Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveΕ‘tenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaΕ‘u mail adresu.
1-25 od 30 rezultata
1-25 od 30 rezultata
Prati pretragu "solzenjicin dva veka zajedno"
Vi se opustite, Gogi Δe Vas obavestiti kad pronaΔe nove oglase za traΕΎene kljuΔne reΔi.
Gogi Δe vas obavestiti kada pronaΔe nove oglase.
ReΕΎim promene aktivan!
Upravo ste u reΕΎimu promene saΔuvane pretrage za frazu .
MoΕΎete da promenite frazu ili filtere i saΔuvate trenutno stanje
Knjiga je potpuno nova, necitana, kao iz knjizare. Dva veka zajedno (1795-1995) I-II - Aleksandar SolΕΎenjicin IzdavaΔ: Akademska knjiga Godina izdanja: 2018 Broj strana: 992 Format: 21 cm Povez: Tvrdi Dvotomna istorijsko-publicistiΔka monografija Dva veka zajedno, delo nastalo na samom zalasku spisateljske karijere nobelovca Aleksandra IsajeviΔa SolΕΎenjicina, bavi se rusko-jevrejskim odnosima i suΕΎivotom Rusa i Jevreja na tlu Carske Rusije i Sovjetskog Saveza od kraja XVII do kraja XX veka. Prvi tom obuhvata period od 1795. kada je Rusija anektirala istoΔnu Poljsku, do 1916. godine, predveΔerja Oktobarske revolucije, a drugi govori o samoj revoluciji i vremenu koje je usledilo. Ne nameΔuΔi svoje miΕ‘ljenje i citirajuΔi mnogobrojne javne liΔnosti tog vremena, autor daje Δitaocu moguΔnost da problem sagleda sa svih strana, te da doslovno oseti ono Ε‘to su u datim istorijskim uslovima, upuΔeni jedni na druge oseΔali pripadnici slovenskog ruskog i jevrejskog naroda.
Potpuno novo, neΔitano, kao iz knjiΕΎare. Raspeti narod - Dragoljub PetroviΔ Godina izdanja: 2018 Broj strana: 326 Povez: Mek Ova je knjiΕΎica nastala sluΔajno, kao pokuΕ‘aj da se odgovori na neka pitanja koja se o srpskoj proΕ‘losti nisu dugo smela postavljati, a na koja su uvek odgovarali samo oni koji su sve znali i prema Δijim je merama odreΔivana suΕ‘tina srpske istorije. Tako je, recimo, nordijska istorijska pamet odredila da Srba nije bilo do Ε‘estog/sedmog veka, a onda su se oni, odjednom i niotkud, pojavili na Helmu (ili na IliriΔkom poluostrvu ili, po najnovijem, na Balkanu), i odmah se rasporedili od delte Dunava do Trsta i od Gemera do Peloponeza.I od tada do danas ne posustaje germansko nastojanje da se njihovo tamoΕ‘nje (ili ovamoΕ‘nje) prisustvo prikaΕΎe kao sluΔajnost i da se oni otuda bace u more (bilo posebno, bilo zajedno s Grcima). Za to su u proΕ‘lom veku posluΕΎila dva svetska rata, a sad i ono Ε‘to se sa Srbima dogaΔa kao priprava treΔega. Pri tome, u ona dva rata Srbi su se pojavili kao uzgredni uΔesnici (kao kolateralne ΕΎrtve β takoreΔi) jer su iskoriΕ‘Δeni kao ΕΎiΕ‘ka da potpale sukob meΔu Velikim Imperijama: u Prvom (najpre zvanom Veliki) β da se sruΕ‘i Velika Pravoslavna Rusija, a u Drugom (koji baΕ‘ i nije bio mali) β da se uspostavi Mala Jevrejska DrΕΎava. I da podmire makar deo onih raΔuna koje su Veliki pripravili: u Prvom ratu ostali su bez milion i po glava, a u Drugom (i mnogo godina posle njega) β makar bez joΕ‘ dva miliona.
ΠΡΠΈΡ ΠΡΡΡΠ΅Π»: ΠΠΠ ΠΠΠ‘ΠΠΠΠΠ Π£ΠΠΠΠ₯ ΠΠ·Π΄Π°Π²Π°Ρ: ΠΠΠ‘Π’ΠΠ’Π£Π’ ΠΠ Π€ΠΠΠ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1983.Π³ΠΎΠ΄. ΠΠ΅ΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·, 230 ΡΡΡΠ°Π½Π°, ΠΈΠ»ΡΡΡΡΠΎΠ²Π°Π½ΠΎ, Π»Π°ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠ°. ΠΡΡΠ²Π°Π½ΠΎΡΡ Π²ΠΈΠ΄ΡΠΈΠ²Π° Π½Π° ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠΠ£ΠΠΠ’ΠΠ Π ΠΠ’ΠΠ- ΠΠΠΠΠΠ ΠΠ ΠΠΠΠ ΠΠ Π£ ΠΠΠΠ£ΠΠ. `ΠΡΠΈΡ ΠΡΡΡΠ΅Π» ΠΠΎΡΡΠΎΠ»Π΅Ρ (ΡΠΏ. Luis BuΓ±uel PortolΓ©s, 22. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°Ρ 1900 β 29. ΡΡΠ» 1983) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅, ΠΏΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΡ, ΡΠΏΠ°Π½ΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅Ρ ΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠΈ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Ρ ΠΠ΅ΠΊΡΠΈΠΊΡ ΠΈ Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΎΡ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈ Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ Π¨ΠΏΠ°Π½ΠΈΡΠΈ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Ρ Π‘ΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΠΡΠΆΠ°Π²Π°ΠΌΠ°. ΠΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΡΡΡΠ΅Π» ΡΠΌΡΠΎ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ 83. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ, ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΡΠΌΡΡΠ½ΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΡΠΎΡΠΊ Π’Π°ΡΠΌΡΡ Π½Π°Π·Π²Π°Π»Π° Π³Π° ΡΠ΅ βΠΈΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΊΠ»Π°ΡΡΠΎΠΌ, ΠΌΠΎΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΎΠΌ, ΠΈ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π»ΠΈΠ΄Π΅Ρ Π°Π²Π°Π½Π³Π°ΡΠ΄Π΅ Π½Π°Π΄ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ°Π½ ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠ΅Ρ ΠΏΠΎΠ»Π° Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅β. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌ, ΠΠ½Π΄Π°Π»ΡΠ·ΠΈΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠ°Ρ, Π½Π°ΠΏΡΠ°ΡΠ΅Π½ Ρ Π΄ΠΎΠ±Π° Π½Π΅ΠΌΠΎΠ³ ΡΠΈΠ»ΠΌΠ°, ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ Π ΠΎΡΠ΅Ρ ΠΠ±Π΅ΡΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π·Π²Π°ΠΎ βΠ½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠΈΠΌ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠΌ ΠΈΠΊΠ°Π΄ Π½Π°ΠΏΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌβ, Π° Π·Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌ, Π’Π°Ρ ΠΌΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅Ρ ΠΆΠ΅ΡΠ°, Π½Π°ΠΏΡΠ°ΡΠ΅Π½ 48 Π³ΠΎΠ΄Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, Π½Π°Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π°ΠΌΠ° ΠΠ°ΡΠ±ΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠ΅Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΡ ΠΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡ Π·Π° ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΡΡ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²Π° ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎ Π΄ΡΡΡΡΠ²ΠΎ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠΈΡ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠ°. ΠΠΈΡΠ°Ρ ΠΠΊΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΠ°Π· ΡΠ΅ Π½Π°Π·Π²Π°ΠΎ ΠΡΡΡΠ΅Π»ΠΎΠ² ΡΠ°Π΄ βΠ±ΡΠ°ΠΊΠΎΠΌ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ΅ ΡΠ° ΠΏΠΎΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡΠ²Π°ΡΠ° Π½ΠΎΠ²Ρ ΡΠ΅Π°Π»Π½ΠΎΡΡ ... ΡΠΊΠ°Π½Π΄Π°Π»ΠΎΠ·Π½Ρ ΠΈ ΡΡΠ±Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΠ²Π½Ρβ. Π§Π΅ΡΡΠΎ Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π½ ΡΠ° Π½Π°Π΄ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠΎΠΌ 1920-ΠΈΡ , ΠΡΡΡΠ΅Π» ΡΠ΅ ΠΊΡΠ΅ΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²Π΅ ΠΎΠ΄ 1920-ΠΈΡ Π΄ΠΎ 1970-ΠΈΡ . ΠΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠ°Π΄ ΠΎΠ±ΡΡ Π²Π°ΡΠ° Π΄Π²Π° ΠΊΠΎΠ½ΡΠΈΠ½Π΅Π½ΡΠ°, ΡΡΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ° ΠΈ Π½ΠΈΠ· ΠΆΠ°Π½ΡΠΎΠ²Π°, ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ Π°Π²Π°Π½Π³Π°ΡΠ΄Π½ΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌ, Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌ, ΠΌΠ΅Π»ΠΎΠ΄ΡΠ°ΠΌΠ΅, ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΠΌΡΡΠ·ΠΈΠΊΠ»Π΅, Π΅ΡΠΎΡΠΈΠΊΡ, ΠΊΠΎΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅, ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΡΠ΅, ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ΅, ΡΠ°Π½ΡΠ°Π·ΠΈΡΡ, ΠΊΡΠΈΠΌΠΈΠ½Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌ, Π°Π²Π°Π½ΡΡΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌ, ΠΈ Π²Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ½. Π£ΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΎΠ½ Π₯ΡΡΡΡΠΎΠ½ ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅, Π±Π΅Π· ΠΎΠ±Π·ΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΆΠ°Π½Ρ, ΠΡΡΡΠ΅Π»ΠΎΠ² ΡΠΈΠ»ΠΌ ΡΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΡΠ°Π½ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ΅, ΠΈΠ»ΠΈ, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ½Π³ΠΌΠ°Ρ ΠΠ΅ΡΠ³ΠΌΠ°Π½ ΡΠΎ ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ, βΠΡΡΡΠ΅Π» ΡΠ΅ ΡΠΊΠΎΡΠΎ ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΡΡΡΠ΅Π»ΠΎΠ²Π΅ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²Π΅β. Π¨Π΅ΡΡ ΠΡΡΡΠ΅Π»ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ ΡΠ²ΡΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ Ρ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡ Sight & Sound 2012. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠΈΡ 250 ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²Π° ΡΠ²ΠΈΡ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°. ΠΠ΅ΡΠ½Π°Π΅ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ ΡΠΊΡΡΡΠ΅Π½ΠΎ Ρ They Shoot Pictures, Don`t They? ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ ΡΠ° 1.000 Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²Π° ΡΠ²ΠΈΡ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΠ°Π½Π³ΠΈΡΠ° Π½Π° Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΡ, ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π° ΠΠ°Π½-ΠΠΈΠΊ ΠΠΎΠ΄Π°ΡΠ°, ΡΠ° ΡΠ΅ΡΠ½Π°Π΅ΡΡ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²Π°, ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ°Π½Π³ΠΈΡΠ°Π½ Π½Π° ΡΡΠΈΠ½Π°Π΅ΡΡΠΎ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΏΠΈΡΠΊΠ° Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠΈΡ 250 ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΡΡΡΠ΅Π» ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ Ρ ΠΠ°Π»Π°Π½Π΄ΠΈ, Π’Π΅ΡΡΠ΅Π», Ρ ΡΠΏΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΡΠ°Π³ΠΎΠ½. Π ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΡΡ ΠΌΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ½Π°ΡΠ΄ΠΎ ΠΡΡΡΠ΅Π» ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΡΠΎΠ»Π΅Ρ, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄Π²Π° Π±ΡΠ°ΡΠ° Π·Π²Π°Π»ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΠ»ΡΠΎΠ½ΡΠΎ ΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ½Π°ΡΠ΄ΠΎ, Π΄ΠΎΠΊ ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ΡΡΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π΅ ΠΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°, ΠΠΎΠ½ΡΠΈΡΠ°, ΠΠ°ΡΠ³Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ°. ΠΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΡΠΎΠ³ΠΎ ΡΠ΅Π·ΡΠΈΡΡΠΊΠΎ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ. ΠΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΡΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΠΌΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π±Π»ΠΈΠ·Π°ΠΊ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅Ρ ΡΠ° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π‘Π°Π»Π²Π°Π΄ΠΎΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π»ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π€Π΅Π΄Π΅ΡΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΎΠΌ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠΏΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΆΠΈΠ²Π΅Π»ΠΈ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΏΠΎ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΌΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°. ΠΡΡΡΠ΅Π» ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΏΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π½Π°ΡΠΊΠ΅ ΠΈ Π°Π³ΡΠΎΠ½ΠΎΠΌΠΈΡΡ, Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ½ΠΆΠΈΡΠ΅ΡΠΈΠ½Π³ Π½Π° ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ, Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π±Π°ΡΠΈΠΎ Π½Π° ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡ. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΌΡΡΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ°, 1923, ΠΡΡΡΠ΅Π» ΡΠ΅ ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Ρ Π΄Π° Π½Π°ΠΏΡΡΡΠΈ Π·Π΅ΠΌΡΡ ΠΈ, Ρ 1925, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π»ΠΈ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°Ρ Ρ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βΠΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΡΠ΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ΅ Π·Π° ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½Ρ ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΡβ. ΠΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ Ρ Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΎΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ°Π½ ΠΠΏΡΡΠΈΠ½Π° (Jean Epstein) Π½Π° ΡΠ½ΠΈΠΌΠ°ΡΡ βΠΠΎΠΏΡΠ°ΡΠ°β (Mauprat) ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°Π»ΠΏΠ°ΡΠ° (Mario Nalpas) Ρ ΡΠΈΠ»ΠΌΡ βΠ’ΡΠΎΠΏΡΠΊΠ° ΡΠΈΡΠ΅Π½Π°β (La SirΓ¨ne des Tropiques), Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠΎΠ³Π°, Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° Π‘Π°Π»Π²Π°Π΄ΠΎΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π»ΠΈΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΡΠ΅Π½Π°ΡΠΈΠΎ ΠΈ Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΡΠ½ΠΈΠΌΠΈΠΎ 16-ΠΌΠΈΠ½ΡΡΠ½ΠΈ ΠΊΡΠ°ΡΠΊΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌ βΠΠ½Π΄Π°Π»ΡΠ·ΠΈΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠ°Ρβ (Un chien andalou), 1929. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ²Π°Ρ ΡΠΈΠ»ΠΌ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠΎΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠ°Π½ΡΠ½ΠΈΡ , ΠΏΠ° ΠΏΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ°ΠΊ ΠΈ ΡΡΡΠ°Π²ΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΡΡΠ΅Π½Π° ΡΡΠΎΡΠ΄ΠΎΠ²ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π΅ (ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΡΠΎ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½Π΅ ΡΠ°Π±ΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ ΠΆΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΡ ΠΎΡΡΡΠΈΡΠ΅ Π±ΡΠΈΡΠ°ΡΠ°), Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ ΡΠ° Π΅Π½ΡΡΠ·ΠΈΡΠ°Π·ΠΌΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΈΡ Π½Π°Π΄ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠ° ΠΎΠ½ΠΎΠ³Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, Π° ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎ ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ½ΡΡΠ°Ρ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅, ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΈΡ Π΄Π°Π½Π°. ΠΡΡΡΠ΅Π» ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Ρ ΠΈΡΡΠΎΠΌ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΡ ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠΈΠΌ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠΌ βΠΠ»Π°ΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΎΠ±Π°β (βL`Γge d`Orβ), Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠΈΡΠ½ΠΎ Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠΌ Π½Π° ΠΠ°ΡΠΊΠΈΠ· Π΄Π΅ Π‘Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌ β120 Π΄Π°Π½Π° Π‘ΠΎΠ΄ΠΎΠΌΠ΅β. ΠΠ²Π°Ρ ΡΠΈΠ»ΠΌ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ΅Ρ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π½ΠΎΠ²Π° ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΠ° ΡΠ° ΠΠ°Π»ΠΈΡΠ΅ΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΡΡΡΠ΅Π»ΠΎΠ² ΡΠ°ΠΌΠΎΡΡΠ°Π»Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°Ρ Π·Π°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΡΠΎΠ±Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°Π·Π»Π°Π·Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠΈΠΎ ΠΏΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΡΠ½ΠΈΠΌΠ°ΡΠ° ΡΠΈΠ»ΠΌΠ°. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΈΠ»ΠΌΠ° ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠ°Π»Π½ΠΎ ΠΈΡΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Ρ Π½ΠΈΠΊΠ΅, ΡΠ½ΠΈΠΌΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡ ΡΠ΅ΠΊΠ²Π΅Π½ΡΠΈ ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠΊΠΎΡΠΎ ΡΠ²Π°ΠΊΠΈ ΠΌΠ΅ΡΠ°Ρ ΡΠΈΠ»ΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ½ΠΈΠΌΠΈΠΎ. Π€ΠΈΠ»ΠΌ βΠΠ»Π°ΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΎΠ±Π°β ΡΡΠ΅Π±Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π½Π°ΠΏΠ°Π΄ Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠ·Π°ΠΌ ΠΈ, ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠΎΠΌΠ΅, ΡΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊ ΡΠΎΡ ΠΈ Π²Π΅ΡΠΈ ΡΠΊΠ°Π½Π΄Π°Π» ΠΎΠ΄ βΠΠ½Π΄Π°Π»ΡΠ·ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΠ°β. ΠΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠ°ΡΡΠΊΠ° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π»Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ²Π°Ρ ΡΠΈΠ»ΠΌ Π½Π°Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° Π·Π°Π±ΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ°Π»Π° ΠΏΠ΅Π΄Π΅ΡΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°. ΠΠΎΡΠ»Π΅ βΠΠ»Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄ΠΎΠ±Π°β ΠΡΡΡΠ΅Π» ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠ° Ρ Π¨ΠΏΠ°Π½ΠΈΡΡ Π³Π΄Π΅ ΡΠ½ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΠ»ΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βΠΠ΅ΠΌΡΠ° Π±Π΅Π· Ρ Π»Π΅Π±Π°β (βLas Hurdes: Tierra Sin Panβ, 1933), Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌ ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ°. ΠΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π€ΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠΊΠΎ Π€ΡΠ°Π½ΠΊΠΎ ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΊΠΎ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΠΎ Π²Π»Π°ΡΡ Ρ Π¨ΠΏΠ°Π½ΠΈΡΠΈ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1936, Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠ΅ Π¨ΠΏΠ°Π½ΡΠΊΠΈ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ. ΠΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΡ ΡΠ΅ Π±ΡΠ·ΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ°Π»Π° ΠΈ ΠΡΡΡΠ΅Π» ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ Π΄Π° Π½Π΅ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ±ΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ΡΠΎΠΌ Π²ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Ρ ΡΠ°ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΡ Π¨ΠΏΠ°Π½ΠΈΡΠΈ. Π€ΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π Π΅ΠΆΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠ½Π΄Π°Π»ΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠ°Ρ (Un chien andalou, 1929) ΠΠ»Π°ΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΎΠ±Π° (L`Γge d`or, 1930) ΠΠ΅ΠΌΡΠ° Π±Π΅Π· Ρ Π»Π΅Π±Π° (Las Hurdes, 1933) (ΒΏQuiΓ©n me quiere a mΓ?, 1936) (Β‘Centinela, alerta!, 1937) ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΊΠ°ΡΠΈΠ½ΠΎ (Gran Casino, 1947) (El Gran Calavera, 1949) ΠΠ°Π±ΠΎΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈ (Los Olvidados, 1950) Π‘ΡΠ·Π°Π½Π° (Susana, 1951) (La Hija del engaΓ±o, 1951) Π£ΡΠΏΠΎΠ½ Ρ Π½Π΅Π±ΠΎ (Subida al cielo, 1952) (Una Mujer sin amor, 1952) ΠΠΈΠ²ΠΎΡΠΈΡΠ° (El Bruto, 1953) ΠΠ½ (El, 1953) (La IlusiΓ³n viaja en tranvΓa, 1954) ΠΡΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠΈ Π²ΠΈΡΠΎΠ²ΠΈ (Abismos de pasiΓ³n, 1954) Π ΠΎΠ±ΠΈΠ½Π·ΠΎΠ½ ΠΡΡΡΠΎ (Robinson Crusoe, 1954) ΠΠ»ΠΎΡΠΈΠ½Π°ΡΠΊΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΡΡΠΈΠ±Π°Π»Π΄Π° Π΄Π΅ Π»Π° ΠΡΡΠ·Π° (Ensayo de un crimen, 1955) (El RΓo y la muerte, 1955) Π’ΠΎ ΡΠ΅ Π·ΠΎΠ²Π΅ Π·ΠΎΡΠ° (Cela s`appelle l`aurore, 1956) Π‘ΠΌΡΡ Ρ ΡΠΎΠΌ Π²ΡΡΡ (La Mort en ce jardin, 1956) ΠΠ°Π·Π°ΡΠ΅Π½ (NazarΓn, 1959) ΠΡΠΎΠ·Π½ΠΈΡΠ° ΡΠ°ΡΡΠ΅ Ρ ΠΠ» ΠΠ°Ρ (La FiΓ¨vre monte Γ El Pao, 1959) ΠΠ΅Π²ΠΎΡΠΊΠ° (The Young One, 1960) ΠΠΈΡΠΈΠ΄ΠΈΡΠ°Π½Π° (Viridiana, 1961) ΠΠ½ΡΠ΅ΠΎ ΡΠ½ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° (El Γngel exterminador, 1962) ΠΠ½Π΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ ΡΠΎΠ±Π°ΡΠΈΡΠ΅ (Le Journal d`une femme de chambre, 1964) Π‘ΠΈΠΌΠ΅ΠΎΠ½ ΠΏΡΡΡΠΈΡΠ°ΠΊ (SimΓ³n del desierto, 1965) ΠΠ΅ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° Π΄Π°Π½Π° (Belle de jour, 1967) ΠΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΡ (La Voie lactΓ©e, 1969) Π’ΡΠΈΡΡΠ°Π½Π° (Tristana, 1970) ΠΠΈΡΠΊΡΠ΅ΡΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΠΌ Π±ΡΡΠΆΠΎΠ°Π·ΠΈΡΠ΅ (Charme discret de la bourgeoisie, 1972) Π€Π°Π½ΡΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π΅ (Le FantΓ΄me de la libertΓ©, 1974) Π’Π°Ρ ΠΌΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅Ρ ΠΆΠ΅ΡΠ° (Cet obscur objet du dΓ©sir, 1977)`
Lepo oΔuvano Kao na slikama Svjetlost Sarajevo 1970 Mehmed MeΕ‘a SelimoviΔ (Tuzla, 26. april 1910 β Beograd, 11. jul 1982) bio je jugoslovenski[3] i srpski pisac, univerzitetski profesor, scenarista i akademik. SelimoviΔ je za sebe govorio da je Srbin muslimanskog porekla[2] i stvarao je na srpskohrvatskome govornom podruΔju[4] u drugoj polovini 20. veka. Biografija MeΕ‘a SelimoviΔ kao akademik SANU PoΕ‘tanska marka s likom MeΕ‘e SelimoviΔa, deo serije maraka pod imenom βVelikani srpske knjiΕΎevnostiβ koju je izdala Srbijamarka, PTT Srbija, 2010. godine [5]Njegovi bliΕΎi preci su iz BileΔe, a poreklom su iz Vranjske na granici Hercegovine i Crne Gore, od drobnjaΔkog bratstva VujoviΔa.[6][7] U svojoj knjizi seΔanja piΕ‘e za oca Aliju: `Nije bio religiozan, a po nacionalnom oseΔanju bio je Srbin, i znao je za nerazgovijetno porodiΔno predanje...`[6] U vezi sa svojim nacionalnim opredeljenjem β srpstvom, SelimoviΔ je jednom prilikom rekao: Srbin je slavno biti ali i skupo. Mislio je na sve one muke i peripetije kroz koje je proΕ‘ao, da bi ostao veran sebi i svom identitetu. Svoj cilj je formalno postigao tek 1972. godine, kada je njegov roman DerviΕ‘ i smrt izaΕ‘ao u Beogradu u ediciji βSrpska knjiΕΎevnost u 100 knjigaβ, pod brojem 95.[8] U svojoj knjizi Prijatelji Dobrica ΔosiΔ, na sto osamdeset osmoj strani, prenosi deo testamentalnog pisma MeΕ‘e SelimoviΔa Srpskoj akademiji nauka i umetnosti iz 1976. SelimoviΔ piΕ‘e: β PotiΔem iz muslimanske porodice, po nacionalnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok knjiΕΎevno stvaralaΕ‘tvo u Bosni i Hercegovini, kome takoΔe pripadam, smatram samo zaviΔajnim knjiΕΎevnim centrom, a ne posebnom knjiΕΎevnoΕ‘Δu srpskohrvatskog knjiΕΎevnog jezika. Jednako poΕ‘tujem svoje poreklo i svoje opredeljenje, jer sam vezan za sve Ε‘to je odredilo moju liΔnost i moj rad. Svaki pokuΕ‘aj da se to razdvaja, u bilo kakve svrhe, smatrao bih zloupotrebom svog osnovnog prava zagarantovanog Ustavom. Pripadam, dakle, naciji i knjiΕΎevnosti Vuka, Matavulja, Stevana Sremca, Borisava StankoviΔa, Petra KoΔiΔa, Ive AndriΔa, a svoje najdublje srodstvo sa njima nemam potrebu da dokazujem. Znali su to, uostalom, i Δlanovi ureΔivaΔkog odbora edicije `Srpska knjiΕΎevnost u sto knjiga`, koji su takoΔe Δlanovi Srpske akademije nauka i umetnosti, i sa mnom su zajedno u odeljenju jezika i knjiΕΎevnosti: Mladen Leskovac, DuΕ‘an MatiΔ, Vojislav ΔuriΔ i BoΕ‘ko PetroviΔ. Nije zato sluΔajno Ε‘to ovo pismo upuΔujem Srpskoj akademiji nauka i umetnosti sa izriΔitim zahtjevom da se ono smatra punovaΕΎnim biografskim podatkom. β Imao je dva brata, Teufika i Ε efkiju.[9] U rodnom gradu zavrΕ‘io je osnovnu Ε‘kolu i gimnaziju.[10] Godine 1930. upisao se na studijsku grupu srpskohrvatski jezik i jugoslovenska knjiΕΎevnost Filozofskog fakulteta u Beogradu. Diplomirao je 1934. godine,[11] a od 1935. do 1941. godine radi kao profesor GraΔanske Ε‘kole, a potom je 1936. godine postavljen za suplenta u Realnoj gimnaziji u Tuzli.[12] Prve dve godine rata ΕΎiveo je u Tuzli, gde je bio uhapΕ‘en zbog saradnje sa NarodnooslobodilaΔkim pokretom,[13] a u maju 1943. godine preΕ‘ao je na osloboΔenu teritoriju. Tada je postao Δlan KomunistiΔke partije Jugoslavije i Δlan Agitprop-a za istoΔnu Bosnu, potom je bio politiΔki komesar Tuzlanskog partizanskog odreda.[14] Godine 1944. preΕ‘ao je u Beograd, gde je obavljao znaΔajne politiΔke i kulturne funkcije.[15] Od 1947. godine ΕΎiveo je u Sarajevu i radio kao: profesor ViΕ‘e pedagoΕ‘ke Ε‘kole, docent Filozofskog fakulteta, umetniΔki direktor βBosna-filmaβ, direktor drame Narodnog pozoriΕ‘ta, glavni urednik IP βSvjetlostβ i predsednik Saveza knjiΕΎevnika Jugoslavije.[16] Penzionisan je 1971. godine, a u Beograd se preselio januara 1973. SelimoviΔu je za ΕΎivota prebacivano Ε‘to je odabrao Beograd, Srbe i srpsku knjiΕΎevnost kao svoje.[17] Bio je redovni Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti i ANUBiH.[18] UvrΕ‘ten je u knjigu 100 najznamenitijih Srba.[19] ZvaniΔni organi SR Bosne i Hercegovine su nakon SelimoviΔeve smrti zatraΕΎili da se njegov leΕ‘ prebaci u Sarajevo i da tamo bude pokopan. Takve zahteve je Dobrica ΔosiΔ okarakterisao kao nacionalnu i nacionalistiΔku upotrebu leΕ‘a, u sluΕΎbi boΕ‘njaΔke ideologije.[17] LiΔni ΕΎivot Ε½enio se dva puta; sa prvom suprugom Desankom imao je Δerku Slobodanku, a sa drugom suprugom Daroslavom Darkom BoΕΎiΔ, Δerkom i udovicom oficira JVuO,[20] imao je dve kΔerke.[21] Umro je 11. jula 1982. u Beogradu. Sahranjen je u Aleji zasluΕΎnih graΔana na Novom groblju u Beogradu.[22][23] Dobrica ΔosiΔ je bio prijatelj sa MeΕ‘om SelimoviΔem i meΔu retkima je proΔitao rukopis romana DerviΕ‘ i smrt.[17] Dela Tabla na zgradi gde je stanovao u Beogradu Posle prve knjige, zbirke pripovedaka Prva Δeta (1950), s temom iz NOB-a, objavljuje roman TiΕ‘ine (1961). Slede knjige, zbirka pripovedaka TuΔa zemlja (1962) i kratki poetski roman Magla i mjeseΔina (1965).[24] DerviΕ‘ i smrt (1966) kritika je odmah oduΕ‘evljeno pozdravila kao izuzetno delo. Ovaj roman je napisan kao reakcija na tadaΕ‘nji Titov reΕΎim koji se vrlo Δesto obraΔunavao sa politiΔkim osuΔenicima. I sam MeΕ‘in brat Ε efkija bio je u rodnoj Tuzli uhapΕ‘en, osuΔen na smrt i pokopan na nepoznatom mestu, Ε‘to je bio dodatni ako ne i glavni motiv za nastanak ovog romana. Radnja romana zbiva se u 18. veku u nekom mestu u Bosni. Glavni junak je Ahmed Nurudin, derviΕ‘ mevlevijskog reda. To je delo snaΕΎne misaone koncentracije, pisano u ispovednom tonu, monoloΕ‘ki, s izvanrednim umetniΔkim nadahnuΔem, povezuje drevnu mudrost s modernim misaonim nemirima. Ono poΔinje od religioznih istina kao oblika dogmatskog miΕ‘ljenja da bi doΕ‘lo do Δovekove veΔne upitanosti pred svetom, do spoznaje patnje i straha kao neizbeΕΎnih pratilaca ljudskog ΕΎivljenja. Knjigu je posvetio supruzi Darki, koja mu je celi ΕΎivot bila verni pratilac, prijatelj i podrΕ‘ka. Borislav MihajloviΔ Mihiz je roman DerviΕ‘ i smrt opisao kao remek-delo i Δudo.[25] Pisci iz Bosne i Hercegovine predloΕΎili su da se SelimoviΔ ovim romanom kandiduje za Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost.[26] Roman TvrΔava (1970) vraΔa nas u joΕ‘ dublju proΕ‘lost, u 17. vek. TvrΔava je tu i stvarnost i simbol, a kao simbol ona je βsvaki Δovjek, svaka zajednica, svaka ideologijaβ zatvorena u samu sebe. Izlazak iz tvrΔave istovremeno je ulazak u ΕΎivot, u haotiΔnu stvarnost sveta, poΔetak individualnog razvitka, otvaranje moguΔnosti susreta s drugima i upoznavanja istinskih ljudskih vrednosti. Kao i prethodni roman, i TvrΔava je ispunjena verom u ljubav, koja je shvaΔena kao most Ε‘to spaja ljude, bez obzira na razliΔitost uverenja, civilizacija i ideologija.[27][28] Nakon romana Ostrvo (1974) koji obraΔuje teme iz savremenog ΕΎivota, slede Djevojka crvene kose, Pisci, miΕ‘ljenja i razgovori, Za i protiv Vuka, Krug i SjeΔanja (1976). Poslednje delo je autobiografsko. U njemu SelimoviΔ opisuje mnoge vaΕΎne dogaΔaje i liΔnosti koje su uticale na njegov ΕΎivot i ostavile neizbrisiv trag.[29] Priznanja i nagrade PoΔasni doktor Sarajevskog univerziteta, 1971. NIN-ova nagrada, za roman DerviΕ‘ i smrt, 1967. Nagrada βIvan Goran KovaΔiΔβ, za roman DerviΕ‘ i smrt, 1967. NjegoΕ‘eva nagrada, za roman DerviΕ‘ i smrt, 1969. Dvadesetsedmojulska SRBiH Nagrada AVNOJ-a, 1970. BIGZ-ova nagrada (poΔasna), za roman Krug, 1984. Nagrada Narodne biblioteke Srbije za najΔitaniju knjigu godine, za roman Krug, 1984. Dela Spomenik MeΕ‘i SelimoviΔu u Tuzli UvrijeΔeni Δovjek (1947) Prva Δeta (1950) TuΔa zemlja (1957) NoΔ i jutra (filmski scenario) (1958) TiΕ‘ine (1961) Magla i mjeseΔina (1965) Eseji i ogledi (1966) DerviΕ‘ i smrt (1966) Za i protiv Vuka (1967) TvrΔava (1970) Ostrvo (1974) SjeΔanja (1976) Krug (1983)
Π’Π²ΡΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΎΠ³ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΈΡΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ΅ Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΠΎ Ρ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΡ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ Π΄Π²Π°Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ³ Π²ΠΈΡΠ΅ΠΊΠ°. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°ΠΎ 1970. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. βTroje nas je, u cijelom svijetu samo troje: moji prsti, njeno tijelo i njegov ujednaΔeni damar. Nije vaΕΎno Ε‘ta se deΕ‘ava u svijetu, nije vaΕΎno Ε‘ta Δe biti sutra, vaΕΎan je ovaj Δas blaΕΎenstva bez misli. Hiljadu neΔijih sreΔnih Δasaka biΔe kao ovaj, ali ovaj nikada viΕ‘e. Hiljadu tuΔih ljubavi biΔe kao ova, ali ova nikad viΕ‘e. Prvi put znam Ε‘ta je sreΔa, osjeΔam je, vidim, miriΕ‘em. Cio svijet i cijela vasiona, nas troje. Nikog drugog osim nas nema. I ima sreΔa. Da li je mogu zadrΕΎati? Napolju je proljetna noΔ, i mjeseΔina. A ja ne mogu da zaspim, od sreΔe kojoj nisam traΕΎio razlog. I nisam se Δudio Ε‘to je tako. Kako bi drukΔije i moglo biti?β Π‘ ΠΠΈΠΊΠΈΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅, ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½Π΅ Π΅Π½ΡΠΈΠΊΠ»ΠΎΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΠ° Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΡΠ½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠ΅Ρ ΠΌΠ΅Π΄ Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° 26. Π°ΠΏΡΠΈΠ» 1910. ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° Π’ΡΠ·Π»Π°, ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ° ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΌΡΡΠΈ 11. ΡΡΠ» 1982.β(72 Π³ΠΎΠ΄.) ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π‘Π Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, Π‘Π€Π ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ° ΠΡΠΆΠ°Π²ΡΠ°Π½ΡΡΠ²ΠΎ Π‘Π€Π Π ΠΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΡΡ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½[1][2] Π Π΅Π»ΠΈΠ³ΠΈΡΠ° ΠΈΡΠ»Π°ΠΌ Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ° Π¨Π΅ΡΠΊΠΈΡΠ° (Π±ΡΠ°Ρ) Π’Π΅ΡΡΠΈΠΊ (Π±ΡΠ°Ρ) Π ΠΎΡΠ°ΡΠΈ Π₯Π°Π½Π° Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ (ΡΠ½ΡΠΊΠ°-Π±ΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ°) ΠΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈ ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΆΠ°Π½Ρ Π΅Π³Π·ΠΈΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ Π£ΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΠ°Π½ ΠΠΎΠ» Π‘Π°ΡΡΡ, ΠΠ»Π±Π΅Ρ ΠΠ°ΠΌΠΈ ΠΠ΅Ρ ΠΌΠ΅Π΄ Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ (Π’ΡΠ·Π»Π°, 26. Π°ΠΏΡΠΈΠ» 1910 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 11. ΡΡΠ» 1982) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ[3] ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°[1][2] ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌΠ΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ[4] Ρ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΡ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ 20. Π²Π΅ΠΊΠ°. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ° Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΠ°ΠΎ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΠΊ Π‘ΠΠΠ£ Π ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ 26. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1910. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π’ΡΠ·Π»ΠΈ. ΠΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π²Π° Π±ΡΠ°ΡΠ°, Π’Π΅ΡΡΠΈΠΊΠ° ΠΈ Π¨Π΅ΡΠΊΠΈΡΡ. Π£ ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ ΠΈ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1930. ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΡΠΊΡ Π³ΡΡΠΏΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ 1934. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π° ΠΎΠ΄ 1935. Π΄ΠΎ 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ 1936. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΡΠΏΠ»Π΅Π½ΡΠ° Ρ Π Π΅Π°Π»Π½ΠΎΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠΈ Ρ Π’ΡΠ·Π»ΠΈ. ΠΡΠ²Π΅ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π’ΡΠ·Π»ΠΈ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΡ Π°ΠΏΡΠ΅Π½ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π°ΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠΎΠΌ, Π° Ρ ΠΌΠ°ΡΡ 1943. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½Ρ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΡ. Π’Π°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ»Π°Π½ ΠΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΠΠ³ΠΈΡΠΏΡΠΎΠΏ-Π° Π·Π° ΠΈΡΡΠΎΡΠ½Ρ ΠΠΎΡΠ½Ρ, ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ΡΠ°Ρ Π’ΡΠ·Π»Π°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΠ·Π°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π°. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1944. ΠΏΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ΄ 1947. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ: ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π΄Π°Π³ΠΎΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅, Π΄ΠΎΡΠ΅Π½Ρ Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΠ°, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ βΠΠΎΡΠ½Π°-ΡΠΈΠ»ΠΌΠ°β, Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ΅ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ°, Π³Π»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠ βΠ‘Π²ΡΠ΅ΡΠ»ΠΎΡΡβ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1971. ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΠ° 1973. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π΄Π²Π° ΠΏΡΡΠ° ΡΠ΅ ΠΆΠ΅Π½ΠΈΠΎ, ΡΠ° Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π΄Π²Π΅ ΠΊΡΠ΅ΡΠΊΠ΅. Π£ΠΌΡΠΎ ΡΠ΅ 11. ΡΡΠ»Π° 1982. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π°. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ. Π£Π²ΡΡΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ 100 Π½Π°ΡΠ·Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΡΠΈΡ Π‘ΡΠ±Π°. ΠΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ° ΠΈ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠ°Π½ Π·Π°: ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° (1971), ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΠΠΠ£ΠΠΈΠ₯ ΠΈ Π‘ΠΠΠ£. ΠΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈΡ ΡΡ Π½Π°ΡΠ·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅: ΠΠΠ-ΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° (1967), ΠΠΠ ΠΠΠΠΠ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° (1967), ΠΠ΅Π³ΠΎΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° (1967), ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΠ²Π°Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅Π΄ΠΌΠΎΡΡΠ»ΡΠΊΠ° Π‘Π ΠΠΈΠ₯, Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠΠΠΠ-Π°, ΠΈΡΠ΄. ΠΠ΅Π»Π° Π’Π°Π±Π»Π° Π½Π° Π·Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΏΡΠ²Π΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅, Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΡΠ²Π° ΡΠ΅ΡΠ° (1950), Ρ ΡΠ΅ΠΌΠΎΠΌ ΠΈΠ· ΠΠΠ-Π°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π’ΠΈΡΠΈΠ½Π΅ (1961). Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅, Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° Π’ΡΡΠ° Π·Π΅ΠΌΡΠ° (1962) ΠΈ ΠΊΡΠ°ΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ°Π³Π»Π° ΠΈ ΠΌΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Π° (1965). ΠΠ΅ΡΠ²ΠΈΡ ΠΈ ΡΠΌΡΡ (1966) ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΎΠ΄ΡΡΠ΅Π²ΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π΄ΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠ½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ. ΠΠ²Π°Ρ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π°ΠΊΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈ Π’ΠΈΡΠΎΠ² ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΡΠ»ΠΎ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΡΠ½Π°Π²Π°ΠΎ ΡΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΠΎΡΡΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ°. Π ΡΠ°ΠΌ ΠΠ΅ΡΠΈΠ½ Π±ΡΠ°Ρ Π¨Π΅ΡΠΊΠΈΡΠ° Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡ Π’ΡΠ·Π»ΠΈ ΡΡ Π°ΠΏΡΠ΅Π½, ΠΎΡΡΡΠ΅Π½ Π½Π° ΡΠΌΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠΊΠΎΠΏΠ°Π½ Π½Π° Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΡ, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠ½ΠΈ Π°ΠΊΠΎ Π½Π΅ ΠΈ Π³Π»Π°Π²Π½ΠΈ ΠΌΠΎΡΠΈΠ² Π·Π° Π½Π°ΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°. Π Π°Π΄ΡΠ° ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° Π·Π±ΠΈΠ²Π° ΡΠ΅ Ρ 18. Π²Π΅ΠΊΡ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΡ Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ. ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΡΠ½Π°ΠΊ ΡΠ΅ ΠΡ ΠΌΠ΅Π΄ ΠΡΡΡΠ΄ΠΈΠ½, Π΄Π΅ΡΠ²ΠΈΡ ΠΌΠ΅Π²Π»Π΅Π²ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π΄Π°. Π’ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ½Π°ΠΆΠ½Π΅ ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎΠ½Π΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅Π½ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Ρ ΠΈΡΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΡΠΎΠ½Ρ, ΠΌΠΎΠ½ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈ, Ρ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π°Π΄Π°Ρ Π½ΡΡΠ΅ΠΌ, ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΡΡΠ΅ Π΄ΡΠ΅Π²Π½Ρ ΠΌΡΠ΄ΡΠΎΡΡ Ρ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎΠ½ΠΈΠΌ Π½Π΅ΠΌΠΈΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ³ΠΈΠΎΠ·Π½ΠΈΡ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠ° Π΄ΠΎΠ³ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΌΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° Π΄Π° Π±ΠΈ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ Π΄ΠΎ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅ Π²Π΅ΡΠ½Π΅ ΡΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠΌ, Π΄ΠΎ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΡΠ°Ρ Π° ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΈΠ·Π±Π΅ΠΆΠ½ΠΈΡ ΠΏΡΠ°ΡΠΈΠ»Π°ΡΠ° ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΡΠΈΠ³Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΎ ΡΡΠΏΡΡΠ·ΠΈ ΠΠ°ΡΠΊΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ° ΠΌΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π»ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ Π±ΠΈΠ»Π° Π²Π΅ΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ°ΡΠΈΠ»Π°Ρ, ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅Ρ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠΊΠ°. ΠΠΈΡΡΠΈ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΠ½Π΅ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠΆΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΊΠ°Π½Π΄ΠΈΠ΄ΡΡΠ΅ Π·Π° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ Π’Π²ΡΡΠ°Π²Π° (1970) Π²ΡΠ°ΡΠ° Π½Π°Ρ Ρ ΡΠΎΡ Π΄ΡΠ±ΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ, Ρ 17. Π²Π΅ΠΊ. Π’Π²ΡΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ ΡΡ ΠΈ ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ», Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ» ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ βΡΠ²Π°ΠΊΠΈ ΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΊ, ΡΠ²Π°ΠΊΠ° Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ°, ΡΠ²Π°ΠΊΠ° ΠΈΠ΄Π΅ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ°β Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½Π° Ρ ΡΠ°ΠΌΡ ΡΠ΅Π±Π΅. ΠΠ·Π»Π°Π·Π°ΠΊ ΠΈΠ· ΡΠ²ΡΡΠ°Π²Π΅ ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π·Π°ΠΊ Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ, Ρ Ρ Π°ΠΎΡΠΈΡΠ½Ρ ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΈΠ½Π΄ΠΈΠ²ΠΈΠ΄ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠΊΠ°, ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΡΡΡΠ΅ΡΠ° Ρ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π²Π°ΡΠ° ΠΈΡΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈΡ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΈΡ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΈ Π’Π²ΡΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ ΠΈΡΠΏΡΡΠ΅Π½Π° Π²Π΅ΡΠΎΠΌ Ρ ΡΡΠ±Π°Π², ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠΎΡΡ ΡΡΠΎ ΡΠΏΠ°ΡΠ° ΡΡΠ΄Π΅, Π±Π΅Π· ΠΎΠ±Π·ΠΈΡΠ° Π½Π° ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΎΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΠ°, ΡΠΈΠ²ΠΈΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ°.[5] ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΡΡΡΠ²ΠΎ (1974) ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠ· ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ ΠΡΠ΅Π²ΠΎΡΠΊΠ° ΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅, ΠΠΈΡΡΠΈ, ΠΌΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ, ΠΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΠΊΠ°, ΠΡΡΠ³ ΠΈ Π‘ΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° (1976). ΠΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ Π°ΡΡΠΎΠ±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎ. Π£ ΡΠ΅ΠΌΡ Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΎΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π²Π°ΠΆΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΡΡΠΈΡΠ°Π»Π΅ Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π΅ Π½Π΅ΠΈΠ·Π±ΡΠΈΡΠΈΠ² ΡΡΠ°Π³. ΠΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΠΎΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Ρ Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΠ΅ΡΠ΅ Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ βΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ°Π½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈβ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄Π°Π»Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°, ΠΠ’Π’ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, 2010. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π£ Π²Π΅Π·ΠΈ ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΡΠ΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ β ΡΡΠΏΡΡΠ²ΠΎΠΌ, Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ: Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎ Π±ΠΈΡΠΈ Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΠΊΡΠΏΠΎ. ΠΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ½Π΅ ΠΌΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΡΠΎΠ· ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ°ΠΎ, Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π²Π΅ΡΠ°Π½ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΈ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ΡΡΠ΅. Π‘Π²ΠΎΡ ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠΌΠ°Π»Π½ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΈΠ³Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΊ 1972. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ΅ΡΠ²ΠΈΡ ΠΈ ΡΠΌΡΡ ΠΈΠ·Π°ΡΠ°ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Ρ Π΅Π΄ΠΈΡΠΈΡΠΈ `Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ Ρ 100 ΠΊΡΠΈΠ³Π°`, ΠΏΠΎΠ΄ Π±ΡΠΎΡΠ΅ΠΌ 95.[6] Π£ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ ΠΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠΈΡ, Π½Π° ΡΡΠΎ ΠΎΡΠ°ΠΌΠ΄Π΅ΡΠ΅Ρ ΠΎΡΠΌΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ, ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ΅ΡΡΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΈΡΠΌΠ° ΠΠ΅ΡΠ΅ Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠΈ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈΠ· 1976. Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ΅: β ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈΠ· ΠΌΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅, ΠΏΠΎ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°ΠΌ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½. ΠΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π°ΠΌ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠΈ, Π΄ΠΎΠΊ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ, ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π°ΠΌ, ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΌ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π·Π°Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π½ΡΡΠΎΠΌ, Π° Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°. ΠΠ΅Π΄Π½Π°ΠΊΠΎ ΠΏΠΎΡΡΡΡΠ΅ΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΎΠΏΡΠ΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅, ΡΠ΅Ρ ΡΠ°ΠΌ Π²Π΅Π·Π°Π½ Π·Π° ΡΠ²Π΅ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ»ΠΎ ΠΌΠΎΡΡ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ ΠΌΠΎΡ ΡΠ°Π΄. Π‘Π²Π°ΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°Ρ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΎ ΡΠ°Π·Π΄Π²Π°ΡΠ°, Ρ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠ²Π΅ ΡΠ²ΡΡ Π΅, ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Π±ΠΈΡ Π·Π»ΠΎΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠ°Π²Π° Π·Π°Π³Π°ΡΠ°Π½ΡΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ³ Π£ΡΡΠ°Π²ΠΎΠΌ. ΠΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π°ΠΌ, Π΄Π°ΠΊΠ»Π΅, Π½Π°ΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΡΠΊΠ°, ΠΠ°ΡΠ°Π²ΡΡΠ°, Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½Π° Π‘ΡΠ΅ΠΌΡΠ°, ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΠ΅ΡΡΠ° ΠΠΎΡΠΈΡΠ°, ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠ΅ ΡΡΠΎΠ΄ΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ° ΡΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ΠΌΠ°ΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Ρ Π΄Π° Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ΠΌ. ΠΠ½Π°Π»ΠΈ ΡΡ ΡΠΎ, ΡΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎΠΌ, ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈ ΡΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ° Π΅Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ΅ `Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ Ρ ΡΡΠΎ ΠΊΡΠΈΠ³Π°`, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΈ ΡΠ° ΠΌΠ½ΠΎΠΌ ΡΡ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ Ρ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΡ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ: ΠΠ»Π°Π΄Π΅Π½ ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ²Π°Ρ, ΠΡΡΠ°Π½ ΠΠ°ΡΠΈΡ, ΠΠΎΡΠΈΡΠ»Π°Π² ΠΡΡΠΈΡ ΠΈ ΠΠΎΡΠΊΠΎ ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ. ΠΠΈΡΠ΅ Π·Π°ΡΠΎ ΡΠ»ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΈΡΠΌΠΎ ΡΠΏΡΡΡΡΠ΅ΠΌ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠΈ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ° ΠΈΠ·ΡΠΈΡΠΈΡΠΈΠΌ Π·Π°Ρ ΡΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° ΠΏΡΠ½ΠΎΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΠΌ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠΊΠΎΠΌ. β ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈ Π±Π»ΠΈΠΆΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠΈ ΡΡ ΠΈΠ· ΠΠΈΠ»Π΅ΡΠ΅, Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎΠΌ ΡΡ ΠΈΠ· ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ Π½Π° Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅, ΠΎΠ΄ Π΄ΡΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠΊΠΎΠ³ Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ°.[7][8] Π£ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ ΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΎΡΠ° ΠΠ»ΠΈΡΡ: `ΠΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ³ΠΈΠΎΠ·Π°Π½, Π° ΠΏΠΎ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½, ΠΈ Π·Π½Π°ΠΎ ΡΠ΅ Π·Π° Π½Π΅ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅...`[7] ΠΠ΅Π»Π° Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠ΅ΡΠΈ Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΡ Ρ Π’ΡΠ·Π»ΠΈ. Π£Π²ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΊ (1947) ΠΡΠ²Π° ΡΠ΅ΡΠ° (1950) Π’ΡΡΠ° Π·Π΅ΠΌΡΠ° (1957) ΠΠΎΡ ΠΈ ΡΡΡΡΠ° (ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠΈ ΡΡΠ΅Π½Π°ΡΠΈΠΎ) (1958) Π’ΠΈΡΠΈΠ½Π΅ (1961) ΠΠ°Π³Π»Π° ΠΈ ΠΌΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Π° (1965) ΠΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄ΠΈ (1966) ΠΠ΅ΡΠ²ΠΈΡ ΠΈ ΡΠΌΡΡ (1966) ΠΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΠΊΠ° (1967) Π’Π²ΡΡΠ°Π²Π° (1970) ΠΡΡΡΠ²ΠΎ (1974) Π‘ΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° (1976) ΠΡΡΠ³ (1983) ΠΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠΎΡ ΠΠ°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ΅ΡΠ° Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ° Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ Π Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ΅ βSelimoviΔ, MeΕ‘aβ. Hrvatska enciklopedija (Π½Π° ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ: Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈ). ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 19. 8. 2019. βI. MiladinoviΔ: MeΕ‘a SelimoviΔ, srpski pisac iz muslimanske porodiceβ. ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘ΡΠ°Π½Π΄Π°ΡΠ΄ (Π½Π° ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ: ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ). 2021-06-07. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2022-01-01. βΠΠ΅ΡΠ° Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡβ. ΠΠ΄ΡΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 19. 8. 2019. βMOST OD RIJEΔI - MeΕ‘a SelimoviΔβ. KnjiΕΎare Vulkan (Π½Π° ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ: ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ). ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2022-01-01. SelimoviΔ, MeΕ‘a (2011). Roman TvrΔava - Petar V. Arbutina. Beograd: Marso. ISBN 978-86-6107-029-7. Π Π°Π΄ΠΎΠ²Π°Π½ ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡ: `ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΠ΅ΡΠ΅ Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ°`, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1988. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ΅ΡΠ° Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ: `Π‘ΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ°`, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄-Π ΠΈΡΠ΅ΠΊΠ° 1976. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ΅ΡΠ° Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ: ΠΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈΠ· ΠΠΈΠ»Π΅ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ° SelimoviΔ, MeΕ‘a (2011). Roman TvrΔava - Petar V. Arbutina. Beograd: Marso. ISBN 978-86-6107-029-7. Π‘ΠΏΠΎΡΠ°ΡΡΠ΅ Π²Π΅Π·Π΅ ΠΠ΅ΡΠ° Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ Π½Π° ΡΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΠΊΡΠΈΠΌΠ° ΠΠΈΠΊΠΈΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΠΠΈΠΊΠΈΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΡ ΠΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈ Π½Π° ΠΡΡΠ°Π²ΠΈ ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ Π½Π° ΠΠΈΠΊΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° Π¦ΠΈΡΠ°ΡΠΈ Π½Π° ΠΠΈΠΊΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° Π’Π΅ΠΊΡΡΠΎΠ²ΠΈ Π½Π° ΠΠΈΠΊΠΈΠ·Π²ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΡ ΠΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ° Π½Π° ΠΠΈΠΊΠΈΠΊΡΠΈΠ³Π°ΠΌΠ° ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΡΠ°ΡΡΡ Π‘ΠΠΠ£ βΠΠΎΡΠ΅Π½ΠΈ Ρ ΡΠ°ΡΡΠ° - ΠΠ΅ΡΠ° Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡβ, Π Π°Π΄ΠΎΠ²Π°Π½ ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½, 10β20. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°Ρ 2009. ΠΠ΅ΡΠ° Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ (ΡΡΠΏΡΠΊΠΎ Π½Π°ΡΠ»Π΅ΡΠ΅) ΠΡΠ±ΠΈΠ»Π΅Ρ ΠΠ΅ΡΠ΅ Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ (ΠΠ΅ΡΡΠΈ, 4. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°Ρ 2010) Π’Π΅ΠΊΡΡ ΠΠ΅ΡΠ΅ Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ 80. ΡΠΎΡΠ΅Π½Π΄Π°Π½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 1. ΠΌΠ°Ρ 2010) ΠΡΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΠΎ ΠΌΠΈΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, 9. ΡΡΠ» 2010) ΠΠ°Π±ΠΎΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΡΠ΅Π½Π°ΡΠΈΡΠΈ ΠΠ΅ΡΠ΅ Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ° (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 10. ΡΡΠ» 2010) ΠΠ΅ΡΠ° Ρ ΡΠ΅Π½ΡΠΈ βΠΠ΅ΡΠ²ΠΈΡΠ°β (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, 4. ΠΌΠ°Ρ 2011) Π’Π²ΡΡΠ°Π²Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΠΎΠ»Π΅Π»Π° (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 31. Π°Π²Π³ΡΡΡ 2019) Π’ΡΠΈΠ±ΠΈΠ½Π° βΠΠ΅ΡΠ° Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ β ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π΅ΡΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π°β ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΌΡΡ ΠΠ³ΡΠ΅Π½Π° ΠΠ°ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΠΠΠ’ΠΠ ΠΠΠ¦ΠΠΠΠΠ Π‘Π `Π§ΠΠ’ΠΠ Π ΠΠΠΠ’ΠΠ ΠΠ’ΠΠ¦Π`: ΠΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΡΠ΅ΡΡΠ΄Π΅ΡΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΌΡΡΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ΅ Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ° (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, 5. ΡΡΠ» 2022) ΠΠ°ΡΡΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΠ΅ΡΡ Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ°: ΠΠΌΠ΅ΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠΈ, ΠΊΠ°Π±Π°Π΄Π°Ρ ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΠΆΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 12. ΡΡΠ» 2022) kao NOVA bibliofilski primerak
