike.[16][17] Mladi univerzitet, star svega jednu godinu, pratio je principe Tomasa DΕΎefersona. Tomasova ustanova je imala stroga pravila protiv kockanja, oruΕΎja, duvana i alkohola. MeΔutim, ta pravila su Δesto bila ignorisana. DΕΎeferson je uneo sistem studentske samovlade, koji je dozvoljavao uΔenicima da biraju svoje predmete, da se dogovaraju oko ΕΎivljenja unutar Ε‘kole, i prijavljuju sve prestupe fakultetu. Taj jedinstven sistem je tada joΕ‘ uvek bio u haosu i mnogi su se ispisivali.[18] Dok je bio tamo, Po je izgubio kontakt sa Rojster i otuΔio od staratelja zbog kockarskih dugova. Tvrdio je da mu DΕΎon nije dao dovoljno novca za Δasove, skripte, i nabavku i sreΔivanje studentskog doma. Alan mu je dodatno poslao novca i odeΔe, ali su se Poovi dugovi poveΔali.[19] Ispisao se posle godinu dana i poΕ‘to se nije oseΔao dobrodoΕ‘lim u RiΔmondu, pogotovo kad je Δuo da se njegova ljubljena Rojster udala za Aleksandra Ε eltona, otputovao je u aprilu 1827. godine u Boston, ΕΎiveΔi na platama koje je dobijao radeΔi kao sluΕΎbenik i ΕΎurnalista.[20] Tada je poΔeo da koristi pseudonim Henri Li Renet.[21] Vojska Po je isprva bio stacioniran u MasaΔusetsu. PoΕ‘to mu je bio potreban novac Po je, 27. maja, 1827. godine, upisao Armiju Sjedinjenih DrΕΎava. Zapisan u vojsci kao Edgar A. Peri, potpisao se da ima 22 godine iako je tada imao samo 18.[22] Kao redov sluΕΎio je u MasaΔusetsu na Fort Independence za meseΔnu platu od pet dolara.[20] Te iste godine, objavio je svoju prvu knjigu, βTamerlan i druge pesmeβ (engl. Tamerlane and Other Poems); zbirku od Δetrdeset strana koja je bila pripisana βBostoncuβ. Knjiga je bila Ε‘tampana u samo pedeset primeraka i nije primila naroΔitu paΕΎnju u javnosti.[23] Edgar je ubrzo unapreΔen u starijeg vodnika PeΕ‘adijskog artiljerijskog puka, Ε‘to mu je udvostruΔilo prihod.[24] Posle dvogodiΕ‘nje sluΕΎbe, pod Δinom zastavnika za artiljeriju (najviΕ‘i rang podoficira), Po je zaΕΎeleo da izaΔe iz vojske. Otkrio je nadleΕΎnom, naΔelniku Havardu, svoje okolnosti i pravo ime. Bilo mu je dozvoljeno da se ispiΕ‘e samo ako se pomiri i napiΕ‘e pismo DΕΎonu Alanu. Mesecima je Alan ignorisao molbe, Δak ga ne obaveΕ‘tavajuΔi da je Fransis bila bolesna. Poova pomajka je preminula 28. februara. Sahranjena je 2. marta. SledeΔeg dana Po poseΔuje DΕΎona koji je, verovatno pod utiskom smrti svoje ΕΎene, dozvolio da mu se sin ispiΕ‘e da bi mogao da zakaΕΎe sastanak sa Vojnom Akademijom Sjedinjenih DrΕΎava u Vest Pointu, u kojoj je Po trebalo da nastavi svoju sluΕΎbu.[25] Po je otpuΕ‘ten 15. aprila 1829. godine kada mu je potvrΔen ulaz u Vest Point.[26] Pre odlaska u vojsku se vratio u Baltimor da bi ΕΎiveo sa tetkom Marijom Klem, njenom Δerkom VirdΕΎinijom E. Klem, svojim bratom Henrijem, i babom Elizabetom K. Po.[27] U meΔuvremenu, Po je objavio svoju drugu knjigu, βAl Araf, Tamerlan, i manje pesmeβ (engl. Al Aaraaf, Tamerlane, and Minor Poems).[28] Upisao je Vest Point 1. jula, 1830. godine.[29] DΕΎon Alan se oktobra iste godine oΕΎenio Luizom Paterson.[30] PoΕ‘to je Alan imao vanbraΔnu decu koju Po nije odobravao, Δesto su se svaΔali i ubrzo rastali.[31] Po je ubrzo posle toga namerno doveo sebe u situaciju da bude izbaΔen iz Vest Pointa, tako Ε‘to je zapostavljao duΕΎnosti i izbegavao nareΔenja da prisustvuje vojniΔkim veΕΎbama, Δasovima i crkvi.[32] Preselio se u Njujork u februaru 1831. godine gde je objavio treΔi tom pesama nazvan βPoemeβ (engl. Poems). Knjigu je finansirao uz pomoΔ svojih poznanika iz Vest Pointa koji su veΔinom donirali 75 centi kao doprinos zbirci, skupivΕ‘i tako 170 dolara. OΔekivali su satiriΔne stihove sliΔne onima koje je Po pisao o nadleΕΎnima dok je sluΕΎio vojsku.[33] Zbirku, koja je oznaΔena kao βDrugo izdanjeβ, odΕ‘tampao je Elam Blis iz Njujorka, zajedno sa posvetom: βOvaj tom je sa poΕ‘tovanjem posveΔen korpusu kadeta Sjedinjenih DrΕΎavaβ. U sadrΕΎaju knjige su se opet naΕ‘le pesme βTamerlanβ i βAl Arafβ, kao i Ε‘est pre neobjavljenih, prvih verzija pesama, ukljuΔujuΔi: βHeleniβ (engl. To Helen), βIzrafelβ (engl. Israfel), βGrad u moruβ (engl. The City in the Sea).[34] Vratio se u Baltimor kod svoje tetke, brata i roΔake, marta 1831. godine. Njegov brat Henri je zbog bolesti, delom uzrokovanoj alkoholizmom, preminuo 1. avgusta 1831. godine.[35] IzdavaΔka karijera Posle bratovljeve smrti, Po je ozbiljnije pokuΕ‘ao da zapoΔne karijeru. MeΔutim, izabrao je veoma nezgodno vreme.[36] Bio je prvi poznati Amerikanac koji je pokuΕ‘ao da ΕΎivi od pisanja,[2][37] Ε‘to mu je bilo oteΕΎano zbog oskudice zakona meΔunarodnih ugovora o autorskim pravima.[38] IzdavaΔi su radije proizvodili neovlaΕ‘Δene kopije britanskih radova nego plaΔali za nova ameriΔka.[37] Industrija je delimiΔno bila skrhana tkzv. βPanikomβ iz 1837. godine.[39] Iako mu je posao u ameriΔkim Δasopisima poΔeo da cveta, delimiΔno zbog uticaja nove tehnologije, mnogi nisu trajali viΕ‘e od nekoliko izdanja[40] i izdavaΔi su odbijali da plate piscima ili su ih plaΔali mnogo kasnije nego dogovoreno.[41] Po je mnogo puta u svojoj karijeri morao da moli za pare i drugu pomoΔ.[42] Po (26) je 1835. godine dobio dozvolu da oΕΎeni svoju roΔaku VirdΕΎiniju Elizu Klem (13). Proveli su 11 godina u braku sve dok VirdΕΎinija nije preminula. Veruje se da je njena smrt inspirisala neka Poova dela. Posle poezije, Po se okreΔe ka prozi. Objavio je nekoliko priΔa sa izdavaΔkom kuΔom u Filadelfiji i zapoΔeo da piΕ‘e svoju jedinu dramu, βPolitijeβ (engl. Politian). Baltimore Saturday Visiter je oktobra 1833. godine nagradio Poa za njegovo delo βRukopis pronaΔen u bociβ (engl. MS. Found in a Bottle).[43] PriΔa je skrenula paΕΎnju DΕΎon P. Kenedija, koji je pomogao Edgaru tako Ε‘to ga je upoznao sa Tomasom V. Vajtom, urednikom lista Southern Literary Messenger u RiΔmondu.[44] Tamo je avgusta 1835. godine radio kao pomoΔni urednik, ali je u roku od nekoliko nedelja otpuΕ‘ten zato Ε‘to je pijan doΕ‘ao na posao.[45] VraΔajuΔi se u Baltimor, Po se u tajnosti 22. septembra 1835. godine oΕΎenio VirdΕΎinijom, svojom roΔakom. On je imao 26 godina, a ona, na venΔanom listu potpisana kao da ima 21, je imala 13 godina.[46][47]. Zbog obeΔanja da neΔe biti viΕ‘e incidenata, Vajt ga opet zapoΕ‘ljava i Po sa VirdΕΎinijom i njenom majkom vraΔa u RiΔmond. Radio je za Δasopis sve do januara 1837. godine. Tvrdio je da se za vreme njegovog radnog staΕΎa broj prodatih primeraka poveΔao sa 700 na 3,500.[5] U Δasopisu je objavio nekoliko pesama, recenzija knjiga, kritika i priΔa. On i VirdΕΎinija su se u RiΔmondu javno venΔali 16. maja 1836. godine. Delo βAvanture Artura Gordona Pimaβ (engl. The Narrative of Arthur Gordon Pym of Nantucket) je 1838. godine objavljeno i uveliko primljeno ujavnosti.[48] Na leto 1839. godine poΔeo je da radi kao pomoΔni urednik u Δasopisu Burton`s Gentleman`s Magazine. Tu je objavio mnoge Δlanke, priΔe i recenzije, Ε‘to mu je poboljΕ‘alo veΔ ustaljenu reputaciju kritiΔara. Iste godine je objavio βPriΔe iz Groteske i Arabeskeβ (engl. Tales of the Grotesque and Arabesque), koje su bile podeljene u dva toma, i od kojih je dobio malo novca i podeljene kritike.[49] Po je ovaj Δasopis napustio posle godinu dana, da bi u kratkom periodu posle poΔeo da radi za Graham`s Magazine.[50] Juna 1840. godine, objavljuje prospekt koji je najavio njegove namere da zapoΔne sopstveni Δasopis, The Stylus.[51] Originalni naslov je trebalo da bude The Penn, jer je ideja bila da se novine objave u Filadelfiji. Ε estog juna 1840. godine je kupio mesto za svoju reklamu u Δasopisu Saturday Evening Post, koja je glasila: βProspekt za The Penn Δasopis, meseΔni knjiΕΎevni ΕΎurnal, koji Δe ureΔivati u Filadelfiji Edgar A. Poβ.[52] Po je umro pre nego Ε‘to je Δasopis zaΕΎiveo. PokuΕ‘ao je da dobije mesto u administraciji DΕΎona Tajlera tako Ε‘to je tvrdio da je Δlan Vigovske stranke.[53] Nadao se da Δe mu Robert,[54] sin predsednika Tajlera i poznanik Frederika Tomasa (Poov prijatelj), pomoΔi u dobijanju posla na filadelfijskoj carini.[55] Sredinom septembra 1842. godine kada je trebalo da se dogovori sa Tomasom oko sastanka, Po se nije pojavio. Kao izgovor je uzeo da je bio bolestan, mada je Frederik verovao da je Po u stvari bio pijan.[56] Iako mu je bio obeΔan sastanak, sva radna mesta su se popunila.[57] Koliba u Bronksu u kojoj je Po proveo poslednje godine svog ΕΎivota. VirdΕΎinija je jedne veΔeri dok je pevala i svirala klavir, u januaru 1842. godine, poΔela da ispoljava simptome svoje tuberkuloze. Po je taj prizor opisao kao da joj je krvni sud pukao u grlu.[58] Samo se delimiΔno oporavila, a on je zbog njene bolesti poΔeo joΕ‘ viΕ‘e da pije. Napustio je svoju poziciju u Graham`s i pokuΕ‘ao da naΔe novo radno mesto. U Njujorku je neko vreme radio za Evening Mirror, pre nego Ε‘to je postao urednik, a kasnije i vlasnik Δasopisa Broadway Journal.[59] Po se tada otuΔio od ostalih pisaca kada je javno optuΕΎio Henrija Vodsvorta Longfeloua za plagijat, optuΕΎbu na koju Longfelou nikad nije dao priznanje.[60] Kratka pesma βGavranβ (engl. The Raven) je januara 1845. godine oΕ‘tampana u stranicama Mirror Δasopisa i brzo postala senzacija. Iako ga je proslavila,,[61] Po je za pesmu bio plaΔen samo 9 dolara.[62] Objavljena je i u ΕΎurnalu The American Review: A Whig Journal pod pseudonimom βKvarlz.β[63] Kada je Broadway Journal propao 1846. godine, Po se preselio u Bronks, oblast u Njujorku. U ulici gde se nalazila njegova kuΔa, danas poznata kao βPo kolibaβ, Edgar se sprijateljio sa Jezuitima koji su iΕ‘li u obliΕΎnju Ε‘kolu.[64] Tamo je i umrla VirdΕΎinija, 30. januara 1847 godine.[65] Mnogi biografiΔari i kritiΔari veruju da Poov Δest motiv βsmrti prelepe ΕΎeneβ proizilazi od ΕΎalosti zbog svih ΕΎena koje je izgubio u toku svog ΕΎivota.[66] Nestabilan posle smrti svoje ΕΎene, Po prosi Saru Helen Vitman koja je ΕΎivela u gradu Providens u Roud Ajlandu. Njihova veridba nije dugo potrajala zbog Edgarovog stalnog alkoholisanja i nestalnog ponaΕ‘anja. Ima i dokaza da je Vitmanina majka intervenisala njihov odnos.[67] Po se posle toga vratio u RiΔmond i nastavio vezu sa Sarom E. Rojster.[68] Smrt Edgar Alan Po je sahranjen u Baltimoru. Okolnosti u kojima je umro su i dan danas nepoznate. Po je naΔen zbunjen na ulicama Baltimora 3. oktobra 1849. godine. DΕΎozef V, Δovek koji ga je naΕ‘ao,[69] pozvao je pomoΔ i Po je odveden u Washington College Hospital, gde je i umro u pet ujutru, 7. oktobra 1849 godine.[70] Nije bio pri sebi dovoljno dugo da bi objasnio kako je zavrΕ‘io u tuΔoj odeΔi i u takvom stanju. Mnogi tvrde da je na noΔ pred smrt stalno ponavljao ime βRenoldsβ. Prema nekim izvorima, njegove poslednje reΔi su bile: βGospode, pomozi mojoj jadnoj duΕ‘iβ.[70] Sva evidencija, ukljuΔujuΔi i umrlicu, je izgubljena.[71] Mnoge novine u to vreme su pisale kako je Po umro zbog alkoholizma.[72] MeΔutim, pravi uzrok smrti je i dan danas nepoznat.[73] Drugi moguΔi uzroci: delirijum tremens, srΔana bolest, epilepsija, sifilis, meningitis,[4] kolera[74] i besnilo[75]. Jedna teorija iz 1872. godine ukazuje na moguΔnost da je Po ubijen zbog politiΔkih razloga. Naime, u to vreme su neki graΔani bili prisiljeni da glasaju za odreΔenog kanditata, posle Δega su Δesto bili ubijeni.[76] Grizvoldovi βMemoariβ Na dan Poove sahrane, u New York Tribune, na videlo izlazi obimna Δitulja potpisana sa βLudvigβ. Njen uvod je glasio: βEdgar Alan Po je mrtav. PrekjuΔe je umro u Baltimoru. Ovo obaveΕ‘tenje Δe iznenaditi mnoge, malo njih Δe oΕΎalostitiβ. Ubrzo je βLudvigovβ identitet otkriven kao Rufus Vilmot Grizvold (engl. Rufus Wilmot Griswold). Ovaj kritiΔar, urednik i antologiΔar je imao loΕ‘e odnose sa Poom od 1842. godine. Grizbold je zbog toga pokuΕ‘ao da mu posthumno ukalja ugled.[77] Rufus Grizvold je u zbirci pesama 1850. godine napisao biografski Δlanak o Pou nazvan Memoir of the Author. U njemu je Poa prikazao kao pijanog narkomana, liΕ‘enog razuma. Kao dokaz je dao u prilog piΕ‘Δeva pisma.[77] MeΔutim, mnoge informacije u Δlanku su ili bile potpune laΕΎi ili izopaΔene poluistine. Na primer, sad se zna da Edgar nije bio zavisnik od droge.[78] Iako su Poovi poznanici bili protiv knjige,[79] ona je postala popularna. To je bio sluΔaj veΔinom zbog toga Ε‘to je to bila jedina celovita biografija i zbog toga Ε‘to se ljudima svidelo da Δitaju dela βzlogβ Δoveka.[80] Ubrzo je otkriveno da su pisma koja je Grizvold dao kao dokaze bila falsifikati.[81] Tematika i knjiΕΎevni stil Portret umetnika Samjuela Stilmana Ozguda. Ε½anr Njegova najpoznatija dela fikcije su u gotiΔarskom stilu,[82] u kome su najΔeΕ‘Δe teme smrt (i njene fiziΔke karakteristike kao Ε‘to su dekompozicija), prevremeno sahranjivanje, vaskrsenje mrtvih, i ΕΎal.[83] NajveΔi broj Poovih dela se smatra da pripadaju mraΔnom ili crnom romantizmu koji je nastao kao reakcija na transcedentalizam,[84] pokret koji Po nije podrΕΎavao.[85] PoΕ‘to je Δesto zvao Boston Barom (βFrogpondβ), smatrajuΔi ga Ε‘tabom βklika ljudskog rodaβ, ljudima koji su pripadali transcedentalizmu dao je nadimak βfrogpondijansβ.[86][87] Kritikovao je Δlanove tog pokreta, opisivajuΔi njihove radove kao βpoludele metaforeβ koje su βnejasne samo da bi bile nejasneβ[88] ili βmistiΔne samo da bi bile mistiΔneβ.[85] U pismu napisanom Tomasu H. Δiversu, Po je objasnio da ne mrzi transcedentaliste, veΔ samo βsimulante i sofiste meΔu njimaβ.[89] Pored horora pisao je i satire, humoristiΔke priΔe i podvale. Da bi poveΔao komiΔnost i omoguΔio Δitaocu da se oslobodi druΕ‘tvenih normi i pravila, Po je Δesto koristio ironiju i smeΕ‘na preuveliΔavanja u svojim delima.[90][90] Njegovo prvo nama poznato delo βMecengerΕ‘tajnβ[91] (engl. Metzengerstein), koje je ujedno bilo i njegov prvi horor, trebalo je da bude satira horor ΕΎanra.[92] Pored toga, obnovio je nauΔnu fantastiku kada je zbog vazduhoplovnih balona napisao βPodvala sa balonomβ (engl. The Ballon-Hoax).[93] Dosta je pisao po ukusima masovnog trΕΎiΕ‘ta.[94] Zbog toga je u svojoj fikciji Δesto pisao o pesudonaukama, kao Ε‘to su frenologija[95] i fiziognomika.[96] KnjiΕΎevna teorija Svoje knjiΕΎevne teorije koje su se Δesto ogledale u njegovim delima, Po je predstavio u svojim kritikama i esejima- kao Ε‘to je βPesniΔko naΔeloβ (engl. The Poetic Principle).[97] Iako je verovao da smisao ili znaΔenje u knjiΕΎevnosti treba da bude ispod povrΕ‘ine, Po nije podrΕΎavao didakticizam[98] i alegoriju.[99] Dela sa oΔiglednim znaΔenjem, piΕ‘e on, prestaju da budu umetnost.[100] Smatrao je da kvalitetno delo treba da bude kratko i da se koncentriΕ‘e na jedan utisak.[97] Do kraja je verovao da pisac mora paΕΎljivo da se brine o ideji i oseΔanjima u svojim delima.[101] U svom eseju βFilozofija kompozicijeβ (engl. The Philosophy of Composition), u kojoj opisuje metode koje je koristio da bi napisao pesmu βGavranβ (engl. The Raven), Po tvrdi da je strogo pratio taj metod. MeΔutim, postoje sumnje da se nije drΕΎao tog sistema. T.S. Eliot je rekao: βTeΕ‘ko nam je da Δitamo taj ogled, a da ne uvidimo da, ako je Po stvarno tako precizno isplanirao svoju pesmu, onda se verovatno previΕ‘e muΔio oko nje: Metodi ne pripada zasluga za rezultatβ.[102] BiografiΔar DΕΎ.V. KrutΔ je opisao esej kao: βVeoma genijalnu veΕΎbu u tehnikama racionalizacije.β[103] Nasledstvo Digitalna restauracija ilustracije koju je Eduar Mane nacrtao za prevedeno izdanje βGavranaβ (1875). KnjiΕΎevni uticaji Za ΕΎivota najviΕ‘e je bio poznat po svojim kritikama. DΕΎejms Rasel Lovel ga je opisao kao jednog od najboljih kritiΔara fiktivnih dela u Americi, Δak rekavΕ‘i da je Po ponekad koristio prusku kiselinu umesto mastila kad je pisao.[104] Zbog svojih recenzija dobio je reputaciju βtomahavk Δovekaβ.[105] Δesto je kritikovao Henrija Vodsvorta Longfeloua, kome je objavio tkzv. βLongfelou ratβ. Po je smatrao da su njegova dela previΕ‘e propovedaΔki nastrojena, izvedena iz tuΔih radova i da su plagijati.[106] Predvideo je da Δe se Longfelouva reputacija i stil pisanja pogorΕ‘ati.[107] Bio je i poznat po delima fikcije. Bio je jedan od prvih ameriΔkih pisaca 19. veka koji je postao poznatiji u Evropi nego SAD.[108] Ε arl Bodler je preveo njegova dela, zbog Δega je Po postao veoma poznat u Francuskoj.[109] Po je postavio osnove detektivskog ΕΎanra. Artur Konan Dojl je o tome rekao: βSvaka Poova detektivska priΔa je koren iz kog se jedna cela knjiΕΎevnost razvila... Gde je bila detektivska priΔa pre nego Ε‘to joj je Po dao dah ΕΎivota?β.[110] Mystery Writers of America su nagrade koje dodeljuju za taj ΕΎanr nazvali βEdgarβ.[111] Dosta je i uticao na nauΔnu fantastiku. Ε½il Vern je napisao nastavak Poovog dela βAvanture Artura Gordona Pimaβ pod nazivom βAntarktiΔka misterijaβ (engl. An Antarctic Mystery), poznatiji kao βLedena sfingaβ (engl. The Sphinx of the Ice Fields).[112] Herbert DΕΎordΕΎ Vels, poznati pisac nauΔne fantastike, je o Poovom romanu rekao: βPim je ono Ε‘to veoma inteligentan um moΕΎe da smisli o svetu juΕΎnog pola pre sto godina.β[113] The Guardian je 2013. godine objavio da je delo βAvanture Artura Gordona Pimaβ jedno od najboljih novela napisanih na engleskom jeziku, i da je uticao na mnoge autore kao Ε‘to su Henri DΕΎejms, Artur Konan Dojl, B. Traven i Dejvid Morel. Alfred HiΔkok je jednom rekao da ga su ga Poova dela inspirisala da piΕ‘e napete filmove.[114] Kao mnogi umetnici, i Po je imao imitatore.[115] Mnogi njegovi imitatori koji su bili vidovnjaci su tvrdili da βkanaliΕ‘uβ pesme preko Poovog duha. Poznati primer ovoga je delo Lizi Doten iz 1863. godine, βPesme iz unutraΕ‘njeg ΕΎivotaβ (engl. Poems from the Inner Life), gde je tvrdila da joj je Poov duh βdaoβ nove kompozicije. Te nove kompozicije su bile preraΔeni radovi poznatih Poovih dela kao Ε‘to su βZvonaβ (engl. The Bells), ali sa novim, pozitivnim glediΕ‘tem.[116] Po u retuΕ‘iranom izdanju tkzv. Ultima Thule dagerotipije. Dosta je bio i kritikovan.[108] Vilijam Batler Jejts ga je jednom pak nazvao vulgarnim.[117] Transcedentalista Ralf Voldo Emerson je Δesto nazivao Poa βgalamdΕΎijomβ,[118] Δak rekavΕ‘i za njegovo delo βGavranβ da βne vidi niΕ‘ta u njemuβ.