Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveΕ‘tenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaΕ‘u mail adresu.
1-25 od 109 rezultata
Prati pretragu "solzenjicin dva veka zajedno"
Vi se opustite, Gogi Δe Vas obavestiti kad pronaΔe nove oglase za traΕΎene kljuΔne reΔi.
Gogi Δe vas obavestiti kada pronaΔe nove oglase.
ReΕΎim promene aktivan!
Upravo ste u reΕΎimu promene saΔuvane pretrage za frazu .
MoΕΎete da promenite frazu ili filtere i saΔuvate trenutno stanje
m5 U PRVOM KRUGU, Aleksandra SolΕΎenicina, oni koji poznaju sloΕΎene putove sovjetske literature ocijenili su, joΕ‘ od njegove najave, kao vaΕΎnu etapu u piΕ‘Δevu opusu i kao jedan od najvaΕΎnijih tekstova napisanih u suvremenoj Rusiji. U PRVOM KRUGU predstavlja narativnu evoluciju autobiografskog materijala iz djela Β»Jedan dan u ΕΎivotu Ivana DenisoviΔaΒ«. I ovdje se radnja zbiva u jednom staljinskom logoru, ali logoru na Β»viΕ‘em nivouΒ«, beskrajno dalekom od uobiΔajene razine sibirskih logora. To je logor koji je zapravo znanstveno-istraΕΎivaΔki centar, zvan Ε‘araΕ‘ka. U Ε‘araΕ‘ki Mavrina, na vratima Moskve, pod neposrednim nadzorom Berijina ureda i Abakumovljeva resora, grupa znanstvenih radnika, uhapΕ‘enih bez nekih odreΔenih razloga, za Staljinov raΔun radi na jednom visoko specijaliziranom projektu na izradi posebnih sistema Ε‘ifrirane telefonije. PoΕ‘to je izraΔena tehnika identifikacije glasova, tajna policija obraΔa se znanstvenicima Mavrina kako bi otkrila osobu koja je anonimnim telefonskim pozivom pokuΕ‘ala raskrinkati jednu laΕΎnu optuΕΎbu za Ε‘pijunaΕΎu. I tako se na zahtjev policijskog aparata u Ε‘araΕ‘ki, u roku od nekoliko sati, raΔa nova nauka β fonoskopija. Roman, sav zbijen u tijesnom vremenskom prostoru izmeΔu BoΕΎiΔa i Nove godine, lomi, meΔutim, svaku vremensku i prostornu barijeru preko doΕΎivljaja svojih mnogobrojnih liΔnosti, muΕ‘karaca i ΕΎena, koje su podnijele strahote logora, uniΕ‘tavajuΔe iskustvo prisilnog rada, ΕΎestinu apsurdnih optuΕΎbi, ali se sveudilj drΕΎe svoje jezgre humanosti saΔinjene od ljubavi i intenzivna duhovna ΕΎivota. Raspon akcije prema tome se otvara do opΔe vizije staljinske epohe i samoga sovjetskog druΕ‘tva, Ε‘to implicira sadrΕΎaje i znaΔenja koja daleko prelaze prostorno-vremenska ograniΔenja radnje, skokom izbijajuΔi iz uskih granica Ε‘araΕ‘ke. Ε araΕ‘ka je zapravo samo prvi krug, danteovski limb izabranih duhova, Ε‘to ne spoznaΕ‘e Boga ili smisao Β»duΕΎnog oboΕΎavanjaΒ«. A kako je limb veΔ u paklu, kako je to mjesto prokletnika, Ε‘araΕ‘ka je osuda izabranih Ε‘to su pogoΔeni staljinskom anatemom, prvi krug nad ponoroΕn logora; tu ne vlada zakon tjelesnih kazni, nema progona, Δovjek radi svoj posao, Β»bez nadeΒ«, ΕΎivi Β»u ΕΎeljiΒ«. Ali onaj tko odbije da svu svoju sposobnost stavi na raspolaganje Staljinovoj igri, ponovo biva baΔen u najdublje ponore logora. Kroz Δvrstu i otpornu materiju svakodnevnog ΕΎivota zatoΔenika, Ε‘to je data ΕΎivim smislom za konkretno i odredeno i jezikom nadasve sloΕΎenim i kontroliranim, SolΕΎenicin postiΕΎe visok poetski domet, stvara zdanje u koje se Δitaocu Δini da fiziΔki ulazi, da se kreΔe njegovim krivinama, sreΔe njegove stanovnike i mijeΕ‘a se s njima. Aleksandar SolΕΎenjicin (rus. ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Ρ ΠΡΠ°Π΅Π²ΠΈΡ Π‘ΠΎΠ»ΠΆΠ΅Π½ΠΈΡΡΠ½, Kislovodsk, 11. decembar 1918 β Moskva, 3. avgust 2008), bio je ruski pisac, dramaturg i istoriΔar, dobitnik Nobelove nagrade za knjiΕΎevnost 1970. godine. Bio je Δlan Ruske akademije nauka (od 1997. godine) i Srpske akademije nauka i umetnosti (od 1994. godine). Studirao na FiziΔkoβmatematiΔkom fakultetu u Rostovu na Donu, vanredno i u Institutu za istoriju, filozofiju i knjiΕΎevnost u Moskvi. Nakon napada nacistiΔke NemaΔke na Sovjetski Savez dobrovoljno se prijavio u vojsku, gde je napredovao od obiΔnoga vojnika do zapovednika artiljerijske brigade. Godine 1945. je, zbog pisama u kojima je indirektno kritikovao Staljina, uhapΕ‘en kao oficir sovjetske vojske u IstoΔnoj Pruskoj, te osuΔen i zatoΔen u sibirskom logoru, od 1953. u progonstvu u srednjoj Aziji. Nakon rehabilitacije 1956. uΔitelj u Rjazanju. Dobitnik je Nobelove nagrade za knjiΕΎevnost 1970, Δija je literatura obeleΕΎena iskustvom iz sibirskih logora u kojima je proveo devet godina. Na robiju je odveden 1945. pravo s fronta, na kojem se u OtadΕΎbinskom ratu istakao kao vrhunski oficir sovjetskih inΕΎenjerijskih jedinica. Proganjan je i kasnije, Δak mu je oduzeto i drΕΎavljanstvo, pa je emigrirao 1974, vrativΕ‘i se u otadΕΎbinu posle dve decenije. U decembru 1998. odbio je najviΕ‘i drΕΎavni Orden svetog apostola Andreja Prvozvanog, kojim ga je odlikovao predsednik Boris Jeljcin. Pripovetkom βJedan dan Ivana DenisoviΔaβ u knjiΕΎevnost je uveo temu Staljinovih logora, ostavΕ‘i joj veran u najveΔem delu opusa. Na osnovu emigrantskog iskustva u zapadnoj Evropi i u SAD, ispoljio je javni prezir prema vulgarnom materijalizmu Zapada. Ostala dela: pripovetka βMatrjonini daniβ, romani βU krugu prvomβ, βOdeljenje za rakβ, βAvgust Δetrnaesteβ, βCrveni toΔakβ, βRusija u provalijiβ, kritiΔka autobiografija βBorio se Ε‘ut s rogatimβ, drame βGozba pobednikaβ, βZarobljeniciβ, βRepublika Radaβ, βSvetlost koja je u tebiβ, publicistiΔka dela βLenjin u Cirihuβ, βDva veka zajedno I-IIβ, scenariji βTenkovi znaju istinuβ, βParazitβ. Vladivostok 1994, posle dvadesetogodiΕ‘njeg izgnanstva, SolΕΎenjicin kreΔe na putovanje po Rusiji Delo SolΕΎenjicin je najistaknutije ime knjiΕΎevnog otpora sovjetskom totalitarizmu. Poznatim ga je uΔinila pripovetka βJedan dan Ivana DenisoviΔaβ, 1962, koja se temelji na opisu βobiΔnogβ dana βobiΔnogβ Rusa u logorskom zatoΔeniΕ‘tvu. Tema je do tada bila tabuizirana, ali je priΔa pokazala i stilsko umeΔe pisca koji se oslonio na tradiciju ruske klasiΔne proze (Lav Tolstoj, Fjodor Dostojevski). UmeΔe fabulacije ogledalo se zatim u βDogaΔaju na stanici KreΔetovkaβ (1963), a orijentacija na βseosku prozuβ u stilu i ideologiji u noveli βMatrjonini daniβ (1963), crtici o napaΔenoj seoskoj ΕΎeni koja i u pozamaΕ‘noj bedi zna oΔuvati visoke moralne kvalitete. Vrhunac prvoga razdoblja su romani βOdeljenje za rakβ (1968), i βPrvi krugβ (1968), koji su kruΕΎili u prepisima, a objavljeni su prvi put u inostranstvu. βOdeljenje za rakβ je poluautobiografski (bivΕ‘i zatvorenik, iskustvo u odeljenju za tumore u taΕ‘kentskoj bolnici) roman koji uz srediΕ‘nji lik Kostogutova daje niz portreta sovjetskih birokrata, lekara i medicinskog osoblja i raznih pacijenata. Istovremeno dirljiv ljubavni roman (ili β roman o nerealizovanoj ljubavi), satira na poststaljinistiΔku epohu i studija o ljudskom ponaΕ‘anju u ekstremnoj situaciji smrtonosne bolesti, taj veliki roman je u najboljim tradicijama ruske klasike koja ljudskoΕ‘Δu i ΕΎivotnoΕ‘Δu prevazilazi savremena joj ostvarenja zapadnoevropske i ameriΔke pripovedne umetnosti. βPrvi krugβ (asocijacija na prvi, βprivilegovaniβ krug Danteovoga pakla) rekreira piΕ‘Δevo iskustvo prvih godina zatvora, kada je radio u Ε araΕ‘ki, nauΔno-tehniΔkoj ustanovi za logoraΕ‘e nauΔnike. Glavni lik, Gljeb NerΕΎin, opet je utelotvorenje samog autora, a prikazane su i neke druge osobe koje su igrale vaΕΎnu ulogu u SolΕΎenjicinovom ΕΎivotu (njegova prva ΕΎena, prijatelj Lev Kopeljev, rusko-ΕΎidovski komunistiΔki βvernikβ, po struci germanista, dan u liku Leva Rubina). Mnogobrojne niti ovoga dela imaju tematsku srodnost s prethodnim delom: satira je prisutna na svim nivoima, a posebno u sarkastiΔnom portretu Staljina, moralna kuΕ‘nja u meΕ‘avini pretnji i zavodljivih ponuda zatvorskih vlasti. RealistiΔki je prikazan ΕΎivot izvan logora za nauΔnike i u njemu. No, kao i prethodni roman, i ovo SolΕΎenjicinovo delo uspeva da ponovi Δudo ruske klasiΔne proze koju je Tomas Man ne bez razloga prozvao βsvetomβ: veru u pobedu hrabrosti i veliΔinu ljudskosti, koja je ukorenjena u hriΕ‘Δanskom poimanju bitno spiritualnog dostojanstva ljudskog biΔa. Nakon romanesknih ostvarenja, usledila je dokumentarna, ali i duboko liΔna optuΕΎba sovjetskog sistema koncentracionih logora, βArhipelag Gulagβ, (1973-75), veliko trotomno delo temeljeno na preplitanju liΔnih iskustava i mnoΕ‘tva pisama, beleΕ‘ki i ostalih dokumenata koje je pisac dobijao od bivΕ‘ih sapatnika, a koja su skupljena i obraΔena u okolnostima krajnje konspirativnosti. Ta je uniΕ‘tavajuΔa optuΕΎba sovjetskoga sistema za propast i smrt miliona ljudi slomila i poslednje komunistiΔke apologete na Zapadu. BreΕΎnjevljev SSSR nije mogao podneti ni ideju da se o tabuizovanoj temi piΕ‘e, pa je SolΕΎenjicin uhapΕ‘en i proteran iz Sovjetskog Saveza. Najpre je ΕΎiveo u Ε vajcarskoj, zatim u SAD (Vermont), da bi se u 1990-im vratio u Rusiju, gdje je doΔekan i kao ideolog ruske nacije. U egzilu je nastao niz romana koji slede u ruskoj knjiΕΎevnoj svesti opstali uzor, Tolstojev βRat i mirβ, i revidiraju istorijski model kakav su nametnuli boljΕ‘evici, s glediΕ‘ta ruske nacije, i to od βAvgusta Δetrnaesteβ, 1971, proΕ‘ireno 1983, preko βOktobra Ε‘esnaesteβ, 1984. i βMarta sedamnaesteβ, 1986. do βAprila sedamnaesteβ, 1991. ZajedniΔki im je naslov: βCrveni toΔakβ. I dok u koncepciji βistorijske epopejeβ SolΕΎenjicin sledi Tolstoja, dotle njenu strukturu nastoji modernizovati: sam svoja dela naziva βpolifoniΔnimβ (Bahtinov pojam za romane Dostojevskog), Δemu odgovara razliΔitost fragmenata od kojih se u Δvor (uzel) celine vezuju fabule o ljudskim sudbinama (preteΕΎno ruskih oficira; ratni protivnici, Nemci, ostaju uglavnom izvan teksta), dokumentarni umeci, lirske digresije. Jezik je arhaiΔan i korespondira s namerama oΔiglednim u njegovom βRuskom reΔniku jeziΔnog proΕ‘irivanjaβ (1995) β u smeru staroruskog leksika. SolΕΎenjicin je na taj naΔin istovremeno modernizovao prozu (meΕ‘avina dokumentarnosti, prikaza istorijskih osoba, iseΔaka iz Ε‘tampe sliΔna je postupcima u delu DΕΎona Dos Pasosa, dok je upotreba vremenskih skokova i preplitanje stilova i ΕΎanrova podseΔa na Foknera), a jeziΔnom arhaizacijom je ostvario posebnu patinu koja ne ide za modelom jeziΔnih igara karakteristiΔnih za sterilnost postmodernizma, nego joj je svrha regeneracija ruskog nacionalnoga biΔa u ogledalu piΕ‘Δevog dela. VaΕΎnija su mu publicistiΔka dela: βKako da preuredimo Rusijuβ (1991), βRusko pitanje krajem XX vekaβ, (1994), βDva veka zajednoβ, (2003). Kako u inostranstvu, tako po povratku u Rusiju nakon sloma komunistiΔkoga sistema, SolΕΎenjicin je Δesto donekle povrΕ‘no etiketiran kao ruski pravoslavni nacionalista, antisemita, antikatoliΔki bigot, mrzitelj Zapada, apologet carizma i slavjanofilski ksenofob. SolΕΎenjicin je poricao optuΕΎbe anti-semitizma. Po sveukupnom delu SolΕΎenjicin je jedan od najznaΔajnijih prozaista 20. veka, pisac koji je istovremeno nastavio tradicije klasiΔne ruske pripovedne proze, najpre Tolstoja, no inoviravΕ‘i je nizom postupaka karakteristiΔnih za evropski modernizam. Ironija koja prati njegovo delo je i posledica razliΔitog ΕΎivotnoga iskustva i pogleda na svet u odnosu na veΔinu savremenika koji su ΕΎiveli ili ΕΎive u normalnijim i lagodnijim ΕΎivotnim uslovima: u doba kada je stvarao svoj najopseΕΎniji i najambiciozniji prozni ciklus, βCrveni toΔakβ, svetskom knjiΕΎevnoΕ‘Δu je dominirao (i joΕ‘ dominira) poneΕ‘to trivijalniji pristup umetniΔkom delu, uozbiljen u postmodernistiΔkim fikcijama Umberta Eka, Tomasa PanΔona ili Salmana RuΕΎdija. Pisac kao prorok je anahronizam, i veΔina nesporazuma izmeΔu SolΕΎenjicina i njegovih kritiΔara proistiΔe iz sukoba nepomirljivih pogleda na svet o Δovekovom ΕΎivotu i sudbini.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
PriΔa o βhispanoameriΔkom bumuβ pre svega je priΔa o dva velika pisca, Markesu i Ljosi, koji su svoje blisko prijateljstvo okonΔali pesnicama i do kraja ΕΎivota se nisu pomirili. Oko njih se okupljala Δitava plejada najtalentovanijih juΕΎnoameriΔkih i Ε‘panskih autora tog doba β Kortasar, Fuentes, Karpentijer, Donoso, braΔa Gojtisolo, i svi oni su protagonisti ove uzbudljive knjige. Zajedno su slavili ΕΎivot i literaturu, pisali neke od najuzbudljivijih dela proteklog veka, menjali knjiΕΎevnu istoriju, dobijali najveΔe nagrade, potpisivali milionske ugovore, zajedno poseΔivali knjiΕΎevne festivale, konferencije i proslave, igrali karte u Δasovima dokolice, ali i vodili ΕΎuΔne intelektualne (i one druge) rasprave, pre svega o politici, Kastru i Kubanskoj revoluciji, koja je u jednom trenutku postala njihova jabuka razdora. Sve to Δe uskoro biti poznato kao βhispanoameriΔki bumβ, eksplozija stvaralaΔke energije kakva nije viΔena u istoriji Servantesovog jezika, Δak ni u njegovom βzlatnom dobuβ.