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Omoti malo iskrzani sve ostalo uredno! 1. Put oko svijeta u 80 dana / Crna Indija 2. Put u srediΕ‘te zemlje 3. Carev glasnik 4. PetnaestogodiΕ‘nji kapetan 5. Tajanstveni otok I 6. Tajanstveni otok II Ε½il Vern (franc. Jules Verne, IPA: /Κyl vΙΚn/; Nant, 8. februar 1828 β Amjen, 24. mart 1905) bio je francuski romanopisac, pesnik i dramski pisac, najpoznatiji po svojim avanturistiΔkim romanima i njegovom snaΕΎnom uticaju na knjiΕΎevni ΕΎanr nauΔne fantastike. RoΔen u Nantu, trebalo je da prati stope svoga oca i postane advokat, ali veΔ od rane mladosti ga je viΕ‘e privlaΔilo pozoriΕ‘te i pisanje tekstova. Njegova saradnja sa izdavaΔem Pjerom Ε½ilom Ecelom dovela je do stvaranja NeobiΔnih putovanja, veoma uspeΕ‘ne serije romana u kojoj su se nalazila dela kao Ε‘to su Put u srediΕ‘te Zemlje, Dvadeset hiljada milja pod morem i Put oko sveta za osamdeset dana. Vern se, generalno, smatra glavnim knjiΕΎevnim autorom u Francuskoj i veΔem delu Evrope, gde je imao veliki uticaj na knjiΕΎevne ΕΎanrove avangardu i nadrealizam.[1] MeΔutim, njegova reputacija je znaΔajno drugaΔija u anglofonim regionima, gde se Δesto spominje kao pisac fantastike i knjiga za decu, ne samo zbog skraΔenih i izmenjenih prevoda u koja su njegovi romani Δesto preΕ‘tampavani.[2] Ε½il Vern je drugi najprevoΔeniji autor na svetu, a nalazi se izmeΔu engleskih pisaca β Agate Kristi i Vilijama Ε ekspira β ali je bio najprevoΔeniji autor tokom Ε‘ezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka. Njegov doprinos ΕΎanru je bio takav, da se zajedno sa piscima Herbertom DΕΎordΕΎom Velsom i Hugom Gernsbekom, ponekad naziva jednim od βoΔeva nauΔne fantastikeβ Ε½il Gabrijel Vern je roΔen 8. februara 1828. godine na ostrvu Fedo u Nantu, kao sin Pjera Verna i Sofi Alot de la Fije.[4] Otac Pjer je bio advokat, a majka Sofi poreklom iz brodograditeljske i brodovlasniΔke porodice. MajΔina porodica ima delom Ε‘kotsko poreklo, nakon Ε‘to se jedan predak 1462. godine prikljuΔio gardi Luja XI, te dobio plemiΔku titulu za vernu sluΕΎbu kralju. S druge strane, oΔeva porodica je keltskog porekla, koja je dugo ΕΎivela u Francuskoj.[5] Osim Ε½ila, porodica Vern je imala joΕ‘ Δetvero dece β sina Pola, te kΔerke Anu, Matildu i Mari.[6] Sa 8 godina, Ε½il Vern je poΔeo da pohaΔa βSen Stanislasβ, katoliΔku Ε‘kolu koja je odgovarala religijskim uverenjima njegovog oca. Nakon osnovnog obrazovanja, zavrΕ‘io je srednju Ε‘kolu u Nantu, gde je dobio klasiΔno obrazovanje, koje ukljuΔuje poznavanje grΔkog i latinskog jezika, te retorike, pevanja i geografije.[7] Ε½il i njegova porodica dosta vremena su provodili na obalama reke Loare, na kojoj su posedovali vikendicu, u koju su njegov brat i on Δesto dolazili. Na taj naΔin, Ε½il je razvio interesovanje za putovanja i avanture. Godine 1839, pretpostavlja se da se Ε½il ukrcao na jedrenjak βKoraliβ, koji je putovao za Indiju. Nakon Ε‘to je njegov otac to otkrio, spreΔio je Ε½ila, te ga nagovorio da mu obeΔa da Δe da putuje βsamo u svojoj maΕ‘tiβ.[8] Sada je poznato da je to verovatno izmiΕ‘ljena priΔa Ε½ilove neΔake Margerit Alot de la Fije, njegovog prvog biografa, mada je moguΔe da je priΔa inspirisana stvarnim incidentom. Obrazovanje Nakon Ε‘to je zavrΕ‘io osnovno i srednje obrazovanje, Ε½il je, na nagovor oca, prosperitetnog advokata, otiΕ‘ao u Pariz kako bi zavrΕ‘io pravo.[9] Vern je stigao u Pariz 1848. godine, u vreme politiΔkih nemira, kada se desila Francuska revolucija. Ε½il je doΕ‘ao u grad neposredno pre izbora Napoleona III Bonaparte za prvog predsednika Republike.[10] U to vreme, Vern je napisao brojne sonete, te Δak i par poetskih tragedija za pozoriΕ‘te lutaka. Godine 1848, stric Fransisk de Ε atobur ga je uveo u knjiΕΎevne krugove, gde je upoznao Dime β oca i sina; stariji Dima je posle imao veliki uticaj na Vernovo privatno i knjiΕΎevno usmerenje.[11] Kada je otac shvatio da se Ε½il ne trudi oko studiranja prava, te da mu je pisanje draΕΎe, prestao je da mu Ε‘alje novac u Pariz. Nakon Ε‘to je je potroΕ‘io svu uΕ‘teΔevinu na knjige, nije imao viΕ‘e ni za hranu, Ε‘to je izazvalo brojne tegobe β izazivajuΔi mu stomaΔne poremeΔaje i fekalne inkontinencije, te nervne poremeΔaje, koji su kulminirali paralizom facijalisa.[12] Pored svih zdravstvenih i liΔnih problema, Ε½il je u januaru 1851. godine uspeo da zavrΕ‘i fakultet, te stekne zvanje advokata.[13] Iako sa zvanjem advokata, Ε½il je odluΔio da se ne vrati ocu i radi u njegovoj kancelariji, veΔ je ostao u Parizu. PoΔeo je da radi kao notar, a zatim kao sekretar u pozoriΕ‘tu βLirikβ.[14] PorodiΔni ΕΎivot U maju 1856. godine, Vern je otputovao u Amjen, kako bi bio kum na venΔanju jednog prijatelja, Ogista LelarΕΎa. Verna je mladina porodica pozvala da ostane par dana kod njih, Ε‘to je on prihvatio. Sprijateljio se sa svima, a najviΕ‘e sa mladinom sestrom, Onorin de Vijan Morel, dvadesetΕ‘estogodiΕ‘njom udovicom koja je imala dvoje dece.[15][16] NadajuΔi se da Δe pronaΔi siguran izvor prihoda, kako bi mogao da se oΕΎeni sa Onorin pred sudom, Ε½il je prihvatio ponudu svog brata, te zapoΔeo posao posrednika.[17] Nakon Ε‘to mu se finansijska situacija poboljΕ‘ala, Vern je dobio naklonost Onorin i njene porodice, te su se venΔali 10. januara 1857. godine.[18] Ε½il je u julu 1858. godine dobio ponudu β da bez ikakve naknade putuje brodom od Bordoa do Liverpula i Ε kotske. Putovanje, Vernovo prvo izvan Francuske, duboko ga je oduΕ‘evilo, a on je na istom pisao romane.[19] Kasnije je iΕ‘ao u Stokholm, odakle je putovao u Kristijaniju i kroz Telemark.[20] MeΔutim, na putu kroz Dansku, u ΕΎurbi se vratio u Pariz, ali je ipak propustio roΔenje MiΕ‘ela, svog jedinog bioloΕ‘kog sina.[21] Poslednje godine Vern u samrtnoj postelji Iako je odrastao kao katolik, Vern je postao deist u poznim godinama.[22] Neki nauΔnici veruju da se njegova deistiΔka filozofija ogleda u njegovim romanima, jer oni Δesto ukljuΔuju pojam Boga ili boΕΎanskog proviΔenja, ali retko se pominje koncept Hrista.[23] Dana 9. marta 1886. godine, kada se Vern vraΔao kuΔi, njegov dvadesetpetogodiΕ‘nji neΔak, Gaston, dva puta je pucao u njega iz piΕ‘tolja. Prvi metak ga je promaΕ‘io, ali ga je drugi pogodio u nogu; Ε½il je preΕΎiveo, ali je zbog hica u nogu do kraja ΕΎivota Ε‘epao. Ovaj incident se nije proΔuo u medijima, ali Gaston je proveo ostatak ΕΎivota u jednoj ustanovi za mentalno obolele osobe.[24] Posle smrti svoje majke i prijatelja Ecela, Vern je objavljivao radove sa mraΔnijom tematikom. Godine 1888, Vern je uΕ‘ao u politiku i bio je izabran za odbornika u grad Amjenu, gde je uΔestvovao u organizaciji koje su poboljΕ‘ale ΕΎivot u gradu, te je na toj funkciji proveo oko petnaest godina.[25] Godine 1905, bolovao je od dijabetesa, koji mu je u potpunosti oduzeo vid, a preminuo je 24. marta u svom domu u Amjenu.[26] Godine 1863, Vern je napisao roman pod nazivom Pariz u 20. veku β o mladom Δoveku koji ΕΎivi u svetu staklenih nebodera, brzih vozova, automobila sa pogonom na gas, raΔunara i globalnih komunikacionih mreΕΎa, ali i sa ΕΎivotom bez sreΔe. Roman ima tragiΔan kraj, a Ecel je mislio da Δe pesimizam romana uniΕ‘ti Vernov sjajan uspeh, te su odluΔili da objavljivanje romana odgode na dvadeset godina. Vern je stavio rukopis u sef, u kom ga je 1989. godine pronaΕ‘ao njegov praunuk, koji ga je objavio 1994. godine. Bibliografija NajveΔi broj Vernovih dela spada u seriju romana pod nazivom NeobiΔna putovanja, koja obuhvata sve njegove romane, osim dva β Pariz u 20. veku i Povratak u Britaniju, koja su objavljena posthumno 1989. i 1994. godine. Neki od njegovih romana su ostala nezavrΕ‘ena zbog njegove smrti, a mnoge od njih je posthumno prilagodio i prepisao njegov sin MiΕ‘el. Vern je, takoΔe, napisao mnoge drame, poeme, tekstove pesama, operska libreta i pripovetke, kao i razne eseje. Put oko zemlje za osamdeset dana - Ε½il Vern Ε½il Vern - 20.000 milja pod morem 1-2 Δudesni svet ΔorΔa LobaΔeva Ε½il Vern - Delfin, najbrΕΎi brod na svetu Arhipelag u plamenu Jules Verne - Plivajuci grad Jules Verne (Ε½il Vern), Tajanstveni otok Ε½il Vern - Pet nedelja u balonu Ε½il Vern - Otkrivenje zemlje Ε½IL VERN, SVET POD MOREM Ε½il Vern - Pet stotina miliona begeninih Dvadeset hiljada milja pod morem
OdliΔno stanje Retko u ponudi IzdavaΔ: BIGZ, Beograd Godina izdanja: 1990. Broj strana: / Povez: Tvrdi, omot Format: 20 cm Stanje: OdliΔno Likovno obogaΔenje: Safet Zec Likovna oprema: RanΔiΔ Fotografija: AkΕ‘amija 1. Djevojka crvene kose 2. TiΕ‘ine 3. Magla i mjeseΔina 4. DerviΕ‘ i smrt 5. Za i protiv Vuka 6. TvrΔava 7. Ostrvo 8. Pisci, miΕ‘ljenja, razgovori 9. SjeΔanja 10. Krug SADRΕ½AJI: DJEVOJKA CRVENE KOSE - pripovetke Prva Δeta UvrijeΔeni Δovjek Ranjenik SkeledΕΎija Veliko srce U vozu Neprijatelj Olujna noΔ OkuΔanski muhtar Ε est jaseniΔkih vojvoda Djevojka crvene kose TuΔa zemlja Δik Izlet u ΕΎivot Ε uma PISCI, MIΕ LJENJA I RAZGOVORI - eseji, Δlanci, polemike, intervjui PISCI Stevan Sremac Hasan KikiΔ August Cesarec 1893-1941. Poetsko djelo Jovana DuΔiΔa Jubilej naΕ‘e kulture IzmeΔu Istoka i Zapada MIΕ LJENJA Dvadeset plodnih godina Povodom napisa `Kako su ureΔena i redigovana Sabrana dela Jovana DuΔiΔa` O `nepobitnim argumentima` Odgovor Marku RistiΔu MeΔunacionalni odnosi u kulturi DruΕ‘tvo i knjiΕΎevnost RAZGOVORI Svaki pisac je i kritiΔar Moralne dileme Δoveka u ratu i posle rata O zlu i o dobru Bez predrasuda Pisanje je nemilosrdan posao Bosna je razlog Ε‘to su moje liΔnosti komplikovane Relativnost ljudskog miΕ‘ljenja Pisac se sudi sa svojim vremenom ma o Δemu pisao Spomenik ljudskoj patnji Boja DerviΕ‘a Kad piΕ‘em, ne mislim na varijante Protiv Δega se bori pjesnik Ahmet Ε abo Duh ljudski i njegova tvrΔava `Pisac moΕΎe da ΕΎudi samo za nemoguΔim` Moja filozofija je iz ovog tla, iz moga muslimanskog korjena Razgovor s MeΕ‘om SelimoviΔem SJEΔANJA - memoarska proza SJEΔANJA ZaΕ‘to radim ono u Ε‘to ne vjerujem? Djed Roditelji ZaviΔajno naselje TuΕ‘anj Prvi rat Ε kolovanje Drugi rat i revolucija KnjiΕΎevno stvaranje Beograd-Sarajevo-Beograd PREMINULI PRIJATELJI Veljko PetroviΔ Milan BogdanoviΔ Isak Samokovlija Hamza Humo Marko MarkoviΔ Jovan PopoviΔ Mehmed MeΕ‘a SelimoviΔ (Tuzla, 26. april 1910 β Beograd, 11. jul 1982) bio je jugoslovenski[3] i srpski pisac, univerzitetski profesor, scenarista i akademik. SelimoviΔ je za sebe govorio da je Srbin muslimanskog porekla[2] i stvarao je na srpskohrvatskome govornom podruΔju[4] u drugoj polovini 20. veka. Biografija MeΕ‘a SelimoviΔ kao akademik SANU PoΕ‘tanska marka s likom MeΕ‘e SelimoviΔa, deo serije maraka pod imenom βVelikani srpske knjiΕΎevnostiβ koju je izdala Srbijamarka, PTT Srbija, 2010. godine [5]Njegovi bliΕΎi preci su iz BileΔe, a poreklom su iz Vranjske na granici Hercegovine i Crne Gore, od drobnjaΔkog bratstva VujoviΔa.[6][7] U svojoj knjizi seΔanja piΕ‘e za oca Aliju: `Nije bio religiozan, a po nacionalnom oseΔanju bio je Srbin, i znao je za nerazgovijetno porodiΔno predanje...`[6] U vezi sa svojim nacionalnim opredeljenjem β srpstvom, SelimoviΔ je jednom prilikom rekao: Srbin je slavno biti ali i skupo. Mislio je na sve one muke i peripetije kroz koje je proΕ‘ao, da bi ostao veran sebi i svom identitetu. Svoj cilj je formalno postigao tek 1972. godine, kada je njegov roman DerviΕ‘ i smrt izaΕ‘ao u Beogradu u ediciji βSrpska knjiΕΎevnost u 100 knjigaβ, pod brojem 95.[8] U svojoj knjizi Prijatelji Dobrica ΔosiΔ, na sto osamdeset osmoj strani, prenosi deo testamentalnog pisma MeΕ‘e SelimoviΔa Srpskoj akademiji nauka i umetnosti iz 1976. SelimoviΔ piΕ‘e: β PotiΔem iz muslimanske porodice, po nacionalnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok knjiΕΎevno stvaralaΕ‘tvo u Bosni i Hercegovini, kome takoΔe pripadam, smatram samo zaviΔajnim knjiΕΎevnim centrom, a ne posebnom knjiΕΎevnoΕ‘Δu srpskohrvatskog knjiΕΎevnog jezika. Jednako poΕ‘tujem svoje poreklo i svoje opredeljenje, jer sam vezan za sve Ε‘to je odredilo moju liΔnost i moj rad. Svaki pokuΕ‘aj da se to razdvaja, u bilo kakve svrhe, smatrao bih zloupotrebom svog osnovnog prava zagarantovanog Ustavom. Pripadam, dakle, naciji i knjiΕΎevnosti Vuka, Matavulja, Stevana Sremca, Borisava StankoviΔa, Petra KoΔiΔa, Ive AndriΔa, a svoje najdublje srodstvo sa njima nemam potrebu da dokazujem. Znali su to, uostalom, i Δlanovi ureΔivaΔkog odbora edicije `Srpska knjiΕΎevnost u sto knjiga`, koji su takoΔe Δlanovi Srpske akademije nauka i umetnosti, i sa mnom su zajedno u odeljenju jezika i knjiΕΎevnosti: Mladen Leskovac, DuΕ‘an MatiΔ, Vojislav ΔuriΔ i BoΕ‘ko PetroviΔ. Nije zato sluΔajno Ε‘to ovo pismo upuΔujem Srpskoj akademiji nauka i umetnosti sa izriΔitim zahtjevom da se ono smatra punovaΕΎnim biografskim podatkom. β Imao je dva brata, Teufika i Ε efkiju.[9] U rodnom gradu zavrΕ‘io je osnovnu Ε‘kolu i gimnaziju.[10] Godine 1930. upisao se na studijsku grupu srpskohrvatski jezik i jugoslovenska knjiΕΎevnost Filozofskog fakulteta u Beogradu. Diplomirao je 1934. godine,[11] a od 1935. do 1941. godine radi kao profesor GraΔanske Ε‘kole, a potom je 1936. godine postavljen za suplenta u Realnoj gimnaziji u Tuzli.[12] Prve dve godine rata ΕΎiveo je u Tuzli, gde je bio uhapΕ‘en zbog saradnje sa NarodnooslobodilaΔkim pokretom,[13] a u maju 1943. godine preΕ‘ao je na osloboΔenu teritoriju. Tada je postao Δlan KomunistiΔke partije Jugoslavije i Δlan Agitprop-a za istoΔnu Bosnu, potom je bio politiΔki komesar Tuzlanskog partizanskog odreda.[14] Godine 1944. preΕ‘ao je u Beograd, gde je obavljao znaΔajne politiΔke i kulturne funkcije.[15] Od 1947. godine ΕΎiveo je u Sarajevu i radio kao: profesor ViΕ‘e pedagoΕ‘ke Ε‘kole, docent Filozofskog fakulteta, umetniΔki direktor βBosna-filmaβ, direktor drame Narodnog pozoriΕ‘ta, glavni urednik IP βSvjetlostβ i predsednik Saveza knjiΕΎevnika Jugoslavije.[16] Penzionisan je 1971. godine, a u Beograd se preselio januara 1973. SelimoviΔu je za ΕΎivota prebacivano Ε‘to je odabrao Beograd, Srbe i srpsku knjiΕΎevnost kao svoje.[17] Bio je redovni Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti i ANUBiH.[18] UvrΕ‘ten je u knjigu 100 najznamenitijih Srba.[19] ZvaniΔni organi SR Bosne i Hercegovine su nakon SelimoviΔeve smrti zatraΕΎili da se njegov leΕ‘ prebaci u Sarajevo i da tamo bude pokopan. Takve zahteve je Dobrica ΔosiΔ okarakterisao kao nacionalnu i nacionalistiΔku upotrebu leΕ‘a, u sluΕΎbi boΕ‘njaΔke ideologije.[17] LiΔni ΕΎivot Ε½enio se dva puta; sa prvom suprugom Desankom imao je Δerku Slobodanku, a sa drugom suprugom Daroslavom Darkom BoΕΎiΔ, Δerkom i udovicom oficira JVuO,[20] imao je dve kΔerke.[21] Umro je 11. jula 1982. u Beogradu. Sahranjen je u Aleji zasluΕΎnih graΔana na Novom groblju u Beogradu.[22][23] Dobrica ΔosiΔ je bio prijatelj sa MeΕ‘om SelimoviΔem i meΔu retkima je proΔitao rukopis romana DerviΕ‘ i smrt.[17] Dela Tabla na zgradi gde je stanovao u Beogradu Posle prve knjige, zbirke pripovedaka Prva Δeta (1950), s temom iz NOB-a, objavljuje roman TiΕ‘ine (1961). Slede knjige, zbirka pripovedaka TuΔa zemlja (1962) i kratki poetski roman Magla i mjeseΔina (1965).[24] DerviΕ‘ i smrt (1966) kritika je odmah oduΕ‘evljeno pozdravila kao izuzetno delo. Ovaj roman je napisan kao reakcija na tadaΕ‘nji Titov reΕΎim koji se vrlo Δesto obraΔunavao sa politiΔkim osuΔenicima. I sam MeΕ‘in brat Ε efkija bio je u rodnoj Tuzli uhapΕ‘en, osuΔen na smrt i pokopan na nepoznatom mestu, Ε‘to je bio dodatni ako ne i glavni motiv za nastanak ovog romana. Radnja romana zbiva se u 18. veku u nekom mestu u Bosni. Glavni junak je Ahmed Nurudin, derviΕ‘ mevlevijskog reda. To je delo snaΕΎne misaone koncentracije, pisano u ispovednom tonu, monoloΕ‘ki, s izvanrednim umetniΔkim nadahnuΔem, povezuje drevnu mudrost s modernim misaonim nemirima. Ono poΔinje od religioznih istina kao oblika dogmatskog miΕ‘ljenja da bi doΕ‘lo do Δovekove veΔne upitanosti pred svetom, do spoznaje patnje i straha kao neizbeΕΎnih pratilaca ljudskog ΕΎivljenja. Knjigu je posvetio supruzi Darki, koja mu je celi ΕΎivot bila verni pratilac, prijatelj i podrΕ‘ka. Borislav MihajloviΔ Mihiz je roman DerviΕ‘ i smrt opisao kao remek-delo i Δudo.[25] Pisci iz Bosne i Hercegovine predloΕΎili su da se SelimoviΔ ovim romanom kandiduje za Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost.[26] Roman TvrΔava (1970) vraΔa nas u joΕ‘ dublju proΕ‘lost, u 17. vek. TvrΔava je tu i stvarnost i simbol, a kao simbol ona je βsvaki Δovjek, svaka zajednica, svaka ideologijaβ zatvorena u samu sebe. Izlazak iz tvrΔave istovremeno je ulazak u ΕΎivot, u haotiΔnu stvarnost sveta, poΔetak individualnog razvitka, otvaranje moguΔnosti susreta s drugima i upoznavanja istinskih ljudskih vrednosti. Kao i prethodni roman, i TvrΔava je ispunjena verom u ljubav, koja je shvaΔena kao most Ε‘to spaja ljude, bez obzira na razliΔitost uverenja, civilizacija i ideologija.[27][28] Nakon romana Ostrvo (1974) koji obraΔuje teme iz savremenog ΕΎivota, slede Djevojka crvene kose, Pisci, miΕ‘ljenja i razgovori, Za i protiv Vuka, Krug i SjeΔanja (1976). Poslednje delo je autobiografsko. U njemu SelimoviΔ opisuje mnoge vaΕΎne dogaΔaje i liΔnosti koje su uticale na njegov ΕΎivot i ostavile neizbrisiv trag.[29] Priznanja i nagrade PoΔasni doktor Sarajevskog univerziteta, 1971. NIN-ova nagrada, za roman DerviΕ‘ i smrt, 1967. Nagrada βIvan Goran KovaΔiΔβ, za roman DerviΕ‘ i smrt, 1967. NjegoΕ‘eva nagrada, za roman DerviΕ‘ i smrt, 1969. Dvadesetsedmojulska SRBiH Nagrada AVNOJ-a, 1970. BIGZ-ova nagrada (poΔasna), za roman Krug, 1984. Nagrada Narodne biblioteke Srbije za najΔitaniju knjigu godine, za roman Krug, 1984. Dela Spomenik MeΕ‘i SelimoviΔu u Tuzli UvrijeΔeni Δovjek (1947) Prva Δeta (1950) TuΔa zemlja (1957) NoΔ i jutra (filmski scenario) (1958) TiΕ‘ine (1961) Magla i mjeseΔina (1965) Eseji i ogledi (1966) DerviΕ‘ i smrt (1966) Za i protiv Vuka (1967) TvrΔava (1970) Ostrvo (1974) SjeΔanja (1976) Krug (1983) Ako Vas neΕ‘to zanima, slobodno poΕ‘aljite poruku. Celokupna Izabrana Odabrana Izbor Iz Dela Devojka Crvene Kose Magla I MeseΔina SeΔanja
Spoljasnjost kao na fotografijama, unutrasnjost svih knjiga u dobrom i urednom stanju. Bocne strane tabaka (knjiskog bloka) pozutele od starosti, nista strasno! Pred vama je sjajna edicija o najpoznatijim ΕΎenama u istoriji: 1. Andre Kastlo MARIJA ANTOANETA Marija Antoaneta (Marie Antoinette, nem. Maria Antonia Josepha Johanna; BeΔ, 2. novembar 1755 β Pariz, 16. oktobar 1793) je bila Δerka carice Marije Terezije, ΕΎena Luja XVI. Brak 14-godiΕ‘nje Marije Antoanete i 15-godiΕ‘njeg Luja XVI, unuka francuskog kralja, sklopljen je 16. maja 1770. godine. To je bilo spajanje dve najveΔe evropske porodice Habzburga i Burbona. Po dolasku u Pariz 1773. godine Marija Antoaneta je primljena sa velikim simpatijama od graΔana prestonice. Ipak, posle nekog vremena postala je sinonim za rasipniΕ‘tvo Ε‘to je izazvalo veliko nezadovoljstvo u narodu koji ju je optuΕΎivao za finansijsku krizu drΕΎave. Prvih godina Francuske revolucije traΕΎila je pomoΔ Austrije za njeno guΕ‘enje. UhapΕ‘ena je 1792. godine posle neuspeΕ‘nog bekstva sa kraljem u Belgiju i optuΕΎena za izdaju, pa joj je odrubljena glava. Ovo su istorijske Δinjenice, a o mnogim drugim pikanterijama sa dvora Luja XVI moΕΎete Δitati u ovoj sjajnoj knjizi. 2. Oskar Verthajmer KRISTINA Ε VEDSKA Kristina je bila Ε‘vedska kraljica od 1644. do 1654. i ujedno prvi monarh koja je dobrovoljno abdicirala i tim Δinom prenerazila tadaΕ‘nju Evropu. Nasledila je Ε‘vedsku krunu od oca Gustava Adolfa kada je imala samo 6 godina, tako da u prvo vreme Ε vedskom upravlja regentski savet, jer je njena majka bila proterana sa dvora zbog psihiΔke nestabilnosti. Tokom sledeΔih 12 godina odgajaju je u neobiΔnom stilu kralja deteta Δije se sve ΕΎelje ispunjavaju, a kao kontrapunkt tome - potpuno asketski. Posle punoletstva i preuzimanja vlasti 1644. poΕ‘to joj je drΕΎavni budΕΎet bio nedovoljan, prodavala je drΕΎavnu imovinu i istovremeno preΕ‘la u katoliΔanstvo. Njena prva neobiΔna odluka bila je da se nikada neΔe udavati, a zatim sledi i odluka o abdikaciji, jer ona kao katolikinja ne moΕΎe da vlada protestantskom drΕΎavom. Posle abdikacije, Kristina odlazi u katoliΔku Italiju gde je trijumfalno doΔekana, ali odmah zatim sledi i njen prvi dodir sa realnim ΕΎivotom koji Δe rezultirati njenom ΕΎeljom za povratak na tron. Zbog te ΕΎelje za ispravljanjem sopstvene greΕ‘ke, odnosno abdikacije, Kristina je upletena u francusku zaveru sa ciljem da ona bude postavljena za monarha Napuljskog Kraljevstva. Zavera je ubrzo raskrinkana, odmah posle sklapanja mira izmeΔu Francuske i Ε panije, meΔutim to ne ubija njen san o novoj vladarskoj karijeri, pa se ponovo okreΔe svojoj staroj domovini Ε vedskoj, u kojoj je u meΔuvremenu umro njen naslednik Karl X Gustav, a novi kralj je bio maloletni Karl XI. Njen hitni povratak u Ε vedsku tokom leta i pokuΕ‘aj povratka na vlast objaΕ‘njenjem da je Karlu X dala krunu, a s obzirom da je on umro - sad je uzima nazad, bio je doΔekan sa ogorΔenjem i ΕΎestokim protivljenjem i naroda i plemiΔa. Rezultat tog pokuΕ‘aja je bila njena druga, ponovljena abdikacija i sada veΔ beΕΎanje iz Ε vedske i povratak u Italiju gde Δe proΕΎiveti ostatak ΕΎivota sa svojim ljubavnikom kardinalom Acolinom. Kristina je umrla od upale pluΔa 1689. u Rimu, a kasnije Δe biti kanonizovana kao svetica katoliΔke crkve. 3. Meri Lafater-Sloman ELIZABETA I KRALJICA ENGLESKA Bila je prvo i jedino preΕΎivelo dete Ane Bolen i engleskog kralja Henrija VIII koji je porekao vrhovnost pape, odvojio englesko katoliΔanstvo od rimokatoliΔanstva i osnovao Anglikansku crkvu, a sve zato da bi oΕΎenio njenu majku i sa njom dobio naslednika. Dvorski astrolozi i lekari predviΔali su roΔenje muΕ‘kog deteta, ali roΔena je devojΔica i imenovana po svojoj babi, Elizabeti od Jorka. Elizabeta I Tjudor (Elizabeth I Tudor 1533 β 1603) bila je kraljica Engleske i kraljica Irske, od 17. novembra 1558. do svoje smrti. Ponekad nazivana Kraljica Devica (Virgin Queen) i Dobra Kraljica Bes, bila je peti, i poslednji vladar iz dinastije Tjudora, nasledivΕ‘i svoju polusestru, kraljicu Mariju I. Vladala je u periodu velikih verskih previranja. Posle kratke vladavine polubrata Edvarda VI i polusestre Marije, Δiji se naΔin upravljanja zemljom razlikovao u svakom pogledu, njeno 44-godiΕ‘nje kraljevanje dovodi do porasta engleske moΔi i uticaja u svetu. U trenutku kada je doΕ‘la na tron, primeri dveju prethodnih ΕΎena koje su vladale Engleskom nisu obeΔavali mirnu i uspeΕ‘nu vladavinu nove kraljice. Δak i oni koji su je podrΕΎavali nadali su se da Δe se udati i vlast prepustiti muΕΎu, ali Elizabeta je imala druge planove. Ona je jednom zauvek vratila Englesku protestantizmu. Za vreme njene vladavine je porasla ekonomska moΔ Engleske, cvetala nauka, filozofija i kultura, zapoΔela je kolonizacija Severne Amerike i u njeno vreme osniva se Britanska istoΔnoindijska kompanija. Elizabeta je bila plahovit i ponekad neodluΔan vladar. Ova druga osobina, koja je njene savetnike Δinila nervoznim, Δesto je spaΕ‘avala od loΕ‘ih politiΔkih i braΔnih odluka. Kao i njen otac, Henri VIII, bila je pisac i pesnik. Dodelila je kraljevske privilegije nekolikim organizacijama, ukljuΔujuΔi Triniti koledΕΎ u Dablinu i Britanskoj istoΔnoindijskoj kompaniji. Elizabetina vladavina naziva se Elizabetanskom erom ili Zlatnim dobom i okarakterisana je mnogim promenama u engleskoj kulturi. Vilijam Ε ekspir, Kristofer Marlou i Ben DΕΎonson stvarali su za vreme ove ere. Frensis Drejk postao je prvi Englez koji je obiΕ‘ao Zemlju, Frensis Bekon je objavio svoja filozofska i politiΔka glediΕ‘ta. Kraljica je bila skromna u deljenju poΔasti i odlikovanja. Samo devet plemiΔkih poΔasti - jedno vojvodstvo i sedam baronija engleskom, i jedna baronija irskom plemstvu - dodeljeno je za vreme Elizabetine vladavine. Elizabeta je, takoΔe, smanjila broj liΔnih savetnika sa 38 na 19, i kasnije na 14. U trenutku svog roΔenja Elizabeta je bila jedina sluΕΎbena naslednica engleske krune, buduΔi da je njena starija polusestra Marija, iz Henrijevog poniΕ‘tenog braka sa Katarinom Aragonskom, smatrana vanbraΔnim detetom. Ana se bojala da Δe Marija predstavljati pretnju Elizabetinoj poziciji naslednice. Henri je zato otpustio sve sluge ledi Marije i poslao je u zamak Hetfild, gde je zajedno sa ostalom poslugom dvorila svoju dvadeset godina mlaΔu polusestru. Ana je bila briΕΎna majka koja je Δesto poseΔivala svoju kΔerku i pritom se redovno sukobljavala sa pastorkom. Ana je gurala Elizabetu ispred Marije kada god je to bilo moguΔe i tiho je ohrabrivala Henrija da favorizuje Elizabetu, jer je to bio jedini naΔin da se ona sama odrΕΎi na dvoru. OgorΔena Marija je kasnije bila jako hladna prema sestri tokom njene adolescencije. O svim drugim, prateΔim detaljima, moΕΎete Δitati u ovoj divnoj knjizi. 4. Anticija Lejtih MARIJA TEREZIJA Marija Terezija (Maria Theresia Walburga Amalia Christina 1717 β 1780), jedini ΕΎenski vladar habzburΕ‘kih poseda i poslednji Δlan dinastije Habzburg. Vladala je kao nadvojvotkinja Austrije, kraljica Ugarske, ΔeΕ‘ke, Hrvatske, Galicije i Lodomerije, kao vojvotkinja Mantove, Milana, Parme, PjaΔence i Gvastale i kao vladarka Austrijske Nizozemske i brojnih grofovija. Brakom je bila carica Svetog rimskog carstva nemaΔkog naroda, nemaΔka kraljica, velika vojvotkinja Toskane i kratko vojvotkinja Lotaringije. Postala je vladarka posle smrti svoga oca, cara Karla VI, u oktobru 1740. godine. Otac joj je PragmatiΔkom sankcijom iz 1713. godine omoguΔio da nasledi njegove teritorije koje su se inaΔe mogle nasleΔivati samo po muΕ‘koj liniji i od strane muΕ‘karaca. Po njegovoj smrti Saksonija, Pruska, Bavarska i Francuska, koje su Karlu VI obeΔale da Δe podrΕΎati Mariju Tereziju pri nasleΔivanju njegovih kruna, povukle su svoja obeΔanja. Pruska je napala Austriju, Ε‘to je izazvalo osam godina dug sukob poznat kao Rat za austrijsko nasleΔe. Marija Terezija je podsticala i sprovodila raznovrsne i mnogobrojne reforme uz pomoΔ svojih ministara. Reformisala je obrazovanje i finansiranje, podsticala trgovinu i razvoj poljoprivrede, Ε‘to je znaΔajno ojaΔalo Austriju. Ipak, nije dopustila versku toleranciju, a putopisci iz XVIII veka njen su reΕΎim smatrali netolerantnim i praznovernim. Za vladavinu Marije Terezije svojstvena su apsolutistiΔka i centralistiΔka nastojanja povezana s germanizacijom. Oduzela je jezuitima Ε‘kolske poslove i cenzuru. S druge strane, torturu i parnice protiv veΕ‘tica stavila je pod svoju kontrolu, Ε‘to je ubrzo dovelo i do konaΔne likvidacije tog srednjovjekovnog krvavog nasleΔa. Nastojala je pod pritiskom novog doba da spreΔava prekomerno iskoriΕ‘Δavanje kmetova, odreΔujuΔi maksimum njihovih obaveza prema gospodarima, tako da feudalac nije viΕ‘e smeo da traΕΎi od svojih podanika namet prema sopstvenom nahoΔenju, veΔ je morao da se drΕΎi pravila Marije Terezije. Uvela je opΕ‘tu Ε‘kolsku obavezu, tako da su sva deca od 6 do 14 godina morala da idu u Ε‘kolu. Podsticala je razvoj manufaktura u Austriji. Iako se od nje oΔekivalo da vlast prepusti muΕΎu Francu I, a kasnije sinu Jozefu, koji su formalno bili njeni savladari u Austriji i ΔeΕ‘koj, Marija Terezija je bila apsolutni vladar svojih poseda. Kritikovala je i nije odobravala mnoge Jozefove odluke. Imala je Ε‘esnaestero dece meΔu kojima su bili francuska kraljica, napuljska kraljica, parmska vojvotkinja, i dva cara Svetog rimskog carstva. Marija Terezija nije posedovala intelekt svojih sinova, ali su je ipak karakterisale osobine cenjene kod monarha: dobroduΕ‘nost, razumnost, odluΔnost i, najvaΕΎnije od svega, spremnost da prizna svoju greΕ‘ku i mentalnu superiornost svojih savetnika. Kao mlada vladarka koja je morala da vodi dva dinastiΔka rata, verovala je da njen interes mora biti interes njenih podanika, a kao iskusna vladarka shvatila je da interes njenih podanika mora biti njen interes. Od njene dece sinovi Jozef II i Leopold II bili su neposredni naslednici prestola, a Δerka Marija Antoaneta zavrΕ‘ila je pod giljotinom kao ΕΎena francuskog kralja Luja XVI. 5. Andre Kastlo Ε½OZEFINA Godine 1795. Ε½ozefina de Boarne upoznala je Ε‘est godina mlaΔeg Napoleona, generala iz Francuske, koji je januara 1796, zaprosio. Brak je sklopljen 9. marta, iste godine, i time je Napoleon prisvojio i njenu decu iz prethodnog braka. Dva dana posle venΔanja Napoleon je otiΕ‘ao iz Francuske u vojsku u Italiju. Uvek su odrΕΎavali kontakte preko ljubavnih pisama, koja su saΔuvana do danas. Pretpostavlja se da je Ε½ozefina za vreme Napolenovog odsustva varala svoga supruga, ali to do danas nije dokazano. Napoleon je tokom njihovog braka imao ljubavnice. Dana 20. marta 1804. u katedrali Notr Dam, Napoleon je sebe i Ε½ozefinu proglasio carevima. Njih dvoje nisu mogli imati dece, pa se tako Ε½ozefina od Napoleona razvela, da bi on sa drugom ΕΎenom mogao da dobije sina naslednika. On se posle toga oΕΎenio s Marijom Lujzom, a Ε½ozefina je posle razvoda ΕΎivela u sopstvenoj palati u Parizu i bavila se hortikulturom. Tvrd povez, proΕ‘iveno, zaΕ‘titni omot, iako predstavljaju romansirane biografije, autori su u potpunosti poΕ‘tovali istorijske Δinjenice i okolnosti u kojima su ΕΎivele (i vladale) ove poznate ΕΎene. Izdanje Rad Beograd, 1968. godine, jedna od najboljih edicija i najbolje opremljenih.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Prva knjiga ima povez od skaja, ostale tri od platna. Knjiga 1: Prednja korica se drzi na mrezici, sve ostalo kompaktno, na nultoj stranici ima ispisne neke reci hem. olovkom, sve ostalo uredno! Knjiga 2 Knjiga 3 Knjiga 4 --- rikna malo ostecena u gornjem delu, nista strasno! Tomas Man (nem. Paul Thomas Mann; Libek, 6. jun 1875βCirih, 12. avgust 1955), bio je nemaΔki romanopisac i pripovedaΔ, dobitnik Nobelove nagrade za knjiΕΎevnost 1929. godine. Detinjstvo i Ε‘kolovanje RoΔen je u nemaΔkom gradu Libeku 6.juna, u staroj i uglednoj trgovaΔkoj porodici. Bio je drugo od petoro dece trgovca Tomasa Johana Hajnrifa Mana i Julije de Silva Bruns, poreklom JuΕΎnoamerikanke. Njegov stariji brat Hajnrih, koji Δe i sam postati pisac, roΔen je 1871. godine. Imao je i dva mlaΔa brata, Karla i Viktora i sestru Juliju.[1] PohaΔao je gimnaziju `Katherineum` u Libeku, ali su ga mnogo viΕ‘e od Ε‘kole interesovali muzika, Δitanje i pisanje. Prve knjiΕΎevne pokuΕ‘aje, po ugledu na Hajnea na kojima se potpisao sa Paul Tomas, objavio je u gimnazijskom Δasopisu Der FrΓΌhlingssturm (ProleΔna oluja) koji je sam ureΔivao.[2] U ranom detinjstvu ΕΎiveo u dobrostojeΔoj porodici, ali se to menja posle oΔeve smrti 1891. godine. Porodica se seli u Minhen, dok je Tomas ostao da zavrΕ‘i Ε‘kolu u Libeku. PoΕ‘to se pridruΕΎio porodici u Minhenu, tokom 1894. i 1895. na Visokoj tehniΔkoj Ε‘koli u tom gradu sluΕ‘a predavanja iz istorije umetnosti, istorije knjiΕΎevnosti i ekonomije. U tom periodu objavljuje i prvu zapaΕΎenu novelu u Δasopisu Dvadeseti vek koji je ureΔivao njegov brat Hajnrih.[1] Porodica Godine 1905. oΕΎenio se sa Katjom Pringshajm, kΔerkom minhenskog profesora matematike. Katja i Tomas Δe imati Ε‘estoro dece, od kojih Δe neka, kao Klaus, krenuti oΔevim stopama i poslati knjiΕΎevnici. Pored Klausa, Manovi su imali i kΔerke Eriku, Moniku i Elizabetu, i sinove Gotfrida i Mihaela. Odlazak iz NemaΔke Tokom Prvog svetskog rata Tomas Man je zbog politiΔkih stavova doΕ‘ao u sukob sa bratom Hajnrihom. Neposredan povod za netrpeljivost bilo je objavljivanje Manovog teksta Fridrih i velika koalicija (Friedrisch und die grosse Koalition) u kojem je branio nemaΔku politiku. Ipak, dve decenije kasnije, u vreme uspona Hitlera, Man uviΔa opasnost od nacizma i drΕΎi 1929. godine govor koji je 1930. godine objavljen pod nazivom Apel razumu (Ein Appell an die Vernunft). Kada je tokom 1933. godine, zajedno sa suprugom putovao po Evropi i drΕΎao predavanja, sin Klaus i kΔerka Erika mu Ε‘alju upozorenje da se viΕ‘e ne vraΔa. KuΔa Manovih je konfiskovana; tada je i doneta odluka o deportaciji Manovih u logor Dahau.[1] Manovi se zadrΕΎavaju u Ε vajcarskoj, u malom mestu blizu Ciriha. Od 1934. Man putuje viΕ‘e puta u Ameriku gde drΕΎi predavanja, da bi konaΔno postao profesor na Prinstonu 1938. godine. U Americi je Man prihvaΔen kao slavni evropski emigrant. Ubrzo se cela porodica okupila u Americi i potom preselila i Los AnΔeles. ZvaniΔno Man postaje ameriΔki drΕΎavljanin 1944. godine. Tokom 40-ih drΕΎi viΕ‘e govora protiv nacizma, koji su objavljeni 1944. godine. Posle rata, godine 1952, prelazi ponovo u Ε vajcarsku. Do kraja ΕΎivota putuje i drΕΎi predavanja. Na putu za Holandiju 1955. se razboleo, te je hitno prebaΔen u bolnicu u Cirihu, gde je umro 12. avgusta. PoΔeci Man je u gimnaziji objavio svoje knjiΕΎevne prvence (Vizija), a 1893. i 1894. prve novele: Posrnula (Die Gefallene) i Volja za sreΔu (Der Wille zum GlΓΌck). Ubrzo potom (1898) objavljena je i njegova prva zbirka novela Mali gospodin Frideman (Der kleine herr Friedemann). `Junaci ovih kratkih priΔa obiΔno su ljudi nastranih Δudi, ljudi izdvojeni iz druΕ‘tva, zatvoreni u sebe i u svoju usamljenost (...)` [2] Na taj naΔin Man je u svojim prvim radovima najavio i prvu veliku temu koja Δe obeleΕΎiti njegova najznaΔajnija dela: poloΕΎaj umetnika u druΕ‘tvu. Romani i novele VeΔ u ranoj mladosti zapoΔeo je rad na prvom zahtevnijem delu koje je u poΔetku trebalo da bude obimnija novela - Budenbrokovi (Buddenbrooks, 1901) Ipak, delo je naraslo u veliki porodiΔni roman autobiografskog karaktera, koji kroz nekoliko generacija prati sudbinu jedne libeΔke graΔanske porodice. Nobelova nagrada koju je dobio 1929. godine, kako je navedeno na povelji, dodeljena mu je upravo za ovaj roman.[3] Godine 1903. objavljena je druga Manova zbirka novela pod nazivom Tristan u kojoj se pojavila i novela Tonio Kreger. Tema Tristana je antagonizam izmeΔu umetnosti i ΕΎivota, a ista problematika Δe Δiniti osnov novele Tonio Kreger: `Dok je u Tristanu taj antagonizam dobio komiΔno-satiriΔno reΕ‘enje, ovde je ono lirski sumorno (...) U Toniju Kregeru Man je prvi put svesno iskoristio muziku kao sredsvo jeziΔkog uobliΔavanja, primenio tehniku `lajtmotiva`, stilskog ponavljanja i variranja.`[4] Manov rani stvaralaΔki period, obeleΕΎen pre svega novelistiΔkim radom, zavrΕ‘ava se delom Smrt u Veneciji koje je objavljeno 1912. godine. U ovoj noveli ponovo se prikazuje odnos umetnosti i ΕΎivota, ali i `problematiΔna priroda umetnikova`.[4] Zrelim periodom Manovog stvaralaΕ‘tva dominira svakako veliki roman Δarobni breg koji je zavrΕ‘en 1924. godine. Neposrednu inspiraciju za nastanak romana Man je doΕΎiveo kada je 1912. godine posetio svoju suprugu Katju koja se leΔila u sanatrijumu u Davosu. LiΔno i intenzivno iskustvo boravka u izolovanom leΔiliΕ‘tvu Man je inkorporao u svog junaka Hansa Kastorpa, tako gradeΔi sloΕΎenu celinu u kojoj breg postaje simbol celokupne sudbine Δoveka: `Δarobni breg predstavlja veliku kompoziciju ljudskih odnosa i ideja epohe, vaspitni roman vremena.`[5] Man i Anica SaviΔ Rebac U Univerzitetskoj biblioteci `Svetozar MarkoviΔ` u Beogradu Δuva se jedno dragoceno svedoΔanstvo o korespondenciji izmeΔu Tomasa Mana i Anice SaviΔ Rebac, klasiΔnog filologa, prevodioca i esejiste. Naime, Anica SaviΔ je intenzivno prevodila dela modernih nemaΔkih autora, kao i znaΔajne novele Tomasa Mana i odlomak Δarobnog brega. Pored toga objavila je viΕ‘e lucidnih eseja i kritiΔkih prikaza, pribliΕΎivΕ‘i tako nemaΔkog romansijera srpskom ΔitalaΕ‘tvu. Od posebne je vaΕΎnosti Δinjenica da se Anica SaviΔ dopisivala sa Manom, ali je saΔuvano svega jedno pismo iz 1929. godine koje je Man uputio Anici dok je ΕΎivela u Skoplju. U pismu se Man zahvaljuje na primercima njenih prevoda novela Tonio Kreger, Tristan i Smrt u Veneciji. Njihova korespondencija dovela je i do saradnje i meΔusobnog uticaja. Naime, Man je koristio neke teme iz AniΔinog teksta `Kallistos` za roman Josif i njegova braΔa. ObjavivΕ‘i ovaj tekst u Wiener Studien, ona je 1937. godine poslala separat Manu koji ga je paΕΎljivo iΕ‘Δitao, beleΕΎeΔi svoje komentare na marginama.
BRANKO ΔOPIΔ SABRANA DELA 1-13 Tvrdi povez 1 PriΔe ispod zmajevih krila **** NEDOSTAJE **** 2 Stari nevjernik 3 Odumiranje meΔeda 4 Ljubav i smrt 5 Delije na BihaΔu 6 Pjesme / Pjesme pionirke 7 Bosonogo djetinjstvo 8 BaΕ‘ta sljezove boje / Glava u klancu noge na vrancu 9 Pionirska trilogija 10 Osma ofanziva 11 Gluvi barut 12 Prolom 13 Bojovnici i bjegunci 14 Nikoletina BursaΔ / Bronzana straΕΎa Branko ΔopiΔ (HaΕ‘ani, Bosanska krajina, 1. januar 1915 β Beograd, 26. mart 1984) bio je srpski i jugoslovenski knjiΕΎevnik. Osnovnu Ε‘kolu zavrΕ‘io je u rodnom mestu, niΕΎu gimnaziju u BihaΔu, a uΔiteljsku Ε‘kolu pohaΔao je u Banjoj Luci, Delnicama i Sarajevu, te je zavrΕ‘io u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1940. godine na grupi za pedagogiju.[1] Prvu priΔu objavio je 1928. godine, a prvu pripovetku 1936. Njegova dela su, izmeΔu ostalih, prevoΔena na engleski, nemaΔki, francuski i ruski jezik. Bio je Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti i Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. IzvrΕ‘io je samoubistvo skokom sa mosta Bratstva i jedinstva.[2] U ΔopiΔevim delima dominiraju teme iz ΕΎivota ljudi iz Bosanske krajine i NarodnooslobodilaΔkog rata. Branko ΔopiΔ roΔen je 1. januara 1915. godine u selu HaΕ‘anima pod planinom GrmeΔom.[3] U isto vreme, njegov otac Vid, kao vojnik austrougarske armije, borio se negde na frontu u Karpatima, a njegov stric NidΕΎo, srpski dobrovoljac, borio se u srpskoj vojsci protiv Austrougarske. Kad mu je bilo Δetiri godine, umro mu je otac. ΔopiΔ je, zajedno sa mlaΔim bratom i sestrom, ostao da ΕΎivi pored majke Soje, dede Radeta i strica NidΕΎe. Prva proΔitana knjiga bila mu je βMigel Servantesβ koju je, negde u treΔem razredu, kupio od uΔiteljice. U toj knjizi bio je opisan ΕΎivot slavnog Ε‘panskog pisca Servantesa, skupa sa nekoliko odlomaka iz njegovog romana βDon Kihotβ. SledeΔe proΔitane knjige bile su βDoΕΎivljaji jednog vukaβ, pa βDoΕΎivljaji jedne kornjaΔeβ.[4] Branko ΔopiΔ, Mira AleΔkoviΔ i BlaΕΎe Koneski u partizanima (1944). Prvo Ε‘tampano delo objavio je sa Δetrnaest godina u omladinskom Δasopisu βVenacβ 1928. godine. ΔopiΔ je pohaΔao uΔiteljsku Ε‘kolu u Banjoj Luci i Sarajevu, a zavrΕ‘io u Karlovcu, a Filozofski fakultet u Beogradu. VeΔ kao student afirmisao se kao darovit pisac i skrenuo na sebe paΕΎnju knjiΕΎevne kritike, izmeΔu ostalog piΕ‘uΔi u βPoliticiβ, gde mu je urednik Ε½ivko MiliΔeviΔ u knjiΕΎevnom dodatku objavio tek Ε‘estu poslatu pripovetku β βSmrtno ruvo Soje Δubriloveβ ( (Politika, 8. 5. 1936). βTaj datum sam zapamtio za Δitav ΕΎivotβ, ispovedao se docnije. βImao sam dvadeset jednu godinuβ¦ Zaredao ja onda da objavljujem priΔe u βPoliticiβ, mjeseΔno po dvije, Δak i triβ¦ β.[5] 1939. godine je dobio novoustanovljenu nagradu βMilan RakiΔβ. U martu 1941. je dobio nagradu za delo `Borci i begunci`.[6] UoΔi Drugog svetskog rata nalazio se u ΔaΔkom bataljonu u Mariboru. U danima Aprilskog rata on je, sa grupom svojih drugova, pokuΕ‘ao da pruΕΎi otpor neprijatelju kod MrkonjiΔ Grada. Posle toga je otiΕ‘ao u svoj rodni kraj, a sa poΔetkom ustanka, stupio je u redove ustanika i meΔu njima ostao tokom cele narodnooslobodilaΔke borbe. Sve vreme rata bio je ratni dopisnik zajedno s nerazdvojnim prijateljem i kumom, knjiΕΎevnikom Skenderom KulenoviΔem. Posle rata jedan je od osnivaΔa deΔjeg lista Pionir i njegov urednik, a potom je poΔeo profesionalno da se bavi knjiΕΎevnoΕ‘Δu.[7] Smatra se jednim od najveΔih deΔjih pisaca roΔenih na jugoslovenskim prostorima. Dela su mu prevoΔena na ruski, engleski, francuski, nemaΔki, ukrajinski, poljski, ΔeΕ‘ki, bugarski, rumunski, slovenaΔki i maΔarski jezik. Bio je Δlan SANU i ANUSRBiH. Celi radni i ΕΎivotni vek nakon Drugog svetskog rata Branko ΔopiΔ je proveo u Beogradu, ali je Δesto putovao po Jugoslaviji i drugim evropskim drΕΎavama. Za knjiΕΎevni rad dobio je, meΔu ostalim, Nagradu AVNOJ-a i NjegoΕ‘evu nagradu (obe 1972). Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih odlikovanja. Svoj stan u Beogradu, ulica kralja Milana 23, u kom je ΕΎiveo od 1972. do smrti, poklonio je SANU.[8] PuriΕ‘a ΔorΔeviΔ je 2015. godine reΕΎirao dokumentarni film βMala moja iz Bosanske Krupeβ posveΔen Branku ΔopiΔu.[9] Svake godine se odrΕΎava simpozijum o Branku ΔopiΔu, 2019. je bio u BeΔu.[10] KnjiΕΎevni opus Njegova prozna dela proΕΎeta su lirikom i ΕΎivopisnim realistiΔkim slikanjem seoskog ΕΎivota, poznavanjem ΕΎivota i mentaliteta ljudi sa sela, vedrinom i ΕΎivoΕ‘Δu duha. Kreirao je mnoΕ‘tvo upeΔatljivih i ΕΎivopisnih likova i dogaΔaja nadahnutom pripovedaΔkom tehnikom koristeΔi sveΕΎ, soΔan i slikovit jezik pri Δemu je inspiraciju nalazio u svom podgrmeΔkom zaviΔaju. ΔopiΔa su doratnim pripovetkama najviΕ‘e zanimali siromaΕ‘ni seljaci, sanjari i prosjaci, deca, skitnice i nadniΔari, i on je o svima njima priΔao sa briΕΎnim, zaΕ‘titniΔkim razumevanjem. U lirski intoniranim ratnim pripovetkama ΔopiΔ je nadahnuto opisivao herojske podvige, muΔeniΕ‘tvo i samopregor svojih junaka. PoΔetkom 1950ih godina ΔopiΔ je poΔeo da piΕ‘e i satiriΔne priΔe u kojima je oΕ‘tro kritikovao ruΕΎne pojave u tadaΕ‘njici. Jedna od takvih priΔa bila je i βJeretiΔka priΔaβ objavljena u βJeΕΎuβ koja je pokrenula lavinu osuda sa vrha partije i vlasti, a u hajci na pisca uΔestvovao je i Broz koji je rekao da on liΔno takvu satiru neΔe dozvoliti, ali da pisac neΔe biti ni uhapΕ‘en.[11] KnjiΕΎevni istoriΔar Ratko PekoviΔ napisao je knjigu βSudanije Branku ΔopiΔuβ u kojoj je detaljno opisana cela hajka na pisca. Sa uspehom se ogledao i u pisanju romana iako su prirodi njegovog knjiΕΎevnog talenta viΕ‘e odgovarale kraΔe forme β pripovetke i novele. Romani βProlomβ i βGluvi barutβ slikaju uΔeΕ‘Δe seljaka Bosanske Krajine u ustanku, a βNe tuguj bronzana straΕΎoβ prilagoΔavanje tih istih seljaka, sada kolonista, novim uslovima ΕΎivota u Vojvodini. Glavnina ΔopiΔevog proznog opusa humoristiΔki je intonirana, a humor nalazi u prirodi i mentalitetu njegovih junaka koji i u najteΕΎim ΕΎivotnim trenucima znaju da saΔuvaju vedrinu i da se nasmeju Δak i vlastitoj nevolji. Sem toga, ΔopiΔ je od onih pisaca koji su svoj posmatraΔki talenat naroΔito iskazivali kroz otkrivanje sitnih ljudskih mana i nedostataka. Iako je ΔopiΔ bio pisac epske Ε‘irine i zamaha sa uroΔenim pripovedaΔkim i humoristiΔkim darom, u njegovim delima vidljiva je i jedna lirska ΕΎica koja se nije pokazivala samo u opisima bosanskih pejzaΕΎa veΔ i u portretisanju ljudskih likova koji su mu bili bliski i dragi. Ta ΔopiΔeva poetska ΕΎica naroΔito je vidljiva u njegovoj ratnoj lirici, pre svega u zbirci βOgnjeno raΔanje domovineβ. Branko ΔopiΔ je cenjen i kao deΔji pisac, prvenstveno zahvaljujuΔi ΕΎivoj maΕ‘ti i daru za spretno uobliΔavanje svojih posmatranja, ali i nesumnjivom humoristiΔkom talentu. Napisao je preko trideset knjiga za decu, meΔu kojima su i dva romana. Dela Grob Branka ΔopiΔa u Aleji zasluΕΎnih graΔana na beogradskom Novom groblju Zbirke pripovedaka Pod GrmeΔom (1938), Borci i bjegunci (1939),[12] Planinci (1940), Rosa na bajonetima (1946), Sveti magarac (1946), Surova Ε‘kola (1948), Ljudi s repom (1949), Odabrane ratne pripovetke (1950), Izabrane humoristiΔke priΔe (1952), Ljubav i smrt (1953), Dragi likovi (1953), DoΕΎivljaji Nikoletine BursaΔa (1955), DjeΔak prati zmaja (1956), Gorki med (1959), BaΕ‘ta sljezove boje (1970); Vasilisa i monah (1975); Skiti jure zeca (1977); Romani Prolom (1952), Gluvi barut (1957), Ne tuguj bronzana straΕΎo (1958) Osma ofanziva (1964), Delije na BihaΔu (1975); Zbirke pesama Ognjeno raΔanje domovine (1944), Pjesme (1945), Ratnikovo proljeΔe (1947); Komedije DoΕΎivljaji Vuka Bubala Odumiranje meΔeda Dela za decu U svijetu medvjeda i leptirova (1940), pripovetke PriΔe partizanke (1944), pripovetke Pjesme pionirke (1945), pesme Bojna lira pionira (1945), pesme DruΕΎina junaka (1945), pripovetke Bajka o sestri Koviljki (1946), proza DoΕΎivljaji kuma Torbe (1946), pripovetke Vratolomne priΔe (1947), pripovetke Armija odbrana tvoja (1947), pesme SunΔana republika (1948), pesme Rudar i mjesec (1948), pesme JeΕΎeva kuΔica (1949), pesma PriΔe ispod zmajevih krila (1950), pripovetke Pijetao i maΔka (1952), pripovetke DoΕΎivljaji maΔka ToΕ‘e (1954), pripovetke Raspjevani cvrΔak (1955), pesme Lalaj Bao, Δarobna Ε‘uma (1957), pesme Orlovi rano lete (1957), roman Bosonogo djetinjstvo (1957), pripovetke Partizanske tuΕΎne bajke (1958), pripovetke VeΔernje priΔe, (1958), priΔe u stihu Djeda TriΕ‘in mlin (1960), zbirka pesama PriΔe zanesenog djeΔaka (1960), pripovetke MagareΔe godine (1960), roman Ribar i maΔak (1960), pesme Slavno vojevanje (1961), roman Mjesec i njegova baka (1962), pesme Δarobna Ε‘uma (1962), pesme Bitka u Zlatnoj dolini (1963), roman Krava sa drvenom nogom (1963), pripovetke PriΔe za najmlaΔe (1963), pripovetke Ε arov u zemlji bajki (1964), pripovetke Mala moja iz Bosanske Krupe (1971), pesme Glava u klancu, noge na vrancu (1971), pripovetke Lijan vodi karavane (1975), pripovetke. Sabrana dela objavljena u 12 knjiga 1960. objavljena u 14 knjiga 1978. Ekranizacije na filmu i TV Igrani filmovi Ε½ivjeΔe ovaj narod (1947), dugometraΕΎni film, originalni scenario, reΕΎija Nikola PopoviΔ, Jadran film, Zagreb Major Bauk (1951), dugometraΕΎni film, originalni scenario, reΕΎija Nikola PopoviΔ, Bosna film, Sarajevo Nikoletina BursaΔ (1964), dugometraΕΎni film, ekranizacija istoimenog romana, reΕΎija Branko Bauer, Jadran film, Zagreb Orlovi rano lete (1966), dugometraΕΎni film, ekranizacija istoimenog romana, reΕΎija Soja JovanoviΔ, Avala film, Beograd HajduΔka vremena (1977), dugometraΕΎni film, ekranizacija zbirki pripovedaka, reΕΎija Vladimir Tadej, Jadran film, Zagreb Gluvi barut (1990), dugometraΕΎni film, po motivima istoimenog romana, reΕΎija Bahrudin Bato ΔengiΔ, DP Forum, Sarajevo, Beograd film, Beograd, Jadran film, Zagreb Vidi joΕ‘ OΕ βBranko ΔopiΔβ Banja Luka Narodna biblioteka βBranko ΔopiΔβ u ΔajniΔu Narodna biblioteka βBranko ΔopiΔβ u Brodu Dijapazon β Branko ΔopiΔ OΕ βBranko ΔopiΔβ (Prijedor) Biblioteka βBranko ΔopiΔβ (VraniΔ) Biblioteka βLaza KostiΔβ Δukarica βTribina knjiΕΎevnosti za decu βBranko ΔopiΔβ
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Korice se odvojile od tabaka, ostalo uredno! Lepo ilustrovano ! Ilustrovao: Dalibor Parac Branko ΔopiΔ (HaΕ‘ani, Bosanska krajina, 1. januar 1915 β Beograd, 26. mart 1984) bio je srpski i jugoslovenski knjiΕΎevnik. Osnovnu Ε‘kolu zavrΕ‘io je u rodnom mestu, niΕΎu gimnaziju u BihaΔu, a uΔiteljsku Ε‘kolu pohaΔao je u Banjoj Luci, Delnicama i Sarajevu, te je zavrΕ‘io u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1940. godine na grupi za pedagogiju.[1] Prvu priΔu objavio je 1928. godine, a prvu pripovetku 1936. Njegova dela su, izmeΔu ostalih, prevoΔena na engleski, nemaΔki, francuski i ruski jezik. Bio je Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti i Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. IzvrΕ‘io je samoubistvo skokom sa mosta Bratstva i jedinstva.[2] U ΔopiΔevim delima dominiraju teme iz ΕΎivota ljudi iz Bosanske krajine i NarodnooslobodilaΔkog rata. Branko ΔopiΔ roΔen je 1. januara 1915. godine u selu HaΕ‘anima pod planinom GrmeΔom.[3] U isto vreme, njegov otac Vid, kao vojnik austrougarske armije, borio se negde na frontu u Karpatima, a njegov stric NidΕΎo, srpski dobrovoljac, borio se u srpskoj vojsci protiv Austrougarske. Kad mu je bilo Δetiri godine, umro mu je otac. ΔopiΔ je, zajedno sa mlaΔim bratom i sestrom, ostao da ΕΎivi pored majke Soje, dede Radeta i strica NidΕΎe. Prva proΔitana knjiga bila mu je βMigel Servantesβ koju je, negde u treΔem razredu, kupio od uΔiteljice. U toj knjizi bio je opisan ΕΎivot slavnog Ε‘panskog pisca Servantesa, skupa sa nekoliko odlomaka iz njegovog romana βDon Kihotβ. SledeΔe proΔitane knjige bile su βDoΕΎivljaji jednog vukaβ, pa βDoΕΎivljaji jedne kornjaΔeβ.[4] Branko ΔopiΔ, Mira AleΔkoviΔ i BlaΕΎe Koneski u partizanima (1944). Prvo Ε‘tampano delo objavio je sa Δetrnaest godina u omladinskom Δasopisu βVenacβ 1928. godine. ΔopiΔ je pohaΔao uΔiteljsku Ε‘kolu u Banjoj Luci i Sarajevu, a zavrΕ‘io u Karlovcu, a Filozofski fakultet u Beogradu. VeΔ kao student afirmisao se kao darovit pisac i skrenuo na sebe paΕΎnju knjiΕΎevne kritike, izmeΔu ostalog piΕ‘uΔi u βPoliticiβ, gde mu je urednik Ε½ivko MiliΔeviΔ u knjiΕΎevnom dodatku objavio tek Ε‘estu poslatu pripovetku β βSmrtno ruvo Soje Δubriloveβ ( (Politika, 8. 5. 1936). βTaj datum sam zapamtio za Δitav ΕΎivotβ, ispovedao se docnije. βImao sam dvadeset jednu godinuβ¦ Zaredao ja onda da objavljujem priΔe u βPoliticiβ, mjeseΔno po dvije, Δak i triβ¦ β.[5] 1939. godine je dobio novoustanovljenu nagradu βMilan RakiΔβ. U martu 1941. je dobio nagradu za delo `Borci i begunci`.[6] UoΔi Drugog svetskog rata nalazio se u ΔaΔkom bataljonu u Mariboru. U danima Aprilskog rata on je, sa grupom svojih drugova, pokuΕ‘ao da pruΕΎi otpor neprijatelju kod MrkonjiΔ Grada. Posle toga je otiΕ‘ao u svoj rodni kraj, a sa poΔetkom ustanka, stupio je u redove ustanika i meΔu njima ostao tokom cele narodnooslobodilaΔke borbe. Sve vreme rata bio je ratni dopisnik zajedno s nerazdvojnim prijateljem i kumom, knjiΕΎevnikom Skenderom KulenoviΔem. Posle rata jedan je od osnivaΔa deΔjeg lista Pionir i njegov urednik, a potom je poΔeo profesionalno da se bavi knjiΕΎevnoΕ‘Δu.[7] Smatra se jednim od najveΔih deΔjih pisaca roΔenih na jugoslovenskim prostorima. Dela su mu prevoΔena na ruski, engleski, francuski, nemaΔki, ukrajinski, poljski, ΔeΕ‘ki, bugarski, rumunski, slovenaΔki i maΔarski jezik. Bio je Δlan SANU i ANUSRBiH. Celi radni i ΕΎivotni vek nakon Drugog svetskog rata Branko ΔopiΔ je proveo u Beogradu, ali je Δesto putovao po Jugoslaviji i drugim evropskim drΕΎavama. Za knjiΕΎevni rad dobio je, meΔu ostalim, Nagradu AVNOJ-a i NjegoΕ‘evu nagradu (obe 1972). Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih odlikovanja. Svoj stan u Beogradu, ulica kralja Milana 23, u kom je ΕΎiveo od 1972. do smrti, poklonio je SANU.[8] PuriΕ‘a ΔorΔeviΔ je 2015. godine reΕΎirao dokumentarni film βMala moja iz Bosanske Krupeβ posveΔen Branku ΔopiΔu.[9] Svake godine se odrΕΎava simpozijum o Branku ΔopiΔu, 2019. je bio u BeΔu.[10] KnjiΕΎevni opus Njegova prozna dela proΕΎeta su lirikom i ΕΎivopisnim realistiΔkim slikanjem seoskog ΕΎivota, poznavanjem ΕΎivota i mentaliteta ljudi sa sela, vedrinom i ΕΎivoΕ‘Δu duha. Kreirao je mnoΕ‘tvo upeΔatljivih i ΕΎivopisnih likova i dogaΔaja nadahnutom pripovedaΔkom tehnikom koristeΔi sveΕΎ, soΔan i slikovit jezik pri Δemu je inspiraciju nalazio u svom podgrmeΔkom zaviΔaju. ΔopiΔa su doratnim pripovetkama najviΕ‘e zanimali siromaΕ‘ni seljaci, sanjari i prosjaci, deca, skitnice i nadniΔari, i on je o svima njima priΔao sa briΕΎnim, zaΕ‘titniΔkim razumevanjem. U lirski intoniranim ratnim pripovetkama ΔopiΔ je nadahnuto opisivao herojske podvige, muΔeniΕ‘tvo i samopregor svojih junaka. PoΔetkom 1950ih godina ΔopiΔ je poΔeo da piΕ‘e i satiriΔne priΔe u kojima je oΕ‘tro kritikovao ruΕΎne pojave u tadaΕ‘njici. Jedna od takvih priΔa bila je i βJeretiΔka priΔaβ objavljena u βJeΕΎuβ koja je pokrenula lavinu osuda sa vrha partije i vlasti, a u hajci na pisca uΔestvovao je i Broz koji je rekao da on liΔno takvu satiru neΔe dozvoliti, ali da pisac neΔe biti ni uhapΕ‘en.[11] KnjiΕΎevni istoriΔar Ratko PekoviΔ napisao je knjigu βSudanije Branku ΔopiΔuβ u kojoj je detaljno opisana cela hajka na pisca. Sa uspehom se ogledao i u pisanju romana iako su prirodi njegovog knjiΕΎevnog talenta viΕ‘e odgovarale kraΔe forme β pripovetke i novele. Romani βProlomβ i βGluvi barutβ slikaju uΔeΕ‘Δe seljaka Bosanske Krajine u ustanku, a βNe tuguj bronzana straΕΎoβ prilagoΔavanje tih istih seljaka, sada kolonista, novim uslovima ΕΎivota u Vojvodini. Glavnina ΔopiΔevog proznog opusa humoristiΔki je intonirana, a humor nalazi u prirodi i mentalitetu njegovih junaka koji i u najteΕΎim ΕΎivotnim trenucima znaju da saΔuvaju vedrinu i da se nasmeju Δak i vlastitoj nevolji. Sem toga, ΔopiΔ je od onih pisaca koji su svoj posmatraΔki talenat naroΔito iskazivali kroz otkrivanje sitnih ljudskih mana i nedostataka. Iako je ΔopiΔ bio pisac epske Ε‘irine i zamaha sa uroΔenim pripovedaΔkim i humoristiΔkim darom, u njegovim delima vidljiva je i jedna lirska ΕΎica koja se nije pokazivala samo u opisima bosanskih pejzaΕΎa veΔ i u portretisanju ljudskih likova koji su mu bili bliski i dragi. Ta ΔopiΔeva poetska ΕΎica naroΔito je vidljiva u njegovoj ratnoj lirici, pre svega u zbirci βOgnjeno raΔanje domovineβ. Branko ΔopiΔ je cenjen i kao deΔji pisac, prvenstveno zahvaljujuΔi ΕΎivoj maΕ‘ti i daru za spretno uobliΔavanje svojih posmatranja, ali i nesumnjivom humoristiΔkom talentu. Napisao je preko trideset knjiga za decu, meΔu kojima su i dva romana. Dela Grob Branka ΔopiΔa u Aleji zasluΕΎnih graΔana na beogradskom Novom groblju Zbirke pripovedaka Pod GrmeΔom (1938), Borci i bjegunci (1939),[12] Planinci (1940), Rosa na bajonetima (1946), Sveti magarac (1946), Surova Ε‘kola (1948), Ljudi s repom (1949), Odabrane ratne pripovetke (1950), Izabrane humoristiΔke priΔe (1952), Ljubav i smrt (1953), Dragi likovi (1953), DoΕΎivljaji Nikoletine BursaΔa (1955), DjeΔak prati zmaja (1956), Gorki med (1959), BaΕ‘ta sljezove boje (1970); Vasilisa i monah (1975); Skiti jure zeca (1977); Romani Prolom (1952), Gluvi barut (1957), Ne tuguj bronzana straΕΎo (1958) Osma ofanziva (1964), Delije na BihaΔu (1975); Zbirke pesama Ognjeno raΔanje domovine (1944), Pjesme (1945), Ratnikovo proljeΔe (1947); Komedije DoΕΎivljaji Vuka Bubala Odumiranje meΔeda Dela za decu U svijetu medvjeda i leptirova (1940), pripovetke PriΔe partizanke (1944), pripovetke Pjesme pionirke (1945), pesme Bojna lira pionira (1945), pesme DruΕΎina junaka (1945), pripovetke Bajka o sestri Koviljki (1946), proza DoΕΎivljaji kuma Torbe (1946), pripovetke Vratolomne priΔe (1947), pripovetke Armija odbrana tvoja (1947), pesme SunΔana republika (1948), pesme Rudar i mjesec (1948), pesme JeΕΎeva kuΔica (1949), pesma PriΔe ispod zmajevih krila (1950), pripovetke Pijetao i maΔka (1952), pripovetke DoΕΎivljaji maΔka ToΕ‘e (1954), pripovetke Raspjevani cvrΔak (1955), pesme Lalaj Bao, Δarobna Ε‘uma (1957), pesme Orlovi rano lete (1957), roman Bosonogo djetinjstvo (1957), pripovetke Partizanske tuΕΎne bajke (1958), pripovetke VeΔernje priΔe, (1958), priΔe u stihu Djeda TriΕ‘in mlin (1960), zbirka pesama PriΔe zanesenog djeΔaka (1960), pripovetke MagareΔe godine (1960), roman Ribar i maΔak (1960), pesme Slavno vojevanje (1961), roman Mjesec i njegova baka (1962), pesme Δarobna Ε‘uma (1962), pesme Bitka u Zlatnoj dolini (1963), roman Krava sa drvenom nogom (1963), pripovetke PriΔe za najmlaΔe (1963), pripovetke Ε arov u zemlji bajki (1964), pripovetke Mala moja iz Bosanske Krupe (1971), pesme Glava u klancu, noge na vrancu (1971), pripovetke Lijan vodi karavane (1975), pripovetke. Sabrana dela objavljena u 12 knjiga 1960. objavljena u 14 knjiga 1978. Ekranizacije na filmu i TV Igrani filmovi Ε½ivjeΔe ovaj narod (1947), dugometraΕΎni film, originalni scenario, reΕΎija Nikola PopoviΔ, Jadran film, Zagreb Major Bauk (1951), dugometraΕΎni film, originalni scenario, reΕΎija Nikola PopoviΔ, Bosna film, Sarajevo Nikoletina BursaΔ (1964), dugometraΕΎni film, ekranizacija istoimenog romana, reΕΎija Branko Bauer, Jadran film, Zagreb Orlovi rano lete (1966), dugometraΕΎni film, ekranizacija istoimenog romana, reΕΎija Soja JovanoviΔ, Avala film, Beograd HajduΔka vremena (1977), dugometraΕΎni film, ekranizacija zbirki pripovedaka, reΕΎija Vladimir Tadej, Jadran film, Zagreb Gluvi barut (1990), dugometraΕΎni film, po motivima istoimenog romana, reΕΎija Bahrudin Bato ΔengiΔ, DP Forum, Sarajevo, Beograd film, Beograd, Jadran film, Zagreb Vidi joΕ‘ OΕ βBranko ΔopiΔβ Banja Luka Narodna biblioteka βBranko ΔopiΔβ u ΔajniΔu Narodna biblioteka βBranko ΔopiΔβ u Brodu Dijapazon β Branko ΔopiΔ OΕ βBranko ΔopiΔβ (Prijedor) Biblioteka βBranko ΔopiΔβ (VraniΔ) Biblioteka βLaza KostiΔβ Δukarica βTribina knjiΕΎevnosti za decu βBranko ΔopiΔβ