[119] Oldus Haksli je za Poova dela rekao da su βvulgarnaβ zato Ε‘to su βpreviΕ‘e poetiΔnaβ- kao kada neko nosi dijamantski prsten na svakom prstu.[120] Veruje se da postoji samo 12 kopija Poove prve knjige βTamerlan i druge pesmeβ. Jedna kopija je prodata za 662,500 dolara u Njujorku, Ε‘to je rekordna cena za ameriΔka knjiΕΎevna dela.[121] Fizika i kosmologija U njegovom eseju βEureka: pesma u proziβ (engl. Eureka: A Prose Poem; 1848) se nalazi kosmoloΕ‘ka teorija koja sluti o Velikom prasku 80 godina pre zvaniΔne teorije o tom fenomenu,[122][123] kao i prvo verodostojno reΕ‘enje na Olbersov paradoks.[124][125] Esej je pisao intuitivno[126] i nije se obazirao mnogo na nauΔne Δinjenice. Iako je zbog toga tvrdio da je βEurekaβ umetnost, a ne nauka,[126] Po je insistirao da je sve napisano istinito[127] i smatrao esej svojim remek-delom.[128] βEurekaβ je ipak puna nauΔnih greΕ‘aka. Na primer, Po je davajuΔi svoje predloge ignorisao Njutnove zakone o gustini i rotaciji planeta.[129] Kriptografija Po se mnogo zanimao za kriptografiju. Izjavio je svoje zainteresovanje u Δasopisu Alexander`s Weekly (Express) Messenger gde je pozivao ljude da mu Ε‘alju Ε‘ifre koje bi on kasnije i deΕ‘ifrovao.[130] Jula 1841. godine je u Graham`s Magazine objavio esej A Few Words on Secret Writing. U svom delu βZlatni jelenakβ (engl. The Gold-Bug ), Po je ubacio Ε‘ifre koje su ne samo bile zanimljive javnosti veΔ i vaΕΎne za celokupnu priΔu dela.[131] Ipak, Po nije bio naroΔito upoznat sa kriptografijom (najΔeΕ‘Δe je samo koristio metod substitucije). Bio je uspeΕ‘an u tom polju zahvaljujuΔi tome Ε‘to njegova publika nije bila upoznata sa kriptografijom, Ε‘to je on uveliko iskoriΕ‘Δavao.[130]Osim toga, doprineo je popularizaciji kriptograma u novinama i Δasopisima.[132] Njegov uticaj se proΕ‘irio dalje od obiΔne javnosti. Po je dosta uticao na poznatog kriptologa Vilijama Fridmana.[133] Fridman je kao dete proΔitao βZlatni jelenakβ, Ε‘to je i pobudilo njegovu zainteresovanost za kriptografiju. Vilijam je zbog toga za vreme Drugog svetskog rata uspeo da deΕ‘ifruje japansku PURPLE Ε‘ifru.[134] U popularnoj kulturi Lik Po je u fikciji Δesto prikazivan kao βludi genijeβ ili βmuΔeni umetnik.β[135] Osim toga, Δesto je poistoveΔen sa svojim likovima.[136] Ponekad je prikazivan i kao detektiv, na primer kao u romanu βPoova senkaβ (engl. The Poe Shadow) Metjua Perla.[137] Spomenici, kuΔe i muzeji Njegova kuΔa u Filadelfiji. NaΕΎalost, nijedna kuΔa iz Poovog detinjstva nije opstala. Trenutno se kuΔa u RiΔmondu, The Old Stone House, koristi kao njegov muzej. Tu se nalazi kolekcija Poovih igraΔaka i ostalih predmeta koje je koristio kada je ΕΎiveo sa Alanima, kao i nekoliko njegovih retkih prvih izdanja. Takozvano βDruΕ‘tvo Gavranaβ (engl. Raven Society) odrΕΎava 13 West Range, sobu u kojoj je Po ΕΎiveo dok je studirao u Univerzitetu u VirdΕΎiniji.[138] Najstarija oΔuvana kuΔa u kojoj je Po ΕΎiveo je u Baltimoru i danas se koristi kao muzej. Veruje se da je u njoj sa 23 godine ΕΎiveo zajedno sa Marijom Klem i VirdΕΎinijom (kao i sa svojom bakom i verovatno bratom Vilijamom Henrijem Leonardom Poom).[139] Otvorena je za javnost i koristi se kao sediΕ‘te βDruΕ‘tva Edgara Alana Poaβ (engl. Edgar Allan Poe Society). Od kuΔa u Filadelfiji gde je ΕΎiveo sa svojom ΕΎenom VirdΕΎinijom i svekrvom, samo je poslednja opstala. KuΔa Spring Garden u kojoj je ΕΎiveo 1843β1844 je zaΕ‘tiΔena kao kulturno dobro,[140] a koliba u Bronksu u kojoj je proveo svoje poslednje godine ΕΎivota je danas poznata kao βPoova kolibaβ (eng. Poe Cottage).[65] U Bostonu u ulici Bojlston, nedaleko od mesta gde je Po roΔen, okaΔena je ploΔica u njegovu Δast.[141] KuΔa u kojoj je roΔen koja se nalazila u bivΕ‘oj ulici Karver br. 62 (danas poznata kao ulica Δarlsβjug) viΕ‘e ne postoji. βTrgβ na raskrΕ‘Δu ulica BrodvejβFajetβΔarls je neko vreme bio nazvan po njemu, ali je nestao kada su ulice bile izmeΕ‘tene. SreΔom, 2009. godine, raskrsnica izmeΔu ulica Δarls i Bojston je postala novi βtrg,β a u martu 2014. godine, na tom mestu je podignuta skulptura u njegovu Δast. Skulpturu je dizajnirala Stefani Roknek i prikazuje Poa u prirodnoj veliΔini kako zajedno sa gavranom i koferom iz kog izleΔu papiri ide uz vetar. Spomenik je zvaniΔno otkriven petog oktobra 2014. godine i u publici je bio poznati pesnik Robert Pinski. Od ostalih spomenika imamo zgradu u Aper Vest Sajdu gde je Po ΕΎiveo kada se preselio u Njujork (veruje se da je tu napisao βGavranaβ). Tu je i kafana u Fels Pointu u Baltimoru u kojoj je, po legendi, Po pio neposledno pred smrt. Kafana je danas poznata pod nazivom The Horse You Came in On (grub prevod: βKonj na kome si dojahaoβ) i meΕ‘tani tvrde da duh po imenu βEdgarβ Δesto pije tamo.[142] Fotografije Ultima Thule, dagerotipija Poa iz 1848. godine. Najpoznatije dagerotipije ovog pisca su:[143] Ultima Thule (βdaleko otkriΔeβ) nastalo u Δast ove nove tehnike fotografisanja. Slikana je novembra 1848. godine u Providensu (Roud Ajlend). Fotograf je verovatno bio Edvin H. ManΔester. βEniβ (engl. Annie) koja je verovatno data Poovoj prijateljici Eni L. RiΔmond. Verovatno je slikana juna 1849. godine u Louelu (MasaΔusets). Fotograf je nepoznat. Tajanstveni posetilac Decenijama je nepoznati posetilac, takozvani βPoov zdraviΔarβ (engl. Poe Toaster), svakog 19. januara ostavljao vlaΕ‘u konjaka i tri ruΕΎe na Poovom grobu. Sem Porpora, istoriΔar iz Vestminister crkve u Baltimoru gde je Po sahranjen, objavio je 15. avgusta 2007. godine da je on 1949. godine zapoΔeo tu tradiciju jer je hteo da pomogne Vestminister crkvi. Njegova priΔa joΕ‘ uvek nije potvrΔena,[144] ali se veruje da je lagao jer neke podatke koje je izjavio nisu bile taΔne.[145] Poov zdraviΔar je poslednji put posetio grob 19. januara 2009., na dvestogodiΕ‘njici Poove smrti. Odabrana dela Poov opus obiluje romanima, kratkim priΔama i pesmama. Smatra se ogromnim doprinosom svetskoj knjiΕΎevnosti, pogotovo u ΕΎanru horora i kriminalistike. Pripovetke βMecengerΕ‘tajnβ βRukopis pronaΔen u bociβ βUgovoreni sastanakβ βMorelaβ βNeki postupci u ΕΎivotu jednog pisca u modiβ βKralj kugaβ βSenkaβ βΔutanjeβ βLigejaβ βPad kuΔe UΕ‘erβ βVilijam Vilsonβ βΔovek gomileβ βUbistva u ulici Morgβ βU Malstremskom vrtloguβ βRazgovor Monosa i Uneβ βElenoraβ βOvalni portretβ βMaska crvene smrtiβ βBunar i klatnoβ βIzdajniΔko srceβ βZlatni jelenakβ βCrna maΔkaβ βUkradeno pismoβ βMoΔ reΔiβ βNekoliko reΔi sa mumijomβ βΔavo perverznostiβ βΔinjenice o sluΔaju g. Valdemaraβ βSfingaβ βSkoΔiΕΎaba ili osam orangutana u lancimaβ βIks-iranje tekstaβ Poezija βTamerlanβ βAl Arafβ βSonet nauciβ βZa -β βSamβ βHeleniβ βIzrafelβ βGrad u moruβ βUsnulaβ βDolina nespokojstvaβ βSnovidijaβ βPeanβ βLenoraβ βKoloseumβ βGavranβ βEulalijaβ βJulalumaβ βEldoradoβ βZa Aniβ βMojoj majciβ βAnabel Liβ βZvonaβ βU snu sanβ Ostala dela βPolitijeβ (1835) - Poova jedina drama βAvanture Artura Gordona Pimaβ (1838) - Poov jedini zavrΕ‘eni roman βFilozofija nameΕ‘tajaβ (1840) - Esej βFilozofija kompozicijeβ (1846) - Esej βPesniΔko naΔeloβ (1848) - Esej
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! ΔIPLIΔ Bogdan β knjiΕΎevnik, prevodilac i upravnik SNP (Novi BeΔej, 2. XI 1910 β Beograd, 23. VI 1989). Otac Ε½arko i mati Sara bili su uΔitelji; mlaΔi brat Miloje (v), inaΔe pesnik, kratko je radio u SNP kao blagajnik a u Ε‘tampi se javljao Δlancima o novosadskom teatru. U rodnom mestu je pohaΔao osnovnu i graΔansku Ε‘kolu i peti i Ε‘esti razred gimnazije (1920-1926), sedmi u Somboru (1927), a osmi u Srbobranu (1928). Studirao je etnologiju u Bgdu (1928-1932) i od novembra 1934. do februara 1935. radio kao asistent na etnoloΕ‘koj katedri Filozofskog fakulteta. Kao student bio je beogradski dopisnik subotiΔkog i novosadskog βJugoslovenskog dnevnikaβ, a po zavrΕ‘etku studija 1935. prihvatio je mesto profesora u srpskohrvatskim odeljenjima gimnazije i uΔiteljske Ε‘kole u TemiΕ‘varu, odakle je slao dopise βPoliticiβ, izdao knjiΕΎevni almanah βΕ½ivotβ i uredio istoimeni Δasopis, koji je vojna cenzura zabranila posle prvog dvobroja (1936). KraΔe vreme bio je profesor gimnazije u Velikoj Kikindi, a 1937. je doΕ‘ao u NSad, gde je do 1944. bio gimnazijski profesor a za vreme rata i sekretar. SaraΔivao je u βLetopisu Matice srpskeβ, za koji je poΔeo da piΕ‘e joΕ‘ 1930. Okupio je grupu istaknutih pisaca i 1938. i 1939. objavio je dve sveske βVojvoΔanskog zbornikaβ. U to vreme redovno je objavljivao pozoriΕ‘ne kritike i knjiΕΎevne priloge u dnevniku βDanβ. Posle osloboΔenja, od februara 1945, preuzeo je najpre funkciju sekretara, lektora i dramaturga SNP, a potom je u dnevniku βSlobodna Vojvodinaβ ureΔivao kulturnu rubriku i pisao pozoriΕ‘nu kritiku. Od 1. VIII 1947. do 1. XII 1949. bio je upravnik SNP β u to vreme ponovo je ustanovljena Opera a konsolidovan je i dramski ansambl posle masovnog odlaska eminentnih glumaca u novoosnovano Jugoslovensko dramsko pozoriΕ‘te u Bgdu. Kao ambiciozan i marljiv upravnik neprestano je bdeo nad probama i predstavama i obilazio radionice aktivno uΔestvujuΔi u reΕ‘avanju tekuΔih, kako umetniΔkih tako i praktiΔnih, problema. OdrΕΎavao je dinamiΔne kontakte sa resorskim vlastima i druΕ‘tveno-politiΔkim telima i rukovodiocima pametno i uspeΕ‘no koristeΔi njihovu naklonost prema pozoriΕ‘tu i nastojeΔi da ne izigra njihovo poverenje. Negovao je pedantnost i strogost i uz izvanrednu ekipu reditelja (Rakitin, KulundΕΎiΔ, KonjoviΔ) postigao je da u sezonama njegovog upravnikovanja SNP od svih bude prihvatano kao β,mezimΔeβ β kruna ove viΕ‘edecenijske plodne saradnje je Δ. knjiga Tragom mezimΔeta srbskog, koju je SNP izdalo 1980. Tu saradnju ne moΕΎe da pomuti ni Δ. ispad u βaferi GolubnjaΔaβ, kada je u βDnevnikuβ 9. XII 1982. objavio Δlanak PolitiΔki kopci u golubijem perju βumetnostiβ. Od decembra 1949. delovao je kao profesionalni knjiΕΎevnik. Pokrenuo je 1952. knjiΕΎevne novine pod imenom βStraΕΎilovoβ i izdavao ih g. dana, da bi potom 1953/54. prihvatio ureΔivanje βNaΕ‘e sceneβ. Od 1956. do 1964. bio je zaposlen kao lektor i urednik beogradskih βVeΔernjih novostiβ. Poslednje g. ΕΎivota proveo je kao slobodan umetnik. Pisao je pesme sa tematikom iz zaviΔaja. Za prozni knjiΕΎevni rad (za roman Na veliko i na malo) nagraΔen je nagradom Vlade NR Srbije (1946). Na konkursu za dramu u NSadu 1952. njegova drama Koncert za dve violine osvojila je drugu nagradu (izvoΔena je na Radio-Sarajevu). Zmajevu nagradu Matice srpske dobio je za zbirku poezije Slatko pravoslavlje (1968). Na sceni SNP pre rata mu je izvoΔena drama Uspomena na Sorento (27. II 1940), koju je volonterski sΓ’m reΕΎirao i koja je zbog policijske zabrane izvedena samo jednom: βKontroverzna ΔipliΔeva drama Uspomena na Sorento, izvedena u SNP februara 1940, izazvala je veliku buru jer je bila nabijena politiΔkim konotacijama. Prvi Δin je zavrΕ‘en neuobiΔajenim aplauzom, ali su se Δuli i zviΕΎduci nacionalistiΔke desnice koja je nastojala da onemoguΔi predstavu. U drugom Δinu se opet prolomio aplauz za vreme izvoΔenja radnje na sceni i nastajao je sve burniji ΕΎagor kako je nailazio tekst koji je imao politiΔko znaΔenje. To je bila prva i poslednja predstava ovog komada, jer je policija zabranila njegovo dalje izvoΔenjeβ (A. Ob.). Na repertoaru SNP bila je i Δ. dramatizacija SremΔevog dela Pop Δira i pop Spira (17. III 1949), kao i pozoriΕ‘ni komadi Nad popom popa (28. V 1954), Varalica u BeΔeju (24. XI 1961), Traktat o sluΕ‘kinjama (8. XI 1966) i Kaplar i car (25. V 1971). Po odlasku u penziju bavio se viΕ‘e slikanjem nego pisanjem. U NSadu je objavljena Antologija ΔipliΔ, koju je 2003. priredio D. ReΔep. BIBL: pesme β Poljana, Novi BeΔej 1930; ObeΔana zemlja (za decu), Velika Kikinda 1931; Pesme za Vojvodinu, NSad 1940; Kanal Dunav-Tisa-Dunav, NSad 1949; Divlje jato, NSad 1952; Paorske balade, NSad 1955; Mrtva Tisa, Bgd 1955; Okamenjena stada, NSad 1959; OproΕ‘taj sa Rahovom, Bgd 1960; Je lβ dobro divanim, Bgd 1964; Slatko pravoslavlje, Bgd 1968; Lek od smrti, NSad 1968; pripovetke β Preko Tise, 1946; Iz novih dana, NSad 1948; Lekarska poseta, NSad 1950; Snaga zemlje, Bgd 1951; StraviΔna zvona, Subotica 1958; romani β Na veliko na malo, NSad 1946; DeΔaci sa Tise, NSad 1950; Burno proleΔe, Bgd 1951; Sinovi ravnice, NSad 1952; Okovi, Bgd 1952; Jaruga, Bgd 1953; Zid plaΔa, Bgd 1960; Kadril, NSad 1964; romansirane biografije β ΔorΔe ZliΔiΔ Ciga, Bgd 1951; Pinki, Bgd 1956; Δura JakΕ‘iΔ, Bgd 1959. LIT: L. DotliΔ, βUspomena na Sorentoβ u Novom Sadu, Dan, 29. II 1940; V. M., βUspomena na Sorentoβ od Bogdana ΔipliΔa, Vreme, Bgd, 1. III 1940; T., Premijera Bogdana ΔipliΔa: βUspomena na Sorentoβ, Pravda, Bgd, 3. III 1940; V. PopoviΔ, Nova dramatizacija SremΔeva βPop Δire i pop Spireβ, LMS, 1949, knj. 363, sv. 6, s. 380; M. MirkoviΔ, Sinovi ravnice, Nova misao, 1953, knj. I, s. 708-709; M. KujundΕΎiΔ, Nad popom popa, Dnevnik, 27. V 1954; B. GliΕ‘iΔ, Jedna domaΔa premijera, NIN, 6. VI 1954; M. Matko (A. Panov), Nad popom popa, NS, 1954, br. 82-83, s. 2; M. AntiΔ, Paorske balade, Dnevnik, 26. II 1956; D. ReΔep, Okamenjena stada, LMS, 1959, knj. 383, s. 92-94; M. AntiΔ, Bogdan ΔipliΔ, Dnevnik, 27. XI 1960; M. I. BandiΔ, Lirika ravnice, Politika, 12. XI 1961; J. Vilovac, Opet promaΕ‘aj, Dnevnik, 26. XI 1961; M. MiloradoviΔ, Traktat o sluΕ‘kinjama, LMS, 1962, knj. 389, s. 573-575; Δ. ΔurΔeviΔ, AutentiΔno scensko doΕΎivljavanje Vojvodine, Borba, 10. XI 1966; M. KujundΕΎiΔ, BeΔejske sluΕΎavke i njina gospoΔa, Dnevnik, 10. XI 1966; M. MirkoviΔ, Pun Ε‘uΕ‘anj sluΕ‘kinja, Politika ekspres, 10. XI 1966; Ε½. JovanoviΔ, BeΔejska vrteΕ‘ka, VeΔernje novosti, 10. XI 1966; D. ReΔep, DogaΔaji u Gogi i BeΔeju, PozoriΕ‘te, NSad, 1968, br. 1, s. 8; M. KujundΕΎiΔ, Ubio grad u naΔve, Dnevnik, 27. V 1971; D. PopoviΔ, U pozoriΕ‘tu, Bgd 1973, s. 163-168. V. V. Pre dve godine, preciznije 27. juna 1989. godine, sahranjen je u Beogradu, na groblju βLeΕ‘Δe`, u 79. godini ΕΎivota ugledni knjiΕΎevnik Bogdan ΔipliΔ. Mesto, mislim na samo groblje βLeΕ‘Δe`, i naΔin sahrane vrlo skromni, baΕ‘ kao Ε‘to je u svojim prohtevima, pa i svojim naΔinom ΕΎivota bio skroman i sam pokojnik. Pored NovobeΔejaca, koji su doΕ‘li kao predstavnici Bogdanovog zaviΔaja, bilo je i nekoliko njegovih sugraΔana koji danas ΕΎive u Beogradu - sve u svemu oko dvadesetak prisutnih. Posebno mesto, meΔu njima, zauzima kamenorezac po zanimanju, NovobeΔejac Stevan LekiΔ, koji od prvih posleratnih godina ΕΎivi u Beogradu. Bogdan ΔipliΔ Steva je Δetiri godine stariji od Bogdana, a bio je veliki majstor svog zanata i kao takav uΕΎivao ugled meΔu beogradskim kamenorescima, inaΔe veliki poΕ‘tovalac Bogdana ΔipliΔa, ne samo zbog njegovog knjiΕΎevnog dela, veΔ moΕΎda joΕ‘ i viΕ‘e kao istaknutog NovobeΔejca. IzgledaΔe malo neobiΔno Ε‘to se, povodom Bogdanove smrti, zadrΕΎavam na ovim podacima - jednog obiΔnog zanatlije poreklom iz Novog BeΔeja. Ali Steva je dokazao da nije obiΔan - mali Δovek. Iako je prevalio osamdesetu godinu ΕΎivota, joΕ‘ uvek dosta vitalan, kada je iz novina proΔitao da je umro Bogdan, za nas NovobeΔejce, Boda ΔipliΔ, i da Δe se sahrana obaviti na groblju u βLeΕ‘Δu`, koje je nedavno osnovano i spada u red joΕ‘ neizgraΔenog beogradskog groblja, taj Steva LekiΔ se pokazao u svojoj pravoj veliΔini. Upotrebio je svoj ugled, velikog kamenorezaΔkog struΔnjaka, i u Upravi beogradskog Novog Groblja izrazio svoje nezadovoljstvo Ε‘to se jedan, tako veliki Δovek kakav je bio Bogdan ΔipliΔ, sahranjuje na groblju u βLeΕ‘Δu`. Po Stevi, i ne samo po njemu, ΔipliΔu je mesto meΔu zasluΕΎnim graΔanima na Novom Groblju. Pa kad veΔ za to pozvani, nisu naΕ‘li za potrebno, o Δemu Δe kasnije biti neΕ‘to viΕ‘e reci, onda mu se mora obezbediti skromni grob na jednoj od parcela na Novom Groblju, ili makar u grobu gde su mu sahranjeni otac i mati. To je prihvatila Uprava Novog Groblja i prilikom sahrane saopΕ‘tila prisutnima da Δe Bogdanovi posmrtni ostaci naknadno biti preneti sa βLeΕ‘Δa` na Novo Groblje. Pa sad recite, zar ne zasluΕΎuje Steva LekiΔ, da se u ovom podseΔanju na sahranu Bogdana ΔipliΔa spomene kao njegov veliki poΕ‘tovalac. Uprava Novog Groblja, izvrΕ‘ila je obeΔanje i ekshumacija (prenoΕ‘enja) tela Bogdana ΔipliΔa izvrΕ‘ena je krajem jula 1989. godine i sahranjen je u grobu gde su mu sahranjeni otac i mati. Da se vratim na samu sahranu. Ona je obavljena o troΕ‘ku i organizaciji Matice srpske, kojoj je Bogdan zaveΕ‘tao svu svoju skromnu imovinu, o kojoj Δu kasnije reΔi neΕ‘to viΕ‘e. Ispred Matice, sahrani je prisustvovao sekretar dr DuΕ‘an Popov, bez predstavnika knjiΕΎevniΔkog odbora, a i da ne pomenem da je, s obzirom na knjiΕΎevniΔku plodnost i veliΔinu Bogdana ΔipliΔa, trebalo da prisustvuje i Δitav Odbor, a moΕΎda i predsednik Matice srpske, sa kojim je Bogdan bio liΔni poznanik joΕ‘ iz mlaΔih knjiΕΎevniΔkih dana. MoΕΎda sav ovaj deo zvuΔi kao prigovor Matici, ali iz Vojvodine, nije u tome zatajila samo Matica srpska, nego i mnoge druge ustanove u kojima je Bogdan radio kao Ε‘to su: Novosadska gimnazija, Srpsko narodno pozoriΕ‘te, Dnevnik i dr. koje je zaduΕΎio da ga se bar seΔaju. Bogdan je bio jedan od starijih i spadao u red plodnijih pisaca iz Vojvodine, koji nisu nikad zaboravili da pripadaju tom kraju, pa su i motivi njegovog stvaralaΕ‘tva bili iskljuΔivo vojvoΔanski. No, nisam pozvan da sudim, veΔ to iznosim viΕ‘e kao NovobeΔejac i jedan od Bogdanovih mlaΔih prijatelja i poΕ‘tovalaca, kao svoj bol, pri Δemu moram reΔi da moΕΎda i nemam pravu meru. Na sahrani se od Bogdana oprostio Sekretar Matice, prigodnim govorom, u ime Matice. Tu je zatim bio i Bogdanov prijatelj, knjiΕΎevnik Laza LaziΔ iz Sombora, koji ΕΎivi u Beogradu, i on je rekao par lepih reci o stvaralaΕ‘tvu i liΔnosti Bogdana ΔipliΔa. KnjiΕΎevnik Ivan Ivanji, opraΕ‘tajuΔi se od Bogdana, izneo je njegovu hrabrost i humanost kada ga je upisao u novosadsku gimnaziju, iako Ivanji nije raspolagao nikakvim dokumentima, da je pre toga u Zrenjaninu zavrΕ‘io prethodne razrede, o Δemu Δu kasnije izneti viΕ‘e detalja. U ime NovobeΔejaca se oprostio Branislav Bata