PriΔa o βhispanoameriΔkom bumuβ pre svega je priΔa o dva velika pisca, Markesu i Ljosi, koji su svoje blisko prijateljstvo okonΔali pesnicama i do kraja ΕΎivota se nisu pomirili. Oko njih se okupljala Δitava plejada najtalentovanijih juΕΎnoameriΔkih i Ε‘panskih autora tog doba β Kortasar, Fuentes, Karpentijer, Donoso, braΔa Gojtisolo, i svi oni su protagonisti ove uzbudljive knjige. Zajedno su slavili ΕΎivot i literaturu, pisali neke od najuzbudljivijih dela proteklog veka, menjali knjiΕΎevnu istoriju, dobijali najveΔe nagrade, potpisivali milionske ugovore, zajedno poseΔivali knjiΕΎevne festivale, konferencije i proslave, igrali karte u Δasovima dokolice, ali i vodili ΕΎuΔne intelektualne (i one druge) rasprave, pre svega o politici, Kastru i Kubanskoj revoluciji, koja je u jednom trenutku postala njihova jabuka razdora. Sve to Δe uskoro biti poznato kao βhispanoameriΔki bumβ, eksplozija stvaralaΔke energije kakva nije viΔena u istoriji Servantesovog jezika, Δak ni u njegovom βzlatnom dobuβ. Prevod sa Ε‘panskog: Jasmina MilenkoviΔ Povez knjige : mek Strana : 311 Format knjige : 21 cm Pismo : latinica
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Neodoljiva meΕ‘avina Δinjenica i fikcije, drama o ljubavi, sudbini i volji, koja se odigrava u intelektualnom previranju BeΔa 19 veka, uoΔi roΔenja psihoanalize. Fridrih NiΔe, najveΔni evropski filozof... Jozef Bojer, jedan od oΔeva psihoanalize... tajni sporazum... mladi staΕΎista, Sigmund Frojd: ovo su elementi koji zajedno Δine nezaboravnu sagu o fiktivnom odnosu izmeΔu neobiΔnog pacijenta i nadarenog iscelitelja. Ovaj impresivni roman zapoΔinje tako Ε‘to neodoljiva Lu Salome moli Brojera da leΔi NiΔeovo samoubilaΔko oΔajanje svojom eksperimentalnom `terapijom razgovorom`. Kad eminentni lekar oklevajuΔi prihvati taj zadatak, doΔi Δe do znaΔajnog otkriΔa, samo ako se suoΔi sa sopstvenim unutraΕ‘njim demonima biΔe u stanju da pomaΕΎe svom pacijentu. U ovom romanu koji apsorbuje svu naΕ‘u paΕΎnju, dva briljantna i zagonetna Δoveka proniΔu u dubine vlastitih romantiΔnih opsesija i otkrivaju spasilaΔku moΔ prijateljstva.
Autor: Irvin Jalom Povez: broΕ‘iran Br. strana: 381 Format: 13,5x19,5 Neodoljiva meΕ‘avina Δinjenica i fikcije, drama o ljubavi, sudbini i volji, koja se odigrava u intelektualnom previranju BeΔa 19 veka, uoΔi roΔenja psihoanalize. Fridrih NiΔe, najveΔni evropski filozof... Jozef Bojer, jedan od oΔeva psihoanalize... tajni sporazum... mladi staΕΎista, Sigmund Frojd: ovo su elementi koji zajedno Δine nezaboravnu sagu o fiktivnom odnosu izmeΔu neobiΔnog pacijenta i nadarenog iscelitelja. Ovaj impresivni roman zapoΔinje tako Ε‘to neodoljiva Lu Salome moli Brojera da leΔi NiΔeovo samoubilaΔko oΔajanje svojom eksperimentalnom `terapijom razgovorom`. Kad eminentni lekar oklevajuΔi prihvati taj zadatak, doΔi Δe do znaΔajnog otkriΔa, samo ako se suoΔi sa sopstvenim unutraΕ‘njim demonima biΔe u stanju da pomaΕΎe svom pacijentu. U ovom romanu koji apsorbuje svu naΕ‘u paΕΎnju, dva briljantna i zagonetna Δoveka proniΔu u dubine vlastitih romantiΔnih opsesija i otkrivaju spasilaΔku moΔ prijateljstva.
Ε KOLA KOJU SU OSNOVALI UΔENICI Eksperiemntalna gimnazija u Oslu MOSE JORGENSEN BIGZ 1 9 7 7 XX VEK ... Dva norveΕ‘ka gimnazijalca, nezadovoljni gimazijom koju su pohaΔali, prekinuli su Ε‘kolovanje posle prvog razreda. DoΕ‘lu su na zamisao da pokrenu inicijativu za osnivanje jedne gimnazije novog tipa gde Δe uΔenici i profesori imati ista prava, gde neΔe biti ocena ni obaveznog prisustvovanja nastavi, gde Δe profesori i uΔenici zajedno utvΔivati nastavni program, tehniku i plan rada, gde Δe viΕ‘e mesta biti za `individualnost, razvoj, toleranciju i konstruktivnost`. ZahvaljujuΔi njihovoj inicijativi, prihvaΔenoj od mnogih uΔenika, njihovih roditelja i nastavnika, osnovana je 1966. godine Eksperimenatlna gimnazija u Oslu. Ovo je knjiga o nastanku, razvoju i perspektivama ove neobiΔne Ε‘kole i o problemima demokratskog, antiautoritarnog i kreativnog obrazovanja... Preveo sa norveΕ‘kog LJUBIΕ A RAJIΔ Latinica 2O8 stranica PeΔat LEPO OΔUVANO
Knjiga je dobro oΔuvana.Spoljni omot malo zacepljen(zalepljen) na dva mesta(kao na slici. βI druge priΔe Mome Kapora govore o nekim davnim letovanjima, o maΔioniΔarima, menzama, strahu i sreΔi, o kuΔi na drvetu, psima, maΔkama i ljudima srednjih godina, o vremenu koΕΎnih kaputa... Svaka od ovih tema nosi u sebi dovoljno magije za mnogo viΕ‘e redova, ali veΕ‘tina pisca je upravo u naΔinu na koji je umeo da se zaustavi posle nekoliko stranica, ostavljajuΔi nama da naslutimo nastavak. Neke od ovih priΔa proΕΎivela sam, iako sasvim mala, zajedno sa autorom. Zato sa sigurnoΕ‘Δu mogu da vam kaΕΎem da su se zaista dogodile.β Prvo objavljene u novinama, a nakon toga sakupljene u knjigu, ovih sto priΔa joΕ‘ jednom potvrΔuju da je kratka forma priroΔena Momi Kaporu. PaΕΎljivi posmatraΔ i rafinirani pripovedaΔ, autor nas sa lakoΔom uvodi u svet koga viΕ‘e nema, ali koji je u mnogome sliΔan i danaΕ‘njem. I druge priΔe izaΕ‘le su davne 1973. godine, doΕΎivele su brojna izdanja, a po njima je snimljena i istoimena televizijska serija u dvadeset nastavaka. Iako je od tada proΕ‘lo skoro pola veka, svako od nas Δe pronaΔi deo sebe u ovim redovima.``
HAZARSKI REΔNIK - Milorad PaviΔ VULKANI androgino izdanje ROMAN LEKSIKON U 100000 RECI 2014 godina 300 stranica vrlo dobro ocuvano Preveden na 36 jezika ovaj roman govori o sudbini onih naroda Δija je sudbina neizvesna i vodi ih ka isceznuΔu, kao sto se desilo sa Hazarima, drevnim i moΔnim plemenom Δije je poreklo ostalo nerastumaΔeno. Hazarsko carstvo, rival Vizantijskoj imperiji, isΔezlo je sa istorijske scene sveta pre mnogo stoleΔa zajedno sa narodom koji ga je stvorio. Jedan francuski izdavaΔ ove knjige rekao je da su Hazari ipak danas poznatiji zahvaljujuΔi PaviΔevom romanu, nego sto su bili u vreme svoga najveΔeg uspona i carstva. Hazarska princeza Ateh je Δaroban lik koji unosi u roman poeziju i snagu ΕΎenskog principa. `Hazarski reΔnik` ima muΕ‘ku i ΕΎensku verziju i Δitalac ce ih obe naΔi u ovom `androginom` izdanju ove nesvakidaΕ‘nje knjige, koja je vec uΕ‘la meΔu klasiΔne knjige XX veka i nazvana prvim romanom XXI stoleΔa. Razlog za veliki uspeh `Hazarskog reΔnika` leΕΎi pored ostalog u njegovoj nesvakidasnjoj reΔniΔkoj strukturi. Otac hiperteksta, kako ga kritiΔari ponekad nazivaju, PaviΔ je u `Hazarskom reΔniku` dao obrazac nelinearnog pisma. `Hazarski reΔnik` je doista Ε‘tivo u kojem Δitalac moze sam da bira svoju stazu Δitanja. Kompjuteri su izraΔunali da postoji preko dva miliona naΔina na koji se ovaj roman moze proΔitati. (kutija 1)
Dobitnik nagrada βIvo AndriΔβ i βMeΕ‘a SelimoviΔβ. Nagrada βBranko ΔopiΔβ Srpske akademije nauka i umetnosti Osoben KecmanoviΔev stil, naΔin tematizovanja odnosa glavnih junaka, majstorsko i nenametljivo oslikavanje danaΕ‘njih prilika i sudbina likova naΕ‘eg podneblja pribavljaju ovom romanu visoko mesto u srpskoj knjiΕΎevnosti na poΔetku 21. veka. Pisan u maniru trilera, napet od poΔetka do kraja, Feliks je istovremeno variranje biblijskog motiva sukoba oca i sina, koji je u svakoj kulturi i svim vremenima isti, a koji se ispoljava uvek na razliΔit naΔin. βKroz pokuΕ‘aj dijaloga sa ocem koji ga je decenijama ranije napustio, izgubljeni sin Δe, u toj jedinoj noΔi njihovog ΕΎivota koju Δe provesti zajedno, u stvari izvesti pred nama jednu veliku potragu za smislom. KecmanoviΔev roman o Feliksu ocu i Feliksu sinu pisan je stilom koji ne ostavlja daha Δitaocu.β Bojan BosiljΔiΔ βRoman Feliks ima jedan mnogo Ε‘iri kontekst od priΔe o dva lika koji laΕΎima i obmanama dolaze do svojih ciljeva. Taj kontekst govori o celom svetu, ovom u kojem ΕΎivimo. Svetu u kojem je sve postalo relativno, i istina i laΕΎ. U takvom svetu ovakva dva antiheroja postaju romantiΔni junaci koji viΕ‘e vole da varaju nego da budu prevareni. A njihove sitne prevare moΕΎda su zapravo pobuna protiv sistema. Bez obzira na to da li smo ovde ili na nekom drugom kraju sveta.β Darko BajiΔ βIspitivanjem pravila pripovedanja na jednostavan i lako razumljiv naΔin, Feliks otvara prozor proseΔnom Δitaocu ka temeljnim zakonitostima prozne knjiΕΎevnosti. To nije samo najbolji, nego i najzabavniji srpski roman u godini kad je objavljen, a zabavnost umetniΔkog dela je kod nas potcenjen i prezren, zaboravljen kvalitet.β Vesna TrijiΔ Format: 13x20 cm Broj strana: 264 Pismo: Latinica Povez: Mek
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Jedna priΔa u Ε‘est priΔanja Ε est lica priΔaju isti broj priΔa, pletuΔi na ovaj naΔin ΕΎivotnu avanturu glavnog junaka, kao i svoje odnose s njim. Odnose vlasti i pritiska, ali i odnose prijateljstva, ljubavi i stvaralaΕ‘tva. U jednom svetu koji nestaje i u drugom svetu koji se raΔa, na kraju proΕ‘log veka i s poΔetka dvadesetog, neki od njih tragaju za novim odgovorima, sukobljavaju se u pogledu ideja, sanjaju liΔne i zajedniΔke snove. Likovi koji nasleΔuju istoriju svojih predaka, i odluΔuju se da zapiΕ‘u svoju, zacrtavaju sami svoje puteve, veruju u prave vrednosti, stvaraju i sposobni su da crpe snagu Δak i kad im niΕ‘ta ne ide od ruke. Ε½ivotni stavovi i strasti, saznanje i poluznanje, ponekad ih vode napred, a ponekad su izvor njihovih muka. Neki poimaju svet bez granica dok drugi, u svom mikrosvetu znaju da odΕΎive, zbratimljeni i u slozi zajedno s pripadnicima drugih vera i nacija, svoju bajku. Nikos Temelis je autor pet knjiga. Roman Traganje, prvi put objavljen 1998. godine, do sada je doΕΎiveo preko osamdeset izdanja. SledeΔi Temelisov roman PreobraΕΎaj (2000), imao je sedamdeset izdanja, Odblesak (2003) je objavljen u Δetrdeset i Ε‘est izdanja, a knjiga Za naΕ‘e druΕΎenje (2005) u trideset i Δetiri izdanja. Dva ΕΎivota u jednom, poslednja knjiga koju je Nikos Temelis napisao objavljena je 2007. godine. Nikos Temelis je roΔen 1947. godine u Atini. Studirao je pravo u GrΔkoj i NemaΔkoj. Traganje je njegovo prvo iskoraΔenje izvan polja njegovog nauΔnog zanimanja. Do sada je objavio romane: Traganje 1998. (81 izdanje), PreobraΕΎaj 2000. (68 izdanja), Odblesak 2003. (46 izdanja), Za naΕ‘e druΕΎenje 2005. (34 izdanja), Dva ΕΎivota u jednom 2007.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
ZaΕ‘to se sad pojavljuju ova dva scenarija, naΔena u bogatoj ostavΕ‘tini Aleksandra PetroviΔa, zajedno? I zato Ε‘to je Soko, zasnovan na Δesto navoΔenoj i joΕ‘ ΔeΕ‘Δe komentarisanoj deseteraΔkoj pesmi BanoviΔ Strahinja, i Kraj vikenda, pisan na surovim i sivim belinama oktroisanog socijalistiΔkog sistema, koji se veΔ uveliko ljuljao u temeljima, imaju osobine pravog pravcatog kontrapunkta. Iza toga preostaje sve kako je istinito. Bilo je to vreme kada su, istina eufemistiΔki, i prijatelji i neprijatelji SaΕ‘u teΕ‘ili licemernom floskulom da Δe sve biti i Ε‘tampano i realizovano posle smrti. (Istina, na osnovu Sokola, Vatroslav Mimica je 1979. snimio film BanoviΔ Strahinja.) Svakako, Soko napisan je i stoga da bi se sto i prvi put overila jedinstvena priΔa o praΕ‘tanju, u onim famoznim nemoguΔim uslovima za koje se obiΔno govori da su sudbinski, ako ne i suΕ‘tinski deo i vazduha i ΕΎivota samog. Kraj vikenda je, bar za mene, bogata, stvarnosna, dramatiΔno datirana prolegomena za poslednju, svakako antologijsku scenu. Oba ova scenarija, naoko smao udaljena nekoliko svetlosnih godina jedan od drugog, po vremenu a i mestu zbivanja, svedoΔanstvo su damara koji pucaju odjednom, sve postaje vulgarno, ukleto, drastiΔno. PetroviΔ je sasvim izriΔit β poetsko-filozofsko-moralni nukleus mu je prevashodan. Bez sumnje, Aleksandar SaΕ‘a PetroviΔ (1929β1994) najtragiΔniji je, ali i najmoΔniji torzo srpske umetniΔke scene druge polovine dvadesetog veka. DraΕ‘ko ReΔep
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Jedna priΔa u Ε‘est priΔanja Ε est lica priΔaju isti broj priΔa, pletuΔi na ovaj naΔin ΕΎivotnu avanturu glavnog junaka, kao i svoje odnose s njim. Odnose vlasti i pritiska, ali i odnose prijateljstva, ljubavi i stvaralaΕ‘tva. U jednom svetu koji nestaje i u drugom svetu koji se raΔa, na kraju proΕ‘log veka i s poΔetka dvadesetog, neki od njih tragaju za novim odgovorima, sukobljavaju se u pogledu ideja, sanjaju liΔne i zajedniΔke snove. Likovi koji nasleΔuju istoriju svojih predaka, i odluΔuju se da zapiΕ‘u svoju, zacrtavaju sami svoje puteve, veruju u prave vrednosti, stvaraju i sposobni su da crpe snagu Δak i kad im niΕ‘ta ne ide od ruke. Ε½ivotni stavovi i strasti, saznanje i poluznanje, ponekad ih vode napred, a ponekad su izvor njihovih muka. Neki poimaju svet bez granica dok drugi, u svom mikrosvetu znaju da odΕΎive, zbratimljeni i u slozi zajedno s pripadnicima drugih vera i nacija, svoju bajku. Nikos Temelis je autor pet knjiga. Roman Traganje, prvi put objavljen 1998. godine, do sada je doΕΎiveo preko osamdeset izdanja. SledeΔi Temelisov roman PreobraΕΎaj (2000), imao je sedamdeset izdanja, Odblesak (2003) je objavljen u Δetrdeset i Ε‘est izdanja, a knjiga Za naΕ‘e druΕΎenje (2005) u trideset i Δetiri izdanja. Dva ΕΎivota u jednom, poslednja knjiga koju je Nikos Temelis napisao objavljena je 2007. godine.