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! 1) BOJOVNICI I BJEGUNCI 2) LJUBAV I SMRT ---- Rikna malkice ostecena u vrhu nista strasno! 3) STARI NEVJERNIK 4) PROLOM -------------- FALI !!! 5) DOΕ½IVLJAJI NIKOLETINE BURSAΔA / NE TUGUJ BRONZANA STRAZO 6) GLUVI BARUT 7) OSMA OFANZIVA 8) PJESME / PJESME PIONIRKE 9) PRIΔE ISPOD ZMAJEVIH KRILA 10) BOSONOGO DJETINJSTVO 11) PIONIRSKA TRILOGIJA : ORLOVI RANO LETE / SLAVNO VOJEVANJE / BITKA U ZLATNOJ DOLINI 12) DELIJE NA BIHACU 13) BASTA SLJEZOVE BOJE / GLAVA U KLANCU NOGE NA VRANCU 14) ODUMIRANJE MEDJEDA Branko ΔopiΔ (HaΕ‘ani, Bosanska krajina, 1. januar 1915 β Beograd, 26. mart 1984) bio je srpski i jugoslovenski knjiΕΎevnik. Osnovnu Ε‘kolu zavrΕ‘io je u rodnom mestu, niΕΎu gimnaziju u BihaΔu, a uΔiteljsku Ε‘kolu pohaΔao je u Banjoj Luci, Delnicama i Sarajevu, te je zavrΕ‘io u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1940. godine na grupi za pedagogiju.[1] Prvu priΔu objavio je 1928. godine, a prvu pripovetku 1936. Njegova dela su, izmeΔu ostalih, prevoΔena na engleski, nemaΔki, francuski i ruski jezik. Bio je Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti i Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. IzvrΕ‘io je samoubistvo skokom sa mosta Bratstva i jedinstva.[2] U ΔopiΔevim delima dominiraju teme iz ΕΎivota ljudi iz Bosanske krajine i NarodnooslobodilaΔkog rata. Branko ΔopiΔ roΔen je 1. januara 1915. godine u selu HaΕ‘anima pod planinom GrmeΔom.[3] U isto vreme, njegov otac Vid, kao vojnik austrougarske armije, borio se negde na frontu u Karpatima, a njegov stric NidΕΎo, srpski dobrovoljac, borio se u srpskoj vojsci protiv Austrougarske. Kad mu je bilo Δetiri godine, umro mu je otac. ΔopiΔ je, zajedno sa mlaΔim bratom i sestrom, ostao da ΕΎivi pored majke Soje, dede Radeta i strica NidΕΎe. Prva proΔitana knjiga bila mu je βMigel Servantesβ koju je, negde u treΔem razredu, kupio od uΔiteljice. U toj knjizi bio je opisan ΕΎivot slavnog Ε‘panskog pisca Servantesa, skupa sa nekoliko odlomaka iz njegovog romana βDon Kihotβ. SledeΔe proΔitane knjige bile su βDoΕΎivljaji jednog vukaβ, pa βDoΕΎivljaji jedne kornjaΔeβ.[4] Branko ΔopiΔ, Mira AleΔkoviΔ i BlaΕΎe Koneski u partizanima (1944). Prvo Ε‘tampano delo objavio je sa Δetrnaest godina u omladinskom Δasopisu βVenacβ 1928. godine. ΔopiΔ je pohaΔao uΔiteljsku Ε‘kolu u Banjoj Luci i Sarajevu, a zavrΕ‘io u Karlovcu, a Filozofski fakultet u Beogradu. VeΔ kao student afirmisao se kao darovit pisac i skrenuo na sebe paΕΎnju knjiΕΎevne kritike, izmeΔu ostalog piΕ‘uΔi u βPoliticiβ, gde mu je urednik Ε½ivko MiliΔeviΔ u knjiΕΎevnom dodatku objavio tek Ε‘estu poslatu pripovetku β βSmrtno ruvo Soje Δubriloveβ ( (Politika, 8. 5. 1936). βTaj datum sam zapamtio za Δitav ΕΎivotβ, ispovedao se docnije. βImao sam dvadeset jednu godinuβ¦ Zaredao ja onda da objavljujem priΔe u βPoliticiβ, mjeseΔno po dvije, Δak i triβ¦ β.[5] 1939. godine je dobio novoustanovljenu nagradu βMilan RakiΔβ. U martu 1941. je dobio nagradu za delo `Borci i begunci`.[6] UoΔi Drugog svetskog rata nalazio se u ΔaΔkom bataljonu u Mariboru. U danima Aprilskog rata on je, sa grupom svojih drugova, pokuΕ‘ao da pruΕΎi otpor neprijatelju kod MrkonjiΔ Grada. Posle toga je otiΕ‘ao u svoj rodni kraj, a sa poΔetkom ustanka, stupio je u redove ustanika i meΔu njima ostao tokom cele narodnooslobodilaΔke borbe. Sve vreme rata bio je ratni dopisnik zajedno s nerazdvojnim prijateljem i kumom, knjiΕΎevnikom Skenderom KulenoviΔem. Posle rata jedan je od osnivaΔa deΔjeg lista Pionir i njegov urednik, a potom je poΔeo profesionalno da se bavi knjiΕΎevnoΕ‘Δu.[7] Smatra se jednim od najveΔih deΔjih pisaca roΔenih na jugoslovenskim prostorima. Dela su mu prevoΔena na ruski, engleski, francuski, nemaΔki, ukrajinski, poljski, ΔeΕ‘ki, bugarski, rumunski, slovenaΔki i maΔarski jezik. Bio je Δlan SANU i ANUSRBiH. Celi radni i ΕΎivotni vek nakon Drugog svetskog rata Branko ΔopiΔ je proveo u Beogradu, ali je Δesto putovao po Jugoslaviji i drugim evropskim drΕΎavama. Za knjiΕΎevni rad dobio je, meΔu ostalim, Nagradu AVNOJ-a i NjegoΕ‘evu nagradu (obe 1972). Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih odlikovanja. Svoj stan u Beogradu, ulica kralja Milana 23, u kom je ΕΎiveo od 1972. do smrti, poklonio je SANU.[8] PuriΕ‘a ΔorΔeviΔ je 2015. godine reΕΎirao dokumentarni film βMala moja iz Bosanske Krupeβ posveΔen Branku ΔopiΔu.[9] Svake godine se odrΕΎava simpozijum o Branku ΔopiΔu, 2019. je bio u BeΔu.[10] KnjiΕΎevni opus Njegova prozna dela proΕΎeta su lirikom i ΕΎivopisnim realistiΔkim slikanjem seoskog ΕΎivota, poznavanjem ΕΎivota i mentaliteta ljudi sa sela, vedrinom i ΕΎivoΕ‘Δu duha. Kreirao je mnoΕ‘tvo upeΔatljivih i ΕΎivopisnih likova i dogaΔaja nadahnutom pripovedaΔkom tehnikom koristeΔi sveΕΎ, soΔan i slikovit jezik pri Δemu je inspiraciju nalazio u svom podgrmeΔkom zaviΔaju. ΔopiΔa su doratnim pripovetkama najviΕ‘e zanimali siromaΕ‘ni seljaci, sanjari i prosjaci, deca, skitnice i nadniΔari, i on je o svima njima priΔao sa briΕΎnim, zaΕ‘titniΔkim razumevanjem. U lirski intoniranim ratnim pripovetkama ΔopiΔ je nadahnuto opisivao herojske podvige, muΔeniΕ‘tvo i samopregor svojih junaka. PoΔetkom 1950ih godina ΔopiΔ je poΔeo da piΕ‘e i satiriΔne priΔe u kojima je oΕ‘tro kritikovao ruΕΎne pojave u tadaΕ‘njici. Jedna od takvih priΔa bila je i βJeretiΔka priΔaβ objavljena u βJeΕΎuβ koja je pokrenula lavinu osuda sa vrha partije i vlasti, a u hajci na pisca uΔestvovao je i Broz koji je rekao da on liΔno takvu satiru neΔe dozvoliti, ali da pisac neΔe biti ni uhapΕ‘en.[11] KnjiΕΎevni istoriΔar Ratko PekoviΔ napisao je knjigu βSudanije Branku ΔopiΔuβ u kojoj je detaljno opisana cela hajka na pisca. Sa uspehom se ogledao i u pisanju romana iako su prirodi njegovog knjiΕΎevnog talenta viΕ‘e odgovarale kraΔe forme β pripovetke i novele. Romani βProlomβ i βGluvi barutβ slikaju uΔeΕ‘Δe seljaka Bosanske Krajine u ustanku, a βNe tuguj bronzana straΕΎoβ prilagoΔavanje tih istih seljaka, sada kolonista, novim uslovima ΕΎivota u Vojvodini. Glavnina ΔopiΔevog proznog opusa humoristiΔki je intonirana, a humor nalazi u prirodi i mentalitetu njegovih junaka koji i u najteΕΎim ΕΎivotnim trenucima znaju da saΔuvaju vedrinu i da se nasmeju Δak i vlastitoj nevolji. Sem toga, ΔopiΔ je od onih pisaca koji su svoj posmatraΔki talenat naroΔito iskazivali kroz otkrivanje sitnih ljudskih mana i nedostataka. Iako je ΔopiΔ bio pisac epske Ε‘irine i zamaha sa uroΔenim pripovedaΔkim i humoristiΔkim darom, u njegovim delima vidljiva je i jedna lirska ΕΎica koja se nije pokazivala samo u opisima bosanskih pejzaΕΎa veΔ i u portretisanju ljudskih likova koji su mu bili bliski i dragi. Ta ΔopiΔeva poetska ΕΎica naroΔito je vidljiva u njegovoj ratnoj lirici, pre svega u zbirci βOgnjeno raΔanje domovineβ. Branko ΔopiΔ je cenjen i kao deΔji pisac, prvenstveno zahvaljujuΔi ΕΎivoj maΕ‘ti i daru za spretno uobliΔavanje svojih posmatranja, ali i nesumnjivom humoristiΔkom talentu. Napisao je preko trideset knjiga za decu, meΔu kojima su i dva romana. Dela Grob Branka ΔopiΔa u Aleji zasluΕΎnih graΔana na beogradskom Novom groblju Zbirke pripovedaka Pod GrmeΔom (1938), Borci i bjegunci (1939),[12] Planinci (1940), Rosa na bajonetima (1946), Sveti magarac (1946), Surova Ε‘kola (1948), Ljudi s repom (1949), Odabrane ratne pripovetke (1950), Izabrane humoristiΔke priΔe (1952), Ljubav i smrt (1953), Dragi likovi (1953), DoΕΎivljaji Nikoletine BursaΔa (1955), DjeΔak prati zmaja (1956), Gorki med (1959), BaΕ‘ta sljezove boje (1970); Vasilisa i monah (1975); Skiti jure zeca (1977); Romani Prolom (1952), Gluvi barut (1957), Ne tuguj bronzana straΕΎo (1958) Osma ofanziva (1964), Delije na BihaΔu (1975); Zbirke pesama Ognjeno raΔanje domovine (1944), Pjesme (1945), Ratnikovo proljeΔe (1947); Komedije DoΕΎivljaji Vuka Bubala Odumiranje meΔeda Dela za decu U svijetu medvjeda i leptirova (1940), pripovetke PriΔe partizanke (1944), pripovetke Pjesme pionirke (1945), pesme Bojna lira pionira (1945), pesme DruΕΎina junaka (1945), pripovetke Bajka o sestri Koviljki (1946), proza DoΕΎivljaji kuma Torbe (1946), pripovetke Vratolomne priΔe (1947), pripovetke Armija odbrana tvoja (1947), pesme SunΔana republika (1948), pesme Rudar i mjesec (1948), pesme JeΕΎeva kuΔica (1949), pesma PriΔe ispod zmajevih krila (1950), pripovetke Pijetao i maΔka (1952), pripovetke DoΕΎivljaji maΔka ToΕ‘e (1954), pripovetke Raspjevani cvrΔak (1955), pesme Lalaj Bao, Δarobna Ε‘uma (1957), pesme Orlovi rano lete (1957), roman Bosonogo djetinjstvo (1957), pripovetke Partizanske tuΕΎne bajke (1958), pripovetke VeΔernje priΔe, (1958), priΔe u stihu Djeda TriΕ‘in mlin (1960), zbirka pesama PriΔe zanesenog djeΔaka (1960), pripovetke MagareΔe godine (1960), roman Ribar i maΔak (1960), pesme Slavno vojevanje (1961), roman Mjesec i njegova baka (1962), pesme Δarobna Ε‘uma (1962), pesme Bitka u Zlatnoj dolini (1963), roman Krava sa drvenom nogom (1963), pripovetke PriΔe za najmlaΔe (1963), pripovetke Ε arov u zemlji bajki (1964), pripovetke Mala moja iz Bosanske Krupe (1971), pesme Glava u klancu, noge na vrancu (1971), pripovetke Lijan vodi karavane (1975), pripovetke. Sabrana dela objavljena u 12 knjiga 1960. objavljena u 14 knjiga 1978. Ekranizacije na filmu i TV Igrani filmovi Ε½ivjeΔe ovaj narod (1947), dugometraΕΎni film, originalni scenario, reΕΎija Nikola PopoviΔ, Jadran film, Zagreb Major Bauk (1951), dugometraΕΎni film, originalni scenario, reΕΎija Nikola PopoviΔ, Bosna film, Sarajevo Nikoletina BursaΔ (1964), dugometraΕΎni film, ekranizacija istoimenog romana, reΕΎija Branko Bauer, Jadran film, Zagreb Orlovi rano lete (1966), dugometraΕΎni film, ekranizacija istoimenog romana, reΕΎija Soja JovanoviΔ, Avala film, Beograd HajduΔka vremena (1977), dugometraΕΎni film, ekranizacija zbirki pripovedaka, reΕΎija Vladimir Tadej, Jadran film, Zagreb Gluvi barut (1990), dugometraΕΎni film, po motivima istoimenog romana, reΕΎija Bahrudin Bato ΔengiΔ, DP Forum, Sarajevo, Beograd film, Beograd, Jadran film, Zagreb Vidi joΕ‘ OΕ βBranko ΔopiΔβ Banja Luka Narodna biblioteka βBranko ΔopiΔβ u ΔajniΔu Narodna biblioteka βBranko ΔopiΔβ u Brodu Dijapazon β Branko ΔopiΔ OΕ βBranko ΔopiΔβ (Prijedor) Biblioteka βBranko ΔopiΔβ (VraniΔ) Biblioteka βLaza KostiΔβ Δukarica βTribina knjiΕΎevnosti za decu βBranko ΔopiΔβ
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! 1) BOJOVNICI I BJEGUNCI 2) LJUBAV I SMRT 3) STARI NEVJERNIK 4) PROLOM 5) DOΕ½IVLJAJI NIKOLETINE BURSAΔA / NE TUGUJ BRONZANA STRAZO 6) GLUVI BARUT 7) OSMA OFANZIVA 8) PJESME / PJESME PIONIRKE 9) PRIΔE ISPOD ZMAJEVIH KRILA 10) BOSONOGO DJETINJSTVO 11) PIONIRSKA TRILOGIJA : ORLOVI RANO LETE / SLAVNO VOJEVANJE / BITKA U ZLATNOJ DOLINI 12) DELIJE NA BIHACU 13) BASTA SLJEZOVE BOJE / GLAVA U KLANCU NOGE NA VRANCU 14) ODUMIRANJE MEDJEDA Branko ΔopiΔ (HaΕ‘ani, Bosanska krajina, 1. januar 1915 β Beograd, 26. mart 1984) bio je srpski i jugoslovenski knjiΕΎevnik. Osnovnu Ε‘kolu zavrΕ‘io je u rodnom mestu, niΕΎu gimnaziju u BihaΔu, a uΔiteljsku Ε‘kolu pohaΔao je u Banjoj Luci, Delnicama i Sarajevu, te je zavrΕ‘io u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1940. godine na grupi za pedagogiju.[1] Prvu priΔu objavio je 1928. godine, a prvu pripovetku 1936. Njegova dela su, izmeΔu ostalih, prevoΔena na engleski, nemaΔki, francuski i ruski jezik. Bio je Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti i Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. IzvrΕ‘io je samoubistvo skokom sa mosta Bratstva i jedinstva.[2] U ΔopiΔevim delima dominiraju teme iz ΕΎivota ljudi iz Bosanske krajine i NarodnooslobodilaΔkog rata. Branko ΔopiΔ roΔen je 1. januara 1915. godine u selu HaΕ‘anima pod planinom GrmeΔom.[3] U isto vreme, njegov otac Vid, kao vojnik austrougarske armije, borio se negde na frontu u Karpatima, a njegov stric NidΕΎo, srpski dobrovoljac, borio se u srpskoj vojsci protiv Austrougarske. Kad mu je bilo Δetiri godine, umro mu je otac. ΔopiΔ je, zajedno sa mlaΔim bratom i sestrom, ostao da ΕΎivi pored majke Soje, dede Radeta i strica NidΕΎe. Prva proΔitana knjiga bila mu je βMigel Servantesβ koju je, negde u treΔem razredu, kupio od uΔiteljice. U toj knjizi bio je opisan ΕΎivot slavnog Ε‘panskog pisca Servantesa, skupa sa nekoliko odlomaka iz njegovog romana βDon Kihotβ. SledeΔe proΔitane knjige bile su βDoΕΎivljaji jednog vukaβ, pa βDoΕΎivljaji jedne kornjaΔeβ.[4] Branko ΔopiΔ, Mira AleΔkoviΔ i BlaΕΎe Koneski u partizanima (1944). Prvo Ε‘tampano delo objavio je sa Δetrnaest godina u omladinskom Δasopisu βVenacβ 1928. godine. ΔopiΔ je pohaΔao uΔiteljsku Ε‘kolu u Banjoj Luci i Sarajevu, a zavrΕ‘io u Karlovcu, a Filozofski fakultet u Beogradu. VeΔ kao student afirmisao se kao darovit pisac i skrenuo na sebe paΕΎnju knjiΕΎevne kritike, izmeΔu ostalog piΕ‘uΔi u βPoliticiβ, gde mu je urednik Ε½ivko MiliΔeviΔ u knjiΕΎevnom dodatku objavio tek Ε‘estu poslatu pripovetku β βSmrtno ruvo Soje Δubriloveβ ( (Politika, 8. 5. 1936). βTaj datum sam zapamtio za Δitav ΕΎivotβ, ispovedao se docnije. βImao sam dvadeset jednu godinuβ¦ Zaredao ja onda da objavljujem priΔe u βPoliticiβ, mjeseΔno po dvije, Δak i triβ¦ β.[5] 1939. godine je dobio novoustanovljenu nagradu βMilan RakiΔβ. U martu 1941. je dobio nagradu za delo `Borci i begunci`.[6] UoΔi Drugog svetskog rata nalazio se u ΔaΔkom bataljonu u Mariboru. U danima Aprilskog rata on je, sa grupom svojih drugova, pokuΕ‘ao da pruΕΎi otpor neprijatelju kod MrkonjiΔ Grada. Posle toga je otiΕ‘ao u svoj rodni kraj, a sa poΔetkom ustanka, stupio je u redove ustanika i meΔu njima ostao tokom cele narodnooslobodilaΔke borbe. Sve vreme rata bio je ratni dopisnik zajedno s nerazdvojnim prijateljem i kumom, knjiΕΎevnikom Skenderom KulenoviΔem. Posle rata jedan je od osnivaΔa deΔjeg lista Pionir i njegov urednik, a potom je poΔeo profesionalno da se bavi knjiΕΎevnoΕ‘Δu.[7] Smatra se jednim od najveΔih deΔjih pisaca roΔenih na jugoslovenskim prostorima. Dela su mu prevoΔena na ruski, engleski, francuski, nemaΔki, ukrajinski, poljski, ΔeΕ‘ki, bugarski, rumunski, slovenaΔki i maΔarski jezik. Bio je Δlan SANU i ANUSRBiH. Celi radni i ΕΎivotni vek nakon Drugog svetskog rata Branko ΔopiΔ je proveo u Beogradu, ali je Δesto putovao po Jugoslaviji i drugim evropskim drΕΎavama. Za knjiΕΎevni rad dobio je, meΔu ostalim, Nagradu AVNOJ-a i NjegoΕ‘evu nagradu (obe 1972). Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih odlikovanja. Svoj stan u Beogradu, ulica kralja Milana 23, u kom je ΕΎiveo od 1972. do smrti, poklonio je SANU.[8] PuriΕ‘a ΔorΔeviΔ je 2015. godine reΕΎirao dokumentarni film βMala moja iz Bosanske Krupeβ posveΔen Branku ΔopiΔu.[9] Svake godine se odrΕΎava simpozijum o Branku ΔopiΔu, 2019. je bio u BeΔu.[10] KnjiΕΎevni opus Njegova prozna dela proΕΎeta su lirikom i ΕΎivopisnim realistiΔkim slikanjem seoskog ΕΎivota, poznavanjem ΕΎivota i mentaliteta ljudi sa sela, vedrinom i ΕΎivoΕ‘Δu duha. Kreirao je mnoΕ‘tvo upeΔatljivih i ΕΎivopisnih likova i dogaΔaja nadahnutom pripovedaΔkom tehnikom koristeΔi sveΕΎ, soΔan i slikovit jezik pri Δemu je inspiraciju nalazio u svom podgrmeΔkom zaviΔaju. ΔopiΔa su doratnim pripovetkama najviΕ‘e zanimali siromaΕ‘ni seljaci, sanjari i prosjaci, deca, skitnice i nadniΔari, i on je o svima njima priΔao sa briΕΎnim, zaΕ‘titniΔkim razumevanjem. U lirski intoniranim ratnim pripovetkama ΔopiΔ je nadahnuto opisivao herojske podvige, muΔeniΕ‘tvo i samopregor svojih junaka. PoΔetkom 1950ih godina ΔopiΔ je poΔeo da piΕ‘e i satiriΔne priΔe u kojima je oΕ‘tro kritikovao ruΕΎne pojave u tadaΕ‘njici. Jedna od takvih priΔa bila je i βJeretiΔka priΔaβ objavljena u βJeΕΎuβ koja je pokrenula lavinu osuda sa vrha partije i vlasti, a u hajci na pisca uΔestvovao je i Broz koji je rekao da on liΔno takvu satiru neΔe dozvoliti, ali da pisac neΔe biti ni uhapΕ‘en.[11] KnjiΕΎevni istoriΔar Ratko PekoviΔ napisao je knjigu βSudanije Branku ΔopiΔuβ u kojoj je detaljno opisana cela hajka na pisca. Sa uspehom se ogledao i u pisanju romana iako su prirodi njegovog knjiΕΎevnog talenta viΕ‘e odgovarale kraΔe forme β pripovetke i novele. Romani βProlomβ i βGluvi barutβ slikaju uΔeΕ‘Δe seljaka Bosanske Krajine u ustanku, a βNe tuguj bronzana straΕΎoβ prilagoΔavanje tih istih seljaka, sada kolonista, novim uslovima ΕΎivota u Vojvodini. Glavnina ΔopiΔevog proznog opusa humoristiΔki je intonirana, a humor nalazi u prirodi i mentalitetu njegovih junaka koji i u najteΕΎim ΕΎivotnim trenucima znaju da saΔuvaju vedrinu i da se nasmeju Δak i vlastitoj nevolji. Sem toga, ΔopiΔ je od onih pisaca koji su svoj posmatraΔki talenat naroΔito iskazivali kroz otkrivanje sitnih ljudskih mana i nedostataka. Iako je ΔopiΔ bio pisac epske Ε‘irine i zamaha sa uroΔenim pripovedaΔkim i humoristiΔkim darom, u njegovim delima vidljiva je i jedna lirska ΕΎica koja se nije pokazivala samo u opisima bosanskih pejzaΕΎa veΔ i u portretisanju ljudskih likova koji su mu bili bliski i dragi. Ta ΔopiΔeva poetska ΕΎica naroΔito je vidljiva u njegovoj ratnoj lirici, pre svega u zbirci βOgnjeno raΔanje domovineβ. Branko ΔopiΔ je cenjen i kao deΔji pisac, prvenstveno zahvaljujuΔi ΕΎivoj maΕ‘ti i daru za spretno uobliΔavanje svojih posmatranja, ali i nesumnjivom humoristiΔkom talentu. Napisao je preko trideset knjiga za decu, meΔu kojima su i dva romana. Dela Grob Branka ΔopiΔa u Aleji zasluΕΎnih graΔana na beogradskom Novom groblju Zbirke pripovedaka Pod GrmeΔom (1938), Borci i bjegunci (1939),[12] Planinci (1940), Rosa na bajonetima (1946), Sveti magarac (1946), Surova Ε‘kola (1948), Ljudi s repom (1949), Odabrane ratne pripovetke (1950), Izabrane humoristiΔke priΔe (1952), Ljubav i smrt (1953), Dragi likovi (1953), DoΕΎivljaji Nikoletine BursaΔa (1955), DjeΔak prati zmaja (1956), Gorki med (1959), BaΕ‘ta sljezove boje (1970); Vasilisa i monah (1975); Skiti jure zeca (1977); Romani Prolom (1952), Gluvi barut (1957), Ne tuguj bronzana straΕΎo (1958) Osma ofanziva (1964), Delije na BihaΔu (1975); Zbirke pesama Ognjeno raΔanje domovine (1944), Pjesme (1945), Ratnikovo proljeΔe (1947); Komedije DoΕΎivljaji Vuka Bubala Odumiranje meΔeda Dela za decu U svijetu medvjeda i leptirova (1940), pripovetke PriΔe partizanke (1944), pripovetke Pjesme pionirke (1945), pesme Bojna lira pionira (1945), pesme DruΕΎina junaka (1945), pripovetke Bajka o sestri Koviljki (1946), proza DoΕΎivljaji kuma Torbe (1946), pripovetke Vratolomne priΔe (1947), pripovetke Armija odbrana tvoja (1947), pesme SunΔana republika (1948), pesme Rudar i mjesec (1948), pesme JeΕΎeva kuΔica (1949), pesma PriΔe ispod zmajevih krila (1950), pripovetke Pijetao i maΔka (1952), pripovetke DoΕΎivljaji maΔka ToΕ‘e (1954), pripovetke Raspjevani cvrΔak (1955), pesme Lalaj Bao, Δarobna Ε‘uma (1957), pesme Orlovi rano lete (1957), roman Bosonogo djetinjstvo (1957), pripovetke Partizanske tuΕΎne bajke (1958), pripovetke VeΔernje priΔe, (1958), priΔe u stihu Djeda TriΕ‘in mlin (1960), zbirka pesama PriΔe zanesenog djeΔaka (1960), pripovetke MagareΔe godine (1960), roman Ribar i maΔak (1960), pesme Slavno vojevanje (1961), roman Mjesec i njegova baka (1962), pesme Δarobna Ε‘uma (1962), pesme Bitka u Zlatnoj dolini (1963), roman Krava sa drvenom nogom (1963), pripovetke PriΔe za najmlaΔe (1963), pripovetke Ε arov u zemlji bajki (1964), pripovetke Mala moja iz Bosanske Krupe (1971), pesme Glava u klancu, noge na vrancu (1971), pripovetke Lijan vodi karavane (1975), pripovetke. Sabrana dela objavljena u 12 knjiga 1960. objavljena u 14 knjiga 1978. Ekranizacije na filmu i TV Igrani filmovi Ε½ivjeΔe ovaj narod (1947), dugometraΕΎni film, originalni scenario, reΕΎija Nikola PopoviΔ, Jadran film, Zagreb Major Bauk (1951), dugometraΕΎni film, originalni scenario, reΕΎija Nikola PopoviΔ, Bosna film, Sarajevo Nikoletina BursaΔ (1964), dugometraΕΎni film, ekranizacija istoimenog romana, reΕΎija Branko Bauer, Jadran film, Zagreb Orlovi rano lete (1966), dugometraΕΎni film, ekranizacija istoimenog romana, reΕΎija Soja JovanoviΔ, Avala film, Beograd HajduΔka vremena (1977), dugometraΕΎni film, ekranizacija zbirki pripovedaka, reΕΎija Vladimir Tadej, Jadran film, Zagreb Gluvi barut (1990), dugometraΕΎni film, po motivima istoimenog romana, reΕΎija Bahrudin Bato ΔengiΔ, DP Forum, Sarajevo, Beograd film, Beograd, Jadran film, Zagreb Vidi joΕ‘ OΕ βBranko ΔopiΔβ Banja Luka Narodna biblioteka βBranko ΔopiΔβ u ΔajniΔu Narodna biblioteka βBranko ΔopiΔβ u Brodu Dijapazon β Branko ΔopiΔ OΕ βBranko ΔopiΔβ (Prijedor) Biblioteka βBranko ΔopiΔβ (VraniΔ) Biblioteka βLaza KostiΔβ Δukarica βTribina knjiΕΎevnosti za decu βBranko ΔopiΔβ
Edicija Plava ptica β KOMPLET 102 - deset kola po deset knjiga, plus 2 knjige vanredno izdanje - retko u kompletu, oΔuvanost dosta dobra, ima poneka slabija, ima i poneka odliΔna, neke imaju malo iskrzan omot, veΔina veoma dobar, na 2 knjige nedostaje omot, nekoliko ima posvetu ili peΔat, ali sve u svemu veoma dobar komplet. Jugoslovenske izdavaΔke edicije: βPlava pticaβ Jugoslovensko izdavaΕ‘tvo bilo je i ostalo jedna od najboljih asocijacija na drΕΎavnu tvorevinu koja je u periodu od 1918. do 1941. godine imala znaΔajne izdavaΔe, edicije i Ε‘tamparske poduhvate. Od 1945. godine i uspostavljanja socijalistiΔke Jugoslavije mnoge postojeΔe edicije i mnoge veΔ postojeΔe izdavaΔke kuΔe nastavile su sa izlaΕΎenjem i sa radom, iako, u nekim sluΔajevima, promenjenih naziva i, u veΔini sluΔajeva, oblika vlasniΕ‘tva. TakoΔe, u socijalistiΔkoj Jugoslaviji stvoreno je nebrojeno mnogo novih izdavaΔa, novih edicija, Δasopisa i izdavaΔkih poduhvata. Jedna od glavnih distinkcija socijalistiΔke Jugoslavije i njene izdavaΔke aktivnosti u odnosu na kraljevinu je ta da je u socijalistiΔkoj Jugoslaviji koliΔina izdavaΔkih kuΔa, naslova i prevoda bila veΔa, ali i da je tiraΕΎ izdanja bio neuporedivo veΔi. Kao Ε‘to Δemo videti, i u kraljevini je postojalo naΔelo opismenjavanja masa i prosveΔivanja ali, oΔigledno, nije bilo realizacija, iz ekonomskih razloga ili zbog naΔina voΔenja kulturne politike, nalik onima koje su usledile kasnije, u socijalistiΔkoj Jugoslaviji, kada su odreΔena izdanja dostizala tiraΕΎ i do 20 hiljada primeraka! Danas u potpunosti nezamislivo, ne samo zbog koliΔine novca potrebne za tiraΕΎ i, ne bez znaΔaja, kvalitet izdanja, veΔ i zbog smanjene teritorije za distribuciju i prodaju knjiga. Treba pomenuti da su rezultati jugoslovenskog izdavaΕ‘tva ΕΎivi i danas i da krase biblioteke, ne samo nekadaΕ‘njih graΔana te drΕΎave, veΔ i potonjih generacija jer mnoge knjige su ostale relevantne i zahvaljujuΔi kvalitetu opreme izdrΕΎale su starost od 40, 50, 60 i viΕ‘e godina a da nisu (naroΔito) oΕ‘teΔene. JoΕ‘ jedan od glavnih doprinosa opstanku tih βproizvodaβ, uprkos protoku vremena i promeni druΕ‘tvene klime, jeste da mnogi naslovi nisu preΕ‘tampavani niti su ponovo prevoΔeni (prevodi su bili, pored kvaliteta opreme i tiraΕΎa, glavna distinkcija ovog izdavaΕ‘tva, i po pitanju koliΔine prevoda i po pitanju kvaliteta prevoda). Pojavom sajtova za prodaju antikvarnih i polovnih knjiga mnoga izdanja ponovo su se naΕ‘la pred Δitaocima. Naziv Jugoslovenske izdavaΔke edicije podrazumeva, pre svega, hronoloΕ‘ki okvir. U nekim od narednih tekstova naΔi Δe se oni izdavaΔki poduhvati koji obuhvataju period od 1918. do 1989. godine. Ovde Δe se naΔi edicije koje su izlazile u okviru izdavaΔkih kuΔa Nolit (Nova literatura, postoji od 1928. godine, osnovali su je braΔa Pavle i Oto Bihali), Prosveta (IzdavaΔko preduzeΔe Gece Kona postoji od 1901. godine, posle rata nastavlja sa radom pod ovim imenom), BIGZ (Beogradski izdavaΔki grafiΔki zavod do β70 godina 20. veka bavio se samo Ε‘tampanjem knjiga u zgradi koju je u kraljevini Jugoslaviji za potrebe drΕΎavne Ε‘tamparije projektovao DragiΕ‘a BraΕ‘ovan; stanje te zgrade danas i privatizacija te izdavaΔke kuΔe koja je Ε‘tampala najbolje filozofske knjige i dΕΎepna izdanja u tiraΕΎu od minimum 10 hiljada primeraka najbolje svedoΔe o kulturnoj politici, rezultatima privatizacije i izdavaΕ‘tvu posle 1990. godine), SKZ (Srpska knjiΕΎevna zadruga, osnovana 1892. godine u Beogradu, naΕ‘a najstarija izdavaΔka kuΔa), IP Jugoslavija (kasnije prisajedinjena sa Prosvetom), IP Vuk KaradΕΎiΔ, IP Rad (osnovan 1949. godine, najpoznatiji po ediciji βReΔ i misaoβ), Kultura (kasnije prisajedinjena sa BIGZom), DeΔije novine (Gornji Milanovac), Otokar KerΕ‘ovani (Rijeka, Opatija), Naprijed (Zagreb), SveuΔiliΕ‘na naklada Liber, GrafiΔki zavod Hrvatske, Svetlost (Sarajevo), Veselin MasleΕ‘a (Sarajevo), Obod (Cetinje), Bratstvo Jedinstvo (Novi Sad), Minerva (Subotica), Matica srpska (Novi Sad), i mnogi drugi. Treba dodati da su sve ove izdavaΔke kuΔe imale knjiΕΎare na najboljim mestima u gradu (baΕ‘ kao i bisokopi), i da je tokom privatizacije motiv onih koji su kupovali ove izdavaΔke kuΔe prvenstveno bio poslovni prostor koji bi dobili, a koji je uz knjiΕΎare podrazumevao i magacine, kancelarije uredniΕ‘tva, kao i lokale u drugim gradovima bivΕ‘ih republika. Ogromni prostori na najboljim lokacijama u gradu preΕ‘li su iz drΕΎavnog (druΕ‘tvenog) u privatno vlasniΕ‘tvo. U prostore knjiΕΎara uslelile su se banke i butici. O tempora! o mores! Pre Drugog svetskog rata postojale su tri znaΔajne deΔije edicije: Plava ptica, Zatna knjiga i KADOK. Sve tri edicije bile su u izdanju Gece Kona, iako je KADOK prvobitno izlazio u okviru IzdavaΔke knjiΕΎarnice Radomira D. ΔukoviΔa. Edicije su bile znaΔajne na nivou cele Jugoslavije, izlazile su u Beogradu, Ε‘tampane su na Δirilici. GrafiΔka oprema za sve tri edicije ostala je ista i u SFRJ. Edicija omladinske literature Plava ptica pokrenuta je u izdanju Gece Kona, Δuvenog knjiΕΎara i izdavaΔa od Δije je izdavaΔke kuΔe nastala izdavaΔka kuΔa Prosveta. Plavu pticu je do 1941. godine izdavao Geca Kon, od 1941. do 1944. izdavaΔka kuΔa Jugoistok, a od kraja Drugog svetskog rata pa do raspada SFRJ ediciju su izdavale IP Jugoslavija i IP Prosveta. KADOK je posle rata, takoΔe, preuzela Prosveta. Δovek koji je osmislio ediciju Plava ptica i bio njen prvi urednik je Ε½ivojin Bata VukadinoviΔ (Δuprija, 29. septembar 1902. β Beograd, 15. jul 1949), novinar, dramski pisac i prevodilac koji je gimnaziju zavrΕ‘io u Beogradu a studije svetske knjiΕΎevnosti i germanistike u BeΔu i Berlinu. Kao novinar radio je u Politici, u kojoj je 1930. godine pokrenuo Politikin dodatak za decu. Zajedno sa Vladislavom Ribnikarom i DuΕ‘anom Dudom TimotijeviΔem bio je Δlan prve redakcije Politikinog zabavnika. DeΔjom i omladinskom knjiΕΎevnoΕ‘Δu bavio se i u izdavaΔkoj kuΔi Geca Kon, u kojoj je bio urednik i osnivaΔ edicija Zlatna knjiga i Plava ptica. Zajedno sa NuΕ‘iΔevom Δerkom Gitom osnovao je 1937. godine PovlaΕ‘Δeno pozoriΕ‘te za decu i omladinu Roda. Sa porodicom NuΕ‘iΔ bio je u vezi i preko supruge Sofije, roΔene NovakoviΔ, koja je bila roΔaka Branislava NuΕ‘iΔa. Tokom Drugog svetskog rata radio je kao lektor i korektor u IzdavaΔko-prosvetnoj zadruzi, a posle osloboΔenja predavao je scenski govor na Visokoj filmskoj Ε‘koli u Beogradu. U nastavku sledi spisak knjiga edicije Plava ptica koje su izaΕ‘le pre II svetskog rata. NajznaΔajniji urednik posleratne edicije Plava ptica bio je Ε½ika BogdanoviΔ. Ε½ika BogdanoviΔ je roΔen 1932. godine u Beogradu. Bio je jedan od najznaΔajnijih urednika i radnika u kulturi posleratne Jugoslavije. Edicije koje je pokrenuo i ureΔivao obrazovale su i ulepΕ‘ale su ΕΎivot i odrastanje stotinama hiljada ljudi. Neke od edicija koje je pokrenuo i ureΔivao bile su Kentaur, Zenit, Polaris, Plava ptica. Kao kritiΔar lista Borba dobitnik je nagrade za filmsku kritiku 1962. godine. Bio je direktor Jugoslovenske kinoteke, urednik i voditelj serijala Svet dΕΎeza na Radio Beogradu. PokretaΔ je jednog od najznaΔajnijih evropskih Δasopisa o teoriji i istoriji stripa Pegaz (1974). Autor je velikog broja struΔnih knjiga, romana, pripovetki, zbirki poezije, putopisa, eseja, monografija. Bavio se prevoΔenjem, a na tom polju je zapaΕΎen sa prevodima Tolkina, Asimova, Junga, Stanislava Lema, Artura Klarka i mnogih drugih. Edicija Plava ptica dobila je naziv prema drami Morisa Meterlinka Plava ptica iz 1908. godine. Kako su u ovoj ediciji izlazili romani, Meterlinkovo delo nikada nije objavljeno unutar nje jer je u pitanju drama. GrafiΔka oprema ovih knjiga izuzetno je bila bitna i upeΔatljiva, Ε‘to je jedan od kljuΔnih aspekata za uspeΕ‘nu i prepoznatljivu ediciju. Posleratni dizajn pratio je predratni, iako se oprema knjiga unekoliko razlikovala. Predratne knjige imale su tvrde korice koje su se sastojale od papira nalepljenog preko kartona dok su u posleratnoj Jugoslaviji knjige iz ove edicije imale βkoΕΎniβ povez. U predratnoj ediciji postojala su, takoΔe, izdanja i u mekom povezu dok su u posleratnoj ediciji Ε‘tampana samo izdanja u tvrdom povezu. U obe varijante izdanja su bila praΔena belim zaΕ‘titnim omotom. Idejno reΕ‘enje omota i naslovnog lista osmislio je Mihailo S. Petrov. Ilustracije na omotu radio je BoΕΎidar VeselinoviΔ. Izdanja su bila praΔenja i ilustracijama unutar teksta koje su pripadale razliΔitim umetnicima i koje su naroΔito ulepΕ‘avale ove knjige. U nastavku sledi spisak knjiga izaΕ‘lih u periodu posle Drugog svetskog rata. I kolo: 1. H. DΕΎ. Velsβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Rat svetova 2. K. Majβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Blago u Srebrnom Jezeru 1 3. K. Majβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Blago u Srebrnom Jezeru 2 4. E Salgariβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Breg Svetlosti 5. Ε½. A. Roni Starijiβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Vatra 6. DΕΎ. O. Kervudβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Lovci vukova 7. K. Dojlβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Baskervilski pas 8. R. Kiplingβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Knjiga o dΕΎungli 1 9. R. Kiplingβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Knjiga o dΕΎungli 2 10. DΕΎ. Londonβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..DΕΎeri Ostrvljanin II kolo: 11. H. SjenkjeviΔβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Kroz pustiniu i praΕ‘umu 1 12. H. SjenkjeviΔβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Kroz pustiniu i praΕ‘umu 2 13. DΕΎ. O. Kervudβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Lovci zlata 14. N. Bajkovβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Veliki Van 15. Z. Grejβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Osvetnik praΕ‘ume 16. N. Gogoljβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Vij, kralj duhova 17. K. Dojlβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..IΕ‘Δezli svet 18. DΕ½. Londonβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Majkl, brat DΕΎerijev 19. A. Tolstojβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Ivan Grozni 1 20. A. Tolstojβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Ivan Grozni 2 III kolo: 21. K. Majβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦ Sin lovca na medvede 22. K. Majβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Duh Ljana Estakada 23. J. Lariβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Karik i Valja 24. DΕΎ. A. Roni Starijiβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.DΕΎinovski Lav 25. H. Gilbertβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Robin Hud 1 26. H. Gilbertβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Robin Hud 2 27. V. Bonzelsβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..PΔelica Maja 28. E. T. Sitonβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Rolf i Kvonab 29. A. Beljajevβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Amfibija 30. R. Montgomeriβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.KarkadΕΎu IV kolo: 31. E. Salgariβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Crni gusar 32. R. Hagardβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Rudnici cara Solomona 33. DΕΎ. Londonβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Beli oΔnjak 34. F. Trelerβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦GauΔov sin 35. R. L. Stivensonβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Crna strela 36. J. Korinjecβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Tamo daleko, preko reke 37. M. Murkokβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Erlik od Melnibonea 38. B. Prusβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Faraon 1 39. B. Prusβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Faraon 2 40. B. Prusβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Faraon 3 V kolo: 41. DΕΎ. Lukasβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Zvezdani ratovi 42. K. Kampanjβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Zbogom mojih petnaest godina 43. M. Ε eliβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.FrankenΕ‘tajn 44. DΕ½. Stajnbekβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Kralj Artur 1 45. DΕ½. Stajnbekβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Kralj Artur 2 46. Δ. Robertsβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Ridji lisac 47. T. Bruksβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.MaΔ od Ε anare 1 48. T. Bruksβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.MaΔ od Ε anare 2 49. T. Bruksβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.MaΔ od Ε anare 3 50. DΕ½. Vebsterβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Tata dugonja VI kolo: 51. M. Langlβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Kapije vremena 52. L. Tolstojβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..HadΕΎi Murat 53. B. Kliriβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Prva ljubav 54. M. Murkokβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Mornar na moru sudbine 55. V. Derlufβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Karavan za Oregon 56. V. Skotβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Ajvanho 1 57. V. Skotβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Ajvanho 2 58. E. Salgariβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Kraljica Kariba 59. DΕΎ. F. Kuperβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Uhoda 60. S. O Delβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Ostrvo plavih delfina VII kolo: 61. L. Tersonβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Svemirski brod Galaktika 62. P. de Mendelsonβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Marijana moje mladosti 63. G. Gardonjiβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Rob Huna 64. M. Langlβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Vihor pred vratima 65. V. Frolovβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Senka sumnje 66. V. VandΕΎerinβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.U davno doba 67. F. H. Bernetβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Tajna napuΕ‘tenog vrta 68. DΕΎ. Kjelgardβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Crvenko 69. M. Murkokβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Zla kob belog vuka 70. N. F. Mejzerβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Deda, volim te VIII kolo: 71. M. Tvenβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦ β¦β¦.Novi doΕΎivljaji Toma Sojera 72. F. A. Suliβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦ β¦β¦β¦..Leon i Leonina 1 73. F. A. Suliβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Leon i Leonina 2 74. Ε½. Vernβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦JuΕΎna zvezda 75. B. Stokerβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Drakula 1 76. B. Stokerβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Drakula 2 77. K. Majβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.U dolini smrti 78. Kaverinβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Dva Kapetana 1 79. Kaverinβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Dva Kapetana 2 80. P. UroΕ‘eviΔβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Tihana iz Erga IX kolo: 81. E. de AmiΔisβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Srce 82. K. Majβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Sibirski lovac 83. V. Vahmanβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Morski Δavo 84. A. Troajaβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Mala Vju 85. H. Maloβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Bez porodice 1 86. H. Maloβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Bez porodice 2 87. M. Murkokβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Kula koja iΕ‘Δezava 88. H. Viliamsonβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Vidra Tarka 89. F. Merijetβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Brodolom Pacifika 1 90. F. Merijetβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Brodolom Pacifika 2 X kolo: 91. E. B. Litonβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Poslednji dani Pompeja 92. M. Parhomovβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Ulica 93. A. Arnoldβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Mladi Ε erlok Holms (BEZ OMOTA) 94. V. R. Martinesβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.DoΕΎivljaji Simona Bolivara 95. A. Ε omloβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Kaoβ¦ 96. V. Janβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Batu-kan (BEZ OMOTA) 97. P. Divoaβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Lavaredovih pet marjaΕ‘a 98. A. i E. Sifertβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Bela 99. R. Sabatjeβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Ε vedske Ε‘ibice 100. D. Orgelβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Δavo u BeΔu Vanredna izdanja: 101. M. Murkokβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Vitez sudbine 1 102. M. Murkokβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Vitez sudbine 2 Ovo je prvi tekst koji se ovom edicijom bavi na sistematiΔan naΔin. Neverovatno je da o ovakvoj Δinjenici naΕ‘e kulture, koja je zasluΕΎna za obrazovanje hiljada ljudi, postoji samo jedan tekst β sentimentalno seΔanje β beskrajno puta kopiran na viΕ‘e sajtova. Uglavnom su se Ε‘turi i nepotpuni podaci mogli pronaΔi o ovoj ediciji i njenom uredniku na internetu. Ukoliko planiramo da ovakve Δinjenice kulture zapamtimo i prenesemo ih na naredne generacije, moramo da se viΕ‘e, bolje i pedantnije angaΕΎujemo na internetu. Kako sam i sama odrastala zahvaljujuΔi knjigama Senka sumnje, JuΕΎna zvezda, Faraon, Bela, Zbogom mojih petnaest godina, odluΔila sam da ja budem ta koja Δe ispraviti nepravdu. U pitanju je, naravno, pokuΕ‘aj i sve greΕ‘ke u tekstu, faktiΔke ili interpretativne, su moje. Sa druge strane, sve zasluge i zahvalnice idu SiniΕ‘i LekiΔu, beogradskom antikvaru i ljubitelju stare knjige, koji mi je pomogao pri sastavljanju ovog teksta, pre svega snabdevajuΔi me spiskovima i Δinjenicama u vezi sa ovom edicijom, ali i sa Δinjenicama u vezi sa jugoslovenskim izdavaΕ‘tvom u celini. Tags: Jugoslavija Jugoslovenske izdavaΔke edicije Plava Plava ptica Ptice SiniΕ‘a LekiΔ Srpska knjiΕΎevnost i kultura Ε½ika BogdanoviΔ NajznaΔajnije jugoslovenske izdavaΔke edicije KC
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Sve knjige imaju zastitne omote, koji su po malo iskrzani, kod dve knjige zastitni omotac znatno losiji. Sve ostalo u redu. Jugoslovenske izdavaΔke edicije: βPlava pticaβ Jugoslovensko izdavaΕ‘tvo bilo je i ostalo jedna od najboljih asocijacija na drΕΎavnu tvorevinu koja je u periodu od 1918. do 1941. godine imala znaΔajne izdavaΔe, edicije i Ε‘tamparske poduhvate. Od 1945. godine i uspostavljanja socijalistiΔke Jugoslavije mnoge postojeΔe edicije i mnoge veΔ postojeΔe izdavaΔke kuΔe nastavile su sa izlaΕΎenjem i sa radom, iako, u nekim sluΔajevima, promenjenih naziva i, u veΔini sluΔajeva, oblika vlasniΕ‘tva. TakoΔe, u socijalistiΔkoj Jugoslaviji stvoreno je nebrojeno mnogo novih izdavaΔa, novih edicija, Δasopisa i izdavaΔkih poduhvata. Jedna od glavnih distinkcija socijalistiΔke Jugoslavije i njene izdavaΔke aktivnosti u odnosu na kraljevinu je ta da je u socijalistiΔkoj Jugoslaviji koliΔina izdavaΔkih kuΔa, naslova i prevoda bila veΔa, ali i da je tiraΕΎ izdanja bio neuporedivo veΔi. Kao Ε‘to Δemo videti, i u kraljevini je postojalo naΔelo opismenjavanja masa i prosveΔivanja ali, oΔigledno, nije bilo realizacija, iz ekonomskih razloga ili zbog naΔina voΔenja kulturne politike, nalik onima koje su usledile kasnije, u socijalistiΔkoj Jugoslaviji, kada su odreΔena izdanja dostizala tiraΕΎ i do 20 hiljada primeraka! Danas u potpunosti nezamislivo, ne samo zbog koliΔine novca potrebne za tiraΕΎ i, ne bez znaΔaja, kvalitet izdanja, veΔ i zbog smanjene teritorije za distribuciju i prodaju knjiga. Treba pomenuti da su rezultati jugoslovenskog izdavaΕ‘tva ΕΎivi i danas i da krase biblioteke, ne samo nekadaΕ‘njih graΔana te drΕΎave, veΔ i potonjih generacija jer mnoge knjige su ostale relevantne i zahvaljujuΔi kvalitetu opreme izdrΕΎale su starost od 40, 50, 60 i viΕ‘e godina a da nisu (naroΔito) oΕ‘teΔene. JoΕ‘ jedan od glavnih doprinosa opstanku tih βproizvodaβ, uprkos protoku vremena i promeni druΕ‘tvene klime, jeste da mnogi naslovi nisu preΕ‘tampavani niti su ponovo prevoΔeni (prevodi su bili, pored kvaliteta opreme i tiraΕΎa, glavna distinkcija ovog izdavaΕ‘tva, i po pitanju koliΔine prevoda i po pitanju kvaliteta prevoda). Pojavom sajtova za prodaju antikvarnih i polovnih knjiga mnoga izdanja ponovo su se naΕ‘la pred Δitaocima. Naziv Jugoslovenske izdavaΔke edicije podrazumeva, pre svega, hronoloΕ‘ki okvir. U nekim od narednih tekstova naΔi Δe se oni izdavaΔki poduhvati koji obuhvataju period od 1918. do 1989. godine. Ovde Δe se naΔi edicije koje su izlazile u okviru izdavaΔkih kuΔa Nolit (Nova literatura, postoji od 1928. godine, osnovali su je braΔa Pavle i Oto Bihali), Prosveta (IzdavaΔko preduzeΔe Gece Kona postoji od 1901. godine, posle rata nastavlja sa radom pod ovim imenom), BIGZ (Beogradski izdavaΔki grafiΔki zavod do β70 godina 20. veka bavio se samo Ε‘tampanjem knjiga u zgradi koju je u kraljevini Jugoslaviji za potrebe drΕΎavne Ε‘tamparije projektovao DragiΕ‘a BraΕ‘ovan; stanje te zgrade danas i privatizacija te izdavaΔke kuΔe koja je Ε‘tampala najbolje filozofske knjige i dΕΎepna izdanja u tiraΕΎu od minimum 10 hiljada primeraka najbolje svedoΔe o kulturnoj politici, rezultatima privatizacije i izdavaΕ‘tvu posle 1990. godine), SKZ (Srpska knjiΕΎevna zadruga, osnovana 1892. godine u Beogradu, naΕ‘a najstarija izdavaΔka kuΔa), IP Jugoslavija (kasnije prisajedinjena sa Prosvetom), IP Vuk KaradΕΎiΔ, IP Rad (osnovan 1949. godine, najpoznatiji po ediciji βReΔ i misaoβ), Kultura (kasnije prisajedinjena sa BIGZom), DeΔije novine (Gornji Milanovac), Otokar KerΕ‘ovani (Rijeka, Opatija), Naprijed (Zagreb), SveuΔiliΕ‘na naklada Liber, GrafiΔki zavod Hrvatske, Svetlost (Sarajevo), Veselin MasleΕ‘a (Sarajevo), Obod (Cetinje), Bratstvo Jedinstvo (Novi Sad), Minerva (Subotica), Matica srpska (Novi Sad), i mnogi drugi. Treba dodati da su sve ove izdavaΔke kuΔe imale knjiΕΎare na najboljim mestima u gradu (baΕ‘ kao i bisokopi), i da je tokom privatizacije motiv onih koji su kupovali ove izdavaΔke kuΔe prvenstveno bio poslovni prostor koji bi dobili, a koji je uz knjiΕΎare podrazumevao i magacine, kancelarije uredniΕ‘tva, kao i lokale u drugim gradovima bivΕ‘ih republika. Ogromni prostori na najboljim lokacijama u gradu preΕ‘li su iz drΕΎavnog (druΕ‘tvenog) u privatno vlasniΕ‘tvo. U prostore knjiΕΎara uslelile su se banke i butici. O tempora! o mores! Pre Drugog svetskog rata postojale su tri znaΔajne deΔije edicije: Plava ptica, Zatna knjiga i KADOK. Sve tri edicije bile su u izdanju Gece Kona, iako je KADOK prvobitno izlazio u okviru IzdavaΔke knjiΕΎarnice Radomira D. ΔukoviΔa. Edicije su bile znaΔajne na nivou cele Jugoslavije, izlazile su u Beogradu, Ε‘tampane su na Δirilici. GrafiΔka oprema za sve tri edicije ostala je ista i u SFRJ. Edicija omladinske literature Plava ptica pokrenuta je u izdanju Gece Kona, Δuvenog knjiΕΎara i izdavaΔa od Δije je izdavaΔke kuΔe nastala izdavaΔka kuΔa Prosveta. Plavu pticu je do 1941. godine izdavao Geca Kon, od 1941. do 1944. izdavaΔka kuΔa Jugoistok, a od kraja Drugog svetskog rata pa do raspada SFRJ ediciju su izdavale IP Jugoslavija i IP Prosveta. KADOK je posle rata, takoΔe, preuzela Prosveta. Δovek koji je osmislio ediciju Plava ptica i bio njen prvi urednik je Ε½ivojin Bata VukadinoviΔ (Δuprija, 29. septembar 1902. β Beograd, 15. jul 1949), novinar, dramski pisac i prevodilac koji je gimnaziju zavrΕ‘io u Beogradu a studije svetske knjiΕΎevnosti i germanistike u BeΔu i Berlinu. Kao novinar radio je u Politici, u kojoj je 1930. godine pokrenuo Politikin dodatak za decu. Zajedno sa Vladislavom Ribnikarom i DuΕ‘anom Dudom TimotijeviΔem bio je Δlan prve redakcije Politikinog zabavnika. DeΔjom i omladinskom knjiΕΎevnoΕ‘Δu bavio se i u izdavaΔkoj kuΔi Geca Kon, u kojoj je bio urednik i osnivaΔ edicija Zlatna knjiga i Plava ptica. Zajedno sa NuΕ‘iΔevom Δerkom Gitom osnovao je 1937. godine PovlaΕ‘Δeno pozoriΕ‘te za decu i omladinu Roda. Sa porodicom NuΕ‘iΔ bio je u vezi i preko supruge Sofije, roΔene NovakoviΔ, koja je bila roΔaka Branislava NuΕ‘iΔa. Tokom Drugog svetskog rata radio je kao lektor i korektor u IzdavaΔko-prosvetnoj zadruzi, a posle osloboΔenja predavao je scenski govor na Visokoj filmskoj Ε‘koli u Beogradu. U nastavku sledi spisak knjiga edicije Plava ptica koje su izaΕ‘le pre II svetskog rata. NajznaΔajniji urednik posleratne edicije Plava ptica bio je Ε½ika BogdanoviΔ. Ε½ika BogdanoviΔ je roΔen 1932. godine u Beogradu. Bio je jedan od najznaΔajnijih urednika i radnika u kulturi posleratne Jugoslavije. Edicije koje je pokrenuo i ureΔivao obrazovale su i ulepΕ‘ale su ΕΎivot i odrastanje stotinama hiljada ljudi. Neke od edicija koje je pokrenuo i ureΔivao bile su Kentaur, Zenit, Polaris, Plava ptica. Kao kritiΔar lista Borba dobitnik je nagrade za filmsku kritiku 1962. godine. Bio je direktor Jugoslovenske kinoteke, urednik i voditelj serijala Svet dΕΎeza na Radio Beogradu. PokretaΔ je jednog od najznaΔajnijih evropskih Δasopisa o teoriji i istoriji stripa Pegaz (1974). Autor je velikog broja struΔnih knjiga, romana, pripovetki, zbirki poezije, putopisa, eseja, monografija. Bavio se prevoΔenjem, a na tom polju je zapaΕΎen sa prevodima Tolkina, Asimova, Junga, Stanislava Lema, Artura Klarka i mnogih drugih. Edicija Plava ptica dobila je naziv prema drami Morisa Meterlinka Plava ptica iz 1908. godine. Kako su u ovoj ediciji izlazili romani, Meterlinkovo delo nikada nije objavljeno unutar nje jer je u pitanju drama. GrafiΔka oprema ovih knjiga izuzetno je bila bitna i upeΔatljiva, Ε‘to je jedan od kljuΔnih aspekata za uspeΕ‘nu i prepoznatljivu ediciju. Posleratni dizajn pratio je predratni, iako se oprema knjiga unekoliko razlikovala. Predratne knjige imale su tvrde korice koje su se sastojale od papira nalepljenog preko kartona dok su u posleratnoj Jugoslaviji knjige iz ove edicije imale βkoΕΎniβ povez. U predratnoj ediciji postojala su, takoΔe, izdanja i u mekom povezu dok su u posleratnoj ediciji Ε‘tampana samo izdanja u tvrdom povezu. U obe varijante izdanja su bila praΔena belim zaΕ‘titnim omotom. Idejno reΕ‘enje omota i naslovnog lista osmislio je Mihailo S. Petrov. Ilustracije na omotu radio je BoΕΎidar VeselinoviΔ. Izdanja su bila praΔenja i ilustracijama unutar teksta koje su pripadale razliΔitim umetnicima i koje su naroΔito ulepΕ‘avale ove knjige. U nastavku sledi spisak knjiga izaΕ‘lih u periodu posle Drugog svetskog rata. I kolo: 1. H. DΕΎ. Velsβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Rat svetova 2. K. Majβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Blago u Srebrnom Jezeru 1 3. K. Majβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Blago u Srebrnom Jezeru 2 4. E Salgariβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Breg Svetlosti 5. Ε½. A. Roni Starijiβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Vatra 6. DΕΎ. O. Kervudβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Lovci vukova 7. K. Dojlβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Baskervilski pas 8. R. Kiplingβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Knjiga o dΕΎungli 1 9. R. Kiplingβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Knjiga o dΕΎungli 2 10. DΕΎ. Londonβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..DΕΎeri Ostrvljanin II kolo: 11. H. SjenkjeviΔβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Kroz pustiniu i praΕ‘umu 1 12. H. SjenkjeviΔβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Kroz pustiniu i praΕ‘umu 2 13. DΕΎ. O. Kervudβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Lovci zlata 14. N. Bajkovβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Veliki Van 15. Z. Grejβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Osvetnik praΕ‘ume 16. N. Gogoljβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Kralj Duhova 17. K. Dojlβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..IΕ‘Δezli svet 18. DΕ½. Londonβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Majkl, brat DΕΎerijev 19. A. Tolstojβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Ivan Grozni 1 20. A. Tolstojβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Ivan Grozni 2 III kolo: 21. K. Majβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦ Sin lovca na medvede 22. K. Majβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Duh Ljana Estakada 23. J. Lariβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Karik i Valja 24. DΕΎ. A. Roni Starijiβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.DΕΎinovski Lav 25. H. Gilbertβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Robin Hud 1 26. H. Gilbertβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Robin Hud 2 27. V. Bonzelsβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..PΔelica Maja 28. E. T. Sitonβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Rolf i Kvonab 29. A. Beljajevβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Amfibija 30. R. Montgomeriβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.KarkadΕΎu IV kolo: 31. E. Salgariβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Crni gusar --------- FALI β 32. R. Hagardβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Rudnici cara Solomona 33. DΕΎ. Londonβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Beli oΔnjak 34. F. Trelerβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦GauΔov sin 35. R. L. Stivensonβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Crna strela 36. J. Korinjecβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Tamo daleko, preko reke 37. M. Murkokβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Erlik od Melnibonea 38. B. Prusβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Faraon 1 39. B. Prusβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Faraon 2 40. B. Prusβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Faraon 3 V kolo: 41. DΕΎ. Lukasβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Zvezdani ratovi 42. K. Kampanjβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Zbogom mojih petnaest godina 43. M. Ε eliβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.FrankenΕ‘tajn 44. DΕ½. Stajnbekβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Kralj Artur 1 45. DΕ½. Stajnbekβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Kralj Artur 2 46. Δ. Robertsβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Ridji lisac 47. T. Bruksβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.MaΔ od Ε anare 1 48. T. Bruksβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.MaΔ od Ε anare 2 49. T. Bruksβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.MaΔ od Ε anare 3 50. DΕ½. Vebsterβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Tata dugonja ---------- Losiji omot VI kolo: 51. M. Langlβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Kapije vremena 52. L. Tolstojβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..HadΕΎi Murat 53. B. Kliriβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Prva ljubav 54. M. Murkokβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Mornar na moru sudbine 55. V. Derlufβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Karavan za Oregon 56. V. Skotβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Ajvanho 1 57. V. Skotβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Ajvanho 2 58. E. Salgariβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Kraljica Kariba 59. DΕΎ. F. Kuperβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Uhoda 60. S. O Delβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Ostrvo plavih pingvina -------- Omot losiji VII kolo: 61. L. Tersonβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Svemirski brod Galaktika 62. P. de Mendelsonβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Marijana moje mladosti 63. G. Gardonjiβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Rob Huna 64. M. Langlβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Vihor pred vratima 65. V. Frolovβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Senka sumnje 66. V. VandΕΎerinβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.U davno doba 67. F. H. Bernetβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Tajna napuΕ‘tenog vrta 68. DΕΎ. Kjelgardβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Crvenko 69. M. Murkokβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Zla kob belog vuka 70. N. F. Mejzerβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Deda, volim te VIII kolo: 71. M. Tvenβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦ β¦β¦.Novi doΕΎivljaji Toma Sojera ---------- FALI β 72. F. A. Suliβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦ β¦β¦β¦..Leon i Leonina 1 73. F. A. Suliβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Leon i Leonina 2 74. Ε½. Vernβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦JuΕΎna zvezda 75. B. Stokerβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Drakula 1 76. B. Stokerβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Drakula 2 77. K. Majβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.U dolini smrti 78. Kaverinβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Dva Kapetana 1 79. Kaverinβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Dva Kapetana 2 80. P. UroΕ‘eviΔβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Tihana iz Erga IX kolo: 81. E. de AmiΔisβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Srce 82. K. Majβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Sibirski lovac 83. V. Vahmanβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Morski Δavo 84. A. Troajaβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Mala Vju 85. H. Maloβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Bez porodice 1 86. H. Maloβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Bez porodice 2 87. M. Murkokβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Kula koja iΕ‘Δezava 88. H. Viliamsonβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Vidra Tarka 89. F. Merijetβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Brodolom Pacifika 1 90. F. Merijetβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Brodolom Pacifika 2 FALI CELO DESETO KOLO !!! X kolo: 91. E. B. Litonβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Poslednji dani Pompeja 92. M. Parhomovβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Ulica 93. A. Arnoldβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Mladi Ε erlok Holms (BEZ OMOTA) 94. V. R. Martinesβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.DoΕΎivljaji Simona Bolivara 95. A. Ε omloβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Kaoβ¦ 96. V. Janβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Batu-kan (BEZ OMOTA) 97. P. Divoaβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Lavaredovih pet marjaΕ‘a 98. A. i E. Sifertβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..Bela 99. R. Sabatjeβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.Ε vedske Ε‘ibice 100. D. Orgelβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Δavo u BeΔu Vanredna izdanja: 101. M. Murkokβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Vitez sudbine 1 102. M. Murkokβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦Vitez sudbine 2 Ovo je prvi tekst koji se ovom edicijom bavi na sistematiΔan naΔin. Neverovatno je da o ovakvoj Δinjenici naΕ‘e kulture, koja je zasluΕΎna za obrazovanje hiljada ljudi, postoji samo jedan tekst β sentimentalno seΔanje β beskrajno puta kopiran na viΕ‘e sajtova. Uglavnom su se Ε‘turi i nepotpuni podaci mogli pronaΔi o ovoj ediciji i njenom uredniku na internetu. Ukoliko planiramo da ovakve Δinjenice kulture zapamtimo i prenesemo ih na naredne generacije, moramo da se viΕ‘e, bolje i pedantnije angaΕΎujemo na internetu. Kako sam i sama odrastala zahvaljujuΔi knjigama Senka sumnje, JuΕΎna zvezda, Faraon, Bela, Zbogom mojih petnaest godina, odluΔila sam da ja budem ta koja Δe ispraviti nepravdu. U pitanju je, naravno, pokuΕ‘aj i sve greΕ‘ke u tekstu, faktiΔke ili interpretativne, su moje. Sa druge strane, sve zasluge i zahvalnice idu SiniΕ‘i LekiΔu, beogradskom antikvaru i ljubitelju stare knjige, koji mi je pomogao pri sastavljanju ovog teksta, pre svega snabdevajuΔi me spiskovima i Δinjenicama u vezi sa ovom edicijom, ali i sa Δinjenicama u vezi sa jugoslovenskim izdavaΕ‘tvom u celini. Tags: Jugoslavija Jugoslovenske izdavaΔke edicije Plava Plava ptica Ptice SiniΕ‘a LekiΔ Srpska knjiΕΎevnost i kultura Ε½ika BogdanoviΔ NajznaΔajnije jugoslovenske izdavaΔke edicije