KiseliΔki. Eto to bi bilo sve o toj skromnoj i preskromnoj sahrani. Nisam pozvan, Ε‘to se struΔnosti tiΔe, da sudim o Bogdanovom stvaralaΕ‘tvu, veΔ Δu samo, u najopΕ‘tijim crtama, izneti ono, koliko sam iz druΕΎenja sa njim poslednjih desetak godina njegovog ΕΎivota, zabeleΕΎio da je pisao i objavio. Naravno, bez pretenzija da ta dela ocenjujem, veΔ Δu izneti priznanja koja je dobio za svoje stvaralaΕ‘tvo do 1981. godine. On je, i posle toga stvarao mnogo, moΕΎda Δak viΕ‘e nego u godinama, koje se smatraju da predstavljaju period najveΔeg stvaralaΕ‘tva. Bogdan ΔipliΔ, sin Ε½arka i Sare ΔipliΔ, uΔitelji novobeΔejski, roΔen je u Novom BeΔeju 2. novembra 1910. a umro 23. juna 1989. godine u Beogradu. I danas stanbenu zgradu u Novom BeΔeju, do pravoslavne crkve u ulici Lole Ribara, posle viΕ‘e od Ε‘ezdeset godina od kako su se ΔipliΔevi iselili iz nje, NovobeΔejci nazivaju ΔipliΔeva Ε‘kola. U toj kuΔi se rodio Bogdan ΔipliΔ. On je srednji od tri sina Sare i Ε½arka ΔipliΔa. ZavrΕ‘io je filozofski fakultet u Beogradu 1932. godine i jedno vreme bio je asistent pri etnoloΕ‘koj katedri pomenutog fakulteta. Od 1935. do 1937. godine bio je profesor u srpskim odelenjima gimnazije i uΔiteljske Ε‘kole u TemiΕ‘varu, a zatim, kratko vreme, profesor gimnazije u Velikoj Kikindi. Krajem 1937. godine postao je profesor gimnazije u Novom Sadu, gde je ostao sve do 1945. godine tj. do zavrΕ‘etka drugog svetskog rata. Posle rata, 1945. godine, radi kao sekretar, a zatim kao dramaturg i direktor Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta u Novom Sadu, da bi 1947. godine postao direktor tog pozoriΕ‘ta. Na duΕΎnosti direktora Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta ostao je do kraja 1949. godine. Tada napuΕ‘ta sluΕΎbu i postaje profesionalni knjiΕΎevnik u Beogradu, gde od 1956. do 1964. godine radi kao lektor u βVeΔernjim novostima`. Zbog bolesti svoje majke, prema kojoj je bio izuzetno paΕΎljiv i njeΕΎan sin, ponovo napuΕ‘ta sluΕΎbu. JoΕ‘ od svoje 12. godine poΔeo se baviti literalnim radom. Sa svojim pesmama se javlja kao gimnazijalac u raznim listovima od Novog BeΔeja, Kumanova, KruΕ‘evca do Subotice. Prvu zbirku pesama, pod nazivom POLJANA, izdao je u Novom BeΔeju 2. juna 1930. godine. Pored mnoΕ‘tva Δlanaka i recenzija objavio je preko pedeset knjiga od kojih, preko dvadeset knjiga pesama i 9 romana. Prikazivani su mu na radiju, televiziji i pozoriΕ‘tima 18 pozoriΕ‘nih komada. Za roman βNaveliko i namalo` dobio je nagradu SR Srbije, na knjigu stihova βSlatko pravoslavlje` Zmajevu nagradu Matice srpske, za dramu βSurova apoteoza` nagradu SR Srbije. Knjige su mu objavljivane u Beogradu, Novom Sadu, Subotici, VrΕ‘cu, Kikindi i Novom BeΔeju, a njegovi pozoriΕ‘ni komadi prikazivani su: u Beogradu, Sarajevu, Ljubljani, Novom Sadu, Subotici, Mariboru, Osijeku, PriΕ‘tini, VrΕ‘cu, Titovom UΕΎicu, Novom BeΔeju, Kikindi i mnogim drugim mestima Ε‘irom Vojvodine. PoΕ‘to je mene posebno interesovalo njegovo pozoriΕ‘no stvaralaΕ‘tvo, toj strani njegovog rada posvetio sam malo viΕ‘e paΕΎnje. Radio je malte ne sve pozoriΕ‘ne poslove, izuzev Ε‘to nije bio glumac. Osnovao je i ureΔivao Δasopis βNaΕ‘a scena` u Novom Sadu. Kao upravnik Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta organizovao je operu u Novom Sadu. Njegova ΕΎelja, da se aktivno ukljuΔi u pozoriΕ‘ni ΕΎivot uΔinila je da se, odmah po dolasku u Novi Sad 1937. godine, za profesora gimnazije, ponudi novosadskom dnevnom listu βDan` da besplatno vodi rubriku pozoriΕ‘na kritika, Ε‘to je uredniΕ‘tvo lista prihvatilo. Njegov dosledni stav u kritici nije doprineo samo da je pozoriΕ‘te u Novom Sadu u svoj repertoar sve viΕ‘e ukljuΔivalo komade koji su imali napredno umetniΔko obeleΕΎje, nego je i sebi stvorio izvesni autoritet kod napredne novosadske omladine, Ε‘to je na drugoj strani stvaralo negodovanje reakcionarne publike. O njegovoj pozoriΕ‘noj kritici profesor StojkoviΔ, u svojoj knjizi βIstorija srpskog pozoriΕ‘ta od srednjeg veka do modernog doba` pohvalno se izraΕΎava, a njegove recenzije su iz tog vremena sadrΕΎavale taΔna zapaΕΎanja o raznim elementima inscenacije sa lepim dramaturΕ‘kim analizama i posebno istiΔe njegov korektan stil, kao i njegovo savremeno realistiΔko shvatanje pozoriΕ‘ta. Bogdanovo prvo pozoriΕ‘no delo-komedija βNeverstva` igrali su diletanti u Novom BeΔeju u reΕΎiji njegovog mlaΔeg brata Miloja ΔipliΔa. Krajem 1939. godine ponudio je PozoriΕ‘tu u Novom Sadu svoju dramu βUspomena na Sorento`. Stavljanjem na repertoar, februara 1940. godine, komad je izazvao veliko interesovanje ne samo u Novom Sadu, nego Ε‘irom Vojvodine. Prvi Δin je zavrΕ‘en sa do tada neuobiΔajenim aplauzom, ali su se Δuli i zviΕΎduci nacionalistiΔke omladine, koja se plaΕ‘ila uspeha ove drame. U drugom Δinu se za vreme predstave prolamao aplauz i postojao sve burniji kada je nailazio tekst kojem se moglo dati i politiΔko znaΔenje. To je bila prva i poslednja predstava ovog komada. Policija je zabranila njegovo dalje izvoΔenje. Posle rata, 1948. godine, napisao je novi komad pod nazivom βNad popom popa`. Komad je desetak puta davan u Srpskom narodnom pozoriΕ‘tu u Novom Sadu. TreΔi njegov komad bila je komedija βVaralica u BeΔeju`, koji je prikazivan u vreme proslave stogodiΕ‘njice Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta. SledeΔi njegov komad βTraktat o sluΕ‘kinjama` prikazivalo je Srpsko narodno pozoriΕ‘te viΕ‘e od 50 puta. Srpsko narodno pozoriΕ‘te davalo je i njegov komad βKaplar i car`. Svi njegovi pozoriΕ‘ni komadi su iz vojvoΔanskog ΕΎivota, a najΔeΕ‘Δe sa novobeΔejskim motivima. Bogdanova dramatizacija SremΔeve pripovetke βPop Δira i pop Spira`, koju je dramatizovao dok je bio upravnik Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta u Novom Sadu, davana je osim u novosadskom pozoriΕ‘tu, sedam sezona uzastopce u Narodnom pozoriΕ‘tu u Beogradu. Posle tridesetak godina od prve novosadske premijere ponovo je doΕ‘la na repertoar Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta. Istakao sam, da nisam pozvan da dajem ocenu knjiΕΎevnog dela Bogdana ΔipliΔa, pri tome mislim na njegovo mesto meΔu vojvoΔanskim i srpskim piscima uopΕ‘te, ali zato hoΔu da dam svoj sud, kad se radi o njemu kao stvaraocu NovobeΔejcu. MoΕΎda je i u ovom sluΔaju potrebno uzeti nekakvu ogradu, ali ja sam tu Δak smeo da tvrdim, da Novi BeΔej u svojoj pisanoj proΕ‘losti pa do danas, nije imao veΔeg graΔanina nego Ε‘to je to bio Bogdan ΔipliΔ. TeΕ‘ko je, da ne kaΕΎem nemoguΔe je, meriti veliΔinu pojedinih liΔnosti kada se radi o sveopΕ‘tem ljudskom stvaralaΕ‘tvu i podvizima. Kako uporediti, primera radi, MiloΕ‘a ObiliΔa i Branka RadiΔeviΔa, te tako Bogdana ΔipliΔa, sa podvigom Aleksandra BeriΔa, ili Bogdana i Josifa MarinkoviΔa, kad su u pitanju razliΔiti vidovi stvaralaΕ‘tva. Ali na spisateljskom i knjiΕΎevnom stvaralaΕ‘tvu mogu mirne duΕ‘e tvrditi da nema ravna. No, i ovo ostavljam Bogdanovim biografima da daju pravu ocenu i to ne samo sa stanoviΕ‘ta novobeΔejskih, veΔ mnogo Ε‘ire vojvoΔanskih, srpskih, pa i jugoslovenskih. Ovo smatram utoliko vaΕΎnijim, jer mislim da za ΕΎivota, nije imao ono mesto u druΕ‘tvu koje mu je, po njegovom stvaralaΕ‘tvu, pripadalo. Tu posebno mislim na vojvoΔansko druΕ‘tvo. Bogdan je verovatno spadao u red plodnijih vojvoΔanskih pisaca druge polovine dvadesetog veka, ali takva priznanja nisu ni nagoveΕ‘tavana iz Vojvodine, izuzev Ε‘to je dobio Zmajevu nagradu Matice srpske za knjigu stihova βSlatko pravoslavlje`, dok je dobio dve nagrade SR Srbije. Niko se nije setio da bi moΕΎda zasluΕΎio da bude predloΕΎen makar i za dopisnog Δlana Akademije nauka Vojvodine, ili bar neko priznanje za ΕΎivotno delo i sl. ΔipliΔ nije pripadao klanovima, niti se pojavljivao u sekcijama, druΕ‘tvima i udruΕΎenjima knjiΕΎevnika. MoΕΎda je to Δinio u mlaΔim godinama svoga stvaralaΕ‘tva pa se razoΔarao, oseΔajuΔi se pomalo odbaΔenim, ili blaΕΎe reΔeno potiskivanim od onih koji su umeli da se uspeΕ‘nije probijaju kroz ΕΎivot, koji su na vreme shvatili da u tadaΕ‘njem druΕ‘tvu - na ΕΎalost - nije rad merilo vrednosti Δoveka, veΔ da Δak naglaΕ‘eniji znaΔaj imaju drugi kvaliteti. Potrebno je znati Ε‘armirati sredinu, ne misaonim reΔima, veΔ viΕ‘e leprΕ‘avim Ε‘alama i dosetkama na raΔun, posebno onih odbaΔenih, ili za koje se raΔuna da Δe ih politiΔki βkrem` uskoro odbaciti. Trebalo je znati dodvorivati se politiΔkim velmoΕΎama i na taj naΔin krΔiti put i svom, moΕΎda Δak vrlo skromnom, stvaralaΕ‘tvu, koje Δe se putem moΔnih medija predstaviti javnosti kao izuzetno dostignuΔe i na taj naΔin obezbediti istaknuto mesto u krugovima koji odluΔuju ne samo o sudbinu dela nego i samog stvaraoca. Bogdanu je to bilo tuΔe. Iako svojim postupcima nije nikog ugroΕΎavao, moΕΎda je Δak u izvesnim sluΔajevima bio prema nekom i snishodljiv, on je verovatno svojim radom, spisateljskom produktivnoΕ‘Δu zatvarao sebi vrata koja bi mu, bez ljudske surevnjivosti, morala biti Ε‘irom otvorena. Nisam, nikad, razgovarao sa njim zbog Δega je otiΕ‘ao iz Novog Sada, da li samo zbog preseljenja roditelja u Beograd, kao i zaΕ‘to se u Beogradu ograniΔio na svoju skromnu garsonjeru i pisaΔu maΕ‘inu, a u ΕΎelji za relaksacijom prihvatao se slikarske Δetkice, slikajuΔi akvarele, a u poslednje vreme i flomasterom u boji. Slikao je brzo ne pridrΕΎavajuΔi se nikakvih pravila pa Δak ni onih osnovnih, da ne kaΕΎem neophodnih. Slikao je onako kako je oseΔao u tom trenutku i kako je u tom trenutku to video i doΕΎiveo. Znao je da za dan uradi tri, Δetiri slike. Iz takvog brzog rada dobar deo slika je bio skromnog dometa, ali je iz tog mnoΕ‘tva proizlazilo po nekoliko izvrsnih slika. To nije samo moje miΕ‘ljenje, veΔ je takvu ocenu za pojedine njegove slike dao i Zoran PetroviΔ, profesor, baΕ‘ akvarela, na Likovnoj akademiji u Beogradu, inaΔe Bogdanov prijatelj i poΕ‘tovalac. Pisao je Bogdan mnogo, slikao brzo i mnogo i voleo je te svoje slike da istakne po svim zidovima sobe i da u njima uΕΎiva. Δesto je, svake dve nedelje, vadio iz ramova jedne i stavljao druge i time osveΕΎavao sobu novim slikama, ili kako je - on to znao da kaΕΎe - da time menja ambijent svoga ΕΎivljenja. To je bio njegov svet. Uz dva, tri mlaΔa prijatelja, po pravilu su to bili njegovi Δaci, joΕ‘ dok je bio profesor u novosadskoj gimnaziji, ili oni koji su od njega uΔili da slikaju pa su se zbliΕΎili i postali njegovi poΕ‘tovaoci, ali i njegovi bliski drugovi i prijatelji. Nije on ΕΎeleo takvu odvojenost od druΕ‘tva veΔ je njegova priroda bila takva - kako je meni u Ε‘ali jednom rekao: - Ja sam vuk samotnjak - na prvom mestu radna, te je svaki izlazak u druΕ‘tvo, po kafanama, smatrao uludo izgubljenim vremenom. Mnogi knjiΕΎevnici kao i umetnici su uglavnom provodili vreme po kafanama i u boemstvu se zbliΕΎavali sa mnogima, koji Δe im, ne samo praviti druΕ‘tvo u tim danima nerada, nego koji Δe im i sutra praviti reklamu za njihova dela. On to nije Δinio. JoΕ‘ u mladosti je bio povuΔen i pomalo izdvojen iz druΕ‘tva, iako je bio dobar kozer, otvoren kao Δovek i iznad ostalog i muziΔki obrazovan, te bi kao takav u svakom kafanskom druΕ‘tvu mogao zauzeti dostojno mesto. Ali, nedostajalo je samo joΕ‘ ono malo, i to najglavnije - ΕΎelja za takvim naΔinom ΕΎivota. BaΕ‘ onako, kako se to u Ε‘ali upotrebljava ta uzreΔica βali` - Ε‘to devojci sreΔu kvari. Tako je βali` bilo usmeravajuΔe za ΕΎivot Bogdana CipliΔa. Znao sam ga joΕ‘ kao mladog Δoveka, dok sam bio deΔak (on je stariji od mene sedam godina), kao uvek ozbiljnog i povuΔenog. Znao sam ga i kao mladog profesora novosadske gimnazije, ali je sve to bilo poznanstvo iz daleka. Postali smo bliΕΎi - prisniji kad sam poΔeo da piΕ‘em o Novom BeΔeju, negde krajem sedamdesetih godina dvadesetog veka. Ε½elja mi je bila, da on da sud o mom rukopisu u kome opisujem Novi BeΔej i ΕΎivot u njemu tridesetih godina ovog veka. Svesrdno je prihvatio moju molbu, napomenuvΕ‘i pri tome, da se ne plaΕ‘im da Δe moje ideje iskoristiti za svoja pisanja. Dao je pozitivnu ocenu o koncepciji moga dela, a posebno se laskavo izrazio za prve proΔitane stranice Ε‘to se stila i pravopisa tiΔe. IznenaΔen - kaΕΎe on - Uzviknuo sam pa ovaj lepΕ‘e piΕ‘e od Veljka PetroviΔa! - To njegovo raspoloΕΎenje je ubrzo splasnulo, jer je u daljem delu moga rukopisa osetio - kako je on to nazvao - kancelarijski stil. BaΕ‘ ova primedba naterala me je, da se potrudim, da u novoj verziji svog rukopisa koliko toliko odrΕΎim onaj stil iz prvih stranica i da uklonim βkancelarijski stil` i ΔinovniΔku naraciju. Koliko sam u tome uspeo pruΕΎio sam prilike mojim sugraΔanima da se i sami uvere u mojoj knjizi: βΔari proΕ‘lih dana`, u kojoj opisujem Novi BeΔej i ΕΎivot u njemu od 1929-1935. godine. Ako sam u tome uspeo, onda tu ima zasluge i Bodina kritika. Od tih dana datira naΕ‘e prijateljstvo. Δesto sam bio Bogdanov gost, jer je voleo da sluΕ‘a priΔe o Novom BeΔeju, koje su ga - kako on kaΕΎe - prosto odmarale. Mnogo sam lepih podataka o Novom BeΔeju i NovobeΔejcima doznao od njega. Imao je izuzetnu memoriju, a poznavao je onaj sloj novobeΔejskog druΕ‘tva koji meni nije bio dostupan. Mnoge moje inicijative javljale su se posle razgovora sa njim i saznanja koja sam od njega Δuo. Tu mislim na podatke potrebne za moju knjigu βNovi BeΔej i Vranjevo kroz istoriju`. Mogao bih o tome pisati vrlo mnogo i nadugaΔko, ali to ne bi sve bilo od interesa za Bogdanovu biografiju, pa Δu se zato zadrΕΎati na onom Ε‘to smatram da je za nju bitno. Posebno Ε‘to mislim, da osim mene i njegovog poΕ‘tovaoca, inaΔe njegovog uΔenika joΕ‘ iz novosadske gimnazije dr Ε½ivojina Ε½ivojinoviΔa, sada profesora na novosadskom Filozofskom fakultetu, mnoge znaΔajne momente, niko ne zna, a mogu biti od interesa za upoznavanje liΔnosti i naΔina ΕΎivota Bogdana CipliΔa u njegovom poslednjem ΕΎivotnom dobu. Pre nego Ε‘to preΔem na opisivanje tih razgovora i dogaΔaja, istaΔiΔu da sam se i dopisivao sa njim, kad je bio odsutan iz Beograda u raznim mestima na Jadranu. Ε½eleo je da mu piΕ‘em, a svoje odgovore je pisao na razglednicama, na kojima je maksimalno koristio, onaj njihov inaΔe ograniΔen, prostor za pisanje. Strahovao sam, moram priznati, da mu odgovorim na njegovu prvu kartu-razglednicu. Bojao sam se njegove ocene moga stila i poznavanja pravopisa, jer mi je jednom prilikom priΔao o svojoj βprofesionalnoj deformaciji` - da ne moΕΎe da sedne za kafanski sto, a da pre porudΕΎbine ne izvrΕ‘i jeziΔku ispravku jelovnika-cenovnika. Bio sam meΔutim, posebno polaskan, kada mi je na moje prvo pismo upuΔeno na njegovu adresu u Dubrovniku, poΔetkom septembra 1982. godine, odgovorio razglednicom od 8. septembra (uzgred reΔeno na moj roΔendan) u kojoj izmeΔu ostalog stoji: βPrimio sam tvoje pismo puno tvojih lepih misli i zamisli, pisane ne samo divnim rukopisom nego i knjiΕΎevnim jezikom i Δvrstim pravopisom - Ε‘to me sve zajedno veseli...` MoΕΎda mi je baΕ‘ ova njegova ocena dala podstreka da piΕ‘em o Novom BeΔeju - da proΕ‘irim moja seΔanja na period 1929-1935., da pokuΕ‘am da istraΕΎim podatke i napiΕ‘em knjigu o nastanku srpskog pozoriΕ‘ta, a zatim istoriju Novog BeΔeja i Vranjeva i drugo. Moram, meΔutim, priznati, da me je - pri Δitanju prvih pedesetak stranica moga rukopisa knjige βNovi BeΔej i Vranjevo kroz istoriju` - prosto izmasakrirao. Sve je prilagoΔavao svom stilu, koji, iskrenosti radi moram reΔi, meni nikad nije bio prihvatljiv, bez obzira na svu njegovu jednostavnost i nastojanje da to bude nekakav narodni - banatski jezik. IΕ‘ao je Δak toliko daleko u ispravkama moga rukopisa, da se prosto izgubio pa je podvrgao ispravkama i sve citate, iako su ovi bili vidljivo obeleΕΎeni. To je bilo trenutno raspoloΕΎenje, jer je kasnije sva moja pisanja - moje prve dve knjige - mnogim lepim reΔima, naroΔito Ε‘to se stila i jezika tiΔe, prosto veliΔao. Da to nije bilo svojstveno samo Bogdanu, izneΔu i njegovo ΔuΔenje kad mu je Zoran PetroviΔ, profesor na Likovnoj akademiji u Beogradu - katedra za akvarele, najveΔi broj njegovih slika visoko ocenio, a meΔu njima su bile i one koje je jednom, ranijom prilikom, odbacio kao bezvredne - reΔima - βOvo niΕ‘ta ne vredi`. Ovim sam ΕΎeleo da opravdam Bogdanov postupak prema mom rukopisu i da istaknem da svi imamo odreΔene trenutke, kad smo spremni da budemo prestrogi prema sebi, pa naravno i prema drugima, ali kad se toga oslobodimo onda opet plivamo normalno realistiΔkim sferama. Mnogima je Bogdan, znam iz njegovih priΔa, pomogao. Δitave romane, pisane neviΔnim jezikom, uΔinio je pismenim i pogodnim za publikovanje. U jednom sluΔaju je, Δak za dva romana istoj osobi bio viΕ‘e nego koautor, naravno, bez ΕΎelje da sebe bilo na koji naΔin i po tom osnovu istakne. To je bio razgovor o hrabrosti pojedinaca da piΕ‘u i onako usput on je izneo nekoliko svojih doΕΎivljaja, a naroΔito je imao mnogo sluΔajeva kada se radilo o poeziji. On, to nije govorio sa podcenjivanjem a joΕ‘ manje o nekom prezrenju, veΔ naprotiv kao neΕ‘to pohvalno Ε‘to ljudi ΕΎele da sebe iskaΕΎu, i da im u tome treba pomoΔi. Takav je bio i u slikarstvu. Imao je dva, tri svoja uΔenika -tako ih je on meni predstavio - i kad je hteo da mi objasni ko je kod njega dolazio, on je onda naglaΕ‘avao - onaj moj uΔenik iz slikarstva. Bio je vrlo plodan kao pisac, iako je svaki svoj rad mnogo puta menjao i korigovao. Rekao mi je da je mnoge svoje radove - rukopise knjiga - obiΔno po jedanaest do dvanaest puta prekucavao zbog raznih izmena i ispravki. Jednom mi je Δak naglasio, da mu je ΕΎao Ε‘to je neki rukopis predao u Ε‘tampu bez dvanaest korekcija, jer su navodno svi ti radovi tako objavljeni, slabiji od onih koje je dvanaest puta prekucavao. To govori da njegova plodnost nije bila rezultat ΕΎelje da se samo posao obavi i Ε‘to viΕ‘e napiΕ‘e, veΔ upornog i marljivog rada. On jednostavno nije mogao da sedi da ne stvara. Marljivost je nasledio od svojih roditelja. Otac Bogdanov, Ε½arko, bio je izuzetno vredan i produktivan Δovek, na svakom poslu kojeg se prihvatio. Njegov otac jednostavno nije mogao prihvatiti ΕΎivot bez rada i - kako mi je ispriΔao Bogdan - kada mu je saopΕ‘teno, a to je bilo u njegovoj sedamdesetoj godini ΕΎivota, da je penzionisan, on je tog dana i umro. Majka Sara, ne samo kao uΔiteljica, veΔ i kao domaΔica bila je izuzetno vredna ΕΎena. To sam imao prilike da sluΕ‘am od moje sestre, koja je inaΔe bila njena uΔenica u osnovnoj Ε‘koli, kako je njihova kuΔa bila uredna i sve Ε‘to je spremano za zimnicu, to je bilo prvoklasno i u tom pogledu je mnogima bila uzor. Roditelji, za razliku od Bogdana, bili su druΕ‘tveni i imali su puno obaveza prema prijateljima, Ε‘to Bogdanu nije bila smetnja, veΔ je moΕΎda zahvaljujuΔi i tome, Ε‘to nije imao takvih obaveza, mogao biti joΕ‘ produktivniji od roditelja. Nije njegova plodnost dovoljno prikazana u objavljenim knjigama i Δlancima. MoΕΎda je joΕ‘ isto toliko, ako ne i viΕ‘e, ostalo po fijokama raznih urednika, redakcionih odbora i izdavaΔkih saveta. Uostalom citiraΔu Bogdanove reΔi napisane o tome u knjizi βTragom mezimΔeta srpskog` na str. 165 gde piΕ‘e: βNevolja je za mene bila u tome Ε‘to je broj mojih komada koji su odigrani u Srpskom narodnom pozoriΕ‘tu posle osloboΔenja, bio u ogromnoj nesrazmeri prema mojoj liΔnoj βprodukciji` pozoriΕ‘nih komada, koju sam, mislim u celini, dosad, podneo kao predlog Srpskom narodnom pozoriΕ‘tu da ih igra. Naravno da ih nije moglo odigrati sve i da su bili svi odliΔni - ima dosta, i sve ih je viΕ‘e, pisaca koji piΕ‘uΔi pozoriΕ‘ne komade reflektiraju na pozornicu Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta! Neki su se i pojavili na njoj sa svojim tekstovima, ali u porazno malom broju posebno ih raΔunajuΔi - na broj - prema mojim odigranim a pogotovu neodigranim! Ali to je moja privatna, liΔna βtragedija` kao pozoriΕ‘nog pisca...