Autor:: Bet OβLiri Ε½anrovi:: E-knjige, Komedije, Ljubavni IzdavaΔ:: Laguna Godina izdanja:: 15. april 2021. Broj strana: 336 Pismo: Latinica Povez: Mek Format: 13x20 cm Autorka bestselera Zajedno u stanuβOvo Δe nesumnjivo biti romantiΔna komedija godine. Besani u Sijetlu 21. veka!ββ Sunday Express Magazine Lina Koton je mlada, veoma ambiciozna i uspeΕ‘na. MeΔutim, zbog porodiΔne tragedije, upropastiΔe jednu vaΕΎnu prezentaciju na poslu. Poslodavac joj savetuje da se povuΔe na dva meseca, odmori se i razmisli o svojoj karijeri. Lini ne preostaje niΕ‘ta drugo nego da se sakrije u kuΔi svoje bake Ajlin u malom jorkΕ‘irskom selu.Ajlin uskoro puni osamdeset godina i nedavno je i sama doΕΎivela fijasko β muΕΎ joj je pobegao sa drugom! Ipak smatra da joΕ‘ uvek nije kasno da ponovo otkrije ljubav. Jedini problem je Ε‘to u selu nema zanimljive gospode...Lina i Ajlin tako dolaze do ideje da se zamene. Ajlin Δe ΕΎiveti u unukinom stanu u Londonu, tamo upoznavati nove ljude, vrevu gradskog ΕΎivota i isprobavati moderne izlaske za penzionere. Za to vreme Lina Δe se dva meseca brinuti o bakinoj kuΔi i baΕ‘ti i preuzeΔe Ajlinine seoske druΕ‘tvene obaveze.Uskoro Δe se pokazati da je isprva briljantna ideja za obe mnogo teΕΎi zadatak nego Ε‘to su pretpostavile. HoΔe li im novo iskustvo pomoΔi da shvate Ε‘ta ΕΎele? Da li je kasno za promene ili je svako vreme pravo samo ako Δvrsto odluΔiΕ‘ da prinaΔeΕ‘ sebe?βJunakinje koje Δete doΕΎiveti kao bliske prijateljice, priΔa koja Δe vas nasmejati, razneΕΎiti i osnaΕΎiti.ββ Kirkus Reviews βSve ΔeΕ‘Δe ΕΎivimo u neΕΎeljenoj osami. Zamena je dobar podsetnik da treba da otvorimo i srce i vrata dobrim ljudima koji nas okruΕΎuju. Ljupka priΔa o tome koliko je vaΕΎan ΕΎivot u zajednici.ββ BookPage
βNakon trideset pet godina od prvobitnog predstavljanja srpskoj kulturnoj javnosti, roman IstraΕΎivanje savrΕ‘enstva prvi put u sasvim drugaΔijem formalnom izboru! Knjiga, u knjiΕΎevnoj kritici ocenjena kao primer βeksperimentalne ekstremnostiβ i βformalno najpretendiozniji stvaralaΔki pokuΕ‘ajβ mlade srpske proze iz 80-ih godina proΕ‘log veka, bila je otelotvorenje vizije autora o jednom βdo bola onostranom romanuβ i stereografskim prostorima pisanja βBeskonaΔne knjigeβ. I upravo Δe ovaj roman joΕ‘ godinu dana pre izlaska Hazarskog reΔnika, anticipirati dalje tokove u prouΔavanju knjiΕΎevnog dela, naroΔito u kontekstu pojmova nelinearnog Δitanja, ergodiΔke knjiΕΎevnosti i hiperteksta. U izdanju koje se nalazi pred nama, ovoj βhermetiΔnoj paraboli alhemijskog traganja za istinomβ sada su pridodate priΔe koje moΕΎemo posmatrati kao odrednice joΕ‘ 1983. najavljivanog ReΔnika istraΕΎivanja, nezavrΕ‘enog formalistiΔkog projekta, koji zajedno sa IstraΕΎivanjem savrΕ‘enstva sada oblikuje jednu sasvim novu MreΕΎu Δitanja i proΕ‘iruje granice njegove recepcije. Ovaj prozni ciklus mogao bi se nazvati kosmiΔko-ontoloΕ‘kim reΔnikom u odgonetanju βkriptograma svetaβ, potvrΔujuΔi misao Pjera Valerijana da βgovoriti hijeroglifski nije niΕ‘ta drugo do otkrivati pravu prirodu stvari boΕΎanskih i stvari ljudskihβ. Velika RazliΔitost i iskonsko Jedinstvo βgovora metamorfozaβ u kojim ovaj Mag ReΔi postmodernistiΔki haos pretvara u nestvarno Δistu Harmoniju Jezika, kao βpledoaje teΕΎnje za pisanjem apsolutne knjigeβ (N. Ε aponja), ujedinio je dva Δudesna barokna toposa ΕΎivota β βΕ½ivot kao San i Ε½ivot kao Putovanjeβ (T. RosiΔ) a knjiga pred Δitaocem otkriva jednu od svojih SuΕ‘tina β njen glavni junak ostaje Jezik, onaj neuhvatljivi Jezik kao zaumna majeutika, kojim se Damjanov, poput kosmiΔkog hazardera, smelo poigrava sa svetloΕ‘Δu svemiraβ¦ u knjizi o Potrazi koja nikada nije zavrΕ‘ena, ni za Δitaoca, ni za autora, ma iz koje Stvarnosti on dolazioβ¦β (SneΕΎana SavkiΔ) Sava Damjanov roΔen je u Novom Sadu 1956. godine. Pisao je prozu, knjiΕΎevnoistorijske oglede i kritiku; ureΔivao nekoliko Δasopisa i edicija. Predaje na Filozofskom fakultetu u NovomSadu i kao gost-profesor predavao na niz fakulteta u inostranstvu. PrireΔivao za Ε‘tampu dela srpskih pisaca 18, 19. i 20. veka. Autor je antologija stare srpske erotske knjiΕΎevnosti i postmoderne fantastike, kao i viΕ‘e knjiga umetniΔke proze i nauΔnoknjiΕΎevnih studija, zbirki eseja i kritika. 2011β2012. objavio izabrane knjiΕΎevnoistorijske i knjiΕΎevnokritiΔke radove u pet tomova (Damjanov: srpska knjiΕΎevnost iskosa 1β5); 2014. godine izaΕ‘ao mu iz Ε‘tampe POSLEDNJI roman, Itika Jeropolitika@VUK.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Dva velika francuska matematiΔara koji se nikada nisu sreli i njihova kratka, tek delimiΔno saΔuvana korespondencija koja je zauvek promenila svet! Matematika 17. veka koja uveliko oblikuje doba u kome ΕΎivimo, ali i vreme koje je pred nama. Knjiga o verovatnoΔi β naizgled toliko sloΕΎenoj i nepredvidivoj, a suΕ‘tinski racionalnoj i matematiΔki sasvim jasnoj. βVerovatnoΔa je takva. Svakodnevni problemi, svima jasni i zanimljivi, Δesto u praksi veoma vaΕΎni, ali zaΔinjeni neizvesnoΕ‘Δu koja zna da zavrti mozak i najgenijalnijim matematiΔarima. Jedan od njih, Devlin, stavlja Δuveno pismo na poΔetak puta koji vodi do Hajzenbergovog principa neodreΔenosti u kvantnoj mehanici i do Δuvene Blek-Ε ouls jednaΔine kojom se odreΔuju cene opcija na berzi. Popularnim jezikom Devlin nas, poput majstora krimi romana, vodi ovim putem. Knjiga neΔe ostaviti ravnoduΕ‘nim ni profesionalne matematiΔare ni potpune matematiΔke laike. MoΕΎete je videti kao istorijski pregled nastanka jedne od najvaΕΎnijih nauΔnih teorija danaΕ‘njice, ili kao popularni priruΔnik tipa βVerovatnoΔa za svakogaβ.Zbog svoje velike primenjivosti, kako u svakodnevnom ΕΎivotu, tako i u svim naukama, verovatnoΔa je danas deo nastave matematike u najniΕΎim razredima u veΔini drΕΎava u svetu. Ali nije samo velika primena razlog uΔenja verovatnoΔe. Razvoj koncepta neizvesnosti i matematiΔkog pristupa procene Ε‘ansi i rizika je prepoznat kao veoma vaΕΎan za razvoj miΕ‘ljenja. Prevod Devlinove knjige je ugledao svetlost dana baΕ‘ u momentu kada ova matematiΔka teorija i kod nas ulazi u Ε‘kole na velika vrata. U tom smislu, ova knjiga moΕΎe biti veoma korisna uΔiteljima i nastavnicima matematike, kako zbog liΔne motivacije, tako i kao pomoΔ da zajedno sa svojim Δacima uplove u svet neizvesnosti, svet rizika i Ε‘ansi, moguΔeg i nemoguΔeg. β (Izvod iz recenzije dr Ivana AniΔa)
51936) RANKO Ε½ERAVICA U JUGOSLOVENSKOJ KOΕ ARCI , priredio Milutin Luta PavloviΔ , Junior Beograd 1992 , Ranko Ε½eravica, jedan od najveΔih koΕ‘arkaΕ‘kih trenera nekadaΕ‘nje Jugoslavije, ali i struΔnjak koji je svojim radom i ostvarenim rezultatima ostavio neizbrisiv trag u evropskoj i svetskoj koΕ‘arci. Δovek roΔen 17. novembra 1929. u banatskom mestu Dragutinovo (danas Novo MiloΕ‘evo) zauvek Δe ostati upamΔen po tome Ε‘to je kao selektor, na Mundobasketu odrΕΎanom 1970. u Ljubljani, odveo reprezentaciju bivΕ‘e SFRJ do prve titule svetskih Ε‘ampiona, te deceniju kasnije, zajedno sa Mirkom Novoselom, predvodio na Igrama u Moskvi selekciju βPlavihβ na putu do jedinog olimpijskog zlata. Pored ta dva najveΔa uspeha, u njegovoj zbirci selektorskih medalja nalaze se srebra sa Olimpijskih igara u Meksiku (1968. godine), Svetskog prvenstva u Urugvaju (1967.) i kontinentalnih Ε‘ampionata u Italiji (1969.) i SR NemaΔkoj (1971.), kao i bronzano odliΔje sa Svetskog Ε‘ampionata, Δiji je domaΔin 1982. bila Kolumbija. Kao trener klubova ostvario je daleko skromniji trofejni uΔinak, poΕ‘to je jedino sa Partizanom uspeo da osvoji jednu titulu Ε‘ampiona SR Jugoslavije (1996.) i pehar namenjen osvajaΔu Kupa Radivoja KoraΔa (1978. godine). Ta Δinjenica ne umanjuje njegovo klupsko nasleΔe, taΔnije sve ono dobro Ε‘to je ostavio iza sebe vodeΔi brojne ekipe. Ostalo je zapisano da je upravo Ε½eravica selektira ekipu Partizana koja je predvoΔena KiΔanoviΔem i DalipagiΔem sedamdesetih godina proΕ‘log veka napravila bum u jugoslovenskoj u koΕ‘arci. Pod njegovom dirigentskom palicom mnogi igraΔi su stasavali i napredovali, a zanimljivo je da je upravo ovaj struΔnjak dugo vremena bio rekorder po broju ostvarenih pobeda na klupi Crvene zvezde. Na 272 utakmice, koliko je vodio βcrveno-beleβ, Ranko je zabeleΕΎio 167 trijumfa. Jelena TrajkoviΔ mek povez, format 16,5 x 24 cm , ilustrovano, Δirilica, 150 strana
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Opis Napisana 1939. godine ali tek sada prvi put prevedena na srpski jezik, UΔenica Osamua Dazaija β kratka novela koja je bila ispred svog vremena u kojoj je pripovedaΔ uΔenica neodreΔenih godina β bila je veoma moderna i provokativna u to vreme. NeΕ‘to viΕ‘e od osamdeset godina kasnije, njeno prisustvo deluje sablasno; Δini se kao da skoro niΕ‘ta u ovoj knjizi nije zastarelo, a ponajmanje sama naratorka, koja je savrΕ‘eno saΔuvana negde na putu u adolescenciju. Iako je i dalje dovoljno mlada da se zabavlja besmislenim pesmicama i domiΕ‘ljatim sanjarenjima dok se peΕ‘ke vraΔa kuΔi iz Ε‘kole, dovoljno je stara da zna da se njeno detinjstvo brzo pribliΕΎava svom zavrΕ‘etku. Ε½alosna sam Ε‘to munjevitom brzinom odrastam i Ε‘to ne mogu niΕ‘ta da preduzmem u vezi sa tim, razmiΕ‘lja ona. Radnja UΔenice se u celosti odvija u toku jednog dana, i od samog trenutka kada naratorka ujutro prvi put otvori sanjive oΔi, oΔigledno je da Δe taj dan biti pun emocionalnih uspona i padova: Jutra mi deluju nametnuto. U njima se budi toliko tuge, da ne mogu da ih podnesem, ΕΎali se ona. Njena jutarnja premiΕ‘ljanja su naroΔito naklonjena sanjarenju i metafiziciβ¦ Osamu Dazai (Ε uΔi CuΕ‘ima) jedan je od najznaΔajnijih japanskih pripovedaΔa i romansijera XX veka. Rodio se 1909, a u ponoΔ 13. juna 1948, teΕ‘ko bolestan od tuberkuloze, napisao je testament i bacio se u reku, zajedno s Tomie Jamazaki, s kojom se sluΔajno upoznao u kafani. Njihova beΕΎivotna tela pronaΔena su 19. juna, na piΕ‘Δev 39. roΔendan. Pre toga je dvaput pokuΕ‘ao da izvrΕ‘i samoubistvo udvoje. PotiΔe iz stare aristokratske porodice i kao student uΕ‘ao je u komunistiΔki pokret, u koji se brzo razoΔarao. Postao je narkoman, izdao je drugove i predao se policiji. OseΔaj krivice poΔinjenih grehova postaΔe jedna od bitnih tema njegove knjiΕΎevnosti. Njegova prva knjiga priΔa Pozne godine (1936), iz koje se istiΔe pripovetka SeΔanje, nominovana je za uglednu nagradu Akutagave, posle Δega je stekao ugled vesnika novog senzibiliteta. Sledi roman UΔenica (1939), pa nekoliko kraΔih novela: Novi Hamlet, Melose trΔi!, Cugaru (1940β44), i na kraju Dazajieva dva poslednja, ali najbolja dela: Sunce na zalasku (1947) i NeΔovek (1948).