Kao na slikama prvo izdanje prosveta 1960 Branko MiljkoviΔ (NiΕ‘[1], 29. januar 1934 β Zagreb, 12. februar 1961) bio je srpski i jugoslovenski pesnik, esejista i prevodilac. MiljkoviΔ je jedan od najpoznatijih srpskih pesnika druge polovine dvadesetog veka.[2] Biografija[uredi | uredi izvor] Brankov otac Gligorije (1907β1999) poreklom je iz GadΕΎinog Hana, a majka Marija (1908. roΔena Brailo) iz sela Trbounja kod DrniΕ‘a. Imao je i brata DragiΕ‘u (1939β1993) Δijim zalaganjem je za ΕΎivota i posle pesnikove smrti sreΔena i saΔuvana Brankova zaostavΕ‘tina. MiljkoviΔeva porodica vodi poreklo iz Zaplanja kod NiΕ‘a, odakle su se njegovi roditelji doselili u NiΕ‘.[3] MiljkoviΔ je detinjstvo provodio u periodu Drugog svetskog rata u porodiΔnoj kuΔi na periferiji NiΕ‘a u ulici Ljube DidiΔa 9. Brankovo odrastanje u porobljenom NiΕ‘u, u kome je bio svedok svih strahote rata i nasilja, najverovatnije Δe kasnije u psiholoΕ‘kom smislu biti zaΔetnik tema o smrti u njegovoj poeziji. Na Veliki petak 1944. godine, Branko posmatra kako savezniΔke bombe padaju na Sabornu crkvu, ali i na Ε‘kolu `Sveti Sava`. Video je svoju mladu komΕ‘inicu RuΕΎu, svoju prvu ljubav, kako je u nesvesnom stanju odnose u bolnicu. Uzalud su se Brankova majka i druge ΕΎene molile za RuΕΎu. Ona se viΕ‘e nikada nije probudila, a Branko Δe svoja deΔaΔka oseΔanja prema njoj iskazati dosta godina kasnije, u svojoj pesmi Uzalud je budim.[4] MiljkoviΔ je stekao srednje Ε‘kolsko obrazovanje u Prvoj niΕ‘koj gimnaziji βStevan Sremacβ Od 1941. do 1945. pohaΔao je osnovnu Ε‘kolu. Prvi, drugi i treΔi razred zavrΕ‘io je u osnovnoj Ε‘koli βVoΕΎd KaraΔorΔeβ u NiΕ‘u, a Δetvrti, pred kraj rata, u oΔevom rodnom mestu GadΕΎinom Hanu.[3][5] Od 1949. do 1953. godine MiljkoviΔ je bio uΔenik Prve niΕ‘ke gimnazije βStevan Sremacβ u NiΕ‘u, gde je njegov pesniΔki dar otkriven u Ε‘kolskom knjiΕΎevnom druΕ‘tvu βNjegoΕ‘β, u kome je, pored ostalih, bila i pesnikinja Gordana TodoroviΔ. U NiΕ‘u piΕ‘e i pred svojim vrΕ‘njacima i profesorima Δita svoje prve pesme sa trinaest godina. Prvu pesmu objavio je 1952. u beogradskom listu βZapisiβ, imao je tada osamnaest godina. U NiΕ‘u, pesme objavljuje u βSluΕΎbenom glasnikuβ, βGlasu omladineβ, βNaΕ‘em putuβ, βGlediΕ‘timaβ...[3] Tokom gimnazijskog Ε‘kolovanja veliki uticaj na pesnika imao je profesor knjiΕΎevnosti Dragoljub MilosavljeviΔ i, naroΔito, profesor filozofije, Fridrih Troj. Oni su najviΕ‘e doprineli da upiΕ‘e studije filozofije(1953) i da nastavi da se bavi knjiΕΎevnoΕ‘Δu.[2] Godine 1953. iz NiΕ‘a je otiΕ‘ao u Beograd na studije filozofije i na Filozofskom fakultetu diplomira 1957. JoΕ‘ kao student (1956) pripadao je grupi neosimbolista, Δiji je idejni voΔa bio prof. Dragan M. JeremiΔ, a koju su, pored MiljkoviΔa, Δinili: BoΕΎidar TimotijeviΔ, Ε½ika LaziΔ, Dragan KolundΕΎija, Milovan DanojliΔ, Petar PajiΔ, Kosta DimitrijeviΔ, Vera SrbinoviΔ, Rajko ΔukiΔ... [6] NastojeΔi da u poeziji sintetizuje pesniΔko iskustvo simbolista i nadrealista. Rukopisi Branka MiljkoviΔa. Kada je doΕ‘ao u Beograd, Branko je pune tri godine, obilazio redakcije mnogih Δasopisa ali nije naiΕ‘ao na razumevanje.[7] Prve pesme u Beogradu mu objavljuje Oskar DaviΔo 1955. u Δasopisu βDeloβ, i time mu otvara vrata ostalih izdavaΔa i stranice brojnih Δasopisa. Ubrzo potom sledi njegova prva zbirka pesama βUzalud je budimβ 1956, kojom postiΕΎe uspeh kod publike i kritiΔara, a potom i zbirke pesama: βSmrΔu protiv smrtiβ (zajedno sa BlaΕΎom Ε ΔepanoviΔem, 1959), βPoreklo nadeβ (1960), βVatra i niΕ‘taβ (1960), βKrv koja svetliβ (1961)... KnjiΕΎevna kritika ga je vrlo brzo, bez obzira na njegovu mladost, svrstala u sam vrh srpske poezije. To je potvrdila dodela Branku jedne od, u to vreme, najprestiΕΎnijih nagrada β Oktobarske. Branko je potom poΔeo da vodi raΔuna o svom oblaΔenju, mogao se videti kako ide preko Terazija u sivom odelu, u prsluku viΕ‘njeve boje, sa leptir-maΕ‘nom, Ε‘eΕ‘irom velikog oboda... Od studenta boema β postao je gospodin.[8] Njegove rane pesme pokazuju uticaj francuskih simbolista Valerija i Malarmea, kao i Heraklitove filozofije. NajznaΔajnija je njegova zbirka βVatra i niΕ‘taβ u Δijoj se osnovi, pored antiΔkih mitova, nalaze nacionalni mitovi i legende koje je on utkao u sopstvenu poetiku, posebno u ciklusu βUtva zlatokrilaβ. Pismo Branka MiljkoviΔa redakciji lista `Delo`, u vezi pesama Petra PajiΔa. Original se nalazi u UdruΕΎenju za kulturu, umetnost i meΔunarodnu saradnju Adligat u Beogradu. Pored poezije, pisao je eseje i kritike i bavio se prevoΔenjem ruskih i francuskih pesnika. Po jednima usled liΔnih nesporazuma sa jednim brojem pesnika i prijatelja, a po drugima (kako to u knjizi βBranko MiljkoviΔ ili neukrotiva reΔβ, navodi Petar DΕΎadΕΎiΔ) zbog problema βuzrokovanih ljubavnim jadomβ, napuΕ‘ta Beograd, u jesen 1960, i odlazi za urednika Literarne redakcije zagrebaΔkog radija. U Zagrebu, najverovatnije nezadovoljan svojim ΕΎivotom, Branko se odaje alkoholu. TragiΔno je preminuo u Zagrebu u noΔi izmeΔu 11. i 12. februara 1961. godine. Tom dogaΔaju prethodila su sledeΔa dogaΔanja. U januaru 1961. u zagrebaΔkoj pozoriΕ‘noj kafani koju su njeni gosti nazivali βKavkazβ prema svedoΔenjima Vladimira BogdanoviΔa on i Branko su jedne veΔeri privoΔeni u zagrebaΔku miliciju nakon jedne Brankove izjave u pijanom stanju: β U jednom trenutku Branko je ustao, stao uz nisku ogradu i oslonjen rukama, malo nagnut, gledao dole. Pomislih namah da tamo nekoga traΕΎi, ili oΔekuje, ali se i uplaΕ‘ih da bi onako nagnut, a visok i veΔ dobro podnapit, mogao da izgubi ravnoteΕΎu i padne dole. U jednom trenutku Branko je uzviknuo: βZaΕ‘to ubijaju pesnika u socijalizmu`? PokuΕ‘ah da ga povuΔem, ali on podiΕΎe ruke i nanovo viknu joΕ‘ jaΔe. Sala je, na tren, utihnula. Svi gledaju gore u nas. Neko je pozvao miliciju. Uspeh nekako da ga vratim do stola. Seo je i u jednom gutljaju ispraznio ΔaΕ‘u. Ubrzo, na galeriju popeΕ‘e se dva milicionera. UzeΕ‘e nam legitimacije i, gurajuΔi nas niz spiralne stepenice, nimalo neΕΎno, izvedoΕ‘e do kola koja su bila parkirana do samog ulaza. β Ubrzo nakon ovog dogaΔaja, 12. februara 1961, Branka nalaze obeΕ‘enog o drvo na periferiji Zagreba. Njegova iznenadna i prerana smrt otvorila je Pandorinu kutiju raznih interpretacija i nagaΔanja. Ovaj dogaΔaj i dalje izaziva mnoge kontroverze. Tanasije MladenoviΔ je smatrao, da Branko MiljkoviΔ nije izvrΕ‘io samoubistvo. Maleno drvo, o koje se MiljkoviΔ, navodno, obesio, naprosto nije moglo da izdrΕΎi krupno telo srpskog pesnika, navodi MladenoviΔ. U razgovoru za βPolitikuβ, MladenoviΔ je 1995. godine, doslovce, rekao: βNa licu mesta, posle nekoliko dana po MiljkoviΔevoj sahrani, vrativΕ‘i se tada sa puta po inostranstvu, utvrdio sam Δitav niz Δinjenica koje jasno govore da je tadaΕ‘njim vlastodrΕ‘cima, i u Zagrebu, i u Beogradu, bilo veoma stalo da se Δitav βsluΔajβ prekrije velom zaborava. Kvarilo bi to, zaboga, naΕ‘e idiliΔno i za veΔna vremena projektovano β bratstvo i jedinstvoβ.[9] Mada, uprkos navodima, do danas je najverovatnija verzija Brankove smrti β samoubistvo.[10] Posle tragiΔne smrti Branka MiljkoviΔa u Zagrebu 1961. godine, celokupna pesnikova posmrtna ostavina nalazila se u njegovoj roditeljskoj kuΔi u Beogradu, na VoΕΎdovcu, u ul. ΔorΔa Kratovca 52.[2][11] Skromna porodiΔna kuΔa, koju su pesnikovi roditelji kupili i kasnije se doselili iz NiΕ‘a u Beograd 1954. godine, dozidana je sa joΕ‘ jednom prostorijom (radnom sobom) u kojoj je ΕΎiveo i stvarao veliki pesnik, u ambijentu βpesniΔke laboratorijeβ i bogate liΔne biblioteke. Pesnikova kuΔa bila je i duhovno steciΕ‘te Δitave jedne generacije pesnika i pisaca u usponu, pedesetih i Ε‘ezdesetih godina 20. veka.[2] PesniΕ‘tvo[uredi | uredi izvor] Srpski pisac Branko MiljkoviΔ (1934β1961). U anketi o iskuΕ‘enju poezije, objavljenoj u knjiΕΎevnom Δasopisu Delo, Branko MiljkoviΔ je na pitanje `VaΕ‘ put do pesme` naveo sledeΔe:[12] β Pesnik vidi viΕ‘e od drugih jer sluti ono Ε‘to je drugima nepristupaΔno; s druge strane, on vidi neodreΔenije od drugih jer sluti i ono Ε‘to je drugima oΔigledno. Pesnikovo geslo i treba da bude ono Elijarovo `uprkos svakoj oΔiglednosti`. To je taj put do pesme: borba na Δinjenicama koje niΕ‘ta ne kazuju, borba protiv Svete OΔiglednosti... β PiΕ‘uΔi o poeziji Alena Boskea, Δiji je uticaj na pesnika nesumnjiv, MiljkoviΔ je izrazio suΕ‘tinu svog shvatanja pesniΕ‘tva, i poezije uopΕ‘te; da je βpoezija pobeda nad pesnikomβ, da je, u stvari, ona autonomna i nezavisna od realnosti i da βnije imenovanje postojeΔih stvari koje nas okruΕΎuju, ona je stvaranjeβ. U traganju za Δistom poezijom i moguΔnostima transpozicije stvarnosti u hram reΔi i simbola, po njemu ona βstvarnost pretvara u moguΔnostβ, a pesnika vidi kao βΕΎrtvuβ svoje poezije. O tome dalje kaΕΎe da βPesma i pesnik vrlo brzo zamene svoje uloge. Pesnik umesto da kaΕΎe biva kazan. Da bi zadrΕΎao svoje pravo na reΔi, pesnik je prinuΔen da postane objekat poezije. Umesto da pesnik piΕ‘e poeziju, poezija piΕ‘e pesnika.β8 U svojim kritiΔkim napisima i ogledima o poeziji uopΕ‘te i pesnicima, MiljkoviΔ je, po miΕ‘ljenju mnogih kritiΔara, pisao o suΕ‘tini i dilemama sopstvene poetike, traΕΎio odgovore na pitanja koja su proizilazila iz biΔa njegove pesme, ΕΎeleΔi na odreΔen naΔin βda se stavi na mesto odakle bi mogao da posmatra sopstvenu poeziju nepristrasnije, kao svoj sopstveni kritiΔar, kao pesniΔki dvojnik koji bi mu osvetljavao put u tamiβ.[2] β Δovek zagledan u svet ima pred sobom dve alternative: da oseti svoju niΕ‘tavnost ili da se divi. Divljenje nas izjednaΔuje sa onim Δime se divimo. Poeziju sam poΔeo da piΕ‘em iz straha... β Njegove pesme su bile hermetiΔne pesme, a on je o njima govorio: β Ono Ε‘to ne moΕΎemo da izrazimo, sve se viΕ‘e udaljava, ali i gubi pri tom svoj prvobitni smisao neizrecivog i postaje neΕ‘to Ε‘to se moΕΎe razumeti, mada samo pod pretpostavkom, kao iznutra saΕΎeto, neprilagoΔeno bilo Δemu spolja. Tako nastaje hermetiΔna pesma. Tamo gde prestaje, istinski zapoΔinje. To je tamo gde poΔinje zaborav ili zaboravljeno seΔanje kako bi rekao Sipervjel. I njen sadrΕΎaj je svet, jedinstven i nikad drugi svet, ni kada duh izneveri oholoΕ‘Δu i podelama. Ali sve svoje skoraΕ‘nje hermetiΔna pesma preuredi iznutra snagom zaborava, spajajuΔi razliΔito, razdvajajuΔi jedno. β Za MiljkoviΔa je simbol bio βinkarnacija stvarnosti, kondenzovanje stvarnosti u prostoru i vremenu u ono Ε‘to je esencijalno i bitno.β Sa druge strane, nadrealistiΔka naΔela su mu posluΕΎila da otkrije i dosegne onostrano, da otkrije podsvest, san, i da od iracionalnih izvora biΔa otkrije novu realnost. βNejasnost je njena prednost, a ne nedostatak.β TeΕΎio je nadrealistiΔkom oslobaΔanju Δoveka kroz prizmu simbola, do potpunog proΕΎimanja stvarnosti i suΕ‘tinskog izraza. U ovoj sintezi nastajali su stihovi koji su zraΔili magijskom lepotom i dubinom i koji su Δesto izmicali dekodiranju. Jedan od najzanimljivijih i znaΔajnijih ciklusa u zbirci Uzalud je budim je drugi po redu ciklus Sedam mrtvih pesnika. Branko je u ovom ciklusu posvetio po jednu pesmu pesnicima koje je verovatno najviΕ‘e cenio jer su mu veoma sliΔni po tematici i motivima u svojim pesmama. To su: Branko RadiΔeviΔ, Petar PetroviΔ NjegoΕ‘, Laza KostiΔ, Vladislav PetkoviΔ Dis, Tin UjeviΔ, MomΔilo NastasijeviΔ i pesnik Goran, Brankov prijatelj.[13] Ostali rad[uredi | uredi izvor] Uporedo sa pesniΔkim radom, MiljkoviΔevo stvaralaΕ‘tvo obuhvata intenzivnu kritiΔko-esejistiΔku delatnost, objavljivanjem oko Ε‘ezdesetak priloga u listovima i Δasopisima Ε‘irom Jugoslavije u periodu od 1955. do 1961. god. Prvu kritiku (prikaz) objavio je 1955. god. u beogradskom listu Vidici, povodom zbirke pesama Velimira LukiΔa, Leto. SagledavajuΔi njegov kritiΔarski opus, moΕΎe se sa pravom reΔi da je MiljkoviΔ bio svojevrsni hroniΔar knjiΕΎevnih zbivanja na jugoslovenskom prostoru; nema praktiΔno nijednog znaΔajnijeg imena savremene jugoslovenske (i srpske) poezije o kojima nije pisao. Nesumnjivo je da je svojim kritiΔarskim tekstovima i prikazima znatno doprineo predstavljanju tzv. druge posleratne generacije pesnika, kojoj je i sam pripadao.[2] Branko MiljkoviΔ ili Orfejev dvojnik Za pesnike simbolistiΔke orijentacije, pesnike koji nastoje da βsve zamene reΔimaβ posebno je vaΕΎna sloboda u kombinovanju reΔi. TragajuΔi za tom slobodom, Branko MiljkoviΔ se posebno u pesmama Poreklo nade, pribliΕΎio pojedinim elementima nadrealistiΔke poetike. Za njega su posebno bili izazovni oni elementi nadrealistiΔke poetike koji su insistirali na udaljavanju od realnih stvari i pojava, na ulozi sna i nesvesnog.[14] Mada nema sumnje, za MiljkoviΔa su najizazovniji bili pokuΕ‘aji nadrealista da izgrade jednu takvu tehniku gradnje verbalne jave koju je on gotovo divinizovao u pesmi Kritika metafore. MiljkoviΔ je prihvatio i jedan groteskno-humorni ton (tako vaΕΎan za nadrealiste) da bi mogao da relativizuje ono stanoviΕ‘te koje dominira u pesmama sadrΕΎanim u knjizi Vatra ili niΕ‘ta. Jednostavno reΔeno, stavljajuΔi pesniku zadatak da u jeziku izgradi posebnu realnost, paralelni svet, Branko MiljkoviΔ je samu pesmu i njenu egzistenciju uΔinio paralelnom sa egzistencijom samog pesnika...[14] Nagrade[uredi | uredi izvor] Oktobarska nagrada Beograda, 1960, za zbirku Vatra i niΕ‘ta. NasleΔe[uredi | uredi izvor] Film o Branku MiljkoviΔu[uredi | uredi izvor] Vatra i niΕ‘ta (igrano-dokumentarni film, NiΕ‘, 1995, proizvodnja: ΠΠ Krug, uz materijalnu podrΕ‘ku Ministarstva kulture Republike Srbije i SkupΕ‘tine grada NiΕ‘a, scenario i reΕΎija: Marislav RadisavljeviΔ, direktor fotografije filma: Ivan ZdravkoviΔ, snimatelj: Darko KoviΔ, scenograf: Boris ΔerΕ‘kov, kostimograf: Jelka AΕ‘anin, kompozitor: Blagoje RadojeviΔ, slikar dekora: Perica Donkov, glumci: Goran Milev, SlaΔana VlajoviΔ. Postoji i dokumentarni film o Branku MiljkoviΔu, pod imenom Princ Poezije. Film je snimljen u NiΕ‘u i Beogradu, uz obilnu muzejsku graΔu, a Miki StamenkoviΔ je uspeo da preko svojih prijatelja iz Zagreba obezbedi potrebnu dokumentaciju. Snimatelj filma je Jovica KrstiΔ, montaΕΎer Miljan ΔuroviΔ, stihove u filmu govori Predrag Ejdus, tekst Δita Ε½arko ObraΔeviΔ, a muziku je napisao Ε½arko StankoviΔ. Spomen soba Branka MiljkoviΔa[uredi | uredi izvor] U porodiΔnoj kuΔi u Beogradu, u pesnikovoj sobi, 12. februara 1962. god, na prvu godiΕ‘njicu njegove smrti, otvorena je MiljkoviΔeva spomen-soba u autentiΔnom ambijentu, gde je bila izloΕΎena njegova zaostavΕ‘tina: nameΕ‘taj, liΔni predmeti, rukopisi, prepiska, fotografije, biblioteka...24 (kat. br. 100) Roditelji, i posebno, brat DragiΕ‘a, briΕΎljivo su saΔuvali sve Ε‘to se zateklo u kuΔi od pesnikove ostavΕ‘tine.25 U Knjizi utisaka povodom predaje zaostavΕ‘tine i otvaranja Spomen-sobe u niΕ‘kom Muzeju 1971. god, porodica MiljkoviΔ je zapisala:[2] β Drage NiΕ‘lije, Branko nije stigao da vam se vrati, ali se vratilo njegovo delo i radna soba. Δuvajte i jedno i drugo, jer je od danas to vaΕ‘e (majka Marija, otac Gligorije, brat DragiΕ‘a MiljkoviΔ; 11. 2. 1971.) β KnjiΕΎevno-memorijalna postavka Stevan Sremac i Branko MiljkoviΔ. Povodom desetogodiΕ‘njice smrti, pesnikovi roditelji Marija i Gligorije, 1971. god. ustupaju deo zaostavΕ‘tine svoga sina gradu NiΕ‘u, odnosno Narodnom muzeju, uz svesrdno posredovanje predstavnika grada, Muzeja i poslenika iz kulturnog ΕΎivota. Osnovna namera bila je da se ustupanjem, prenosom i kasnijom muzejskom ekspozicijom fonda saΔuva trajno uspomena na velikog pesnika, koji je duhovno i stvaralaΔki stasao u svom rodnom gradu NiΕ‘u. Na dvadesetogodiΕ‘njicu pesnikove smrti 1981. god, njegovi roditelji poklanjaju Narodnom muzeju pesnikovu sobu iz beogradske kuΔe (sobe), jedan broj liΔnih predmeta i prva izdanja pesnikovih zbirki pesama (Uzalud je budim i Vatra i niΕ‘ta).[2] Narodni muzej u NiΕ‘u Δuva celokupnu zaostavΕ‘tinu pesnika Branka MiljkoviΔa. Formiran je i fond istoimene muzejske zbirke. Godine 1971, povodom desetogodiΕ‘njice pesnikove smrti, njegovi roditelji, Marija i Gligorije i brat DragiΕ‘a, poklonili su muzeju u NiΕ‘u saΔuvanu zaostavΕ‘tinu: liΔne predmete, odeΔu, dokumenta, fotografije, rukopise, nameΕ‘taj iz roditeljske kuΔe u NiΕ‘u i Beogradu, prepisku, liΔnu biblioteku sa oko 400 knjiga i Δasopisa i bogatu hemeroteku sa iseΔcima pesnikovih objavljenih radova i drugih tekstova iz novina i Δasopisa. ZaostavΕ‘tini pripada 1649 predmeta.[15] Povodom 50 godina od smrti Branka MiljkoviΔa 2011. godine organizovana je velika izloΕΎba njegovih liΔnih stvari koju je posetilo oko 9 hiljada ljudi u NiΕ‘u i Beogradu.[16][17] Tom prilikom je planirano da se do 2014. izdaju njegova sabrana dela.[18] Sabrana dela bi imala 12 knjiga, ali njihovo izdavanje nije realizovano u planiranom roku.[17] Spomen soba Branka MiljkoviΔa kao deo izloΕΎbe u Sinagogi u NiΕ‘u u povodu obeleΕΎavanja 50. godiΕ‘njice od njegove smrt (29. septembar 2011) O ΕΎivotu i tragiΔnoj smrti Branka MiljkoviΔa Dejan StojiljkoviΔ je napisao roman βZvezda nad prazninomβ.[19] Dela[uredi | uredi izvor] Sabrana dela Branka MiljkoviΔa[uredi | uredi izvor] Bista Branka MiljkoviΔa u NiΕ‘u, ispred Narodnog pozoriΕ‘ta. Na osnovu Protokola o izdavanju sabranih dela Branka MiljkoviΔa, iz 2015. godine, Δiji su potpisnici Filozofski fakultet iz NiΕ‘a, NiΕ‘ki kulturni centar, Narodna biblioteka i Narodni muzej iz NiΕ‘a, konaΔno su se stekli uslovi (jer su obezbeΔena materijalna sredstva iz budΕΎeta Grada NiΕ‘a), da se krene u realizaciju projekta koji je trebalo da bude zapoΔet do kraja 2014. Prema navedenom Protokolu, do kraja 2015. godine biΔe Ε‘tampani prvi tomovi sabranih dela Branka MiljkoviΔa (1934β1961), dok bi Δitav projekat, od 6 knjiga, zavrΕ‘en krajem 2018. godine.[20] Knjige pesama[uredi | uredi izvor] Za ΕΎivota je objavio pet knjiga pesama: Uzalud je budim (Mlado pokolenje, Beograd, 1957), SmrΔu protiv smrti (zbirka patriotskih pesama u koautorstvu sa BlaΕΎom Ε ΔepanoviΔem, Mlado pokolenje, Beograd, 1959), Poreklo nade (Lykos, Zagreb, 1960), Vatra i niΕ‘ta (Prosveta, Beograd, 1960). Za zbirku pesama Vatra i niΕ‘ta dobio je 1960. god. prestiΕΎnu Oktobarsku nagradu grada Beograda za knjiΕΎevnost. U izdanju βZaduΕΎbine Rasβ izaΕ‘la je njegova poslednja knjiga Krv koja svetli (1961), bibliofilsko izdanje odabranih pesama patriotske poezije iz knjige.[2] Uzalud je budim, Beograd, 1957, SmrΔu protiv smrti, (Zajedno sa BlaΕΎom Ε ΔepanoviΔem), Beograd, 1959. Vatra i niΕ‘ta, Beograd, 1960, Poreklo nade, Zagreb, 1960, Krv koja svetli, Beograd, 1961. Prevod Osip MandeljtΕ‘ajm: Ε um vremena, (zajedno sa Milicom NikoliΔ) Knjige kritika o MiljkoviΔu i njegovom ΕΎivotu[uredi | uredi izvor] Petar DΕΎadΕΎiΔ, Branko MiljkoviΔ ili neukrotiva reΔ, Beograd 1965; KritiΔari o Branku MiljkoviΔu, zbornik radova (prir. Sava PenΔiΔ), NiΕ‘ 1973; Branko MiljkoviΔ u seΔanju savremenika, zbornik (prir. Vidosav PetroviΔ), NiΕ‘ 1973; Vidosav PetroviΔ, Pesnikov uzlet β SeΔanja na Branka MiljkoviΔa, NiΕ‘ 1988; Miodrag PetroviΔ, PesniΔki svet Branka MiljkoviΔa, NiΕ‘ 1991; Knjige kritika o MiljkoviΔu i njegovom ΕΎivotu. Poezija i poetika Branka MiljkoviΔa, zbornik radova (ured. Novica PetkoviΔ), Beograd 1996; Branko MiljkoviΔ i savremena srpska poezija, zbornik radova (ured. Radivoje MikiΔ), GadΕΎin Han/Beograd, 1997; Radivoje M. PetkoviΔ, Branko MiljkoviΔ β Ε‘kolski dani, NiΕ‘ 1999; Radivoje MikiΔ, Orfejev dvojnik β o poeziji i poetici Branka MiljkoviΔa, Beograd 2002; Radovan PopoviΔ, Princ pesnika, ΕΎivotopis Branka MiljkoviΔa, NiΕ‘ 2002; Kosta DimitrijeviΔ, Ubijeni pesnik, roman o Branku MiljkoviΔu, Beograd 2002; Kosta LozaniΔ, Slike iz ΕΎivota MiljkoviΔa, (Roman o Branku MiljkoviΔu u 77 slika), Obrenovac 2003; Poezija Branka MiljkoviΔa β nova tumaΔenja, Zbornik (prir. Radivoje MikiΔ), NiΕ‘ 2003; Gojko M. TeΕ‘iΔ, Bio-bibliografija Branka MiljkoviΔa i radova o njemu (1951β1973), IβII, KnjiΕΎevna istorija (Beograd), VII/ 25 i 26, (1974): 151β197, 343β396; Tematski broj Δasopisa βGradinaβ posveΔen Branku MiljkoviΔu i Nagradi Branko MiljkoviΔ, Gradina, NiΕ‘, Nova serija broj 4/2004, 2004. Dragica S. IvanoviΔ, OsveΕ‘Δeni zaborav: imanentna poetika Branka MiljkoviΔa, Narodna biblioteka `Stefan PrvovenΔani`, Kraljevo, 2010; Nedeljko BogdanoviΔ, ReΔ i pesma (`Utva zlatokrilaβ Branka MiljkoviΔa), 2011; Marija JeftimijeviΔ MihajloviΔ, MiljkoviΔ izmeΔu poezije i mita, Institut za srpsku kulturu PriΕ‘tina/LeposaviΔ, LeposaviΔ, 2012; Ljubisav StanojeviΔ (1927β2005): Poezija i poetika Branka MiljkoviΔa - orfejski iskaz i poetska sublimacija neizrecivog (doktorska disertacija, rukopis, 1973) Branko MiljkoviΔ, prepiska, dokumenti, posvete, priredio Jovan MladenoviΔ, NiΕ‘, 2012;[17]
Omladina, 1957. Prvo izdanje prve pesniΔke knjige Branka MiljkoviΔa, jedne od najrevolucionarnijih, najvaΕΎnijih knjiga u istoriji srpske i jugoslovenske poezije. Izuzetno retko u ponudi, gotovo nenalazivo. Mali, delimiΔno izbledeli peΔat (nejasno Δiji, nije biblioteΔki, vidi se na slici 2), inaΔe u odliΔnom stanju. Branko MiljkoviΔ (NiΕ‘[1], 29. januar 1934 β Zagreb, 12. februar 1961) bio je srpski i jugoslovenski pesnik, esejista i prevodilac. MiljkoviΔ je jedan od najpoznatijih srpskih pesnika druge polovine dvadesetog veka.[2] Biografija Brankov otac Gligorije (1907β1999) poreklom je iz GadΕΎinog Hana, a majka Marija (1908. roΔena Brailo) iz sela Trbounja kod DrniΕ‘a. Imao je i brata DragiΕ‘u (1939β1993) Δijim zalaganjem je za ΕΎivota i posle pesnikove smrti sreΔena i saΔuvana Brankova zaostavΕ‘tina. MiljkoviΔeva porodica vodi poreklo iz Zaplanja kod NiΕ‘a, odakle su se njegovi roditelji doselili u NiΕ‘.[3] MiljkoviΔ je detinjstvo provodio u periodu Drugog svetskog rata u porodiΔnoj kuΔi na periferiji NiΕ‘a u ulici Ljube DidiΔa 9. Brankovo odrastanje u porobljenom NiΕ‘u, u kome je bio svedok svih strahote rata i nasilja, najverovatnije Δe kasnije u psiholoΕ‘kom smislu biti zaΔetnik tema o smrti u njegovoj poeziji. Na Veliki petak 1944. godine, Branko posmatra kako savezniΔke bombe padaju na Sabornu crkvu, ali i na Ε‘kolu `Sveti Sava`. Video je svoju mladu komΕ‘inicu RuΕΎu, svoju prvu ljubav, kako je u nesvesnom stanju odnose u bolnicu. Uzalud su se Brankova majka i druge ΕΎene molile za RuΕΎu. Ona se viΕ‘e nikada nije probudila, a Branko Δe svoja deΔaΔka oseΔanja prema njoj iskazati dosta godina kasnije, u svojoj pesmi Uzalud je budim.[4] MiljkoviΔ je stekao srednje Ε‘kolsko obrazovanje u Prvoj niΕ‘koj gimnaziji βStevan Sremacβ Od 1941. do 1945. pohaΔao je osnovnu Ε‘kolu. Prvi, drugi i treΔi razred zavrΕ‘io je u osnovnoj Ε‘koli βVoΕΎd KaraΔorΔeβ u NiΕ‘u, a Δetvrti, pred kraj rata, u oΔevom rodnom mestu GadΕΎinom Hanu.[3][5] Od 1949. do 1953. godine MiljkoviΔ je bio uΔenik Prve niΕ‘ke gimnazije βStevan Sremacβ u NiΕ‘u, gde je njegov pesniΔki dar otkriven u Ε‘kolskom knjiΕΎevnom druΕ‘tvu βNjegoΕ‘β, u kome je, pored ostalih, bila i pesnikinja Gordana TodoroviΔ. U NiΕ‘u piΕ‘e i pred svojim vrΕ‘njacima i profesorima Δita svoje prve pesme sa trinaest godina. Prvu pesmu objavio je 1952. u beogradskom listu βZapisiβ, imao je tada osamnaest godina. U NiΕ‘u, pesme objavljuje u βSluΕΎbenom glasnikuβ, βGlasu omladineβ, βNaΕ‘em putuβ, βGlediΕ‘timaβ...[3] Tokom gimnazijskog Ε‘kolovanja veliki uticaj na pesnika imao je profesor knjiΕΎevnosti Dragoljub MilosavljeviΔ i, naroΔito, profesor filozofije, Fridrih Troj. Oni su najviΕ‘e doprineli da upiΕ‘e studije filozofije(1953) i da nastavi da se bavi knjiΕΎevnoΕ‘Δu.[2] Godine 1953. iz NiΕ‘a je otiΕ‘ao u Beograd na studije filozofije i na Filozofskom fakultetu diplomira 1957. JoΕ‘ kao student (1956) pripadao je grupi neosimbolista, Δiji je idejni voΔa bio prof. Dragan M. JeremiΔ, a koju su, pored MiljkoviΔa, Δinili: BoΕΎidar TimotijeviΔ, Ε½ika LaziΔ, Dragan KolundΕΎija, Milovan DanojliΔ, Petar PajiΔ, Kosta DimitrijeviΔ, Vera SrbinoviΔ, Rajko ΔukiΔ... [6] NastojeΔi da u poeziji sintetizuje pesniΔko iskustvo simbolista i nadrealista. Rukopisi Branka MiljkoviΔa. Kada je doΕ‘ao u Beograd, Branko je pune tri godine, obilazio redakcije mnogih Δasopisa ali nije naiΕ‘ao na razumevanje.[7] Prve pesme u Beogradu mu objavljuje Oskar DaviΔo 1955. u Δasopisu βDeloβ, i time mu otvara vrata ostalih izdavaΔa i stranice brojnih Δasopisa. Ubrzo potom sledi njegova prva zbirka pesama βUzalud je budimβ 1956, kojom postiΕΎe uspeh kod publike i kritiΔara, a potom i zbirke pesama: βSmrΔu protiv smrtiβ (zajedno sa BlaΕΎom Ε ΔepanoviΔem, 1959), βPoreklo nadeβ (1960), βVatra i niΕ‘taβ (1960), βKrv koja svetliβ (1961)... KnjiΕΎevna kritika ga je vrlo brzo, bez obzira na njegovu mladost, svrstala u sam vrh srpske poezije. To je potvrdila dodela Branku jedne od, u to vreme, najprestiΕΎnijih nagrada β Oktobarske. Branko je potom poΔeo da vodi raΔuna o svom oblaΔenju, mogao se videti kako ide preko Terazija u sivom odelu, u prsluku viΕ‘njeve boje, sa leptir-maΕ‘nom, Ε‘eΕ‘irom velikog oboda... Od studenta boema β postao je gospodin.[8] Njegove rane pesme pokazuju uticaj francuskih simbolista Valerija i Malarmea, kao i Heraklitove filozofije. NajznaΔajnija je njegova zbirka βVatra i niΕ‘taβ u Δijoj se osnovi, pored antiΔkih mitova, nalaze nacionalni mitovi i legende koje je on utkao u sopstvenu poetiku, posebno u ciklusu βUtva zlatokrilaβ. Pismo Branka MiljkoviΔa redakciji lista `Delo`, u vezi pesama Petra PajiΔa. Original se nalazi u UdruΕΎenju za kulturu, umetnost i meΔunarodnu saradnju Adligat u Beogradu. Pored poezije, pisao je eseje i kritike i bavio se prevoΔenjem ruskih i francuskih pesnika. Po jednima usled liΔnih nesporazuma sa jednim brojem pesnika i prijatelja, a po drugima (kako to u knjizi βBranko MiljkoviΔ ili neukrotiva reΔβ, navodi Petar DΕΎadΕΎiΔ) zbog problema βuzrokovanih ljubavnim jadomβ, napuΕ‘ta Beograd, u jesen 1960, i odlazi za urednika Literarne redakcije zagrebaΔkog radija. U Zagrebu, najverovatnije nezadovoljan svojim ΕΎivotom, Branko se odaje alkoholu. TragiΔno je preminuo u Zagrebu u noΔi izmeΔu 11. i 12. februara 1961. godine. Tom dogaΔaju prethodila su sledeΔa dogaΔanja. U januaru 1961. u zagrebaΔkoj pozoriΕ‘noj kafani koju su njeni gosti nazivali βKavkazβ prema svedoΔenjima Vladimira BogdanoviΔa on i Branko su jedne veΔeri privoΔeni u zagrebaΔku miliciju nakon jedne Brankove izjave u pijanom stanju: β U jednom trenutku Branko je ustao, stao uz nisku ogradu i oslonjen rukama, malo nagnut, gledao dole. Pomislih namah da tamo nekoga traΕΎi, ili oΔekuje, ali se i uplaΕ‘ih da bi onako nagnut, a visok i veΔ dobro podnapit, mogao da izgubi ravnoteΕΎu i padne dole. U jednom trenutku Branko je uzviknuo: βZaΕ‘to ubijaju pesnika u socijalizmu`? PokuΕ‘ah da ga povuΔem, ali on podiΕΎe ruke i nanovo viknu joΕ‘ jaΔe. Sala je, na tren, utihnula. Svi gledaju gore u nas. Neko je pozvao miliciju. Uspeh nekako da ga vratim do stola. Seo je i u jednom gutljaju ispraznio ΔaΕ‘u. Ubrzo, na galeriju popeΕ‘e se dva milicionera. UzeΕ‘e nam legitimacije i, gurajuΔi nas niz spiralne stepenice, nimalo neΕΎno, izvedoΕ‘e do kola koja su bila parkirana do samog ulaza. β Ubrzo nakon ovog dogaΔaja, 12. februara 1961, Branka nalaze obeΕ‘enog o drvo na periferiji Zagreba. Njegova iznenadna i prerana smrt otvorila je Pandorinu kutiju raznih interpretacija i nagaΔanja. Ovaj dogaΔaj i dalje izaziva mnoge kontroverze. Tanasije MladenoviΔ je smatrao, da Branko MiljkoviΔ nije izvrΕ‘io samoubistvo. Maleno drvo, o koje se MiljkoviΔ, navodno, obesio, naprosto nije moglo da izdrΕΎi krupno telo srpskog pesnika, navodi MladenoviΔ. U razgovoru za βPolitikuβ, MladenoviΔ je 1995. godine, doslovce, rekao: βNa licu mesta, posle nekoliko dana po MiljkoviΔevoj sahrani, vrativΕ‘i se tada sa puta po inostranstvu, utvrdio sam Δitav niz Δinjenica koje jasno govore da je tadaΕ‘njim vlastodrΕ‘cima, i u Zagrebu, i u Beogradu, bilo veoma stalo da se Δitav βsluΔajβ prekrije velom zaborava. Kvarilo bi to, zaboga, naΕ‘e idiliΔno i za veΔna vremena projektovano β bratstvo i jedinstvoβ.[9] Mada, uprkos navodima, do danas je najverovatnija verzija Brankove smrti β samoubistvo.[10] Posle tragiΔne smrti Branka MiljkoviΔa u Zagrebu 1961. godine, celokupna pesnikova posmrtna ostavina nalazila se u njegovoj roditeljskoj kuΔi u Beogradu, na VoΕΎdovcu, u ul. ΔorΔa Kratovca 52.[2][11] Skromna porodiΔna kuΔa, koju su pesnikovi roditelji kupili i kasnije se doselili iz NiΕ‘a u Beograd 1954. godine, dozidana je sa joΕ‘ jednom prostorijom (radnom sobom) u kojoj je ΕΎiveo i stvarao veliki pesnik, u ambijentu βpesniΔke laboratorijeβ i bogate liΔne biblioteke. Pesnikova kuΔa bila je i duhovno steciΕ‘te Δitave jedne generacije pesnika i pisaca u usponu, pedesetih i Ε‘ezdesetih godina 20. veka.[2] PesniΕ‘tvo Srpski pisac Branko MiljkoviΔ (1934β1961). U anketi o iskuΕ‘enju poezije, objavljenoj u knjiΕΎevnom Δasopisu Delo, Branko MiljkoviΔ je na pitanje `VaΕ‘ put do pesme` naveo sledeΔe:[12] β Pesnik vidi viΕ‘e od drugih jer sluti ono Ε‘to je drugima nepristupaΔno; s druge strane, on vidi neodreΔenije od drugih jer sluti i ono Ε‘to je drugima oΔigledno. Pesnikovo geslo i treba da bude ono Elijarovo `uprkos svakoj oΔiglednosti`. To je taj put do pesme: borba na Δinjenicama koje niΕ‘ta ne kazuju, borba protiv Svete OΔiglednosti... β PiΕ‘uΔi o poeziji Alena Boskea, Δiji je uticaj na pesnika nesumnjiv, MiljkoviΔ je izrazio suΕ‘tinu svog shvatanja pesniΕ‘tva, i poezije uopΕ‘te; da je βpoezija pobeda nad pesnikomβ, da je, u stvari, ona autonomna i nezavisna od realnosti i da ,,nije imenovanje postojeΔih stvari koje nas okruΕΎuju, ona je stvaranjeβ. U traganju za Δistom poezijom i moguΔnostima transpozicije stvarnosti u hram reΔi i simbola, po njemu ona ,,stvarnost pretvara u moguΔnostβ, a pesnika vidi kao ,,ΕΎrtvuβ svoje poezije. O tome dalje kaΕΎe da ,,Pesma i pesnik vrlo brzo zamene svoje uloge. Pesnik umesto da kaΕΎe biva kazan. Da bi zadrΕΎao svoje pravo na reΔi, pesnik je prinuΔen da postane objekat poezije. Umesto da pesnik piΕ‘e poeziju, poezija piΕ‘e pesnika.β8 U svojim kritiΔkim napisima i ogledima o poeziji uopΕ‘te i pesnicima, MiljkoviΔ je, po miΕ‘ljenju mnogih kritiΔara, pisao o suΕ‘tini i dilemama sopstvene poetike, traΕΎio odgovore na pitanja koja su proizilazila iz biΔa njegove pesme, ΕΎeleΔi na odreΔen naΔin βda se stavi na mesto odakle bi mogao da posmatra sopstvenu poeziju nepristrasnije, kao svoj sopstveni kritiΔar, kao pesniΔki dvojnik koji bi mu osvetljavao put u tamiβ.[2] β Δovek zagledan u svet ima pred sobom dve alternative: da oseti svoju niΕ‘tavnost ili da se divi. Divljenje nas izjednaΔuje sa onim Δime se divimo. Poeziju sam poΔeo da piΕ‘em iz straha... β Njegove pesme su bile hermetiΔne pesme, a on je o njima govorio: β Ono Ε‘to ne moΕΎemo da izrazimo, sve se viΕ‘e udaljava, ali i gubi pri tom svoj prvobitni smisao neizrecivog i postaje neΕ‘to Ε‘to se moΕΎe razumeti, mada samo pod pretpostavkom, kao iznutra saΕΎeto, neprilagoΔeno bilo Δemu spolja. Tako nastaje hermetiΔna pesma. Tamo gde prestaje, istinski zapoΔinje. To je tamo gde poΔinje zaborav ili zaboravljeno seΔanje kako bi rekao Sipervjel. I njen sadrΕΎaj je svet, jedinstven i nikad drugi svet, ni kada duh izneveri oholoΕ‘Δu i podelama. Ali sve svoje skoraΕ‘nje hermetiΔna pesma preuredi iznutra snagom zaborava, spajajuΔi razliΔito, razdvajajuΔi jedno. β Za MiljkoviΔa je simbol bio βinkarnacija stvarnosti, kondenzovanje stvarnosti u prostoru i vremenu u ono Ε‘to je esencijalno i bitno.β Sa druge strane, nadrealistiΔka naΔela su mu posluΕΎila da otkrije i dosegne onostrano, da otkrije podsvest, san, i da od iracionalnih izvora biΔa otkrije novu realnost. βNejasnost je njena prednost, a ne nedostatak.β TeΕΎio je nadrealistiΔkom oslobaΔanju Δoveka kroz prizmu simbola, do potpunog proΕΎimanja stvarnosti i suΕ‘tinskog izraza. U ovoj sintezi nastajali su stihovi koji su zraΔili magijskom lepotom i dubinom i koji su Δesto izmicali dekodiranju. Jedan od najzanimljivijih i znaΔajnijih ciklusa u zbirci Uzalud je budim je drugi po redu ciklus Sedam mrtvih pesnika. Branko je u ovom ciklusu posvetio po jednu pesmu pesnicima koje je verovatno najviΕ‘e cenio jer su mu veoma sliΔni po tematici i motivima u svojim pesmama. To su: Branko RadiΔeviΔ, Petar PetroviΔ NjegoΕ‘, Laza KostiΔ, Vladislav PetkoviΔ Dis, Tin UjeviΔ, MomΔilo NastasijeviΔ i pesnik Goran, Brankov prijatelj.[13] Ostali rad Uporedo sa pesniΔkim radom, MiljkoviΔevo stvaralaΕ‘tvo obuhvata intenzivnu kritiΔko-esejistiΔku delatnost, objavljivanjem oko Ε‘ezdesetak priloga u listovima i Δasopisima Ε‘irom Jugoslavije u periodu od 1955. do 1961. god. Prvu kritiku (prikaz) objavio je 1955. god. u beogradskom listu Vidici, povodom zbirke pesama Velimira LukiΔa, Leto. SagledavajuΔi njegov kritiΔarski opus, moΕΎe se sa pravom reΔi da je MiljkoviΔ bio svojevrsni hroniΔar knjiΕΎevnih zbivanja na jugoslovenskom prostoru; nema praktiΔno nijednog znaΔajnijeg imena savremene jugoslovenske (i srpske) poezije o kojima nije pisao. Nesumnjivo je da je svojim kritiΔarskim tekstovima i prikazima znatno doprineo predstavljanju tzv. druge posleratne generacije pesnika, kojoj je i sam pripadao.[2] Branko MiljkoviΔ ili Orfejev dvojnik Za pesnike simbolistiΔke orijentacije, pesnike koji nastoje da βsve zamene reΔimaβ posebno je vaΕΎna sloboda u kombinovanju reΔi. TragajuΔi za tom slobodom, Branko MiljkoviΔ se posebno u pesmama Poreklo nade, pribliΕΎio pojedinim elementima nadrealistiΔke poetike. Za njega su posebno bili izazovni oni elementi nadrealistiΔke poetike koji su insistirali na udaljavanju od realnih stvari i pojava, na ulozi sna i nesvesnog.[14] Mada nema sumnje, za MiljkoviΔa su najizazovniji bili pokuΕ‘aji nadrealista da izgrade jednu takvu tehniku gradnje verbalne jave koju je on gotovo divinizovao u pesmi Kritika metafore. MiljkoviΔ je prihvatio i jedan groteskno-humorni ton (tako vaΕΎan za nadrealiste) da bi mogao da relativizuje ono stanoviΕ‘te koje dominira u pesmama sadrΕΎanim u knjizi Vatra ili niΕ‘ta. Jednostavno reΔeno, stavljajuΔi pesniku zadatak da u jeziku izgradi posebnu realnost, paralelni svet, Branko MiljkoviΔ je samu pesmu i njenu egzistenciju uΔinio paralelnom sa egzistencijom samog pesnika...[14] Nagrade Oktobarska nagrada Beograda, 1960, za zbirku Vatra i niΕ‘ta. NasleΔe Film o Branku MiljkoviΔu Vatra i niΕ‘ta (igrano-dokumentarni film, NiΕ‘, 1995, proizvodnja: ΠΠ Krug, uz materijalnu podrΕ‘ku Ministarstva kulture Republike Srbije i SkupΕ‘tine grada NiΕ‘a, scenario i reΕΎija: Marislav RadisavljeviΔ, direktor fotografije filma: Ivan ZdravkoviΔ, snimatelj: Darko KoviΔ, scenograf: Boris ΔerΕ‘kov, kostimograf: Jelka AΕ‘anin, kompozitor: Blagoje RadojeviΔ, slikar dekora: Perica Donkov, glumci: Goran Milev, SlaΔana VlajoviΔ. Postoji i dokumentarni film o Branku MiljkoviΔu, pod imenom Princ Poezije. Film je snimljen u NiΕ‘u i Beogradu, uz obilnu muzejsku graΔu, a Miki StamenkoviΔ je uspeo da preko svojih prijatelja iz Zagreba obezbedi potrebnu dokumentaciju. Snimatelj filma je Jovica KrstiΔ, montaΕΎer Miljan ΔuroviΔ, stihove u filmu govori Predrag Ejdus, tekst Δita Ε½arko ObraΔeviΔ, a muziku je napisao Ε½arko StankoviΔ. Spomen soba Branka MiljkoviΔa U porodiΔnoj kuΔi u Beogradu, u pesnikovoj sobi, 12. februara 1962. god, na prvu godiΕ‘njicu njegove smrti, otvorena je MiljkoviΔeva spomen-soba u autentiΔnom ambijentu, gde je bila izloΕΎena njegova zaostavΕ‘tina: nameΕ‘taj, liΔni predmeti, rukopisi, prepiska, fotografije, biblioteka...24 (kat. br. 100) Roditelji, i posebno, brat DragiΕ‘a, briΕΎljivo su saΔuvali sve Ε‘to se zateklo u kuΔi od pesnikove ostavΕ‘tine.25 U Knjizi utisaka povodom predaje zaostavΕ‘tine i otvaranja Spomen-sobe u niΕ‘kom Muzeju 1971. god, porodica MiljkoviΔ je zapisala:[2] β Drage NiΕ‘lije, Branko nije stigao da vam se vrati, ali se vratilo njegovo delo i radna soba. Δuvajte i jedno i drugo, jer je od danas to vaΕ‘e (majka Marija, otac Gligorije, brat DragiΕ‘a MiljkoviΔ; 11. 2. 1971.) β KnjiΕΎevno-memorijalna postavka Stevan Sremac i Branko MiljkoviΔ. Povodom desetogodiΕ‘njice smrti, pesnikovi roditelji Marija i Gligorije, 1971. god. ustupaju deo zaostavΕ‘tine svoga sina gradu NiΕ‘u, odnosno Narodnom muzeju, uz svesrdno posredovanje predstavnika grada, Muzeja i poslenika iz kulturnog ΕΎivota. Osnovna namera bila je da se ustupanjem, prenosom i kasnijom muzejskom ekspozicijom fonda saΔuva trajno uspomena na velikog pesnika, koji je duhovno i stvaralaΔki stasao u svom rodnom gradu NiΕ‘u. Na dvadesetogodiΕ‘njicu pesnikove smrti 1981. god, njegovi roditelji poklanjaju Narodnom muzeju pesnikovu sobu iz beogradske kuΔe (sobe), jedan broj liΔnih predmeta i prva izdanja pesnikovih zbirki pesama (Uzalud je budim i Vatra i niΕ‘ta).[2] Narodni muzej u NiΕ‘u Δuva celokupnu zaostavΕ‘tinu pesnika Branka MiljkoviΔa. Formiran je i fond istoimene muzejske zbirke. Godine 1971, povodom desetogodiΕ‘njice pesnikove smrti, njegovi roditelji, Marija i Gligorije i brat DragiΕ‘a, poklonili su muzeju u NiΕ‘u saΔuvanu zaostavΕ‘tinu: liΔne predmete, odeΔu, dokumenta, fotografije, rukopise, nameΕ‘taj iz roditeljske kuΔe u NiΕ‘u i Beogradu, prepisku, liΔnu biblioteku sa oko 400 knjiga i Δasopisa i bogatu hemeroteku sa iseΔcima pesnikovih objavljenih radova i drugih tekstova iz novina i Δasopisa. ZaostavΕ‘tini pripada 1649 predmeta.[15] Povodom 50 godina od smrti Branka MiljkoviΔa 2011. godine organizovana je velika izloΕΎba njegovih liΔnih stvari koju je posetilo oko 9 hiljada ljudi u NiΕ‘u i Beogradu.[16][17] Tom prilikom je planirano da se do 2014. izdaju njegova sabrana dela.[18] Sabrana dela bi imala 12 knjiga, ali njihovo izdavanje nije realizovano u planiranom roku.[17] Spomen soba Branka MiljkoviΔa kao deo izloΕΎbe u Sinagogi u NiΕ‘u u povodu obeleΕΎavanja 50. godiΕ‘njice od njegove smrt (29. septembar 2011) O ΕΎivotu i tragiΔnoj smrti Branka MiljkoviΔa Dejan StojiljkoviΔ je napisao roman βZvezda nad prazninomβ.[19] Dela Sabrana dela Branka MiljkoviΔa Bista Branka MiljkoviΔa u NiΕ‘u, ispred Narodnog pozoriΕ‘ta. Na osnovu Protokola o izdavanju sabranih dela Branka MiljkoviΔa, iz 2015. godine, Δiji su potpisnici Filozofski fakultet iz NiΕ‘a, NiΕ‘ki kulturni centar, Narodna biblioteka i Narodni muzej iz NiΕ‘a, konaΔno su se stekli uslovi (jer su obezbeΔena materijalna sredstva iz budΕΎeta Grada NiΕ‘a), da se krene u realizaciju projekta koji je trebalo da bude zapoΔet do kraja 2014. Prema navedenom Protokolu, do kraja 2015. godine biΔe Ε‘tampani prvi tomovi sabranih dela Branka MiljkoviΔa (1934-1961), dok bi Δitav projekat, od 6 knjiga, zavrΕ‘en krajem 2018. godine.[20] Knjige pesama Za ΕΎivota je objavio pet knjiga pesama: Uzalud je budim (Mlado pokolenje, Beograd, 1957), SmrΔu protiv smrti (zbirka patriotskih pesama u koautorstvu sa BlaΕΎom Ε ΔepanoviΔem, Mlado pokolenje, Beograd, 1959), Poreklo nade (Lykos, Zagreb, 1960), Vatra i niΕ‘ta (Prosveta, Beograd, 1960). Za zbirku pesama Vatra i niΕ‘ta dobio je 1960. god. prestiΕΎnu Oktobarsku nagradu grada Beograda za knjiΕΎevnost. U izdanju βZaduΕΎbine Rasβ izaΕ‘la je njegova poslednja knjiga Krv koja svetli (1961), bibliofilsko izdanje odabranih pesama patriotske poezije iz knjige.[2] Uzalud je budim, Beograd, 1957, SmrΔu protiv smrti, (Zajedno sa BlaΕΎom Ε ΔepanoviΔem), Beograd, 1959. Vatra i niΕ‘ta, Beograd, 1960, Poreklo nade, Zagreb, 1960, Krv koja svetli, Beograd, 1961. Prevod Osip MandeljtΕ‘ajm: Ε um vremena, (zajedno sa Milicom NikoliΔ) Knjige kritika o MiljkoviΔu i njegovom ΕΎivotu Petar DΕΎadΕΎiΔ, Branko MiljkoviΔ ili neukrotiva reΔ, Beograd 1965; KritiΔari o Branku MiljkoviΔu, zbornik radova (prir. Sava PenΔiΔ), NiΕ‘ 1973; Branko MiljkoviΔ u seΔanju savremenika, zbornik (prir. Vidosav PetroviΔ), NiΕ‘ 1973; Vidosav PetroviΔ, Pesnikov uzlet β SeΔanja na Branka MiljkoviΔa, NiΕ‘ 1988; Miodrag PetroviΔ, PesniΔki svet Branka MiljkoviΔa, NiΕ‘ 1991; Knjige kritika o MiljkoviΔu i njegovom ΕΎivotu. Poezija i poetika Branka MiljkoviΔa, zbornik radova (ured. Novica PetkoviΔ), Beograd 1996; Branko MiljkoviΔ i savremena srpska poezija, zbornik radova (ured. Radivoje MikiΔ), GadΕΎin Han/Beograd, 1997; Radivoje M. PetkoviΔ, Branko MiljkoviΔ β Ε‘kolski dani, NiΕ‘ 1999; Radivoje MikiΔ, Orfejev dvojnik β o poeziji i poetici Branka MiljkoviΔa, Beograd 2002; Radovan PopoviΔ, Princ pesnika, ΕΎivotopis Branka MiljkoviΔa, NiΕ‘ 2002; Kosta DimitrijeviΔ, Ubijeni pesnik, roman o Branku MiljkoviΔu, Beograd 2002; Kosta LozaniΔ, Slike iz ΕΎivota MiljkoviΔa, (Roman o Branku MiljkoviΔu u 77 slika), Obrenovac 2003; Poezija Branka MiljkoviΔa β nova tumaΔenja, Zbornik (prir. Radivoje MikiΔ), NiΕ‘ 2003; Gojko M. TeΕ‘iΔ, Bio-bibliografija Branka MiljkoviΔa i radova o njemu (1951β1973), IβII, KnjiΕΎevna istorija (Beograd), VII/ 25 i 26, (1974): 151β197, 343β396; Tematski broj Δasopisa βGradinaβ posveΔen Branku MiljkoviΔu i Nagradi Branko MiljkoviΔ, Gradina, NiΕ‘, Nova serija broj 4/2004, 2004. Dragica S. IvanoviΔ, OsveΕ‘Δeni zaborav: imanentna poetika Branka MiljkoviΔa, Narodna biblioteka `Stefan PrvovenΔani`, Kraljevo, 2010; Nedeljko BogdanoviΔ, ReΔ i pesma (`Utva zlatokrilaβ Branka MiljkoviΔa), 2011; Marija JeftimijeviΔ MihajloviΔ, MiljkoviΔ izmeΔu poezije i mita, Institut za srpsku kulturu PriΕ‘tina/LeposaviΔ, LeposaviΔ, 2012; Ljubisav StanojeviΔ (1927 - 2005): Poezija i poetika Branka MiljkoviΔa - orfejski iskaz i poetska sublimacija neizrecivog (doktorska disertacija, rukopis, 1973) Branko MiljkoviΔ, prepiska, dokumenti, posvete, priredio Jovan MladenoviΔ, NiΕ‘, 2012;[17]
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Ε½ivot na ledu I (Dnevnici 1948-1955) Ε½ivot na ledu II (Dnevnici 1955-1982) Ε½ivot na ledu III (Dnevnici mart-decembar 1983) ` Knjiga Ε½ivot na ledu Borislava PekiΔa predstavlja izuzetno zanimljive dnevnike s kraja 1982. i iz 1983. godine koji su u audio-zapisu ostali posle PekiΔeve smrti. Njih je za Ε‘tampu pripremila gospoΔa Ljiljana PekiΔ. Ti dnevnici polemiΔke intonacije pisani su u formi ogleda i eseja, intervjua i komentara. Njihovu osnovu predstavlja podsticajna, otvorena i kritiΔka autorova misao. Ona je usredsreΔena na kljuΔna pitanja druΕ‘tvenog, politiΔkog i kulturnog ΕΎivota u Jugoslaviji od kraja Drugog svetskog rata do osamdesetih godina 20. veka.PekiΔevi dnevniΔki zapisi su jedna vrsta sokratskog dijaloga sa idejama i piscima. Neki od njih, kao Miroslav KrleΕΎa i Milovan Δilas, ostavili su vidljiv trag ne samo u knjiΕΎevnosti, veΔ, jednako, u knjiΕΎevnoj ideologiji i druΕ‘tvenom ΕΎivotu pomenutog razdoblja. Smisao PekiΔevih rasprava jeste u poricanju autoritarnog i dogmatskog duha i zalaganju za vrednosni sistem u kojem Δe recidivi totalitarizma i demokrature biti zamenjeni istinskim slobodama i demokratskim preporodom druΕ‘tva. ` Borislav V. PekiΔ (Podgorica, 4. februar 1930 β London, 2. jul 1992) bio je jedan od najznaΔajnijih srpskih knjiΕΎevnika 20. veka,[1] romansijer, dramski pisac, filmski scenarista, akademik i jedan od trinaest intelektualaca koji su obnovili rad Demokratske stranke.[2] Dobitnik je NIN-ove nagrade za roman HodoΔaΕ‘Δe Arsenija Njegovana iz 1970. godine i niza drugih priznanja: Nagrada Sterijinog pozorja (1972); nagrada udruΕΎenja izdavaΔa, (1977); Nagrada Radio-Zagreba, (1982); GodiΕ‘nja nagrada UdruΕΎenja knjiΕΎevnika Srbije za Sabrana dela (1985); NjegoΕ‘eva nagrada, (1987); Nagrada ZaduΕΎbine Jakova IgnjatoviΔa, 1991. Orden zasluga za narod sa srebrnom zvezdom za doprinos u kulturnom stvaralaΕ‘tvu. Nakon PekiΔeve emigracije u London 1971, jugoslovenske vlasti su ga smatrale personom non grata i niz godina su osujeΔivali izdavanje njegovih dela u Jugoslaviji. Njegova najpoznatija dela su Zlatno runo, Besnilo, Odbrana i poslednji dani, Kako upokojiti vampira, Atlantida i Vreme Δuda. Od 12. decembra 1985. bio je dopisni Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti. Mladost i romani Rodio se u Podgorici 1930. Njegov otac, Vojislav D. PekiΔ, je u Kraljevini Jugoslaviji bio visoki drΕΎavni Δinovnik, tako da su od Borislavovog roΔenja do 1941. ΕΎiveli u Starom i Novom BeΔeju, MrkonjiΔ Gradu, Kninu i Cetinju.[1] PoΔetkom Drugog svetskog rata, italijanske okupacione vlasti su ih proterale iz Cetinja za Srbiju.[1] Njegova porodica se nastanila u BavaniΕ‘tu (juΕΎni Banat), a 1945. se odselila u Beograd.[1] Po preseljenju u Beograd 1945, obrazovanje je nastavio u TreΔoj muΕ‘koj gimnaziji, gde je maturirao 1948.[1] Ubrzo posle toga je bio uhapΕ‘en: β Bio sam Δlan ilegalne studentsko-gimnazijske organizacije koja se zvala Savez demokratske omladine Jugoslavije. UhapΕ‘en sam 7. novembra 1948, maja 1949. osuΔen po Zakonu o kriviΔnim delima protiv naroda i drΕΎave, na prvostepenom OkruΕΎnom sudu na 10 godina, a potom mi je na Vrhovnom sudu (Narodne Republike Srbije 26. juna 1949. godine) kazna poveΔana na 15 godina zatvora sa prisilnim radom i izvesnim brojem godina gubitka graΔanskih prava nakon izdrΕΎane kazne. Pomilovan sam 29. novembra 1953. godine. β ββBorislav PekiΔ[1] Kao pripadnik SDOJ-a je osuΔen na petnaest godina robije sa prinudnim radom. IzdrΕΎavao je kaznu u KPD Sremska Mitrovica i KPD NiΕ‘. Pomilovan je posle pet godina 1953. godine. Za vreme tamnovanja zaΔete su mnoge ideje koje je posle razvio u svojim glavnim romanima. Studirao je eksperimentalnu psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1954β1958). Borislav i Ljiljana PekiΔ sa svojom kΔerkom 1959. godine Godine 1958. oΕΎenio se inΕΎenjerkom arhitekture Ljiljanom GliΕ‘iΔ, sestriΔinom dr Milana StojadinoviΔa, koji je bio predsednik vlade Jugoslavije (1935β1939) i ministar finansija. Godinu dana kasnije rodila im se Δerka Aleksandra. Godina 1959. je takoΔe godina kada je PekiΔ napisao svoj prvi od preko dvadeset originalnih filmskih scenarija za glavne filmske kuΔe u Jugoslaviji, meΔu kojima i Dan Δetrnaesti, koji je predstavljao Jugoslaviju na Kanskom filmskom festivalu 1961. godine. Godinama je PekiΔ radio na nekolicini romana, a kada je prvi od njih, Vreme Δuda (1965), Ε‘tampan, privukao je paΕΎnju velikog broja Δitalaca, kao i knjiΕΎevnih kritiΔara. Ovaj roman je 1976. izdat na engleskom od strane Harcourt Brace Jovanovic u Njujorku kao Time of Miracles (Vreme Δuda). Preveden je na francuski 1986, na poljski 1986, rumunski 1987, italijanski 2004. i grΔki 2007. PekiΔev prvi roman jasno je ukazao na dve vaΕΎne karakteristike njegovog rada, oΕ‘tar antidogmatizam i konstantni skepticizam u pogledu moguΔeg βprogresaβ ΔoveΔanstva koji je dostignut u toku svoje istorije. U periodu izmeΔu 1968. i 1969. PekiΔ je bio jedan od urednika βKnjiΕΎevnih novinaβ. Njegov drugi roman je HodoΔaΕ‘Δe Arsenija Njegovana (1970), u kome je, pored ostalog, dao sliku studentskog protesta 1968. u Jugoslaviji. Iako se ideoloΕ‘ki distancirao od ovog opozicionog pokreta, nova politiΔka klima je dalje komplikovala njegov odnos sa vlaΕ‘Δu, tako da je godinu dana bio bez pasoΕ‘a. Roman je ipak dobio Ninovu nagradu kao najbolji jugoslovenski roman te godine. Engleski prevod pod naslovom Houses of Belgrade (Beogradske kuΔe) se objavio 1978. u izdavaΔkoj kuΔi Harcourt Brace Jovanovic u Njujorku, a kasnije je bio preveden na poljski, ΔeΕ‘ki i rumunski. Iseljenje i dalji rad Borislav PekiΔ kao zatvorenik, plakat za izloΕΎbu Nakon PekiΔeve emigracije u London 1971, jugoslovenske vlasti su ga smatrale personom non grata i niz godina su osujeΔivali izdavanje njegovih dela u Jugoslaviji. Najzad se 1975. pojavilo Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana, koje je kasnije prevedeno na poljski 1980, maΔarski 1982, ΔeΕ‘ki 1985. i francuski 1992. Godine 1977. poslao je rukopis sotije Kako upokojiti vampira na knjiΕΎevni konkurs UdruΕΎenih izdavaΔa Jugoslavije, koji su prepoznali u njemu najbolje pristiglo delo i tako je knjiga Ε‘tampana. Kasnije je prevedena na ΔeΕ‘ki 1980, poljski 1985, italijanski 1992, a engleski prevod se pojavio 2005. Baziran delimiΔno na PekiΔevom sopstvenom iskustvu u zatvoru i istrazi, roman pokazuje metode, logiku i psihologiju modernog totalitarnog reΕΎima. Odbrana i poslednji dani (1977), saga-fantasmagorija prevedena je na poljski i maΔarski 1982, na ΔeΕ‘ki 1983, francuski 1989. i Ε‘vedski 2003. Ova tri romana baziΔno se bave raznim vrstama i na raznim nivoima kolaboracije u Jugoslaviji za vreme Drugog svetskog rata. Posle viΕ‘e od dve decenije priprema, studija i prouΔavanja prvi tom PekiΔeve sedmotomovne fantasmagorije Zlatno runo se 1978. godine pojavio pred Δitaocima. Slede zatim i ostalih Ε‘est tomova tokom 1978β1986. godine. Tim delom se PekiΔ uvrstio u najznaΔajnije srpske knjiΕΎevnike. Za ovu sagu PekiΔ je 1987. dobio NjegoΕ‘evu nagradu, oznaΔujuΔi ga kao jednog od vrhovnih savremenih proznih pisca u Jugoslaviji. Prema miΕ‘ljenju ΕΎirija Televizije Srbije, taj roman je uΕ‘ao u izbor deset najboljih romana, napisanih na srpskom jeziku u periodu od 1982. do 1992. godine. Zlatno runo je uporeΔivano od strane inostranih kritiΔara sa DΕΎejms DΕΎojsovim β³Uliksomβ³, po strukturi naracije klasiΔnog mita, sa Manovim β³Budenbrokovimaβ³, po dugaΔkoj porodiΔnoj istoriji i evoluciji predratnog druΕ‘tva, kao i sa β³Kontrapunktom ΕΎivotaβ³ Oldusa Hakslija, po unutraΕ‘njoj tenziji koja prolazi kroz lavirint konfliktnih perspektiva. No ipak je Zlatno runo slavljeno kao jedinstveno. Jedna od oΔiglednih odlika je i ogroman obim i tematska kompleksnost. Zlatno runo opisuje lutanje generacija Njegovana i kroz njih istraΕΎuje istoriju Balkana. Prvi, drugi i treΔi tom izdat je na francuskom 2002, 2003. i 2004. godine. Osamdesetih je PekiΔ napisao neΕ‘to sasvim novo. Sakupljao je materijal za pisanje knjige o izgubljenom ostrvu Atlantidi, sa namerom da da jedno novo objaΕ‘njenje za korene, razvoj i propast naΕ‘e civilizacije. I pored klasiΔnih izvora koji su inspirisali njegov antropoloΕ‘ki interes, PekiΔ je odluΔio da ocrta svoju novu viziju buduΔnosti i time izbegne restrikcije βistorijskog modelaβ sa kojim je on nesumnjivo morao da se suoΔi u starim mitovima. Iz toga su proiziΕ‘le tri knjige: ΕΎanr-roman Besnilo (1983), antropoloΕ‘ki roman 1999 (1984) i epos Atlantida (1988).[3] Ove knjige su doΕΎivele veliki broj izdanja u Srbiji, a Besnilo je bio bestseler. Besnilo je prevedeno na Ε‘panski 1988. i maΔarski 1994, a Atlantida na ΔeΕ‘ki 1989. Za Atlantidu je PekiΔ dobio βGoranovi nagraduβ 1988. Ovaj roman je 1983. izabran za najΔitaniju knjigu domaΔeg autora te godine i dobio je nagradu Beogradski pobednici. PekiΔeva Odabrana dela u 12 tomova Ε‘tampana su krajem 1984. a za njih je dobio Nagradu UdruΕΎenja knjiΕΎevnika Srbije. Godine koje su pojeli skakavci, u tri toma, izdate su izmeΔu 1987. i 1990. Dva odlomka prve knjige su prevedena na engleski i publikovana u knjiΕΎevnim Δasopisima Velike Britanije. Ovo je PekiΔeva autobiografsko-memoarska proza sa ocenom i objaΕ‘njenjem posleratnih dana, ΕΎivotom i proganjanjem burΕΎoazije pod komunistiΔkim reΕΎimom. Ove knjige nisu samo autobiografske u klasiΔnom smislu reΔi, poΕ‘to se PekiΔ bavi i opΕ‘tim stanjem Jugoslavije posle Drugog svetskog rata, kao i drugim zemljama i njihovim penalnim sistemima. On slika zatvorski ΕΎivot kao jedinstvenu civilizaciju, a civilizaciju βslobodeβ kao specijalan vid zatvora. Ova trilogija je izabrana kao najbolja memoarska proza i za nju je PekiΔ dobio Nagradu MiloΕ‘ Crnjanski 1989. Gotske priΔe Novi Jerusalim Ε‘tampane su 1989, za koje je PekiΔ je dobio Nagradu Majska rukovanja u Crnoj Gori 1990. za svoja literarna i kulturna dostignuΔa. Dve priΔe iz ove zbirke su publikovane na francuskom, engleskom i ukrajinskom u raznim antologijama. PriΔa Δovek koji je jeo smrt iz ove knjige bila je posebno prevedena u Francuskoj 2005. kao separatno izdanje. Na talasima radio-stanice France kulture je 21. septembra 2005. ovo PekiΔevo delo predstavljeno kao knjiga dana, odnosno kao najbolja knjiga stranog pisca te godine. Film, pozoriΕ‘te i radio Borislav PekiΔ sa Mihizom 1982. godine PekiΔ se sedamdesetih izdvojio kao jedan od najboljih savremenih dramskih pisaca Srbije. Redovno je pisao radio-drame za Westdeutscher Rundfunk u Kelnu, kao i za SΓΌddeutscher Rundfunk u Ε tutgartu. Od 27 drama koje su izvedene i/ili Ε‘tampane u Srbiji, 17 su imale svoju premijeru u NemaΔkoj. Mnoge su bile transformisane u pozoriΕ‘ne i/ili TV drame i dobijale su brojne nagrade. Ε esnaest njih je Ε‘tampano u njegovim Odabranim delima 1984. Njegova drama Generali ili Srodstvo po oruΕΎju (1969) se moΕΎe naΔi u svakoj antologiji srpske savremene drame. Dobila je Nagradu Sterijinog pozorja za komediju godine 1972, kao i Nagradu Kneginja Milica pozoriΕ‘ta u KruΕ‘evcu 1991. PekiΔevi pozoriΕ‘ni komadi su bili veoma popularni i hvaljeni, a najpoznatiji od njih Cincari ili KoreΕ‘podencija (1979), koja je bazirana na Δetvrtom tomu Zlatnog runa, igrala se 280 puta u Ateljeu 212 u Beogradu, u periodu od 23 godine. Dobio je prvu nagradu Radio Zagreba za dramu 186. Stepenik (1982), kao i prvu nagradu na festivalima u Ohridu i Varni za Kako zabavljati gospodina Martina (1990). Tokom svoje karijere PekiΔ je radio na mnogim filmovima, napisao je viΕ‘e od dvadeset originalnih scenarija i adaptirao neke od svojih romana za film. Film Vreme Δuda je bio izabran da reprezentuje Jugoslaviju na Kanskom festivalu 1991,[4] gde je Goran PaskaljeviΔ dobio nagradu za reΕΎiju, a kasnije film je uΔestvovao na festivalima u Glazgovu, Moskvi, Montrealu i VrnjaΔkoj Banji. Nagrada kritiΔara dodeljena je u San Sebastijanu 1990. Δavolji raj (1989) (That summer of white roses), raΔen po sagi-fantasmagoriji Odbrana i poslednji dani, dobio je nagradu na filmskom festivalu u Tokiju 1989. i bio je selektovan iste godine da reprezentuje Jugoslaviju na festivalu u Monpeljeu (Francuska), Puli (Hrvatska), San Sebastijanu (Ε panija), Los AnΔelesu i San Francisku (SAD). Kao honorarni komentator Jugoslovenskog odeljenja Svetske sekcije Bi-Bi-Sija u Londonu (1986β1991) PekiΔ je Δitao svoja βPisma iz Londonaβ svake nedelje; ova Pisma su posle Ε‘tampana u Jugoslaviji kao Pisma iz tuΔine, Nova pisma iz tuΔine i Poslednja pisma iz tuΔine (1987β1991). Svaka knjiga je sadrΕΎavala pedeset pisama sa duhovitim i inovativnim zapaΕΎanjima o Engleskoj i engleskom narodu. Pisma su bila emitovana za jugoslovenske i srpske sluΕ‘aoce, za koje je PekiΔ naroΔito uΕΎivao da napravi brojna i humoristiΔna poreΔenja izmeΔu engleske i naΕ‘e vlasti, drΕΎave, obiΔaja i ljudi. Za ove knjige dobio je Nagradu JaΕ‘a IgnjatoviΔ u MaΔarskoj 1991. PekiΔ je takoΔe na istom programu Bi-Bi-Sija imao seriju o istoriji Velike Britanije, koja je izdata posthumno sa naslovom Sentimentalna povest Britanskog carstva (1992). Za ovo delo je dobio PoΔasnu nagradu BIGZ-a, izdavaΔa knjige. Delo je Ε‘tampano nekoliko puta i imalo je velikog uspeha. Dela su mu prevedena na engleski, nemaΔki, francuski, italijanski, Ε‘panski, holandski, poljski, ΔeΕ‘ki, slovaΔki, maΔarski, rumunski, retoromanski, makedonski, slovenaΔki, albanski, grΔki, Ε‘vedski i ukrajinski. Kraj ΕΎivota i smrt Borislav PekiΔ na prvim masovnim demonstracijama protiv reΕΎima Slobodana MiloΕ‘eviΔa, 9. marta 1991. Godine 1989, zajedno sa joΕ‘ dvanaest intelektualaca obnovio je rad Demokratske stranke,[2] da bi sledeΔe, 1990. godine, postao Δlan Glavnog odbora, kao i jedan od urednika obnovljenog opozicionog lista βDemokratijaβ. Godine 1991, bio je kandidat Demokratske stranke za narodnog poslanika u SkupΕ‘tini Republike Srbije u beogradskoj opΕ‘tini Rakovica, kada je pobedio njegov protivkandidat Vojislav Ε eΕ‘elj.[5] PekiΔ je bio potpredsednik Srpskog PEN centra od 1990. do 1992. godine i Δlan engleskog PEN centra. Bio je dopisni Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti od 1985. godine, kao i Δlan Krunskog saveta princa Aleksandra KaraΔorΔeviΔa 1992. godine. Aktivan, kako kao autor tako i kao javna liΔnost, do poslednjeg dana, PekiΔ je umro od raka pluΔa u svom domu u Londonu, 2. jula 1992. godine u 63. godini ΕΎivota. Kremiran je u Londonu, a njegova urna se nalazi u Aleji zasluΕΎnih graΔana na Novom groblju u Beogradu,[6] zajedno sa drugim uvaΕΎenim liΔnostima iz socijalnog, politiΔkog i kulturnog reda graΔana. Posthumno, 1992, ga je Nj. K. V. prestolonaslednik Aleksandar odlikovao Kraljevskim ordenom dvoglavog belog orla prvog stepena, kao najviΕ‘eg odlikovanja dodeljenog od pretendenta Srbije na poziciju monarha...