` Imao je Bogdan dosta protivnika, naroΔito u krugovima koji su odluΔivali o izdavanju ili ocenjivanju njegovih knjiga i rukopisa. ObiΔno se kaΕΎe da protivnike imaju agresivni i nametljivi ljudi, Ε‘to se za Bogdana ne moΕΎe reΔi. Svojim radom i ponaΕ‘anjem nije nikoga ugroΕΎavao, ali njegovo samovanje je verovatno pogreΕ‘no tumaΔeno: bilo kao otpor i nezadovoljstvo prema uticajnim i odluΔujuΔim ekipama, da ne kaΕΎem klanovima, ili jednostavno njegovo Δesto pojavljivanje u Δlancima i mnogobrojnim rukopisima knjiga za Ε‘tampu shvaΔano je kao nametljivost. On jednostavno nije razmiΕ‘ljao o tome Ε‘ta Δe drugi da misle o njegovom ponaΕ‘anju i odreΔenom postupku, veΔ se trudio da ovekoveΔi neki dogaΔaj, pojedinca ili obiΔaje i to onako kako ih je on doΕΎiveo ili sagledao. Takav je bio i u slikarstvu. On je takav bio i tu mu se ne bi imalo Ε‘to zameriti, veΔ bi ga pre trebalo saΕΎaljevati Ε‘to nije bio lukaviji i prepredeniji - Ε‘to mi Δesto nazivamo - mudrijim, i da se prilagoΔavao situaciji. Na taj naΔin bio bi prihvaΔen i on i njegova dela od onih koji su davali sud u ime javnog mnenja, ili struΔnu knjiΕΎevnu kritiku za popularizaciju odnosnog dela. On to jednostavno nije umeo, pa i kada je moΕΎda i pokuΕ‘ao, uΔinio je na pogreΕ‘an naΔin, Ε‘to mu se takoΔe uzimalo za greh - kao razmetljivost. Tako je jedna istaknuta liΔnost novosadskog pozoriΕ‘nog ΕΎivota u mom prisustvu i joΕ‘ dvojice NovobeΔejaca i dva sluΕΎbenika Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta - u nevezanom razgovoru sa nipodaΕ‘tavanjem govorio o ΔipliΔevom slikarstvu i sa potcenjivanjem ocenio njegov humani i prijateljski postupak da svojim drugovima i prijateljima pokloni svoje slike (akvarela). On je u tome video ΔipliΔevu razmetljivost sa bezvrednim slikama, i da je tako i njemu poklonio dva akvarela, obrativΕ‘i se prisutnim sluΕΎbenicima Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta reΔima - Da li i neko od vas nije dobio na poklon od ΔipliΔa njegove slike? - Naravno, da se na ovako izazovne reci, bivΕ‘eg glavnog Δoveka Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta jedan od prisutnih sluΕΎbenika oglasio da je i on dobio. Tako su se ti, Δlanovi odluΔujuΔih tela za ocenjivarije radova velikih stvaralaca odnosili prema njemu. Pri tome, moram napomenuti da, mnogi od njih, nisu ni slovca napisali i objavili, ali su zato vrlo spretni kozeri i Ε‘armeri i zahvaljujuΔi tim kvalitetima bili su u centru svih zbivanja i pozvani da daju sud o onom o Δemu i o kome ne mogu da sude. ZahvaljujuΔi takvima, pretpostavljam, Bogdan je morao da ode iz Novog Sada, ali kako su Δitav njegov rad i njegova duΕ‘a bili vezani za Vojvodinu, oni su bili u situaciji da ga uvek drΕΎe po strani i tek da tu i tamo daju propusnicu i za dela Bogdana ΔipliΔa. On, srcem i duΕ‘om vezan za Vojvodinu, a oni koji su se dodvorili politiΔarima i od njih ovlaΕ‘Δeni i promovisani da utiΔu na kulturni razvoj Vojvodine, su to prihvatili kao nametljivost. Da budem iskren, iznenadio sam se, kada sam u rukopisnom odeljenju Matice srpske pronaΕ‘ao njegova pisma iz perioda 1935-1936. godine upuΔena Vasi StajiΔu, kao predsedniku Matice srpske, u kojima vrlo oΕ‘to protestvuje protiv postupaka knjiΕΎevnog odbora Matice, prema mladim naprednim piscima Vojvodine. Pisma su pisana takvim tonom, da za mene predstavljaju pravo iznenaΔenje za takvu Bogdanovu hrabrost i odvaΕΎnost. ZnaΔi, Bogdan je joΕ‘ tada shvatio da je prisutna surevnjivost, a joΕ‘ viΕ‘e klanovska pristrasnost, protiv kojih se teΕ‘ko moΕΎe boriti samo sopstvenim radom i delima. On je to shvatao, ali je bio nemoΔan da se protiv toga izbori, a isto tako i nedovoljno jak da, u sebi prelomi, iskreno i optereΔujuΔe shvatanje pojma poΕ‘tenja. Bogdan je bio dobroΔudan, moΕΎda to nije pravi izraz za njegovu osnovnu karakternu crtu, ali ne bi ni odgovaralo da je bio kukavica. On je uistini bio liΔnost koja se dobrim delom formirala uz briΕΎnu majku, kojoj je bio vrlo privrΕΎen, pa iako je ona imala tri sina, on je bio njeno mezimΔe. Usput da napomenem, on joj je tu njenu ljubav iskreno uzvratio i ona je bila sve do smrti okruΕΎena svom paΕΎnjom i - kako mi je rekao - umrla je na njegovim rukama. Ta prevelika ljubav majke, i njena neprekidna briga za njegovo zdravlje i ΕΎivot, uneli su u njegov karakter dozu straha u inaΔe odvaΕΎnu Bogdanovu prirodu. Dokaz da se radilo o velikoj odvaΕΎnosti je i njegovo napuΕ‘tanje drΕΎavne sluΕΎbe, bilo kao profesora gimnazije ili funkcionera u Srpskom narodnom pozoriΕ‘tu i drugim ustanovama u kojima je radio, i opredeliti se za ΕΎivot od samostalnog rada na podruΔju publicistike i knjiΕΎevnosti, bila je velika smelost, viΕ‘e od obiΔne odvaΕΎnosti. Izdavao je svoj list i na razne druge naΔine se dovijao da bude samostalan i nezavisan od bilo kakvih klanova i pojedinaca. To je bio ΕΎivot sa neprekidnom borbom za opstanak, ne samo za goli ΕΎivot, veΔ za ΕΎivot na odreΔenom dostojanstvenom nivou. Da u takvim uslovima, kakvi su tada vladali u naΕ‘oj zemlji, naΔe odgovarajuΔe izdavaΔe za svoje mnogobrojne knjige, mogao je samo izuzetno uporan i odvaΕΎan Δovek. To nije bilo jednostavno, jer je prema njegovim reΔima samo u fijokama odgovornih u Srpskom narodnom pozoriΕ‘tu u Novom Sadu ostalo znatno viΕ‘e od onog Ε‘to su prihvatili za Ε‘tampu i prikazivanje na sceni. IzdrΕΎao je on takav ΕΎivot do kraja, a to je dokaz da se u osnovi radilo, iznad svega, o ponosnom, vrednom i hrabrom Δoveku. Toga moΕΎda ni sam nije bio svestan, ali je on stvarno bio izuzetno smeo Δovek. Bio je poseban i u tome Ε‘to se prihvatao pisanja i onog gde nije bio potpuno u kursu dogaΔaja. Ali on je to svojom marljivoΕ‘Δu i upornoΕ‘Δu naknadnim upoznavanjem preodolevao i tako sebe osposobio da o odnosnom problemu toliko ovlada, da mu se ni od onih najupoznatijih sa odnosnim problemom nije nikad zamerilo, niti se imalo Ε‘ta ozbiljnije zameriti. Bivalo je praznina i propusta, ali su oni uvek bili na margini osnovnog sadrΕΎaja dela, i kritika se u tom pogledu, kada je bila negativna, zadrΕΎavala u osnovi uvek na marginalnim delovima njegovih knjiga ili Δlanaka. Verovatno je to svojstveno svakom Δoveku, da je sazdan od mnoΕ‘tva suprotnosti, pa se one izraΕΎavaju i u karakteru, ali o tome nikada do sada nisam razmiΕ‘ljao, dok nisam doΕ‘ao u situaciju da analiziram - ako to nije pretenciozno reΔeno - izvesne postupke Bogdana ΔipliΔa. On je pod uticajem roditelja, posebno majke, ostao za vreme drugog svetskog rata uz njih u Novom Sadu i to na poloΕΎaju ne samo profesora, veΔ pomoΔnika direktora Gimnazije. ZnajuΔi, koliko je bio pod uticajem svog mlaΔeg brata Miloja, verujem da je on taj zahtev roditelja primio kao ΕΎrtvu koju podnosi u interesu Mame i Tate, umesto da se ponaΕ‘a onako kako mu savest nalaΕΎe. On je, taj svoj nespokoj, ispoljio preda mnom joΕ‘ novembra 1944. godine, nekoliko dana posle osloboΔenja Novog Sada. To je bio naΕ‘ prvi susret posle rata u Novom Sadu. Kada sam ga zapitao Ε‘ta je sa Miletom (Milojem) njegove reci su bile: - On je streljan u Beogradu, a ja sam eto, kao manje potreban ovom druΕ‘tvu, ostao ΕΎiv. - To su bile reΔi izgovorene sa priliΔno patetike, jer se pomalo oseΔao postiΔenim Ε‘to i on nije poΕ‘ao bratovljevim putem. Ovo je naravno moj sud, donet u momentu razmiΕ‘ljanja o tom razgovoru, pri pisanju ovih redova. Koliko je bio Δastan, odvaΕΎan, human i hrabar u odsudnim momentima ilustrovao je, prilikom Bogdanove sahrane u svom govoru Ivan Ivanji. On je izmeΔu ostalog izneo, kako je kao Jevrejin uspeo da pobegne iz Banata, gde su FolksdojΔeri, meΔu prvima, sproveli genocid nad Jevrejima, u BaΔku i bez ikakvih dokumenata stigao u Novi Sad. U ΕΎelji da nastavi Ε‘kolovanje, obratio se Bogdanu ΔipliΔu kao pomoΔniku direktora novosadske gimnazije. Iskreno mu ispriΔao da je Jevrejin, izbeglica iz Zrenjanina, i da nema nikakvih dokaza da je zavrΕ‘io drugi, ili treΔi razred gimnazije, a da ga je ustvari zavrΕ‘io i da ΕΎeli da se upiΕ‘e u sledeΔi razred. Bogdan ga je sasluΕ‘ao i rekao mu da doΔe sutra u Ε‘kolu i on Δe ga rasporediti u odgovarajuΔi razred. To je Bogdan i uΔinio i Ivanji je nastavio sa Ε‘kolovanjem. Pa zar treba boljeg dokaza Bogdanove humanosti. U ovom sluΔaju nije bila dovoljna samo humanost, veΔ je trebalo imati i mnogo hrabrosti, posebno, imajuΔi u vidu njegov poloΕΎaj u Ε‘koli, da on to prihvati kao neΕ‘to najnormalnije i bez kolebanja. To nije bio tren, zbog koga se kasnije pokajao. Ivanji je zavrΕ‘io Ε‘kolu zahvaljujuΔi Bogdanu, koji se izloΕΎio velikom riziku, ali dobroΔinstva Δesto ne pitaju za ΕΎrtve, a Bogdan je baΕ‘ u tom duhu i postupio. MoΕΎda sam smeo u svojim ocenama liΔnosti Bogdana ΔipliΔa, jer su one date na osnovu nekoliko epizodnih Δinjenica iz njegovog bogatog ΕΎivota i plodnog stvaralaΕ‘tva, ali to svesno Δinim jer mi je ΕΎelja da sve ovo posluΕΎi kao skroman prilog za davanje pune i meritorne ocene o .njemu kao Δoveku i stvaraocu. Kao poseban deo u ovom prilogu ΕΎelim da iznesem Bogdanove ΕΎelje i kolebanja oko svoje ostavΕ‘tine. Negde u jesen 1981. godine, da li sluΔajno, ili je Bogdan tako βnamontirao` naΕ‘li smo se u njegovom stanu u Takovskoj ulici br. 33, drugi ulaz na prvom spratu, u 17 Δasova dr Ε½ivojin Ε½ivojinoviΔ, profesor na fakultetu u Novom Sadu i ja. Dr Ε½ivojinoviΔ je inaΔe Bogdanov uΔenik joΕ‘ iz novosadske gimnazije i do Bogdanove smrti ostao je njegov poΕ‘tovalac. I Bogdan je njega izuzetno cenio kao pametnog i poΕ‘tenog Δoveka, Ε‘to moΕΎda lepo ilustruje i portret dr Ε½ivojinoviΔa izraΔen u akvarelu i koji po mom miΕ‘ljenju spada u najuspelije Bogdanove, ne samo portrete, veΔ i slike. Portret je skoro u prirodnoj veliΔini do pojasa. Bogdan nas je tom prilikom upoznao kako on- smrt smatra prirodnim procesom, pa prema tome i svoju. Prirodno je β kako je to imala obiΔaj da kaΕΎe njegova mama Sara - veli Bogdan, - da stariji umiru pre mladih, a s obzirom da je on roΔen 1910. godine normalno je da oΔekuje svoju smrt ranije nego mi mlaΔi. Kako nas izuzetno ceni, a poslednjih godina je opsednut onim Ε‘ta Δe biti sa zaostavΕ‘tinom posle njegove smrti, nije nalazio drugog reΕ‘enja, nego da nas dvojicu imenuje za izvrΕ‘ioce njegovog testamenta. Mi, pomalo iznenaΔeni, ali priznajem i polaskani na ukazanom poverenju, a uviΔajuΔi da je to njegovo optereΔenje, bez prigovora i bilo kakvog otpora prihvatili smo njegov predlog. Napomenuo je, da on ima nekakve daljne roΔake, po liniji svoje majke, u Uljmi, ali kako se oni, sve do smrti njegove Mame, nisu nikada interesovali za nju, to je i on ostao takav prema njima. Evo u glavnim crtama sadrΕΎina tog njegovog usmenog testamenta a drugog sve do pred samu smrt nije imao: Ε to se sahrane tiΔe, ΕΎeli da bude sahranjen bez ikakvog ceremonijala i da se dan sahrane ne objavljuje. Da bude spaljen u prisustvu samo nas dvojice (Ε½ivojinoviΔa i mene) i da se pepeo razaspe, bez Δuvanja u kolumbariju. Tek posle sahrane moΕΎe da se objavi njegova smrt. Da svu svoju skromnu imovinu ostavlja OsmogodiΕ‘njoj Ε‘koli βMiloje ΔipliΔ` u Novom BeΔeju. Kada smo sve to sasluΕ‘ali i prihvatili, naglaΕ‘avajuΔi da smrt ne zna uvek za red, pa se moΕΎe destiti da i neko od nas dvojice pre umre od njega, on je opet ponovio reΔi svoje majke -prirodno je da stariji umiru pre mlaΔih, sav razdragan kaΕΎe: - E sad mi je laknulo, kad znam da sam taj problem skinuo s vrata. Te jeseni je bio u Dubrovniku, odakle mi se javio sa 3-4 razglednice, a po povratku ispriΔao mi je da je bio sa jednim pravnikom, koji mu je rekao da smo nas dvojica poznanici iz Komore (dr SimiΔ), sa kojim se konsultovao u vezi sa testamentom. Dr SimiΔ mu je rekao da ne mora da pravi testament u pismenoj formi, ali je to ipak poΕΎeljno, i da Δe nas pozvati da to ozvaniΔimo i u sudu. Nisam nikakav komentar dao na to, veΔ pristanak da Δu se odazvati kad god on to poΕΎeli. Godine su prolazile, a on nije nikad viΕ‘e pominjao testament. Nikad se nisam, posle toga ni video ni Δuo sa dr Ε½ivojinoviΔem, izuzev Ε‘to me je preko Bogdana pozdravljao. Istog dana, kada je Bogdan umro, uveΔe me je telefonom pozvao dr Ε½ivojinoviΔ recima, da smo nas dvojica zaduΕΎeni da se brinemo o sahrani i izvrΕ‘enju Bogdanovog testamenta. Kada sam mu saopΕ‘tio da je Bogdan svu svoju imovinu zaveΕ‘tao Matici srpskoj i da se ona obavezala da izvrΕ‘i sahranu, te da mi, u tom pogledu, nemamo nikakve obaveze, on je bio priliΔno iznenaΔen, Ε‘to znaΔi da Bogdan, o promeni svoje odluke, nije ni sa njim razgovarao. PoΔetkom 1989. godine, ili moΕΎda joΕ‘ krajem 1988. javio mi se telefonom da je bolestan, da je dobio trovanje hranom i Δim se malo oporavi ΕΎeleo bi da doΔe do mene, da vidi moje slike, kao i da se malo osveΕΎi priΔajuΔi o Novom BeΔeju. Rekao mi je da je pre bolesti bio u Novom Sadu i da je u Rukopisnom odeljenju Matice srpske uglavnom provodio dane. Da je za to vreme napisao tri knjige, a da je po povratku u Beograd pristupio pisanju knjige pod naslovom ,,O novobeΔejskoj knjiΕΎevnoj Ε‘koli` polazeΔi od svog oca Ε½arka i zavrΕ‘avajuΔi je sa Lazom MeΔkiΔem. Posle nekoliko meseci, negde aprila, nazvao me je telefonom i ispriΔao mi, kako se trovanje hranom komplikovalo i da je zbog toga bio tri meseca u bolnici, zato mi se nije javljao, ali da sad ΕΎeli da se vidimo. Rekao mi je kako je nesreΔan zbog svog Δlanka u novosadskom Dnevniku o βGolubnjaΔi` i da se plaΕ‘i da ga se svi u Vojvodini, s obzirom na nastale promene u politiΔkim vrhovima, odriΔu, pa misli da ni NovobeΔejci, zbog toga, ne smeju da mu se jave. Kad sam mu rekao da to nema veze sa odnosom NovobeΔejaca, veΔ da je on tamo uvek dobro doΕ‘ao i rado viΔen kao vrli graΔanin, on je poΕΎeleo da doΔe u Novi BeΔej. Δak se bio i dogovorio sa Levaijem, da Δe biti smeΕ‘ten u hotelu βTiski cvet` o troΕ‘ku novobeΔejske Zajednice za kulturu. Na ΕΎalost - kroz nekoliko dana mi je saopΕ‘tio da je dobio ΕΎuticu i da je njegova lekarka, kod koje je na odelenju leΕΎao, posle trovanja hranom, dr LesiΔ naredila da odmah doΔe na leΔenje, u kom cilju je obezbeΔena, za njega, jedna posebna soba u bolnici. Ona je znala da je on teΕΎak bolesnik i da je to poslednji stadij koji se manifestuje u vidu ΕΎutice. PriΔao mi je telefonom kako je ona prema njemu bila posebno paΕΎljiva, i da su se svi, na njenom odelenju, prema njemu odnosili sa posebnom paΕΎnjom. Nisam mu obeΔao da Δu ga posetiti, iako sam tu odluku doneo odmah, joΕ‘ dok smo razgovarali preko telefona. Posetio sam ga 8. juna 1989. po podne. Na infektivnoj klinici imao je posebnu sobicu (br. 3) i kada sam se u hodniku bolnice obratio dvema sestrama, koje su tu stajale, da bih ΕΎeleo do Bogdana ΔipliΔa, jedna od njih je odmah odgovorila: - Do naΕ‘eg Δika Bogdana, izvolte ja Δu vas odvesti. Bilo je dva sata po podne. On je leΕΎao na leΔima gledajuΔi u tavanicu. Kada sam se javio iznenadio se, ali me nije prepoznao. Tek kad sam rekao da sam Laza MeΔkiΔ, on se kao nikada do tada obradovao i kaΕΎe mi: - NeΕ‘to sam se zamislio, a i svetlo mi nezgodno pada pa te nisam prepoznao. Razgovarali smo o njegovoj bolesti i preΕ‘li na moje knjige, posebno na istoriju Novog BeΔeja i Vranjeva. ProΔitao sam mu Ε‘ta sam napisao o njegovom tati. On je plaΔuΔi rekao: - Dobri moj otac, kako si lepo napisao, baΕ‘ ti hvala. Zamolio me je da telefoniram sekretaru Matice srpske u Novom Sadu dr DuΕ‘anu Popovu, da doΔe da saΔini testament, jer svu svoju imovinu ostavlja Matici. Zapitao sam ga Ε‘ta ostavlja Matici? Odgovorio je: knjige, rukopise, imao je tri knjige u rukopisu - kako mi je rekao pre odlaska u bolnicu - koje je napisao u poslednje vreme dok je bio u Novom Sadu. Rekao je, verovatno da bi se opravdao zbog promenjene odluke - Ja sam dugogodiΕ‘nji Δlan Matice, a sad sam postao i poΔasni Δlan i smatram da Δe se ti moji rukopisi tamo najbolje Δuvati i biΔe dostupni drugima. Posle toga mi je ispriΔao da Ervin MareΕ‘, penzioner iz VrΕ‘ca, Trg Lenjina br. 6 tel. 814-641, navraΔa kod njega, jer je uzeo obavezu da saΔini bibliografiju Bogdanovih izdatih knjiga. Posetiocima bolesnika bilo je dozvoljeno do 15 Δasova i kada sam hteo da poΔem, da me bolniΔko osoblje ne bi na to upozorilo, on me je zadrΕΎavao da ostanem duΕΎe, jer da me zbog toga, Ε‘to su kod njega retke posete, neΔe opominjati na vreme odlaska. Napomenuo je nekoliko puta da voli Ε‘to sam doΕ‘ao da ga posetim, jer se nije nadao da Δu