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Opis TeΕ‘ko je proniknuti u najdublje tajne ljudske duΕ‘e, u strahove i moΔne kovitlace zastranjenosti. Neke od tih najmraΔnijih tajni ispriΔaΔe vam veliki japanski posleratni pisac Osamu Dazai u romanu NeΔovek, kroz ispovest i stradanje protagoniste, Obu Jozoa. Ε ta je to Ε‘to ljudsko biΔe dovodi do ambisa i neprestano ga privlaΔi da pada i tone u svoj nepovrat i posrnuΔe? Koliko dugo mora da traje patnja da bi jedan Δovek osetio svoje nepripadanje ovom svetu i, da li taj sunovrat moΕΎe da se sagleda ili razume, neka su od pitanja koja nameΔe Δitanje ovog romana. Iako je Dazai odrastao kao japanski aristokrata, veΔ u njegovom detinjstvu koje je proveo bez majke, zaΔeta je klica otuΔenosti. Celim svojim biΔem, razapet izmeΔu tradicije kojom je zadojen, i emotivnoΕ‘Δu posrnulog βZapadaβ sa svojim iluzionistiΔkim slobodama, koje su pisca toliko privlaΔile i bunile, isto kao i glavnog junaka, koji spas i nedostatak ostvarenosti neprestano traΕΎi u samouniΕ‘tenju. Jesu li to griΕΎe savesti zatalasane pijanstvom, povlaΔivanjem strastima, mentalnom dezorijentisanoΕ‘Δu, kao i ΕΎudnjama za utrnuloΕ‘Δu gde bol i patnja nestaju, na Δitaocu je da pronikne sve nedoreΔenostiβ¦ Tatjana SimonoviΔ Osamu Dazai (Ε uΔi CuΕ‘ima) jedan je od najznaΔajnijih japanskih pripovedaΔa i romansijera XX veka. Rodio se 1909, a u ponoΔ 13. juna 1948, teΕ‘ko bolestan od tuberkuloze, napisao je testament i bacio se u reku, zajedno s Tomie Jamazaki, s kojom se sluΔajno upoznao u kafani. Njihova beΕΎivotna tela pronaΔena su 19. juna, na piΕ‘Δev 39. roΔendan. Pre toga je dvaput pokuΕ‘ao da izvrΕ‘i samoubistvo udvoje. PotiΔe iz stare aristokratske porodice i kao student uΕ‘ao je u komunistiΔki pokret, u koji se brzo razoΔarao. Postao je narkoman, izdao je drugove i predao se policiji. OseΔaj krivice poΔinjenih grehova postaΔe jedna od bitnih tema njegove knjiΕΎevnosti. Njegova prva knjiga priΔa Pozne godine (1936), iz koje se istiΔe pripovetka SeΔanje, nominovana je za uglednu nagradu Akutagave, posle Δega je stekao ugled vesnika novog senzibiliteta. Sledi roman UΔenica (1939), pa nekoliko kraΔih novela: Novi Hamlet, Melose trΔi!, Cugaru (1940β44), i na kraju Dazajieva dva poslednja, ali najbolja dela: Sunce na zalasku (1947) i NeΔovek (1948).
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
U oΔima ljudi se vidi ono Ε‘to Δe videti, a ne ono Ε‘to su videli. Tako je govorio: ono Ε‘to Δe videti. T.D. Lemon NoveΔento, magiΔni pijanista koji je nekoliko dana nakon roΔenja doneΕ‘en na brod VirdΕΎinija i nikada se sa njega nije iskrcao. Plovio je od Evrope do Amerike i natrag ko zna koliko puta svirajuΔi na svom klaviru neponovljivu muziku. βOn moΕΎda nikada nije video svet. Ali veΔ dvadeset sedam godina taj svet je prolazio kroz ovaj brod: i on ga je, veΔ dvadeset sedam godina, na tom brodu, uhodio. I krao mu duΕ‘uβ β kaΕΎe Bariko opisujuΔi svog jedinstvenog junaka. Njegova muzika bila je most izmeΔu dva kopna, spajala je prostranstva mora i iskustva ΕΎivota putnika i pijaniste u mikro svetovima neponovljivo odsviranih akorda.DoΕ‘ao je sa novim vekom i putovao kroz prostor i vreme ne palubi broda koji je bio njegov ΕΎivot. Kada je prestala era parobroda i velikih putovanja reΕ‘io je da nestane u moru sa svim onim Ε‘to je imalo prefiks βvelikoβ i uzviΕ‘enoΕ‘Δu svoje muzike i neponovljivoΕ‘Δi svoje sudbine. Alesandro Bariko (Alessandro Baricco, 1958) nesporno je jedan od najoriginalnijih italijanskih pisaca. Pored proze koja je prevedena na viΕ‘e svetskih jezika on piΕ‘e i filmske scenarije, eseje i kritike, reΕΎira i glumi u filmovima. Diplomirao je na konzervatorijumu na odseku za klavir. Njegova prva knjiga Zamkovi gneva donosi mu evropska priznanja a Svila β svetsku slavu, kao i romani i Pijanista i City. Napisao je jedanaest romana, tri knjige eseja i nekoliko scenarija za pozoriΕ‘te. Njegovi novinski Δlanci objavljeni su pod nazivom Barnum, Barnum 2 i Next. Poigravanje ΕΎanrovima i stilom, originalni iskaz koji se menja u svakoj knjizi Δine Barika jednim od najautentiΔnijih glasova svetske knjiΕΎevnosti. On stalno istraΕΎuje i Δesto njegovi junaci vlastitom sudbinom i knjiΕΎevnom egzistencijom oblikuju poetiku i stilsku formu romana, on im stvara dovoljno prostora i imaginacije da se razviju u jedinstvenim proznim formama. Zato je svaki njegov roman originalno putovanje na koje pisac kreΔe zajedno sa svojim Δitaocem.
Solidno oΔuvana knjiga. Rikna isrivljena. Na par mesta podvlaΔeno flomasterom. Stanje kao na slikama. NASTAVAK KNJIGE 12 PRAVILA ZA Ε½IVOT NUDI DODATNE PUTOKAZE NA OPASNOM PUTU SAVREMENOG Ε½IVOTA. U knjizi 12 pravila za ΕΎivot, DΕΎordan B. Piterson, kliniΔki psiholog i proslavljeni profesor sa Univerziteta Harvard i Univerziteta u Torontu, pomogao je milionima Δitalaca da uvedu red u svoje haotiΔne ΕΎivote. U ovom odvaΕΎnom nastavku, Piterson predstavlja dvanaest dodatnih spasonosnih principa koji Δe nam pomoΔi da izbegnemo pogubne posledice svoje ΕΎelje da uredimo svet. U doba kada ljudska volja pokuΕ‘ava da se nametne u svakoj sferi ΕΎivota β od naΕ‘ih druΕ‘tvenih struktura do naΕ‘ih emocionalnih stanja β Piterson nas upozorava da je preterana sigurnost zapravo opasna. Pored toga, nudi nam strategije za prevazilaΕΎenje kulturnih, nauΔnih i psiholoΕ‘kih sila koje nas guraju ka tiraniji, i uΔi nas kako da se oslonimo na svoje instinkte da bismo pronaΕ‘li smisao i svrhu Δak i kada se oseΔamo bespomoΔno. Dok nam prekomerni haos preti nestabilnoΕ‘Δu i strepnjom, prekomerni red nas moΕΎe paralisati i dovesti u stanje potpune potΔinjenosti. Knjiga Izvan reda govori o tome koliko je vaΕΎno da se uspostavi ravnoteΕΎa izmeΔu ova dva temeljna principa stvarnosti i vodi nas pravom i uskom stazom do njihove razmeΔe. DΕΎordan Bernt Piterson (engl. Jordan Bernt Peterson; Edmonton, 12. jun 1962) kanadski je kliniΔki psiholog, intelektualac i profesor psihologije na univerzitetu u Torontu. Njegove glavne oblasti istraΕΎivanja su patopsihologija, socijalna psihologija i psihologija liΔnosti, sa posebnim interesovanjem za psihologiju verskih i ideoloΕ‘kih uverenja,[1] kao i procena i unapreΔenje pojedinca i produktivnosti.[2] Piterson je studirao na univerzitetu u Alberti i univerzitetu Makgil. Ostaje na Makgilu, nakon post-doktorskih studija u periodu od 1991. do 1993. godine pre prelaska na Univerzitet Harvard, gde je bio pomoΔnik, a zatim docent psihologije. Godine 1998. preselio se u Kanadu, na univerzitet u Torontu, gde je redovni profesor. Njegova prva knjiga Mape znaΔenja: Arhitektura Vere je objavljena 1999. godine, rad koji je kroz nekoliko nauΔnih oblasti, opisao strukture sistema verovanja i mitova i njihovu ulogu u regulaciji emocija, stvaranje smisla i motivacije za genocid.[3][4][5] Njegova druga knjiga, 12 pravila ΕΎivota: antidot haosa, objavljena je januara 2018. godine.[6][7][8] Godine 2016. Piterson je objavio niz video snimaka na Jutjub kanalu, u kojim je kritikovao politiΔku korektnost i kanadsku vladu. Kasnije je dobio znaΔajnu medijsku paΕΎnju. Detinjstvo, mladost Odrastao je u Fervju, Alberta, malom gradu severno-zapadno od mesta svog roΔenja, Edmontona, u Kanadi. On je bio najstariji od troje dece. Dobio je srednje ime Bernt, po pradedi iz NorveΕ‘ke.[9][10] Kada je imao 13 godina, Piterson je otkrio dela DΕΎordΕΎa Orvela, Oldusa Hakslija, Aleksandra SolΕΎenjicina i Ajn Rand zahvaljujuΔi svojoj Ε‘kolskoj bibliotekarki Sendi Notli, majci RejΔel Notli, predsednici Nove demokratske partije Alberte i 17. premijerke Alberte[11]. Piterson je takoΔe radio za Novu demokratsku partiju (NDP) tokom tinejdΕΎerskih godina, ali je postao razoΔaran partijom zbog onoga Ε‘to je Orvel u svom delu `Put za Vigan` nazvao preovlaΔivanje `intelektualnih socijalista srednje klase koji nose tvid` i koji `ne vole siromaΕ‘ne, oni samo mrze bogate`[12][13]. Napustio je NDP u svojoj 18. godini[14]. Obrazovanje Nakon Ε‘to je zavrΕ‘io srednju Ε‘kolu u Fervjuu 1979. godine, Piterson je upisao politiΔke nauke i englesku knjiΕΎevnost na Grand Preri Regionalnom KoledΕΎu[15]. Kasnije se prebacio na Unverzitet Alberte, gdje je zavrΕ‘io osnovne akademske studije u oblasti politiΔkih nauka 1982. godine. Nakon toga, uzeo je godinu pauze kako bi posetio Evropu. Tu je razvio interes za psiholoΕ‘ke izvore Hladnog rata, naroΔito za totalitarne reΕΎime 20. veka[13][1], a Δesto su ga pohodile i noΔne more o eskalaciji trke u nuklernom naoruΕΎavanju. Kao rezultat toga, postao je zabrinut zbog ljudskog kapaciteta za zlo i uniΕ‘tenje, pa je odgovore traΕΎio u delima Karla Junga, Aleksandra SolΕΎenjicina[16] i Fjodora Dostojevskog[17]. Vratio se na Univerzitet Alberte, gdje je 1984. zavrΕ‘io beΔlor studije i u oblasti psihologije[18]. 1985. preselio se u Montreal kako bi pohaΔao Makgil Univerzitet. Tu je stekao doktorat u oblasti kliniΔke psihologije, pod mentorstvom Roberta O. Fila 1991. godine.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Opis PriΔa o Jozou Obi nije gotova. Ε ta je u romanu NeΔovek laΕΎ, a Ε‘ta istina? Gde se krije pisac? Ludino cveΔe pripoveda o Jozoovim danima provedenim u primorskom sanatorijumu i pruΕΎa odgovor na to pitanje. Kao mladiΔ od oko 25 godina, vaΕΎio je za poseban sluΔaj u pomenutoj ustanovi, gde se oporavljao nakon prvog pokuΕ‘aja samoubistva, kao jedini preΕΎiveli od dvoje mladih, koje je policija izvukla iz mora. Dazai je, u stvari, 13 godina ranije (1935), pre NeΔoveka, napisao joΕ‘ jedan kratak roman o svom, tada joΕ‘ nepoznatom, osetljivom i ΕΎenstvenom junaku. Dok u NeΔoveku, pisac prodire u najmraΔnije uglove ljudske svesti, u ovoj noveli ismeva te iste emocije: ludosti i teΕ‘koΔe u mladosti, ljubav, samomrΕΎnju i depresiju. Zbirka Ludino cveΔe je ujedno i mraΔno i duhovito delo, i pravi je biser u majstorskom opusu Osamu Dazaija. Pored ovog kratkog romana, zbirka sadrΕΎi joΕ‘ Ε‘est pripovedaka savrΕ‘no uklopljenih u celinu (βIgraΔkeβ, βBog laΕΎiβ, βLapotβ, βOsam pogleda na Tokioβ, βNovΔanicaβ, βΔekiΔanjeβ) koje prate Dazaijev ΕΎivot od najranijih dana, pa sve do posleratnog perioda. βDobro, dosta viΕ‘e. Nije lepo sebe zajebavati. To dolazi od slomljenog ponosa. Zabijam klin u svoje telo pre nego Ε‘to iko drugi stigne da to uradi. To je kukaviΔki. Moram postati iskreniji. Skromniji. Jozo Oba. U redu, smejte se. MaΔka koja se pretvara da je lav. Ko me provali, provali me. Ima i boljih imena, ali nisu za mene. Ε ta, da se nazovem β ja? Pa zar vam nisam napisao roman na proleΔe gde se isto zovem ja?β Osamu Dazai (Ε uΔi CuΕ‘ima) jedan je od najznaΔajnijih japanskih pripovedaΔa i romansijera XX veka. Rodio se 1909, a u ponoΔ 13. juna 1948, teΕ‘ko bolestan od tuberkuloze, napisao je testament i bacio se u reku, zajedno s Tomie Jamazaki, s kojom se sluΔajno upoznao u kafani. Njihova beΕΎivotna tela pronaΔena su 19. juna, na piΕ‘Δev 39. roΔendan. Pre toga je dvaput pokuΕ‘ao da izvrΕ‘i samoubistvo udvoje. PotiΔe iz stare aristokratske porodice i kao student uΕ‘ao je u komunistiΔki pokret, u koji se brzo razoΔarao. Postao je narkoman, izdao je drugove i predao se policiji. OseΔaj krivice poΔinjenih grehova postaΔe jedna od bitnih tema njegove knjiΕΎevnosti. Njegova prva knjiga priΔa Pozne godine (1936), iz koje se istiΔe pripovetka SeΔanje, nominovana je za uglednu nagradu Akutagave, posle Δega je stekao ugled vesnika novog senzibiliteta. Sledi roman UΔenica (1939), pa nekoliko kraΔih novela: Novi Hamlet, Melose trΔi!, Cugaru (1940β44), i na kraju Dazajieva dva poslednja, ali najbolja dela: Sunce na zalasku (1947) i NeΔovek (1948).