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! 1. Na drini cuprija 2. Travnicka hronika 3. Gospodjica 4. Nemirna godina 5. Zedj 6. Jelena zena koje nema 7. Znakovi 8. Deca 9. Staze lica predeli 10. Prokleta avlija Ivo AndriΔ (Dolac, kod Travnika, 9. oktobar 1892 β Beograd, 13. mart 1975) bio je srpski i jugoslovenski knjiΕΎevnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije.[a] Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost βza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeβ.[5] Kao gimnazijalac, AndriΔ je bio pripadnik naprednog revolucionarnog pokreta protiv Austrougarske vlasti Mlada Bosna i strastveni borac za osloboΔenje juΕΎnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije. U austrijskom Gracu je diplomirao i doktorirao, a vreme izmeΔu dva svetska rata proveo je u sluΕΎbi u konzulatima i poslanstvima Kraljevine Jugoslavije u Rimu, BukureΕ‘tu, Gracu, Parizu, Madridu, Briselu, Ε½enevi i Berlinu.[6] Bio je Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti u koju je primljen 1926. godine. Njegova najpoznatija dela su pored romana Na Drini Δuprija i TravniΔka hronika, Prokleta avlija, GospoΔica i Jelena, ΕΎena koje nema. U svojim delima se uglavnom bavio opisivanjem ΕΎivota u Bosni za vreme osmanske vlasti. U Beogradu je osnovana ZaduΕΎbina Ive AndriΔa, prva i najvaΕΎnija odredba piΕ‘Δeve oporuke bila je da se njegova zaostavΕ‘tina saΔuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zaduΕΎbina, nameni za opΕ‘te kulturne i humanitarne potrebe. Na osnovu piΕ‘Δeve testamentarne volje, svake godine dodeljuje se AndriΔeva nagrada za priΔu ili zbirku priΔa napisanu na srpskom jeziku Ivo AndriΔ je roΔen 9. oktobra ili 10. oktobra 1892. godine[7][8][9] u Docu pored Travnika u tadaΕ‘njoj Austrougarskoj od oca Antuna AndriΔa (1863β1896)[10], Ε‘kolskog posluΕΎitelja, i majke Katarine AndriΔ (roΔena PejiΔ). BuduΔi veliki pisac se rodio u Docu sticajem okolnosti, dok mu je majka boravila u gostima kod rodbine. AndriΔ je kao dvogodiΕ‘nji deΔak ostao bez oca koji je umro od posledica tuberkuloze. OstavΕ‘i bez muΕΎa i suoΔavajuΔi se sa besparicom, Ivina majka je zajedno sa sinom preΕ‘la da ΕΎivi kod svojih roditelja u ViΕ‘egrad gde je mladi AndriΔ proveo detinjstvo i zavrΕ‘io osnovnu Ε‘kolu.[11][12][13][14] AndriΔ je 1903. godine upisao sarajevsku Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovaΔku srednju Ε‘kolu. Za gimnazijskih dana, AndriΔ poΔinje da piΕ‘e poeziju i 1911. godine u βBosanskoj viliβ objavljuje svoju prvu pesmu βU sumrakβ.[15] Kao gimnazijalac, AndriΔ je bio vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik naprednog nacionalistiΔkog pokreta Mlada Bosna i strastveni borac za osloboΔenje juΕΎnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije.[16] DobivΕ‘i stipendiju hrvatskog kulturno-prosvetnog druΕ‘tva βNapredakβ, AndriΔ oktobra meseca 1912. godine zapoΔinje studije slovenske knjiΕΎevnosti i istorije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveuΔiliΕ‘ta u Zagrebu. Naredne godine prelazi na BeΔki univerzitet ali mu beΔka klima ne prija i on, nasledno optereΔen osetljivim pluΔima, Δesto boluje od upala. ObraΔa se za pomoΔ svom gimnazijskom profesoru, Tugomiru AlaupoviΔu, i veΔ sledeΔe godine prelazi na Filozofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu. U Krakovu je stanovao kod porodice Δija je Δerka Jelena IΕΎikovska mogla da bude prototip za βJelenu, ΕΎenu koje nemaβ.[17] Prvi svetski rat Godine 1914, na vest o sarajevskom atentatu i pogibiji Nadvojvode Franca Ferdinanda, AndriΔ pakuje svoje studentske kofere, napuΕ‘ta Krakov i dolazi u Split. Odmah po dolasku u Split, sredinom jula, austrijska policija ga hapsi i odvodi prvo u Ε‘ibensku, a potom u mariborsku tamnicu u kojoj Δe, kao politiΔki zatvorenik i pripadnik Mlade Bosne, ostati do marta 1915. godine. Za vreme boravka u mariborskom zatvoru, AndriΔ je intenzivno pisao pesme u prozi.[18] Po izlasku iz zatvora, AndriΔu je bio odreΔen kuΔni pritvor u OvΔarevu i Zenici u kojem je ostao sve do leta 1917. godine, kada je objavljena opΕ‘ta amnestija, posle Δega se vratio u ViΕ‘egrad. IzmeΔu dva rata Nakon izlaska iz kuΔnog pritvora zbog ponovljene bolesti pluΔa, odlazi na leΔenje u Zagreb, u Bolnicu Milosrdnih sestara gde dovrΕ‘ava knjigu stihova u prozi koja Δe pod nazivom βEx Pontoβ biti objavljena u Zagrebu 1918. godine. Nezadovoljan posleratnom atmosferom u Zagrebu, AndriΔ ponovo moli pomoΔ Tugomira AlaupoviΔa, i veΔ poΔetkom oktobra 1919. godine poΔinje da radi kao Δinovnik u Ministarstvu vera u Beogradu. Beograd ga je srdaΔno prihvatio i on intenzivno uΔestvuje u knjiΕΎevnom ΕΎivotu prestonice, druΕΎeΔi se sa MiloΕ‘em Crnjanskim, Stanislavom Vinaverom, Simom PanduroviΔem, Sibetom MiliΔiΔem i drugim piscima koji se okupljaju oko kafane βMoskvaβ. Ivo AndriΔ u svom domu u Beogradu koji je pretvoren u Spomen-muzej Ive AndriΔa. AndriΔ je imao veoma uspeΕ‘nu diplomatsku karijeru: godine 1920. bio je postavljen za Δinovnika u poslanstvu u Vatikanu, a potom je radio kao diplomata u konzulatima u BukureΕ‘tu, Trstu i Gracu.[19] U to vreme objavio je zbirku pesama u prozi βNemiriβ, pripovetke βΔorkan i Ε vabicaβ, βMustafa MadΕΎarβ, βLjubav u kasabiβ, βU musafirhaniβ i ciklus pesama βΕ ta sanjam i Ε‘ta mi se dogaΔaβ. U junu 1924. godine je na Univerzitetu u Gracu odbranio doktorsku tezu βRazvoj duhovnog ΕΎivota u Bosni pod uticajem turske vladavineβ (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). Na predlog Bogdana PopoviΔa i Slobodana JovanoviΔa, 1926. godine, Ivo AndriΔ biva primljen za Δlana Srpske kraljevske akademije, a iste godine u Srpskom knjiΕΎevnom glasniku objavljuje pripovetku βMara milosnicaβ. Tokom 1927. godine radio je u konzulatima u Marselju i Parizu, a naredne godine u poslanstvu u Madridu. Iste godine objavljena je njegova pripovetka βMost na Ε½epiβ. Od 1930. do 1933. godine bio je sekretar stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri DruΕ‘tvu naroda u Ε½enevi. 1934. godine postaje urednik Srpskog knjiΕΎevnog glasnika i u njemu objavljuje pripovetke βOlujaciβ, βΕ½eΔβ i prvi deo triptiha βJelena, ΕΎena koje nemaβ. Po dolasku Milana StojadinoviΔa na mesto predsednika vlade i ministra inostranih poslova, jula 1935. je postavljen za vrΕ‘ioca duΕΎnosti naΔelnika PolitiΔkog odeljenja Ministarstva unutraΕ‘njih poslova.[20] U vladi Milana StojadinoviΔa viΕ‘e od dve godine, od 1937. do 1939, obavljao je duΕΎnost zamenika ministra inostranih poslova.[21] Ivo je 16. februara 1939. na godiΕ‘njoj skupΕ‘tini Srpske kraljevske akademije, na predlog profesora Bogdana PopoviΔa, slikara UroΕ‘a PrediΔa i vajara ΔorΔa JovanoviΔa, izabran jednoglasno u zvanje redovnog Δlana Akademije.[22] Diplomatska karijera Ive AndriΔa tokom 1939. godine doΕΎivljava vrhunac: prvog aprila izdato je saopΕ‘tenje da je Ivo AndriΔ postavljen za opunomoΔenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu.[23] AndriΔ stiΕΎe u Berlin 12. aprila, a 19. aprila predaje akreditive kancelaru Rajha β Adolfu Hitleru.[24] Drugi svetski rat U jesen, poΕ‘to su Nemci okupirali Poljsku i mnoge nauΔnike i umetnike odveli u logore, AndriΔ interveniΕ‘e kod nemaΔkih vlasti da se zarobljeniΕ‘tva spasu mnogi od njih. Zbog neslaganja sa politikom vlade u rano proleΔe 1941. godine AndriΔ nadleΕΎnima u Beogradu podnosi ostavku na mesto ambasadora, ali njegov predlog nije prihvaΔen i 25. marta u BeΔu, kao zvaniΔni predstavnik Jugoslavije prisustvuje potpisivanju Trojnog pakta. Dan posle bombardovanja Beograda, 7. aprila, AndriΔ sa osobljem napuΕ‘ta Berlin. Naredna dva meseca su proveli na Bodenskom jezeru. Odbio je da se skloni u Ε vajcarsku,[25] i sa osobljem i Δlanovima njihovih porodica, 1. juna 1941. je specijalnim vozom doputovao u Beograd, Δime se zavrΕ‘ila njegova diplomatska karijera. Novembra 1941. je penzionisan na sopstveni zahtev, mada je odbio da prima penziju.[26] Rat provodi u Beogradu u izolaciji. Odbija da potpiΕ‘e Apel srpskom narodu kojim se osuΔuje otpor okupatoru.[27] Iz moralnih razloga je odbio poziv kulturnih radnika, da se njegove pripovetke ukljuΔe u βAntologiju savremene srpske pripovetkeβ za vreme dok βnarod pati i stradaβ: βKao srpski pripovedaΔ, kao dugogodiΕ‘nji saradnik Srpske knjiΕΎevne zadruge i Δlan njenog bivΕ‘eg KnjiΕΎevnog odbora, ja bih se u normalnim prilikama, razumljivo, odazvao ovom pozivu. Danas mi to nije moguΔe, jer u sadaΕ‘njim izuzetnim prilikama, ne ΕΎelim i ne mogu da uΔestvujem u ni u kakvim publikacijama, ni sa novim, ni sa ranije veΔ objavljenim svojim radovima.β U tiΕ‘ini svoje iznajmljene sobe u Prizrenskoj ulici, piΕ‘e prvo roman TravniΔka hronika, a krajem 1944. godine okonΔava i roman Na Drini Δuprija. Oba romana objaviΔe u Beogradu nekoliko meseci po zavrΕ‘etku rata. Krajem 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman GospoΔica.[28] Nakon rata AndriΔev grob u Aleji zasluΕΎnih graΔana na beogradskom Novom groblju. Godine 1946. postaje predsednik Saveza knjiΕΎevnika Jugoslavije.[26] Tokom 1946. godine objavljuje βPismo iz 1920. godineβ. IzmeΔu 1947. i 1953. godine objavljuje pripovetke βPriΔa o vezirovom slonuβ, nekoliko tekstova o Vuku KaradΕΎiΔu i NjegoΕ‘u, βPriΔa o kmetu Simanuβ, βBife Titanikβ, βZnakoviβ, βNa sunΔanoj straniβ, βNa obaliβ, βPod GrabiΔemβ, βZekoβ, βAska i vukβ, βNemirna godinaβ i βLicaβ. Godine 1954, postao je Δlan KomunistiΔke partije Jugoslavije. Potpisao je Novosadski dogovor o srpskohrvatskom knjiΕΎevnom jeziku. Roman βProkleta avlijaβ je Ε‘tampao u Matici srpskoj 1954. godine. OΕΎenio se 1958. godine kostimografom Narodnog pozoriΕ‘ta iz Beograda, Milicom BabiΔ, udovicom AndriΔevog prijatelja, Nenada JovanoviΔa.[29] Nobelov komitet 1961. godine dodeljuje AndriΔu Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost βza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeβ. Besedom βO priΔi i priΔanjuβ se 10. decembra 1961. godine zahvalio na priznanju. AndriΔ je novΔanu nagradu od milion dolara dobijenu osvajanjem Nobelove nagrade u potpunosti poklonio za razvoj bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini.[30] Dana 16. marta 1968. AndriΔeva supruga Milica umire u porodiΔnoj kuΔi u Herceg Novom. SledeΔih nekoliko godina AndriΔ nastoji da svoje druΕ‘tvene aktivnosti svede na najmanju moguΔu meru, mnogo Δita i malo piΕ‘e. Zdravlje ga polako izdaje i on Δesto boravi u bolnicama i banjama na leΔenju. Bio je Δlan Upravnog odbora Srpske knjiΕΎevne zadruge od 1936. do 1939. i od 1945. do smrti 1975. godine.[31] AndriΔ umire 13. marta 1975. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Aleji zasluΕΎnih graΔana. KnjiΕΎevni rad AndriΔ je u knjiΕΎevnost uΕ‘ao pesmama u prozi βU sumrakβ i βBlaga i dobra meseΔinaβ objavljenim u βBosanskoj viliβ 1911. godine.[32] Pred Prvi svetski rat, u junu 1914. godine, u zborniku Hrvatska mlada lirika objavljeno je Ε‘est AndriΔevih pesama u prozi (βLanjska pjesmaβ, βStrofe u noΔiβ, βTamaβ, βPotonuloβ, βJadni nemirβ i βNoΔ crvenih zvijezdaβ).[32] Prvu knjigu stihova u prozi - βEx Pontoβ - AndriΔ je objavio 1918. godine u Zagrebu, a zbirku βNemiriβ Ε‘tampao je u Beogradu 1920. godine.[33] Spomenik Ivi AndriΔu u Beogradu AndriΔevo delo moΕΎemo podeliti u nekoliko tematsko-ΕΎanrovskih celina. U prvoj fazi, koju obeleΕΎavaju lirika i pesme u prozi (Ex Ponto, Nemiri), AndriΔev iskaz o svetu obojen je liΔnim egzistencijalno-spiritualnim traganjem koje je delimiΔno bilo podstaknuto i lektirom koju je u to vreme Δitao (Kirkegor na primer). MiΕ‘ljenja kritike o umetniΔkim dosezima tih ranih radova podeljena su: dok srpski kritiΔar Nikola MirkoviΔ u njima gleda vrhunsko AndriΔevo stvaralaΕ‘tvo, hrvatski knjiΕΎevni istoriΔar Tomislav Ladan smatra da se radi o nevaΕΎnim adolescentskim nemirima koji odraΕΎavaju piΕ‘Δevu nezrelost i nemaju dublje ni univerzalnije vrednosti. Druga faza, koja traje do Drugog svetskog rata, obeleΕΎena je AndriΔevim okretanjem pripovedaΔkoj prozi i, na jeziΔkom planu, definitivnim prelaskom na srpsku ekavicu. Po opΕ‘tem priznanju, u veΔini pripovedaka AndriΔ je naΕ‘ao sebe, pa ta zrela faza spada u umetniΔki najproduktivnije, s veΔinom AndriΔevih najcenjenijih priΔa. Pisac nije bio sklon knjiΕΎevnim eksperimentima koji su dominirali u to doba, nego je u klasiΔnoj tradiciji realizma 19. veka, plastiΔnim opisima oblikovao svoju vizuru Bosne kao razmeΔa istoka i zapada, natopljenu iracionalizmom, konfesionalnim animozitetom i emocionalnim erupcijama. LiΔnosti su pripadnici sve Δetiri etniΔko-konfesionalne zajednice (Muslimani, Jevreji, Hrvati, Srbi β uglavnom prozvani po konfesionalnim, Δesto pejorativnim imenima (Vlasi, Turci)), uz pojave stranaca ili manjina (Jevreji, strani Δinovnici), a vremensko razdoblje pokriva uglavnom 19. vek, ali i prethodne vekove, kao i 20. TreΔa faza obeleΕΎena je obimnijim delima, romanima Na Drini Δuprija, TravniΔka hronika, GospoΔica i nedovrΕ‘enim delom OmerpaΕ‘a Latas, kao i pripovetkom Prokleta avlija. Radnja veΔine ovih dela je uglavnom smeΕ‘tena u Bosni, u njenu proΕ‘lost ili u narativni spoj proΕ‘losti i sadaΕ‘njosti gde je pisac, na zasadama franjevaΔkih letopisa i spore, sentencama protkane naracije, uspeo da kreira upeΔatljiv svet βOrijenta u Evropiβ. PiΕ‘Δevo se pripovedanje u navedenim delima odlikuje uverljivo doΔaranom atmosferom, upeΔatljivim opisima okoline i ponaΕ‘anja i psiholoΕ‘kim poniranjem. Osim tih dela, autor je u ovom periodu objavio i niz pripovedaka, putopisne i esejistiΔke proze i poznato i Δesto citirano delo, zbirku aforistiΔkih zapisa Znakovi pored puta (posthumno izdato), nesumnjivo jedno od AndriΔevih najvrednijih dela. AndriΔ o umetnosti Ivo AndriΔ 1922. godine Svoje shvatanje smisla i suΕ‘tine umetnosti AndriΔ je izlagao, bilo u posebnim napisima bilo implicitno, u pojedinim pasaΕΎima svog umetniΔkog dela. U tom pogledu posebno se istiΔe njegov esej Razgovor sa Gojom, pripovetka Aska i vuk, beseda povodom dobijanja Nobelove nagrade, βO priΔi i priΔanjuβ i zbirka aforistiΔkih zapisa βZnakovi pored putaβ. UmetniΔko stvaranje je po AndriΔu sloΕΎen i naporan Δin koji se vrΕ‘i po diktatu Δovekove nagonske potrebe za stvaranjem. U osnovi nagonska, Δovekova potreba za lepotom odbrana je od umiranja i zaborava; ona je dijalektiΔka suprotnost zakonima prolaznosti. U igri jagnjeta iz alegorijske pripovetke Aska i vuk simbolizovan je umetniΔki nagon Δovekov kao βinstinktivan otpor protiv smrti i nestajanjaβ koji βu svojim najviΕ‘im oblicima i dometima poprima oblik samog ΕΎivotaβ. Umetnost i volja za otporom, kazuje AndriΔ na kraju ove pripovetke, pobeΔuje sve, pa i samu smrt, a svako pravo umetniΔko delo Δovekova je pobeda nad prolaznoΕ‘Δu i troΕ‘noΕ‘Δu ΕΎivota. Ε½ivot je AndriΔevom delu divno Δudo koje se neprestano troΕ‘i i osipa, dok umetniΔka dela imaju trajnu vrednost i ne znaju za smrt i umiranje. StvaralaΔki akt, po AndriΔevom shvatanju, nije prost reproduktivan Δin kojim se gola fotografije unosi u umetniΔko dela. Umetnost, istina, mora da ima dubokih veza sa ΕΎivotom, ali umetnik od materijala koji mu pruΕΎa ΕΎivot stvara nova dela koja imaju trajnu lepotu i neprolazan znaΔaj. Fenomen stvaralaΕ‘tva ogleda se u tome Ε‘to umetnici izdvajaju iz ΕΎivota samo one pojave koje imaju opΕ‘tije i dublje znaΔenje. DajuΔi takvim pojavama umetniΔki oblik, umetnici ih pojaΔavaju βjedva primetno za jednu liniju ili jednu nijansu u bojiβ, stvarajuΔi umetniΔku lepotu koja otada sama nastavlja svoju slobodnu sudbinu. Sve Ε‘to u ΕΎivotu postoji kao lepota β delo je Δovekovih ruku i njegova duha. Sastavni je deo βΕΎivota i autentiΔan oblik ljudskog ispoljavanjaβ, stvoren za jedan lepΕ‘i i trajniji ΕΎivot. Mostovi i arhitektonske graΔevine najbolje ilustruju AndriΔevo shvatanje trajnosti lepote koju Δovek stvara. Anonimni neimar iz Mosta na Ε½epi spasava se od zaborava time Ε‘to svoju stvaralaΔku viziju prenosi u kamenu lepotu luka razapetog nad obalama pod kojima kao prolaznost protiΔu huΔne vode Ε½epe. Funkcija umetnosti je i u naporu umetnika da svoje delo ukljuΔi u trajne tokove ΕΎivota, da Δoveka izvede iz βuskog kruga ... samoΔe i uvede ga u prostran i veliΔanstven svet ljudske zajedniceβ. Postojanje zla u Δoveku i ΕΎivotu ne sme da zaplaΕ‘i umetnika niti da ga odvede u beznaΔe. I zlo i dobro, kao dijalektiΔke autonomne sile, samo su latentnost ΕΎivota i ljudske prirode. DuΕΎnost je umetnika da otkriva i jedno i drugo, ali, istovremeno, i da svojim delom utire put spoznaji da je moguΔe pobediti zlo i stvoriti ΕΎivot zasnovan na dobroti i pravdi. Umetnost je duΕΎna da Δoveku otkriva lepotu napora podviΕΎnika koji koraΔaju ispred savremenika i predoseΔaju buduΔe tokove ΕΎivota. Tako umetnost stalno otvara perspektive ΕΎivotu pojedinaca, naroda i ΔoveΔanstva, u podvizima i porazima onih koji su prethodili umetnost nalazi nataloΕΎena iskustva ΔoveΔanstva. Prohujala stoleΔa sublimiΕ‘u Δovekovo iskustvo oko nekolikih legendi, koje potom inspiriΕ‘u umetnika. Smisao savremenosti je u stvaralaΔkom prenoΕ‘enju iskustva proΕ‘losti u one vrednosti savremenog stvaranja koje Δe, nadΕΎivljavajuΔi nas, korisno posluΕΎiti potomcima. βSamo neuki, nerazumni ljudi β kaΕΎe AndriΔ β mogu da smatraju i da je proΕ‘lost mrtva i neprolaznim zidom zauvek odvojena od sadaΕ‘njice. Istina je, naprotiv, da je sve ono Ε‘to je Δovek mislio i oseΔao i radio neraskidivo utkao u ono Ε‘to mi danas mislimo, oseΔamo i radimo. Unositi svetlost nauΔne istine u dogaΔaje proΕ‘losti, znaΔi sluΕΎiti sadaΕ‘njostiβ. Svrha umetnosti je u povezivanju proΕ‘losti, sadaΕ‘njosti i buduΔnosti, u povezivanju βsuprotnih obala ΕΎivota, u prostoru, u vremenu, u duhuβ. Po AndriΔevom shvatanju umetnik je i vesnik istine, a njegovo delo poruka kojom se iskazuje sloΕΎena stvarnost ljudske istorije. On je βjedan od bezbrojnih neimara koji rade na sloΕΎenom zadatku ΕΎivljenja, otkrivanja i izgraΔivanja ΕΎivotaβ. OpisujuΔi svoje stvaralaΔke trenutke, AndriΔ kazuje: βNi traga da se vratim sebi. Samo da mogu, kao surovo drvo i studen metal, u sluΕΎbi ljudske slabosti i veliΔine, u zvuk da se pretvorim i da ljudima i njihovoj zemlji potpuno razumno prenesem bezimene melodije ΕΎivota ...β GovoreΔi o opasnostima koje vrebaju umetnika, AndriΔ posebno upozorava na formalizam reΔi i dela: βBeskrajno nagomilavanje velikih reΔi sve nam manje kazuje Ε‘to se viΕ‘e ponavlja i pod njim izdiΕ‘u istina i lepota kao robinjeβ. Najdublji poraz doΕΎivljuje onaj umetnik koji smatra da βprasak reΔi i vitlanje slika mogu biti umetniΔka lepota. Istina, svakom pravom umetniΔkom delu potreban je i estetski sjaj, ali on se ostvaruje samo u jednostavnosti. βSavrΕ‘enstvo izraΕΎavanja forme β kaΕΎe AndriΔ β sluΕΎba je sadrΕΎiniβ. PruΕΎajuΔi βzadovoljstvo bez patnje i dobro bez zlaβ, umetniΔko delo Δe pruΕΎiti Δoveku najviΕ‘i vid ΕΎivota β Δesta je poruka AndriΔevog dela. AndriΔeva vizija harmoniΔnog ΕΎivota buduΔeg ΔoveΔanstva zasnovana je upravo na uverenju da Δe umetniΔka lepota uniΕ‘titi zlo i izmiriti protivreΔnosti Δovekovog bitisanja. Napomena: Tekst ovog Δlanka je delom, ili u potpunosti, prvobitno bio preuzet sa prezentacije Znanje.org uz odobrenje. UmetniΔki postupak PoΕ‘tanska marka s likom Ive AndriΔa, deo serije maraka pod imenom βVelikani srpske knjiΕΎevnostiβ koju je izdala Srbijamarka, PTT Srbija, 2010. godine U naΔinu izgraΔivanja likova i umetniΔkom postupku pri oblikovanju svojih misli o ΕΎivotu i ljudima, AndriΔ se ne odvaja od najlepΕ‘ih tradicija Ε‘kole realistiΔke knjiΕΎevnosti, iako takav njegov postupak ne znaΔi i ponavljanje tradicionalnih realistiΔkih manira.[34] Njegove slike ΕΎivota nisu samo realistiΔki izraz odreΔene ΕΎivotne i istorijske stvarnosti, jer on u njih utkiva i znatno Ε‘ira uopΕ‘tavanja i opΕ‘tija, gotovo trajna ΕΎivotna znaΔenja. Legendarni bosanski junak Alija Δerzelez nije samo tip osmanlijskog pustolova i avanturiste, veΔ i veΔiti Δovek pred veΔitim problemom ΕΎene. Tamnica iz pripovetke Prokleta avlija ima znatno Ε‘ire znaΔenje: ona je izvan vremena i mesta kojima ih je pisac lokalizovao. Iako se u AndriΔevom knjiΕΎevnom delu najΔeΕ‘Δe javlja Bosna, gotovo svi njeni likovi se izdiΕΎu izvan ΕΎivotnog kruga u kome ih pisac nalazi. AndriΔ, prirodno, nikada ne izneverava tipiΔnost sredine i vremena, ali on pri tom tako kompleksne liΔnosti ume da dogradi i u njima podvuΔe ono Ε‘to je opΕ‘tije i ΕΎivotno Ε‘ire od osobenosti odreΔenih konkretnom sredinom i vremenom. Ono po Δemu se AndriΔ naroΔito istiΔe u srpskoj savremenoj knjiΕΎevnosti, to su vanredne analize i psiholoΕ‘ka sagledavanja onih Δovekovih stanja koja su u srpskoj knjiΕΎevnosti, do njega, bila izvan znaΔajnih literarnih interesovanja. Njega najviΕ‘e zanima onaj tamni i neizrecivi nagon u Δoveku, koji je izvan domaΕ‘aja njegove svesti i volje. PolazeΔi od nekih savremenih postavki psiholoΕ‘ke nauke, AndriΔ je prikazao kako ti tajanstveni unutraΕ‘nji impulsi fatalno truju i optereΔuju Δoveka. Osim toga, on je sa posebnom sugestivnoΕ‘Δu slikao dejstvo seksualnih nagona i Δulnih percepcija na duΕ‘evni ΕΎivot Δoveka. Zbog svega toga AndriΔ se prvenstveno pokazuje kao moderni psihoanalitiΔar u naΕ‘oj savremenoj knjiΕΎevnosti. U sudbini svake liΔnosti ovog naΕ‘eg pripovedaΔa je i neka opΕ‘tija ideja, izvesna misao o ΕΎivotu, Δoveku i njegovoj sreΔi. Zato se za njegovu prozu s pravom kaΕΎe da nosi u sebi obeleΕΎja filozofskog realizma. AndriΔ je i majstor i reΔi i stila. Njegova proza je saΔuvala apsolutnu, kristalnu jasnost izraza. On ne traΕΎi stilski efekat u neobiΔnoj metafori ili u naglaΕ‘enom izrazu. Skladna i jednostavna reΔenica, uverljivost i sugestivna estetska i misaona funkcionalnost pripovedaΔkih slika Δine da AndriΔevo delo predstavlja najsuptilniju umetniΔku vrednost koju srpska knjiΕΎevnost poseduje. AndriΔevo delo je postalo ponos srpske kulture, a sa visokim meΔunarodnim priznanjem, oliΔenim u Nobelovoj nagradi, ono danas ΕΎivi i kao trajna svojina svetske literature. ZaduΕΎbina Ive AndriΔa Ivo AndriΔ iz profila Glavni Δlanak: ZaduΕΎbina Ive AndriΔa ZaduΕΎbina Ive AndriΔa je poΔela sa radom 12. marta 1976. godine na temelju testamentarne volje Ive AndriΔa.[35] Prva i najvaΕΎnija odredba piΕ‘Δeve oporuke bila je da se njegova zaostavΕ‘tina βsaΔuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zaduΕΎbina, nameni za opΕ‘te kulturne i humanitarne potrebeβ. OrganizujuΔi nauΔne skupove o AndriΔevom delu i o razliΔitim aspektima savremene srpske knjiΕΎevnosti, ZaduΕΎbina sluΕΎi najdubljim intersima srpske knjiΕΎevnosti, umetnosti i kulture. Veliki je broj diplomaca i postdiplomaca koji su dobili stipendiju AndriΔeve zaduΕΎbine za radove iz oblasti knjiΕΎevnosti, a takoΔe su kao gosti i stipendisti, u piΕ‘Δevoj ZaduΕΎbini boravili i radili mnogobrojni slavisti iz celoga sveta. AndriΔeva nagrada Glavni Δlanak: AndriΔeva nagrada Na osnovu piΕ‘Δeve testamentarne volje, poΔev od 1975. godine, svake godine se dodeljuje AndriΔeva nagrada za priΔu ili zbirku priΔa napisanu na srpskom jeziku. Prvi dobitnik nagrade je bio Dragoslav MihailoviΔ za delo Petrijin venac.[36] Spomen-muzej Ive AndriΔa Glavni Δlanak: Spomen-muzej Ive AndriΔa U okviru ZaduΕΎbine Ive AndriΔa spada i Spomen-muzej Ive AndriΔa se nalazi u sastavu Muzeja grada Beograda i otvoren je 1976. godine u stanu na AndriΔevom vencu 8, u kome je pisac ΕΎiveo sa suprugom Milicom BabiΔ od 1958. godine. SaΔuvani su autentiΔni raspored i izgled ulaznog hola, salona i AndriΔeve radne sobe, a nekadaΕ‘nje dve spavaΔe sobe preureΔene su u izloΕΎbeni prostor gde je otvorena stalna postavka koja raznovrsnim eksponatima predstavlja AndriΔev ΕΎivotni put i markantne taΔke njegove stvaralaΔke biografije. Pored reprezentativnih dokumenata (indeksi, pasoΕ‘i, plakete, diplome, Nobelova plaketa i medalja, Vukova nagrada, poΔasni doktorati) i fotografija, u izloΕΎbenoj postavci mogu se videti i originalni rukopisi AndriΔevih dela, pisma, izdanja njegovih knjiga na raznim jezicima, kao i neki piΕ‘Δevi liΔni predmeti. Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa Glavni Δlanak: Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa Od 1982. godine ZaduΕΎbina izdaje Δasopis Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa koje izlaze jednom godiΕ‘nje. Ova publikacija objavljuje nepoznate i nepublikovane AndriΔeve rukopise, prepisku, nauΔne i kritiΔke studije o AndriΔevom slojevitom delu i njegovom ΕΎivotu, njegovom duhovnom prostoru kao i o vremenu i svetu u kojem je ΕΎiveo.[37] AndriΔgrad Glavni Δlanak: AndriΔgrad AndriΔgrad ili Kamengrad je grad, kulturni centar i vrsta etno-sela, koji se nalazi na lokaciji UΕ‘Δe na samom uΕ‘Δu reka Drina i Rzav u ViΕ‘egradu Δiji je idejni tvorac reΕΎiser Emir Kusturica. Za posetioce je otvoren 5. jula 2012.[38] Grad je izgraΔen od kamena i u njemu se nalazi pedesetak objekata.[39] U gradu Δe postojati gradsko pozoriΕ‘te, moderni bioskop, gradska uprava, akademija lijepih umjetnosti, zgrada AndriΔeve gimnazije, rijeΔna marina i pristaniΕ‘te, hoteli, trgovi, crkva, stari han, duΔani i spomen kuΔa Ive AndriΔa.[39] U okviru akademije lepih umetnosti koja Δe postojati u Kamengradu, radiΔe Fakultet za reΕΎiju.[39] OΔekuje se i da Srbija, a moΕΎda i neke druge zemlje, otvore svoje konzulate i poΔasne konzulate u AndriΔevom gradu.[39] Dana 28. juna 2013. godine otvoren je AndriΔev institut.[40] Ivo, Srbin i srpski pisac Ivo se izravno i nedvosmisleno izjaΕ‘njavao kao Srbin i srpski pisac, kako je on to volio da kaΕΎe, u `njegovim zrelim godinama i ne od juΔe`. U svom pismu komesaru Srpske knjiΕΎevne zadruge (1942) istiΔe da je srpski pisac.[41] dok u svojim liΔnim dokumentima, liΔnoj karti (1951), vojnoj knjiΕΎici (1951), partijskoj knjiΕΎici (1954), izvodima iz matiΔne knjige roΔenih i venΔanih, u rubrici `narodnost`, Ivo unosi `srpska`. S druge strane, dva puta se eksplicitno distancira od hrvatstva: 1933. odbijanjem da njegove pesme uΔu u Antologiju hrvatske lirike [42], a zatim 1954. odbija da se u njegovoj biografiji u Jugoslovenskoj enciklopediji pomene da je hrvatskog porekla[43] Kao neku vrstu potvrde Ivine narodnosti spomenimo kanadsko-ameriΔkog istoriΔara MekNila (William H. McNeil) koji piΕ‘e da su roditelji Ivine majke bili Srbi[44] te VojnoviΔevo pismo svom bratu Luji u kome kaΕΎe: βΕ aljem to djelo Ex ponto koje je probudilo veliku senzaciju. Pisac mladi katoliΔki Srbin iz Bosne, idealan mladiΔ, 26 god.`.[45] Jednako treba dodati dva druga stranca, Ivine prijatelje i savremenike L. F. Edvardsa (Lovett F. Edwards), koji u svom predgovoru prevodu knjige (1944) kaΕΎe da je Ivo istovremeno i Srbin i Bosanac[46], te stalnog sekretara Ε vedske kraljevske akademije Osterlinga (Anders Γsterling), koji u svom govoru prilikom dodeljivanja Nobelove nagrade Ivi, istiΔe da se je Ivo, kao mlad srpski student, prikljuΔio nacionalnom revolucionarnom pokretu, bio progonjen pa zatvoren 1914 na poΔetku Prvog svetskog rata. Srpska knjiΕΎevna kritika vidi AndriΔa kao srpskog knjiΕΎevnika srpske avangarde i meΔuratnog modernizma 20. veka[47] i knjiΕΎevnika koji je izrastao iz srpske knjiΕΎevne tradicije [48] Bibliografija Ivo AndriΔ sa suprugom Milicom na vest o Nobelovoj nagradi (1961) Autor je brojnih eseja, zapisa i kritiΔkih osvrta o srpskim piscima, kao Ε‘to su Simo Matavulj, Bora StankoviΔ, Branko RadiΔeviΔ, Petar KoΔiΔ, koji se odlikuju dokumentarnoΕ‘Δu, bogatstvom podataka i racionalnom analizom istorijskih i aktuelnih problema.[49] Ex Ponto, stihovi u prozi, 1918. Nemiri, stihovi u prozi, 1920. Put Alije Δerzeleza, 1920. Most na Ε½epi, 1925. Anikina vremena, 1931. Portugal, zelena zemlja, putopisi, 1931. Ε panska stvarnost i prvi koraci u njoj, putopisi, 1934. Razgovor sa Gojom, esej, 1936. Na Drini Δuprija, roman, 1945. Deca, zbirka pripovedaka GospoΔica, roman, 1945. TravniΔka hronika, roman, 1945. Na Nevskom prospektu, 1946. Na kamenu, u PoΔitelju PriΔa o vezirovom slonu, 1948. Prokleta avlija, roman, 1954. Igra, 1956. O priΔi i priΔanju, beseda povodom dodele Nobelove nagrade, 1961. Jelena, ΕΎena koje nema, pripovetka, 1963. Ε ta sanjam i Ε‘ta mi se dogaΔa, lirske pesme, objavljene posthumno 1977. OmerpaΕ‘a Latas, nedovrΕ‘en roman, objavljen posthumno 1977. Na sunΔanoj strani, nedovrΕ‘en roman, objavljen posthumno Znakovi pored puta, knjiga, objavljena posthumno Sveske, knjiga, objavljena posthumno Dela Ive AndriΔa su prevoΔena na viΕ‘e od 50 jezika
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Kod par knjiga knjizski blokovi imaju malo neke pegice, ali nista strasno! Sve ostalo uredno! 1. DECA 203 str. 2. EXPONTO, NEMIRI, LIRIKA 263 str. 3. GOSPOΔICA 214 str. 4. ISTORIJA I LEGENDA 214 str. 5. JELENA, Ε½ENA KOJE NEMA 287 str. 6. KUΔA NA OSAMI 225 str. 7. NA DRINI ΔUPRIJA 395 str. 8. NEMIRNA GODINA 359 str. 9. OMERPAΕ A LATAS 313 str. 10. PROKLETA AVLIJA 121 str. 11. STAZE, LICA, PREDELI 255 str. 12. .Ε½EΔ 265 str 13. UMETNIK I NJEGOVO DELO 300 str. 14. ZNAKOVI 313 str. 15, TRAVNIΔKA HRONIKA 525 str. 16. Znakovi pored puta Ivo AndriΔ (Dolac, kod Travnika, 9. oktobar 1892 β Beograd, 13. mart 1975) bio je srpski i jugoslovenski knjiΕΎevnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije.[a] Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost βza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeβ.[5] Kao gimnazijalac, AndriΔ je bio pripadnik naprednog revolucionarnog pokreta protiv Austrougarske vlasti Mlada Bosna i strastveni borac za osloboΔenje juΕΎnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije. U austrijskom Gracu je diplomirao i doktorirao, a vreme izmeΔu dva svetska rata proveo je u sluΕΎbi u konzulatima i poslanstvima Kraljevine Jugoslavije u Rimu, BukureΕ‘tu, Gracu, Parizu, Madridu, Briselu, Ε½enevi i Berlinu.[6] Bio je Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti u koju je primljen 1926. godine. Njegova najpoznatija dela su pored romana Na Drini Δuprija i TravniΔka hronika, Prokleta avlija, GospoΔica i Jelena, ΕΎena koje nema. U svojim delima se uglavnom bavio opisivanjem ΕΎivota u Bosni za vreme osmanske vlasti. U Beogradu je osnovana ZaduΕΎbina Ive AndriΔa, prva i najvaΕΎnija odredba piΕ‘Δeve oporuke bila je da se njegova zaostavΕ‘tina saΔuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zaduΕΎbina, nameni za opΕ‘te kulturne i humanitarne potrebe. Na osnovu piΕ‘Δeve testamentarne volje, svake godine dodeljuje se AndriΔeva nagrada za priΔu ili zbirku priΔa napisanu na srpskom jeziku Ivo AndriΔ je roΔen 9. oktobra ili 10. oktobra 1892. godine[7][8][9] u Docu pored Travnika u tadaΕ‘njoj Austrougarskoj od oca Antuna AndriΔa (1863β1896)[10], Ε‘kolskog posluΕΎitelja, i majke Katarine AndriΔ (roΔena PejiΔ). BuduΔi veliki pisac se rodio u Docu sticajem okolnosti, dok mu je majka boravila u gostima kod rodbine. AndriΔ je kao dvogodiΕ‘nji deΔak ostao bez oca koji je umro od posledica tuberkuloze. OstavΕ‘i bez muΕΎa i suoΔavajuΔi se sa besparicom, Ivina majka je zajedno sa sinom preΕ‘la da ΕΎivi kod svojih roditelja u ViΕ‘egrad gde je mladi AndriΔ proveo detinjstvo i zavrΕ‘io osnovnu Ε‘kolu.[11][12][13][14] AndriΔ je 1903. godine upisao sarajevsku Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovaΔku srednju Ε‘kolu. Za gimnazijskih dana, AndriΔ poΔinje da piΕ‘e poeziju i 1911. godine u βBosanskoj viliβ objavljuje svoju prvu pesmu βU sumrakβ.[15] Kao gimnazijalac, AndriΔ je bio vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik naprednog nacionalistiΔkog pokreta Mlada Bosna i strastveni borac za osloboΔenje juΕΎnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije.[16] DobivΕ‘i stipendiju hrvatskog kulturno-prosvetnog druΕ‘tva βNapredakβ, AndriΔ oktobra meseca 1912. godine zapoΔinje studije slovenske knjiΕΎevnosti i istorije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveuΔiliΕ‘ta u Zagrebu. Naredne godine prelazi na BeΔki univerzitet ali mu beΔka klima ne prija i on, nasledno optereΔen osetljivim pluΔima, Δesto boluje od upala. ObraΔa se za pomoΔ svom gimnazijskom profesoru, Tugomiru AlaupoviΔu, i veΔ sledeΔe godine prelazi na Filozofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu. U Krakovu je stanovao kod porodice Δija je Δerka Jelena IΕΎikovska mogla da bude prototip za βJelenu, ΕΎenu koje nemaβ.[17] Prvi svetski rat Godine 1914, na vest o sarajevskom atentatu i pogibiji Nadvojvode Franca Ferdinanda, AndriΔ pakuje svoje studentske kofere, napuΕ‘ta Krakov i dolazi u Split. Odmah po dolasku u Split, sredinom jula, austrijska policija ga hapsi i odvodi prvo u Ε‘ibensku, a potom u mariborsku tamnicu u kojoj Δe, kao politiΔki zatvorenik i pripadnik Mlade Bosne, ostati do marta 1915. godine. Za vreme boravka u mariborskom zatvoru, AndriΔ je intenzivno pisao pesme u prozi.[18] Po izlasku iz zatvora, AndriΔu je bio odreΔen kuΔni pritvor u OvΔarevu i Zenici u kojem je ostao sve do leta 1917. godine, kada je objavljena opΕ‘ta amnestija, posle Δega se vratio u ViΕ‘egrad. IzmeΔu dva rata Nakon izlaska iz kuΔnog pritvora zbog ponovljene bolesti pluΔa, odlazi na leΔenje u Zagreb, u Bolnicu Milosrdnih sestara gde dovrΕ‘ava knjigu stihova u prozi koja Δe pod nazivom βEx Pontoβ biti objavljena u Zagrebu 1918. godine. Nezadovoljan posleratnom atmosferom u Zagrebu, AndriΔ ponovo moli pomoΔ Tugomira AlaupoviΔa, i veΔ poΔetkom oktobra 1919. godine poΔinje da radi kao Δinovnik u Ministarstvu vera u Beogradu. Beograd ga je srdaΔno prihvatio i on intenzivno uΔestvuje u knjiΕΎevnom ΕΎivotu prestonice, druΕΎeΔi se sa MiloΕ‘em Crnjanskim, Stanislavom Vinaverom, Simom PanduroviΔem, Sibetom MiliΔiΔem i drugim piscima koji se okupljaju oko kafane βMoskvaβ. Ivo AndriΔ u svom domu u Beogradu koji je pretvoren u Spomen-muzej Ive AndriΔa. AndriΔ je imao veoma uspeΕ‘nu diplomatsku karijeru: godine 1920. bio je postavljen za Δinovnika u poslanstvu u Vatikanu, a potom je radio kao diplomata u konzulatima u BukureΕ‘tu, Trstu i Gracu.[19] U to vreme objavio je zbirku pesama u prozi βNemiriβ, pripovetke βΔorkan i Ε vabicaβ, βMustafa MadΕΎarβ, βLjubav u kasabiβ, βU musafirhaniβ i ciklus pesama βΕ ta sanjam i Ε‘ta mi se dogaΔaβ. U junu 1924. godine je na Univerzitetu u Gracu odbranio doktorsku tezu βRazvoj duhovnog ΕΎivota u Bosni pod uticajem turske vladavineβ (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). Na predlog Bogdana PopoviΔa i Slobodana JovanoviΔa, 1926. godine, Ivo AndriΔ biva primljen za Δlana Srpske kraljevske akademije, a iste godine u Srpskom knjiΕΎevnom glasniku objavljuje pripovetku βMara milosnicaβ. Tokom 1927. godine radio je u konzulatima u Marselju i Parizu, a naredne godine u poslanstvu u Madridu. Iste godine objavljena je njegova pripovetka βMost na Ε½epiβ. Od 1930. do 1933. godine bio je sekretar stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri DruΕ‘tvu naroda u Ε½enevi. 1934. godine postaje urednik Srpskog knjiΕΎevnog glasnika i u njemu objavljuje pripovetke βOlujaciβ, βΕ½eΔβ i prvi deo triptiha βJelena, ΕΎena koje nemaβ. Po dolasku Milana StojadinoviΔa na mesto predsednika vlade i ministra inostranih poslova, jula 1935. je postavljen za vrΕ‘ioca duΕΎnosti naΔelnika PolitiΔkog odeljenja Ministarstva unutraΕ‘njih poslova.[20] U vladi Milana StojadinoviΔa viΕ‘e od dve godine, od 1937. do 1939, obavljao je duΕΎnost zamenika ministra inostranih poslova.[21] Ivo je 16. februara 1939. na godiΕ‘njoj skupΕ‘tini Srpske kraljevske akademije, na predlog profesora Bogdana PopoviΔa, slikara UroΕ‘a PrediΔa i vajara ΔorΔa JovanoviΔa, izabran jednoglasno u zvanje redovnog Δlana Akademije.[22] Diplomatska karijera Ive AndriΔa tokom 1939. godine doΕΎivljava vrhunac: prvog aprila izdato je saopΕ‘tenje da je Ivo AndriΔ postavljen za opunomoΔenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu.[23] AndriΔ stiΕΎe u Berlin 12. aprila, a 19. aprila predaje akreditive kancelaru Rajha β Adolfu Hitleru.[24] Drugi svetski rat U jesen, poΕ‘to su Nemci okupirali Poljsku i mnoge nauΔnike i umetnike odveli u logore, AndriΔ interveniΕ‘e kod nemaΔkih vlasti da se zarobljeniΕ‘tva spasu mnogi od njih. Zbog neslaganja sa politikom vlade u rano proleΔe 1941. godine AndriΔ nadleΕΎnima u Beogradu podnosi ostavku na mesto ambasadora, ali njegov predlog nije prihvaΔen i 25. marta u BeΔu, kao zvaniΔni predstavnik Jugoslavije prisustvuje potpisivanju Trojnog pakta. Dan posle bombardovanja Beograda, 7. aprila, AndriΔ sa osobljem napuΕ‘ta Berlin. Naredna dva meseca su proveli na Bodenskom jezeru. Odbio je da se skloni u Ε vajcarsku,[25] i sa osobljem i Δlanovima njihovih porodica, 1. juna 1941. je specijalnim vozom doputovao u Beograd, Δime se zavrΕ‘ila njegova diplomatska karijera. Novembra 1941. je penzionisan na sopstveni zahtev, mada je odbio da prima penziju.[26] Rat provodi u Beogradu u izolaciji. Odbija da potpiΕ‘e Apel srpskom narodu kojim se osuΔuje otpor okupatoru.[27] Iz moralnih razloga je odbio poziv kulturnih radnika, da se njegove pripovetke ukljuΔe u βAntologiju savremene srpske pripovetkeβ za vreme dok βnarod pati i stradaβ: βKao srpski pripovedaΔ, kao dugogodiΕ‘nji saradnik Srpske knjiΕΎevne zadruge i Δlan njenog bivΕ‘eg KnjiΕΎevnog odbora, ja bih se u normalnim prilikama, razumljivo, odazvao ovom pozivu. Danas mi to nije moguΔe, jer u sadaΕ‘njim izuzetnim prilikama, ne ΕΎelim i ne mogu da uΔestvujem u ni u kakvim publikacijama, ni sa novim, ni sa ranije veΔ objavljenim svojim radovima.β U tiΕ‘ini svoje iznajmljene sobe u Prizrenskoj ulici, piΕ‘e prvo roman TravniΔka hronika, a krajem 1944. godine okonΔava i roman Na Drini Δuprija. Oba romana objaviΔe u Beogradu nekoliko meseci po zavrΕ‘etku rata. Krajem 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman GospoΔica.[28] Nakon rata AndriΔev grob u Aleji zasluΕΎnih graΔana na beogradskom Novom groblju. Godine 1946. postaje predsednik Saveza knjiΕΎevnika Jugoslavije.[26] Tokom 1946. godine objavljuje βPismo iz 1920. godineβ. IzmeΔu 1947. i 1953. godine objavljuje pripovetke βPriΔa o vezirovom slonuβ, nekoliko tekstova o Vuku KaradΕΎiΔu i NjegoΕ‘u, βPriΔa o kmetu Simanuβ, βBife Titanikβ, βZnakoviβ, βNa sunΔanoj straniβ, βNa obaliβ, βPod GrabiΔemβ, βZekoβ, βAska i vukβ, βNemirna godinaβ i βLicaβ. Godine 1954, postao je Δlan KomunistiΔke partije Jugoslavije. Potpisao je Novosadski dogovor o srpskohrvatskom knjiΕΎevnom jeziku. Roman βProkleta avlijaβ je Ε‘tampao u Matici srpskoj 1954. godine. OΕΎenio se 1958. godine kostimografom Narodnog pozoriΕ‘ta iz Beograda, Milicom BabiΔ, udovicom AndriΔevog prijatelja, Nenada JovanoviΔa.[29] Nobelov komitet 1961. godine dodeljuje AndriΔu Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost βza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeβ. Besedom βO priΔi i priΔanjuβ se 10. decembra 1961. godine zahvalio na priznanju. AndriΔ je novΔanu nagradu od milion dolara dobijenu osvajanjem Nobelove nagrade u potpunosti poklonio za razvoj bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini.[30] Dana 16. marta 1968. AndriΔeva supruga Milica umire u porodiΔnoj kuΔi u Herceg Novom. SledeΔih nekoliko godina AndriΔ nastoji da svoje druΕ‘tvene aktivnosti svede na najmanju moguΔu meru, mnogo Δita i malo piΕ‘e. Zdravlje ga polako izdaje i on Δesto boravi u bolnicama i banjama na leΔenju. Bio je Δlan Upravnog odbora Srpske knjiΕΎevne zadruge od 1936. do 1939. i od 1945. do smrti 1975. godine.[31] AndriΔ umire 13. marta 1975. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Aleji zasluΕΎnih graΔana. KnjiΕΎevni rad AndriΔ je u knjiΕΎevnost uΕ‘ao pesmama u prozi βU sumrakβ i βBlaga i dobra meseΔinaβ objavljenim u βBosanskoj viliβ 1911. godine.[32] Pred Prvi svetski rat, u junu 1914. godine, u zborniku Hrvatska mlada lirika objavljeno je Ε‘est AndriΔevih pesama u prozi (βLanjska pjesmaβ, βStrofe u noΔiβ, βTamaβ, βPotonuloβ, βJadni nemirβ i βNoΔ crvenih zvijezdaβ).[32] Prvu knjigu stihova u prozi - βEx Pontoβ - AndriΔ je objavio 1918. godine u Zagrebu, a zbirku βNemiriβ Ε‘tampao je u Beogradu 1920. godine.[33] Spomenik Ivi AndriΔu u Beogradu AndriΔevo delo moΕΎemo podeliti u nekoliko tematsko-ΕΎanrovskih celina. U prvoj fazi, koju obeleΕΎavaju lirika i pesme u prozi (Ex Ponto, Nemiri), AndriΔev iskaz o svetu obojen je liΔnim egzistencijalno-spiritualnim traganjem koje je delimiΔno bilo podstaknuto i lektirom koju je u to vreme Δitao (Kirkegor na primer). MiΕ‘ljenja kritike o umetniΔkim dosezima tih ranih radova podeljena su: dok srpski kritiΔar Nikola MirkoviΔ u njima gleda vrhunsko AndriΔevo stvaralaΕ‘tvo, hrvatski knjiΕΎevni istoriΔar Tomislav Ladan smatra da se radi o nevaΕΎnim adolescentskim nemirima koji odraΕΎavaju piΕ‘Δevu nezrelost i nemaju dublje ni univerzalnije vrednosti. Druga faza, koja traje do Drugog svetskog rata, obeleΕΎena je AndriΔevim okretanjem pripovedaΔkoj prozi i, na jeziΔkom planu, definitivnim prelaskom na srpsku ekavicu. Po opΕ‘tem priznanju, u veΔini pripovedaka AndriΔ je naΕ‘ao sebe, pa ta zrela faza spada u umetniΔki najproduktivnije, s veΔinom AndriΔevih najcenjenijih priΔa. Pisac nije bio sklon knjiΕΎevnim eksperimentima koji su dominirali u to doba, nego je u klasiΔnoj tradiciji realizma 19. veka, plastiΔnim opisima oblikovao svoju vizuru Bosne kao razmeΔa istoka i zapada, natopljenu iracionalizmom, konfesionalnim animozitetom i emocionalnim erupcijama. LiΔnosti su pripadnici sve Δetiri etniΔko-konfesionalne zajednice (Muslimani, Jevreji, Hrvati, Srbi β uglavnom prozvani po konfesionalnim, Δesto pejorativnim imenima (Vlasi, Turci)), uz pojave stranaca ili manjina (Jevreji, strani Δinovnici), a vremensko razdoblje pokriva uglavnom 19. vek, ali i prethodne vekove, kao i 20. TreΔa faza obeleΕΎena je obimnijim delima, romanima Na Drini Δuprija, TravniΔka hronika, GospoΔica i nedovrΕ‘enim delom OmerpaΕ‘a Latas, kao i pripovetkom Prokleta avlija. Radnja veΔine ovih dela je uglavnom smeΕ‘tena u Bosni, u njenu proΕ‘lost ili u narativni spoj proΕ‘losti i sadaΕ‘njosti gde je pisac, na zasadama franjevaΔkih letopisa i spore, sentencama protkane naracije, uspeo da kreira upeΔatljiv svet βOrijenta u Evropiβ. PiΕ‘Δevo se pripovedanje u navedenim delima odlikuje uverljivo doΔaranom atmosferom, upeΔatljivim opisima okoline i ponaΕ‘anja i psiholoΕ‘kim poniranjem. Osim tih dela, autor je u ovom periodu objavio i niz pripovedaka, putopisne i esejistiΔke proze i poznato i Δesto citirano delo, zbirku aforistiΔkih zapisa Znakovi pored puta (posthumno izdato), nesumnjivo jedno od AndriΔevih najvrednijih dela. AndriΔ o umetnosti Ivo AndriΔ 1922. godine Svoje shvatanje smisla i suΕ‘tine umetnosti AndriΔ je izlagao, bilo u posebnim napisima bilo implicitno, u pojedinim pasaΕΎima svog umetniΔkog dela. U tom pogledu posebno se istiΔe njegov esej Razgovor sa Gojom, pripovetka Aska i vuk, beseda povodom dobijanja Nobelove nagrade, βO priΔi i priΔanjuβ i zbirka aforistiΔkih zapisa βZnakovi pored putaβ. UmetniΔko stvaranje je po AndriΔu sloΕΎen i naporan Δin koji se vrΕ‘i po diktatu Δovekove nagonske potrebe za stvaranjem. U osnovi nagonska, Δovekova potreba za lepotom odbrana je od umiranja i zaborava; ona je dijalektiΔka suprotnost zakonima prolaznosti. U igri jagnjeta iz alegorijske pripovetke Aska i vuk simbolizovan je umetniΔki nagon Δovekov kao βinstinktivan otpor protiv smrti i nestajanjaβ koji βu svojim najviΕ‘im oblicima i dometima poprima oblik samog ΕΎivotaβ. Umetnost i volja za otporom, kazuje AndriΔ na kraju ove pripovetke, pobeΔuje sve, pa i samu smrt, a svako pravo umetniΔko delo Δovekova je pobeda nad prolaznoΕ‘Δu i troΕ‘noΕ‘Δu ΕΎivota. Ε½ivot je AndriΔevom delu divno Δudo koje se neprestano troΕ‘i i osipa, dok umetniΔka dela imaju trajnu vrednost i ne znaju za smrt i umiranje. StvaralaΔki akt, po AndriΔevom shvatanju, nije prost reproduktivan Δin kojim se gola fotografije unosi u umetniΔko dela. Umetnost, istina, mora da ima dubokih veza sa ΕΎivotom, ali umetnik od materijala koji mu pruΕΎa ΕΎivot stvara nova dela koja imaju trajnu lepotu i neprolazan znaΔaj. Fenomen stvaralaΕ‘tva ogleda se u tome Ε‘to umetnici izdvajaju iz ΕΎivota samo one pojave koje imaju opΕ‘tije i dublje znaΔenje. DajuΔi takvim pojavama umetniΔki oblik, umetnici ih pojaΔavaju βjedva primetno za jednu liniju ili jednu nijansu u bojiβ, stvarajuΔi umetniΔku lepotu koja otada sama nastavlja svoju slobodnu sudbinu. Sve Ε‘to u ΕΎivotu postoji kao lepota β delo je Δovekovih ruku i njegova duha. Sastavni je deo βΕΎivota i autentiΔan oblik ljudskog ispoljavanjaβ, stvoren za jedan lepΕ‘i i trajniji ΕΎivot. Mostovi i arhitektonske graΔevine najbolje ilustruju AndriΔevo shvatanje trajnosti lepote koju Δovek stvara. Anonimni neimar iz Mosta na Ε½epi spasava se od zaborava time Ε‘to svoju stvaralaΔku viziju prenosi u kamenu lepotu luka razapetog nad obalama pod kojima kao prolaznost protiΔu huΔne vode Ε½epe. Funkcija umetnosti je i u naporu umetnika da svoje delo ukljuΔi u trajne tokove ΕΎivota, da Δoveka izvede iz βuskog kruga ... samoΔe i uvede ga u prostran i veliΔanstven svet ljudske zajedniceβ. Postojanje zla u Δoveku i ΕΎivotu ne sme da zaplaΕ‘i umetnika niti da ga odvede u beznaΔe. I zlo i dobro, kao dijalektiΔke autonomne sile, samo su latentnost ΕΎivota i ljudske prirode. DuΕΎnost je umetnika da otkriva i jedno i drugo, ali, istovremeno, i da svojim delom utire put spoznaji da je moguΔe pobediti zlo i stvoriti ΕΎivot zasnovan na dobroti i pravdi. Umetnost je duΕΎna da Δoveku otkriva lepotu napora podviΕΎnika koji koraΔaju ispred savremenika i predoseΔaju buduΔe tokove ΕΎivota. Tako umetnost stalno otvara perspektive ΕΎivotu pojedinaca, naroda i ΔoveΔanstva, u podvizima i porazima onih koji su prethodili umetnost nalazi nataloΕΎena iskustva ΔoveΔanstva. Prohujala stoleΔa sublimiΕ‘u Δovekovo iskustvo oko nekolikih legendi, koje potom inspiriΕ‘u umetnika. Smisao savremenosti je u stvaralaΔkom prenoΕ‘enju iskustva proΕ‘losti u one vrednosti savremenog stvaranja koje Δe, nadΕΎivljavajuΔi nas, korisno posluΕΎiti potomcima. βSamo neuki, nerazumni ljudi β kaΕΎe AndriΔ β mogu da smatraju i da je proΕ‘lost mrtva i neprolaznim zidom zauvek odvojena od sadaΕ‘njice. Istina je, naprotiv, da je sve ono Ε‘to je Δovek mislio i oseΔao i radio neraskidivo utkao u ono Ε‘to mi danas mislimo, oseΔamo i radimo. Unositi svetlost nauΔne istine u dogaΔaje proΕ‘losti, znaΔi sluΕΎiti sadaΕ‘njostiβ. Svrha umetnosti je u povezivanju proΕ‘losti, sadaΕ‘njosti i buduΔnosti, u povezivanju βsuprotnih obala ΕΎivota, u prostoru, u vremenu, u duhuβ. Po AndriΔevom shvatanju umetnik je i vesnik istine, a njegovo delo poruka kojom se iskazuje sloΕΎena stvarnost ljudske istorije. On je βjedan od bezbrojnih neimara koji rade na sloΕΎenom zadatku ΕΎivljenja, otkrivanja i izgraΔivanja ΕΎivotaβ. OpisujuΔi svoje stvaralaΔke trenutke, AndriΔ kazuje: βNi traga da se vratim sebi. Samo da mogu, kao surovo drvo i studen metal, u sluΕΎbi ljudske slabosti i veliΔine, u zvuk da se pretvorim i da ljudima i njihovoj zemlji potpuno razumno prenesem bezimene melodije ΕΎivota ...β GovoreΔi o opasnostima koje vrebaju umetnika, AndriΔ posebno upozorava na formalizam reΔi i dela: βBeskrajno nagomilavanje velikih reΔi sve nam manje kazuje Ε‘to se viΕ‘e ponavlja i pod njim izdiΕ‘u istina i lepota kao robinjeβ. Najdublji poraz doΕΎivljuje onaj umetnik koji smatra da βprasak reΔi i vitlanje slika mogu biti umetniΔka lepota. Istina, svakom pravom umetniΔkom delu potreban je i estetski sjaj, ali on se ostvaruje samo u jednostavnosti. βSavrΕ‘enstvo izraΕΎavanja forme β kaΕΎe AndriΔ β sluΕΎba je sadrΕΎiniβ. PruΕΎajuΔi βzadovoljstvo bez patnje i dobro bez zlaβ, umetniΔko delo Δe pruΕΎiti Δoveku najviΕ‘i vid ΕΎivota β Δesta je poruka AndriΔevog dela. AndriΔeva vizija harmoniΔnog ΕΎivota buduΔeg ΔoveΔanstva zasnovana je upravo na uverenju da Δe umetniΔka lepota uniΕ‘titi zlo i izmiriti protivreΔnosti Δovekovog bitisanja. Napomena: Tekst ovog Δlanka je delom, ili u potpunosti, prvobitno bio preuzet sa prezentacije Znanje.org uz odobrenje. UmetniΔki postupak PoΕ‘tanska marka s likom Ive AndriΔa, deo serije maraka pod imenom βVelikani srpske knjiΕΎevnostiβ koju je izdala Srbijamarka, PTT Srbija, 2010. godine U naΔinu izgraΔivanja likova i umetniΔkom postupku pri oblikovanju svojih misli o ΕΎivotu i ljudima, AndriΔ se ne odvaja od najlepΕ‘ih tradicija Ε‘kole realistiΔke knjiΕΎevnosti, iako takav njegov postupak ne znaΔi i ponavljanje tradicionalnih realistiΔkih manira.[34] Njegove slike ΕΎivota nisu samo realistiΔki izraz odreΔene ΕΎivotne i istorijske stvarnosti, jer on u njih utkiva i znatno Ε‘ira uopΕ‘tavanja i opΕ‘tija, gotovo trajna ΕΎivotna znaΔenja. Legendarni bosanski junak Alija Δerzelez nije samo tip osmanlijskog pustolova i avanturiste, veΔ i veΔiti Δovek pred veΔitim problemom ΕΎene. Tamnica iz pripovetke Prokleta avlija ima znatno Ε‘ire znaΔenje: ona je izvan vremena i mesta kojima ih je pisac lokalizovao. Iako se u AndriΔevom knjiΕΎevnom delu najΔeΕ‘Δe javlja Bosna, gotovo svi njeni likovi se izdiΕΎu izvan ΕΎivotnog kruga u kome ih pisac nalazi. AndriΔ, prirodno, nikada ne izneverava tipiΔnost sredine i vremena, ali on pri tom tako kompleksne liΔnosti ume da dogradi i u njima podvuΔe ono Ε‘to je opΕ‘tije i ΕΎivotno Ε‘ire od osobenosti odreΔenih konkretnom sredinom i vremenom. Ono po Δemu se AndriΔ naroΔito istiΔe u srpskoj savremenoj knjiΕΎevnosti, to su vanredne analize i psiholoΕ‘ka sagledavanja onih Δovekovih stanja koja su u srpskoj knjiΕΎevnosti, do njega, bila izvan znaΔajnih literarnih interesovanja. Njega najviΕ‘e zanima onaj tamni i neizrecivi nagon u Δoveku, koji je izvan domaΕ‘aja njegove svesti i volje. PolazeΔi od nekih savremenih postavki psiholoΕ‘ke nauke, AndriΔ je prikazao kako ti tajanstveni unutraΕ‘nji impulsi fatalno truju i optereΔuju Δoveka. Osim toga, on je sa posebnom sugestivnoΕ‘Δu slikao dejstvo seksualnih nagona i Δulnih percepcija na duΕ‘evni ΕΎivot Δoveka. Zbog svega toga AndriΔ se prvenstveno pokazuje kao moderni psihoanalitiΔar u naΕ‘oj savremenoj knjiΕΎevnosti. U sudbini svake liΔnosti ovog naΕ‘eg pripovedaΔa je i neka opΕ‘tija ideja, izvesna misao o ΕΎivotu, Δoveku i njegovoj sreΔi. Zato se za njegovu prozu s pravom kaΕΎe da nosi u sebi obeleΕΎja filozofskog realizma. AndriΔ je i majstor i reΔi i stila. Njegova proza je saΔuvala apsolutnu, kristalnu jasnost izraza. On ne traΕΎi stilski efekat u neobiΔnoj metafori ili u naglaΕ‘enom izrazu. Skladna i jednostavna reΔenica, uverljivost i sugestivna estetska i misaona funkcionalnost pripovedaΔkih slika Δine da AndriΔevo delo predstavlja najsuptilniju umetniΔku vrednost koju srpska knjiΕΎevnost poseduje. AndriΔevo delo je postalo ponos srpske kulture, a sa visokim meΔunarodnim priznanjem, oliΔenim u Nobelovoj nagradi, ono danas ΕΎivi i kao trajna svojina svetske literature. ZaduΕΎbina Ive AndriΔa Ivo AndriΔ iz profila Glavni Δlanak: ZaduΕΎbina Ive AndriΔa ZaduΕΎbina Ive AndriΔa je poΔela sa radom 12. marta 1976. godine na temelju testamentarne volje Ive AndriΔa.[35] Prva i najvaΕΎnija odredba piΕ‘Δeve oporuke bila je da se njegova zaostavΕ‘tina βsaΔuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zaduΕΎbina, nameni za opΕ‘te kulturne i humanitarne potrebeβ. OrganizujuΔi nauΔne skupove o AndriΔevom delu i o razliΔitim aspektima savremene srpske knjiΕΎevnosti, ZaduΕΎbina sluΕΎi najdubljim intersima srpske knjiΕΎevnosti, umetnosti i kulture. Veliki je broj diplomaca i postdiplomaca koji su dobili stipendiju AndriΔeve zaduΕΎbine za radove iz oblasti knjiΕΎevnosti, a takoΔe su kao gosti i stipendisti, u piΕ‘Δevoj ZaduΕΎbini boravili i radili mnogobrojni slavisti iz celoga sveta. AndriΔeva nagrada Glavni Δlanak: AndriΔeva nagrada Na osnovu piΕ‘Δeve testamentarne volje, poΔev od 1975. godine, svake godine se dodeljuje AndriΔeva nagrada za priΔu ili zbirku priΔa napisanu na srpskom jeziku. Prvi dobitnik nagrade je bio Dragoslav MihailoviΔ za delo Petrijin venac.[36] Spomen-muzej Ive AndriΔa Glavni Δlanak: Spomen-muzej Ive AndriΔa U okviru ZaduΕΎbine Ive AndriΔa spada i Spomen-muzej Ive AndriΔa se nalazi u sastavu Muzeja grada Beograda i otvoren je 1976. godine u stanu na AndriΔevom vencu 8, u kome je pisac ΕΎiveo sa suprugom Milicom BabiΔ od 1958. godine. SaΔuvani su autentiΔni raspored i izgled ulaznog hola, salona i AndriΔeve radne sobe, a nekadaΕ‘nje dve spavaΔe sobe preureΔene su u izloΕΎbeni prostor gde je otvorena stalna postavka koja raznovrsnim eksponatima predstavlja AndriΔev ΕΎivotni put i markantne taΔke njegove stvaralaΔke biografije. Pored reprezentativnih dokumenata (indeksi, pasoΕ‘i, plakete, diplome, Nobelova plaketa i medalja, Vukova nagrada, poΔasni doktorati) i fotografija, u izloΕΎbenoj postavci mogu se videti i originalni rukopisi AndriΔevih dela, pisma, izdanja njegovih knjiga na raznim jezicima, kao i neki piΕ‘Δevi liΔni predmeti. Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa Glavni Δlanak: Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa Od 1982. godine ZaduΕΎbina izdaje Δasopis Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa koje izlaze jednom godiΕ‘nje. Ova publikacija objavljuje nepoznate i nepublikovane AndriΔeve rukopise, prepisku, nauΔne i kritiΔke studije o AndriΔevom slojevitom delu i njegovom ΕΎivotu, njegovom duhovnom prostoru kao i o vremenu i svetu u kojem je ΕΎiveo.[37] AndriΔgrad Glavni Δlanak: AndriΔgrad AndriΔgrad ili Kamengrad je grad, kulturni centar i vrsta etno-sela, koji se nalazi na lokaciji UΕ‘Δe na samom uΕ‘Δu reka Drina i Rzav u ViΕ‘egradu Δiji je idejni tvorac reΕΎiser Emir Kusturica. Za posetioce je otvoren 5. jula 2012.[38] Grad je izgraΔen od kamena i u njemu se nalazi pedesetak objekata.[39] U gradu Δe postojati gradsko pozoriΕ‘te, moderni bioskop, gradska uprava, akademija lijepih umjetnosti, zgrada AndriΔeve gimnazije, rijeΔna marina i pristaniΕ‘te, hoteli, trgovi, crkva, stari han, duΔani i spomen kuΔa Ive AndriΔa.[39] U okviru akademije lepih umetnosti koja Δe postojati u Kamengradu, radiΔe Fakultet za reΕΎiju.[39] OΔekuje se i da Srbija, a moΕΎda i neke druge zemlje, otvore svoje konzulate i poΔasne konzulate u AndriΔevom gradu.[39] Dana 28. juna 2013. godine otvoren je AndriΔev institut.[40] Ivo, Srbin i srpski pisac Ivo se izravno i nedvosmisleno izjaΕ‘njavao kao Srbin i srpski pisac, kako je on to volio da kaΕΎe, u `njegovim zrelim godinama i ne od juΔe`. U svom pismu komesaru Srpske knjiΕΎevne zadruge (1942) istiΔe da je srpski pisac.[41] dok u svojim liΔnim dokumentima, liΔnoj karti (1951), vojnoj knjiΕΎici (1951), partijskoj knjiΕΎici (1954), izvodima iz matiΔne knjige roΔenih i venΔanih, u rubrici `narodnost`, Ivo unosi `srpska`. S druge strane, dva puta se eksplicitno distancira od hrvatstva: 1933. odbijanjem da njegove pesme uΔu u Antologiju hrvatske lirike [42], a zatim 1954. odbija da se u njegovoj biografiji u Jugoslovenskoj enciklopediji pomene da je hrvatskog porekla[43] Kao neku vrstu potvrde Ivine narodnosti spomenimo kanadsko-ameriΔkog istoriΔara MekNila (William H. McNeil) koji piΕ‘e da su roditelji Ivine majke bili Srbi[44] te VojnoviΔevo pismo svom bratu Luji u kome kaΕΎe: βΕ aljem to djelo Ex ponto koje je probudilo veliku senzaciju. Pisac mladi katoliΔki Srbin iz Bosne, idealan mladiΔ, 26 god.`.[45] Jednako treba dodati dva druga stranca, Ivine prijatelje i savremenike L. F. Edvardsa (Lovett F. Edwards), koji u svom predgovoru prevodu knjige (1944) kaΕΎe da je Ivo istovremeno i Srbin i Bosanac[46], te stalnog sekretara Ε vedske kraljevske akademije Osterlinga (Anders Γsterling), koji u svom govoru prilikom dodeljivanja Nobelove nagrade Ivi, istiΔe da se je Ivo, kao mlad srpski student, prikljuΔio nacionalnom revolucionarnom pokretu, bio progonjen pa zatvoren 1914 na poΔetku Prvog svetskog rata. Srpska knjiΕΎevna kritika vidi AndriΔa kao srpskog knjiΕΎevnika srpske avangarde i meΔuratnog modernizma 20. veka[47] i knjiΕΎevnika koji je izrastao iz srpske knjiΕΎevne tradicije [48] Bibliografija Ivo AndriΔ sa suprugom Milicom na vest o Nobelovoj nagradi (1961) Autor je brojnih eseja, zapisa i kritiΔkih osvrta o srpskim piscima, kao Ε‘to su Simo Matavulj, Bora StankoviΔ, Branko RadiΔeviΔ, Petar KoΔiΔ, koji se odlikuju dokumentarnoΕ‘Δu, bogatstvom podataka i racionalnom analizom istorijskih i aktuelnih problema.[49] Ex Ponto, stihovi u prozi, 1918. Nemiri, stihovi u prozi, 1920. Put Alije Δerzeleza, 1920. Most na Ε½epi, 1925. Anikina vremena, 1931. Portugal, zelena zemlja, putopisi, 1931. Ε panska stvarnost i prvi koraci u njoj, putopisi, 1934. Razgovor sa Gojom, esej, 1936. Na Drini Δuprija, roman, 1945. Deca, zbirka pripovedaka GospoΔica, roman, 1945. TravniΔka hronika, roman, 1945. Na Nevskom prospektu, 1946. Na kamenu, u PoΔitelju PriΔa o vezirovom slonu, 1948. Prokleta avlija, roman, 1954. Igra, 1956. O priΔi i priΔanju, beseda povodom dodele Nobelove nagrade, 1961. Jelena, ΕΎena koje nema, pripovetka, 1963. Ε ta sanjam i Ε‘ta mi se dogaΔa, lirske pesme, objavljene posthumno 1977. OmerpaΕ‘a Latas, nedovrΕ‘en roman, objavljen posthumno 1977. Na sunΔanoj strani, nedovrΕ‘en roman, objavljen posthumno Znakovi pored puta, knjiga, objavljena posthumno Sveske, knjiga, objavljena posthumno Dela Ive AndriΔa su prevoΔena na viΕ‘e od 50 jezika
Kao na slikama Nolit, 1978 Tvrd povez sa omotom, 7 knjiga. Komplet je lepo oΔuvan, zaΕ‘titni omoti kao na slikama 1. Proces/ 253 strane 2. Zamak/ 401 strana 3. Amerika/ 297 strana 4. Pripovetke/ 546 strana 5. Dnevnici 1910-1913/ 317 strana 6. Dnevnici 1914-1923/ 387 strana 7. Pisma/ 301 strana Franc Kafka (nem. Franz Kafka, ΔeΕ‘. FrantiΕ‘ek Kafka; Prag, 3. jul 1883 β Klosternojburg, 3. jun 1924) je nemaΔki pisac[1][2] jevrejsko-ΔeΕ‘koga porekla kojeg kritika danas smatra jednim od najveΔih autora XX veka. Kafka je govorio i svoja dela pisao na nemaΔkom jeziku.[3] Dobro je znao i ΔeΕ‘ki jezik. Stilom pisanja, Kafka je pripadao avangardi, pravcu iz srednje faze modernizma, ali je svojim delovanjem uveliko uticao na brojne stilove kasnog modernizma, ukljuΔujuΔi i egzistencijalizam. Njegova najznaΔajnija dela, pripovetka PreobraΕΎaj, te romani Proces i Dvorac prepuni su tematike koja predstavlja arhetipove otuΔenosti, psihofiziΔke brutalnosti, sukoba na relaciji roditelji-deca, likova na zastraΕ‘ujuΔim putovanjima i mistiΔnih transformacija. Kafka je roΔen u jevrejskoj porodici srednje klase u Pragu, tada u Austrougarskoj monarhiji, koja je govorila nemaΔki jezik, a Ε‘kolovao se za pravnika. Po zavrΕ‘etku pravnih studija, Kafka se zaposlio u osiguravajuΔem druΕ‘tvu. U slobodno vreme je poΔeo pisati kratke priΔe te je ostatak ΕΎivota proveo ΕΎaleΔi se kako nema dovoljno vremena da se posveti onome Ε‘to je smatrao svojim pravim pozivom. TakoΔe je ΕΎalio Ε‘to je toliko vremena morao posvetiti svom Brotberufu (nem.: `Posao koji donosi hleb`; dnevni posao). Zbog nedostatka slobodnog vremena i druΕ‘tvenog ΕΎivota, Kafka je preferirao komunikaciju preko pisama, ostavivΕ‘i iza sebe stotine pisama meΔu kojima su i ona pisana ocu, zaruΔnici Felis Bauer te najmlaΔoj sestri Otli. Kafka je imao problematiΔan odnos sa svojim autoritativnim ocem koji Δe uveliko uticati na njegovo pisanje, kao i interni konflikt sa vlastitim jevrejstvom, za koje je smatrao kako nema velike poveznice s njim. Tokom njegovog ΕΎivota, samo je mali broj Kafkinih dela izaΕ‘ao iz Ε‘tampe: zbirke kratkih priΔa Razmatranje i Seoski lekar, te neke individualne pripovetke (PreobraΕΎaj) izdavane u Δasopisima. Iako je zbirku Umetnik u gladovanju pripremio za Ε‘tampu, ona nije izaΕ‘la do nakon njegove smrti. Kafkina nedovrΕ‘ena dela, ukljuΔujuΔi i romane Proces, Zamak i Amerika, nisu Ε‘tampana do nakon njegove smrti, a veΔinu ih je izdao njegov prijatelj Maks Brod, ignoriΕ‘uΔi tako Kafiknu ΕΎelju da mu se dela uniΕ‘te nakon smrti. Alber Kami i Ε½an Pol Sartr predvode listu pisaca na koje je uticalo Kafkino delo, a termin βKafkijanska atmosferaβ uΕ‘ao je u teoriju knjiΕΎevnosti, kako bi se opisale nadrealne situacije kao u Kafkinim delima. Biografija[uredi | uredi izvor] Porodica[uredi | uredi izvor] Franc Kafka, 1888. godine. Kafkine sestre (sleva nadesno): Vali, Eli i Otla. Kafkini roditelji, Herman i Julija Kafka. Franc Kafka roΔen je 3. jula 1883. u jevrejskoj porodici srednje klase, koja je govorila nemaΔkim jezikom, u Pragu, tada delu Austrougarske. Njegovog oca, Hermana Kafku (1852β1931), biograf Stanli Korngold opisao je kao `glomaznog, sebiΔnog i oholog biznismena`,[4] a samog Kafku kao `pravog Kafku, snaΕΎnog, zdravog, gladnog, glasnog, elokventnog, samodostatnog, dominantnog, izdrΕΎljivog, koncentrisanog i izvrsnog poznavatelja ljudske naravi.`[5] Herman je bio Δetvrto dete Jakoba Kafke,[6][7] obrednog mesara (hebrejski: shochet) koji je u Prag doΕ‘ao iz Oseka, ΔeΕ‘kog sela u blizini mesta Strakonjice sa brojnom jevrejskom populacijom.[8] Nakon Ε‘to je radio kao trgovaΔki putnik, vremenom je postao trgovac neobiΔnim dobrima i odeΔom, koji je zapoΕ‘ljavao i do 15 radnika, a kao logo svog posla koristio je sliku Δavke, koja se na ΔeΕ‘kom zove kavka.[9] Kafkina majka, Julija (1856β1934), bila je kΔerka Jakoba Lovija, uspeΕ‘nog trgovca na malo iz banjskog mesta Podjebradi,[10] koja je bila obrazovanija od svog supruga.[6] Kafkini su roditelji verovatno govorili varijantom nemaΔkog pod uticajem jidiΕ‘a koji se, ponekad, peΕΎorativno naziva Mauscheldeutsch, ali kako se nemaΔki smatrao osnovnim sredstvom druΕ‘tvenog uspona, verovatno su decu podsticali da govore knjiΕΎevnim nemaΔkim.[11] Plaketa koja oznaΔava rodnom mesto Franca Kafke u Pragu, koji su dizajnirali Karel Hladik i Jan Kaplicki, 1966 Kafkina rodna kuΔa nalazi se u blizini trga Staromjestske namjesti u Pragu, a u porodici sa Ε‘estoro dece, Franc je bio najstariji.[12] Njegova braΔa, Georg i Hajnrih, umrli su kao deca, joΕ‘ pre Francove sedme godine; sestre su mu se zvale Gabriele (`Eli`) (1889β1944), Valeri (`Vali`) (1890β1944) i Otili (`Otla`) (1892β1943). Tokom radnih dana, oba roditelja nisu bila kod kuΔe. Majka Julija je radila i do 12 sati dnevno kako bi pomogla u voΔenju Hermanovog posla. Kao rezultat toga, Kafkino je detinjstvo bilo priliΔno samotno,[13] a decu su mahom odgajale brojne guvernante i sluΕ‘kinje. Kafkin problematiΔan odnos s ocem pomno je dokumentovan u njegovom pismu ocu (Brief an den Vater), na preko 100 stranica na kojima piΕ‘e kako je oΔev autoritativan stav uveliko uticao na njega.[14] S druge strane, majka mu je bila tiha i srameΕΎljiva.[15] Upravo je oΔeva dominantna liΔnost uveliko uticala na njegovo pisanje.[16] Obrazovanje[uredi | uredi izvor] Palata Kinski, gde je Kafka iΕ‘ao u gimnaziju, na Starom gradskom trgu u Pragu. U razdoblju od 1889. do 1893, Kafka se Ε‘kolovao u Deutsche Knabenschule (NemaΔka osnovna Ε‘kola za deΔake) u danaΕ‘njoj Ulici Masna (tada MasnΓ½ trh/Fleischmarkt). Mada je govorio ΔeΕ‘ki, Kafka je Ε‘kolovan u nemaΔkim Ε‘kolama na insistiranje njegovog autoritativnog oca. Njegovo jevrejsko obrazovanje zavrΕ‘eno je njegovom bar micvom u uzrastu od 13 godina. Sam Kafka nije uΕΎivao u odlascima u sinagogu te je iΕ‘ao samo praznicima, s ocem, Δetiri puta godiΕ‘nje.[5][17][18] Po zavrΕ‘etku osnovne Ε‘kole 1893. godine, Kafka je primljen u strogu, klasiΔno-orijentisanu nemaΔku gimnaziju AltstΓ€dter Deutsches Gymnasium, na Starom gradskom trgu, u sklopu palate Kinski. I ovde se nastava odvijala na nemaΔkom, ali Kafka je znao i pisati i govoriti ΔeΕ‘ki;[19][20] potonji je uΔio u gimnaziji punih osam godina, postigavΕ‘i dobar uspeh.[21] Mada je dobijao samo komplimente za svoj ΔeΕ‘ki, nikada se nije smatrao fluentnim.[22] Maturske ispite poloΕΎio je 1901. godine.[23] Nakon maturiranja, Kafka je upisao Karl-Ferdinands-UniversitΓ€t u Pragu, ali se nakon samo dve nedelje studiranja hemije prebacio na pravo.[24] Mada ova struka nije previΕ‘e zanimala Kafku, otvarala mu je Ε‘iroku lepezu poslova koji su zadovoljavali njegovog oca. Uz sve to, studije prava su trajale znatno duΕΎe, Ε‘to je Kafki omoguΔilo da istovremeno pohaΔa predavanja iz nemaΔkih studija i istorije umetnosti.[25] TakoΔe se pridruΕΎio i studentskom klubu, Lese- und Redehalle der Deutschen Studenten (nem. ΔitalaΔki i nastavni klub nemaΔkih studenata), koji je organizovao knjiΕΎevna dogaΔanja, Δitanja i sliΔne aktivnosti.[26] MeΔu Kafkinim prijateljima bili su novinar Feliks VeltΕ‘, koji je studirao filozofiju, glumac Yitzchak Lowy, koji je dolazio iz varΕ‘avske hasidistiΔke porodice, te pisci Oskar Baum i Franc Verfel.[27] Pred kraj prve godine, Kafka je upoznao kolegu Maksa Broda, koji Δe mu ubrzo postati doΕΎivotni prijatelj.[26] Brod je ubrzo primetio da su, iako je Kafka bio srameΕΎljiv i retko je priΔao, stvari koje je rekao izrazito duboke.[28] Kafka je tokom celog ΕΎivota bio strastven Δitalac;[29] zajedno s Brodom, proΔitao je Platonovog Protagoru na izvornom grΔkom, na Brodovu inicijativu, te Floberova dela Sentimentalno vaspitanje i IskuΕ‘enje svetog Antonija na francuskom, na Kafkin predlog.[30] Kafka je Fjodora Dostojevskog, Gistava Flobera, Franca Grilparzera i Hajnriha fon Klajsta smatrao `istinskom braΔom po krvi`.[31] Uz navedene, Kafka je bio zainteresovan i za ΔeΕ‘ku knjiΕΎevnost[19][20] te dela Johana Volfganga Getea.[32] Kafka je 18. jula 1906. godine[a] stekao titulu doktora pravnih nauka te je odradio godinu dana besplatnog staΕΎiranja kao sudski pripravnik na graΔanskim i kaznenim sudovima.[34][35] Posao[uredi | uredi izvor] Kafka se bojao da Δe ga ljudi smatrati fiziΔki i psihiΔki odbojnim. Ipak, oni koji su ga upoznali (...) takoΔe su [ga] smatrali deΔaΔki zgodnim, ali mu je pojava bila oΕ‘tra.[36] Dana 1. novembra 1907, Franc Kafka je dobio posao u kompaniji Assicurazioni Generali, italijanskoj osiguravajuΔoj kuΔi za koju je radio gotovo godinu dana. Njegova pisma iz tog razdoblja upuΔuju kako je bio nezadovoljan radnim vremenom - od 08:00 do 18:00[37][38] - koje mu je onemoguΔavalo da se posveti pisanju, koje mu je postajalo sve vaΕΎnije. U tom je razdoblju mogao pisati iskljuΔivo noΔu, a noΔno pisanje bilo je izrazito iscrpno s obzirom na radno vreme. Dana 15. jula 1908. dao je otkaz, a za dve nedelje je naΕ‘ao posao u Institutu za radniΔko osiguranje od ozleda Kraljevine ΔeΕ‘ke koji mu je omoguΔio viΕ‘e vremena za pisanje. Opis posla bilo mu je istraΕΎivanje i procena kompenzacija za osobne ozlede industrijskih radnika; incidenti kao izgubljeni prsti ili udovi bili su Δesti u to vreme. Profesor menadΕΎmenta Peter Druker kreditira Kafku kao tvorca prve civilne zaΕ‘titne kacige, ali to ne potvrΔuje nijedan dokument Kafkinog poslodavca.[39][40] Njegov je otac Δesto njegov posao u osiguravajuΔem druΕ‘tvu nazivao Brotberuf, posao koji radi samo kako bi plaΔao raΔune; sam Kafka je nekoliko puta izjavio kako ga prezire. Kafka je jako brzo napredovao te su njegovi zadaci ukljuΔivali procesovanje i istraΕΎivanje zahteva za naknadom, pisanje izvjeΕ‘taja i reΕ‘avanje apela raznih biznismena koji su smatrali kako im je kompanija stavljena u kategoriju previsokog rizika, Ε‘to im je poveΔavalo premije za osiguranje.[41] TakoΔe, tokom nekoliko godina rada u druΕ‘tvu, zadatak mu je bio sastavljanje godiΕ‘njeg izvjeΕ‘taja o osiguranju. Njegovi nadreΔeni su jako dobro primali te izvjeΕ‘taje.[42] Radno vreme uglavnom mu je zavrΕ‘avalo oko 14:00, Ε‘to mu je davalo dovoljno vremena za pisanje, kojemu je bio posveΔen.[43] U kasnijim godinama, bolest ga je Δesto spreΔavala u odlasku na posao, ali i pisanju. Mnogo godina kasnije, Brod je skovao termin Der enge Prager Kreis (nem. Uski praΕ‘ki krug), kako bi objedinio grupu pisaca kojima su pripadali Kafka, Feliks VeltΕ‘ i on.[44][45] Krajem 1911. Kafka i Karl Herman, suprug njegove sestre Eli, postaju partneri u prvoj fabrici azbesta u Pragu, znanoj kao Prager Asbestwerke Hermann & Co., otvorenoj uz pomoΔ miraznog novca, koji je dao Herman Kafka. Iako je isprva pokazivao entuzijazam i velik deo slobodnog vremena posveΔivao poslu, Kafka je ubrzo zamrzeo fabriku, jer mu je previΕ‘e vremena oduzimala od pisanja.[46] U ovom razdoblju se zainteresovao za jevrejsko pozoriΕ‘te na jidiΕ‘u, uprkos bojazni prijatelja kao Ε‘to je Brod, koji su ga svejedno podrΕΎavali u njegovim interesovanjima. Nakon Ε‘to je u novembru 1911. prisustvovao pozoriΕ‘noj predstavi, Kafka je sledeΔih Ε‘est meseci proveo intenzivno se baveΔi jidiΕ‘om i jevrejskom knjiΕΎevnoΕ‘Δu.[47] Ta preokupacija posluΕΎila mu je i kao temelj za njegovu rastuΔu povezanost sa jevrejstvom.[48] Otprilike u ovom razdoblju postao je i vegetarijanac.[49] Negde tokom 1915. godine, Kafka je dobio poziv za vojsku kako bi sluΕΎio u Prvom svetskom ratu, ali su njegovi poslodavci sredili otpust, jer se njegov posao smatrao esencijalnim za drΕΎavu. Kasnije je ipak pokuΕ‘ao da se pridruΕΎi vojsci, ali su ga u tome spreΔili zdravstveni problemi. Naime, tuberkuloza[50] mu je dijagnostikovana 1917. godine.[51] Privatni ΕΎivot[uredi | uredi izvor] Franc Kafka 1917. godine. Prema Brodu, Kafku je konstantno `muΔila` seksualna poΕΎuda.[52] Kao odrasla osoba, Δesto je posveΔivao bordele,[53][54][55] a zanimala ga je i pornografija.[52] Uz sve to, tokom ΕΎivota je spavao s mnogo ΕΎena. Dana 13. avgusta 1912. Kafka je upoznao Felis Bauer, Brodovu roΔaku, koja je radila u Berlinu kao predstavnica jedne diktafonske kompanije. Nedelju dana nakon upoznavanja u domu Brodovih, Kafka je napisao u svoj dnevnik: GospoΔica FB. Kod Broda sam stigao 13. avgusta, ona je sedela za stolom. Nisam uopΕ‘te bio ΕΎeljan saznati ko je ona, veΔ sam je odmah uzeo zdravo za gotovo. KoΕ‘Δato, prazno lice koje je otvoreno pokazivalo svoju praznoΔu. Goli vrat. NabaΔena bluza. Izgledala je jako domicilno u svojoj haljini iako, kako se ispostavilo, uopΕ‘te nije bila takva. (PosmatrajuΔi je ovako detaljno, pomalo se otuΔujem od nje ...) Skoro slomljen nos. Plava, nekako ravna, neatraktivna kosa, snaΕΎna brada. Kada sam sedao, dobro sam je pogledao po prvi put, dok sam seo, veΔ sam imao nesalomljivo miΕ‘ljenje o njoj.[56][57] Nedugo nakon ovoga, Kafka je u samo jednoj noΔi napisao priΔu `ΠΡΠ΅ΡΡΠ΄Π°`, a u plodnom periodu je radio na svom romanu Amerika i na pripovetki `PreobraΕΎaj`. Kafka i Felis Bauer su, tokom sledeΔih pet godina, komunicirali uglavnom preko pisama, povremeno su se viΔali i dva su se puta verili.[58] Drugu veridbu, Kafka je raskinuo 1917. kada je oboleo od tuberkuloze. Kafkina opseΕΎna pisma izdata su kao zbirka Pisma Felisi; njena pisma se nisu saΔuvala.[56][59][60] Biografi Rehner Stah i DΕΎejms Haves tvrde kako je Kafka, oko 1920. bio veren i treΔi put, Julijom Vohrizek, siromaΕ‘nom i neobrazovanom hotelskom sobaricom.[58][61] Stah i Brod takoΔe navode kako je Kafka, dok je poznavao Felis Bauer, imao aferu sa njenom prijateljicom, Margaretom `Gretom` Bloh,[62] Jevrejkom iz Berlina. Brod takoΔe tvrdi kako je Blohova rodila Kafkinog sina, iako ovaj nikada nije saznao za dete. DeΔak, Δije je ime nepoznato, roΔen je ili 1914. ili 1915. te je umro u Minhenu 1921. godine.[63][64] Ipak, Kafkin biograf Peter-Andre Alt tvrdi da, iako Blohova jeste imala sina, Kafka nije otac, jer par nikada nije bio intiman.[65][66] Stah takoΔe tvrdi kako Kafka nije imao dece.[67] Berlin je odigrao veliku ulogu u Kafkinom privatnom ΕΎivotu. Iz Berlina su bile Felis Bauer i Margareta Bloh, a sam Kafka je tamo krako ΕΎiveo dok je bio u vezi sa Dorom Dijamant. Na slici je poznati bulevar Unter den Linden, prikaz iz 1900. godine. U avgustu 1917. Kafki je dijagnostikovana tuberkuloza, nakon Δega je nekoliko meseci boravio u selu SirΕΎem (ΔeΕ‘. SiΕem, nem. ZΓΌrau), gde je njegova sestra Otla radila na farmi sa svojim Ε‘urakom Hermanom. Boravak tamo mu je veoma prijao, te je kasnije taj period opisao kao verovatno najbolji u svom ΕΎivotu, verovatno zato Ε‘to nije imao nikakvih obaveza. Pisao je dnevnike i oktave. Iz tih je beleΕ‘ki Kafka uspeo izvuΔi 109 numerisanih komada teksta na Zetelu, komadu papira bez nekog reda. Oni su izdati kao zbirka RazmiΕ‘ljanja o Grehu, Nadi, Patnji i Pravom putu (na nemaΔkom izdato kao Die ZΓΌrauer Aphorismen oder Betrachtungen ΓΌber SΓΌnde, Hoffnung, Leid und den wahren Weg).[68] Godine 1920,, Kafka je zapoΔeo vezu s ΔeΕ‘kom novinarkom i knjiΕΎevnicom, Milenom Jesenskom. Kafkina pisma njoj kasnije su izdata kao Pisma Mileni.[69] Tokom odmora u julu 1923, koji je proveo u mestu Gral-Miric na Baltiku, Kafka je upoznao Doru Dijamant, dvadesetpetogodiΕ‘nju odgajateljicu iz ortodoksne jevrejske porodice. Kafka se, u nadi da Δe se tako osloboditi porodiΔnog uticaja i moΔi pisati, nakratko preselio u Berlin, gde je ΕΎiveo sa Dorom. Postala mu je ljubavnica i zainteresovala ga za Talmud.[70] U tom je periodu radio na Δetiri priΔe, koje je trebalo da budu Ε‘tampane pod naslovom Umetnik u gladovanju.[69] LiΔnost[uredi | uredi izvor] Kafka se bojao da Δe ga ljudi smatrati fiziΔki i psihiΔki odbojnim. Ipak, oni koji su ga upoznali uvideli su kako je tih i staloΕΎen, kako poseduje oΔitu inteligenciju i suh smisao za humor; takoΔe su ga smatrali deΔaΔki zgodnim, ali mu je pojava bila oΕ‘tra.[36] Brod ga je uporedio s Hajnrihom fon Klajstom, primetivΕ‘i kako su oba pisca imala sposobnost jasnog i realistiΔkog opisivanja situacije do u detalje.[71] Kafka je bio jedna od najzabavnijih osoba koje je Brod upoznao; uΕΎivao je u Ε‘alama i zabavljanju s prijateljima, ali im je i davao dobre savete u problematiΔnim situacijama.[72] TakoΔe, prema Brodu, Kafka je bio strastven recitator koji je mogao govoriti kao da peva.[73] Brod je smatrao kako su `apsolutna istinoljubivost` i `precizna savesnost` dve Kafkine najznaΔajnije osobine.[74][75] IstraΕΎivao bi detalj, ono neprimetno, temeljito s tolikom ljubavlju i preciznoΕ‘Δu da su se poΔele pojavljivati stvari, koje su dotad bile neviΔene, ali su bile niΕ‘ta doli istinite.[76] Iako kao dete nije negovao veΕΎbanje, u kasnijem je dobu pokazivao interes za igre i fiziΔku aktivnost,[29] postavΕ‘i dobar biciklista, plivaΔ i ronilac.[74] Vikendima, Kafka bi s prijateljima iΕ‘ao na duge Ε‘etnje, koje bi najΔeΕ‘Δe predloΕΎio on sam.[77] MeΔu ostalim interesima bili su alternativna medicina, novi obrazovni sastavi kao metoda Montesori[74] te tehniΔki noviteti kao Ε‘to su avioni i film.[78] Samo pisanje bilo mu je toliko bitno da ga je smatrao `vrstom molitve`.[79] Bio je i jako osetljiv na zvuk tako da je voleo tiΕ‘inu prilikom pisanja.[80] Autor Perez-Alvarez sugerirao je kako je Kafka moΕΎda bolovao od Ε‘izoidnog poremeΔaja liΔnosti.[81] Njegov stil, ne samo u `PreobraΕΎaju` veΔ i u drugim delima, sadrΕΎi odreΔene Ε‘izoidne karakteristike koje objaΕ‘njavaju dobar deo iznenaΔenja u njegovim delima.[82] Njegova muka vidljiva je u dnevniΔkom zapisu od 21. jula 1913.:[83] Veliki je svet Ε‘to ga nosim u glavi. Ali kako osloboditi sebe i njih a da se ne rastrgnem. I hiljadu puta radije plaΔem u sebi. Radi toga sam tu, toliko mi je jasno.[84] Kao i u ZΓΌrau Aphorism, broj 50: Δovek ne moΕΎe ΕΎiveti bez permanentnog verovanja u neΕ‘to neuniΕ‘tivo u sebi samom, mada mu i to neΕ‘to neuniΕ‘tivo i vera u to mogu biti trajno skriveni.[85] Mada se nikada nije ΕΎenio, Kafka je brak i decu izrazito cenio. Iako je imao nekoliko devojaka,[86] neki su autori spekulisali o njegovoj seksualnosti; drugi su, pak, sugerisali kako je imao nekakav poremeΔaj hranjenja. Doktor M. M. Fihter s Psihijatrijske klinike Univerziteta u Minhenu u svom radu iz 1988. predstavlja βdokaze za hipotezu da je pisac Franc Kafka bolovao od atipiΔnog oblika anoreksije nervoze.β[87] U svojoj knjizi Franc Kafka, jevrejski pacijent iz 1995, Sander Gilman je istraΕΎio `zaΕ‘to bi jednog Jevrejina smatrali `hipohondrom` ili `homoseksualcem` te kako Kafka inkorporira aspekte tih naΔina shvatanja jevrejskog muΕ‘karca u svoju vlastitu sliku i delo.`[88] Isto tako, Kafka je barem jednom razmiΕ‘ljao o samoubistvu, pred kraj 1912. godine.[89] PolitiΔki stavovi[uredi | uredi izvor] Kako tvrdi njegov Ε‘kolski kolega Hugo Bergman, Kafka je u Ε‘kolu nosio crveni karanfil kako bi pokazao svoje simpatije prema socijalizmu. Pre poΔetka Prvog svetskog rata,[90] Kafka je bio na nekoliko sastanaka Kluba Mladih, ΔeΕ‘ke anarhistiΔke, antimilitaristiΔke i anitikleriΔke organizacije.[91] Hugo Bergman, koji je pohaΔao istu osnovnu i srednju Ε‘kolu kao i Kafka, raziΕ‘ao se s Kafkom tokom njihove poslednje akademske godine (1900/1901) jer su `[Kafkin] socijalizam i moj cionizam bili previΕ‘e stridentni`.[92][93] `Franc je postao socijalista, ja sam postao cionista 1898. Sinteza cionizma i socijalizma tada joΕ‘ nije postojala.`[93] Bergman tvrdi kako je Kafka u Ε‘kolu nosio crveni karanfil kao znak podrΕ‘ke socijalizmu.[93] U jednom dnevniΔkom zapisu, Kafka je referirao na anarhistiΔkog filozofa, Pjotra Kropotkina: `Ne zaboravi Kropotkina!`[94] Kasnije je, o ΔeΕ‘kim anarhistima, rekao: `Oni su svi bezahvalno hteli shvatiti ljudsku sreΔu. Ja sam ih razumio. Ali... nisam mogao predugo marΕ‘irati uz njih.`[95] Tokom komunistiΔkog razdoblja, ostavΕ‘tina Kafkinog dela za socijalizam IstoΔnog bloka je bila vruΔa tema. MiΕ‘ljenja su sezala od toga da je satirizirao birokratiju raspadajuΔe Austrougarske do toga da je utelovio uspon socijalizma.[96] JoΕ‘ jedna bitna taΔka bila je alijenacija; dok je konzervativno stajaliΕ‘te glasilo da Kafkini prikazi alijenacije viΕ‘e nisu relevantni za druΕ‘tvo koje je navodno eliminisalo alijenaciju, konferencija odrΕΎana u ΔehoslovaΔkom mestu Liblice 1963. godine, povodom autorovog osamdesetog roΔendana, naglasila je trajnu vaΕΎnost Kafkinog prikaza birokratskog druΕ‘tva.[97] Ipak, pitanje je li Kafka bio politiΔki autor ili nije je joΕ‘ uvek predmet debate.[98] Judaizam i cionizam[uredi | uredi izvor] OdrastajuΔi, Kafka je bio Jevrejin koji je govorio nemaΔki u Pragu, gradu u kojim je dominirao ΔeΕ‘ki jezik.[99] Bio je duboko fasciniran Jevrejima iz istoΔne Evrope, za koje je smatrao da poseduju intenzitet duhovnog ΕΎivota koji je nedostajao Jevrejima na Zapadu. Njegov dnevnik je pun referenci na jevrejske pisce.[100] Ipak, neretko je bio otuΔen kako od Jevreja tako i od judaizma: `Ε ta ja imam zajedniΔko sa Jevrejima? Jedva da imam neΕ‘to zajedniΔko sa samim sobom i bolje mi je da stojim tiho u uglu, zadovoljan Ε‘to mogu disati.`[101] Hejvs sugerira da Kafka, makar izuzetno svestan svog jevrejstva, nije inkorporisao te elemente u svojim delima, kojima, prema Hejvsu, nedostaju jevrejski likova, scena ili tema.[102][103][104] Prema miΕ‘ljenju knjiΕΎevnog kritiΔara Harolda Bluma, Kafka je, iako mu je vlastito jevrejstvo bilo strano, bio suΕ‘tinski jevrejski pisac.[105] Lotar Kan je jednako jasan: `Prisutnost jevrejstva u Kafkinom delu sada je nesumnjiva.`[106] Pavel Ejsner, prvi prevodilac Kafkinih dela, tumaΔi Proces kao utelovljenje `trostruke dimenzije postojanja Jevreja u Pragu... njegov protagonista, Jozef K. je (simboliΔno) uhapΕ‘en od strane Nemca (Rabensteiner), Δeha (Kullich) i Ε½idova (Kaminer). On predstavlja `neskrivljenu krivicu` koja proΕΎima jednog Jevrejina u savremenom svetu, iako nema dokaza da je i on sam Jevrejin.