doΔi. SaopΕ‘tio sam NovobeΔejcima: Bati KiseliΔkom, Radi Popovu, Zaretu MaljugiΔu i dr. o Bogdanovom teΕ‘kom zdravstvenom stanju, kao i sadrΕΎinu moga razgovora sa njim u vezi zaostavΕ‘tine, a pri tome naglasio da su u pitanju dani ΕΎivota. Po povratku iz Novog BeΔeja, javio sam se sekretaru Matice dr DuΕ‘ku Popovu i saopΕ‘tio mu ΕΎelju Bodganovu, upozorivΕ‘i ga na hitnost, jer su u pitanju dani, do kada je to moguΔe uΔiniti. Kroz dan dva dr Popov, mi je javio da su obavili tu proceduru i da je u pitanju skromna imovina od 10.000 nemaΔkih maraka i devedeset dinara (ondaΕ‘njih - starih devedeset miliona). MoΕΎda je to, novΔano gledano, skromna svota, ali je to ostavΕ‘tina jednog velikog Δoveka, te ona kao takva, viΕ‘e znaΔi nego prosta novcem izraΕΎena vrednost. Za Bogdanovu smrt saznao sam u petak 23. juna 1989. popodne - neposredno posle smrti. Istog dana uveΔe mi se javio dr Ε½ivojinoviΔ, raΔunajuΔi na naΕ‘u ranije preuzetu obavezu u vezi sa testamentom. Nije mogao da shvati Bogdanov postupak, jer mu to nije nikad ni pomenuo. Na dan Bogdanove smrti uveΔe, oko 21 sat, razgovarao sam sa doktorkom LesiΔ, na Δijem odelenju je leΕΎao Bogdan, ali je umro na hirurΕ‘kom, jer je pred kraj ΕΎivota izvrΕ‘ena operacija, viΕ‘e da bi se zadovoljila radoznalost lekara, nego kao zdravstvena intervencija. Doktorka LesiΔ bila je jako razoΔarana, Ε‘to se do tog vremena iz Matice nije niko pojavio, a kod nje su Bogdanova knjiΕΎica iz banke, legitimacija i kljuΔevi od stana i nalazi se u situaciji da ne zna kome sve to da preda. U meΔuvremenu je iz Novog BeΔeja Bata KiseliΔki stupio u kontakt sa sekretarom Matice dr Popovim, o Δemu sam odmah obavestio doktorku LesiΔ, i ona se obradovala da Δe ipak ubrzo biti organizovana sahrana. Rekla mi je kako je ispriΔala svom suprugu nesreΔu Bogdanovu, i kako je to straΕ‘no kad Δovek nema nikog svog i pri samoj smrti. Na kraju, moram, u kratkim crtama, da objasnim Δime se Bogdan zamerio beogradskim i srpskim knjiΕΎevnicima i kulturnim poslenicima, a Ε‘to je verovatno bio razlog, da se u njihovo ime nije niko ni oprostio od Bogdana ΔipliΔa, a joΕ‘ manje se moglo oΔekivati da se oni zaloΕΎe da se sahrani meΔu zasluΕΎnim graΔanima Beograda. U interesu objektivnog prikaza njegovog napisa protiv pozoriΕ‘nog komada βGolubnjaΔa`, izneΔu kako su ga praktiΔno izigrali vojvoΔanski autonomaΕ‘i. Kada kaΕΎem objektivno, imam na umu Δinjenicu da sam bio kod Bogdana, sutradan po objavljivanju njegovog Δlanka, protiv βGolubnjaΔe` u novosadskom Dnevniku. Tom prilikom mi je proΔitao svoj Δlanak u rukopisu i ispriΔao kako se sve to odigralo. TakoΔe i sve neprijatnosti koje je doΕΎiveo u Beogradu veΔ u toku dana. Posle nekoliko nedelja uspeΕ‘nog prikazivanja βGolubnjaΔe` u Novom Sadu, naΕ‘ao se, na jednoj takvoj predstavi u Srpskom narodnom pozoriΕ‘tu i Bogdan sa svojom bivΕ‘om suprugom Vidom. Za vreme pauze izmeΔu Δinova u foajeu - priΔa Bogdan - Ja sam glasno komentarisao delo i izraΕΎavao svoje nezadovoljstvo. Prosto sam se pitao - kaΕΎe on - kome to danas treba? - On je, svoje nezadovoljstvo glasno izrazio i po zavrΕ‘etku predstave u garderobi prilikom preuzimanja kaputa. To njegovo raspoloΕΎenje Δula je i Vidina drugarica, koja je prema Bogdanovom verovanju bila nekakav faktor u novosadskom partijskom βaparatu`. Sutradan, posle ove predstave, Bogdan se vratio u Beograd. Ubrzo po njegovom povratku nazvao ga je urednik novosadskog Dnevnika Ε tajner i zatraΕΎio, po nalogu DuΕ‘ka PopoviΔa i Ε½ike BerisavljeviΔa, Δlanova PredstavniΕ‘tva Pokrajinskog komiteta partije, da Bogdan napiΕ‘e kritiku te predstave, joΕ‘ u toku dana, a da Δe on poslati sluΕΎbenika Dnevnika da taj kritiΔki prikaz preuzme. βUhvaΔen` pomalo na prepad, Bogdan je napisao Δlanak, koji nije odgovarao njegovom nivou. U njemu nije bilo kritike na umetniΔki nivo predstave, ili kritiΔki prikaz dela, Ε‘to bi odgovaralo njemu kao vrsnom poznavaocu pozoriΕ‘ne veΕ‘tine, veΔ je to uΔinio na naΔin kako bi ocenu komada dao sekretar manjeg opΕ‘tinskog komiteta. Nisam mu to rekao, kada mi je proΔitao svoj rukopis, iz prostog poΕ‘tovanja prema njemu da ga ne unesreΔim. Taj Δlanak je objavljen u Dnevniku i odmah se isplela sva ona famozna polemika i zabrana prikazivanja βGolubnjaΔe` u Novom Sadu. Bogdanu su, posle toga, stizale preko telefona preteΔe poruke psovke i mnoge druge neprijatnosti doΕΎivljavao je od pojedinaca. Bilo je anonimnih preteΔih pisama. Njegov pozoriΕ‘ni komad o Loli Ribaru, Sarajevsko pozoriΕ‘te je otkazalo ne traΕΎeΔi da im se vrati dinarski iznos avansa, koji je ΔipliΔ na ime ugovora sa njima primio. Bio je jako potiΕ‘ten Ε‘to se u to uopΕ‘te upuΕ‘tao, ali mi je tada tvrdio da on kao vanpartijac, ali patriota i Jugosloven smatra da βGolubnjaΔa` podgrejava osvetniΔke strasti i da u tim prilikama zaoΕ‘travanja meΔunacionalnih sukoba, ona nama ne treba. βGolubnjaΔa` je bila njegovo optereΔenje i krajem proΕ‘le godine, posle smene vojvoΔanskih autonomaΕ‘kih rukovodilaci, pa sve do smrti. Toliko radi seΔanja na jednog velikog NovobeΔejca, kome je Novi BeΔej leΕΎao na srcu. Neka mu je veΔna slava!
ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠΎΠ²ΠΈΡ: Π‘ΠΠΠΠΠ Π Π£Π‘ΠΠΠ ΠΠ ΠΠΠΠΠ ΠΠ·Π΄Π°Π²Π°Ρ: ΠΠΈΠΎΠ³ΠΎΡ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 2022 ΠΡΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½Π°: 236 ΠΠ΅ΠΊ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·, ΡΠΈΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΠΡΠΈΠ³Π° ΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²Π° ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΠΎΠ»Π°ΡΠΈΡ ΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠΠ‘ Π‘Π ΠΠ Π‘Π’ΠΠΠΠΠ, ΠΠΠ ΠΠ Π Π‘Π ΠΠΠΠ β ΠΠ ΠΠΠ ΠΠΠΠΠΠ ΠΠΠΠΠΠ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Ρ ΠΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΊΠ°Π΄Π° ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π²Π°ΠΎ Π΄Π° Π³ΠΎΡΡΡΡΠ΅ΠΌ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡ Π΅ΠΌΠΈΡΠΈΡΠΈ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄Π° Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ. ΠΠΎΡΠ°ΠΌ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠΈ Π΄Π° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°Ρ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ², Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°, Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΈΠ·Π½Π΅Π½Π°ΡΡΡΡΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΡΠΈΠ³Π°Π½ΡΠ½ΠΎ, ΠΈ Π΄Π° ΡΠ°ΠΌ Π³Π° Π²Π΅Ρ ΠΏΡΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΡΡΡΠ΅ΡΡ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ½Π°ΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΎ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎ ΡΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ, Π²ΡΠ»ΠΎ Π²Π°ΡΠΏΠΈΡΠ°Π½ ΠΈ Π΄ΠΈΡΡΠΈΠΏΠ»ΠΈΠ½ΠΎΠ²Π°Π½, Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ»Π΅ ΡΠΈΠΏΠΈΡΠ°Π½ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΊΠΎΠ½Π·Π΅ΡΠ²Π°ΡΠΈΠ²Π°Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈ Π΄ΡΠΆΠΈ Π΄ΠΎ ΡΠΏΠΎΡΠ°ΡΡΠ΅Π³ ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄Π°, ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠΈΠ·ΠΈΡΠΊΡ ΡΠΏΡΠ΅ΠΌΠ½ΠΎΡΡ, Π°Π»ΠΈ Π½Π΅ Π·Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½ΠΈ ΠΈ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡ. ΠΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π΅ΡΡΠΎ ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΠΎ Ρ ΡΠ΅Π±ΠΈ, ΠΌΠΎΠΆΠ΄Π° ΠΏΠΎΠΌΠ°Π»ΠΎ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΠ°ΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΈ ΠΊΡΡΡΠΎ, Π°Π»ΠΈ Ρ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ ΠΎΠ·Π±ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈ ΡΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎ, ΡΡΠΎ Π³Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΈΠ·Π΄Π²Π°ΡΠ°Π»ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΠΎ, Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ°ΠΌ ΠΎΡΠΊΡΠΈΠΎ Π΄Π° Π½ΠΈΠΏΠΎΡΡΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Ρ ΠΎ ΡΠΈΠΏΠΈΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡΡ, ΠΏΠ° Π½ΠΈ ΡΠΈΠΏΠΈΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΠ½Π·Π΅ΡΠ²Π°ΡΠΈΠ²ΡΡ, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ°ΠΌ Ρ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΌΠ°Ρ ΠΏΠΎΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ, ΡΡ Π²Π°ΡΠΈΠ²ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠΎ Π½Π° ΡΠ΅Π΄Π°ΠΊ Π½Π°ΡΠΈΠ½ ΡΠΏΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π΄Π΅Π»Π°, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠ΅ΠΌΠ°Π½ Π΄Π° Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΈΠ·Π° ΠΎΠ½ΠΎΠ³Π° ΡΡΠΎ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ, ΠΊΠΎ Π±ΡΠΈΠ½Π΅ Π·Π° Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΡ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π°, ΡΠΈΡΠ΅ Π³Π° βΡΠ°Π½Π΅ Π±ΠΎΠ»Π΅β Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π½Π° ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°, ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠ΅ΠΌΠ°Π½ Π΄Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΠ³Π½Π΅, Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΎ ΡΠ΅ Π°Π½Π³Π°ΠΆΡΡΡΡΠΈ Ρ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ Π°ΠΊΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, Π΄Π°Π²Π°ΡΡ ΠΊΡΠ²ΠΈ, ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠΈ ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ°. ΠΠ·Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ³Π»Π°ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΈ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠΎΠ»ΠΈΡΠ°Π½Π΅ ΡΠΏΠΎΡΠ°ΡΡΠΎΡΡΠΈ ΡΠΎΡΠ°Π²Π°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ Π½Π΅ΠΊΠ°ΠΊΠ²Ρ ΡΠΈΡ Ρ Π²Π°ΡΡΡ, Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π³Π½ΡΡΠΎΡΡ ΠΊΠ° ΠΏΡΠ΅Π²Π°Π·ΠΈΠ»Π°ΠΆΠ΅ΡΡ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠ΄Π½Π΅Π²ΠΈΡΠΊΠ΅ Π½ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΈΠ·Π²Π΅ΡΡΠ°Π½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΡΠΈΡΠ½ΠΈ β Π½Π΅ ΡΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π°Π½, Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΈΡΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΡΠΈΡΠ½ΠΈ β Π·Π°Π½ΠΎΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ°Π² ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΡΠΌΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΏΡΠ΅Π²Π°Π·ΠΈΠ»Π°ΠΆΠ΅ΡΡ ΡΠ²ΠΈΡ Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΠΈ Π±ΡΠΈΠ·ΠΈ Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΄ΠΎΠ±Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡ, Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΈ ΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ΅ ΡΠ΅Π°Π»Π½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π²Π°Π·ΠΈΠ»Π°Π·Π΅ Π½Π°ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅, Π½Π΅ ΡΠΊΠΈΠ΄Π°ΡΡΡΠΈ ΠΈΡ Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΎΡΠΌΠΈΡΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ. ΠΠ»ΠΈ ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠΎΡ Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ Π·Π½Π°ΠΎ ΠΎΠ½ΠΎ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ΅, ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ Π½Π° Π½Π΅ΠΊΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΡΠ°ΡΠ½Ρ, ΠΊΠΎΡΡ ΠΌΠΈ Π΄ΡΠ³ΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΠΎ. Π‘Π²Π°ΠΊΠΎ ΠΎΠ΄ Π½Π°Ρ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠ΅ ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ°, ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°, ΠΎΠ΄Π»ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΎΠ½ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΊΠ°Π»Π½ΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΡΠ²Π°ΠΊΠΈΠ΄Π°ΡΡΠΈ, Π° ΠΎΠΏΠ΅Ρ Π½Π΅ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Ρ ΠΈΡΠ° ΠΈ Π»ΡΠ΄ΠΈΠ»Π°, Π²Π΅Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΈΠ·ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ Π½Π°ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΈΠ²Π΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ, ΠΌΠΎΠ³Π»ΠΎ Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ, ΠΆΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ, ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ Π½Π° ΠΎΠ²Π°Ρ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΎΠ½Π°Ρ Π½Π°ΡΠΈΠ½ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΈ ΡΡΠΌΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΡΠΈΡΠ°Π² Π½Π°Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ. ΠΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ βΠ²ΠΈΡΠ΅β ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΏΡΠ΅ΠΌΠ½Π΅ Π΄Π° ΠΆΡΡΠ²ΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ βΠΎΠ΄ ΠΎΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°β, Ρ ΠΈΠΌΠ΅ Π½Π΅ΡΠ΅Π³ ΡΡΠΎ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° ΡΠΌΠΈΡΠ»Π΅Π½ΠΈΡΠΈΠΌ ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈΠΌ. ΠΠΎ ΡΡΠΊΡ ΠΌΠΈ ΡΠ΅, Π½Π°ΠΈΠΌΠ΅, Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ Π‘ΠΌΡΡ ΠΠ΄ΡΠ°ΡΠ΄Π° ΠΠΈΠΌΠΎΠ½ΠΎΠ²Π°, Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΠΎΠ²Π°Ρ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΎΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡ Π±ΠΎΡΠ°Π²Π°ΠΊ Ρ Π₯ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΡ ΠΈ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ Π΄Π΅Π²Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ . Π’Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΠ°ΠΌ Π²Π΅Ρ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΡΡΡΠΊΠΎΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ°ΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΎΠ²Π°Ρ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄ ΠΈ ΠΎΠ΄ΠΌΠ°Ρ , ΡΠΎΡ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΡΠΈΡΠ°ΡΠ°, ΠΏΠΎΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ Π΄Π° ΡΡΠ΅Π±Π° Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΌ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»ΠΈ. ΠΠ½Π°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠΎΡΠ΅Π½ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΎΡΠΈΡΠΈ, ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎΠΌ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅, Π°Π»ΠΈ ΡΠΎ ΠΌΠΈ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΌΠΎΡΠΈΠ², Π²Π΅Ρ Π½Π΅ΠΊΠΈ Π΄ΡΡ ΠΏΠΎΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°ΡΡΡΠ²Π°, ΠΎΡΠΏΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΆΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΠΎ Ρ ΡΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ, Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ°ΠΌ Π½Π°Π·ΠΈΡΠ°ΠΎ Ρ ΡΠΎΠΌ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡΡ. ΠΠΎΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ ΡΠ°ΠΌ Π΄Π° Π±ΠΈ, Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ, Π΄Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ½ΠΎΠ»Π΅ΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π²Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ (Π° ΠΎΠ½ ΡΠ°Π΄ ΡΠΎΡ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π½ΠΈ ΡΠΎΡΠ΅Π½), Π½Π΅ΠΊΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΠ½ Π»Π°ΠΊΠΎ ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Ρ ΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½ ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΎΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΠΠΈΠΌΠΎΠ½ΠΎΠ². Π ΠΎΠ½Π΄Π°, ΠΏΡΠ΅ Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΡΡΠΈΠ³Π°ΠΎ Π΄Π° ΠΌΡ Π΄Π°ΠΌ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ, Π±Π΅Π· Π΄Π° ΡΠ°ΠΌ ΠΌΡ ΡΠΎ Π½Π° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΊΠΎΡΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½ Π½Π°ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ, ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΡ ΠΌΡΠ΅ΠΆΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΡ Ρ ΡΠ½ΠΈΡΠΎΡΠΌΠΈ, ΡΠ° Π΄ΠΎΠ½Π±Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠΈΡΡΠ°, ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠ²ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π±ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Ρ. Π’ΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π½Π΅Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ Ρ ΠΎΠ±Π·ΠΈΡΠΎΠΌ Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ°ΠΌ, ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎΠ³ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΡΠ°Ρ Π΄Π²Π° ΠΌΡΡΠΊΠ° Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½, Π³Π»Π΅Π΄Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ Π΄Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΎ Π»ΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ½ΠΈΡΠΎΡΠΌΠΈ, Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡ Π΄Π°Π»Π΅ΠΊΠΎΡ ΠΈ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ, Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΎΠ²Π΄Π΅ Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠΈ. ΠΠ΅Π½ΠΈ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΡΠΈ, ΡΠ΅Ρ ΡΠ°ΠΌ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΡΠΈΠΌΡ ΠΈ ΠΠΎΠ½Π±Π°ΡΡ, Π½Π΅ ΠΈΠ· ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³Π° ΠΈΠ· ΠΊΠΎΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π°, Π°Π»ΠΈ Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ Π΄Π° ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΌ ΡΡΠ΄Π΅, Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΡ, ΡΠ»ΠΎ, ΠΌΠΈΡΠΈΡ Π±Π°ΡΡΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π½ΠΊΡ ΡΠΌΡΡΠΈ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ»Π΅Ρ ΡΠΎΠ³ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠ»Π°Π³Π°ΠΌΠ° Π±ΠΎΠ³Π°ΡΠΎΠ³ ΡΠ»Π° ΠΎ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ°ΠΌ Π²Π΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅ ΡΠΎΠ³Π° ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΡ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π°ΡΠΈΡΠ΅Π³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠ° Π·Π° Π½Π°ΡΡ, ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Ρ ΠΈ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΡ, ΡΠΈΠ²ΠΈΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡ, ΠΊΠΎΡΠ° Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π° ΠΎΠ΄ Π²ΠΈΡΠ΅Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ βΠ²Π°Π²ΠΈΠ»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π°β. ΠΠ°Π΄ ΡΠΌΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅Π»ΠΈ, ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΡΠΌΠΎ ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΎ ΡΠΎΠΌ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Ρ, Π°Π»ΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°, ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π°Π½ΡΠΈΡΠΈΠΏΠ°ΡΠΎΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΠΠΈΠΌΠΎΠ½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π²Π΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ ΡΠ° ΠΌΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄Π° Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎΠΌ Π΅ΠΏΠΈΠ·ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΈΠ· ΠΠΈΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π΄ΠΎΠΊ ΠΎΠ½ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΆΠ΅Π»Π΅ΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π΄Π° Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ, ΡΠ΅ΠΊΠ°Π²ΡΠΈ, ΡΠ°ΠΊ ΠΏΠΎΠΌΠ°Π»ΠΎ Π΄ΡΡΠΊΠΎ, Π΄Π° Π½Π΅ ΠΆΠ΅Π»ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ΅ Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠ΄Π°ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ°Ρ ΠΈ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π±Π΅. ΠΠ° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°Π·ΠΌΠΈΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ΅ Π½Π΅ΡΡΠΎ ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ΅, Ρ ΠΎΠ±Π·ΠΈΡΠΎΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ΠΊΠ΅, ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π΅ΡΡΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ βΠΌΠΎΠΆΠ΄Π°, Π°Π»ΠΈ Π½Π΅ ΠΎΠ±Π°Π²Π΅Π·Π½ΠΎ ΠΈ ΠΊΠ°Π΄Π° Π΄ΠΎΡΠ΅ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅β. ΠΠΈΡΠ°ΠΌ ΠΈΠ½ΡΠΈΡΡΠΈΡΠ°ΠΎ, Π΄ΠΎΠΏΡΡΡΠΈΠ²ΡΠΈ ΠΌΡ Π΄Π° ΡΠ°ΠΌ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΡΡΠ΅ ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΆΠ΅Π»ΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π΅ ΠΆΠ΅Π»ΠΈ Π΄Π° Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ, ΠΈ Π΄Π° ΡΠ°ΠΌ ΡΡΠ°ΠΆΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΎΡΠ°Π²Π° ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ²Π°ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π½Π΅ΡΠ²Π°ΠΊΠΈΠ΄Π°ΡΡΠΈΠΌ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ, ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅Π²ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄Π° Π·Π°ΠΈΡΡΠ° Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠΈ Π°ΠΊΡΡΠ΅Π»Π½ΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΡ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΏΡΠ΅ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. Π‘Π²Π°ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ Π΄Π° ΠΌΡ ΡΡΠ΄ΠΈΠΌ ΠΈΠ»ΠΈ Π³Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²Π°ΠΌ, ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅ ΡΡΠΎ ΠΌΡ Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ Π±ΠΈΠΎ Π½ΠΈ ΠΎΡΠ°Ρ, Π½ΠΈ Π±ΡΠ°Ρ, Π½ΠΈ Π²ΡΡΡΠ°ΠΊ, Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ°ΠΌ ΠΏΡΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΎΠ½: Π·Π° ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°Ρ ΠΎΡΡΠ°Π»Π° ΡΡΡΡΠ°Π²Π° ΠΈ Π²Π°ΡΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ·ΠΎΡΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠ°Π½Π° ΠΏΠΎΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Ρ ΠΎΠ½Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅; ΠΈ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ°ΡΠ°ΡΡΡΠ°, ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ°ΠΌ ΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ, ΠΏΡΠΈΠ²ΡΡΠ΅Π½ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠΈΠΆΠ΅ΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π΅ ΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ Ρ Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ½Π΅ ΡΠΈΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²Π° Ρ Π΅ΠΌΠΈΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΠ²ΠΎΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ ΠΈ ΡΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΡΡ Π΄Π° ΠΌΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π΅Π½Π°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ Π½Π°ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°ΠΎ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° Ρ ΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ. ΠΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΠΈΠΌΠΏΡΠ»Ρ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π²ΡΠΈ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ Π‘ΠΌΡΡ ΠΠ΄ΡΠ°ΡΠ΄Π° ΠΠΈΠΌΠΎΠ½ΠΎΠ²Π°, ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ°ΠΌ ΠΌΡ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΎ. ΠΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΎ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π΄ΠΎ ΡΠ°Π΄Π° ΠΌΠΎΠΆΠ΄Π° Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ, Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ Π²Π΅ΡΡΡΠ΅ΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΠΎΠ½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡ ΠΈΡΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΡΡΠΈΠ». ΠΠΈΠΎ ΡΠ°ΠΌ Π±Π»Π°Π³ΠΎ ΡΠΊΠ΅ΠΏΡΠΈΡΠ°Π½, ΠΌΠΎΡΠ°ΠΌ Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΠΌ, ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ½ΠΎ-ΡΡΡ Π΄Π° ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΎΠΌ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Ρ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ°Π² ΡΠΎΠΌΠ°Π½, Π° ΠΊΠΎΡΠΈ Π±ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π²Π°Π·ΠΈΠ»Π°Π·ΠΈΠΎ ΡΠΈΡΡΠΎ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Ρ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΈ Π·Π½Π°ΡΠ°Ρ. ΠΠ±ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ°ΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠ·Π½ΠΈΡ ΡΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ°Π²Π°, ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π° ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΡΠΈΠ»ΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΡΡΡΠΊΡΡΡΠ°Π»Π½ΠΎ Π·Π°ΠΈΡΡΠ° ΡΠΎΠΌΠ°Π½, Π½Π°ΡΠ±Π»ΠΈΠΆΠΈ ΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ Π±ΠΈ Π°Π½Π³Π»ΠΎΡΠ°ΠΊΡΠΎΠ½ΡΠΈ Π½Π°Π·Π²Π°Π»ΠΈ non-fiction novel (Π½Π΅ΡΠΈΠΊΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈ, Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½), Π° Π ΡΡΠΈ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ° ΡΠ²ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ΅Π»ΡΡΡΠ²Π° (ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½-ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ°Π½ΡΡΠ²ΠΎ). Π Π°Π΄ΠΈ ΡΠ΅ ΠΎ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡ, ΠΏΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠ»Ρ ΠΏΡΠΎΠ·Π½ΠΎΡ ΡΠΎΡΠΌΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° Π½Π° Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Ρ, Π°Π»ΠΈ ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ-ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΠΈ ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΡ. ΠΠ°ΡΡΠ΄ΠΈΠ»Π° ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π·ΡΠ΅Π»ΠΎΡΡ ΠΈ ΠΎΠ΄ΠΌΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π° ΠΎΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° Π²Π΅ΡΡΠΎ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΠΆΠ΅ ΡΠ° Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ-ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠΌΠΈΡΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠΈΡΠΎΠΊΠΎΠ³ ΡΠΊΡΠΏΠ° ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ° ΠΈ Π½Π΅ΡΠΊΡΠΈΠ²Π΅Π½ΠΈΠΌ Π°ΠΊΡΠΈΠ²ΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ, Π° Π΄Π° ΠΏΡΠΈΡΠΎΠΌ Π½Π΅ ΠΎΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ½Ρ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Ρ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠ°, ΡΠΈΠ½Π΅ΡΠΈ Π³Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΈ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ Π·Π° ΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅. ΠΠ°ΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ ΠΎ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΊΠ°Π»Π½ΠΎΠΌ, Π½Π΅ΡΠ²Π°ΠΊΠΈΠ΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Ρ, ΠΎΠ²Π°Ρ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ΅Π½ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΈΠ½ΠΈΡ Π΅ΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΠ°, ΡΠ° ΠΌΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΈ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π»Π°Π³Π°ΡΠ΅ΠΌ, Ρ ΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΎ ΡΠ΅ΡΠ»Π΅ΠΊΡΡΡΠ΅ ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½Ρ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΡΡ, Π°Π»ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΌΠ°Ρ ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΏΡΠ΅ΠΏΡΡΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ°Π΄ΡΠΈ. Π‘Π²Π΅Π΄ΠΎΠΊ Π ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ° β Π£ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΈΠ· ΠΠΎΠ½Π±Π°ΡΠ° ΡΠ°ΠΊΠΎ ΡΠΏΠ°ΡΠ° Π»ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΠ»Π°Π½, ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΡΠΏΠΎΡΠ°ΡΡΠΈΡ ΠΈ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈΡ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²ΠΎΠ³ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π°, Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ°Π½ΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΠΏΠ»Π°Π½, ΠΈΠ· ΠΏΡΠ²Π΅ ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ Π½Π°Ρ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΈΡΠΊΡΠΈΠ²ΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π³Π°Π½Π΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΠΊΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ°ΡΡΠ΄Π°ΠΌΠ° ΠΈ Π½Π΅Π·Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡΠΈ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ ΠΏΠ»Π°Π½, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π΄Π°ΡΡΠΈΡ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈΡ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠ°, Π½Π°ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΠ½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΈ ΡΠΈΠ²ΠΈΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠ°ΡΠ·Π°Π΄, ΠΎΠ²Π°Ρ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΡΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΠΏΠ»Π°Π½, Π³Π΄Π΅ Π°ΡΡΠΎΡ Π½Π° Π½Π΅Π½Π°ΠΌΠ΅ΡΡΠΈΠ² Π½Π°ΡΠΈΠ½ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΠΊΡΡ ΠΎΠ΄ΠΌΠ΅ΡΠ°Π²Π° ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ° Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π°Π»Π½ΠΎΡΡΡ. ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠ°ΠΎ, ΠΎΠΏΡΠΈΠΌΠΈΡΡΠΈΡΠ°Π½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, Ρ ΠΊΠΎΠΌ ΡΡΠ΄ΠΈ Π·Π°ΠΈΡΡΠ° ΡΠ΅ΡΡ ΡΡΠ΄ΠΈ, ΠΈ ΡΠΎ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠ²ΠΎΠ³ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ Π²ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΡΠΌΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎΡΡ, Π° Π½ΠΈΡΡ ΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΈΠ΄Π΅ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΠΊΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π΅ ΠΈΡΠΊΡΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈ Π°ΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ Π½Π°Ρ Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΡΡΠ°ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π΄ΡΡΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. Π£ ΡΠΎΠΌ ΡΠΌΠΈΡΠ»Ρ, ΠΎΠ²Π°Ρ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π°ΠΊΡΠΈΠ²ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ, ΠΏΠ° ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎ-ΡΡΡΠ°ΡΠ΅ΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π», ΠΊΠΎΡΠΈ Π½Π΅ ΡΡΠ΅Π±Π° Π·Π°Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΈ, Π° ΠΊΠΎΡΠΈ Π½Π°Π·Π½Π°ΡΠ°Π²Π° Π½Π΅ΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΡΠ΅Π²Π΅ Π½Π°Π»Π°ΠΆΠ΅ΡΠ° ΡΠΌΠΈΡΠ»Π° ΠΈ βΠ΄ΠΎΠ»Π°ΠΆΠ΅ΡΠ° ΡΠ°ΠΌΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅Π±ΠΈβ. Π ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ Π·Π°ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Ρ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ Π·Π°ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π³Π° Π±ΠΈΠΎ? Π ΠΎΠ²Π΄Π΅ ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈΠ· Π»ΠΈΡΠ½Π΅ ΠΏΠ΅ΡΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π΅, ΡΠ΅Ρ Π°ΠΏΡΡΡΠ°Ρ ΠΎΠ²Π°Π½ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½ΠΈ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π΅ Π±ΠΈ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠΌΠΈΡΠ»Π° Ρ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡ ΠΎΠ²Π°ΠΊΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ΅ΠΊΡΡΡ ΠΈ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡΠΎΡΠΈ ΠΈΠ·Π° ΡΠ΅Π³Π°. ΠΠ°Π΄ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·ΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΠ½Π±Π°ΡΠΎΠΌ, ΠΏΡΠ²ΠΎ ΡΡΠΎ ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡ ΡΡΠ΄ΠΎΠΊΠΎΠΏΠΈ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΎΠ²Π½Π΅ Π³ΡΠΎΠ±Π½ΠΈΡΠ΅: ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΎ ΠΎΠ³ΡΠΎΠΌΠ½ΠΎΠΌ Π±ΠΎΠ³Π°ΡΡΡΠ²Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΆΠΈΡΠΎΠΌ ΠΈ ΡΡΠ΄Π°ΠΌΠ° ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° ΠΏΡΠ΅Ρ ΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠ΅Π»Ρ Π ΡΡΠΈΡΡ ΠΈ ΡΠΈΡΠ΅, Π° Π΄ΡΡΠ³ΠΎ ΠΎ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°, ΠΈ ΡΠΎ Π²ΡΠ»ΠΎ ΡΡΡΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΈ ΠΎΠΊΡΡΡΠ½ΠΈΠΌ, ΠΊΠΎΡΠΈ Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ Ρ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π½ΠΈΠΌ ΡΠ°Π·ΠΌΠ°ΡΠΈΠΌΠ° Π·Π°Ρ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ²Ρ ΠΈΠ½Π°ΡΠ΅ Π»Π΅ΠΏΡ Π·Π΅ΠΌΡΡ, Π²ΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠ»ΠΈΡ ΡΡΠ΄ΠΈ. ΠΡΠΎΠ±Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ°ΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ°ΡΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ Ρ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π½ΠΎΠΌ ΡΠΈΡΠΌΡ ΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡ Π±Π»ΠΈΠ·ΠΈΠ½ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΡΡΡ ΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΡΠ° ΠΈΠ· ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ Π°ΠΊΡΡΠ΅Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΎΠ³ 2014. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΎΠ½Π±Π°Ρ ΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΠ° ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ Π±ΠΎΠ³Π°ΡΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΡΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΠ° Π³Π° ΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π²ΡΡΠ½ΠΎΠΌ Π±ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ Π±ΠΈ ΠΎΠ½Π΄Π° ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ ΠΏΡΡ ΠΊΠ° ΠΠ°Π²ΠΊΠ°Π·Ρ ΠΈ Π‘ΠΈΠ±ΠΈΡΡ, ΡΠΈΠΌΠ΅ Π±ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅Π»ΠΈ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠΎΠ»Ρ Π½Π°Π΄ ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΎΠΌ ΠΠ²ΡΠΎΠ°Π·ΠΈΡΠ΅. ΠΠ°ΡΠ°Π²Π½ΠΎ, Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Ρ ΠΏΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π΄Ρ ΠΎ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ° ΠΠ°ΠΏΠ°Π΄Π°, ΠΌΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΎΠ²Ρ Π·Π΅ΠΌΡΡ Π³Π°Π·ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°Π·Π½ΠΈ, ΡΠ° ΡΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ²Π΅ΡΠ°. ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΡΠΏΠ°Π΄ΠΈ Π·Π° ΠΠ°ΠΏΠ°Π΄Π° ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΈΡΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΈ, ΠΊΠΎΠ½ΡΠΈΠ½ΡΠΈΡΠ°Π½ΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠΈΠ²Π°Π»ΠΈ ΡΡ Π½Π° ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°, Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠΈΡΠ½ΠΎ Π½Π΅Π·Π°Π²ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΈΠ΄Π΅ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ»ΠΈ Π²ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ ΡΠΈΠ»Π΅ ΠΠ°ΠΏΠ°Π΄Π° Ρ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΡ. Π’ΠΈ ΡΠΏΠ°Π΄ΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΎΠΊΡΡΡΠ½ΠΈ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ³ΡΠ°Π±Π΅ ΡΠ΅ΡΡΡΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠ²Π»Π°Π΄Π° ΠΊΡΡΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΡΡΠ°ΡΠ΅ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠΊΠ°ΠΌΠ° ΠΠ²ΡΠΎΠ°Π·ΠΈΡΠ΅, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ ΡΠΈΠ²ΠΈΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ Π½Π΅ΡΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠ²ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ (ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎ-Π³Π΅ΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³) ΠΠ°ΠΏΠ°Π΄Π° ΠΏΡΠ΅-ΠΌΠ° ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠΎΡ ΡΠΈΠ²ΠΈΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° Π±Π°ΡΡΠΈΠ½ΠΈ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π΅ Ρ Π°Π½ΡΠΈΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠΈ, ΡΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ°Π²Ρ ΠΈ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²Ρ. ΠΠ²Π° Π½Π΅ΡΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄Π°ΡΡΠΌΠ° ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠΊΠΎΠ»Π°, Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π·Π½Π°ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ½ΠΈΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΎΠ±Π΅ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠΎΠ½ΡΡΠ°Π½ΡΠΈΠ½ΠΎΠΏΠΎΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΊΡΡΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ΄ ΠΏΠ°ΠΏΡΡΠ²Π°, ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ Π΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΈΠΌΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΠ° Π΄ΠΎ Π½Π°ΡΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈ Π»ΠΈΠ±Π΅ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠ»Π°Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΠ·ΠΌΠ°, Π ΡΡΠΈΡΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎΠΆΠ΅Ρ ΠΎΠ²Π΅ ΡΠΈΠ²ΠΈΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎ ΠΏΠ°Π΄Ρ ΠΠΈΠ·Π°Π½ΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ²Π΅ΠΊ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠ»Π° ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠ΄Π°ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΠΏΠ°Π΄Π°, Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠ° Π½Π°ΠΌΠ΅ΡΠΎΠΌ Π΅ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³, Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π²ΡΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΡΠΈΡΠ°Π²Π°ΡΠ°, ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π΅ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π° Π°ΡΡΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΈΡΡΠΎΡΠ½ΠΎ-Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΈΠ²ΠΈΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΌΠΎΠ΄Π΅Π»Π°, Π²Π΅Ρ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΠΏΠΎΡΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΎ-Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΠΈΠΏΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΠ°ΠΏΠ°Π΄ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° ΡΠΈΠ½ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠΎΠΌ Π·Π° ΡΠΈΠ²ΠΈΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ²Ρ. ΠΠ°ΠΎ Π΄Π΅ΠΎ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½Π΅ ΡΠΈΠ»Π΅ ΡΡ ΠΊΠΎΠ½ΡΠΈΠ½ΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π΅ ΠΊΠΎΠ½Π²Π΅ΡΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ½ΡΡΠ°Ρ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΡΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΈΠ²ΠΈΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΠΏΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎΡ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΈΠ»Π΅ ΡΡΠΌΠ΅ΡΠ°Π²Π°Π½Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² Π ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π ΡΡΠ°, ΠΏΡΠΈ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΡ ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·ΠΈΠ²Π°Π»ΠΈ Π½ΠΈΡ ΠΈΠ»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΡ ΠΎΠΊΡΡΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΡΠ½Ρ Π·Π° ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡ ΠΊΠΎΠ½Π²Π΅ΡΡΠΈΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° Π½ΠΎΡΠΈΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΌΠΎΠ΄Π΅Π»Π° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠ³ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ. ΠΠ° ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ Π£ΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅, ΡΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π½ Ρ Π΄ΡΠΆΠ΅ΠΌ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΎ ΠΈΠ·Π²Π΅ΡΠ½Π΅ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎ ΠΎΡΠΎΠ±Π΅Π½, Π°Π»ΠΈ Ρ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ ΡΡΡΠΊΠΈ Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠ°Π»ΠΎΡΡΡΠΊΠΈ, Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ Π·Π° Π±Π΅Π»ΠΎΡΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΡΡΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΎΠ»ΠΈΡΡ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎ-ΡΠΈΠ²ΠΈΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡΠΎΠ³, ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ Π³Π΅Π½Π΅ΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠΎΠ΄Π΅Π»Π° ΡΠ° ΡΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΡΠ΅ΠΌ. Π‘Π°ΠΌΠ° ΡΠ΅Ρ Π£ΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΌ, ΡΠ° Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΠΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅, ΠΏΠΎΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ½Π΅ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ, ΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ±Π΅Π·Π±Π΅ΡΡΡΡ Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠΊΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π΅. ΠΠ°Π»ΠΎΡΡΡΠΊΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΊΡΠΎΠ· ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡ ΡΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³ΠΈΡΠΈΠΌΠ½Π΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π±ΠΈΠ²Π° ΡΠ²Π΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ Π£ΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠΎΡΠΈ Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π°ΠΎ Π ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ ΠΈ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΡΡΡΡΠΈΡΠ΅ (ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅) ΠΈ ΠΠΎΡΡΠΊΠ΅. ΠΠ°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ Π±ΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈ ΡΠ·ΡΠΎΠΊ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ·Π΄Π²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΡΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΡΠΊΠΎΠ³, Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ½ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π° Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° Π·Π΅ΠΌΡΠ΅, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΈΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ΅ΡΠ°ΡΡ ΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΌΠΎΠ΄Π΅Π»Ρ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌΡΡΠ²Π° ΠΈ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ, ΡΠ· Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΎΠ±ΡΠ΅Π΄Π°. Π£ΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½Π° ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½Π° ΡΠ΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ° ΡΠ½ΡΡΠ°Ρ ΡΠ΅Π΄Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, Π±ΠΈΠ²Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΡΠ΅ΠΊ ΡΠ° Π‘ΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈΠΌ Π‘Π°Π²Π΅Π·ΠΎΠΌ, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΠΎΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΡΠ΅Π½Π΅ ΠΈ Π½Π΅ΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΡΡΠΊΠ΅ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΡΠΈΡΠ΅, Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠΎΡ ΠΏΠ΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΠ³ Π²Π΅ΠΊΠ° Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΡΠ΅Π½ ΠΈ ΠΡΠΈΠΌ, ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΊΡΡΡΠ΅ΡΠ° Π ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π³Π»Π°Π²Π½Π° ΡΡΡΠ°ΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠΊΠ° Π·Π° ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠΎΠ»Ρ Π½Π°Π΄ Π¦ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΌΠΎΡΠ΅ΠΌ. ΠΡΠΎΡΡΠΎΡ Π£ΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΡΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΡ ΡΡΡΠ°Π΄Π°ΡΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ Π½ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΡΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ Π½Π°Π΄ ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎΠΌ, Π° ΡΡΡΠ°Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ ΡΠ°Π·ΠΌΠ΅ΡΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·Π°Π½ΠΎ ΡΠ° ΠΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠΎΠΌ, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»Ρ ΠΈΠ·Π²ΡΡΠ΅Π½ Π½Π΅ΡΠΏΠΎΡΠ°Π½ Π³Π΅Π½ΠΎΡΠΈΠ΄ Π½Π°Π΄ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΡΡΠΊΠΎΠ³, ΡΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³, ΡΠΎΠΌΡΠΊΠΎΠ³, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°. Π’ΠΈ Π·Π»ΠΎΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΎΠ²Π½ΠΈ, ΡΠΈΡΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΈ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡΡΠΎΠ²ΠΈ, ΠΈ ΡΠΈΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΡ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈΡ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΠΎΠ½ΠΈΡ ΡΠ½Π°Π³Π°, ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΎΠ΄ Π»ΠΎΠΊΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΠΊΠΎΠ»Π°Π±ΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅Π±Π΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅Π»ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π³ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠ΅ Π½Π°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΠΈΡΠΈ ΡΡ ΠΊΠΎΡΠ΅Π½ΠΈ Π±ΠΈΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠΊΠΈΡ . Π‘ΡΠ±ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΆΠΈΠ²Π΅Π»ΠΈ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΠΠ₯, ΠΌΠΎΠ³Ρ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ Π΄Π° ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅ΡΡ Π΄ΠΈΠ½Π°ΠΌΠΈΠΊΡ ΠΈ ΡΠ°Π·ΠΌΠ΅ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ° Ρ Π£ΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°: Π·Π»ΠΎΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΌΠ°ΡΠΎΠ²Π½ΠΎ, ΡΠΈΡΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΈ ΠΏΠ»Π°Π½ΡΠΊΠΈ, Π³Π»Π°Π²Π½Π΅ ΠΆΡΡΠ²Π΅ ΡΡ ΠΌΠΈΡΠ½ΠΈ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΈ Π³ΡΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π½ΠΎΡΠΈΠ»Π°Ρ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠ³ ΡΡ ΡΠ΅ Π·Π»ΠΎΡΠΈΠ½ΡΠΈ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ, Π½Π° ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΡ Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡ Π½ΠΎΠ²ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ; ΠΊΠ²ΠΈΠ½ΡΠ»ΠΈΠ½ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»Π΅ Π½Π΅ΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΎ Π½Π°ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅, Π°Π»ΠΈ Π½Π΅ ΡΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΠ°, ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΠ΅ΡΡ ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡ ΡΠΈΡΠ΅Π²Π°, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ Π·Π°ΠΎΡΠΊΡΡΠΆΠΈΠ²Π°ΡΡ ΠΈ ΡΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΡ ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΠΊΠΎΠΌΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π΅ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠ° Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅Π»ΠΈ Π°ΠΊΡΡΠ°Π»Π½ΠΈ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠΈ, ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΠΈ Π½Π° ΡΠΌΡ ΠΈ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½Π΅ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΈ ΡΠ°ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΡΠ½ΡΡΠ°Ρ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° ΠΏΡΠ΅Π²Π°Π·ΠΈΡΠ΅Π½Π΅ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΡ Π£ΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈ, ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½ΠΎΡ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΈ ΠΊΠΎΡΡΠΏΡΠΈΡΠΎΠΌ. ΠΠΎΡΠΈΠΎΡΠΈ Π΅ΠΊΡΠΊΠ»ΡΠ·ΠΈΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° Π·Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΡΡ ΠΎΠ΄ ΠΌΠΎΡΠΈ Π ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΡΠΊΠ΅ ΡΠ»ΠΎΡΠ΅ Π½Π° ΠΡΠΈΠΌΡ, ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ°Π²Π°Π»ΠΎ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅Ρ, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΡΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° Π·Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΌΡΠΆΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°Π»Π° ΠΎΠ΄ Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²Π° ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π° Π·Π° Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π° Π·Π΅ΠΌΡΠ΅, ΡΠ· ΠΏΡΠ΅ΡΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΈ Π³Π΅Π½ΠΎΡΠΈΠ΄ ΠΈΠ· ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ±ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΡΠ° Π½Π°Π·Π²Π°Π½Π° ΠΏΠΎ ΡΡΠ³Ρ ΠΠ°ΡΠ΄Π°Π½ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π²Ρ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΠΌΠΎΠ½ΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ° 2014. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΊΠΎΡΡΠΌΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΈ Ρ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ±Π»ΠΈΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ° ΠΠ²ΡΠΎΠΏΡΠΊΠΎΡ Π£Π½ΠΈΡΠΈ, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅ΠΆΡΠ° Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π°. ΠΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, ΡΠ° ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠ΅ΡΠΈ Π½Π΅ΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΎ Π½Π΅Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΡΡΠ²ΠΎ Π»ΠΎΡΠΈΠΌ Π΅ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΊΠΎΡΡΠΌΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΎΡΡΡ Π΅Π»ΠΈΡΠ°, ΠΈΠ·Π°Π·Π²Π°Π½Π° ΡΠ· Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½Ρ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠΊΡ Π‘ΠΠ ΠΈ ΠΠ£, Π±ΠΈΠ»Π° Π·Π°ΠΏΠ°ΡΡΡΡΡΠ΅ ΠΎΠΊΡΡΡΠ½Π° ΠΈ ΠΈΠ·ΡΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΡ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ½ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠΊΡΠΈΠΌΠΈΠ½Π°ΡΠΎΡΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½Π° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΡΡΠΊΠΎΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠ²Π°, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠΈΠ½ΠΈΠ»ΠΎ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ°Π½ ΠΏΡΠΎΡΠ΅Π½Π°Ρ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π΅ΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ Π±Π°Π»Π°Π½Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ²ΠΎ ΠΊΡΡ ΠΊΠΎ Π΄ΡΡΡΡΠ²ΠΎ Π΄ΡΠΆΠ°ΠΎ Ρ ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΎΡ-ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΠ΅ΠΆΠΈ. Π£ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ, ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π²ΡΠ°ΡΡ, ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΠ°ΠΏΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΊΡΡΠΈΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΡΡΠ½ΠΈ Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ° Π ΡΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΎ Π½Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ ΠΠΠ’Π Π½Π° ΠΈΡΡΠΎΠΊ, ΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ° Π£ΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠ°ΡΠ΅ΡΠΊΠΈ Π²ΠΈΡΠ°Π»Π½Π΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅ Π·Π° ΡΡΡΠΊΠ΅ Π±Π΅Π·Π±Π΅Π΄Π½ΠΎΡΠ½Π΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅, Ρ Π»ΠΈΠΌΠΈΡΡΠΎΡΠ½ΠΎΡ, ΡΠΈΠ²ΠΈΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π΅ΡΡΡΠ°Π»Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΡΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΈ Π°Π½Π°Π»ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ°Π»ΠΈ ΡΡ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ Π£ΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π½Π° ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ, Π½Π° Π»ΠΈΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΡΡΠΎΠΊ-ΠΠ°ΠΏΠ°Π΄ (Π ΡΡΠΈΡΠ°-ΠΠ£), Π½Π΅ΠΌΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΎ Π΄ΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π΄ΠΎ ΡΠ°ΡΠΏΠ°Π΄Π° Π·Π΅ΠΌΡΠ΅. ΠΡΡΠ³Π° ΡΡΠ²Π°Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ Π²Π°ΠΆΠ½Π°: ΠΏΠΎΡΡΠΌΠ°ΡΠ΄Π°Π½ΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π²Ρ Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ Π΄ΠΈΡΠΊΡΠΈΠΌΠΈΠ½Π°ΡΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π°, Π½Π΅ ΡΠ²Π°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³Π΅ Π·Π° ΠΌΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΈ Π΄Π΅ΠΌΠΎΠΊΡΠ°ΡΡΠΊΠΈΠΌ, ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΡΠΏΠΎΡΠΎΠ²Π°, Π·Π° ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ°, Π²Π΅Ρ ΡΠΎ ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎ ΡΠ·ΠΎΡΡ Π½Π° ΠΊΠ²ΠΈΡΠ»ΠΈΠ½ΡΠΊΡ Π²Π»Π°ΡΡ ΠΈΠ· ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠ΅Π³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ·Π³ΡΠ°Π΄ΡΠ° ΡΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠ³ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ Π΅Π»ΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»Π΅ ΠΏΡΠΈΠΌΠ°Ρ Ρ Π£ΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈ, Π±ΠΈΠ²Π° Π²ΠΈΡΠ΅Π½Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ»ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π° Π΅Π»ΠΈΠΌΠΈΠ½Π°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΡΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π²Π΅ΠΊΡΠΎΡΠ°, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΠ±Π·ΠΈΡΠΎΠΌ Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎ-ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ Π·Π½Π°ΡΠ°Ρ ΠΈ Π΄Π΅ΠΌΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΄Π΅ΠΎ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½Π°ΠΊΠΎ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²Ρ Π½Π° ΡΠ°Ρ. ΠΡΠΎΡΠ΅ΡΡΠΈ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΡΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅Π½Π° ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π° ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΈΠ·ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ²Π΅ΡΡΠΈ, Π±ΠΈΠ²Π°ΡΡ Π³ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ· ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π½Π°ΡΠΈΡΠ°, ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠΏΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ ΡΡΠ΄ΠΈ Ρ ΠΠΎΠΌΡ ΡΠΈΠ½Π΄ΠΈΠΊΠ°ΡΠ° Ρ ΠΠ΄Π΅ΡΠΈ, Π·Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½ΠΈΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠ°ΠΎ, Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠ°ΡΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠΏΠ°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΡΡΠ½ΠΎΡΡΡ ΠΈΠ·Π²ΡΡΠΈΠ»Π°ΡΠ° ΠΈ ΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ΄ΡΡΠ½ΠΎΡΡΡ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° ΡΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠ΅ ΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π° ΠΎ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½ΠΎΡ ΠΈ Π΄Π° Π½Π΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠΌΠΎ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΎΡΡΠΆΠ°Π½Π΅ ΡΠ΅Π°ΠΊΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΠΠΎΠ½Π±Π°ΡΠ° Π½Π° Π½Π°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅Π²ΠΈΠ·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π½Π΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ. ΠΠ°ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ Π·Π»ΠΎΡΠΈΠ½ΡΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΠ»ΠΈΡΠ΅ Ρ Π³ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°, ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ΅, Π° ΡΠΎΡΠ΅Π½Π΄Π°Π½ Π‘ΡΠ΅ΠΏΠ°Π½Π° ΠΠ°Π½Π΄Π΅ΡΠ΅, ΡΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΠ°Π²Π΅Π»ΠΈΡΠ°, Π±ΠΈΠ²Π° ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅Π½ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΊΠΎΠΌ, Π΄ΠΎΠΊ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΡΠΊΠ΅ ΡΠ° Π½Π΅ΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ° Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·Π°Π½ΠΈΡ Π·Π»ΠΎΡΠΈΠ½Π°ΡΠ° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΎ Ρ ΠΎΠ΄Π°ΡΡ ΡΠ»ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°; ΠΎΡΡΠΆΠ°Π½Π΅ ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π½Π°ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΠΏΠΎΠΏΡΡ βΠΠ·ΠΎΠ²Π°β, βΠΡΠ΄Π°ΡΠ°β ΠΈ βΠΠ΅ΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡΠ°β Π±ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π³ΡΠΈΡΠ°Π½Π΅ Ρ Π±Π΅Π·Π±Π΅Π΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠΈΡΡΠ΅ΠΌ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄ΡΠ°ΡΠΊΠΈΡ ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠ°, ΠΌΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌ, ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΡΠ»Π°ΡΠ½Ρ Π²ΠΎΡΡΠΊΡ Π° Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π΅ΠΊΡΡΡΠ΅ΠΌΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΡΠ΅, ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΎ Π½Π°Π΄ ΠΏΠΎΠ±ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΡΡΠΊΠΎ-ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΠΎΠ½Π±Π°ΡΠ°, Π΄Π°ΠΊΠ»Π΅ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠ°, Π±ΠΈΠ»Π΅ ΡΡ ΠΌΠ°ΡΠΎΠ²Π½Π΅ ΠΈ ΠΎΠΊΡΡΡΠ½Π΅ ΠΈ Ρ Π±ΠΎΡΠ±Π΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅ΡΡΡΠ²ΠΈΠΌΠ° Π½ΠΈΡΡ ΡΡΠ΅-ΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΠΈΠ²ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ ΡΠΈΠ²ΠΈΠ»Π½Π΅ ΠΌΠ΅ΡΠ΅, ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΈΠΌ Π½Π°Π³Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π° ΡΠ½ΠΈΡΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈΡ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΌΡΠ·Π΅ΡΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ° ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΠΌΡΠ΅ΡΠ°, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΠΈΠ³Π»Π΅Π΄Π½ΠΎ Π±ΠΈΠΎ ΠΊΠΎΡΠ°ΠΊ Ρ ΠΏΡΠ΅ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠΊΠΈΠ²Π°ΡΡ ΡΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° Π£ΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅. ΠΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΊΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΈΡ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ Π΄Π΅ΡΡΡΠ°Π²Π° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 2014. ΠΈ 2015. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π½Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡ ΠΎΡΠ°ΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΡΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠ° Π²ΠΎΡΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π±Π΅Π· ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΈΠ΄Π° Π°ΡΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈ ΡΡΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π°ΠΎΡΡΠΆΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π³Π°ΡΠ°Π»Π° ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΠ΅ ΠΠΎΠ½Π±Π°ΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠΎΠ»ΠΎΠΌ ΡΠ°Π΄Π° ΡΠ°ΠΌΠΎΠΏΠΎΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΡΠ³Π°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅, ΡΠ±ΠΈΠ²ΡΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 10.000 Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π°, ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΠΎΡΠΈΠ½Ρ Π΄Π΅ΡΠ΅. Π ΡΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 2022. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠ½ΠΎ ΡΠΊΡΡΡΠΈΠ²Π°Π»Π° Ρ ΡΠ°Ρ, Π½Π΅ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΏΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°Π»Π° Π΄Π²Π΅ Π΄ΠΎΠ½Π±Π°ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π΅ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΡΠΊΠΈ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅Π»Π°ΡΠΈΠ²Π½ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΠΌΠ°Π³Π°Π»Π° ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΠΊΠ΅, Π° ΠΏΡΠ΅ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²Ρ ΡΠ½ΠΈΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΈΠ½ΡΡΠ°ΡΡΡΡΠΊΡΡΡΠ΅ ΡΠΎΠ³ Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅Π³ Π΄Π΅Π»Π° Π£ΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅, ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠ½Ρ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠ»Π΅ΡΠ°. Π’Π»ΠΎ ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΡΠΈΡΠ΅ Π·Π° Π½Π°Ρ ΡΠ΅ Π²Π°ΠΆΠ½ΠΎ ΠΈΠ· ΡΠΎΡ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³Π°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 18. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π·Π°ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΠΈ ΡΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ»ΠΈ Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π²ΠΎΡΠ½Ρ Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΈ ΡΠΈΠ²ΠΈΠ»Π½Ρ ΠΈΠ½ΡΡΠ°ΡΡΡΡΠΊΡΡΡΡ ΡΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° ΡΡΡΠΊΠΈΡ Π·Π΅ΠΌΠ°ΡΠ°. ΠΠ²Π΅ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΡΠΈΠ½ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΌΠ°Ρ ΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΈΠ· Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΠ½ΠΈ Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π²ΡΠ±ΠΎΠ²Π°Π½ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠΊΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π΅ Π΄Π° Π±ΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ΅, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΠ΅ΠΆΠ΅ΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ Ρ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎ Π±Π»ΠΈΡΠΊΠΎΡ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈ, Π³Π΄Π΅ Π½Π΅ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΡΠ³Π½ΡΡΠΈ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΡ Π°ΡΠΈΠΌΠΈΠ»Π°ΡΠ°ΠΈΡΠΈ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅ΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΡ. ΠΡΡΠΈΠ½Π°, ΡΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠΌΠΈΡΠ»Ρ Π°ΡΠΈΠΌΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π»ΠΎ, Π΄Π°ΡΡΡΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π° Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½Π° ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΡΡΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΎΡΡΡΠΈ, ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠΈ ΠΈ Π°Π΄ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ. ΠΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Π°ΡΠΈ-ΠΌΠΈΠ»Π°ΡΠΈΡΠ°, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ Π³ΡΠ±ΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠ³ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΌΠΎΠΆΠ΄Π° Π½Π΅ ΡΡΠ΅Π±Π° Π΄Π° Π½Π°Ρ ΡΠ°Π΄ΡΡΠ΅, Π°Π»ΠΈ ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅ Π½Π° ΠΈΡΡΠΎΠΊ, ΠΎΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Ρ ΠΡΡΠ³ΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ Π‘Π΅ΠΎΠ±Π° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ° Π¦ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³, Ρ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ΠΆΡΠ° Π·Π° Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ°Ρ Π½Π°Π΄ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ. ΠΠ·Π° ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠΏΠ°ΠΊ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ Π΄ΠΎΡΡΠ° ΡΡΠ°Π³ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠ΅Π·ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ°, ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠΈΠΌΠ°, ΠΏΠΎΡΠ΅Π² ΠΎΠ΄ Π³ΡΠ°Π΄Π° Π‘Π»Π°Π²ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅ΡΠ±ΡΠΊΠ° ΠΈ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ Π‘Π»Π°Π²ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅ΡΠ±ΠΈΡΠ΅, Π΄ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎΡΡΠ΅Π³ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π°, ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΡΡΠΊΠ²Π΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘ΡΠ΅ΡΠ°Π½Π° Ρ Π‘Π»Π°Π²ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅ΡΠ±ΡΠΊΡ, ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ Π‘ΡΠ±Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎΡΠ΅, ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ°ΠΌ Π±ΠΈΠΎ ΠΈ ΡΠ°, Π΄ΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°Π»Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° Π΄Π° ΡΡ ΡΠ°Π΄Π° Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ. Π ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅, ΡΠ°Π΄ΠΈΠΊΠ°Π»Π½Π° Π°Π²Π°Π½ΡΡΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ³, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΊΠΎ Ρ ΠΎΡΠ΅ Π΄Π° Π²ΠΈΠ΄ΠΈ, ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π΅ ΠΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΎΠΏΠΈΡΠ°Π½ Ρ Π‘Π²Π΅Π΄ΠΎΠΊΡ Π ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ°, Π½Π°ΡΠΏΡΠ΅ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π·ΠΈ Π·Π° Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ, ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π·ΠΈ Π·Π° ΡΠΎΠ±ΠΎΠΌ ΠΈ ΠΈΡΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅ ΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° Π½Π΅ Ρ Π±Π΅Π³Ρ ΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅, Π½Π΅Π³ΠΎ Ρ ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π°Π»Ρ, ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΡΠΈΠ²ΠΈΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΆΠ΅ΡΠΊΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠ·Π³ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΈ Π½Π° Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΠ»Π°Π½Ρ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΡΠΈΡΠ°. ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΡΠΈΡΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°Π½ ΠΎ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠ»ΠΈΡ ΡΡΠ΄ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠΈΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΈ Π½Π΅ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ Π½ΠΈΠΊΠΎΠΌΠ΅, ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π΄Π°Π»Π΅ΠΊΠΎ ΠΊΠ»Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΠ»Π°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π»Π΅ΡΡ Ρ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΡ, Π·Π΅ΠΌΡΠ° Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠΊΠΈΡΡΠΊΠ° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ΅ΡΡΠΊΠΎ-ΠΊΠΈΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ° Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½Π° Π²Π΅ΡΡΠΈΠΊΠ°Π»Π° ΡΠΏΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ Π½ΠΈ Π½Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΡ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΡ, ΠΎΡΠΈΠΌ, ΠΌΠΎΠΆΠ΄Π°, ΠΈ ΡΠΎ ΠΏΡΠ΅ Ρ ΠΏΠ΅ΡΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²ΠΈ Π½Π΅Π³ΠΎ Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ½ΠΎ, Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ. ΠΠ½ΠΎΡ ΠΊΠΎΡΠΎΠ²ΡΠΊΠΎΡ ΠΈ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°ΡΡΠΊΠΎΡ, ΡΠΈΡΠΈ Π»ΠΈΠΊ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΈΠ·Π° ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΈ ΡΠΈΡΡΠΈΠ½Ρ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³, ΡΠ²Π΅ΠΆΠ΅Π³ ΠΈ ΠΎΡΡΠ΅ΠΆΡΡΡΡΡΠ΅Π³ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠ°, Π½Π΅ ΡΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π»ΠΈΠΊ ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π°ΡΡΠΎΡΠ°, ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΎΠ½ΠΎΠ³ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΈ ΡΠ°ΠΌ Π°ΡΡΠΎΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ΠΆΠΈ, ΠΈ Π½Π° ΡΡΠ° ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²Π° ΡΠ²Π΅ Π½Π°Ρ, Π½Π΅ Π΄Π° ΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΠΌΠΎ ΡΠ΅Π³Π°, Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΎΠ½Π°Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·Π°Ρ Π·Π° ΠΊΠΎΡΠΈ Π²Π΅ΡΡΡΠ΅ΠΌΠΎ Π΄Π° Π½Π°Ρ Ρ Π½Π°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠ΅ΠΌ ΡΠΌΠΈΡΠ»Ρ ΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈ ΠΆΠ΅Π»ΠΈΠΌΠΎ Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ΠΌΠΎ. ΠΠ°ΡΠ²Π΅ΡΠ° Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅, Π΄Π°ΠΊΠ»Π΅, Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ½Π΄ΠΈΠ²ΠΈΠ΄ΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ°Π½ΡΡΠ²ΠΎ, ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΌΠΎΠΆΠ΄Π° Π·Π°Π½ΠΈΠΌΡΠΈΠ², ΠΏΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°Π½ ΠΊΡΡΠΈΠΎΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ, Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΏΡΡΡΠ°ΡΡ Ρ ΠΎΠΏΠ°ΡΠ½Ρ ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠ·Π²Π΅ΡΠ½Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π³Ρ Π·Π° ΠΈΡΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠΎΠΌ, ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠ΅Π³ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° Ρ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΎΠ΄ΡΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Ρ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ, ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠΈ ΠΈ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ΠΌΠΎ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΠ΄ΡΡΠ°Ρ ΠΈΡΡΠΈΠ½ΡΠΊΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π΅. ΠΠΊΠΎ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ΠΌ Π΄Π° ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π΅ ΠΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π° ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΠΠ΅Π³ΠΎΡΠ°, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΠΎΠΆΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ Π¦ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³, ΡΠ° Π½Π΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΎ ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΠΊΠ²Π°Π»ΠΈΡΠ΅ΡΡ ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅Ρ ΠΎΠ²Π°Ρ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠΎΡ Π³ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ, Π²Π΅Ρ ΠΎ ΡΠΌΠ΅Π»ΠΎΡΡΠΈ Π΄Π° Π½Π° ΡΠ΅Π±Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·ΠΌΠ΅ ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Ρ Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ° Π½Π°ΡΠ΅Π³ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°, ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠ° Π½Π΅ Ρ ΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅, Π²Π΅Ρ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠΌ, ΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΈΠΌ, ΡΠΌΡΠ»ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠΎΡ Π½Π΅ΡΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ°, ΡΠ°ΡΠΏΠ»ΠΈΡΡΡΠΈ ΠΈΠΌ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΡΠ°Ρ ΠΎΠ²ΠΈΡΠΎΠ³ ΡΡΡΠ°Π΄Π°ΡΠ° Ρ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠΈ, Π° Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΈΠ·Π±Π΅Π³Π½Π΅ ΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠΊΠΈ Π·ΠΎΠ² Π»ΠΈΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΡΠ°, (ΡΠ°ΠΌΠΎ)ΠΎΠ±ΠΌΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΈ ΠΊΠΎΠ»Π΅ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΠ³ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈΡΠ°ΡΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ°, Π³ΠΎΡΠ΄ΠΎΡΡΠΈ ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌΡΠΆΡΠ΅. Π ΡΠΌΠ΅Π»ΠΎΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Π½Π° Π½Π΅ΠΊΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΠ»ΠΎ, Π±ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ, ΠΏΡΠΎΠ·ΠΎΡ Ρ ΡΠ°ΠΌΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±Π°Ρ ΠΌΠ°Π»ΠΎ Π΄Π°ΡΠΈ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π·Π°Π²Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΡΠ°Π΄Π°ΡΡ, ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠΈ Π½Π°Ρ ΡΠ° ΠΊΡΡΡΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π½Π°ΠΌ Π΄Π°ΡΠΈ, Π°Π»ΠΈ Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π½Π°Ρ Π½Π΅ ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ° Π·Π»ΠΎΠΌ.