BOΕ½ANSKE SITNICE Vasa PavkoviΔ,Β Milan ΔuriΔ NOVO za poklon idealno Lib22 Ε½anrovi:Β DomaΔi pisci,Β Publicistika IzdavaΔ:Β SluΕΎbeni glasnik Broj strana: 85 Pismo: Δirilica Povez: Mek Format: 25 cm Opis Postoje knjige Δije pisanje podrazumeva znanje, nadarenost, puku priljeΕΎnost... Sve to zajedno ili makar neΕ‘to od toga pojedinaΔno. Ali, na kraju krajeva, potrebno je sesti za radni sto i na papir preneti zamiΕ‘ljeno. Ipak, to nije ova knjiga. Jer, za pisanje BoΕΎanskih sitnica potrebno je joΕ‘ mnogo toga β koraΔati ravnicom, iΔi uz breg, silaziti padinom, pratiti reku, verati se vododerinom, zalaziti u rit, lutati Ε‘umom... Reklo bi se odreda obiΔne radnje, mada je retko ko od nas spreman da skrene sa asfaltiranog puta, da poΔe manje ustaljenom stazom, joΕ‘ manje nesigurnim bogazom. Retko ko je od nas spreman da se makar i na tren oseti izgubljenim u ravnici, da posrΔe uz breg, da se kotrlja padinom, da se probija kroz reΔni gustiΕ‘, da kvasi noge u moΔvarnom rukavcu, da rizikuje da mu Ε‘ikara izgrebe lice i ruke... A pisanje ove knjige nije moguΔe bez svega nabrojanog. Postoje knjige Δije Δitanje podrazumeva predznanje, radoznalost, vreme... Sve to zajedno ili makar neΕ‘to od toga pojedinaΔno. Ali, na kraju krajeva, potrebno je sesti na stolicu, u fotelju ili na klupu, i listati stranice. Ipak, to nije ova knjiga. Jer, za Δitanje BoΕΎanskih sitnica potrebno je joΕ‘ mnogo toga β sklopiti korice, izaΔi, skrenuti sa puta, uposliti telo i Δula, posmatrati... uvideti da, zapravo, jedinu zbrku u prirodi pravi Δovek, da je sve drugo odavno ureΔeno. Bez obzira na to koliko nam se sve to drugo, osim nas samih, Δinilo kao skup sitnica. Srbija i komentari sreda, 20.10.2010. u 22:00 ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²Π½Π° ΡΡΡΠ°Π½Π° ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ ΠΠΎΠΆΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΡΠΈΡΠ½ΠΈΡΠ΅ βSluΕΎbeni glasnikβ je izmeΔu dva Sajma knjiga objavio oko 270 naslova. βGlasnikovβ ureΔivaΔki koncept, istiΔe Slobodan GavriloviΔ, direktor i glavni urednik, otvoren je za svaku nauΔnu, struΔnu i kritiΔku misao koja tvori ili je utkana u kulturni milje Srbije. Sa jedne strane, trudeΔi se da rehabilituje zaboravljene umove, a sa druge da otvori prostor sadaΕ‘njim i buduΔim tvorcima kulturnog establiΕ‘menta, βGlasnikβ je okupio najrazliΔitije autore, uspostavljajuΔi demokratiΔan naΔin poslovanja, ostavljajuΔi Δitaocima, kritici i sudu vremena da bira i procenjuje. βGlasnikβ je u protekloj godini objavio: βReΔnik zaljubljenika u Latinsku Amerikuβ ovogodiΕ‘njeg nobelovca Marija Vargasa Ljose, βLeksikon meniΔnog pravaβ Aleksandra GloginiΔa, βReΔnik psihologijeβ Artura i Emili Reber, βEnciklopediju druΕ‘tvenih naukaβ, reprezentativnu monografiju βIzgubljena riznica manastira MileΕ‘eveβ DragiΕ‘e MilosavljeviΔa, βCrna β Istorija jedne bojeβ MiΕ‘ela Pasturoa, βSekstantβ Marija KopiΔa, βMoj ΕΎivotβ Lu Salome, βDnevnik samoΔeβ Vidosava StevanoviΔa, βDetinjstvo narodaβ Vojina MatiΔa, βSpekulacija i filozofija od Fihtea do Marksaβ Milana Kangrge, i niz drugih znaΔajnih naslova. MeΔu najpopularnijim, Ε‘to znaΔi i najprodavanijim βGlasnikovimβ knjigama, izmeΔu dva sajma, naΕ‘ao se i βReΔnik zaljubljenika u Latinsku Amerikuβ Marija Vargasa Ljose, u prevodu Milana KomneniΔa. Mario Vargas Ljosa je Δovek svih strasti, a prevashodno strasti pisanja. Tokom Δitavog ΕΎivota ispoljavao je strasnu ljubav prema Latinskoj Americi. Stoga je sve odrednice u βReΔniku zaljubljenika u Latinsku Amerikuβ vremenski oznaΔio. Razumljivo je Ε‘to se piΕ‘Δeva misao, podsticana ljubavlju i straΕ‘Δu, menjala u toku pola veka. βSve do danas ne prestaju moje zanimanje, radoznalost i strasna ljubav prema tom sloΕΎenom, tragiΔnom, neobiΔnom svetu ogromne stvaralaΔke nadarenosti, neopisivih stradanja i patnji, u kome se najdivniji oblici kulture meΕ‘aju sa najgroznijim varvarstvomβ. (M. V. Ljosa) U izdanju βSluΕΎbenog glasnikaβ na Beogradskom sajmu knjiga pojaviΔe se prvo kolo nove kolekcije βSrbija i komentariβ, Δiji je urednik Goran PetroviΔ. U prvom kolu biΔe objavljeno pet knjiga: βLeksikon boΕΎjih ljudiβ koji su priredili Slavoljub MarkoviΔ i Vasa PavkoviΔ; βRuka, boja, hram β Veliko i malo: srpsko monumentalno slikarstvo XIII veka / Na sliku cele zemljeβ autora Svetlane PejiΔ i Milete ProdanoviΔa; βKupite neΕ‘to i ovde β Vek reklame/ Instant mitologizacijaβ autora Milanke TodiΔ i Vladimira PiΕ‘tala; βCrno u koloru β Crni humor u srpskom filmu/ Crni citatβ SrΔana VuΔiniΔa i Vladana MatijeviΔa i βBoΕΎanske sitnice β Δovek i leptir/ Opis dnevnih leptira Srbijeβ Vase PavkoviΔa i Milana ΔuriΔa. Knjige u kolekciji βSrbija i komentariβ, istiΔe Goran PetroviΔ, tematizuju sve ono Ε‘to podrazumevamo pod umetnoΕ‘Δu i kulturom, a odlikuje ovaj prostor, ovo druΕ‘tvo i ovaj narod. Jedna knjiga je jedna tema, iz posebnog ugla. VeΔina knjiga u kolekciji βSrbija i komentariβ okuplja najmanje dva autora, pa je uz tekst pridodat i veliki broj ilustracija, tako da Δitalac u jednoj knjizi zapravo dobija i nauΔnoesejistiΔko viΔenje i knjiΕΎevno razigravanje i vizuelnu predstavu teme. Δemu bi se mogla dodati i ΕΎelja urednika da se razliΔita viΔenja ukrΕ‘taju, negde sustiΕΎu, prestiΕΎu i naprosto prate... Z. R. ΠΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π΅ Π½ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ ΠΊΠΎΠ»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠ΅ Π‘Π ΠΠΠΠ Π ΠΠΠΠΠΠ’ΠΠ Π 01. ΠΠΠ¦ΠΠΠΠΠ 2011. ΠΠ»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ΅Π΄Ρ, 30. Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΠ° Ρ ΠΠ»ΡΠ±Ρ β ΠΊΡΠΈΠΆΠ°ΡΠΈ β Π³Π°Π»Π΅ΡΠΈΡΠΈ ΠΠ»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅, Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³, Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΠΊΠΎΠ»Π° ΠΊΠΎΠ»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠ΅ βΠ‘ΡΠ±ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΊΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠΈβ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠΎΡΠ°Π½Π° ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π΅Π½Π°ΡΠ΅Π½ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ Π±ΡΠ·ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½Π° ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ° Π·Π° ΡΠ΅ΡΠΈΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ Π±ΠΈ ΡΠ²Π°ΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠ³Π° Π±ΠΈΠ»Π° Π΄ΡΡΠ³Π°ΡΠΈΡΠ° Π°Π»ΠΈ ΡΠ²Π΅ΠΊ ΡΠΊΠ»Π°Π΄Π°Π½ ΡΠΏΠΎΡ Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΡΡΡΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠ°. ΠΠ½ ΡΠ΅ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ Π°ΡΡΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π°Π·Π²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅Π·Π΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠΈΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ, ΡΠ°ΠΌΠ΅ ΡΠ· ΡΠ°ΠΌΠ΅, ΡΡΠΎΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΈΡΡΠΈ. Π£ Π½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΊΠΎΠ»ΠΎ ΡΠΊΡΡΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ Π§ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°, ΠΠΎΡΠ°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠΈΡΠΊΠ° ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠ°, Π‘ΡΠ΅Π΄ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈ ΠΏΡΡΠΎΠ²ΠΎΡΠ° Π Π°Π΄ΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π Π°Π΄ΠΈΡΠ° ΠΈ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ»Π°Π²Π° ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠΊΠ΅Π½ΡΠΎΠ», ΠΠ΅ΡΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ΅ ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠΈΡ Π°ΡΠ»Π° ΠΠ°Π½ΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠΎΠ΄ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΈΡΡΠ° β ΠΡΡ ΠΈΡΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π°, ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΠΈΠΎΠ΄ΡΠ°Π³ Π Π°ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ. ΠΠ° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠΊΠ΅Π½ΡΠΎΠ» ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΊΡΠΎΠ· ΠΌΡΠ·ΠΈΠΊΡ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 1964. Π΄ΠΎ 1996, ΠΈ ΠΊΡΠΎΠ· 18 ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΡΠ΅ΠΌΡ Π±ΠΈΡΠ½Π΅ Π΄Π°ΠΎ ΡΠ΅ Π°ΡΡΠΎΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄ Π½Π° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅Π³ ΡΠΎΠΊΠ΅Π½ΡΠΎΠ»Π°. ΠΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠ°ΠΎ Ρ ΡΠ°ΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΠΏ ΠΌΡΠ·ΠΈΠΊΠ΅, ΡΠ΅Ρ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° ΡΠ²Π°ΠΊΠ° Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΌΡΠ·ΠΈΠΊΡ, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π±ΠΈ Π΄Π°ΠΎ Π·Π°Π΄Π°ΡΠ°ΠΊ Π΄Π° ΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΠΎΠ΄ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π° ΠΌΡΠ·ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»ΠΈ Π·Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΡ, Π° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄Π°ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΡ. ΠΠ°Π½ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΎ ΡΠΎΠΊΡ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π²Π°ΠΆΠ½Π° ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ΅ΡΠ° ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΆΠ΅Π»Π΅ΠΎ ΠΈ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΠΈΡΠ°ΠΎΡΠΈΠΌΠ°. Π£ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΎΠ΄ΡΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΎ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ Π‘ΡΠ΅Π΄ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈ ΠΏΡΡΠΎΠ²ΠΎΡΠ° Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΎΠ΄Π΅ΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ Π²ΠΈΠ·Π°Π½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ ΠΈ ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡΡΠ° Π Π°Π΄ΠΈΡ, ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠ²ΡΠΈ Π½Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ Π΄Π° ΠΌΡ ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΡ ΠΎΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΠΏΡΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΡΡΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ΠΌ Π²Π΅ΠΊΡ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°Π»ΠΎ. ΠΡΠΈΠ³Π° Π§ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π° ΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄Π½Π°ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΠ·ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠΊΠ°Π·Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΡΠ΅ΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ Π²ΠΈΠ΄ΠΎΠ²ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈ Π£ΡΠ²Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΡΠ²Π° Π·Π° Π°Π½ΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΠ³Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°Ρ Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡΠΈΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠ°Π½ΡΡΠ°Π²Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ»ΠΈ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ΄ΡΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠΈΡ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΠ»Π°ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎΠ³Π° ΡΡΠΎ ΠΈΡ ΡΠ΅ΠΊΠ°. ΠΠ½ Π½Π΅ ΠΎΡΠΏΠΎΡΠ°Π²Π° Π΄Π° ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ Π’Π°ΡΠ°Π±ΠΈΡ ΠΈΠ· ΠΡΠ΅ΠΌΠ°Π½Π° ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ ΠΌΠΎΡ Π΄Π° ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΡ, Π°Π»ΠΈ ΠΈΠ·Π½ΠΎΡΠΈ Π½ΠΈΠ· ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΡ ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π° Π΅ΠΊΡΠΏΠ»ΠΎΠ°ΡΠΈΡΠ°Π½Π° ΠΈ Π»Π°ΠΆΠΈΡΠ°Π½Π°. ΠΠ΅ΠΌΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡ ΡΠΎΡΠΌΠΈ ΠΆΠ΅Π»Π΅ΠΎ Π΄Π° ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ ΠΎΠ΄ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠΈΡ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π° ΠΎ Π’Π°ΡΠ°Π±ΠΈΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ΡΠΈ Ρ ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΈΠΌΠ°Π³ΠΈΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠΎΠΊΠ°, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ Π΄Π° ΡΡΠ΅Π±Π° Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΡΠΈΡΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΊΡΠ΅ΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΠΊΠΈΠ½ΡΡΠΈ ΠΈΠΌ Π°ΡΡΡ ΠΊΠΎΡΡ Π½Π΅ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΡΡΡ. Π Π°ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 120 ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° ΡΠ²ΠΈΡ Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π·Π° Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΠΊΡΠ²Π°Ρ, Π΄Π° ΠΏΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ Π²ΠΎΡΠΈ Π½Π°ΠΏΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π±ΠΈ Π΄ΠΎΠ΄Π°Π»ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΈΠ»ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²Π΅ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π±ΠΈ ΡΠ΄Π΅Π½ΡΠ»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π³Π°ΡΡΡΠΎΠ½ΠΎΠΌΡΠΊΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ΅. ΠΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ Π½Π°Π·Π²Π°ΠΎ βΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΡΠ°ΡΠΎΠΌβ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π½Π°ΠΊΠΎ Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³ΠΎΡΡΠΏΡΠ΅, Π³ΡΡΠΌΠ°Π½Π΅ ΠΈ Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ΅, Π°Π»ΠΈ ΠΈ Π»ΠΈΠ½Π³Π²ΠΈΡΡΠ΅, ΡΠ΅Ρ ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ Π±ΠΎΠ³Π°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°.
Michele Piccirillo - Mount Nebo 110 strana Jerusalim engleski bogato ilustrovana ΠΠΈΠΊΠ΅Π»Π΅ ΠΠΈΡΡΠΈΡΠΈΠ»Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ Ρ ΠΠ°Π·Π΅ΡΡΠ° Π¦Π°ΡΠΈΠ½ΠΎΠ»Π°, Ρ 1944. ΠΠ½ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π²Π΅Π·Π°Π½ Π·Π° ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅Π»Π΅ΠΏΡ ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ, Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΈ Π±ΡΡΠ½Π΅, ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅, Π° ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ ΠΈΠ· Π¦Π°ΡΠΈΠ½ΠΎΠ»Π° Ρ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌΡ, Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ Ρ Π€Π»Π°Π³Π΅Π»Π»Π°ΡΠΈΠΎΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠΎ Π½Π° Π‘ΡΡΠ΄ΠΈΡΠΌ ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΡΡΠΌ Π€ΡΠ°Π½ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΌ , Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΎΠ½Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ Π»Π΅ΠΏ Π²Π°Π»ΠΈΠ³ΠΈΠ°ΡΠ° ΡΠ²Π΅ΠΆΠ΅Π³ ΠΌΠΎΡΠ°ΡΠ΅Π»ΠΎΠΌ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ. ΠΠ»ΠΈ ΠΎΠ½ Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π½ΠΈΡΠ΅ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊ, ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡ Π¦Π°ΡΠΈΠ½ΠΎΠ»Π°, ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΠ°Π³ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠ‘ΠΠ Π²Π΅ΠΊΠ° ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΌΠΎΠΌΠΊΠ°, Π½ΠΎΡΠ°ΡΠ° ΠΠΈΡΠΎΠ»Π° ΠΠΠ Π’ΠΠΠ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π»ΡΡΠ°ΠΎ Π³ΠΎΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ. ΠΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Ρ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠΈ Ρ ΠΎΠ΄ΠΎΡΠ°ΡΡΠ΅ Ρ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ Π³ΡΠ°Π΄ ΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΠ° Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ, ΠΏΠΎΡΠ΅Π²ΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΠΊΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ Ρ ΡΠ°ΠΌΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π΅ΠΏΠ»ΠΎΡΡΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠΈ, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ, Π΄Π° ΡΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΠ³ ΠΈ Π°ΡΡ Π΅ΠΎΠ»ΠΎΠ³; ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π°ΡΠΌΠΈΠ»Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΠ³ Π³ΠΎΡΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠ°, ΠΡΠ°Ρ ΠΠ΅Π»Π»Π°ΡΠΌΠΈΠ½ΠΎ ΠΠ°Π³Π°ΡΡΠΈ, ΠΏΠ°ΠΆΡΠΈΠ² ΠΈΠ·Π΄Π°Π²Π°Ρ Ρ ΠΎΠ΄ΠΎΡΠ°ΡΡΠ° ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ΡΡΠ½Π°Π΅ΡΡΠΎΠΌ Π²Π΅ΠΊΡ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°ΡΠΊΠΎΠ³ Π±ΡΠ°ΡΠ°, ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π΅ ΠΠΎΠ³Π³ΠΈΠ±ΠΎΠ½ΡΠΈ. Π ΠΏΡΠΎΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π±Π°Π·ΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎΠΊΡΡΠΆΠ΅Π½ ΠΈ ΠΎΠ΄Π°Π½ΠΎΡΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° Π½Π° ΠΠ°ΠΏΠ°Π΄Ρ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ° ΡΡΠΊΠ²Π° Π·ΠΎΠ²Π΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΡΠΎΠ±Π° ?? ?? ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡΠ° ΡΠ΅ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΠΎΠ²Π°Π½Π°, Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ Ρ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ΠΌ Π²Π΅ΠΊΡ, Π½Π° Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π½Π°ΡΠΈΠ½Π° ΠΈ ΡΡΠΈΠ½ΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅Ρ Π·Π°ΠΌΡΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠ»ΡΠ° Ρ ΠΎΠ΄ΠΎΡΠ°ΡΡΠ°. ΠΠ²Π°Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π°Π½ Π°ΡΠΏΠ΅ΠΊΡ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½Π΅ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ²ΡΠΊΠ»Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠ΅ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅, ΠΈ Ρ ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΡΡΠΆΠ΅Π½ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½Ρ, Π Π΅Π½Π°ΡΠ° Π‘Π°Π»Π²Π°ΡΠ°Π½ΠΈ. ΠΠ°ΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΠΈΡΡ Π΅Π»Π΅ ΠΠΈΡΡΠΈΡΠΈΠ»Π»ΠΎ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ΅, Π° ΡΠΎ ΡΠ΅ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΡΠΈΠ²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π²ΡΠ΅Π΄Π½Π°: ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π³Π»Π°Π²Π½ΠΈ Π°ΡΠ³ΡΠΌΠ΅Π½Ρ, Ρ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ, Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°ΡΠ»ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π΄ΡΠ²Π΅ΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π΅ΡΠ°ΡΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄Π΅Π»Π° ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΈ ΠΊΠΈΠΎΡΠΊ ΠΡΠΎΠ±Π°, ΡΠ²Π΅ΠΊ ΡΠ»Π°Π²Π° ΡΠΊΡΠΎΠΌΠ½Π΅ ΠΈ ΡΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠ°Π½Π΅ ΠΈΠ·ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΏΠ°Π»Π΅ΡΡΠΈΠ½Π°ΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΠΠ΅ΡΠ»Π΅Ρ Π΅ΠΌΠ°. Π‘Π°Π΄Π° ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ»ΠΈ ΡΠ²Π΅ ΡΠ΅ΠΆΠ΅, ΠΈ Π΄Π° ΡΡΡΠΈΠ·Π°ΠΌ ΡΠ°ΠΌΠΈ, ΠΊΡΠ΅Π»Π»`Π°ΡΡΠΈΠ³ΠΈΠ°Π½Π°ΡΠΎ ΡΠΈΠ·ΠΈΠΊΡΡΠ΅ Π΅ΠΏΡΠ΄Π΅ΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ° ΡΠΎΠ±ΠΎΠΌ ΡΠΈΠ·ΠΈΠΊ ΠΎΠ΄ Π·Π°ΠΌΠ°Π³ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΌΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½. Π’ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Ρ, ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Π»ΠΎ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈ, Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½Π΅ ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΎΠ΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°ΡΠΊΠΎΠ³ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΡΡ Π²Π°ΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈΡΠΊΠ°Π·, ΠΎΠ΄ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Ρ ΡΠ°Π±ΡΠΎΡΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ°Π΄ ΠΈ Π½Π°Π±Π°Π²ΠΈΠ»Π° Π½Π΅ΠΊΠΈ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠΈ Ρ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎΡ ΡΠΈΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Ρ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌΡ Ρ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅. ΠΠΈΡΡΠΈΡΠΈΠ»Π»ΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΡΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΡΠ·Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΠΌΠΏΡΠΎΠΌΠΈΡ ΠΈ Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΠΈΡΡΠΈΠ½Ρ: Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ³Π° Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π½Π΅ΡΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΏΠΎΠ»Π΅ΠΌΠΈΠΊΡ ΡΠ° ΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°Π»ΠΈ Π΄Π° Π³Π° ΠΏΡΠ΅ΠΆΠ΅Π½Π΅. ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΠΎΠ½ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°: Π½Π°ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ². Π Π°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΠΈΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ, ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΠ·ΡΠ°Π΅Π»Π°, ΠΠΈΠ±Π°Π½Π°, Π‘ΠΈΡΠΈΡΠ΅, ΠΠΎΡΠ΄Π°Π½Π° ΠΈ ΡΠ°ΠΊ ΠΠ³ΠΈΠΏΡΠ°. ΠΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΠΊ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΠΊΡΡΠΆΠΈΠΎ, ΡΠ°ΠΊ ΠΈΡ Π²ΡΠΈΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π½Π°ΠΏΠ΅ΡΠΎΡΡΠΈ: ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π²Π°ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π½Π° Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π½Π° ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠΎΠ»Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ½ΠΊΡΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°; ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅Ρ Π°ΡΠ°ΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈΠ· ΠΈΠ·ΡΠ°Π΅Π»ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π΅, ΠΈ ΡΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΈΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½Π°ΠΊΠ΅, Π±ΠΈΠΎ Π΄ΠΎΠΌ Π½Π° ΡΡΠ΄Ρ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΡΠ΄Π°Π½Π°, Π±ΠΈΠΎ Π±Π»ΠΈΠ·Π°ΠΊ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅Ρ Π½Π΅Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π½Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ° Π₯ΡΡΠ΅ΠΈΠ½Π° ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΡ Π½Π°ΡΡΠΈΠ»ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³Π° Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π°ΡΡ Π΅ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ΅. Π£ΠΊΡΠ°ΡΠΊΠΎ, ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΠΈΡΡ Π΅Π»Π΅ ΠΠΈΡΡΠΈΡΠΈΠ»Π»ΠΎ? ΠΠ° Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π½ΠΎ ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π±ΠΈ Π½Π΅ΠΎΠΏΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΡΠ°Π²ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΈΠΆΠ½ΠΎΠ³ ΡΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡΡ Ρ Π‘Π²Π΅ΡΡ Π·Π΅ΠΌΡΡ, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΠ‘ΠΠ Π²Π΅ΠΊΠ° Π½Π° ΠΠ»ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΠΊΡ ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°Π΄ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΠΊΠ° ΠΈ ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΡΡΠ°, ΠΏΡΠΎΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅, ΠΏΠΎΡ Π°ΡΠ°ΡΠ΅ Π»ΠΎΠΊΠ°Π»Π½Π΅ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½Π΅, Ρ ΠΎΠ΄ΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ, Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½Π΅, ΠΈ Π΄ΡΠΆΠ΅ΡΠΈ Ρ ΠΈΡΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±Π»ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΈ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΡΠ° Π»ΠΎΠΊΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ° ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ° ΠΌΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΠΈΠΌΠ°. ΠΠΎΠ»Π°Π·Π΅ΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΠ³ Π²Π΅ΠΊΠ°, Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈ ΡΠ°Π΄ Ρ ΡΠ»ΡΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π½Π΄ΠΎΡΠΈ ΠΈ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠΈΠ³ΠΎΡΠΎΠ·Π½ΠΈΡΠ΅. ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠ³Π° Π·Π° ΡΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠ²Π½Π° ΠΏΠ°ΡΡΠΎΠ»Π΅ ΡΡΠ°ΡΡΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈ Π°Π²Π°Π½ΡΡΡΠΈΡΡΠΈ, ΠΏΡΠ°Π²ΠΈ ΠΏΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΡΠΈΡΡΠΈΡΠ°Π½ Π₯ΠΎΠ»ΠΈ ΠΠ°Π½Π΄ Π°ΡΡ Π΅ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ΅. ΠΠ½ΠΈ Π²ΠΎΠ΄Π΅ ΡΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΎΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠΈΠ·ΠΈ, ΠΠ΅Π»Π»Π°ΡΠΌΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°Π³Π°ΡΡΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 1905. ΠΈ 1990. ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊΡ Π°ΡΡ Π΅ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π·Π°Π²Π΅ΡΠ° Π½Π° ΡΡΠ΄Π΅ΠΎ-Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π° ΠΠ»ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΡΠΎΠΊΠ° Ρ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΡΠΈ. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅Π³Π°, ΡΡΠ΅Π±Π° Π΄Π° ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ΅ Π΄ΡΠ³ΠΈ Π½ΠΈΠ· ΠΈΠΌΠ΅Π½Π°: ΠΎΡΠ΅Π²Π΅ Π¦ΠΎΡΠ±ΠΎ, ΠΠ»Π»ΠΈΠ°ΡΠ°, ΠΠ΅ Π‘Π°Π½Π΄ΠΎΠ»ΠΈ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π΄ΡΡΠ³Π΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Ρ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ ΠΈ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΠΊ Π»Π°ΠΊΠΎ Π΄Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΠ³ Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΡ Π΄Π° ΡΠΎ ΡΡΠΈΠ½Π΅, Π½Π΅Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½Ρ ΠΊΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠ½Ρ ΠΎΡΠΊΡΠΈΡΠ° Π°ΡΡ Π΅ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅. ΠΠΈΡΡ Π΅Π»Π΅ ΠΠΈΡΡΠΈΡΠΈΠ»Π»ΠΎ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠΈΠ³Π°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎ Ρ Π’Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ°Π½ΡΡ, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΡΠ° ΠΠ°Π³Π°ΡΠΈΡΠ°. Π£ ΠΠΈΡΡΠΈΡΠΈΠ»Π»Ρ Π΄ΡΠ³ΡΡΠ΅ΠΌΠΎ ΠΎΡΠΊΡΠΈΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ°Π½ΠΈΡ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΡΡΠΊΠ°Π²Π°, ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π-ΠΠΠΠ Π²ΠΈΡΠ΅ΠΊΠ° Π½Π° ΠΠ»ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΠΊΡ, ΠΏΠ° ΡΠ°ΠΊ ΠΈ ΡΠΈΡΠ°Π²ΠΎΠ³, ΡΡΠ°ΡΠ°Π½, ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π³ΡΠ°Π΄Π° Ρ ΠΊΠ°ΡΠ°Π²Π°Π½Ρ, Π¦Π°ΡΡΡΡΠΌ ΠΠ΅ΡΠ°`Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π·Π° ΠΡΠ°ΠΏΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π£ΠΌΠΌ Π°Ρ-Π Π°Π·Π°Ρ. ΠΠ°ΡΡΠ°ΡΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π°ΡΠΏΠ΅ΠΊΡ ΠΎΡΠΊΡΠΈΡΠ° ΠΠΈΡΡΠΈΡΠΈΠ»Π»ΠΎ-Π° ΡΠ°ΡΡΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΠΎΡΠΈΠ½Π° ΠΊΠ²Π°Π΄ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Π΄ΡΠ°Π³ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΡΠ΅ΠΏΠΈΡ Π° ΠΌΠΎΠ·Π°ΠΈΠΊΠ°, ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»Π° ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ° ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ»ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΠΊ-Π΄Π΅Π»ΠΎ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΡΡΠ΅ ΠΠΎΡΠ½Ρ ΠΠ΅Π±ΠΎ, ΠΈΠΌΠΏΠΎΠ·Π°Π½ΡΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΎΡΡΡΡΠΎΠΏ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄ΠΎΠΌ Π½Π° ΡΠΎΡΠ΄Π°Π½ΡΠΊΠΈ ΠΏΡΡΡΠΈΡΡ, Ρ ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΠΎΠ°Π±Π° ?? ??, Π° ΠΊΠΎΡΠ° Π³Π»Π΅Π΄Π° Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π»Π΅ΠΏΡ ΠΎΠ°Π·Ρ ΠΊΠΎΡΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ° ΡΠ΅ΠΊΠ΅ ΠΠΎΡΠ΄Π°Π½ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠ²Π° Ρ ΠΡΡΠ²ΠΎ ΠΌΠΎΡΠ΅. ΠΠ΄Π°ΡΠ»Π΅, Ρ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ Π²Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ²Π΅ΡΠ»Π° ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΡΠΈ ΠΈΠ· Π΄Π°Π»Π΅ΠΊΠ°. Π’ΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΠ΅Π±ΠΎ (ΠΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊΠ° ?? ?? ΠΠΎΠ½ΡΠ΅, Ρ Π°ΡΠ°ΠΏΡΠΊΠΎΠΌ Π°Π»-ΠΠ°Π±Π°Π» ΠΠ½-ΠΠ°Π±ΠΈ), ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΡ, ΠΏΡΠΎΡΠΎΠΊ ΠΠΎΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄Π²ΠΈΡΠ΅Π½ ΠΏΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΎΡΠΈ ΠΎΠ±Π΅ΡΠ°Π½Ρ Π·Π΅ΠΌΡΡ. Π’Π°ΠΌΠΎ Ρ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°Π½ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ±Ρ Π½Π°ΡΡΠ°Π»Π° ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ° Π±Π°Π·ΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ΠΌΡ. ΠΡΠ°Ρ ΠΠΈΡΡΠΈΡΠΈΠ»Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Π·Π° Π²ΠΈΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΠΎΠΆΠΈΠ²ΠΈ Π±Π°Π·ΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ Π‘Π°Π½ΡΡΡΠ°ΡΠΈ-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ, ΠΎΠΊΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΊΡΠΏΠΈΠ»ΠΈ Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΌΠΎΠ·Π°ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΡΠ· ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ-Ρ ΠΎΡΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΠ-Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΡ ΠΏΠΎΠ΄ Π²ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π»ΠΎΠ·ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΊΠΎΡΠ΅, ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π»Π΅ΡΡΠΈΡ Π²Π΅ΡΠ΅ΡΠΈ, Π‘Π΅ΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°ΠΌ ΠΎΠ±ΡΠ·Π΅Ρ ΠΠΈΡΡ Π΅Π»Π΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π΄ΡΠ³ΠΈΡ , ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½Π΅, Π»Π΅ΠΏΠ΅ Π²Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅Π½Π° Π¦Π°ΡΠΈΠ½ΠΎΠ»Π° ΠΌΠΎΡΠ°ΡΠ΅Π»Π°, ΠΠ΅ΡΠΎΡΠΈΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π²ΠΈΠ½Π° ΡΠΌΠΎ Π΄ΠΎΠ½Π΅Π»ΠΈ ΠΈΠ· Π’ΠΎΡΠΊΠ°Π½Π΅ (ΠΏΠΎΠ΄ΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ: Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅Ρ ΠΠΈΡΡ Π°Π΅Π» ΠΈ ΠΌΠΎΡ ΠΎΡΠ°Ρ, Π ΠΎΠ΄ΠΎΠ»ΡΠΎ Π¦Π΅ΡΠΎΠ»ΠΎΠ½ΠΈ, ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠΊΡΠΏ ΠΠΈΠ΅Π½Π·Π° ΠΈ ΠΠΎΠ½ΡΠ΅ΠΏΡΠ»ΡΠΈΠ°Π½ΠΎ, Π³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠ³ Π³ΡΠ°Π΄Π° ΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ Π²ΠΈΠ½Π° ...). Π‘Π΅ΡΠ°ΠΌ Π΄ΠΈΠ²Π½Π΅ Π»Π΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° Π½Π° ΠΏΠ»Π°Π½ΠΈΠ½ΠΈ ΠΠ΅Π±ΠΎ, Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΡΠΈΠ΄ΠΎ ΠΈ ΠΠ½Π½Π° ΠΠ°Π½Π½ΠΈΠ½ΠΈ, Π€ΡΠ°Π½ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΠ°Π½Π΄ΠΈΠ½ΠΈ, ΠΡΠΈΠ³ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ½ΠΎ, ΠΠ°ΡΡΠΈΠΌΠΎ ΠΠ°ΠΏΠΈ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΈ Π±ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΎΡΡΠΎΡΠ½ΠΈ Π΅ΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠ°ΠΌ, Π°Π»ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ²Π΄Π΅ Π΄ΡΠΆΠ΅ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²Π°ΡΡ Π½Π° ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π΄Π΅Ρ; ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ, ΠΌΠΎΡΠ° ΠΊΡΠ΅ΡΠΊΠ° Π¦Ρ ΠΈΠ°ΡΠ°, ΡΠ°Π΄Π° Π΄Π΅Π²Π΅ΡΠ½Π°Π΅ΡΡ, Π΄ΠΎΡΠ»Π° ΡΠ΅ Ρ Π½Π°ΠΌΠ°. Π‘Π° Π¦Π»Π°ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ, ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠ»Π° Ρ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ, Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ Ρ ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ (ΠΈ ΠΌΠΎΡΠΈΠΌ Π½Π΅ΡΠ°ΠΊΠΎΠΌ) ΠΠ°ΡΠΈΡΡΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π». Π ΠΠ°ΡΠΊΠ» ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ° ΠΌΠΎΡΠ° Π΄Π²Π° Π΄ΡΠ°Π³ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌΡ, Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ½Π΅ΡΠ° ΠΠ΅Π»Π»Π° Π‘Π΅ΡΠ° (ΡΠ°Π΄Π° Π΄ΠΈΡΠ΅ΡΡΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΠ½ΡΡΠΈΡΡΡ Π·Π° Π’Π΅Π» ΠΠ²ΠΈΠ²) ΠΡΠ»ΡΡΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π½ ΡΡΠΏΡΡΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠΌΠΎ Π’ΠΎΡΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΡΠ°, ΠΊΠΎΠΌΠ΅ Π΄ΡΠ³ΡΡΠ΅ΠΌ Π‘Π΅Π΄Π΅Ρ Π²Π΅ΡΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΠΊ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡ Π»Π΅ΠΏΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Π½Π° ΠΌΠΎΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ. ΠΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅Π±Ρ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π²Π΅ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ°, ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΎ, ΠΏΡΠ΅ Π·Π°Π΄ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΏΠΈ Π²ΠΈΠ½Π° ΠΏΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»Π°ΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΏΠ°Π²Π°ΡΠ΅ (ΡΡΡΡΡΡ, ΠΎΠΊΠΎ ΡΠ΅ΡΡ ΡΠ°ΡΠΈ, Π±ΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π²Π° ΠΈΠ·ΡΠ°Π΅Π»ΡΠΊΠ° Π±ΠΎΡΡΠ° Π½Π°Ρ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ±ΡΠ΄ΠΈΠΎ Π΄ΠΎ ΠΊΠΎΠ³Π° ΡΠΌΠΎ Π²Π΅Ρ Π½Π°Π²ΠΈΠΊΠ»ΠΈ ), Π Π΅ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΠ°ΡΠΊΠ»Ρ Π΄Π°, Π°ΠΊΠΎ Π±ΠΈΡ ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ Π΄Π° ΠΈΠ·Π°Π±Π΅ΡΠ΅ΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΠΎΠ²Π΅Π΄Π΅ΠΌ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΌΠΎΠ³ ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΡΠΎ Π±ΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ, Π½Π° ΠΏΠ»Π°Π½ΠΈΠ½ΠΈ ΠΠΎΡΡΠΈΡΠ°, Π±Π»ΠΈΠ·Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π³ΡΠΎΠΆΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΌΠΎΠ·Π°ΠΈΠΊΠ°. ΠΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ Π³Π°: `Π₯ΠΎΡΠ΅Ρ Π»ΠΈ ΠΌΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠΈ Π΄Π° Π΄ΠΎΡΠ΅ΠΌ ΠΎΠ²Π°ΠΌΠΎ?` ΠΠΈΠ΄ΠΈ, ΠΎΠ·Π±ΠΈΡΠ°Π½ ΡΠ°ΠΌ? ΠΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π°ΠΎ ΠΌΠ΅ ΡΠ΅, ΠΎΡΠΌΠ΅Ρ Π½ΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ: `ΠΠ° Π»ΠΈ ΠΌΠΎΡΠ°ΠΌΠΎ Π΄Π° ΠΈΠ΄Π΅ΠΌΠΎ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π³Π΄Π΅ Π½Π°Ρ ΠΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ΅?` ΠΠΎΠ³ ΠΌΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ Π΄Π° Π½Π°ΠΏΡΡΡΠΈΠΌ ΠΎΠ²Π°Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΎΠ²Π΄Π΅, Ρ ΠΌΠΎΡΠΎΡ Π’ΠΎΡΠΊΠ°Π½ΠΈ, Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΊΠΈΠ»ΠΎΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π»Π° ΠΠ΅ΡΠΈΠ³Π½Π°Π½ΠΎ, Π³Π΄ΡΠ΅ ΡΠ΅, ΠΏΡΠΈΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Π²Π΅ΠΊΠ°, ΡΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΠ°Π΅ΡΡΡΠΎ ΠΠ΅Π»Π»Π°ΡΠΌΠΈΠ½ΠΎ ΠΠ°Π³Π°ΡΡΠΈ. ΠΠ°ΠΊΠ°Π² Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ°Ρ Π΅Π³Π·ΠΈΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΠΏΠ°ΡΡΠ΅Π»Π°, Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄! ΠΠ»ΠΈ ΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΠ°ΡΠΊΠ»Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ, Ρ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ. ΠΠ΅ΡΡΡΠ΅ΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠΈΡΡ Π΅Π»Π΅ ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠ»ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. Π Π°Π΄ΠΈΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈ. ΠΠ»ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΠΊ Π±ΠΈΡΠΈ Π½Π° ΠΏΠ»Π°Π½ΠΈΠ½ΠΈ ΠΠ΅Π±ΠΎ. Π‘Π΅ΡΠ°ΡΠ΅ Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΠΈΡΡΠ΅ΠΏΠΏΠ΅ ΠΠΎΠ³Π³ΠΈ ΠΏΠ°ΠΌΡΠΈ Π½Π° ΠΠΈΠ°Π·Π·Π°Π»Π΅ ΠΠΈΡΡ Π΅Π»Π°Π½Π³ΠΈΠΎΠ»ΠΎ? ΠΠΊΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ΅. ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ? ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΏΠ½Π΅ΡΠ΅ Π½Π° ΠΠ΅Π±ΠΎ, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡΠ΅ Π½Π° Π²ΡΡ Ρ ΠΏΠ»Π°Π½ΠΈΠ½Π΅ ΠΠΎΡΡΠΈΡΠ΅, ΠΎΠΊΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅. Π’ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠΈΡΡ Π΅Π»Π΅Ρ ΠΠΈΡΡΠΈΡΠΈΠ»Π»Ρ, Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊΡ, Π°ΡΡ Π΅ΠΎΠ»ΠΎΠ³Ρ, ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΡ, ΡΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°ΡΠΊΠΎΠΌ. ΠΡΠ°Ρ ΠΠΈΡΡ Π΅Π»Π΅ ΠΠΈΡΡΠΈΡΠΈΠ»Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ Ρ Π¦Π°ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈ Π΄ΠΈ Π¦Π°ΡΠΈΠ½ΠΎΠ»Π° , Ρ ΠΏΠΎΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈ Π¦Π°ΡΠ΅ΡΡΠ° , 18. Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1944. ΠΈΠ· ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠΊΡΠΎΠΌΠ½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°. ΠΠ΄ ΡΠ²ΠΎΠ³ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²Π° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΠ°ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½Π΅ Π»ΡΡΠ°Π»ΠΈΡΠ° ΠΈ Π΄Π° ΠΎΠ΄Π΅ Π·Π° Π‘Π²Π΅ΡΡ ΠΠ΅ΠΌΡΡ . ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ° Ρ Π ΠΈΠΌΡ ΠΈ ΠΠ΅ΡΡΠ³ΠΈΠ° , ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠΎ Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠΈΡ 16 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° Ρ Π‘Π²Π΅ΡΡ Π·Π΅ΠΌΡΡ , Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π½ΠΎΠ²Π°ΡΠ»ΠΈΡΠ° Ρ ` ΡΠ΅Π΄Π° Π€ΡΠΈΠ°ΡΡ ΠΠΈΠ½ΠΎΡ Π½Π° ΠΊΠ°ΡΡΠΎΠ΄ΠΈ , ΠΏΠΎΡ Π°ΡΠ° ΡΡΠ΅Π΄ΡΡ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ Ρ ΠΠΈΡΠ»Π΅ΡΠ΅ΠΌΡ , Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌΡ . ΠΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΈΠ°Ρ, Π° 1969. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠΎΠΌ. ΠΠ°Π²ΡΡΠΈΠΎ Ρ Π ΠΈΠΌΡ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Ρ Π’Π΅ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠΈ ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΈΡΠΌΡ Π½Π° ΠΠΎΠ½ΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π°ΡΠ΅Π½Π°ΠΌΠ°, Π° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΡΡ Π΅ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠΈ Π½Π° Π€Π°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡ. Π£ 1974. ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΊΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π²Π½Π΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈ [1] , Π½Π° Π‘Π’Π£ΠΠΠ£Π ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΡΡΠΌ Π€ΡΠ°Π½ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΌ [2] , ΠΈ Π°ΡΡ Π΅ΠΎΠ»ΠΎΠ³, ΡΠ°Π΄Π΅ΡΠΈ ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠΎΠ½ΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΠ΅Π»Π»Π°ΡΠΌΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°Π³Π°ΡΡΠΈ . ΠΠΎΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²Π΅ ΠΊΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠ΅ ΠΈΡΠΊΠΎΠΏΠ°Π²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ²Π°Π½ Π·Π° Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡΠ° ΠΡΡ Π΅ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΠΌΡΠ·Π΅ΡΠ° Π·Π° ΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌΠ° [3] . ΠΡΡ Π΅ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ Π·Π΅ΠΌΡΠ°ΠΌΠ° ΠΠ»ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΡΠΎΠΊΠ° , Π° ΠΏΡΠ²ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΎΡΠΊΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π²ΠΈΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ΄Π°Π½Ρ Π½Π° ΠΏΠ»Π°Π½ΠΈΠ½ΠΈ ΠΠ΅Π±ΠΎ 1976. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²Π΅ Ρ ΡΡΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° Π‘Π°Π½ΡΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΠΎΡΡΠΈΡΠ° , Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΈΡΠΊΠΎΠΏΠ°Π²Π°ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ²Π΅ΡΡΠΈ Π΄ΠΎ ΡΠΏΠ°Π»ΠΈ Π¦Ρ Π°ΠΏΠ΅Π» ΠΠ°ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ° Π΄ΡΠ°Π³ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΠΌΠΎΠ·Π°ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ° ΠΈΠ· 6. Π²Π΅ΠΊΠ° [4] . ΠΠ΄ 1978. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΡΠΊΠΎΠΏΠ°Π²Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ΄Π°Π½Ρ Ρ ΠΠ΅Π±Π΅Π» ΠΠΈΡΡ Π½Π°ΠΊΠΈ, Π° 1984. Ρ ΠΠ½-ΠΠΈΡΠ»Ρ [5] . Π£ 1986. ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ²Ρ ΠΊΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΡ Π°ΡΡ Π΅ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈΡ ΠΈΡΠΊΠΎΠΏΠ°Π²Π°ΡΠ° [6] Ρ Π£ΠΌΠΌ Π°Π»-Π Π°ΡΠ°Ρ [7] , ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ° Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ΅ΠΏΡ Π°Π°Ρ, Π³Π΄Π΅ ΡΡΠΊΠ²ΠΈ Π‘Π°Π½ ΠΠ°ΠΎΠ»ΠΎ ΡΠΈΠ½Π²ΠΈΠ΅Π½Π΅ ΡΠΎΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΡ ΠΌΠΎΠ·Π°ΠΈΡΠΈ ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·ΠΈ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π²Π΅ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΌΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΠΈΠΌΠ°. ΠΡΠΊΠΎΠΏΠ°Π²Π°ΡΠ° Ρ ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠΈ ΠΎΡΠ° ΠΠΈΡΡ Π°Π΅Π» Π΄ΠΎΠ²Π΅ΡΡΠΈ Π΄ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΠ»ΠΎ Π°ΡΡ Π΅ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΠΊΡ ΡΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΈ Π²Π°ΠΆΠ½ΠΈ Π΄Π° ` Π£ΠΠΠ‘ΠΠ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅, 2004. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΌΠ΅ΡΡ Π‘Π²Π΅ΡΡΠΊΠ΅ Π±Π°ΡΡΠΈΠ½Π΅ . ΠΠ΄ 1987. Π΄ΠΎ 2000. Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΠ°Π»Π΅ΡΡΠΈΠ½ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΠΠΎΠ½ΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠΌ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡΡ Ρ Π ΠΈΠΌΡ [8] [9] ΠΠ°ΠΎ Π΅ΠΏΠΈΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΡΠ°, ΠΏΡΠΎΡΡΠ°Π²Π° ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠΏΡΠ΅ΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΡΠΏΠΈΡΠΈ Π½Π° Π³ΡΡΠΊΠΎΠΌ, Π»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ, Π°ΡΠ°ΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈ ΡΠΈΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·Π΅ Π½Π° ΠΌΠΎΠ·Π°ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ° ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π° Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ Π°ΡΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ°ΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΡ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°, Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊΠ° Ρ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ°, Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠΈΠΎ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΠΈ Π°ΡΡ Π΅ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈΡ ΠΈΡΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΡΠΏΡΠΎΠ²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΎ ΠΎΠΊΠΎ 25 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°; ΠΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΡΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π²Π° ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΈ ΠΌΠΎΠ·Π°ΠΈΠΊΠ° ΠΈΠ· ΠΠ°Π΄Π°Π±Π° ΠΈ ΠΠ΅ΡΠΈΡ ΠΎΠ½Π° , ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·ΡΡΡΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ·Π°ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΡ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ³ΠΈΡΠ°, Ρ ΠΌΠ΅ΡΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΡ ΡΠΊΡΡΡΠ΅Π½ΠΈ Ρ ΡΠ°ΡΡ [10] .
Jovan TomoviΔ : VREMEPLOV GORNJEG MILANOVCA U OSAMDESET KAZIVANJA , Grafoprint Gornji Milanovac 2015, tvrdi povez, str. 182. OΔuvanost 4; ima autorovu posvetu. Predmetne odrednice ΠΠΎΡΡΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π°Ρ ΠΠΎΠ²Π°Π½ Π’ΠΎΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ (ΠΠΎΡΡΡΠ½ΠΈΡΠΈ, ΠΠΎΡΡΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π°Ρ, 1932) ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ, Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ, Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΡΡΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³Π° Π·Π°Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½ Π’ΠΎΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ (1932) ΡΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΠΎΡΡΡΠ½ΠΈΡΠΈΠΌΠ°. ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΡΠ°ΡΠΈΡΠΈΠΌΠ°, ΠΌΠ°Π»Ρ ΠΌΠ°ΡΡΡΡ Ρ ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠΈ, Π‘ΡΠ΅Π΄ΡΡ Π΅ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΡΠΊΡ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Ρ Π§Π°ΡΠΊΡ Π° Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ Ρ ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²ΡΡ.[1] ΠΠΈΡΡ Π΅ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΡΠΊΡ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π£ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΎΠ΄ 1951. Π΄ΠΎ 1956. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ Ρ Π‘ΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ Π·Π°Π΄ΡΡΠΆΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ°Π²Π΅Π·Ρ ΠΠΎΡΡΠ΅Π³ ΠΠΈΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ Π΅ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΠΈΡΡΠ°. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠΎΠ³Π° ΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΠ°Π΄ΡΡΠΆΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠΎΠΌ (1956β1960). Π‘Π²ΠΎΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈ Π²Π΅ΠΊ Π½Π°ΡΠ΄ΡΠΆΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΠΠ-Ρ Π’Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΎ Ρ ΠΠΎΡΡΠ΅ΠΌ ΠΠΈΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΡΡ, ΠΊΠ°ΠΎ Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°Π»Π½ΠΈ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ (1960β1985). ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ΅Π»Ρ ΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΎΡΡΠ³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ·Π΅ΡΠ° Centrocoop Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ (1985β1990), Π·Π°ΡΠΈΠΌ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ ΡΠΈΡΠΌΠ΅ Mobex Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ (1990β1996)[2], Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π°ΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠΈΡΠΌΠΎΠΌ Toja. ΠΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ½Ρ ΡΠ»ΠΎΠ³Ρ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ Ρ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ ΠΠΎΡΡΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π°Ρ, ΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ Π΄Π²Π° ΠΌΠ°Π½Π΄Π°ΡΠ° Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΌΠ°Π½Π΄Π°Ρ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊ. ΠΡΠΈΠ²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈ ΠΌΠ°Π³ ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 2015. ΠΏΡΠΎΡΠ»Π°Π²ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ 45 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΡΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π³ΠΎΡΡΠΎΠΌΠΈΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΎΡ ΡΠ°Π±ΡΠΈΡΠΈ ΠΠΠ Π’Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΠΈ Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π°ΡΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΠ»Π°ΡΠΊΠΈΡ Ρ Π½Π°ΡΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ. ΠΠ° Π΄ΠΎΠ»Π°Π·Π°ΠΊ Π΅ΡΡΠΎΠΊΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΈΠ· ΠΡΠ°Π»ΠΈΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ°Π½ ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½ Π’ΠΎΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ. Π‘Π»Π°ΡΠΊΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΎ ΡΠ° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΡΡΠ° Ρ ΠΡΠ°Π»ΠΈΡΠΈ 1969. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π΄Π΅Π³ΡΡΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠΆΠΈΠΎ ΠΈΠΌ Π΄Π° ΡΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½Π΅ Π³Π»Π°Π²Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ Π’Π°ΠΊΠΎΠ²Π° ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠΆΠΈΡΡΠ΅ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅. ΠΠ° ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»Π° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠΈ Ρ ΡΠ°Π±Π°Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π· ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π°ΡΠΌΠΈΡΡ ΠΎΠ΄ 10 ΠΌΠΈΠ»ΠΈΠΎΠ½Π° Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠ°. ΠΠ»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΡΠΈΡΠΌΠ΅ ΠΠ°Π½Π΄ΠΎΠ»Π° ΠΏΡΠΎΠ΄Π°ΠΎ ΡΠ΅ Π’Π°ΠΊΠΎΠ²Ρ Π»ΠΈΡΠ΅Π½ΡΡ Π·Π° ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΡ, ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΏΡΡΡΡ, ΠΈΠΌΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄Π°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π·Π° ΡΠ΅Ρ Π½ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ. Π€Π°Π±ΡΠΈΠΊΠ° Π·Π° ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΡ Π΅ΡΡΠΎΠΊΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ 1970. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π²ΡΠ»ΠΎ Π±ΡΠ·ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·Π°Π»ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΎ Π±ΠΈΠΎ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π·. ΠΠ²Π°Ρ Π³ΠΈΠ³Π°Π½Ρ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠ½Ρ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΡ 17.000 ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠΎΡΡΠ΅Π³ ΠΠΈΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΡΠ°. ΠΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈΡΡΠΈΠΊΠ° Π₯ΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Ρ ΠΠΎΡΡΠ΅Π³ ΠΠΈΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½ Π’ΠΎΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π²ΡΡΠ½ΠΈ Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Ρ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° Π³ΡΠ°Π΄Π°. ΠΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠΈΡ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°: ΠΠ΅Π»Π΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈ ΠΈΡΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΡΡΠΈΡΠ°, ΠΡΠ°ΡΠΎΠΏΡΠΈΠ½Ρ, ΠΠΎΡΡΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π°Ρ 2010. ΠΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈΠ· ΠΏΡΠΎΠ²ΠΈΠ½ΡΠΈΡΠ΅, ΠΡΠ°ΡΠΎΠΏΡΠΈΠ½Ρ, ΠΠΎΡΡΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π°Ρ 2012. ΠΡΠ΅ΠΌΠ΅ΠΏΠ»ΠΎΠ² ΠΠΎΡΡΠ΅Π³ ΠΠΈΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΡΠ°, ΠΡΠ°ΡΠΎΠΏΡΠΈΠ½Ρ, ΠΠΎΡΡΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π°Ρ 2015. Π‘ΡΡΡΡΠ½Π° Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ° Π₯ΡΠ°Π½Π° : ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΎ ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Ρ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Ρ ΡΠ°ΠΌΠ±Π΅Π½ΠΈΠΌ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° Π½Π°ΠΌΠΈΡΠ½ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°, ΠΡΠ°ΡΠΎΠΏΡΠΈΠ½Ρ, ΠΠΎΡΡΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π°Ρ 2000. Π₯ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΡΠ°Π΄ ΠΠΎΠ²Π°Π½ Π’ΠΎΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ΅Π»Ρ ΠΡΡΡΡΠ²Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ Π·Π° Π±ΠΎΡΠ±Ρ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠ°ΠΊΠ°, Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎΡ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ° ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎ-Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΡ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ° ΡΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π΄ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½ ΡΠ΅: ΠΡΠ΄Π΅Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°Π΄Π° ΡΠ° ΡΡΠ΅Π±ΡΠ½ΠΈΠΌ Π²Π΅Π½ΡΠ΅ΠΌ, ΠΡΠ΄Π΅Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°Π΄Π° ΡΠ° Π·Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΌ Π²Π΅Π½ΡΠ΅ΠΌ, ΠΡΠ΄Π΅Π½ΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ»ΡΠ³Π° Π·Π° Π½Π°ΡΠΎΠ΄ β Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π΄Π° ΠΈ Π‘Π΅Π΄ΠΌΠΎΡΡΠ»ΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ β ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈΠΌ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ, Π·Π° ΠΏΠΎΡΡΠΈΠ³Π½ΡΡΠ΅ ΡΠ΅Π·ΡΠ»ΡΠ°ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»ΡΡΠ²Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΡΠ΄Π΅Π½ΠΎΠΌ ΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π΅ Cavaliere Officiale.
ΠΠ΅ΠΎ ΠΠ΅ΡΡΡ: Π‘ΠΠΠ Π‘ΠΠΠ’ΠΠ ΠΠΠ’Π Π ΠΠ·Π΄Π°Π²Π°Ρ: ΠΠΠΠΠ‘, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 2016 ΠΡΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½Π°: 2018 Π’Π²ΡΠ΄ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·, ΡΠΈΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΠΡΠΈΠ³Π° ΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²Π° Π‘Π½Π΅Π³ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ΅ΡΡΠ° ΡΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ΅Π° ΠΠ΅ΡΡΡΠ° (1882-1957) ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ Π½Π°ΡΠΈΠΌ ΡΠΈΡΠ°ΠΎΡΠΈΠΌΠ°. ΠΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ°, 1933. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΡΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π±ΠΎ Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡ ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈΠΌ Π±Π΅ΡΡΡΠ΅Π»Π΅ΡΠΈΠΌΠ°: Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΠ° Π½Π°ΡΠΈΡΡΠ° Π½Π° Π²Π»Π°ΡΡ, ΡΠ²Π΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ ΠΠ΅ΡΡΡΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΈΠ·Π΄Π°Π²Π°ΡΠ° ΠΠΎΠ»Π½Π°ΡΠ° (Zsolnay) ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡ Π½Π΅ΠΏΠΎΠΆΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΌ Π·Π° Π΄ΠΈΡΡΡΠΈΠ±ΡΡΠΈΡΡ Ρ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ°ΡΠ°ΠΌΠ°, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΡΡΠ³ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΈΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅Π½ Π½Π° ΠΡΡΡΡΠΈΡΡ. ΠΠΎΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΏΡΠΈΡΡ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅, Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ ΠΠ΅ΡΡΡΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅ΠΊ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΎΡΠ°ΠΌΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΠ³ Π²Π΅ΠΊΠ°. To ΡΠ΅ ΡΠ²Π°ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΠ΅ΡΠ°, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π‘Π½Π΅Π³ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ΅ΡΡΠ° Π±Π°Π²ΠΈ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ΠΌΠ°ΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π±ΠΈΠ»Π΅ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠ½ΠΎ Π°ΠΊΡΡΠ΅Π»Π½Π΅ Ρ Π΄ΠΎΠ±Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΡΠ°Π½ΠΊΠ°, Π°Π»ΠΈ ΠΈ Π΄Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, Π° ΠΌΠΎΡΠΈΠ² Π½Π°Π³ΠΎΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ Ρ Π½Π°ΡΠ»ΠΎΠ²Ρ Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ·ΠΈΠΎΠ½Π°ΡΡΠΊΠΈ ΠΈΡΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠ΅Π½. ΠΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈ, ΠΎΠ΄ ``Π¨Π²Π΅Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΠΎΡΠ°Π½ΠΈΠΊΠ°`` Π΄ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ``ΠΠ΅ΠΎΠ½Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΡΠ΄Π΅``, Π½ΠΈΡΡ ΡΠ΅ Π±Π°Π²ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠΎΠΌ. *** Π£ ``Π‘Π½Π΅Π³Ρ`` Π°ΡΡΠΎΡ Π΅ΠΊΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠΊΡΡΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΡΠ΅Ρ Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΆΠ°Π½ΡΠΎΠ²ΡΠΊΠ΅ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ΅: ΡΠ»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΈΠΌ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ°, ``ΠΠ΄ Π΄Π΅Π²Π΅Ρ Π΄ΠΎ Π΄Π΅Π²Π΅Ρ`` ΠΈ ``ΠΠ°ΡΡΡΠΎΡΡ Π‘ΡΠ΄ΡΠ΅Π³ Π΄Π°Π½Π°``, ΠΠ΅ΡΡΡ ΠΎΠ²Π΄Π΅ Π²ΠΈΡΡΡΠΎΠ·Π½ΠΎ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈ Π»ΠΈΠΊ Π½Π΅ΠΏΠΎΡΠ·Π΄Π°Π½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ°, ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΊΡΠΎΠ· Π½Π°Π³ΠΎΠ²Π΅ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΡΠΆΠ΅Π½Π΅ Ρ ΡΠ΅ΠΊΡΡΡ ΠΌΠΎΠ³Ρ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈ Π΄Π²Π° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ½Π° ΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° - ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Ρ Π΄ΡΡ Ρ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ΅ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΡΠΈΠΊΠ΅, Π° Π΄ΡΡΠ³ΠΈ Π½Π° Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ° Π½Π°ΡΡΠ½ΠΎΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΆΠ°Π½ΡΠΎΠΌ. ΠΠ°ΠΆΡΠΈΠ²ΠΎΠΌ ΡΠΈΡΠ°ΠΎΡΡ Π½Π΅ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΌΠ°ΡΠΈ ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΈ ΠΊΠΎΠ»Π΅Π±Π°ΡΠ° Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΠΌΠ±Π΅ΡΠ³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΈΠ·Π²Π΅ΡΡΠ°ΡΡ, ΠΊΠ°ΠΎ Π½ΠΈ Π»Π°ΡΡΠΌΠΎΡΠΈΠ²ΡΠΊΠ° ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π° ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡ Π΄Π΅ΡΠ°ΡΠ° - ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ``ΠΠΈΠΌΡΠΊΠ΅ Π±Π°ΡΠΊΠ΅`` ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ Π½Π°Π±Π°Π²ΠΊΠ΅ Π°ΡΡΠΎΠΊΠ»Π°Π²Π° Π΄ΠΎ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ΅Π³, ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΈΡΠΊΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° βΠΠ°ΡΡΠΎ Π²Π΅ΡΠ° Ρ ΠΠΎΠ³Π° Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΎΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°?β ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ ΠΊΠΎΡΠΌΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ½Ρ. Π‘ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅, Π·Π°ΠΏΠ»Π΅Ρ ΡΠΎΠ³ ΠΊΠΎΡΠΌΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ²ΠΈΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ ΠΈ Π»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·ΡΠ°ΡΠ΅Π½ Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΎΠ΄Π±Π°ΡΠΈΠΎ. ΠΠ΅ΡΡΡ, Π½Π°ΠΈΠΌΠ΅, ΠΎΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ½ΠΊΠΈΡ ΠΎΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°Ρ Π±Π°ΡΠΎΠ½Π° ΡΠΎΠ½ ΠΠ΅Π»Ρ ΠΈΠ½Π° Π΄Π° ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΈ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ³ΠΈΡΡ Ρ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ²Π΅Ρ. ΠΠ°ΡΠΎΠ½ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈ ΡΠΈΡΡΠΎ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΠΌΠ΅ΡΠΎΠ΄Π΅: ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°Π²Π° Π΄Π° ΡΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠ·ΡΡΠ΅ ΠΊΡΡΡΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΡΠΎΡΠ°ΠΊ ΡΠ°ΠΆΠ°Π½Π΅ Π³Π»Π°Π²Π½ΠΈΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π½Π΅ΠΈΠ·ΠΎΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π·Π°Π½ΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΡΡΠ΄ΠΈ, ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ Π΄Π΅Π»ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈΡΠΏΡΠΎΠ±Π° Π½Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°. He ΠΈΠ·Π½Π΅Π½Π°ΡΡΡΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΡΡ Π·Π° Π±Π°ΡΠΎΠ½ΠΎΠ²Π΅ ΠΎΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π°Π±ΡΠ°ΠΎ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠ°ΠΆΠ°Π½Ρ Π³Π»Π°Π²Π½ΠΈΡΡ, ΠΈΠ· ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠ»Π±Π΅ΡΡ Π₯ΠΎΡΠΌΠ°Π½ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°ΠΎ Π»ΠΈΠ·Π΅ΡΠ³ΠΈΠ½ΡΠΊΡ ΠΊΠΈΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Ρ, ΠΏΠΎΡΠΎΡΠΈ ΠΠ‘Π - Ρ Π°Π»ΡΡΠΈΠ½ΠΎΠ³Π΅Π½ΠΈ Π΅ΡΠ΅ΠΊΠ°Ρ ΠΎΠ²Π΅ Π³ΡΠΈΠ²Π΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ ΠΎΠ΄ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅, Π° Π·Π°ΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ΅ ΠΎ ΡΠ΅Π½ΠΎΡ Π²Π΅Π·ΠΈ ΡΠ° Π²Π΅ΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠΌΠΎ Π²Π΅Ρ Ρ ΠΠ΅ΡΡΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Ρ ``ΠΠ΄ Π΄Π΅Π²Π΅Ρ Π΄ΠΎ Π΄Π΅Π²Π΅Ρ``. ΠΠ²Π΄Π΅, ΠΌΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΊΡΠ°Ρ ΠΠ΅ΡΡΡΠΎΠ²ΠΎΡ Π²Π΅ΡΡΠΎΡ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΡΠΈ Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ Π΄Π°Π»Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΠ΄ΠΎΡΡΠΈ: ΡΠ°ΠΊΠΎ, Π±Π°ΡΠΎΠ½ ΠΏΠ»Π°Π½ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΡΠΏΡΠ°Π²ΡΠ° Π²Π΅ΡΡΠ°ΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΎΠ±ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π²Π΅ΡΠΎΠΌ Ρ ΠΠΎΠ³Π° ΠΈ Π΄Π° Π·Π° Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° ΠΊΡΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Π΄Π°Π»Π΅ΠΊΠΎΠ³, Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΠΊΠ° Π€ΡΠΈΠ΄ΡΠΈΡ Π° II. ΠΠ·Π±ΠΎΡ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ Π²Π»Π°Π΄Π°ΡΠ° ΠΈ ΡΠΈΡΠ°Π² Π½ΠΈΠ· Π°Π½ΡΠΈΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π±Π°ΡΠΎΠ½ Π·Π°Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠ° Π·Π°ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π½Π° ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ΅ Π¨ΡΠ΅ΡΠ°Π½Π° ΠΠ΅ΠΎΡΠ³Π΅Π° ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΊΡΡΠ³Π°, Π° ΠΏΡΠ΅ ΡΠ²Π΅Π³Π° Π½Π° ΠΡΠ½ΡΡΠ° ΠΠ°Π½ΡΠΎΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ½Ρ ΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½Ρ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π€ΡΠΈΠ΄ΡΠΈΡ Π° II. Π’ΠΈΠΌ ΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΠΠ΅ΡΡΡ ΠΏΡΠΈΠΊΡΠΈΠ²Π΅Π½ΠΎ ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»Ρ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ° Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠΈΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° Π±ΠΈΠΎ Ρ ΠΎΡΡΡΠΎΠΌ ΡΡΠΏΠΎΠ½Ρ. ΠΠΎΠΊ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Ρ ΠΊΠ°ΠΎ Π½ΠΎΠ²Π° Π²Π΅ΡΠ° Π½Π°ΡΠ΅Π³ Π΄ΠΎΠ±Π° ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ βΠΏΡΠ΅Π²ΡΠ°Ρβ, Π° ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π΄ΡΠΎΠ³Π΅ ΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΡ Π²Π°ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΊΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈ, ΠΈ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΡΡΠΊΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΈΠ΄Π΅ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΡ ΡΠ²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎ ΠΎΠ²Π»Π°Π΄Π°Π»Π° ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠΏΡΡ Π²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π»ΡΠ΄ΠΈΠ»Π° - Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΈΠ½Π΄ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΎ Π·Π° ΠΠ΅ΡΡΡΠΎΠ²Π΅ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠΌΠ΅Π»ΠΈ Π΄Π° ΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π°. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠ½ΠΎ βΠ³ΡΡΡΠΎβ ΠΈ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΎ ΡΡΠΈΠ²ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π°Π³ΡΠ°ΡΡΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΎ ΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅, ``Π‘Π½Π΅Π³ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ΅ΡΡΠ°`` ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ ΠΈ ΡΠ·Π±ΡΠ΄ΡΠΈΠ² ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠΈΡΠ°ΠΎΡΠΈΠΌΠ° Π½ΡΠ΄ΠΈ Π²Π΅ΡΡΠΎ ΡΠΊΠ»ΠΎΠΏΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΡ ΠΆΠ°Π½ΡΠΎΠ²Π° ΠΈ, ΠΏΠΎΠΌΠ°Π»ΠΎ Π½Π΅ΠΎΡΠ΅ΠΊΠΈΠ²Π°Π½ΠΎ, ΡΡΠ±Π°Π²Π½Ρ ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ²Π΅ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΡΠ΅ΠΏΠ΅ΡΠΈ Π½Π° Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΡΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΠΈ ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³, Ρ ΡΠΊΠ»Π°Π΄Ρ ΡΠ° Π΄Π²ΠΎΡΡΡΡΠΊΠΎΡΡΡ ΡΠΈΡΠ°Π²ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠ°. ΠΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ Π’ΠΈΡΠ°Π½Π΅ Π’ΡΠΎΠΏΠΈΠ½