`[107] U svom eseju Tuga u Palestini?!, izraelski pisac Dan Miron istraΕΎuje Kafkin odnos prema cionizmu: `Δini se da su i oni koji smatraju da takva veza postoji i da je cionizam odigrao centralnu ulogu u njegovom ΕΎivotu i delu, kao i oni koji negiraju takvu vezu u celosti ili joj ne pridaju vaΕΎnosti, svi u krivu. Istina se nalazi na vrlo nejasnom mestu koje se nalazi izmeΔu ova dva pojednostavljena pola.`[100] Kafka je razmiΕ‘ljao da se, prvo s Felis Bauer, a onda i s Dorom Dijamant, preseli u Palestinu. Dok je boravio u Berlinu uΔio je hebrejski, unajmivΕ‘i Brodovog prijatelja iz Palestine, po imenu Pua Bat-Tovim, da ga poduΔava[100] i odlazeΔi na Δasove rabina Julijusa Gutmana[b] na berlinskom Fakultetu za jevrejske studije.[108] Livija Rotkirhen naziva Kafku `simboliΔnim figurom svoga vremena`.[107] Njegovi savremenici bili su mnogi nemaΔki, ΔeΕ‘ki i jevrejski pisci, koji su bili osetljivi na nemaΔku, austrijsku, ΔeΕ‘ku i jevrejsku kulturu. Prema Rotkirhenovoj, `ta situacija dala je njihovim delima Ε‘irok, kosmopolitski izgled i kvalitet egzaltacije koja je graniΔila s transcedentnom metafiziΔkom kontemplacijom. Najbolji primer je Franc Kafka.`[107] Smrt[uredi | uredi izvor] Grob Franca Kafke i njegovih roditelja na groblju u Δetvrti Ε½iΕΎkov. Kafkina tuberkuloza grkljana pogorΕ‘ala se u martu 1924. godine te se morao vratiti iz Berlina u Prag,[58] gde su ga negovali Δlanovi porodice, posebno sestra Otla. Dana 10. aprila 1924. otiΕ‘ao je u sanatorijum doktora Hofmana u Kierlingu, pokraj BeΔa,[69] gde je i umro 3. juna 1924. godine. Δini se kako je uzrok smrti bilo gladovanje - bol u grlu bila je, oΔito, toliko snaΕΎna da Kafka nije mogao jesti, a kako tada joΕ‘ uvek nisu postojale druge metode hranjenja, nije postojao naΔin da konzumira hranu.[109][110] Telo mu je preneto nazad u Prag, gde je sahranjen 11. juna 1924. na Novom jevrejskom groblju u Δetvrti Ε½iΕΎkov.[54] Kafka je tokom ΕΎivota bio anoniman, i slavu je smatrao nebitnom. Ipak, stekao je slavu ubrzo nakon smrti.[79] Delo[uredi | uredi izvor] Prva stranica Pisma ocu. Sva izdata dela Franca Kafke, osim nekoliko pisama Δehinji Mileni Jesenskoj, pisana su na nemaΔkom jeziku. Ono malo Ε‘to je izdato tokom autorovog ΕΎivota, privuklo je oskudnu paΕΎnju, Ε‘to se ne moΕΎe reΔi za njegova posthumno izdata dela. Kafka nije dovrΕ‘io nijedan svoj roman, a spalio je gotovo 90% svega Ε‘to je napisao,[111][112] posebno dok je ΕΎiveo u Berlinu, gde mu je Dora Dijamant pomogla u paljenju skica za dela.[113] U ranoj stvaralaΔkoj fazi, uzor mu je bio nemaΔki pisac Hajnrih fon Klajst koga je, u jednom pismu Felisi Bauer, opisao kao zastraΕ‘ujuΔeg i za koga je smatrao da mu je bliΕΎi nego sopstvena porodica.[114] PriΔe[uredi | uredi izvor] Kafka je bio plodan pisac kratkih priΔa i pripovetki. Neke njegove izdate priΔe nazivane su ErzΓ€hlung (nemaΔki: priΔe), a neke Geschichte (nemaΔki: pripovijetke). Neke od njih su relativno duge (`PreobraΕΎaj`, `U kaΕΎnjeniΔkoj koloniji`, `Presuda`), dok su druge bile samo paragraf duge (gotovo kao aforizmi; na primer `Odustani!`, `Prometej`, `Mala basna` ili `Istina o SanΔu Panzi`). Najstarija saΔuvana Kafkina priΔa je |`Der Unredliche in seinem Herzen`. Ona nikada nije Ε‘tampana, ali je bila deo pisma prijatelju Oskaru Polaku iz 1902. godine. Kafkina prva izdana dela su osam priΔa koje su se 1908. godine pojavile u prvom izdanju Δasopisa Hyperion pod zbirnim naslovom RazmiΕ‘ljanje. U razdoblju od 1904. do 1909. radio je na priΔi `Opis jedne borbe`. Kada ju je pokazao Brodu, ovaj ga je savetovao da nastavi raditi i poΕ‘alje je Hyperionu. Jedan odlomak priΔe izdao je 1908,[115] a dva u proleΔe 1909, sve u Minhenu.[116] U kreativnom naletu u noΔi 22. septembra 1912, Kafka je napisao priΔu `Presuda`, koju je posvetio Felisi Bauer. Brod je uoΔio sliΔnost u imenima glavnog lika i njegove fiktivne zaruΔnice, Georga Bendemanna i Friede Brandenfeld, s imenima Franca Kafke i Felise Bauer.[117] Ova priΔa se uglavnom smatra za delo koje je stvorilo Kafku kao pisca. PriΔa se bavi problematiΔnim odnosom sina i njegovog dominantnog oca, koji dobija novu dimenziju nakon Ε‘to se sin zaruΔi.[118][119] Kafka je kasnije rekao kako je pisao s `potpunim otkrivanjem svoje duΕ‘e i tela`[120] tu priΔu koja se `razvila kao pravo roΔenje, prekrivena prljavΕ‘tinom i muljem.`[121] Rukopis priΔe Kafka je poslao i Felisi (u pismu od 2. juna 1913), dodavΕ‘i neobiΔnu tvrdnju: `NalaziΕ‘ li u Presudi ikakav smisao, hoΔu reΔi odreΔen, koherentno izraΕΎen, shvatljiv smisao? Ja ga ne nalazim i nisam u stanju iΕ‘ta tumaΔiti?`[122] PriΔa je prvi put Ε‘tampana u Lajpcigu 1912. godine uz posvetu `GospoΔici Felisi Bauer`, koja je u kasnijim izdanjima promenjena `za F`.[69] Godine 1912,, Franc Kafka je napisao pripovetku `PreobraΕΎaj`,[123] izdanu 1915. godine u Lajpcigu. Radi se o neobiΔnoj, gotovo nadrealnoj priΔi koja je verovatno jedan od najboljih i najreprezentativnijih primera Kafkinog magijskog realizma. PriΔa zapoΔinje in medias res, prvom reΔenicom Kad se Gregor Samsa jednoga jutra probudio iz nemirnih snova, naΔe se u svom krevetu preobraΕΎen u golemog insekta. NemaΔki izvornik koristi termin ungeheuren Ungeziefer, koji se doslovno moΕΎe prevesti kao monstruozno ΔudoviΕ‘te, s tim da reΔ Ungeziefer generalno oznaΔava neΕΎeljene i prljave ΕΎivotinje. BubaΕ‘vaba, u koju se Gregor Samsa pretvorio, bio je upravo to. Pripovetka dalje prati ΕΎivot (ili ΕΎivotarenje) i propadanje bubaΕ‘vabe Gregora Samse i njegovu postepenu alijenaciju, prvo od spoljnog sveta, a onda i od porodice i vlastitog ΕΎivota. KritiΔari ovo delo, koje je prepuno simbolike i metafora, smatraju jednim od temeljnih dela 20. veka.[124][125][126] PriΔa `U kaΕΎnjeniΔkoj koloniji`, koja govori o razraΔenom ureΔaju za muΔenje i smaknuΔe, napisana je u oktobru 1914,[69] revizirana 1918. te izdata u Lajpcigu tokom oktobra 1919. godine. PriΔa `Umetnik u gladovanju`, izdata u Δasopisu Die neue Rundschau`` 1924. godine, opisuje glavni lik, ΕΎrtvu, koji doΕΎivljava pad razumevanja za njegovu Δudnu veΕ‘tinu izgladnjivanja samog sebe na odreΔene periode.[127] Njegova poslednja priΔa, `PevaΔica Ε½osefina, ili puk miΕ‘eva` takoΔe se bavi odnosom umetnika i njegove publike.[128] Romani[uredi | uredi izvor] Naslovne strane nemaΔkih izdanja Kafkina tri romana (odozgo nadole): Proces (1925), Dvorac (1926), Amerika (1927) Kafka nije dovrΕ‘io nijedan svoj roman, a spalio je gotovo 90% vlastitog opusa. Prvi roman poΔeo je pisati 1912. godine,[129] a prvo poglavlje istog danas je poznato kao kratka priΔa pod naslovom `LoΕΎaΔ`. Kafka je to delo, koje je ostalo nedovrΕ‘eno, nazvao Der Verschollene, ali kada ga je Brod posthumno Ε‘tampao, odabrao je naslov Amerika.[130] Iako osetno humoristiΔniji i realistiΔniji od ostalih Kafkinih dela, ovaj roman, koji prati lutanja evropskog emigranta Karla Rosmana po Americi, deli iste motive opresivnog i nedodirljivog sistema koji protagonistu stavlja u razne bizarne situacije.[131] Roman inkorporira mnoge detalje iz iskustava Kafkinih roΔaka koji su emigrirali u Ameriku[132] te ostaje jedino delo za koje Kafka nije odabrao optimistiΔan zavrΕ‘etak.[133] Tokom 1914. Kafka je zapoΔeo rad na romanu Proces,[116] svom verovatno najuticajnijem romanu.[v] Proces govori o Jozefu K., bankovnom sluΕΎbeniku koji jednog jutra biva uhvaΔen i optuΕΎen od strane daleke i nepoznate vlasti zbog zloΔina koji je nepoznat kako njemu tako i Δitaocu. Jozef K. upada u niz bizarnih i nejasnih situacija, bori se protiv u potpunosti dehumanizirane birokratije i dobija pomoΔ od niza grotesknih likova koji su, u suΕ‘tini, potpuno beskorisni (uz izuzetak tajanstvenog zatvorskog kapelana) sve do samoga kraja, kada realizuje snagu tog birokratskog mehanizma te mu se ultimatno prepuΕ‘ta. Ipak, za razliku od Amerike, prozorsko svetlo na samom kraju romana ostavlja nadu, koja je jedan od kljuΔnih motiva u Kafkinim delima. No, roman je, uprkos tome Ε‘to je Kafka napisao poslednje poglavlje, ostao nedovrΕ‘en. Ipak, novija izdanja romana u sebi sadrΕΎe i nedovrΕ‘ena ili neuklopljena poglavlja (iako su ona izdvojena od glavnog romana). Prema nobelovcu Elijasu Kanetiju, Felisa je kljuΔna za radnju Procesa, a sam je Kafka rekao kako je to `njena priΔa`.[134][135] Kaneti je svoju knjigu o Kafkinim pismima Felisi nazvao Der andere Prozess (Kafkin drugi proces), u Δast vezi izmeΔu romana i pisama.[135] Mitiko Kakutani, u kritici Njujork tajmsa, piΕ‘e da Kafkina pisma sadrΕΎe `temeljne znakove njegove fikcije - onu istu nervoznu paΕΎnju posveΔenu minucioznim detaljima; onu istu paranoidnu svest o promenljivim balansima moΔi; istu atmosferu emocionalnog guΕ‘enja - kombinovanu, na opΕ‘te iznenaΔenje, s trenucima deΔaΔkog ΕΎara i oduΕ‘evljenja.`[135] Prema vlastitom dnevniku, Kafka je veΔ do 11. juna 1914. godine planirao roman Zamak, ali je poΔeo da ga piΕ‘e tek 27. januara 1922.[116] Protagonista ovog romana je Landvermesser (nem. zemljomer, geodeta, geometar) po imenu K., koji se iz nepoznatih razloga bori kako bi dobio pristup misterioznim upraviteljima dvorca koji upravljaju selom. Kafkina namera bila je da vlasti u dvorcu obaveste K.-a na trenutku samrti kako njegova βzakonska osnova da ΕΎivi u selu nije vaΕΎeΔa, ali je, s obzirom na brojne sporedne Δinjenice, imao dozvolu da ΕΎivi i radi u selu.β[136] MraΔan i na momente nadrealan, roman se fokusira na alijenaciji, birokratiji, naizgled beskrajnim frustracijama ljudskih pokuΕ‘aja u borbi s vlaΕ‘Δu i beskorisnim i beznadeΕΎnim traganjem za nedostiΕΎnim ciljem. Hartmut M. Rastalski je u svojoj disertaciji napisao sledeΔe: `Kao i snovi, njegova dela kombinuju precizne, `realistiΔne` detalje s apsurdnim, paΕΎljivo posmatranje i rezonovanje protagoniste s neobjaΕ‘njivom glupoΕ‘Δu i nemarom.`[137] Istorija izdavanja[uredi | uredi izvor] Kafkine priΔe su izvorno izlazile u knjiΕΎevnim Δasopisima. Prvih osam izdato je 1908. u prvom izdanju dvomeseΔnika Hyperion.[138] Franc Blej je 1914. izdao dva dijaloga koja Δe postati `Opis jedne borbe`.[138] Fragment priΔe `Avioni u BreΕ‘i`, napisane tokom puta za Italiju brodom, izdat je 28. septembra 1909. u dnevniku Bohemija.[138][139] Dana 27. jula 1910, nekoliko priΔa koje Δe kasnije postati deo RazmiΕ‘ljanja, izdano je u uskrΕ‘njem izdanju dnevnika Bohemija.[138][140] U Lajpcigu, tokom 1913, Brod je s izdavaΔem Kurtom Volfom izdao priΔu `Das Urteil. Eine Geschichte von Franz Kafka` (nem. `Presuda, priΔa Franca Kafke`) u knjiΕΎevnom godiΕ‘njaku za umetniΔku poeziju Arkadija. PriΔa `Pred zakonom` izdata je 1915. u novogodiΕ‘njem izdanju nezavisnog ΕΎidovskog nedeljnika Selbstwehr; priΔa je ponovo izdata 1919. u sklopu zbirke Seoski lekar te je postala deo romana Proces. Ostale priΔe izlazile su po raznim Δasopisima, meΔu kojima su Brodov Der Jude, novine Prager Tagblatt te magazini Die neue Rundschau, Genius i Prager Presse.[138] Kafkina prva izdata knjiga bila je zbirka RazmiΕ‘ljanje, koja sadrΕΎi 18 priΔa napisanih od 1904. do 1912. Tokom letnjeg putovanja u Vajmar, Brod je inicirao susret izmeΔu Kafke i Kurta Volfa;[141] Volf je RazmiΕ‘ljanje izdao u kuΔi Rowohlt Verlag krajem 1912. godine (mada je godina izdanja navedena kao 1913).[142] Kafka je zbirku posvetio Brodu (`FΓΌr M.B.`), da bi u liΔnoj kopiji koju je dao prijatelju dodao: βSo wie es hier schon gedruckt ist, fΓΌr meinen liebsten Max β Franz K.β (nem. βKako je ovdje veΔ napisano, za mog najdraΕΎeg Maksa - Franc. K.β).[143] Kafkina priΔa βPreobraΕΎajβ prvi put je odΕ‘tampana u oktobru 1915. u meseΔniku Die WeiΓen BlΓ€tter, ekspresionistiΔkom Δasopisu Δiji je urednik bio RenΓ© Schickele.[142] Drugu zbirku, s naslovom Seoski lekar, izdao je 1919. Kurt Volf,[142] a posveΔena je Kafkinom ocu.[144] Posljednju zbirku, od Δetiri priΔe, koju je Kafka pripremio za Ε‘tampanje, zbirku Umetnik u gladovanju, izdala je avangardna izdavaΔka kuΔa Verlag Die Schmiede 1924. godine nakon autorove smrti. Dana 20. aprila 1924, Berliner BΓΆrsen-Courier izdaje Kafkin esej o piscu Adalbertu Stifteru.[145] Maks Brod[uredi | uredi izvor] βSo wie es hier schon gedruckt ist, fΓΌr meinen liebsten Max β Franz K.β Kafka je svoje delo, kako izdano tako i neizdano, ostavio svom najboljem prijatelju Maksu Brodu, s jasnim instrukcijama da ih ovaj uniΕ‘ti nakon piΕ‘Δeve smrti. Kafka mu je napisao: `NajdraΕΎi Maks, moj poslednji zahtev: Sve Ε‘to ostavim za sobom... u obliku dnevnika, rukopisa, pisama (mojih i tuΔih), skica i tako dalje, ima da bude spaljeno i neproΔitano.`[146][147] Brod je odluΔio da ignoriΕ‘e ovaj zahtev te je romane i zbirke izdao u razdoblju od 1925. do 1935. Mnoge papire, koji su ostali neizdani, poneo je sa sobom u Palestinu u jednom kovΔegu kada je tamo pobegao 1939.[148] Kafkina poslednja ljubav, Dora Dijamant (kasnije Dijaman-Lask), takoΔe je ignorisala njegove ΕΎelje, tajno saΔuvaΕ‘vi 20 beleΕΎnica i 35 pisama. Njih je 1933. konfiskovao Gestapo, ali ih biografi i danas traΕΎe.[149] Kako je Brod izdao sve ono Ε‘to je bilo u njegovom posedu,[35] Kafkin je opus poΔeo privlaΔiti sve viΕ‘e paΕΎnje. Brodu je bilo teΕ‘ko da hronoloΕ‘ki poreΔa Kafkine beleΕ‘ke. Jedan od problema bio je u tome Ε‘to je Kafka Δesto poΔinjao pisati u razliΔitim delovima knjige - nekad u sredini, nekad poΔevΕ‘i od kraja prema poΔetku.[150][151] Ipak, Brod je dovrΕ‘io dobar deo Kafkinih nezavrΕ‘enih dela kako bi ih mogao predati za Ε‘tampanje. Na primer, Kafka je Proces ostavio s nedovrΕ‘enim i nenumeriranim poglavljima, a Dvorac pun nedovrΕ‘enih reΔenica s dvojakim znaΔenjem [151]- Brod je sredio poglavlja, uredio tekst i dodao interpunkciju. Proces je izdat 1925. od strane kuΔe Verlag Die Schmiede. Kurt Volf je izdao druga dva romana, Dvorac 1926. i Ameriku 1927. godine. Godine 1931,, Brod je kao urednik izdao zbirku proze i nedovrΕ‘enih priΔa pod naslovom Veliki kineski zid, koja je ukljuΔivala i istoimenu priΔu. Knjigu je izdala izvavaΔka kuΔa Gustav Kiepenheuer Verlag. Savremena izdanja[uredi | uredi izvor] Godine 1961. Malkom Pajsli uspeo je da dobije veΔinu Kafkinih originalnih rukopisa za zbirku oksfordske biblioteke Bodlejan.[152][153] Rukopis Procesa kasnije je prodan na aukciji te se danas nalazi u NemaΔkom knjiΕΎevnom arhivu u mestu Marbah na Nekaru.[153][154] Kasnije je Pejsli vodio tim (u kom su bili Gerhad Njuman, Jost Ε ilemejt i Jirgen Born) koji je rekonstruirao romane na nemaΔkom; reizdao ih je S. Fischer Verlag.[155] Pejsli je bio urednik Dvorca, izdatog 1982. godine, i Procesa, izdatog 1990. godine. Jost Ε ilemejt je bio urednik Amerike, izdane 1983. godine. Ova izdanja nazivaju se `KritiΔarska izdanja` ili `FiΕ‘erova izdanja`.[156] Neizdani papiri[uredi | uredi izvor] Kada je Brod umro 1968. godine, Kafkine je neizdane papire, kojih verovatno ima na hiljade, ostavio svojoj sekretarici Ester Hofe.[157] Deo je objavila i prodala, ali je veΔinu ostavila svojim kΔerima, Evi i Rut, koje su takoΔe odbile da objave papire. Godine 2008. zapoΔela je sudska bitka izmeΔu sestara i Nacionalne biblioteke Izraela, koja smatra da su ti papiri postali vlasniΕ‘tvo drΕΎave Izrael kada je Brod 1939. emigrirao u Palestinu. Ester Hofe je 1988. prodala originalni rukopis Procesa NemaΔkim knjiΕΎevnim arhivima za $2,000,000.[111][158] Godine 2012. ΕΎiva je bila samo Eva.[159] Presuda PorodiΔnog suda u Tel Avivu iz 2010. obavezala je sestre Hof na izdavanje papira. Deo njih je izdat, ukljuΔujuΔi i dotad nepoznatu priΔu, ali pravna bitka se nastavila.[160] Hofeovi tvrde kako su papiri njihovo privatno vlasniΕ‘tvo, dok NBI tvrdi kako su to `kulturna dobra koja pripadaju jevrejskom narodu`.[160] NBI takoΔe sugeriΕ‘e kako je Brod upravo njima ostavio papire u svojoj oporuci. U presudi iz oktobra 2012. PorodiΔni sud u Tel Avivu presudio je da su papiri vlasniΕ‘tvo Nacionalne biblioteke.[161] KritiΔka analiza[uredi | uredi izvor] Mnogi su kritiΔari hvalili Kafkina dela. Pesnik Vistan Hju Oden nazvao je Kafku βDanteom 20. vekaβ,[162] dok ga je pisac Vladimir Nabokov svrstao meΔu najbolje pisce XX veka.[163] Gabrijel Garsija Markes je rekao kako mu je upravo Δitanje Kafkinog `PreobraΕΎaja` pokazalo `da je moguΔe pisati na drugaΔiji naΔin`.[101][164] Alber Kami je u svom delu Nade i apsurd u delu Franca Kafke rekao kako `cela Kafkina umetnost leΕΎi u tome Ε‘to prisiljava Δitaoce da nanovo Δitaju njegova dela.`[165] KljuΔna tema Kafkinog dela, uspostavljena u priΔi βPresudaβ,[166] je konflikt na nivou otac-sin: krivnja indukovana u sinu je razreΕ‘ena preko patnje i pokajanja.[14][166] Ostale Δeste teme i arhetipovi su alijenacija, psihofiziΔka brutalnost, likovi na zastraΕ‘ujuΔim putovanjima i mistiΔna preobrazba.[167] Kafkin stil uporeΔen je s onim fon Klijesta joΕ‘ 1916. godine, u analizi `PreobraΕΎaja` i `Ε½araΔa` koju je za Berliner BeitrΓ€ge napravio Oscar Valzel.[168] Priroda Kafkine proze omoguΔava razliΔite interpretacije i kritiΔari su njegov opus svrstavali u razliΔite knjiΕΎevne pravce.[98] Marksisti su, na primer, bili veoma nesloΕΎni po pitanju interpretacije Kafkinih dela.[91][98] Jedni su ga optuΕΎili kako uniΕ‘tava realnost dok su drugi tvrdili kako kritikuje kapitalizam.[98] BeznaΔe i apsurd, koji su Δesti u njegovim delima, smatraju se znakovima egzistencijalizma.[169] Neka su Kafkina dela nastala pod uticajem ekspresionizma, dok veΔinu opusa ipak karakteriΕ‘e eksperimentalni modernistiΔki ΕΎanr. Kafka se takoΔe bavio temom ljudskog sukoba s birokracijom. Vilijam Barovs tvrdi kako su ta dela koncentrirana na koncepte borbe, bola, samoΔe i potrebe za vezama.[170] Drugi, meΔu kojima i Tomas Man, smatraju Kafkina dela alegorijama: potragom, metafiziΔke prirode, za Bogom.[171][172] Skulptura pred ulazom u Muzej Franca Kafke u Pragu. Ipak, Ε½il Delez i Feliks Gvatari, tvrde kako su teme alijenacije i progona, iako prisutne u Kafkinim delima, prenaglaΕ‘avane od strane kritiΔara. Tvrde kako su Kafkina dela znatno viΕ‘e namerna i subverzivna - Δak i vesela - nego Ε‘to se Δini na prvu ruku. IstiΔu kako Δitanje njegovih dela fokusirajuΔi se na beznaΔe borbi njegovih likova otkriva Kafkinu igru s humorom; on ne komentira nuΕΎno vlastite probleme, veΔ naglaΕ‘ava kako su ljudi skloni izmiΕ‘ljaju problema. U svojim delima, Kafka je Δesto stvarao zlokobne, apsurdne svetove.[173][174] Kafka je nacrte svojih dela Δitao svojim prijateljima, uglavnom se koncentrirajuΔi na svoju humoristiΔnu prozu. Pisac Milan Kundera sugeriΕ‘e kako bi Kafkin nadrealni humor mogao biti inverzija Dostojevskog, koji je pisao o likovima koji su kaΕΎnjeni zbog zloΔina. U Kafkinom delu, lik Δe biti kaΕΎnjen iako zloΔin nije poΔinjen. Kundera veruje kako je Kafka inspiracije za svoje karakteristiΔne situacije vukao iz odrastanja u patrijarhalnom domu i u totalitarnoj drΕΎavi.[175] Teodor Adorno, u svom delu Aufzeichungen zu Kafka (1953), upravo naglaΕ‘ava realno-nadrealno kontrast u Kafkinim delima. Naime, polazeΔi od toga da se Kafkina proza taΔno definiΕ‘e kao parabola, on tvrdi kako ona predstavlja plodno tlo za interpretaciju (Svaka nam reΔenica govori: tumaΔi me), ali je sam autor onemoguΔuje svojim stilom. NaglaΕ‘ava kako pokuΕ‘aj interpretacije stvara zaΔarani krug u kojem se Δitalac zapita odakle mu je situacija poznata, stvara se perpetualni dΓ©jΓ vu. Adorno takoΔe navodi kako Kafka napuΕ‘ta bilo kakvu estetsku distanciju prilikom tumaΔenja. On stvara takve likove i atmosferu koji ukidaju odnos izmeΔu Δitaoca i Δitanog, izmeΔu Δitaoca kao promatraΔa i likova kao ΕΎrtava sistema. Takva blizina nuΕΎno izaziva strah kod Δitaoca, strah koji onemoguΔuje Δitaocu da se poistoveti s likovima romana, Ε‘to zbog same atmosfere Ε‘to zbog straha da Δitalac upravo jeste jedan takav lik. Adorno upravo to navodi kao glavni element nadrealnog u Kafkinom delu.[176] Viktor Ε½megaΔ navodi, izmeΔu ostalog, dve odlike u Kafkinom opusu. Mada Kafku danas poznajemo i po romanima i po kratkoj prozi, on bi, Δak i da nema tih romana, nesumnjivo bio svrstan meΔu majstore kratke proze, zajedno s Poem, Δehovim i Borhesom. Ipak, s obzirom da njegova kratka proza ne prelazi pedesetak stranica, Ε½megaΔ istiΔe kako je upravo ta lakonska, koncentrirana kratkoΔa izraza jedna od temeljnih odrednica njegovog stila. Drugu stvar Ε‘to Ε½megaΔ naglaΕ‘ava je Kafkina nesklonost kritiΔkoj prozi. Navodi Tomasa Mana, Roberta Muzila, Hermana Broha, Andrea Ε½ida, VirdΕΎiniju Vulf, DΕΎordΕΎa Bernarda Ε oa i LuiΔija Pirandela, kao i ekspresioniste i futuriste kao kontraprimere autora koji su, u istom razdoblju kao i Kafka, stvarali dela koja obiluju poetoloΕ‘kim programom ili esejistiΔkim komentarom, Ε‘to je Kafka svesrdno izbegavao. Upravo u tome leΕΎi joΕ‘ jedan element Kafkine zagonetnosti, s obzirom da on krΕ‘i napisano pravilno ranomodernistiΔke knjiΕΎevnosti - odsutnost kritiΔkoumetniΔkog tumaΔenja u njegovim delima upravo zbunjuje Δitaoca koji je navikao na te elemente u modernistiΔkoj knjiΕΎevnosti.[177] Bilo je i pokuΕ‘aja da se identifikuje uticaj Kafkine pravniΔke pozadine i uloga prava u njegovom delu.[178][179] VeΔina interpretacija smatra kako su pojmovi zakona i zakonitosti vaΕΎni za njegova dela,[180] u kojima je pravosudni sistem uglavnom opresivan.[181] Zakon se u Kafkinim delima ne smatra utelovljenjem nekog odreΔenog politiΔkog ili pravosudnog entiteta, veΔ skupom anonimnih i neshvatljivih sila. Te su sile skrivene od individualca, ali kontroliΕ‘u ΕΎivot ljudi, koji su neduΕΎne ΕΎrtve sistema izvan njihove kontrole.[180] KritiΔari koji podrΕΎavaju ovakvu apsurdnu koncepciju citiraju situacije u kojima je sam Kafka opisivao svoj konflikt s apsurdnim svemirom, kao Ε‘to je ova iz njegova dnevnika: Zatvoren u vlastita Δetiri zida, oseΔam se kao imigrant zatvoren u stranoj zemlji... Svoju sam porodicu video kao Δudne vanzemaljce sa stranim mi obiΔajima, posvetama i vrlo apsurdnom komunikacijom... iako to nisam hteo, prisilili su me da sudelujem u njihovim bizarnim obredima... nisam se mogao odupreti.[182] Ipak, DΕΎejms Hejvs tvrdi kako je veΔina opisa sudskih postupaka u Procesu - koliko god oni bili metafiziΔki, apsurdni, konfuzni i koΕ‘marni - utemeljena na taΔnim opisima nemaΔkih i austrijskih kaznenih postupaka tog doba, koji su viΕ‘e bili inkvizitorni nego akuzatorni.[183] Iako je radio u osiguranju, kao Ε‘kolovani advokat, Kafka je bio `jako svestan pravnih debata svog doba`.[179][184] U jednoj publikaciji s poΔetka XXI. veka, koja polazi od Kafkinih uredskih spisa,[185] Pothik GoΕ‘ tvrdi kako za Kafku, zakon `nije imao nikakvo znaΔenje izvan Δinjenice da on Δista sila dominacije i determinacije.`[186] OstavΕ‘tina[uredi | uredi izvor] Bronzana statua Franca Kafke u Pragu koju je izradio Jaroslav Rona. Ovaj kip se nalazi u Ulici DuΕ‘ni, u staroj ΕΎidovskoj Δetvrti, a inspirian je Kafkinom priΔom `Opis jedne borbe`. `Kafkijanska atmosfera`[uredi | uredi izvor] Kafkin opus uveo je, u teoriju knjiΕΎevnosti, termin `kafkijanska atmosfera`, kojim se oznaΔavaju neobiΔne situacije sliΔne onima iz njegovih dela, posebno Procesa i `PreobraΕΎaja`. Primeri takve atmosfere su situacije u kojima birokratija nadvlada pojedinca, Δesto u nadrealnom, koΕ‘marnim miljeu koji izaziva oseΔaje beznaΔa, bespomoΔnosti i izgubljenosti. Likovi u takvoj atmosferi najΔeΕ‘Δe nemaju jasnu viziju kako bi iz nje izaΕ‘li. Kafkijanski elementi Δesto se pojavljuju u egzistencijalistiΔkim delima, ali termin je nadiΕ‘ao Δisto knjiΕΎevnu interpretaciju te se danas koristi kako bi se oznaΔili svakodnevni dogaΔaji i situacije koje su neshvatljivo kompleksne, bizarne ili nelogiΔne.[187][188][189][190] Komemoracija[uredi | uredi izvor] Muzej Franca Kafke u Pragu posveΔen je autorovom ΕΎivotu i delu. VaΕΎna komponenta muzeja je izloΕΎba Grad K. Franc Kafka i Prag, koja je prvi put izloΕΎena u Barseloni 1999. godine, zatim se preselila u Ε½idovski muzej u Njujorku da bi 2005. postala stalni eksponat u Pragu, u Δetvrti Mala Strana, uz Vltavu. Muzej svoju zbirku originalnih fotografija i dokumenata naziva MΔsto K. Franz Kafka a Praha, a za cilj ima uvesti posetioca u svet u kojem je Kafka ΕΎiveo i o kojem je pisao.[191] Nagrada Franc Kafka je godiΕ‘nja knjiΕΎevna nagrada koju su 2001. utemeljili Grad Prag i DruΕ‘tvo Franca Kafke. Nagrada komemorira knjiΕΎevni trud kao `humanistiΔkog karaktera i doprinos kulturnoj, nacionalnoj, jeziΔnoj i verskoj toleranciji, njezin egzistencijalni, bezvremenski karakter, njenu generalnu, ljudsku vrednost i njenu sposobnost da bude svedok naΕ‘ih vremena.`[192] Izborni komitet i dobitnici dolaze iz celoga sveta, ali su ograniΔeni na ΕΎive autore Δije je barem jedno delo izdano na ΔeΕ‘kom jeziku.[192] Nagrada se sastoji od iznosa od 10,000, ameriΔkih dolara diplome i bronzanog kipa koji se dodeljuju u Pragu krajem oktobra.[192] San Dijego drΕΎavni univerzitet (SDSU) predvodi tzv. Kafkin projekat, zapoΔet 1998. s ciljem pronalaska Kafkinih posljednjih zapisa. ΔetveromeseΔna potraga vladinih arhiva u Berlinu 1998. rezultirala je otkriΔem Gestapove naredbe o konfiskaciji i nekoliko drugih vaΕΎnih dokumenata. Godine 2003,, u sklopu projekta su pronaΔena tri originalna Kafkina pisma, datirana 1923. godine. KnjiΕΎevni i kulturoloΕ‘ki uticaj[uredi | uredi izvor] Za razliku od drugih poznatih pisaca, Kafka nije Δesto citiran od strane drugih autora. Umesto toga, poΔast u se odaje zbog njegovih ideja i perspektiva.[193] Profesor i pisac Ε imon Sandbank smatra kako su Horhe Luis Borhes, Alber Kami, EΕΎen Jonesko i Ε½an Pol Sartr neki od pisaca na koje je Kafka uticao.[194] KnjiΕΎevni kritiΔar novina FajnenΕ‘l tajms smatra kako je Kafka uticao i na portugalskog nobelovca Ε½ozea Saramaga,[195] dok urednik Al Silverman tvrdi kako je i J. D. SelindΕΎer voleo da Δita Kafkina dela.[196] Godine 1999,, grupa od 99 pisaca, nauΔnika i kritiΔara proglasila je romane Proces i Dvorac drugim, odnosno devetim najznaΔajnijim romanom na nemaΔkom jeziku u XX veku.[197] KritiΔar Ε imon Sandbank smatra da, uprkos Kafkinoj sveprisutnosti, njegov enigmatiΔni stil joΕ‘ treba doseΔi.[194] Nil Pejges, profesor koji se posebno bavi Kafkom, smatra kako Kafkin uticaj nadilazi knjiΕΎevnost i nauku o knjiΕΎevnosti - on utiΔe na vizuelnu umetnost, muziku i pop-kulturu.[198] Hari Steinhauer, profesor nemaΔke i ΕΎidovske knjiΕΎevnost, tvrdi da je Kafka `ostavio veΔi uticaj na pismeno druΕ‘tvo od bilo kojeg drugog pisca XX veka.`[187] Brod je jednom rekao da Δe 20. vek biti poznat kao βKafkin vekβ.[187] MiΕ‘el-Andre Bosi piΕ‘e kako je Kafka stvorio rigidno nefleksibilno i sterilno birokratsko druΕ‘tvo. Kafka je pisao na rezerviran naΔin pun pravne i nauΔne terminologije. Ipak, njegov je ozbiljni univerzum imao i humor, sve s ciljem isticanja βiracionalnosti u korenu navodno racionalnog svjetaβ.[167] Njegovi su likovi zarobljeni, zbunjeni, puno krivnje, frustrirani i ne mogu shvatiti svoj nadrealni svet. Jako puno post-kafkijanske knjiΕΎevnosti, posebno nauΔne fantastike, sledi teme Kafkinih dela. UpeΔatljiv primer za to je podΕΎanr sajberpanka, koji kombinuje antiutopistiΔke elemente s tehniΔki superiornim, ali depersonalizovanim svetom. Neki od tih elemenata vidljivi su u delima DΕΎordΕΎa Orvela i Reja Bredberija.[167] Ovde se nalazi kratak spisak raznoraznih umetniΔkih ostvarenja koji su, na ovaj ili onaj naΔin, povezani s Kafkom: Naslov Godina Medijum BeleΕ‘ke Reference `A Friend of Kafka` 1962. kratka priΔa nobelovca Isaka BaΕ‘evisa Singera, o ΕΎidovskom glumcu po imenu Ε½ak Kohn koji je rekao da je poznavao Franca Kafku; u ovoj priΔi, prema Ε½aku Konu, Kafka je verovao u Golema, legendarno biΔe iz ΕΎidovskog folklora [199] The Trial 1962. film u reΕΎiji Orsona Velsa, koji je rekao: `MoΕΎete reΔi Ε‘to hoΔete, ali Proces je moje najveΔe delo, veΔe i od GraΔanina Kanea.` Josefa K. u filmu tumaΔi Anthoni Perkins, a od znaΔajnih glumica pojavljuju se Ε½ana Moro, Romi Ε najder i sam Vels; film je delomiΔno sniman i u Jugoslaviji (lokacije u Zagrebu i Dubrovniku) [188][200] Watermelon Man 1970. film delomiΔno inspirisan `PreobraΕΎajem`, u kojem se belac budi kao crnac [201] `Kafka-Fragmente, Op. 24` 1985. muzika maΔarskog kompozitora ΔerΔa Kurtaga za sopran i violinu, koristeΔi fragmente Kafkinih dnevnika i pisama [202] Kafka`s Dick 1986. drama autora Alana Beneta, u kojoj se duhovi Kafkr, njegova oca Hermana i Broda nalaze u kuΔi engleskog osiguravatelja i njegove ΕΎene [203] Kafka 1991. film u kojem DΕΎeremi Ajrons glumi pisca iz naslova; scenario je napisao Lem Dobs, a film reΕΎirao Stiven Soderberg; film meΕ‘a njegov ΕΎivot i delo stvarajuΔi tako polubiografsku reprezentaciju autorovog ΕΎivota; Kafka istraΕΎuje nestanak jednog od svojih radnih kolega, Ε‘to ga vodi kroz brojna njegova dela, meΔu kojima se istiΔu Dvorac i Proces [204] Franz Kafka`s It`s a Wonderful Life 1993. film kratka komedija raΔena za BBC Scotland, dobitnica Oskara; reΕΎiju i scenario potpisuje Piter Kapaldi, a glavnu ulogu (Kafke) tumaΔi RiΔard E. Grant [205] The Trial 1993. film BBC-jev film u reΕΎiji Davida DΕΎonsa u kojem Josefa K. tumaΔi Kajl Maklaklan; scenario za film potpisuje nobelovac Harold Pinter, a u nastupima se pojavljuju mnogi poznati glumci meΔu kojima Entoni Hopkins, DΕΎulijet Stivenson, Alfred Molina, Dejvid Tjulis i Majkl KitΔen [206] `Bad Mojo` 1996. video igra temeljena na `PreobraΕΎaju`, u kojoj su glavni likovi Franc i Roxer Sams, Ε‘to je aluzija na Gregora Samsu [207] Umibe no Kafka 2002. roman japanskog pisca Harukija Murakamija, stavljena na popis 10 najboljih knjiga 2005. godine Njujork tajmsa, dobitnica nagrade World Fantasy Award [208] Proces Kafka 2005. opera danskog kompozitora Poula Rudersa, temeljena na istoimenom romanu i autorovom ΕΎivotu; praizvedena 2005, danas dostupna kao CD [209] Kafka`s Soup 2005. knjiga autora Marka Krika, knjiΕΎevni pastiΕ‘ u formi kuvara, s receptima pisanim u stilu slavnog autora [210] `Kafka the Musical` 2011. radio drama koju je napravio BBC Radio 3; Kafku je tumaΔio David Tenant [211] `Sound Interpretations β Dedication To Franz Kafka` 2012. muzika HAZE Netlabel je izdao muziΔku kompilaciju Sound Interpretations β Dedication To Franz Kafka [212] Preobrazba 2012. drama drama Hrvatskog narodnog pozoriΕ‘ta u Splitu praizvedena 28. marta 2012. na Sceni 55; dramatizaciju i reΕΎiju potpisuje Ivan Plazibat, a ulogu Gregora Samse tumaΔi NikΕ‘a ArΔanin, dok se ulozi njegovog Ε‘efa pojavljuje Nenad SrdeliΔ; radi se o rediteljskog viziji priΔe, Δija je radnja proΕ‘irena za scenu tako da su dodati novi elementi kojih u priΔi nema; takoΔe, za preobraΕΎaj Samse nije koriΕ‘ten kostim ili posebni efekt, veΔ je preobrazba prikazana glumaΔkom mimikom [213][214] Dela[uredi | uredi izvor] Romani Proces (ISBN 978-86-7609-340-3) ΠΠ°ΠΌΠ°ΠΊ (ISBN 978-86-85063-60-2) ΠΠΌΠ΅ΡΠΈΠΊΠ° (ISBN 978-86-84971-03-8.) (negde Nestala osoba[215]) Pripovetke PreobraΕΎaj (ISBN 978-86-331-3246-6) U kaΕΎnjeniΔkoj koloniji Jazbina Seoski lekar Umetnik u gladovanju LoΕΎaΔ Mala ΕΎena Celokupne pripovetke (ISBN 978-86-83503-23-0.) FRANC KAFKA komplet 1-7 FRANC KAFKA Izabrana dela FRANC KAFKA Odabrana dela Franc Kafka SABRANA DELA
Ivo AndriΔ Sabrana dela 1 - 17Ivo Andric Sabrana dela 1-17- Na Drini Δuprija- Omer PaΕ‘a Latas- Sveske- Umetnik i njegovo delo- KuΔa na osami- Znakovi- Deca- Staze, lica, predeli- Istorija i legenda- Jelena, ΕΎena koje nema- Znakovi pored puta- Ex ponto, nemiri, lirika- Prokleta avlija- Nemirna godina- TravniΔka hronika- Gospodjica- Ε½edjΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΠΠΎΠ»Π°Ρ, ΠΊΠΎΠ΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1892 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 13. ΠΌΠ°ΡΡ 1975) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ[Π°] ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΈ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[Π±]ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1961. Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β.[10] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅. Π£ Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ, Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ Π ΠΈΠΌΡ, ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ, ΠΡΠΈΡΠ΅Π»Ρ, ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[11] ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°. Π£ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π±Π°Π²ΠΈΠΎ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ.Π£ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ, Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅. ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅, ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ.ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ 10. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1892. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅[12][13][14] Ρ ΠΠΎΠ»ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ Π°ΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ° ΠΠ½ΡΡΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° (1863β1896)[15], ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΡΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡ). ΠΡΠ΄ΡΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Ρ ΠΠΎΡΡ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π΄ΠΎΠΊ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° Ρ Π³ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π²ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ Π΄Π΅ΡΠ°ΠΊ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΡΡΠ±Π΅ΡΠΊΡΠ»ΠΎΠ·Π΅. ΠΡΡΠ°Π²ΡΠΈ Π±Π΅Π· ΠΌΡΠΆΠ° ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° Π±Π΅ΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΠ²ΠΈΠ½Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΠ»Π° Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ.[16][17][18][19] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ 1903. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΡ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ, Π½Π°ΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎ-Ρ Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ. ΠΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΈΡ Π΄Π°Π½Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΡ ΠΈ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ²Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ.[20] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π²Π°ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π³ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π°, ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅.[21] ΠΠΎΠ±ΠΈΠ²ΡΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎ-ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° βΠΠ°ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΠΊβ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° 1912. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΡΠΈ Π½Π° ΠΡΠ΄ΡΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ»ΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Π°Π»ΠΈ ΠΌΡ Π±Π΅ΡΠΊΠ° ΠΊΠ»ΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ½, Π½Π°ΡΠ»Π΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠ»ΡΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΠ»ΡΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΏΠ°Π»Π°. ΠΠ±ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΡ, Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΡ ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΡ, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ. Π£ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π° ΠΡΠΆΠΈΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Π»Π° Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ Π·Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Ρ, ΠΆΠ΅Π½Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β.[22][23] Π ΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°β.ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΡΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1914, Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠΌ Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ³ΠΈΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΠ°Π΄Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° Π€Π΅ΡΠ΄ΠΈΠ½Π°Π½Π΄Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠ°ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ² ΠΈ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ. ΠΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΏΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ, ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ»Π°, Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ° Π³Π° Ρ Π°ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΎ Ρ ΡΠΈΠ±Π΅Π½ΡΠΊΡ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΈΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠ»Π°Π΄Π΅ ΠΠΎΡΠ½Π΅, ΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1915. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΊΠ° Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΡ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ.[24] ΠΠΎ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΡ ΠΈΠ· Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΊΡΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡ Ρ ΠΠ²ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈ ΠΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ Π»Π΅ΡΠ° 1917. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΌΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ° Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° ΠΠΎΠ·Π΅ΡΠ°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠΏΡΡΠ° Π°ΠΌΠ½Π΅ΡΡΠΈΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄.ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ°ΡΠ°ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ 1922. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΠ° ΠΈΠ· ΠΊΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡΠ° Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ ΠΏΠ»ΡΡΠ°, ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, Ρ ΠΠΎΠ»Π½ΠΈΡΡ ΠΠΈΠ»ΠΎΡΡΠ΄Π½ΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠ° Π³Π΄Π΅ Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ°Π²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βEx Pontoβ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΌΠΎΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1919. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ Π²Π΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π³Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅, Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ΅ΠΌ Π¦ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ½Π°Π²Π΅ΡΠΎΠΌ, Π‘ΠΈΠΌΠΎΠΌ ΠΠ°Π½Π΄ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ, Π‘ΠΈΠ±Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΡ ΠΎΠΊΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ°Π½Π΅ βΠΠΎΡΠΊΠ²Π°β.ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡΠΏΠ΅ΡΠ½Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΡ ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ: Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1920. Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, Π’ΡΡΡΡ ΠΈ ΠΡΠ°ΡΡ.[25] Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠΎΡΠΊΠ°Π½ ΠΈ Π¨Π²Π°Π±ΠΈΡΠ°β, βΠΡΡΡΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρβ, βΠΡΠ±Π°Π² Ρ ΠΊΠ°ΡΠ°Π±ΠΈβ, βΠ£ ΠΌΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π°Π½ΠΈβ ΠΈ ΡΠΈΠΊΠ»ΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° βΠ¨ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ°ΠΌ ΠΈ ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°β.Π£ ΡΡΠ½Ρ 1924. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π½Π° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ΅Π·Ρ βΠ Π°Π·Π²ΠΎΡ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΡΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π°Π²ΠΈΠ½Π΅β (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). ΠΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π° ΠΈΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ βΠΠ°ΡΠ° ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ°β. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ°ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, Π° Π½Π°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° βΠΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈβ. ΠΠ΄ 1930. Π΄ΠΎ 1933. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°Ρ ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ Π΄Π΅Π»Π΅Π³Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈ ΠΡΡΡΡΠ²Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° Ρ ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ. 1934. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠ»ΡΡΠ°ΡΠΈβ, βΠΠ΅Ρβ ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΡΡΠΈΠΏΡΠΈΡ Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β.ΠΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π²Π»Π°Π΄Π΅ ΠΈ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°, 8. ΡΡΠ»Π° 1935. ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° Π²ΡΡΠΈΠΎΡΠ° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[26] Π£ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ 1937. Π΄ΠΎ 1939, ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[27][28]ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ 16. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 1939. Π½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΎΡ ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΠ° Π£ΡΠΎΡΠ° ΠΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° ΠΈ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΡΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ½ΠΎ Ρ Π·Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½Π° ΠΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅.[29]ΠΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π° Π²ΡΡ ΡΠ½Π°Ρ: ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΎΠΏΡΠ½ΠΎΠΌΠΎΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[30] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΡΠΈΠΆΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½ 12. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, Π° 19. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅ Π°ΠΊΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ²Π΅ ΠΊΠ°Π½ΡΠ΅Π»Π°ΡΡ Π Π°ΡΡ Π° β ΠΠ΄ΠΎΠ»ΡΡ Π₯ΠΈΡΠ»Π΅ΡΡ.[31][32]ΠΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΡΠ£ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΡ ΠΠ΅ΠΌΡΠΈ ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΠΎΡΡΠΊΡ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄Π²Π΅Π»ΠΈ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΡΠΏΠ°ΡΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ . ΠΠ±ΠΎΠ³ Π½Π΅ΡΠ»Π°Π³Π°ΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠΌ Π²Π»Π°Π΄Π΅ Ρ ΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ΅ 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°Π΄Π»Π΅ΠΆΠ½ΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π°ΠΌΠ±Π°ΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ 25. ΠΌΠ°ΡΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡ, ΠΊΠ°ΠΎ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Π’ΡΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΠΊΡΠ°. ΠΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, 7. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π° Π΄Π²Π° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈ Π½Π° ΠΠΎΠ΄Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·Π΅ΡΡ. ΠΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈ Ρ Π¨Π²Π°ΡΡΠ°ΡΡΠΊΡ,[33] ΠΈ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, 1. ΡΡΠ½Π° 1941. ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ Π²ΠΎΠ·ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1941. ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½ Π½Π° ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π·Π°Ρ ΡΠ΅Π², ΠΌΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΡΡ.[34]Π Π°Ρ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Ρ ΠΈΠ·ΠΎΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ΄Π±ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΏΠ΅Π» ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΡΡΡΠ΅ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΡ.[35] ΠΠ· ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ² ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°, Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΡΡΡΠ΅ Ρ βΠΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅β Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠΊ βΠ½Π°ΡΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΡΠ°Π΄Π°β:ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ³ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π±ΠΈΠ²ΡΠ΅Π³ ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ°, ΡΠ° Π±ΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΌΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ°Π·ΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ, ΠΎΠ΄Π°Π·Π²Π°ΠΎ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²Ρ. ΠΠ°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈ ΡΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅, ΡΠ΅Ρ Ρ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, Π½Π΅ ΠΆΠ΅Π»ΠΈΠΌ ΠΈ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ΠΌ Ρ Π½ΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, Π½ΠΈ ΡΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌ, Π½ΠΈ ΡΠ° ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°.Π£ ΡΠΈΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π°ΡΠΌΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠΎΠ±Π΅ Ρ ΠΡΠΈΠ·ΡΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΡΠ»ΠΈΡΠΈ, ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1944. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠΊΠΎΠ½ΡΠ°Π²Π° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠ±Π° ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΠ°ΡΠ°. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1945. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°.[36]ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ°ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ (Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ, 1961)ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1946. ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[34] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1946. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ βΠΠΈΡΠΌΠΎ ΠΈΠ· 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅β. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 1947. ΠΈ 1953. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ½Ρβ, Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²Π° ΠΎ ΠΡΠΊΡ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΠ΅Π³ΠΎΡΡ, βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ ΠΊΠΌΠ΅ΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠ°Π½Ρβ, βΠΠΈΡΠ΅ Π’ΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΊβ, βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈβ, βΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈβ, βΠΠ° ΠΎΠ±Π°Π»ΠΈβ, βΠΠΎΠ΄ ΠΡΠ°Π±ΠΈΡΠ΅ΠΌβ, βΠΠ΅ΠΊΠΎβ, βΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊβ, βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠ½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°β ΠΈ βΠΠΈΡΠ°β. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1954, ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ ΠΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΈ Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ βΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°β ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ 1954. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΆΠ΅Π½ΠΈΠΎ ΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π±ΠΈΡ, ΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΠ΅Π½Π°Π΄Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°.[37] ΠΡΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²Π΅Π½ΡΡ.[38]ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ² ΠΊΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Ρ 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β. ΠΠ΅ΡΠ΅Π΄ΠΎΠΌ βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΡΠ΅ 10. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°Ρ Π²Π°Π»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΎΠ΄ ΠΌΠΈΠ»ΠΈΠΎΠ½ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅Π½Ρ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΎ Π·Π° ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΡΡΠ²Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ.[39] ΠΠΎΡΠΈΠΏ ΠΡΠΎΠ· Π’ΠΈΡΠΎ ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΠΈΠΎ ΡΠ²Π΅ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»Π°Π²ΡΡ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ΅Π½Π° Π½Π΅ΠΏΡΠ°Π²Π΄Π° ΠΠΈΡΠΎΡΠ»Π°Π²Ρ ΠΡΠ»Π΅ΠΆΠΈ. ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠΈΡ Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠΈ Π΄Π° ΡΡ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΡΡΡΠΊΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΡΠΎΠ· ΠΏΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°, ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΠΈΠ»Π° Π·Π΄ΡΠ°Π²Π° Ρ ΡΠ°Π½Π° ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ, ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΡΠΎΠ³ΡΠ΅Π½, Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ Π³ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠ· Π»Π°ΠΆΠ½Ρ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ.[40]ΠΠ°Π½Π° 16. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1968. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΡΡΠΏΡΡΠ³Π° ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΡΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠΈΡ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π½Π° Π½Π°ΡΠΌΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡ, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ΅. ΠΠ΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ Π³Π° ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈ Ρ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ Π±Π°ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΡ.ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π£ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΎΠ΄ 1936. Π΄ΠΎ 1939. ΠΈ ΠΎΠ΄ 1945. Π΄ΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[41]ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠΌΠΈΡΠ΅ 13. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΡΠ°ΡΠΎΡ ΠΠΎΡΠ½ΠΎΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π‘Π°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ.ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠ²ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ ΠΈ βΠΠ»Π°Π³Π° ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Π°β ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[42] ΠΡΠ΅Π΄ ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ, Ρ ΡΡΠ½Ρ 1914. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΡ Π₯ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ° ΠΌΠ»Π°Π΄Π° Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (βΠΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠΌΠ°β, βΠ‘ΡΡΠΎΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΈβ, βΠ’Π°ΠΌΠ°β, βΠΠΎΡΠΎΠ½ΡΠ»ΠΎβ, βΠΠ°Π΄Π½ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠΈΡβ ΠΈ βΠΠΎΡ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡ Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π·Π΄Π°β).[42] ΠΡΠ²Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ β βEx Pontoβ β ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, Π° Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[43]ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΡΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎ-ΠΆΠ°Π½ΡΠΎΠ²ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π°.Π£ ΠΏΡΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π·ΠΈ, ΠΊΠΎΡΡ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (Ex Ponto, ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ), ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΡΠΊΠ°Π· ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΡ ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π΅Π³Π·ΠΈΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎ-ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π³Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΎ ΠΈ Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΈΡΠ°ΠΎ (ΠΠΈΡΠΊΠ΅Π³ΠΎΡ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Ρ). ΠΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΡΠ΅Π·ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΡ: Π΄ΠΎΠΊ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠΈΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° Π³Π»Π΅Π΄Π° Π²ΡΡ ΡΠ½ΡΠΊΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ, Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ Π’ΠΎΠΌΠΈΡΠ»Π°Π² ΠΠ°Π΄Π°Π½ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π½Π΅Π²Π°ΠΆΠ½ΠΈΠΌ Π°Π΄ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π΅ΠΌΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Ρ Π½Π΅Π·ΡΠ΅Π»ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΡ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π½ΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·Π°Π»Π½ΠΈΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ.ΠΡΡΠ³Π° ΡΠ°Π·Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΈ, Π½Π° ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ»Π°Π½Ρ, Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΡ Π΅ΠΊΠ°Π²ΠΈΡΡ. ΠΠΎ ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π±Π΅, ΠΏΠ° ΡΠ° Π·ΡΠ΅Π»Π° ΡΠ°Π·Π° ΡΠΏΠ°Π΄Π° Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°ΡΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠ΅, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°.ΠΠΈΡΠ°Ρ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΠ°Π»ΠΈ Ρ ΡΠΎ Π΄ΠΎΠ±Π°, Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° 19. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΏΠ»Π°ΡΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π²ΠΈΠ·ΡΡΡ ΠΠΎΡΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°Π·ΠΌΠ΅ΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΠΊΠ° ΠΈ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π°, Π½Π°ΡΠΎΠΏΡΠ΅Π½Ρ ΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π°Π½ΠΈΠΌΠΎΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π΅ΠΌΠΎΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π΅ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ-ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ (ΠΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΠΈ, ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, Π₯ΡΠ²Π°ΡΠΈ, Π‘ΡΠ±ΠΈ β ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠ·Π²Π°Π½ΠΈ ΠΏΠΎ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΎΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ° (ΠΠ»Π°ΡΠΈ, Π’ΡΡΡΠΈ)), ΡΠ· ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½Π° (ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠΈ), Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΠ°Π·Π΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΡΠΈΠ²Π° ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ 19. Π²Π΅ΠΊ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½Π΅ Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ 20.Π’ΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ°Π·Π° ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΠΈΠΌΠ½ΠΈΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°, Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΠΌΠ΅ΡΠΏΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°. Π Π°Π΄ΡΠ° Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ, Ρ ΡΠ΅Π½Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈ ΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, Π½Π° Π·Π°ΡΠ°Π΄Π°ΠΌΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°ΡΠΊΠΈΡ Π»Π΅ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠ΅, ΡΠ΅Π½ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΊΠ°Π½Π΅ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΊΡΠ΅ΠΈΡΠ° ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ² ΡΠ²Π΅Ρ βΠΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ° Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈβ. ΠΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ΅ Ρ Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΎ Π΄ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ, ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ½ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, Π°ΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΈ Π½ΠΈΠ· ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠ½Π΅ ΠΈ Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΈΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ, Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ° (ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ), Π½Π΅ΡΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΠ²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°.ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ· ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ»Π°, ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½Π° ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°Π‘Π²ΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΌΠΈΡΠ»Π° ΠΈ ΡΡΡΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»Π°Π³Π°ΠΎ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΈΠΌ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠΌΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΎ, Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΠ°ΡΠ°ΠΆΠΈΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π΅ΡΠ΅Ρ Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ, Π±Π΅ΡΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ°β.Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΡΡΠΈ ΠΏΠΎ Π΄ΠΈΠΊΡΠ°ΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅ Π·Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. Π£ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ°, ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π° Π·Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π°; ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΠΈΠ³ΡΠΈ ΡΠ°Π³ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· Π°Π»Π΅Π³ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ² ΠΊΠ°ΠΎ βΠΈΠ½ΡΡΠΈΠ½ΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΠ°β ΠΊΠΎΡΠΈ βΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈΠΌ ΠΎΠ±Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ° Π·Π° ΠΎΡΠΏΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅, ΠΏΠΎΠ±Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅, ΠΏΠ° ΠΈ ΡΠ°ΠΌΡ ΡΠΌΡΡ, Π° ΡΠ²Π°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄Π° Π½Π°Π΄ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΡ ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π΄ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΄ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΎ ΡΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΎΡΠΈΠΏΠ°, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ Π·Π½Π°ΡΡ Π·Π° ΡΠΌΡΡ ΠΈ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅.Π‘ΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΈ Π°ΠΊΡ, ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ, Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡ ΡΠ΅ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ»Π° ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΈΡΡΠΈΠ½Π°, ΠΌΠΎΡΠ° Π΄Π° ΠΈΠΌΠ° Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΈΡ Π²Π΅Π·Π° ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΌΡ ΠΏΡΡΠΆΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ° Π½ΠΎΠ²Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π°Π½ Π·Π½Π°ΡΠ°Ρ. Π€Π΅Π½ΠΎΠΌΠ΅Π½ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΠ·Π΄Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΠ· ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΎΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ βΡΠ΅Π΄Π²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π»ΠΈΠ½ΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π½ΠΈΡΠ°Π½ΡΡ Ρ Π±ΠΎΡΠΈβ, ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΠΎΡΠ°Π΄Π° ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½Ρ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Ρ. Π‘Π²Π΅ ΡΡΠΎ Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° β Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠΊΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΡΡ Π°. Π‘Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΠΎ βΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ°β, ΡΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π»Π΅ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ.ΠΠΎΡΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ»ΡΡΡΡΡΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ½ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ½ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°Ρ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΡΠ° Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈ ΡΠΏΠ°ΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΡ Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π»ΡΠΊΠ° ΡΠ°Π·Π°ΠΏΠ΅ΡΠΎΠ³ Π½Π°Π΄ ΠΎΠ±Π°Π»Π°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΡ Ρ ΡΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΠ΅ΠΏΠ΅. Π€ΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ Ρ Π½Π°ΠΏΠΎΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΊΡΡΡΠΈ Ρ ΡΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅ ΠΈΠ· βΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΡΠ³Π° ... ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π³Π° Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π½ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ ΡΠ²Π΅Ρ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅β.ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π»Π° Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ Π½Π΅ ΡΠΌΠ΅ Π΄Π° Π·Π°ΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π½ΠΈΡΠΈ Π΄Π° Π³Π° ΠΎΠ΄Π²Π΅Π΄Π΅ Ρ Π±Π΅Π·Π½Π°ΡΠ΅. Π Π·Π»ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ΅ Π°ΡΡΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ½Π΅ ΡΠΈΠ»Π΅, ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΡ Π»Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π΅. ΠΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ, Π°Π»ΠΈ, ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ, ΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΡΡΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ Π½Π° Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²Π΄ΠΈ.Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½Π° Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠΆΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΡΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠ΅ΡΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ°, Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°, Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π·ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π°ΡΠ°Π»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°. ΠΡΠΎΡ ΡΡΠ°Π»Π° ΡΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ° ΡΡΠ±Π»ΠΈΠΌΠΈΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΈΡ Π»Π΅Π³Π΅Π½Π΄ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°. Π‘ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠ΅ΡΡ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΎΠ½Π΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅, Π½Π°Π΄ΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ Π½Π°Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΡΠΈΠΌΠ°.βΠ‘Π°ΠΌΠΎ Π½Π΅ΡΠΊΠΈ, Π½Π΅ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΌΡΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΈΠΌ Π·ΠΈΠ΄ΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ², Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠ΄ΠΈΠ²ΠΎ ΡΡΠΊΠ°ΠΎ Ρ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΠΌΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΌΠΎ, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌΠΎ. Π£Π½ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠ»ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅ Ρ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, Π·Π½Π°ΡΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈβ. Π‘Π²ΡΡ Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ βΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ ΠΎΠ±Π°Π»Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ, Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ, Ρ Π΄ΡΡ Ρβ.ΠΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ ΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΈΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ½ ΡΠ΅ βΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π±Π΅Π·Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π΅ Π½Π° ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π·Π°Π΄Π°ΡΠΊΡ ΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. ΠΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅: βΠΠΈ ΡΡΠ°Π³Π° Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π±ΠΈ. Π‘Π°ΠΌΠΎ Π΄Π° ΠΌΠΎΠ³Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠΎΠ²ΠΎ Π΄ΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ ΠΌΠ΅ΡΠ°Π», Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΡΠ»Π°Π±ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π²ΡΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΈ Π΄Π° ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅ΠΌ Π±Π΅Π·ΠΈΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΌΠ΅Π»ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ...βΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΠΎ ΠΎΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π±Π°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠ°Π²Π° Π½Π° ΡΠΎΡΠΌΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π΄Π΅Π»Π°: βΠΠ΅ΡΠΊΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π½Π°Π³ΠΎΠΌΠΈΠ»Π°Π²Π°ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ²Π΅ Π½Π°ΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π΄ΠΈΡΡ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅β. ΠΠ°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π· Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° βΠΏΡΠ°ΡΠ°ΠΊ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΈΡΠ»Π°ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Ρ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ°. ΠΡΡΠΈΠ½Π°, ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΈ Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΡΠ°Ρ, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΡΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. βΠ‘Π°Π²ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ° ΡΠΎΡΠΌΠ΅ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠΈΠ½ΠΈβ.ΠΡΡΠΆΠ°ΡΡΡΠΈ βΠ·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΡΡΠ²ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ Π±Π΅Π· Π·Π»Π°β, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈ Π²ΠΈΠ΄ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° β ΡΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΠ° Ρ Π°ΡΠΌΠΎΠ½ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅Π³ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π° Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π±ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠ°.ΠΠ°ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π°: Π’Π΅ΠΊΡΡ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½ΠΊΠ° ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ, ΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅Ρ ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π·Π΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Znanje.org ΡΠ· ΠΎΠ΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ΡΠ΅.Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠ°ΠΊΠΠΎΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Ρ Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ βΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ°Π½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈβ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄Π°Π»Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°, ΠΠ’Π’ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, 2010Π£ Π½Π°ΡΠΈΠ½Ρ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠΊΡ ΠΏΡΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π΅ ΠΎΠ΄Π²Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ»Π΅ΠΏΡΠΈΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ° ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ°Π² ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠ°ΠΊ Π½Π΅ Π·Π½Π°ΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΡ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°.[44] ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π½ΠΈΡΡ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈΠ·ΡΠ°Π· ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Π΅ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ΅Ρ ΠΎΠ½ Ρ ΡΠΈΡ ΡΡΠΊΠΈΠ²Π° ΠΈ Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΡΠΎΠΏΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ°, Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ½Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Π° Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ΅Π³Π΅Π½Π΄Π°ΡΠ½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈ ΡΡΠ½Π°ΠΊ ΠΠ»ΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ·Π΅Π»Π΅Π· Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠΈΠΏ ΠΎΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΡΡΠΎΠ»ΠΎΠ²Π° ΠΈ Π°Π²Π°Π½ΡΡΡΠΈΡΡΠ΅, Π²Π΅Ρ ΠΈ Π²Π΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΏΡΠ΅Π΄ Π²Π΅ΡΠΈΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠΎΠΌ ΠΆΠ΅Π½Π΅. Π’Π°ΠΌΠ½ΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ° ΠΈΠΌΠ° Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅: ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Π»ΠΎΠΊΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°ΠΎ. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΠΎΡΠ½Π°, Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ²ΠΈ ΡΠ΅Π½ΠΈ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄ΠΈΠΆΡ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΊΡΡΠ³Π° Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π½ΠΎ, Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π½Π΅ ΠΈΠ·Π½Π΅Π²Π΅ΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠΏΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΏΡΠΈ ΡΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΠΊΡΠ½Π΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ Π΄Π° Π΄ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΈ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΡΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠΎΠ±Π΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΈ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ.ΠΠ½ΠΎ ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠΎ ΡΡ Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π°Π½Π°Π»ΠΈΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ° ΡΠ°Π³Π»Π΅Π΄Π°Π²Π°ΡΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π΄ΠΎ ΡΠ΅Π³Π°, Π±ΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ΅Π³Π° Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠ·ΡΠ΅ΡΠΈΠ²ΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ΅. ΠΠΎΠ»Π°Π·Π΅ΡΠΈ ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΊΠΈΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈΠΌΠΏΡΠ»ΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΡΡΡΡΡ ΠΈ ΠΎΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎΠΌ ΡΡΠ³Π΅ΡΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π΅ΡΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ Π½Π°Π³ΠΎΠ½Π° ΠΈ ΡΡΠ»Π½ΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΡΠ΅ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π° Π΄ΡΡΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. ΠΠ±ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΡΠΎΠ³Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ°Π½Π°Π»ΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠ΅Π³ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ°, ΠΈΠ·Π²Π΅ΡΠ½Π° ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ, ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ΅ΡΠΈ. ΠΠ°ΡΠΎ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΠΏΡΠΎΠ·Ρ Ρ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° Π½ΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΡΠ° ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ°.ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠΈΠ»Π°. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΎΠ·Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π»Π° Π°ΠΏΡΠΎΠ»ΡΡΠ½Ρ, ΠΊΡΠΈΡΡΠ°Π»Π½Ρ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈΠ·ΡΠ°Π·Π°. ΠΠ½ Π½Π΅ ΡΡΠ°ΠΆΠΈ ΡΡΠΈΠ»ΡΠΊΠΈ Π΅ΡΠ΅ΠΊΠ°Ρ Ρ Π½Π΅ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΠΎΡΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π½Π°Π³Π»Π°ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ°Π·Ρ. Π‘ΠΊΠ»Π°Π΄Π½Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½Π° ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ°, ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΡΠ³Π΅ΡΡΠΈΠ²Π½Π° Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠ° ΠΈ ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎΠ½Π° ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΡΠΈΠ½Π΅ Π΄Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ° Π½Π°ΡΡΡΠΏΡΠΈΠ»Π½ΠΈΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΡΡΠ΅. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅, Π° ΡΠ° Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΈΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ, ΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ, ΠΎΠ½ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ½Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠ½Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ΅.Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠΠΈΡΠ½Π° ΠΈΡΠΊΠ°Π·Π½ΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Π³Π΄Π΅ ΠΎΠ½ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠΏΡΠΊΡβ (1951)ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠ½ΠΎ ΠΈ Π½Π΅Π΄Π²ΠΎΡΠΌΠΈΡΠ»Π΅Π½ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΠΎ Π²ΠΎΠ»ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΊΠ°ΠΆΠ΅, Ρ βΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π·ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° ΠΈ Π½Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ΅β.Π£ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΈΡΠΌΡ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ (1942) ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ.[45] Π΄ΠΎΠΊ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ°, Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΠ°ΡΡΠΈ (1951), Π²ΠΎΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠΈΡΠΈ (1951), ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠΈΡΠΈ (1954), ΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΈ Π²Π΅Π½ΡΠ°Π½ΠΈΡ , Ρ ΡΡΠ±ΡΠΈΡΠΈ βΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡβ, ΠΠ²ΠΎ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ βΡΡΠΏΡΠΊΠ°β. Π‘ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅, Π΄Π²Π° ΠΏΡΡΠ° ΡΠ΅ Π΅ΠΊΡΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΡΠ²Π°: 1933. ΠΎΠ΄Π±ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΡΡΡ Ρ ΠΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ [46], Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ 1954. ΠΎΠ΄Π±ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ Π΅Π½ΡΠΈΠΊΠ»ΠΎΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°.[47]ΠΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΊΡ Π²ΡΡΡΡ ΠΏΠΎΡΠ²ΡΠ΄Π΅ ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠΎ ΠΊΠ°Π½Π°Π΄ΡΠΊΠΎ-Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠ΅ΠΊΠΠΈΠ»Π° (William H. McNeil) ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈ[48] ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΠΏΠΈΡΠΌΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π±ΡΠ°ΡΡ ΠΡΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅: βΠ¨Π°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠΎ Π΄ΡΠ΅Π»ΠΎ Ex ponto ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ±ΡΠ΄ΠΈΠ»ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΡΠ΅Π½Π·Π°ΡΠΈΡΡ. ΠΠΈΡΠ°Ρ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΠ½Π΅, ΠΈΠ΄Π΅Π°Π»Π°Π½ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ, 26 Π³ΠΎΠ΄.β.[49] ΠΠ΅Π΄Π½Π°ΠΊΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π° Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠΈ Π΄Π²Π° Π΄ΡΡΠ³Π° ΡΡΡΠ°Π½ΡΠ°, ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ΅ Π. Π€. ΠΠ΄Π²Π°ΡΠ΄ΡΠ° (Lovett F. Edwards), ΠΊΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ (1944) ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈ ΠΠΎΡΠ°Π½Π°Ρ[50], ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Π¨Π²Π΅Π΄ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΡΡΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Π³Π° (Anders Γsterling), ΠΊΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΠ²ΠΈ, ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ½, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½Ρ, ΠΏΡΠΈΠΊΡΡΡΠΈΠΎ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΡ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅Π½ ΠΏΠ° Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ 1914. Π½Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°.Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ° Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΌΠ΅ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΠ·ΠΌΠ° 20. Π²Π΅ΠΊΠ°[51][52] ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΡΠ°ΡΡΠ°ΠΎ ΠΈΠ· ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ΅.[53]ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² Π³ΡΠΎΠ± Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ.ΠΠ΄Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ°ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΠΎΡΡΠΊΠ΅ (1926)ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π¦ΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΊΡΡΡΠ° (1936)ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΠΎΡΡΠΊΠ΅ (1937)ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π³ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠΈ (1937)ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅ I ΡΠ΅Π΄Π° (1938)ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠ»Π° I ΡΠ΅Π΄Π° (1939)ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π·Π°ΡΠ»ΡΠ³Π° Π·Π° Π½Π°ΡΠΎΠ΄ I ΡΠ΅Π΄Π° (1952)ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΡΠ° Π·Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΌ Π²Π΅Π½ΡΠ΅ΠΌ Π·Π° Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ»ΡΠ³Π΅ Π½Π° ΠΏΠΎΡΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ (1962)ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ° ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π° (1972)[54]ΠΠ°ΡΠ»Π΅ΡΠ΅ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ 12. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1976. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[55] ΠΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° βΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ, Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅β. ΠΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΡΡΡΡΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΡΠΊΡΠΏΠΎΠ²Π΅ ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΈ ΠΎ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΠΌ Π°ΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΡΠ»ΡΠΆΠΈ Π½Π°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅. ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΠ΅ Π±ΡΠΎΡ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ Π·Π° ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π΅ ΠΈΠ· ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π° ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ Π³ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎΡ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ΅Π»ΠΎΠ³Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°.ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π°ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π°ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΠ΅Π² ΠΎΠ΄ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. ΠΡΠ²ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΈΠΊ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΡΠ°Π³ΠΎΡΠ»Π°Π² ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π° Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΠ΅ΡΡΠΈΡΠΈΠ½ Π²Π΅Π½Π°Ρ.[56]Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΡΠ°Π΄Π½ΠΈ ΡΡΠΎ, Π΄Π΅ΠΎ ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠ΅ Ρ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅ΡΡΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°Π£ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠΏΠ°Π΄Π° ΠΈ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Ρ ΠΡΠ·Π΅ΡΠ° Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ 1976. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΡΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²Π΅Π½ΡΡ 8, Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π±ΠΈΡ ΠΎΠ΄ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.Π‘Π°ΡΡΠ²Π°Π½ΠΈ ΡΡ Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΈ ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄ ΡΠ»Π°Π·Π½ΠΎΠ³ Ρ ΠΎΠ»Π°, ΡΠ°Π»ΠΎΠ½Π° ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ°Π΄Π½Π΅ ΡΠΎΠ±Π΅, Π° Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ Π΄Π²Π΅ ΡΠΏΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠΎΠ±Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡ Ρ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΡΡΠ°Π»Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ²ΡΡΠ½ΠΈΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°Π½ΡΠ½Π΅ ΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅Π·Π΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½Π°ΡΠ° (ΠΈΠ½Π΄Π΅ΠΊΡΠΈ, ΠΏΠ°ΡΠΎΡΠΈ, ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅ΡΠ΅, Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ΅, ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ΅Π΄Π°ΡΠ°, ΠΡΠΊΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ) ΠΈ ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°, Ρ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠΈ ΠΌΠΎΠ³Ρ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π½ΠΈ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, ΠΏΠΈΡΠΌΠ°, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° Π½Π° ΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΈ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅ΡΠΈ.ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΌΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Ρ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°ΠΠ΄ 1982. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»Π°Π·Π΅ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ΅. ΠΠ²Π° ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠ΅, ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΈΡΠΊΡ, Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ, ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ.[57]Π‘ΡΠ°Π·Π°ΠΌΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 2012. Ρ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠΊΠ°ΠΌΠ° Π³ΡΠ°Π΄Π° Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ (ΡΠ°Π΄Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠ°, ΠΏΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈ, ΠΊΠ°ΡΠ°Π½Π΅) ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²Π΅ ΠΌΠ°Π»Π΅ ΡΠ°Π±Π»Π΅ ΡΠ° ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΎΠΌ ΠΎΠ·Π½Π°ΠΊΠΎΠΌ. Π£ Π³ΠΎΡΡΠ΅ΠΌ Π΄Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ³Π»Ρ ΡΠ°Π±Π»Π΅ ΡΠ΅ ΠΈ QR ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΡΠ· ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ½Π΅ΡΠ° ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄ΠΎΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΎ Π΄Π°ΡΠΎΡ Π»ΠΎΠΊΠ°ΡΠΈΡΠΈ.ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈβ.ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈβ.ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΡΠ±ΠΈβ.ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΡΠ±ΠΈβ.ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° Π‘ΠΠΠ£.ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° Π‘ΠΠΠ£.ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΊΠ»ΡΠΏΠΈ Ρ ΠΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎ.ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΊΠ»ΡΠΏΠΈ Ρ ΠΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎ.ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ»ΡΠ±Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ° ΡΠ»ΠΈΡΠ°.ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ»ΡΠ±Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ° ΡΠ»ΠΈΡΠ°.ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΊΡ.ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΊΡ.ΠΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ 60 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, Ρ Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΡ 2021. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ.[58]ΠΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π΅, ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π΅, ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΈ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»Π΅ ΡΡ Π½Π°Π·ΠΈΠ² Ρ ΡΠ°ΡΡ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΡΠ»Π΅Π΄ΠΈ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ:Π‘ΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ°ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½Π³ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ Π³ΡΠ°Π΄, ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π½ΡΠ°Ρ ΠΈ Π²ΡΡΡΠ° Π΅ΡΠ½ΠΎ-ΡΠ΅Π»Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»ΠΎΠΊΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π£ΡΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ ΡΡΡΡ ΡΠ΅ΠΊΠ° ΠΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π Π·Π°Π² Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ°Ρ ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΌΠΈΡ ΠΡΡΡΡΡΠΈΡΠ°. ΠΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ 5. ΡΡΠ»Π° 2012.[61]ΠΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΠΏΠ΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΠ°.[62] Π£ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ΅, ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ Π±ΠΈΠΎΡΠΊΠΎΠΏ, Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ° ΡΠΏΡΠ°Π²Π°, Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ° Π»ΠΈΡΠ΅ΠΏΠΈΡ ΡΠΌΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Π·Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅, ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ½Π° ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½Π° ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΡΠ°Π½ΠΈΡΡΠ΅, Ρ ΠΎΡΠ΅Π»ΠΈ, ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΠΈ, ΡΡΠΊΠ²Π°, ΡΡΠ°ΡΠΈ Ρ Π°Π½, Π΄ΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ ΠΊΡΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[62] Π£ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π»Π΅ΠΏΠΈΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ Ρ ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½Π³ΡΠ°Π΄Ρ, ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ΅ Π€Π°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Π·Π° ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΡ.[62] ΠΡΠ΅ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, Π° ΠΌΠΎΠΆΠ΄Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ΅ Π΄ΡΡΠ³Π΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅, ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠ΅ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ.[62] ΠΠ°Π½Π° 28. ΡΡΠ½Π° 2013. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡ.[63]Π£ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΡΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[64]ΠΠ΅Π»Π°ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΎΡ ΡΠΎΠ±ΠΈΠΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π΅ΡΠ΅ΡΠ°, Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²ΡΡΠ° ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠΎ ΠΠ°ΡΠ°Π²ΡΡ, ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎ Π Π°Π΄ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ, ΠΠ΅ΡΠ°Ρ ΠΠΎΡΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡΡΡ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΡ, Π±ΠΎΠ³Π°ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈ ΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ Π°Π½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΠΈ Π°ΠΊΡΡΠ΅Π»Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ°.[65]ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π³Π»Π΅Π΄ Π½Π°ΡΠ·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°Ex Ponto, ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ, 1918.ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ, ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ, 1920.ΠΡΡ ΠΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΠ·Π΅Π»Π΅Π·Π°, 1920.ΠΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈ, 1925.ΠΠ½ΠΈΠΊΠΈΠ½Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, 1931.ΠΠΎΡΡΡΠ³Π°Π», Π·Π΅Π»Π΅Π½Π° Π·Π΅ΠΌΡΠ°, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈ, 1931.Π¨ΠΏΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΈ Ρ ΡΠΎΡ, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈ, 1934.ΠΠ΅Π³ΠΎΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΡΠ½Π°ΠΊ ΠΊΠΎΡΠΎΠ²ΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ, Π΅ΡΠ΅Ρ, 1935.Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΎΠΌ, Π΅ΡΠ΅Ρ, 1936.ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945.ΠΠ΅ΡΠ°, Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945.Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945.ΠΠ° ΠΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠΏΠ΅ΠΊΡΡ, 1946.ΠΠ° ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ, Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ½Ρ, 1948.ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1954.ΠΠ³ΡΠ°, 1956.Π ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡ, Π±Π΅ΡΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, 1961.ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°, 1963.Π¨ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ°ΠΌ ΠΈ ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°, Π»ΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ 1977.ΠΠΌΠ΅ΡΠΏΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρ, Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ 1977.ΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ, Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ°, ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎΠ‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅, ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎΠΠ΅Π»Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° Π½Π° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 50 ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°.[66]ΠΠ°Π»Π΅ΡΠΈΡΠ°ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π°ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π°Π’Π°Π±Π»Π° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠΈΡΠΈΠ’Π°Π±Π»Π° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠΈΡΠΈΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π»ΠΈΡΠ½Π° ΠΊΠ°ΡΡΠ° ΠΈΠ· 1951. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π»ΠΈΡΠ½Π° ΠΊΠ°ΡΡΠ° ΠΈΠ· 1951. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΏΡΠΈΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠ° Π·Π° ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²ΡΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΏΡΠΈΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠ° Π·Π° ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²ΡΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠΌΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π°ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠΌΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π°ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π±Π°Π½ΠΊΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π±Π°Π½ΠΊΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ΠΠΈΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡΠΠΈΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡΠΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠΎΡΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°ΠΠ°ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄.[3] ΠΠΎΠ²ΡΡ ΡΠ²Π΅Π³Π°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΡΠ²Π΅Π½ ΠΏΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½ΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄, ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΈΡΠ΅ΠΊΠ°Π²ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ, Π°Π»ΠΈ Π³Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΎ Ρ Π΅ΠΊΠ°Π²ΡΠΊΠΈ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ.[4][5] ΠΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Π³Π° Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³β ΠΈΠ»ΠΈ βΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°β (Π΅Π½Π³Π». Yugoslav) ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈβ.[6]ΠΠΈΠ΄ΠΈ[7][8][9]Π Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ΅JuriΔiΔ, Ε½elimir B. (1986). The Man and the Artist: Essays on Ivo AndriΔ. Lanham, Maryland: University Press of America. ISBN 978-0-81914-907-7.ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° β ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ°Lampe 2000, ΡΡΡ. 91.Norris 1999, ΡΡΡ. 60.Alexander 2006, ΡΡΡ. 391.Frenz 1999, ΡΡΡ. 561.ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ: ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ, Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° 1976 pp. 186.The Nobel Prize in Literature 1961, Ivo Andric Award Ceremony Speech, Presentation Speech by Anders Γsterling, Permanent Secretary of the Swedish AcademyNa Drini Δuprija; BIGZ, Beograd, BeleΕ‘ka o piscu. ISBN 978-86-13-00077-8. ΡΡΡ. 381β382.βThe Nobel Prize in Literature 1961β. nobelprize.org. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 18. 3. 2012.βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, ΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½, ΠΌΠ°Ρ 2012)β. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 11. 09. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.ΠΠ΅ Π·Π½Π° ΠΡΠ³Π», Π³ΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠΈΠΊΠΈΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° β ΠΠ°Π½Π°Ρ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½Π΄Π°Π½ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018.ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018.ΠΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ 125 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π½ΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018.ΠΠΎ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΈΡΡΠ° Π±ΠΈΠΎ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ? (Π92, 10. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 2016)Ivo Andric: The bridge over the Drina, Harvill. 1944. ΡΡΡ. 4.Ivo Andric:The Bridge on the Drina The University of Chicago Press. 1977. ΡΡΡ. 7.Critical Survey of Long Fiction, Volume 1 Andric, Ivo Biography Salem Press, Apr 30, 2000 pp. 85.Ivo AndriΔ:Pisac govori svojim delom, Srpska knjiΕΎevna zadruga, 1994 pp. 92. ΠΠ° ΡΠ°ΠΌ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΌΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ, Π½Π° ΠΌΠΎΡΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΡ ΠΊΡΡΡ ...βIvo Andric (1892β1975) Biographyβ. kirjasto.sci.fi. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 04. 10. 2013. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.βIvo AndriΔ β 38 godina od smrti nobelovcaβ. Blic, Tanjug. 13. 3. 2013. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 26. 4. 2016.ΠΡΡΠ° ΠΈΠ· ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Π° (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, 30. ΡΠ°Π½ΡΠ°Ρ 1997)Π’Π°ΡΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π΅ (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, 14. Π°ΠΏΡΠΈΠ» 2016)βΠ‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡβ. velikirat.vigimnazija.edu.rs/. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 13. 05. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.βΠΡΠΈΡΠ°Π½ΡΠ½Π° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°β. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. 10. 10. 2011. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.ΠΠΈΠ»Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ²Π°Π½ (19. 4. 2015). βTajni pregovori Jugoslavije i Italije Ivo AndriΔ: Albaniju bi trebalo podelitiβ. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 11. 09. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016.ΠΡΡ ΠΈΠ² ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅:βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΈ β ΠΊΠ°ΡΠ°Π»ΠΎΠ³ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅ ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Π½Π° ΡΠ°ΡΡΡ Wayback Machine (27. ΡΡΠ½ 2019), Π°ΡΡΠΎΡ: ΠΡΡΠ°Π½ ΠΠΎΠ½ΡΠΈΡ, ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π° ΠΡΡΠΈΡΠΈΡ. 2011. ISBN 978-86-80099-38-5. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016.`ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, 11. Π½ΠΎΠ². 1937Ivo AndriΔ: a writer`s life by Radovan PopoviΔ, ZaduΕΎbina Ive AndriΔa, 1989 pp. 46.`ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅`ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, 20. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅βΠ‘Π£Π‘Π ΠΠ’ ΠΠΠΠ ΠΠΠ Π Π₯ΠΠ’ΠΠΠ Π: ΠΠ²ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠΈΠΎβ. ΠΠΏΠΎΡΡΠ°Π». 19. 1. 2023. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 20. 1. 2023.ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 178.ΠΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ 2011, ΡΡΡ. 1077.ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 179.βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°β. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018.βΕ½ivotna priΔa β Ivo AndriΔ: Od prave ljubavi ne moΕΎe se pobeΔiβ. story.rs. 19. 6. 2011. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 30. 5. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.ΠΡΠΊΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΈΡΠΈΡ, ΠΠ°Π½Π΅ΡΠ° (27. 4. 2022). βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π°Π΄ΡΠ΅ΡΠ΅β. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 28. 4. 2022.Kako je AndriΔ doΕΎivio Nobelovu nagradu | Al Jazeera Balkans, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2015.ΠΠ°Π²Π»ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ (2014). ΠΠ³Π»Π΅Π΄Π°Π»ΠΎ ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΡΡΡ. 126β127.ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° ΡΡ Π²ΡΡΡΠ°ΡΠΈ (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 11. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 2017)ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018.ΠΠΎΠ²Π°Π½ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ. ΠΡΠ°ΡΠΊΠ° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΡΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°Ρ Π Π°ΡΡΠΊΠΎ, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 18. 3. 2012.βPrepriΔana lektira Ex ponto β Ivo AndriΔβ. knjizevni.kutak. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.[ΠΌΡΡΠ²Π° Π²Π΅Π·Π°]ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ, Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° 1976 pp. 186.ΠΠ°ΡΡΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΡΠΊΠΎΠ²Π΅ Π΄Π°Π½Π΅, Volume 22, Issues 1-2 ΠΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π½ΡΠ°Ρ, 1994 pp. 209.Enes ΔengiΔ: `KrleΕΎa post mortem`, I-III. Svjetlost, Sarajevo, 1990. 2. part. pp. 171β172Ivo Andric The Bridge on the Drina The University of Chicago Press. 1977. Introduction by William H. McNeil. pp. 3.Profil profesionalnog Δitatelja: Δitateljske prakse Ive VojnoviΔa, Nada TopiΔ, SveuΔiliΕ‘te u Zadru, Poslijediplomski studij DruΕ‘tvo znanja i prijenos informacija pp. 13.The bridge over the Drina by Ivo AndriΔ Harvill, 1944Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ XX Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΠ°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ³ΡΠ°ΠΌ Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΠ° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ 2003, ΡΡΡ. 141-147.Π. ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ: `ΠΠΈΠ²ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΠΊΡΡΡΡ`, ΠΏΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ Π. ΠΠΎΠ½Π³Π°ΡΠ° `Π Π°ΠΊΠΈ`, ΠΠ°ΡΠ΅Π½ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 2011ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 184.βDelatnost zaduΕΎbine Ive AndriΔaβ. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018.βKekanoviΔu uruΔena AndriΔeva nagrada za pripovetkuβ. Blic. 10. 10. 2014. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.βSveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔaβ. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018.βΠ¨Π΅ΡΡ Π΄Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΠ²ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡβ. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. 31. 1. 2022. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 1. 2. 2022.βΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π° ΡΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠ°β. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016.βΠΠ¨ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π Π°Π΄ΠΈΠ½Π°Ρβ. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016.βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΠΈΠΎΡΠ΅β. ΠΡΠ°ΡΡΠ½Π°Ρ (ΡΠ΅ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΆΠ°). 5. 7. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 6. 7. 2012.βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½ Π³ΡΠ°Π΄ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ ΠΠΌΠΈΡ ΠΡΡΡΡΡΠΈΡΠ° β Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΠΊΡ Π½Π° ΠΡΠΈΠ½ΠΈβ, ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Π°Ρ ΠΠ°ΡΠ΅Π·Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, 17. Π°ΠΏΡΠΈΠ» 2012; ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 28. ΡΡΠ½Π° 2012. (ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ: ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ)ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡ ΡΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄Π° (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 28. ΡΡΠ½ 2013)ΠΡΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ, Π. (28. 7. 2022). βΠ’Π ΠΠΠΠΠ ΠΠ£ΠΠΠΠ ΠΠΠΠ ΠΠΠ Π ΠΠΠΠΠ¦Π: Π‘Π°ΡΠ°Π΄ΡΠ° Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ° ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π½ΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΡΠ΅ Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌβ. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 29. 7. 2022.βΠΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ `Π ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ°`β. ΠΠΎΠΌΠΏΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. 16. 11. 2014. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π΄Π΅Π»Π° Π½Π° ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ° (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 27. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 2018)ΠΠ·Π²ΠΎΡΠΈ ΠΈ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ°ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΠ²ΠΎ; Π£ΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΊΠΈ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡ: ΠΡΡΠΏΠ° Π°ΡΡΠΎΡΠ° (2017). ΠΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ²Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° [1. ΠΠΎΠ»ΠΎ 1. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 2. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 3. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 4. ΠΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 5. ΠΠΈΡΠ° - 2. ΠΠΎΠ»ΠΎ 6. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1914-1941) I 7. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1849-1960) II 9. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1949-1960) 10. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1961-1975) - 3. ΠΠΎΠ»ΠΎ 11. ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ I 12. ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ II 13. Ex Ponto 14. ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ 15. ΠΠΈΡΠΈΠΊΠ°. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΠ²ΠΎ; ΠΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°Ρ: ΠΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ Π£ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈ: Π£ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΡ, Π Π°Π΄ΠΎΠΌΠΈΡ; ΠΡΠΊΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΈΡΠΈΡ, ΠΠ°Π½Π΅ΡΠ°; ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ² ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Π°Ρ ΠΈ ΠΡΡΡΡΡΠΈΡΠ°, ΠΠΌΠΈΡ (2012). Π‘Π°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΡ. 1 - 20 [1. ΠΠ΅ΡΠΌΠ΅ * Ex ponto * ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ 2. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 3. ΠΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 4. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ I 5.
Ivo AndriΔ Sabrana dela 1 - 17Tvrdi povez1) Na Drini Δuprija2) Omer PaΕ‘a Latas3) Sveske4) Umetnik i njegovo delo5) KuΔa na osami6) Znakovi7) Deca8) Staze, lica, predeli9) Istorija i legenda10) Jelena, ΕΎena koje nema11) Znakovi pored puta12) Ex ponto, nemiri, lirika13) Prokleta avlija14) Nemirna godina15) TravniΔka hronika16) Gospodjica17) Ε½eΔΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΠΠΎΠ»Π°Ρ, ΠΊΠΎΠ΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1892 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 13. ΠΌΠ°ΡΡ 1975) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ[Π°] ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΈ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[Π±]ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1961. Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β.[10] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅. Π£ Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ, Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ Π ΠΈΠΌΡ, ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ, ΠΡΠΈΡΠ΅Π»Ρ, ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[11] ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°. Π£ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π±Π°Π²ΠΈΠΎ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ.Π£ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ, Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅. ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅, ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ.ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ 10. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1892. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅[12][13][14] Ρ ΠΠΎΠ»ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ Π°ΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ° ΠΠ½ΡΡΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° (1863β1896)[15], ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΡΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡ). ΠΡΠ΄ΡΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Ρ ΠΠΎΡΡ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π΄ΠΎΠΊ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° Ρ Π³ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π²ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ Π΄Π΅ΡΠ°ΠΊ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΡΡΠ±Π΅ΡΠΊΡΠ»ΠΎΠ·Π΅. ΠΡΡΠ°Π²ΡΠΈ Π±Π΅Π· ΠΌΡΠΆΠ° ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° Π±Π΅ΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΠ²ΠΈΠ½Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΠ»Π° Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ.[16][17][18][19] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ 1903. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΡ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ, Π½Π°ΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎ-Ρ Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ. ΠΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΈΡ Π΄Π°Π½Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΡ ΠΈ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ²Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ.[20] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π²Π°ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π³ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π°, ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅.[21] ΠΠΎΠ±ΠΈΠ²ΡΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎ-ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° βΠΠ°ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΠΊβ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° 1912. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΡΠΈ Π½Π° ΠΡΠ΄ΡΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ»ΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Π°Π»ΠΈ ΠΌΡ Π±Π΅ΡΠΊΠ° ΠΊΠ»ΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ½, Π½Π°ΡΠ»Π΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠ»ΡΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΠ»ΡΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΏΠ°Π»Π°. ΠΠ±ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΡ, Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΡ ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΡ, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ. Π£ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π° ΠΡΠΆΠΈΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Π»Π° Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ Π·Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Ρ, ΠΆΠ΅Π½Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β.[22][23] Π ΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°β.ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΡΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1914, Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠΌ Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ³ΠΈΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΠ°Π΄Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° Π€Π΅ΡΠ΄ΠΈΠ½Π°Π½Π΄Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠ°ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ² ΠΈ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ. ΠΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΏΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ, ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ»Π°, Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ° Π³Π° Ρ Π°ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΎ Ρ ΡΠΈΠ±Π΅Π½ΡΠΊΡ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΈΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠ»Π°Π΄Π΅ ΠΠΎΡΠ½Π΅, ΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1915. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΊΠ° Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΡ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ.[24] ΠΠΎ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΡ ΠΈΠ· Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΊΡΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡ Ρ ΠΠ²ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈ ΠΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ Π»Π΅ΡΠ° 1917. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΌΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ° Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° ΠΠΎΠ·Π΅ΡΠ°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠΏΡΡΠ° Π°ΠΌΠ½Π΅ΡΡΠΈΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄.ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ°ΡΠ°ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ 1922. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΠ° ΠΈΠ· ΠΊΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡΠ° Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ ΠΏΠ»ΡΡΠ°, ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, Ρ ΠΠΎΠ»Π½ΠΈΡΡ ΠΠΈΠ»ΠΎΡΡΠ΄Π½ΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠ° Π³Π΄Π΅ Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ°Π²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βEx Pontoβ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΌΠΎΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1919. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ Π²Π΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π³Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅, Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ΅ΠΌ Π¦ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ½Π°Π²Π΅ΡΠΎΠΌ, Π‘ΠΈΠΌΠΎΠΌ ΠΠ°Π½Π΄ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ, Π‘ΠΈΠ±Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΡ ΠΎΠΊΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ°Π½Π΅ βΠΠΎΡΠΊΠ²Π°β.ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡΠΏΠ΅ΡΠ½Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΡ ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ: Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1920. Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, Π’ΡΡΡΡ ΠΈ ΠΡΠ°ΡΡ.[25] Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠΎΡΠΊΠ°Π½ ΠΈ Π¨Π²Π°Π±ΠΈΡΠ°β, βΠΡΡΡΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρβ, βΠΡΠ±Π°Π² Ρ ΠΊΠ°ΡΠ°Π±ΠΈβ, βΠ£ ΠΌΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π°Π½ΠΈβ ΠΈ ΡΠΈΠΊΠ»ΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° βΠ¨ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ°ΠΌ ΠΈ ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°β.Π£ ΡΡΠ½Ρ 1924. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π½Π° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ΅Π·Ρ βΠ Π°Π·Π²ΠΎΡ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΡΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π°Π²ΠΈΠ½Π΅β (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). ΠΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π° ΠΈΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ βΠΠ°ΡΠ° ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ°β. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ°ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, Π° Π½Π°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° βΠΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈβ. ΠΠ΄ 1930. Π΄ΠΎ 1933. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°Ρ ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ Π΄Π΅Π»Π΅Π³Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈ ΠΡΡΡΡΠ²Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° Ρ ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ. 1934. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠ»ΡΡΠ°ΡΠΈβ, βΠΠ΅Ρβ ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΡΡΠΈΠΏΡΠΈΡ Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β.ΠΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π²Π»Π°Π΄Π΅ ΠΈ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°, 8. ΡΡΠ»Π° 1935. ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° Π²ΡΡΠΈΠΎΡΠ° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[26] Π£ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ 1937. Π΄ΠΎ 1939, ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[27][28]ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ 16. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 1939. Π½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΎΡ ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΠ° Π£ΡΠΎΡΠ° ΠΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° ΠΈ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΡΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ½ΠΎ Ρ Π·Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½Π° ΠΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅.[29]ΠΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π° Π²ΡΡ ΡΠ½Π°Ρ: ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΎΠΏΡΠ½ΠΎΠΌΠΎΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[30] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΡΠΈΠΆΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½ 12. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, Π° 19. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅ Π°ΠΊΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ²Π΅ ΠΊΠ°Π½ΡΠ΅Π»Π°ΡΡ Π Π°ΡΡ Π° β ΠΠ΄ΠΎΠ»ΡΡ Π₯ΠΈΡΠ»Π΅ΡΡ.[31][32]ΠΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΡΠ£ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΡ ΠΠ΅ΠΌΡΠΈ ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΠΎΡΡΠΊΡ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄Π²Π΅Π»ΠΈ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΡΠΏΠ°ΡΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ . ΠΠ±ΠΎΠ³ Π½Π΅ΡΠ»Π°Π³Π°ΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠΌ Π²Π»Π°Π΄Π΅ Ρ ΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ΅ 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°Π΄Π»Π΅ΠΆΠ½ΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π°ΠΌΠ±Π°ΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ 25. ΠΌΠ°ΡΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡ, ΠΊΠ°ΠΎ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Π’ΡΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΠΊΡΠ°. ΠΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, 7. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π° Π΄Π²Π° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈ Π½Π° ΠΠΎΠ΄Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·Π΅ΡΡ. ΠΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈ Ρ Π¨Π²Π°ΡΡΠ°ΡΡΠΊΡ,[33] ΠΈ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, 1. ΡΡΠ½Π° 1941. ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ Π²ΠΎΠ·ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1941. ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½ Π½Π° ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π·Π°Ρ ΡΠ΅Π², ΠΌΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΡΡ.[34]Π Π°Ρ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Ρ ΠΈΠ·ΠΎΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ΄Π±ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΏΠ΅Π» ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΡΡΡΠ΅ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΡ.[35] ΠΠ· ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ² ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°, Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΡΡΡΠ΅ Ρ βΠΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅β Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠΊ βΠ½Π°ΡΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΡΠ°Π΄Π°β:ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ³ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π±ΠΈΠ²ΡΠ΅Π³ ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ°, ΡΠ° Π±ΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΌΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ°Π·ΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ, ΠΎΠ΄Π°Π·Π²Π°ΠΎ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²Ρ. ΠΠ°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈ ΡΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅, ΡΠ΅Ρ Ρ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, Π½Π΅ ΠΆΠ΅Π»ΠΈΠΌ ΠΈ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ΠΌ Ρ Π½ΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, Π½ΠΈ ΡΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌ, Π½ΠΈ ΡΠ° ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°.Π£ ΡΠΈΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π°ΡΠΌΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠΎΠ±Π΅ Ρ ΠΡΠΈΠ·ΡΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΡΠ»ΠΈΡΠΈ, ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1944. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠΊΠΎΠ½ΡΠ°Π²Π° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠ±Π° ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΠ°ΡΠ°. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1945. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°.[36]ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ°ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ (Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ, 1961)ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1946. ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[34] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1946. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ βΠΠΈΡΠΌΠΎ ΠΈΠ· 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅β. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 1947. ΠΈ 1953. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ½Ρβ, Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²Π° ΠΎ ΠΡΠΊΡ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΠ΅Π³ΠΎΡΡ, βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ ΠΊΠΌΠ΅ΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠ°Π½Ρβ, βΠΠΈΡΠ΅ Π’ΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΊβ, βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈβ, βΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈβ, βΠΠ° ΠΎΠ±Π°Π»ΠΈβ, βΠΠΎΠ΄ ΠΡΠ°Π±ΠΈΡΠ΅ΠΌβ, βΠΠ΅ΠΊΠΎβ, βΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊβ, βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠ½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°β ΠΈ βΠΠΈΡΠ°β. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1954, ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ ΠΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΈ Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ βΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°β ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ 1954. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΆΠ΅Π½ΠΈΠΎ ΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π±ΠΈΡ, ΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΠ΅Π½Π°Π΄Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°.[37] ΠΡΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²Π΅Π½ΡΡ.[38]ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ² ΠΊΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Ρ 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β. ΠΠ΅ΡΠ΅Π΄ΠΎΠΌ βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΡΠ΅ 10. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°Ρ Π²Π°Π»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΎΠ΄ ΠΌΠΈΠ»ΠΈΠΎΠ½ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅Π½Ρ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΎ Π·Π° ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΡΡΠ²Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ.[39] ΠΠΎΡΠΈΠΏ ΠΡΠΎΠ· Π’ΠΈΡΠΎ ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΠΈΠΎ ΡΠ²Π΅ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»Π°Π²ΡΡ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ΅Π½Π° Π½Π΅ΠΏΡΠ°Π²Π΄Π° ΠΠΈΡΠΎΡΠ»Π°Π²Ρ ΠΡΠ»Π΅ΠΆΠΈ. ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠΈΡ Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠΈ Π΄Π° ΡΡ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΡΡΡΠΊΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΡΠΎΠ· ΠΏΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°, ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΠΈΠ»Π° Π·Π΄ΡΠ°Π²Π° Ρ ΡΠ°Π½Π° ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ, ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΡΠΎΠ³ΡΠ΅Π½, Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ Π³ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠ· Π»Π°ΠΆΠ½Ρ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ.[40]ΠΠ°Π½Π° 16. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1968. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΡΡΠΏΡΡΠ³Π° ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΡΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠΈΡ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π½Π° Π½Π°ΡΠΌΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡ, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ΅. ΠΠ΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ Π³Π° ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈ Ρ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ Π±Π°ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΡ.ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π£ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΎΠ΄ 1936. Π΄ΠΎ 1939. ΠΈ ΠΎΠ΄ 1945. Π΄ΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[41]ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠΌΠΈΡΠ΅ 13. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΡΠ°ΡΠΎΡ ΠΠΎΡΠ½ΠΎΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π‘Π°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ.ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠ²ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ ΠΈ βΠΠ»Π°Π³Π° ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Π°β ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[42] ΠΡΠ΅Π΄ ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ, Ρ ΡΡΠ½Ρ 1914. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΡ Π₯ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ° ΠΌΠ»Π°Π΄Π° Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (βΠΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠΌΠ°β, βΠ‘ΡΡΠΎΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΈβ, βΠ’Π°ΠΌΠ°β, βΠΠΎΡΠΎΠ½ΡΠ»ΠΎβ, βΠΠ°Π΄Π½ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠΈΡβ ΠΈ βΠΠΎΡ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡ Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π·Π΄Π°β).[42] ΠΡΠ²Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ β βEx Pontoβ β ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, Π° Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[43]ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΡΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎ-ΠΆΠ°Π½ΡΠΎΠ²ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π°.Π£ ΠΏΡΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π·ΠΈ, ΠΊΠΎΡΡ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (Ex Ponto, ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ), ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΡΠΊΠ°Π· ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΡ ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π΅Π³Π·ΠΈΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎ-ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π³Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΎ ΠΈ Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΈΡΠ°ΠΎ (ΠΠΈΡΠΊΠ΅Π³ΠΎΡ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Ρ). ΠΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΡΠ΅Π·ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΡ: Π΄ΠΎΠΊ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠΈΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° Π³Π»Π΅Π΄Π° Π²ΡΡ ΡΠ½ΡΠΊΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ, Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ Π’ΠΎΠΌΠΈΡΠ»Π°Π² ΠΠ°Π΄Π°Π½ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π½Π΅Π²Π°ΠΆΠ½ΠΈΠΌ Π°Π΄ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π΅ΠΌΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Ρ Π½Π΅Π·ΡΠ΅Π»ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΡ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π½ΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·Π°Π»Π½ΠΈΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ.ΠΡΡΠ³Π° ΡΠ°Π·Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΈ, Π½Π° ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ»Π°Π½Ρ, Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΡ Π΅ΠΊΠ°Π²ΠΈΡΡ. ΠΠΎ ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π±Π΅, ΠΏΠ° ΡΠ° Π·ΡΠ΅Π»Π° ΡΠ°Π·Π° ΡΠΏΠ°Π΄Π° Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°ΡΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠ΅, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°.ΠΠΈΡΠ°Ρ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΠ°Π»ΠΈ Ρ ΡΠΎ Π΄ΠΎΠ±Π°, Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° 19. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΏΠ»Π°ΡΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π²ΠΈΠ·ΡΡΡ ΠΠΎΡΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°Π·ΠΌΠ΅ΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΠΊΠ° ΠΈ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π°, Π½Π°ΡΠΎΠΏΡΠ΅Π½Ρ ΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π°Π½ΠΈΠΌΠΎΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π΅ΠΌΠΎΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π΅ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ-ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ (ΠΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΠΈ, ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, Π₯ΡΠ²Π°ΡΠΈ, Π‘ΡΠ±ΠΈ β ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠ·Π²Π°Π½ΠΈ ΠΏΠΎ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΎΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ° (ΠΠ»Π°ΡΠΈ, Π’ΡΡΡΠΈ)), ΡΠ· ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½Π° (ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠΈ), Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΠ°Π·Π΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΡΠΈΠ²Π° ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ 19. Π²Π΅ΠΊ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½Π΅ Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ 20.Π’ΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ°Π·Π° ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΠΈΠΌΠ½ΠΈΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°, Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΠΌΠ΅ΡΠΏΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°. Π Π°Π΄ΡΠ° Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ, Ρ ΡΠ΅Π½Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈ ΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, Π½Π° Π·Π°ΡΠ°Π΄Π°ΠΌΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°ΡΠΊΠΈΡ Π»Π΅ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠ΅, ΡΠ΅Π½ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΊΠ°Π½Π΅ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΊΡΠ΅ΠΈΡΠ° ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ² ΡΠ²Π΅Ρ βΠΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ° Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈβ. ΠΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ΅ Ρ Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΎ Π΄ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ, ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ½ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, Π°ΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΈ Π½ΠΈΠ· ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠ½Π΅ ΠΈ Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΈΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ, Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ° (ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ), Π½Π΅ΡΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΠ²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°.ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ· ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ»Π°, ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½Π° ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°Π‘Π²ΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΌΠΈΡΠ»Π° ΠΈ ΡΡΡΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»Π°Π³Π°ΠΎ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΈΠΌ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠΌΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΎ, Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΠ°ΡΠ°ΠΆΠΈΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π΅ΡΠ΅Ρ Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ, Π±Π΅ΡΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ°β.Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΡΡΠΈ ΠΏΠΎ Π΄ΠΈΠΊΡΠ°ΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅ Π·Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. Π£ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ°, ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π° Π·Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π°; ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΠΈΠ³ΡΠΈ ΡΠ°Π³ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· Π°Π»Π΅Π³ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ² ΠΊΠ°ΠΎ βΠΈΠ½ΡΡΠΈΠ½ΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΠ°β ΠΊΠΎΡΠΈ βΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈΠΌ ΠΎΠ±Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ° Π·Π° ΠΎΡΠΏΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅, ΠΏΠΎΠ±Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅, ΠΏΠ° ΠΈ ΡΠ°ΠΌΡ ΡΠΌΡΡ, Π° ΡΠ²Π°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄Π° Π½Π°Π΄ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΡ ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π΄ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΄ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΎ ΡΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΎΡΠΈΠΏΠ°, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ Π·Π½Π°ΡΡ Π·Π° ΡΠΌΡΡ ΠΈ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅.Π‘ΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΈ Π°ΠΊΡ, ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ, Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡ ΡΠ΅ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ»Π° ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΈΡΡΠΈΠ½Π°, ΠΌΠΎΡΠ° Π΄Π° ΠΈΠΌΠ° Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΈΡ Π²Π΅Π·Π° ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΌΡ ΠΏΡΡΠΆΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ° Π½ΠΎΠ²Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π°Π½ Π·Π½Π°ΡΠ°Ρ. Π€Π΅Π½ΠΎΠΌΠ΅Π½ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΠ·Π΄Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΠ· ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΎΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ βΡΠ΅Π΄Π²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π»ΠΈΠ½ΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π½ΠΈΡΠ°Π½ΡΡ Ρ Π±ΠΎΡΠΈβ, ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΠΎΡΠ°Π΄Π° ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½Ρ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Ρ. Π‘Π²Π΅ ΡΡΠΎ Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° β Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠΊΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΡΡ Π°. Π‘Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΠΎ βΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ°β, ΡΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π»Π΅ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ.ΠΠΎΡΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ»ΡΡΡΡΡΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ½ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ½ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°Ρ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΡΠ° Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈ ΡΠΏΠ°ΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΡ Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π»ΡΠΊΠ° ΡΠ°Π·Π°ΠΏΠ΅ΡΠΎΠ³ Π½Π°Π΄ ΠΎΠ±Π°Π»Π°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΡ Ρ ΡΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΠ΅ΠΏΠ΅. Π€ΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ Ρ Π½Π°ΠΏΠΎΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΊΡΡΡΠΈ Ρ ΡΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅ ΠΈΠ· βΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΡΠ³Π° ... ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π³Π° Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π½ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ ΡΠ²Π΅Ρ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅β.ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π»Π° Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ Π½Π΅ ΡΠΌΠ΅ Π΄Π° Π·Π°ΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π½ΠΈΡΠΈ Π΄Π° Π³Π° ΠΎΠ΄Π²Π΅Π΄Π΅ Ρ Π±Π΅Π·Π½Π°ΡΠ΅. Π Π·Π»ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ΅ Π°ΡΡΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ½Π΅ ΡΠΈΠ»Π΅, ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΡ Π»Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π΅. ΠΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ, Π°Π»ΠΈ, ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ, ΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΡΡΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ Π½Π° Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²Π΄ΠΈ.Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½Π° Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠΆΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΡΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠ΅ΡΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ°, Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°, Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π·ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π°ΡΠ°Π»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°. ΠΡΠΎΡ ΡΡΠ°Π»Π° ΡΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ° ΡΡΠ±Π»ΠΈΠΌΠΈΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΈΡ Π»Π΅Π³Π΅Π½Π΄ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°. Π‘ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠ΅ΡΡ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΎΠ½Π΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅, Π½Π°Π΄ΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ Π½Π°Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΡΠΈΠΌΠ°.βΠ‘Π°ΠΌΠΎ Π½Π΅ΡΠΊΠΈ, Π½Π΅ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΌΡΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΈΠΌ Π·ΠΈΠ΄ΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ², Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠ΄ΠΈΠ²ΠΎ ΡΡΠΊΠ°ΠΎ Ρ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΠΌΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΌΠΎ, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌΠΎ. Π£Π½ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠ»ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅ Ρ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, Π·Π½Π°ΡΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈβ. Π‘Π²ΡΡ Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ βΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ ΠΎΠ±Π°Π»Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ, Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ, Ρ Π΄ΡΡ Ρβ.ΠΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ ΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΈΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ½ ΡΠ΅ βΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π±Π΅Π·Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π΅ Π½Π° ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π·Π°Π΄Π°ΡΠΊΡ ΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. ΠΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅: βΠΠΈ ΡΡΠ°Π³Π° Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π±ΠΈ. Π‘Π°ΠΌΠΎ Π΄Π° ΠΌΠΎΠ³Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠΎΠ²ΠΎ Π΄ΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ ΠΌΠ΅ΡΠ°Π», Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΡΠ»Π°Π±ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π²ΡΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΈ Π΄Π° ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅ΠΌ Π±Π΅Π·ΠΈΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΌΠ΅Π»ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ...βΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΠΎ ΠΎΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π±Π°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠ°Π²Π° Π½Π° ΡΠΎΡΠΌΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π΄Π΅Π»Π°: βΠΠ΅ΡΠΊΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π½Π°Π³ΠΎΠΌΠΈΠ»Π°Π²Π°ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ²Π΅ Π½Π°ΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π΄ΠΈΡΡ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅β. ΠΠ°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π· Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° βΠΏΡΠ°ΡΠ°ΠΊ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΈΡΠ»Π°ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Ρ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ°. ΠΡΡΠΈΠ½Π°, ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΈ Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΡΠ°Ρ, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΡΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. βΠ‘Π°Π²ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ° ΡΠΎΡΠΌΠ΅ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠΈΠ½ΠΈβ.ΠΡΡΠΆΠ°ΡΡΡΠΈ βΠ·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΡΡΠ²ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ Π±Π΅Π· Π·Π»Π°β, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈ Π²ΠΈΠ΄ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° β ΡΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΠ° Ρ Π°ΡΠΌΠΎΠ½ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅Π³ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π° Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π±ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠ°.ΠΠ°ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π°: Π’Π΅ΠΊΡΡ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½ΠΊΠ° ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ, ΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅Ρ ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π·Π΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Znanje.org ΡΠ· ΠΎΠ΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ΡΠ΅.Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠ°ΠΊΠΠΎΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Ρ Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ βΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ°Π½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈβ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄Π°Π»Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°, ΠΠ’Π’ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, 2010Π£ Π½Π°ΡΠΈΠ½Ρ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠΊΡ ΠΏΡΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π΅ ΠΎΠ΄Π²Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ»Π΅ΠΏΡΠΈΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ° ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ°Π² ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠ°ΠΊ Π½Π΅ Π·Π½Π°ΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΡ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°.[44] ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π½ΠΈΡΡ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈΠ·ΡΠ°Π· ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Π΅ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ΅Ρ ΠΎΠ½ Ρ ΡΠΈΡ ΡΡΠΊΠΈΠ²Π° ΠΈ Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΡΠΎΠΏΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ°, Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ½Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Π° Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ΅Π³Π΅Π½Π΄Π°ΡΠ½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈ ΡΡΠ½Π°ΠΊ ΠΠ»ΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ·Π΅Π»Π΅Π· Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠΈΠΏ ΠΎΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΡΡΠΎΠ»ΠΎΠ²Π° ΠΈ Π°Π²Π°Π½ΡΡΡΠΈΡΡΠ΅, Π²Π΅Ρ ΠΈ Π²Π΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΏΡΠ΅Π΄ Π²Π΅ΡΠΈΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠΎΠΌ ΠΆΠ΅Π½Π΅. Π’Π°ΠΌΠ½ΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ° ΠΈΠΌΠ° Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅: ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Π»ΠΎΠΊΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°ΠΎ. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΠΎΡΠ½Π°, Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ²ΠΈ ΡΠ΅Π½ΠΈ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄ΠΈΠΆΡ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΊΡΡΠ³Π° Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π½ΠΎ, Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π½Π΅ ΠΈΠ·Π½Π΅Π²Π΅ΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠΏΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΏΡΠΈ ΡΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΠΊΡΠ½Π΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ Π΄Π° Π΄ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΈ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΡΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠΎΠ±Π΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΈ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ.ΠΠ½ΠΎ ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠΎ ΡΡ Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π°Π½Π°Π»ΠΈΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ° ΡΠ°Π³Π»Π΅Π΄Π°Π²Π°ΡΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π΄ΠΎ ΡΠ΅Π³Π°, Π±ΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ΅Π³Π° Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠ·ΡΠ΅ΡΠΈΠ²ΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ΅. ΠΠΎΠ»Π°Π·Π΅ΡΠΈ ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΊΠΈΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈΠΌΠΏΡΠ»ΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΡΡΡΡΡ ΠΈ ΠΎΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎΠΌ ΡΡΠ³Π΅ΡΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π΅ΡΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ Π½Π°Π³ΠΎΠ½Π° ΠΈ ΡΡΠ»Π½ΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΡΠ΅ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π° Π΄ΡΡΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. ΠΠ±ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΡΠΎΠ³Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ°Π½Π°Π»ΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠ΅Π³ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ°, ΠΈΠ·Π²Π΅ΡΠ½Π° ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ, ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ΅ΡΠΈ. ΠΠ°ΡΠΎ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΠΏΡΠΎΠ·Ρ Ρ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° Π½ΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΡΠ° ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ°.ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠΈΠ»Π°. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΎΠ·Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π»Π° Π°ΠΏΡΠΎΠ»ΡΡΠ½Ρ, ΠΊΡΠΈΡΡΠ°Π»Π½Ρ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈΠ·ΡΠ°Π·Π°. ΠΠ½ Π½Π΅ ΡΡΠ°ΠΆΠΈ ΡΡΠΈΠ»ΡΠΊΠΈ Π΅ΡΠ΅ΠΊΠ°Ρ Ρ Π½Π΅ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΠΎΡΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π½Π°Π³Π»Π°ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ°Π·Ρ. Π‘ΠΊΠ»Π°Π΄Π½Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½Π° ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ°, ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΡΠ³Π΅ΡΡΠΈΠ²Π½Π° Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠ° ΠΈ ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎΠ½Π° ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΡΠΈΠ½Π΅ Π΄Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ° Π½Π°ΡΡΡΠΏΡΠΈΠ»Π½ΠΈΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΡΡΠ΅. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅, Π° ΡΠ° Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΈΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ, ΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ, ΠΎΠ½ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ½Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠ½Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ΅.Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠΠΈΡΠ½Π° ΠΈΡΠΊΠ°Π·Π½ΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Π³Π΄Π΅ ΠΎΠ½ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠΏΡΠΊΡβ (1951)ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠ½ΠΎ ΠΈ Π½Π΅Π΄Π²ΠΎΡΠΌΠΈΡΠ»Π΅Π½ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΠΎ Π²ΠΎΠ»ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΊΠ°ΠΆΠ΅, Ρ βΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π·ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° ΠΈ Π½Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ΅β.Π£ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΈΡΠΌΡ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ (1942) ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ.[45] Π΄ΠΎΠΊ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ°, Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΠ°ΡΡΠΈ (1951), Π²ΠΎΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠΈΡΠΈ (1951), ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠΈΡΠΈ (1954), ΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΈ Π²Π΅Π½ΡΠ°Π½ΠΈΡ , Ρ ΡΡΠ±ΡΠΈΡΠΈ βΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡβ, ΠΠ²ΠΎ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ βΡΡΠΏΡΠΊΠ°β. Π‘ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅, Π΄Π²Π° ΠΏΡΡΠ° ΡΠ΅ Π΅ΠΊΡΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΡΠ²Π°: 1933. ΠΎΠ΄Π±ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΡΡΡ Ρ ΠΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ [46], Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ 1954. ΠΎΠ΄Π±ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ Π΅Π½ΡΠΈΠΊΠ»ΠΎΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°.[47]ΠΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΊΡ Π²ΡΡΡΡ ΠΏΠΎΡΠ²ΡΠ΄Π΅ ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠΎ ΠΊΠ°Π½Π°Π΄ΡΠΊΠΎ-Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠ΅ΠΊΠΠΈΠ»Π° (William H. McNeil) ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈ[48] ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΠΏΠΈΡΠΌΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π±ΡΠ°ΡΡ ΠΡΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅: βΠ¨Π°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠΎ Π΄ΡΠ΅Π»ΠΎ Ex ponto ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ±ΡΠ΄ΠΈΠ»ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΡΠ΅Π½Π·Π°ΡΠΈΡΡ. ΠΠΈΡΠ°Ρ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΠ½Π΅, ΠΈΠ΄Π΅Π°Π»Π°Π½ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ, 26 Π³ΠΎΠ΄.β.[49] ΠΠ΅Π΄Π½Π°ΠΊΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π° Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠΈ Π΄Π²Π° Π΄ΡΡΠ³Π° ΡΡΡΠ°Π½ΡΠ°, ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ΅ Π. Π€. ΠΠ΄Π²Π°ΡΠ΄ΡΠ° (Lovett F. Edwards), ΠΊΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ (1944) ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈ ΠΠΎΡΠ°Π½Π°Ρ[50], ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Π¨Π²Π΅Π΄ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΡΡΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Π³Π° (Anders Γsterling), ΠΊΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΠ²ΠΈ, ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ½, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½Ρ, ΠΏΡΠΈΠΊΡΡΡΠΈΠΎ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΡ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅Π½ ΠΏΠ° Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ 1914. Π½Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°.Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ° Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΌΠ΅ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΠ·ΠΌΠ° 20. Π²Π΅ΠΊΠ°[51][52] ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΡΠ°ΡΡΠ°ΠΎ ΠΈΠ· ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ΅.[53]ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² Π³ΡΠΎΠ± Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ.ΠΠ΄Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ°ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΠΎΡΡΠΊΠ΅ (1926)ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π¦ΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΊΡΡΡΠ° (1936)ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΠΎΡΡΠΊΠ΅ (1937)ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π³ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠΈ (1937)ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅ I ΡΠ΅Π΄Π° (1938)ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠ»Π° I ΡΠ΅Π΄Π° (1939)ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π·Π°ΡΠ»ΡΠ³Π° Π·Π° Π½Π°ΡΠΎΠ΄ I ΡΠ΅Π΄Π° (1952)ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΡΠ° Π·Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΌ Π²Π΅Π½ΡΠ΅ΠΌ Π·Π° Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ»ΡΠ³Π΅ Π½Π° ΠΏΠΎΡΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ (1962)ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ° ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π° (1972)[54]ΠΠ°ΡΠ»Π΅ΡΠ΅ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ 12. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1976. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[55] ΠΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° βΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ, Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅β. ΠΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΡΡΡΡΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΡΠΊΡΠΏΠΎΠ²Π΅ ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΈ ΠΎ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΠΌ Π°ΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΡΠ»ΡΠΆΠΈ Π½Π°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅. ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΠ΅ Π±ΡΠΎΡ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ Π·Π° ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π΅ ΠΈΠ· ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π° ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ Π³ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎΡ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ΅Π»ΠΎΠ³Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°.ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π°ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π°ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΠ΅Π² ΠΎΠ΄ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. ΠΡΠ²ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΈΠΊ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΡΠ°Π³ΠΎΡΠ»Π°Π² ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π° Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΠ΅ΡΡΠΈΡΠΈΠ½ Π²Π΅Π½Π°Ρ.[56]Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΡΠ°Π΄Π½ΠΈ ΡΡΠΎ, Π΄Π΅ΠΎ ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠ΅ Ρ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅ΡΡΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°Π£ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠΏΠ°Π΄Π° ΠΈ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Ρ ΠΡΠ·Π΅ΡΠ° Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ 1976. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΡΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²Π΅Π½ΡΡ 8, Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π±ΠΈΡ ΠΎΠ΄ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.Π‘Π°ΡΡΠ²Π°Π½ΠΈ ΡΡ Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΈ ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄ ΡΠ»Π°Π·Π½ΠΎΠ³ Ρ ΠΎΠ»Π°, ΡΠ°Π»ΠΎΠ½Π° ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ°Π΄Π½Π΅ ΡΠΎΠ±Π΅, Π° Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ Π΄Π²Π΅ ΡΠΏΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠΎΠ±Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡ Ρ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΡΡΠ°Π»Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ²ΡΡΠ½ΠΈΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°Π½ΡΠ½Π΅ ΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅Π·Π΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½Π°ΡΠ° (ΠΈΠ½Π΄Π΅ΠΊΡΠΈ, ΠΏΠ°ΡΠΎΡΠΈ, ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅ΡΠ΅, Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ΅, ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ΅Π΄Π°ΡΠ°, ΠΡΠΊΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ) ΠΈ ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°, Ρ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠΈ ΠΌΠΎΠ³Ρ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π½ΠΈ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, ΠΏΠΈΡΠΌΠ°, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° Π½Π° ΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΈ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅ΡΠΈ.ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΌΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Ρ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°ΠΠ΄ 1982. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»Π°Π·Π΅ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ΅. ΠΠ²Π° ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠ΅, ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΈΡΠΊΡ, Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ, ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ.[57]Π‘ΡΠ°Π·Π°ΠΌΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 2012. Ρ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠΊΠ°ΠΌΠ° Π³ΡΠ°Π΄Π° Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ (ΡΠ°Π΄Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠ°, ΠΏΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈ, ΠΊΠ°ΡΠ°Π½Π΅) ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²Π΅ ΠΌΠ°Π»Π΅ ΡΠ°Π±Π»Π΅ ΡΠ° ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΎΠΌ ΠΎΠ·Π½Π°ΠΊΠΎΠΌ. Π£ Π³ΠΎΡΡΠ΅ΠΌ Π΄Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ³Π»Ρ ΡΠ°Π±Π»Π΅ ΡΠ΅ ΠΈ QR ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΡΠ· ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ½Π΅ΡΠ° ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄ΠΎΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΎ Π΄Π°ΡΠΎΡ Π»ΠΎΠΊΠ°ΡΠΈΡΠΈ.ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈβ.ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈβ.ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΡΠ±ΠΈβ.ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΡΠ±ΠΈβ.ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° Π‘ΠΠΠ£.ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° Π‘ΠΠΠ£.ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΊΠ»ΡΠΏΠΈ Ρ ΠΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎ.ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΊΠ»ΡΠΏΠΈ Ρ ΠΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎ.ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ»ΡΠ±Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ° ΡΠ»ΠΈΡΠ°.ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ»ΡΠ±Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ° ΡΠ»ΠΈΡΠ°.ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΊΡ.ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΊΡ.ΠΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ 60 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, Ρ Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΡ 2021. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ.[58]ΠΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π΅, ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π΅, ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΈ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»Π΅ ΡΡ Π½Π°Π·ΠΈΠ² Ρ ΡΠ°ΡΡ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΡΠ»Π΅Π΄ΠΈ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ:Π‘ΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ°ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½Π³ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ Π³ΡΠ°Π΄, ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π½ΡΠ°Ρ ΠΈ Π²ΡΡΡΠ° Π΅ΡΠ½ΠΎ-ΡΠ΅Π»Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»ΠΎΠΊΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π£ΡΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ ΡΡΡΡ ΡΠ΅ΠΊΠ° ΠΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π Π·Π°Π² Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ°Ρ ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΌΠΈΡ ΠΡΡΡΡΡΠΈΡΠ°. ΠΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ 5. ΡΡΠ»Π° 2012.[61]ΠΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΠΏΠ΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΠ°.[62] Π£ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ΅, ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ Π±ΠΈΠΎΡΠΊΠΎΠΏ, Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ° ΡΠΏΡΠ°Π²Π°, Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ° Π»ΠΈΡΠ΅ΠΏΠΈΡ ΡΠΌΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Π·Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅, ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ½Π° ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½Π° ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΡΠ°Π½ΠΈΡΡΠ΅, Ρ ΠΎΡΠ΅Π»ΠΈ, ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΠΈ, ΡΡΠΊΠ²Π°, ΡΡΠ°ΡΠΈ Ρ Π°Π½, Π΄ΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ ΠΊΡΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[62] Π£ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π»Π΅ΠΏΠΈΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ Ρ ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½Π³ΡΠ°Π΄Ρ, ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ΅ Π€Π°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Π·Π° ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΡ.[62] ΠΡΠ΅ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, Π° ΠΌΠΎΠΆΠ΄Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ΅ Π΄ΡΡΠ³Π΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅, ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠ΅ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ.[62] ΠΠ°Π½Π° 28. ΡΡΠ½Π° 2013. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡ.[63]Π£ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΡΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[64]ΠΠ΅Π»Π°ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΎΡ ΡΠΎΠ±ΠΈΠΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π΅ΡΠ΅ΡΠ°, Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²ΡΡΠ° ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠΎ ΠΠ°ΡΠ°Π²ΡΡ, ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎ Π Π°Π΄ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ, ΠΠ΅ΡΠ°Ρ ΠΠΎΡΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡΡΡ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΡ, Π±ΠΎΠ³Π°ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈ ΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ Π°Π½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΠΈ Π°ΠΊΡΡΠ΅Π»Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ°.[65]ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π³Π»Π΅Π΄ Π½Π°ΡΠ·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°Ex Ponto, ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ, 1918.ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ, ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ, 1920.ΠΡΡ ΠΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΠ·Π΅Π»Π΅Π·Π°, 1920.ΠΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈ, 1925.ΠΠ½ΠΈΠΊΠΈΠ½Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, 1931.ΠΠΎΡΡΡΠ³Π°Π», Π·Π΅Π»Π΅Π½Π° Π·Π΅ΠΌΡΠ°, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈ, 1931.Π¨ΠΏΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΈ Ρ ΡΠΎΡ, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈ, 1934.ΠΠ΅Π³ΠΎΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΡΠ½Π°ΠΊ ΠΊΠΎΡΠΎΠ²ΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ, Π΅ΡΠ΅Ρ, 1935.Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΎΠΌ, Π΅ΡΠ΅Ρ, 1936.ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945.ΠΠ΅ΡΠ°, Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945.Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945.ΠΠ° ΠΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠΏΠ΅ΠΊΡΡ, 1946.ΠΠ° ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ, Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ½Ρ, 1948.ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1954.ΠΠ³ΡΠ°, 1956.Π ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡ, Π±Π΅ΡΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, 1961.ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°, 1963.Π¨ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ°ΠΌ ΠΈ ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°, Π»ΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ 1977.ΠΠΌΠ΅ΡΠΏΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρ, Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ 1977.ΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ, Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ°, ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎΠ‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅, ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎΠΠ΅Π»Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° Π½Π° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 50 ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°.[66]ΠΠ°Π»Π΅ΡΠΈΡΠ°ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π°ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π°Π’Π°Π±Π»Π° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠΈΡΠΈΠ’Π°Π±Π»Π° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠΈΡΠΈΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π»ΠΈΡΠ½Π° ΠΊΠ°ΡΡΠ° ΠΈΠ· 1951. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π»ΠΈΡΠ½Π° ΠΊΠ°ΡΡΠ° ΠΈΠ· 1951. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΏΡΠΈΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠ° Π·Π° ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²ΡΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΏΡΠΈΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠ° Π·Π° ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²ΡΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠΌΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π°ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠΌΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π°ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π±Π°Π½ΠΊΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π±Π°Π½ΠΊΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ΠΠΈΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡΠΠΈΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡΠΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠΎΡΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°ΠΠ°ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄.[3] ΠΠΎΠ²ΡΡ ΡΠ²Π΅Π³Π°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΡΠ²Π΅Π½ ΠΏΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½ΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄, ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΈΡΠ΅ΠΊΠ°Π²ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ, Π°Π»ΠΈ Π³Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΎ Ρ Π΅ΠΊΠ°Π²ΡΠΊΠΈ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ.[4][5] ΠΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Π³Π° Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³β ΠΈΠ»ΠΈ βΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°β (Π΅Π½Π³Π». Yugoslav) ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈβ.[6]ΠΠΈΠ΄ΠΈ[7][8][9]Π Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ΅JuriΔiΔ, Ε½elimir B. (1986). The Man and the Artist: Essays on Ivo AndriΔ. Lanham, Maryland: University Press of America. ISBN 978-0-81914-907-7.ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° β ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ°Lampe 2000, ΡΡΡ. 91.Norris 1999, ΡΡΡ. 60.Alexander 2006, ΡΡΡ. 391.Frenz 1999, ΡΡΡ. 561.ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ: ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ, Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° 1976 pp. 186.The Nobel Prize in Literature 1961, Ivo Andric Award Ceremony Speech, Presentation Speech by Anders Γsterling, Permanent Secretary of the Swedish AcademyNa Drini Δuprija; BIGZ, Beograd, BeleΕ‘ka o piscu. ISBN 978-86-13-00077-8. ΡΡΡ. 381β382.βThe Nobel Prize in Literature 1961β. nobelprize.org. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 18. 3. 2012.βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, ΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½, ΠΌΠ°Ρ 2012)β. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 11. 09. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.ΠΠ΅ Π·Π½Π° ΠΡΠ³Π», Π³ΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠΈΠΊΠΈΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° β ΠΠ°Π½Π°Ρ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½Π΄Π°Π½ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018.ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018.ΠΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ 125 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π½ΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018.ΠΠΎ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΈΡΡΠ° Π±ΠΈΠΎ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ? (Π92, 10. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 2016)Ivo Andric: The bridge over the Drina, Harvill. 1944. ΡΡΡ. 4.Ivo Andric:The Bridge on the Drina The University of Chicago Press. 1977. ΡΡΡ. 7.Critical Survey of Long Fiction, Volume 1 Andric, Ivo Biography Salem Press, Apr 30, 2000 pp. 85.Ivo AndriΔ:Pisac govori svojim delom, Srpska knjiΕΎevna zadruga, 1994 pp. 92. ΠΠ° ΡΠ°ΠΌ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΌΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ, Π½Π° ΠΌΠΎΡΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΡ ΠΊΡΡΡ ...βIvo Andric (1892β1975) Biographyβ. kirjasto.sci.fi. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 04. 10. 2013. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.βIvo AndriΔ β 38 godina od smrti nobelovcaβ. Blic, Tanjug. 13. 3. 2013. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 26. 4. 2016.ΠΡΡΠ° ΠΈΠ· ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Π° (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, 30. ΡΠ°Π½ΡΠ°Ρ 1997)Π’Π°ΡΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π΅ (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, 14. Π°ΠΏΡΠΈΠ» 2016)βΠ‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡβ. velikirat.vigimnazija.edu.rs/. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 13. 05. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.βΠΡΠΈΡΠ°Π½ΡΠ½Π° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°β. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. 10. 10. 2011. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.ΠΠΈΠ»Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ²Π°Π½ (19. 4. 2015). βTajni pregovori Jugoslavije i Italije Ivo AndriΔ: Albaniju bi trebalo podelitiβ. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 11. 09. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016.ΠΡΡ ΠΈΠ² ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅:βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΈ β ΠΊΠ°ΡΠ°Π»ΠΎΠ³ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅ ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Π½Π° ΡΠ°ΡΡΡ Wayback Machine (27. ΡΡΠ½ 2019), Π°ΡΡΠΎΡ: ΠΡΡΠ°Π½ ΠΠΎΠ½ΡΠΈΡ, ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π° ΠΡΡΠΈΡΠΈΡ. 2011. ISBN 978-86-80099-38-5. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016.`ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, 11. Π½ΠΎΠ². 1937Ivo AndriΔ: a writer`s life by Radovan PopoviΔ, ZaduΕΎbina Ive AndriΔa, 1989 pp. 46.`ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅`ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, 20. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅βΠ‘Π£Π‘Π ΠΠ’ ΠΠΠΠ ΠΠΠ Π Π₯ΠΠ’ΠΠΠ Π: ΠΠ²ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠΈΠΎβ. ΠΠΏΠΎΡΡΠ°Π». 19. 1. 2023. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 20. 1. 2023.ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 178.ΠΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ 2011, ΡΡΡ. 1077.ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 179.βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°β. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018.βΕ½ivotna priΔa β Ivo AndriΔ: Od prave ljubavi ne moΕΎe se pobeΔiβ. story.rs. 19. 6. 2011. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 30. 5. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.ΠΡΠΊΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΈΡΠΈΡ, ΠΠ°Π½Π΅ΡΠ° (27. 4. 2022). βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π°Π΄ΡΠ΅ΡΠ΅β. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 28. 4. 2022.Kako je AndriΔ doΕΎivio Nobelovu nagradu | Al Jazeera Balkans, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2015.ΠΠ°Π²Π»ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ (2014). ΠΠ³Π»Π΅Π΄Π°Π»ΠΎ ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΡΡΡ. 126β127.ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° ΡΡ Π²ΡΡΡΠ°ΡΠΈ (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 11. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 2017)ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018.ΠΠΎΠ²Π°Π½ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ. ΠΡΠ°ΡΠΊΠ° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΡΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°Ρ Π Π°ΡΡΠΊΠΎ, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 18. 3. 2012.βPrepriΔana lektira Ex ponto β Ivo AndriΔβ. knjizevni.kutak. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.[ΠΌΡΡΠ²Π° Π²Π΅Π·Π°]ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ, Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° 1976 pp. 186.ΠΠ°ΡΡΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΡΠΊΠΎΠ²Π΅ Π΄Π°Π½Π΅, Volume 22, Issues 1-2 ΠΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π½ΡΠ°Ρ, 1994 pp. 209.Enes ΔengiΔ: `KrleΕΎa post mortem`, I-III. Svjetlost, Sarajevo, 1990. 2. part. pp. 171β172Ivo Andric The Bridge on the Drina The University of Chicago Press. 1977. Introduction by William H. McNeil. pp. 3.Profil profesionalnog Δitatelja: Δitateljske prakse Ive VojnoviΔa, Nada TopiΔ, SveuΔiliΕ‘te u Zadru, Poslijediplomski studij DruΕ‘tvo znanja i prijenos informacija pp. 13.The bridge over the Drina by Ivo AndriΔ Harvill, 1944Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ XX Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΠ°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ³ΡΠ°ΠΌ Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΠ° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ 2003, ΡΡΡ. 141-147.Π. ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ: `ΠΠΈΠ²ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΠΊΡΡΡΡ`, ΠΏΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ Π. ΠΠΎΠ½Π³Π°ΡΠ° `Π Π°ΠΊΠΈ`, ΠΠ°ΡΠ΅Π½ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 2011ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 184.βDelatnost zaduΕΎbine Ive AndriΔaβ. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018.βKekanoviΔu uruΔena AndriΔeva nagrada za pripovetkuβ. Blic. 10. 10. 2014. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.βSveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔaβ. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018.βΠ¨Π΅ΡΡ Π΄Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΠ²ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡβ. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. 31. 1. 2022. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 1. 2. 2022.βΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π° ΡΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠ°β. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016.βΠΠ¨ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π Π°Π΄ΠΈΠ½Π°Ρβ. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016.βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΠΈΠΎΡΠ΅β. ΠΡΠ°ΡΡΠ½Π°Ρ (ΡΠ΅ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΆΠ°). 5. 7. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 6. 7. 2012.βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½ Π³ΡΠ°Π΄ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ ΠΠΌΠΈΡ ΠΡΡΡΡΡΠΈΡΠ° β Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΠΊΡ Π½Π° ΠΡΠΈΠ½ΠΈβ, ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Π°Ρ ΠΠ°ΡΠ΅Π·Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, 17. Π°ΠΏΡΠΈΠ» 2012; ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 28. ΡΡΠ½Π° 2012. (ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ: ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ)ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡ ΡΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄Π° (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 28. ΡΡΠ½ 2013)ΠΡΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ, Π. (28. 7. 2022). βΠ’Π ΠΠΠΠΠ ΠΠ£ΠΠΠΠ ΠΠΠΠ ΠΠΠ Π ΠΠΠΠΠ¦Π: Π‘Π°ΡΠ°Π΄ΡΠ° Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ° ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π½ΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΡΠ΅ Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌβ. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 29. 7. 2022.βΠΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ `Π ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ°`β. ΠΠΎΠΌΠΏΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. 16. 11. 2014. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π΄Π΅Π»Π° Π½Π° ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ° (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 27. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 2018)ΠΠ·Π²ΠΎΡΠΈ ΠΈ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ°ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΠ²ΠΎ; Π£ΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΊΠΈ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡ: ΠΡΡΠΏΠ° Π°ΡΡΠΎΡΠ° (2017). ΠΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ²Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° [1. ΠΠΎΠ»ΠΎ 1. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 2. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 3. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 4. ΠΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 5. ΠΠΈΡΠ° - 2. ΠΠΎΠ»ΠΎ 6. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1914-1941) I 7. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1849-1960) II 9. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1949-1960) 10. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1961-1975) - 3. ΠΠΎΠ»ΠΎ 11. ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ I 12. ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ II 13. Ex Ponto 14. ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ 15. ΠΠΈΡΠΈΠΊΠ°. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.10/1
Vrlo dobro stanje kao na slikama IzdavaΔ: NOLIT, Beograd 1983; 1. MuΔnina, reΔi, zid 2. Zrelo doba 3. Odlaganje 4. Ubijene duΕ‘e 5. Drame 6. Ε ta je knjiΕΎevnost 7. Portreti 8. Filozofski spisi Posebno u prodaji imamo i Kritiku dijalektiΔkog uma 1-2 https://www.kupindo.com/Filozofija/69191421_Zan-Pol-Sartr-KRITIKA-DIJALEKTICKOG-UMA-1-2 Ε½an-Pol Sartr (franc. Jean-Paul Sartre; Pariz, 21. jun 1905[3] β Pariz, 15. april 1980), bio je francuski filozof, romansijer, esejist i dramski pisac, tvorac ateistiΔkog egzistencijalizma. Ε½an-Pol Sartr Jean-Paul Sartre FP.JPG Ε½an-Pol Sartr Datum roΔenja 21. jun 1905. Mesto roΔenja Pariz Francuska Datum smrti 15. april 1980.β(74 god.) Mesto smrti Pariz Francuska Ε kola Licej Anri IV, ViΕ‘a normalna Ε‘kola, Cours Hattemer, Licej Luj Veliki[1] Epoha 20. vek Regija ZapadnjaΔka filozofija Ε kola filozofije egzistencijalizam,[2] marksizam Nobel prize medal.svg odbio Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost 1964. Interesovanja metafizika, epistemologija, etika, politika, fenomenologija, ontologija Ideje βEgzistencija prethodi esencijiβ βLoΕ‘a sudbinaβ βNiΕ‘taviloβ Uticaji od Imanuel Kant, Georg Vilhelm Fridrih Hegel, Karl Marks, Fjodor Dostojevski, Seren Kirkegor, Fridrih NiΔe, Edmund Huserl, Martin Hajdeger, Karl Jaspers, Simon de Bovoar, Alber Kami Uticao na Simon de Bovoar, Alber Kami, Frantz Fanon, Ajris Merdok, R.D. Leing, Ε½il Delez, Feliks Gvatari, Alen Badju, Majkl DΕΎekson Potpis Jean-Paul Sartre signature.svg Biografija Uredi Posle gimnazije upisao je prestiΕΎnu Visoku Ε‘kolu normi (1924),[4][5] u kojoj je sreo svoju buduΔu saputnicu Simon de Bovoar, kasnije utemeljivaΔicu feminizma i feministiΔke filozofije.[6] Po zavrΕ‘etku studija radio je jedno vreme u Avru kao profesor filozofije, a zatim je otiΕ‘ao u Berlin, gde je prouΔavao Huserla i Hajdegera. Kada se vratio u Avr objavio je (1936) filozofske eseje Transcendencija Ega i Imaginacija, zatim (1939) Skica teorije emocija, kojima u Francusku donosi nemaΔku fenomenologiju i egzistencijalizam. Posle putovanja u Italiju (1936) ponudio βGalimaruβ roman Melanholija. Poznati izdavaΔ ga je odbio. Ovo delo postaΔe 1938. MuΔnina. Od tada pa sve do kraja ΕΎivota Sartr Δe nastupati na tri fronta: filozofskom, knjiΕΎevnom i politiΔkom. Njegova najznaΔajnija filozofska dela su BiΔe i niΕ‘tavilo (1943), trotomni Putevi slobode (1945 β 1949; Zrelo doba, Odlaganje i Ubijene duΕ‘e) i Kritika dijalektiΔkog uma (1960). Sartrovi pozoriΕ‘ni komadi Iza zatvorenih vrata (1945), Prljave ruke (1948) i Δavo i Gospod Bog (1951) stekli su svetsku slavu. Sem MuΔnine od proznih dela na glasu je njegova zbirka pripovedaka Zid (1939) i autobiografska proza ReΔi (1964). Najbolji eseji su mu Bodler (1947), Sveti Ε½ene, glumac i muΔenik (o pesniku Ε½anu Ε½eneu, 1952), a poslednje Sartrovo delo je monumentalna studija o Floberu PorodiΔni idiot (1971). Δlan Pokreta otpora i zarobljenik za vreme Drugog svetskog rata, bio je jedno vreme blizak komunistima, ali se s njima raziΕ‘ao joΕ‘ pedesetih godina. Protivio se sovjetskoj intervenciji u MaΔarskoj, ratovima u Vijetnamu i AlΕΎiru. PodrΕΎao je studentski pokret 1968. Bio je jedan od retkih intelektualaca sa Zapada koji je obiΕ‘ao komunistiΔke zemlje, Sovjetski Savez (1954), Kinu (1956), Jugoslaviju (1958) i Kubu (1960). βZa svoj rad koji je, bogat u idejama i pun duha slobode i traganja za istinom, izvrΕ‘io Ε‘irok uticaj na naΕ‘e vremeβ, Ε½an-Pol Sartr je 1964. godine dobio Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost, koju je odbio da primi, uz obrazloΕΎenje da je uvek odbijao zvaniΔne poΔasti, i da ne ΕΎeli da se ravna sa institucijama. Sartrova metafizika Uredi Baza za Sartrov egzistencijalizam nastala je u njegovom delu La Transcendance de l`Ego. Za poΔetak, stvar u sebi je beskonaΔna i preplavljujuΔa. Svaku direktnu svest o stvari u sebi Sartr naziva βpredreflektivna svestβ. Svaki pokuΕ‘aj da se stvar u sebi opiΕ‘e, razume, istorizira itd. Sartr naziva βreflektivna svestβ. Nema naΔina da reflektivna svest ukljuΔi predreflektivnu, i tako je refleksija (tj. ljudsko stanje) osuΔena na stanovitu teskobu. Reflektivna svest u svim svojim oblicima (nauΔnom, umjetniΔkom i ostalima) moΕΎe samo ograniΔiti stvar u sebi pokuΕ‘avajuΔi da je razume ili opiΕ‘e. Iz toga proizlazi da je bilo koji pokuΕ‘aj samospoznaje (samosvesti) uvek neuspeΕ‘an koliko god se puta pokuΕ‘ao (samosvest je reflektivna svest preplavljujuΔe beskonaΔnosti). Kako bi rekao Sartr, (ili taΔnije, prema jednom tumaΔenju Sartrovih reΔi), βSvest je svest same sebe u onoj meri u kojoj je svest transcendentnog objektaβ. Sve to vredi i za spoznaju βdrugogaβ. βDrugiβ (jednostavno, biΔa koja nisu βjaβ) je konstrukcija reflektivne svesti. Valja biti oprezan: reΔ je viΕ‘e o svojevrsnom upozorenju nego o ontoloΕ‘kom iskazu. Ipak, Sartr smatra solipsizam fundamentalnim za svako dosledno objaΕ‘njenje ljudskog stanja.[7] Sartr svoj solipsizam prevladava svojevrsnim ritualom. Samosvesti je potreban βDrugiβ kako bi pokazala i dokazala svoje vlastito postojanje. Ona ima βmazohistiΔku ΕΎeljuβ da bude ograniΔena tj. ograniΔena reflektivnom sveΕ‘Δu drugog subjekta. Ovo je metaforiΔki izraΕΎeno u poznatoj reΔenici iz Sartrovog dela Bez izlaza - Pakao, to su drugi (tj. ljudi). MuΔnina i egzistencijalizam Uredi Sartr je 1938. napisao roman MuΔnina (La NausΓ©e), koji je na neki naΔin posluΕΎio kao manifest egzistencijalizma i do danas ostao jedna od njegovih najboljih knjiga. Na tragu nemaΔke fenomenologije, Sartr je drΕΎao da su naΕ‘e ideje produkt iskustava iz stvarnog ΕΎivota, i da drame i romani koji opisuju takva fundamentalna iskustva vrede jednako koliko i diskurzivni eseji koji sluΕΎe elaboraciji filozofskih teorija. S ovom miΕ‘lju, radnja romana prati istraΕΎivaΔa Antoana Rokantana u gradiΔu nalik Avru, dok on polako postaje svestan da su neΕΎivi predmeti i situacije potpuno ravnoduΕ‘ni spram njegovog postojanja. Kao takvi, pokazuju se otpornima na svaki smisao koji im ljudska svest moΕΎe pridati. Ova ravnoduΕ‘nost βstvari u sebiβ (veoma sliΔnih βbiΔu u sebiβ iz dela BiΔe i niΕ‘tavilo) ima za posledicu sve veΔe isticanje slobode s kojom Rokantan moΕΎe oseΔati i delovati u svetu. Kamo god se okrenuo, on pronalazi situacije proΕΎete znaΔenjima koje nose peΔat njegovog postojanja. Odatle βmuΔninaβ iz naslova dela: sve Ε‘to on susreΔe u svakodnevnom ΕΎivotu proΕΎeto je uΕΎasnom slobodom. Pojam muΔnine preuzet je iz NiΔeovog Zaratustre, koji ga je koristio u kontekstu Δesto muΔnog kvaliteta postojanja. Koliko god Δeznuo za neΔim drugaΔijim ili neΔim razliΔitim, on ne moΕΎe pobeΔi od bolnih dokaza svoje povezanosti sa svetom. U romanu se takoΔe na zastraΕ‘ujuΔi naΔin ostvaruju neke Kantove ideje. Sartr se koristi idejom autonomije volje (idejom koja kaΕΎe da moral potiΔe od naΕ‘e moguΔnosti da biramo u stvarnosti, saΕΎetom u Δuvenom iskazu β[Δovek je] osuΔen na sloboduβ) kako bi pokazao ravnoduΕ‘nost sveta prema pojedincu. Sloboda koju je izloΕΎio Kant ovde je velik teret, jer sloboda da delujemo na predmete krajnje je uzaludna, a praktiΔna primenjivost Kantovih ideja otklonjena je. Pripovetke iz Zida (Le Mur, 1939.) naglaΕ‘avaju proizvoljan aspekt situacije u kojima se ljudi zatiΔu, te apsurdnost njihovih pokuΕ‘aja da se racionalno nose s njima. Iz toga se kasnije razvila cela Ε‘kola knjiΕΎevnosti apsurda. Sartr i Drugi svetski rat Uredi Francuski novinari u poseti DΕΎordΕΎu MarΕ‘alu 1945. Sartr stoji (treΔi sleva). Godine 1939. Sartr je mobilisan u francusku vojsku u kojoj je sluΕΎio kao meteorolog. NemaΔka vojska zarobila ga je 1940. u gradu Padu i devet je meseci proveo kao ratni zarobljenik - kasnije u Nansiju, a na kraju u Triru, gde je napisao svoj prvi pozoriΕ‘ni komad, Bariona ou le Fils du tonnerre, dramu o BoΕΎiΔu. Zbog slabog zdravlja (slab mu je vid naruΕ‘avao ravnoteΕΎu), Sartr je puΕ‘ten u aprilu 1941. DobivΕ‘i status civila, Sartr je ponovno dobio mesto uΔitelja na LycΓ©e Pasteur blizu Pariza, smestio se u hotelu blizu Monparnasa i dobio je novo uΔiteljsko mesto na LycΓ©e Condorcet zamenivΕ‘i jevrejskog uΔitelja kojem je bilo zabranjemo predaje. Nakon povratka u Pariz u maju 1941, Sartr je sudelovao u osnivanju tajnog druΕ‘tva Socialisme et LibertΓ© zajedno sa Simon de Bovoar, Merlo-Pontijem, Dominik Desantjeom i drugima. U avgustu, Sartr i Bovoar odlaze na francusku rivijeru kako bi zadobili podrΕ‘ku Andrea Ε½ida i Andrea Malroa. MeΔutim, Ε½ide i Marlro su bili neodluΔni i to je moΕΎda bio uzrok Sartrovog razoΔaranja i obeshrabrenja. UdruΕΎenje Socialisme et LibertΓ© se uskoro raspalo i Sartr se odluΔio da se posveti knjiΕΎevnosti viΕ‘e nego aktivnom otporu. U tom periodu napisao je BiΔe i niΕ‘tavilo, Muve i Iza zatvorenih vrata, tri knjige od kojih nijednu Nemci nisu zabranili. Objavljivao je i u ilegalnim i legalnim knjiΕΎevnim Δasopisima. Nakon avgusta 1944. i osloboΔenja Pariza, Sartr je vrlo aktivno saraΔivao u Δasopisu βKombatβ, koji je u tajnosti osnovao Alber Kami, filozof i pisac koji je imao sliΔne poglede kao i Sartr. Sartr i Bovoar su s Kamijem bili u prijateljskim odnosima sve dok se on nije udaljio od komunizma, a raskol prijateljstva dogodio se 1951, nakon izdavanja Kamijevog Pobunjenog Δoveka. Kasnije, dok su Sartra neki kritikovali kao pripadnika pokreta otpora. Vladimir JankeleviΔ mu je zamerao zbog premalenog politiΔkog angaΕΎmana za vreme nemaΔke okupacije, a njegova daljnja zalaganja za slobodu tumaΔio je kao pokuΕ‘aj iskupljenja. Nakon zavrΕ‘etka rata, Sartr je utemeljio meseΔni knjiΕΎevno-politiΔki Δasopis Les Temps Modernes (Moderna vremena) i time je postao punovremeni pisac i nastavio svoj politiΔki angaΕΎman. U tom je periodu radio skice ratnih iskustava za svoju trilogiju Les Chemins de la LibertΓ©ββ (Putevi slobode). Sartr i komunizam Uredi Sartr (sredina) sa Simon de Bovoar i Δe Gevarom Prvi period Sartrove karijere, koji je obeleΕΎilo delo BiΔe i niΕ‘tavilo (1943.). Time je utro put drugoj fazi, u kojoj je Sartr postao politiΔki aktivista i intelektualac. Njegovo delo iz 1948, Prljave ruke (Les Mains Sales) je naroΔito problematiziralo politiΔki aktivnog intelektualaca. Sartr je prigrlio komunizam, iako se sluΕΎbeno nije uΔlanio u KomunistiΔku partiju, i uveliko se zalagao za osloboΔenje AlΕΎira od francuske kolonizacije. Postao je moΕΎda najeminentiji pobornik AlΕΎirskog rata za nezavisnost. Imao je alΕΎirsku ljubavnicu, Arlet Elkajm, koja je 1965. postala njegova posvojena kΔi. Protivio se Vijetnamskom ratu i 1967. zajedno sa Bertrandom Raselom i drugima organizovao je tribunal na kome je trebalo raskrinkati ameriΔke ratne zloΔine. Taj tribunal danas je poznat kao Raselov tribunal. Njegovi su uΔinci bili ograniΔeni. Sartr je velik deo ΕΎivota pokuΕ‘avao da pomiri egzistencijalistiΔke ideje o slobodi volje s komunistiΔkim principima, koje su pouΔavala da socio-ekonomske sile izvan naΕ‘e neposredne, individualne kontrole igraju presudnu ulogu u oblikovanju naΕ‘ih ΕΎivota. Njegovo glavno delo iz ovog perioda, Kritika dijalektiΔkog uma (Critique de la raison dialectique), izdano je 1960. Sartrovo naglaΕ‘avanje humanistiΔkih vrednosti u ranim radovima Karla Marksa dovelo ga je u sukob s vodeΔim francuskim komunistiΔkim intelektualcem 1960-ih, Lujem Altiserom, koji je tvrdio da su ideje mladog Marksa uverljivo zasenjene nauΔnim sistemom kasnoga Marksa. Za vreme 1960-ih Sartr je otiΕ‘ao na Kubu da poseti Fidela Kastra i Ernesta Δe Gevaru. Nakon Δe Gevarine smrti Sartr je izjavio da je on bio najkompletnije ljudsko biΔe njegova vremena. Sartr i knjiΕΎevnost Uredi Za vreme 1940-ih i 1950-ih egzistencijalizam je postao omiljena filozofija Bit generacije. Godine 1948. rimokatoliΔka crkva stavila je sva njegova dela na Indeks sa obrazloΕΎenjem da vernici moraju biti poΕ‘teΔeni opasnih sumnji[8]. VeΔina njegovih drama bogata je simbolizmom i sluΕΎila je kao medij njegove filozofije. Najpoznatija meΔu njima, Iza zatvorenih vrata (Huis-clos), sadrΕΎi Δuvenu reΔenicu L`enfer, c`est les autres (βPakao, to su drugiβ). Osim oΔitog uticaja MuΔnine, Sartrov je najveΔi doprinos knjiΕΎevnosti bila trilogija Putevi slobode koja govori o tome kako je Drugi svetski rat uticao na Sartrove ideje. Tako Putevi slobode daju manje teoretski, a viΕ‘e praktiΔan pristup egzistencijalizmu. Prvi roman trilogije, Razumno doba (L`Γ’ge de raison, 1945) je Sartrovo delo koje je dobilo najΕ‘iri odaziv. Sartr nakon knjiΕΎevnosti Uredi Ε½an-Pol Sartr u Veneciji 1967. Godine 1964. Sartr se povukao iz knjiΕΎevnosti autobiografskim delom u kojemu na duhovit i zajedljiv naΔin opisuje prvih 6 godina svog ΕΎivota, ReΔi (Les mots). Knjiga je ironiΔan protivnapad na Marsela Prusta, Δija je reputacija neoΔekivano zamraΔila onu Andre Ε½ida (koji je Sartrovoj generaciji bio modelom angaΕΎovane knjiΕΎevnosti). KnjiΕΎevnost je, zakljuΔio je Sartr, burΕΎujska zamena za pravu posveΔenost u ΕΎivotu. Iste te godine Sartru je dodeljena Nobelova nagrada za knjiΕΎevnost i to zbog βsvog dela koje je, bogato idejama, ispunjeno duhom slobode i potragom za istinom, snaΕΎno uticalo na naΕ‘e dobaβ, meΔutim on ju je odbio izjavivΕ‘i da je uvek odbijao sluΕΎbena odlikovanja i da se ne ΕΎeli pridruΕΎivati institucijama. Iako je sada postao naΕ‘iroko poznat (kao Ε‘to je to burnih 1960-ih bio egzistencijalizam), Sartr je ostao jednostavan Δovek s malo imetka, aktivno posveΔen idealima do kraja svog ΕΎivota, Ε‘to je pokazao u studentskim revolucionarnim Ε‘trajkovima u Parizu tokom 1968, kada je uhapΕ‘en zbog graΔanske neposluΕ‘nosti. General de Gol se umeΕ‘ao i pomilovao ga, izjavivΕ‘i: ne hapsite Voltera.[9] Kada su ga 1975. pitali po Δemu bi ΕΎeleo da bude zapamΔen, Sartr je rekao: βΕ½eleo bih da [ljudi] pamte βMuΔninuβ, [drame] βBez izlazaβ, βΔavo i gospod bogβ, zatim moja dva filozofska dela, posebno ono drugo, βKritiku dijalektiΔkog umaβ. Pa moj esej o Genetu, βΠ‘Π°ΠΈΠ½Ρ ΠΠ΅Π½Π΅Ρβ β¦ Kad bi se ta dela zapamtila, to bi stvarno bilo dostignuΔe, i ja ne bih traΕΎio viΕ‘e. Kao Δovek, ako se zapamti jedan Ε½an-Pol Sartr, ΕΎelio bih da ljudi zapamte milje ili istorijsku situaciju u kojoj sam ΕΎiveo β¦ kako sam u njoj ΕΎiveo, u smislu teΕΎnji Ε‘to sam ih u sebi pokuΕ‘ao sabrati.β Sartrovo se fiziΔko stanje pogorΕ‘alo, delom zbog nemilosrdnog ritma posla (zbog Δega je koristio amfetamin) piΕ‘uΔi Kritiku, kao i zadnji projekt svog ΕΎivota, opseΕΎnu, analitiΔku biografiju Gistava Flobera, L`idiot de la familie (PorodiΔni idiot); meΔutim oba dela, i Kritika i Idiot, ostala su nedovrΕ‘ena. Ε½an-Pol Sartr je preminuo u Parizu 15. aprila 1980. u 75. godini ΕΎivota od edema pluΔa. ZajedniΔka grobnica J. P. Sartra i S. de Bovoar Sartrov ateizam bio je temelj njegova egzistencijalizma. U martu 1980, mesec dana pre smrti, Sartra je intervjuirao njegov asistent Bernar-Anri Levi. U tom je intervjuu Sartr izrazio veliko zanimanje za judaizam. Neki su to tumaΔili kao versko preobraΔenje. MeΔutim, iz teksta intervjua moΕΎe se jasno zakljuΔiti da je njega interesovao samo etiΔki i βmetafiziΔki karakterβ ΕΎidovske religije, dok je on i dalje odbacivao ideju postojanja Boga. U jednom drugom intervjuu, iz 1974, sa Simon de Bovoar, Sartr je rekao da sebe jako Δesto vidi kao βbiΔe koje je jedino moglo, Δini se, nastati od stvoriteljaβ. Ali odmah je dodao da to βnije jasna, taΔna ideja β¦β, a u ostatku intervjua on izjavljuje da je i dalje ateista i da u ateizmu nalazi liΔnu i moralnu moΔ. Sartr je rekao: Ne mislim da sam produkt sluΔaja, Δestica praΕ‘ine u svemiru, nego neto oΔekivan, pripremljen, u duhu unapred zamiΕ‘ljen. Ukratko, biΔe koje je na ovaj svet mogao staviti samo Stvoritelj; a ova ideja ruke koja stvara odnosi se na Boga.[10] Sartr je sahranjen na pariskom groblju Monparnas, a na pogrebu mu je bilo najmanje 25.000 ljudi, a prema nekim izvorima Δak i 50.000 ljudi. Organizatori pogreba odbili su policijsku pomoΔ, zbog Δega je doΕ‘lo do pometnje koja je, u jednom trenutku, rezultirala time da je jedan od posetioca pogreba upao u pogrebnu jamu pre nego je Sartr pokopan. Sartr i terorizam Uredi Kada je na Olimpijadi u Minhenu 1972. palestinska teroristiΔka organizacija Crni septembar ubila 11 izraelskih olimpijaca, Sartr je o terorizmu rekao da je to straΕ‘no oruΕΎje, ali da potlaΔeni siromasi drugoga nemaju. TakoΔe je smatrao krajnje skandaloznim da su francuske novine i deo javnog mnjenja osudili Minhenski maskar kao netolerantan skandal. Tokom jednog kolektivnog Ε‘trajka glaΔu, Sartr je posetio nemaΔkog teroristu Andreasa Badera (voΔu grupe Bader-Mejnhof, koju je predvodila i Ulrike Majnhof) u zatvoru Stamhejm. Sartr je kasnije izjavio kako je Bader βneverovatno glupβ.[11] Dela Uredi Romani i novele Uredi MuΔnina (La NausΓ©e, 1938.) Zid (Le Mur, 1939.) Trilogija Putevi slobode (Les Chemins de la libertΓ©, 1945 β 1949.): Zrelo doba (L`Γ’ge de raison, 1945.) Odgoda (Le Sursis, 1947.) Smrt u duΕ‘i (La Mort dans l`Γ’me, 1949.) Poslednja prilika (La DerniΓ¨re chance, Δetvrti deo ciklusa koji nikada nije dovrΕ‘en) Autobiografija Uredi ReΔi (Les mots, 1964.) Dramska dela Uredi Muve (Les Mouches, 1943.) Iza zatvorenih vrata (Huis clos, 1944.) Nesahranjeni mrtvaci (Morts sans sΓ©pulture, 1946.) Bludnica dostojna poΕ‘tovanja (La putaine respectueuse, 1946.) Prljave ruke (Les Mains sales, 1951.) Δavo i Gospod Bog (Le Diable et le Bon Dieu, 1951.) ZatoΔenici iz Altone (Les SΓ©questrΓ©s d` Altona, 1959.) Filozofija Uredi Imaginacija (L`Imagination, 1936.) BiΔe i niΕ‘tavilo (L`Γtre et le NΓ©ant, 1943.) Kritika dijalektiΔkog uma (Critique de la raison dialectique, 1960.) Eseji i kritike Uredi Egzistencijalizam je humanizam (L`Existentialisme est un humanisme, 1946.) Situacije I - X (Situations I - X, 1947 β 1974.) Ε ta je knjiΕΎevnost? (Qu`est-ce que la littΓ©rature ?, 1947.) Bodler (1947) Sveti Genet, komiΔar i muΔenik (Saint Genet, comΓ©dien et martyr, 1952.) PorodiΔni idiot (L`idiot de la familie, 1971 β 1972.)
Ivo Andric Sabrana dela 1-16 - Na Drini Δuprija **** NEDOSTAJE **** - Omer PaΕ‘a Latas - Sveske - Umetnik i njegovo delo - KuΔa na osami - Znakovi - Deca - Staze, lica, predeli - Istorija i legenda - Jelena, ΕΎena koje nema - Znakovi pored puta - Ex ponto, nemiri, lirika - Prokleta avlija - Nemirna godina - TravniΔka hronika - Gospodjica - Ε½edj ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΠΠΎΠ»Π°Ρ, ΠΊΠΎΠ΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1892 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 13. ΠΌΠ°ΡΡ 1975) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ[Π°] ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΈ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[Π±] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1961. Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β.[10] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅. Π£ Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ, Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ Π ΠΈΠΌΡ, ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ, ΠΡΠΈΡΠ΅Π»Ρ, ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[11] ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°. Π£ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π±Π°Π²ΠΈΠΎ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ. Π£ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ, Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅. ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅, ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ 10. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1892. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅[12][13][14] Ρ ΠΠΎΠ»ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ Π°ΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ° ΠΠ½ΡΡΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° (1863β1896)[15], ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΡΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡ). ΠΡΠ΄ΡΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Ρ ΠΠΎΡΡ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π΄ΠΎΠΊ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° Ρ Π³ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π²ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ Π΄Π΅ΡΠ°ΠΊ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΡΡΠ±Π΅ΡΠΊΡΠ»ΠΎΠ·Π΅. ΠΡΡΠ°Π²ΡΠΈ Π±Π΅Π· ΠΌΡΠΆΠ° ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° Π±Π΅ΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΠ²ΠΈΠ½Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΠ»Π° Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ.[16][17][18][19] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ 1903. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΡ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ, Π½Π°ΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎ-Ρ Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ. ΠΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΈΡ Π΄Π°Π½Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΡ ΠΈ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ²Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ.[20] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π²Π°ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π³ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π°, ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅.[21] ΠΠΎΠ±ΠΈΠ²ΡΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎ-ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° βΠΠ°ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΠΊβ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° 1912. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΡΠΈ Π½Π° ΠΡΠ΄ΡΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ»ΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Π°Π»ΠΈ ΠΌΡ Π±Π΅ΡΠΊΠ° ΠΊΠ»ΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ½, Π½Π°ΡΠ»Π΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠ»ΡΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΠ»ΡΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΏΠ°Π»Π°. ΠΠ±ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΡ, Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΡ ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΡ, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ. Π£ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π° ΠΡΠΆΠΈΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Π»Π° Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ Π·Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Ρ, ΠΆΠ΅Π½Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β.[22][23] Π ΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°β. ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1914, Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠΌ Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ³ΠΈΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΠ°Π΄Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° Π€Π΅ΡΠ΄ΠΈΠ½Π°Π½Π΄Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠ°ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ² ΠΈ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ. ΠΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΏΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ, ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ»Π°, Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ° Π³Π° Ρ Π°ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΎ Ρ ΡΠΈΠ±Π΅Π½ΡΠΊΡ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΈΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠ»Π°Π΄Π΅ ΠΠΎΡΠ½Π΅, ΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1915. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΊΠ° Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΡ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ.[24] ΠΠΎ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΡ ΠΈΠ· Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΊΡΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡ Ρ ΠΠ²ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈ ΠΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ Π»Π΅ΡΠ° 1917. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΌΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ° Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° ΠΠΎΠ·Π΅ΡΠ°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠΏΡΡΠ° Π°ΠΌΠ½Π΅ΡΡΠΈΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ 1922. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΠ° ΠΈΠ· ΠΊΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡΠ° Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ ΠΏΠ»ΡΡΠ°, ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, Ρ ΠΠΎΠ»Π½ΠΈΡΡ ΠΠΈΠ»ΠΎΡΡΠ΄Π½ΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠ° Π³Π΄Π΅ Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ°Π²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βEx Pontoβ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΌΠΎΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1919. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ Π²Π΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π³Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅, Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ΅ΠΌ Π¦ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ½Π°Π²Π΅ΡΠΎΠΌ, Π‘ΠΈΠΌΠΎΠΌ ΠΠ°Π½Π΄ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ, Π‘ΠΈΠ±Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΡ ΠΎΠΊΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ°Π½Π΅ βΠΠΎΡΠΊΠ²Π°β. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡΠΏΠ΅ΡΠ½Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΡ ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ: Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1920. Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, Π’ΡΡΡΡ ΠΈ ΠΡΠ°ΡΡ.[25] Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠΎΡΠΊΠ°Π½ ΠΈ Π¨Π²Π°Π±ΠΈΡΠ°β, βΠΡΡΡΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρβ, βΠΡΠ±Π°Π² Ρ ΠΊΠ°ΡΠ°Π±ΠΈβ, βΠ£ ΠΌΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π°Π½ΠΈβ ΠΈ ΡΠΈΠΊΠ»ΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° βΠ¨ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ°ΠΌ ΠΈ ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°β. Π£ ΡΡΠ½Ρ 1924. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π½Π° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ΅Π·Ρ βΠ Π°Π·Π²ΠΎΡ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΡΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π°Π²ΠΈΠ½Π΅β (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). ΠΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π° ΠΈΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ βΠΠ°ΡΠ° ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ°β. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ°ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, Π° Π½Π°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° βΠΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈβ. ΠΠ΄ 1930. Π΄ΠΎ 1933. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°Ρ ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ Π΄Π΅Π»Π΅Π³Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈ ΠΡΡΡΡΠ²Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° Ρ ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ. 1934. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠ»ΡΡΠ°ΡΠΈβ, βΠΠ΅Ρβ ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΡΡΠΈΠΏΡΠΈΡ Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β. ΠΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π²Π»Π°Π΄Π΅ ΠΈ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°, 8. ΡΡΠ»Π° 1935. ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° Π²ΡΡΠΈΠΎΡΠ° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[26] Π£ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ 1937. Π΄ΠΎ 1939, ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[27][28] ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ 16. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 1939. Π½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΎΡ ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΠ° Π£ΡΠΎΡΠ° ΠΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° ΠΈ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΡΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ½ΠΎ Ρ Π·Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½Π° ΠΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅.[29] ΠΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π° Π²ΡΡ ΡΠ½Π°Ρ: ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΎΠΏΡΠ½ΠΎΠΌΠΎΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[30] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΡΠΈΠΆΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½ 12. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, Π° 19. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅ Π°ΠΊΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ²Π΅ ΠΊΠ°Π½ΡΠ΅Π»Π°ΡΡ Π Π°ΡΡ Π° β ΠΠ΄ΠΎΠ»ΡΡ Π₯ΠΈΡΠ»Π΅ΡΡ.[31][32] ΠΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ Π£ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΡ ΠΠ΅ΠΌΡΠΈ ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΠΎΡΡΠΊΡ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄Π²Π΅Π»ΠΈ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΡΠΏΠ°ΡΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ . ΠΠ±ΠΎΠ³ Π½Π΅ΡΠ»Π°Π³Π°ΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠΌ Π²Π»Π°Π΄Π΅ Ρ ΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ΅ 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°Π΄Π»Π΅ΠΆΠ½ΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π°ΠΌΠ±Π°ΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ 25. ΠΌΠ°ΡΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡ, ΠΊΠ°ΠΎ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Π’ΡΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΠΊΡΠ°. ΠΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, 7. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π° Π΄Π²Π° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈ Π½Π° ΠΠΎΠ΄Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·Π΅ΡΡ. ΠΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈ Ρ Π¨Π²Π°ΡΡΠ°ΡΡΠΊΡ,[33] ΠΈ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, 1. ΡΡΠ½Π° 1941. ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ Π²ΠΎΠ·ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1941. ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½ Π½Π° ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π·Π°Ρ ΡΠ΅Π², ΠΌΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΡΡ.[34] Π Π°Ρ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Ρ ΠΈΠ·ΠΎΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ΄Π±ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΏΠ΅Π» ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΡΡΡΠ΅ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΡ.[35] ΠΠ· ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ² ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°, Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΡΡΡΠ΅ Ρ βΠΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅β Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠΊ βΠ½Π°ΡΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΡΠ°Π΄Π°β: ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ³ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π±ΠΈΠ²ΡΠ΅Π³ ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ°, ΡΠ° Π±ΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΌΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ°Π·ΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ, ΠΎΠ΄Π°Π·Π²Π°ΠΎ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²Ρ. ΠΠ°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈ ΡΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅, ΡΠ΅Ρ Ρ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, Π½Π΅ ΠΆΠ΅Π»ΠΈΠΌ ΠΈ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ΠΌ Ρ Π½ΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, Π½ΠΈ ΡΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌ, Π½ΠΈ ΡΠ° ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°. Π£ ΡΠΈΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π°ΡΠΌΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠΎΠ±Π΅ Ρ ΠΡΠΈΠ·ΡΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΡΠ»ΠΈΡΠΈ, ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1944. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠΊΠΎΠ½ΡΠ°Π²Π° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠ±Π° ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΠ°ΡΠ°. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1945. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°.[36] ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ (Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ, 1961) ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1946. ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[34] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1946. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ βΠΠΈΡΠΌΠΎ ΠΈΠ· 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅β. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 1947. ΠΈ 1953. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ½Ρβ, Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²Π° ΠΎ ΠΡΠΊΡ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΠ΅Π³ΠΎΡΡ, βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ ΠΊΠΌΠ΅ΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠ°Π½Ρβ, βΠΠΈΡΠ΅ Π’ΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΊβ, βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈβ, βΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈβ, βΠΠ° ΠΎΠ±Π°Π»ΠΈβ, βΠΠΎΠ΄ ΠΡΠ°Π±ΠΈΡΠ΅ΠΌβ, βΠΠ΅ΠΊΠΎβ, βΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊβ, βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠ½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°β ΠΈ βΠΠΈΡΠ°β. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1954, ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ ΠΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΈ Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ βΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°β ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ 1954. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΆΠ΅Π½ΠΈΠΎ ΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π±ΠΈΡ, ΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΠ΅Π½Π°Π΄Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°.[37] ΠΡΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²Π΅Π½ΡΡ.[38] ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ² ΠΊΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Ρ 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β. ΠΠ΅ΡΠ΅Π΄ΠΎΠΌ βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΡΠ΅ 10. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°Ρ Π²Π°Π»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΎΠ΄ ΠΌΠΈΠ»ΠΈΠΎΠ½ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅Π½Ρ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΎ Π·Π° ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΡΡΠ²Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ.[39] ΠΠΎΡΠΈΠΏ ΠΡΠΎΠ· Π’ΠΈΡΠΎ ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΠΈΠΎ ΡΠ²Π΅ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»Π°Π²ΡΡ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ΅Π½Π° Π½Π΅ΠΏΡΠ°Π²Π΄Π° ΠΠΈΡΠΎΡΠ»Π°Π²Ρ ΠΡΠ»Π΅ΠΆΠΈ. ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠΈΡ Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠΈ Π΄Π° ΡΡ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΡΡΡΠΊΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΡΠΎΠ· ΠΏΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°, ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΠΈΠ»Π° Π·Π΄ΡΠ°Π²Π° Ρ ΡΠ°Π½Π° ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ, ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΡΠΎΠ³ΡΠ΅Π½, Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ Π³ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠ· Π»Π°ΠΆΠ½Ρ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ.[40] ΠΠ°Π½Π° 16. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1968. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΡΡΠΏΡΡΠ³Π° ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΡΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠΈΡ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π½Π° Π½Π°ΡΠΌΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡ, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ΅. ΠΠ΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ Π³Π° ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈ Ρ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ Π±Π°ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΡ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π£ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΎΠ΄ 1936. Π΄ΠΎ 1939. ΠΈ ΠΎΠ΄ 1945. Π΄ΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[41] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠΌΠΈΡΠ΅ 13. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΡΠ°ΡΠΎΡ ΠΠΎΡΠ½ΠΎΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π‘Π°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ. ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠ²ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ ΠΈ βΠΠ»Π°Π³Π° ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Π°β ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[42] ΠΡΠ΅Π΄ ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ, Ρ ΡΡΠ½Ρ 1914. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΡ Π₯ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ° ΠΌΠ»Π°Π΄Π° Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (βΠΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠΌΠ°β, βΠ‘ΡΡΠΎΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΈβ, βΠ’Π°ΠΌΠ°β, βΠΠΎΡΠΎΠ½ΡΠ»ΠΎβ, βΠΠ°Π΄Π½ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠΈΡβ ΠΈ βΠΠΎΡ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡ Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π·Π΄Π°β).[42] ΠΡΠ²Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ β βEx Pontoβ β ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, Π° Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[43] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΡΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎ-ΠΆΠ°Π½ΡΠΎΠ²ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π°. Π£ ΠΏΡΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π·ΠΈ, ΠΊΠΎΡΡ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (Ex Ponto, ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ), ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΡΠΊΠ°Π· ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΡ ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π΅Π³Π·ΠΈΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎ-ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π³Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΎ ΠΈ Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΈΡΠ°ΠΎ (ΠΠΈΡΠΊΠ΅Π³ΠΎΡ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Ρ). ΠΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΡΠ΅Π·ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΡ: Π΄ΠΎΠΊ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠΈΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° Π³Π»Π΅Π΄Π° Π²ΡΡ ΡΠ½ΡΠΊΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ, Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ Π’ΠΎΠΌΠΈΡΠ»Π°Π² ΠΠ°Π΄Π°Π½ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π½Π΅Π²Π°ΠΆΠ½ΠΈΠΌ Π°Π΄ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π΅ΠΌΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Ρ Π½Π΅Π·ΡΠ΅Π»ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΡ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π½ΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·Π°Π»Π½ΠΈΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΡΠ³Π° ΡΠ°Π·Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΈ, Π½Π° ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ»Π°Π½Ρ, Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΡ Π΅ΠΊΠ°Π²ΠΈΡΡ. ΠΠΎ ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π±Π΅, ΠΏΠ° ΡΠ° Π·ΡΠ΅Π»Π° ΡΠ°Π·Π° ΡΠΏΠ°Π΄Π° Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°ΡΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠ΅, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠΈΡΠ°Ρ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΠ°Π»ΠΈ Ρ ΡΠΎ Π΄ΠΎΠ±Π°, Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° 19. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΏΠ»Π°ΡΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π²ΠΈΠ·ΡΡΡ ΠΠΎΡΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°Π·ΠΌΠ΅ΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΠΊΠ° ΠΈ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π°, Π½Π°ΡΠΎΠΏΡΠ΅Π½Ρ ΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π°Π½ΠΈΠΌΠΎΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π΅ΠΌΠΎΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π΅ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ-ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ (ΠΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΠΈ, ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, Π₯ΡΠ²Π°ΡΠΈ, Π‘ΡΠ±ΠΈ β ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠ·Π²Π°Π½ΠΈ ΠΏΠΎ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΎΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ° (ΠΠ»Π°ΡΠΈ, Π’ΡΡΡΠΈ)), ΡΠ· ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½Π° (ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠΈ), Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΠ°Π·Π΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΡΠΈΠ²Π° ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ 19. Π²Π΅ΠΊ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½Π΅ Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ 20. Π’ΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ°Π·Π° ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΠΈΠΌΠ½ΠΈΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°, Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΠΌΠ΅ΡΠΏΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°. Π Π°Π΄ΡΠ° Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ, Ρ ΡΠ΅Π½Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈ ΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, Π½Π° Π·Π°ΡΠ°Π΄Π°ΠΌΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°ΡΠΊΠΈΡ Π»Π΅ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠ΅, ΡΠ΅Π½ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΊΠ°Π½Π΅ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΊΡΠ΅ΠΈΡΠ° ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ² ΡΠ²Π΅Ρ βΠΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ° Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈβ. ΠΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ΅ Ρ Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΎ Π΄ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ, ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ½ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, Π°ΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΈ Π½ΠΈΠ· ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠ½Π΅ ΠΈ Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΈΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ, Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ° (ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ), Π½Π΅ΡΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΠ²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ· ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ»Π°, ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½Π° ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° Π‘Π²ΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΌΠΈΡΠ»Π° ΠΈ ΡΡΡΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»Π°Π³Π°ΠΎ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΈΠΌ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠΌΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΎ, Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΠ°ΡΠ°ΠΆΠΈΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π΅ΡΠ΅Ρ Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ, Π±Π΅ΡΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ°β. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΡΡΠΈ ΠΏΠΎ Π΄ΠΈΠΊΡΠ°ΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅ Π·Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. Π£ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ°, ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π° Π·Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π°; ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΠΈΠ³ΡΠΈ ΡΠ°Π³ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· Π°Π»Π΅Π³ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ² ΠΊΠ°ΠΎ βΠΈΠ½ΡΡΠΈΠ½ΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΠ°β ΠΊΠΎΡΠΈ βΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈΠΌ ΠΎΠ±Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ° Π·Π° ΠΎΡΠΏΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅, ΠΏΠΎΠ±Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅, ΠΏΠ° ΠΈ ΡΠ°ΠΌΡ ΡΠΌΡΡ, Π° ΡΠ²Π°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄Π° Π½Π°Π΄ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΡ ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π΄ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΄ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΎ ΡΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΎΡΠΈΠΏΠ°, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ Π·Π½Π°ΡΡ Π·Π° ΡΠΌΡΡ ΠΈ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅. Π‘ΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΈ Π°ΠΊΡ, ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ, Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡ ΡΠ΅ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ»Π° ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΈΡΡΠΈΠ½Π°, ΠΌΠΎΡΠ° Π΄Π° ΠΈΠΌΠ° Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΈΡ Π²Π΅Π·Π° ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΌΡ ΠΏΡΡΠΆΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ° Π½ΠΎΠ²Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π°Π½ Π·Π½Π°ΡΠ°Ρ. Π€Π΅Π½ΠΎΠΌΠ΅Π½ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΠ·Π΄Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΠ· ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΎΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ βΡΠ΅Π΄Π²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π»ΠΈΠ½ΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π½ΠΈΡΠ°Π½ΡΡ Ρ Π±ΠΎΡΠΈβ, ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΠΎΡΠ°Π΄Π° ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½Ρ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Ρ. Π‘Π²Π΅ ΡΡΠΎ Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° β Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠΊΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΡΡ Π°. Π‘Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΠΎ βΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ°β, ΡΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π»Π΅ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ. ΠΠΎΡΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ»ΡΡΡΡΡΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ½ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ½ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°Ρ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΡΠ° Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈ ΡΠΏΠ°ΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΡ Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π»ΡΠΊΠ° ΡΠ°Π·Π°ΠΏΠ΅ΡΠΎΠ³ Π½Π°Π΄ ΠΎΠ±Π°Π»Π°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΡ Ρ ΡΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΠ΅ΠΏΠ΅. Π€ΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ Ρ Π½Π°ΠΏΠΎΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΊΡΡΡΠΈ Ρ ΡΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅ ΠΈΠ· βΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΡΠ³Π° ... ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π³Π° Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π½ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ ΡΠ²Π΅Ρ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅β. ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π»Π° Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ Π½Π΅ ΡΠΌΠ΅ Π΄Π° Π·Π°ΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π½ΠΈΡΠΈ Π΄Π° Π³Π° ΠΎΠ΄Π²Π΅Π΄Π΅ Ρ Π±Π΅Π·Π½Π°ΡΠ΅. Π Π·Π»ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ΅ Π°ΡΡΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ½Π΅ ΡΠΈΠ»Π΅, ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΡ Π»Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π΅. ΠΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ, Π°Π»ΠΈ, ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ, ΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΡΡΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ Π½Π° Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²Π΄ΠΈ. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½Π° Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠΆΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΡΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠ΅ΡΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ°, Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°, Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π·ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π°ΡΠ°Π»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°. ΠΡΠΎΡ ΡΡΠ°Π»Π° ΡΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ° ΡΡΠ±Π»ΠΈΠΌΠΈΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΈΡ Π»Π΅Π³Π΅Π½Π΄ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°. Π‘ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠ΅ΡΡ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΎΠ½Π΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅, Π½Π°Π΄ΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ Π½Π°Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΡΠΈΠΌΠ°. βΠ‘Π°ΠΌΠΎ Π½Π΅ΡΠΊΠΈ, Π½Π΅ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΌΡΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΈΠΌ Π·ΠΈΠ΄ΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ², Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠ΄ΠΈΠ²ΠΎ ΡΡΠΊΠ°ΠΎ Ρ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΠΌΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΌΠΎ, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌΠΎ. Π£Π½ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠ»ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅ Ρ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, Π·Π½Π°ΡΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈβ. Π‘Π²ΡΡ Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ βΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ ΠΎΠ±Π°Π»Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ, Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ, Ρ Π΄ΡΡ Ρβ. ΠΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ ΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΈΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ½ ΡΠ΅ βΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π±Π΅Π·Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π΅ Π½Π° ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π·Π°Π΄Π°ΡΠΊΡ ΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. ΠΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅: βΠΠΈ ΡΡΠ°Π³Π° Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π±ΠΈ. Π‘Π°ΠΌΠΎ Π΄Π° ΠΌΠΎΠ³Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠΎΠ²ΠΎ Π΄ΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ ΠΌΠ΅ΡΠ°Π», Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΡΠ»Π°Π±ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π²ΡΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΈ Π΄Π° ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅ΠΌ Π±Π΅Π·ΠΈΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΌΠ΅Π»ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ...β ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΠΎ ΠΎΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π±Π°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠ°Π²Π° Π½Π° ΡΠΎΡΠΌΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π΄Π΅Π»Π°: βΠΠ΅ΡΠΊΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π½Π°Π³ΠΎΠΌΠΈΠ»Π°Π²Π°ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ²Π΅ Π½Π°ΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π΄ΠΈΡΡ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅β. ΠΠ°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π· Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° βΠΏΡΠ°ΡΠ°ΠΊ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΈΡΠ»Π°ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Ρ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ°. ΠΡΡΠΈΠ½Π°, ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΈ Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΡΠ°Ρ, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΡΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. βΠ‘Π°Π²ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ° ΡΠΎΡΠΌΠ΅ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠΈΠ½ΠΈβ. ΠΡΡΠΆΠ°ΡΡΡΠΈ βΠ·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΡΡΠ²ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ Π±Π΅Π· Π·Π»Π°β, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈ Π²ΠΈΠ΄ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° β ΡΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΠ° Ρ Π°ΡΠΌΠΎΠ½ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅Π³ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π° Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π±ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ°ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π°: Π’Π΅ΠΊΡΡ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½ΠΊΠ° ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ, ΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅Ρ ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π·Π΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Znanje.org ΡΠ· ΠΎΠ΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ΡΠ΅. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠ°ΠΊ ΠΠΎΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Ρ Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ βΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ°Π½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈβ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄Π°Π»Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°, ΠΠ’Π’ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, 2010 Π£ Π½Π°ΡΠΈΠ½Ρ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠΊΡ ΠΏΡΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π΅ ΠΎΠ΄Π²Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ»Π΅ΠΏΡΠΈΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ° ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ°Π² ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠ°ΠΊ Π½Π΅ Π·Π½Π°ΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΡ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°.[44] ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π½ΠΈΡΡ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈΠ·ΡΠ°Π· ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Π΅ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ΅Ρ ΠΎΠ½ Ρ ΡΠΈΡ ΡΡΠΊΠΈΠ²Π° ΠΈ Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΡΠΎΠΏΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ°, Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ½Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Π° Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ΅Π³Π΅Π½Π΄Π°ΡΠ½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈ ΡΡΠ½Π°ΠΊ ΠΠ»ΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ·Π΅Π»Π΅Π· Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠΈΠΏ ΠΎΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΡΡΠΎΠ»ΠΎΠ²Π° ΠΈ Π°Π²Π°Π½ΡΡΡΠΈΡΡΠ΅, Π²Π΅Ρ ΠΈ Π²Π΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΏΡΠ΅Π΄ Π²Π΅ΡΠΈΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠΎΠΌ ΠΆΠ΅Π½Π΅. Π’Π°ΠΌΠ½ΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ° ΠΈΠΌΠ° Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅: ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Π»ΠΎΠΊΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°ΠΎ. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΠΎΡΠ½Π°, Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ²ΠΈ ΡΠ΅Π½ΠΈ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄ΠΈΠΆΡ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΊΡΡΠ³Π° Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π½ΠΎ, Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π½Π΅ ΠΈΠ·Π½Π΅Π²Π΅ΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠΏΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΏΡΠΈ ΡΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΠΊΡΠ½Π΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ Π΄Π° Π΄ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΈ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΡΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠΎΠ±Π΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΈ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ. ΠΠ½ΠΎ ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠΎ ΡΡ Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π°Π½Π°Π»ΠΈΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ° ΡΠ°Π³Π»Π΅Π΄Π°Π²Π°ΡΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π΄ΠΎ ΡΠ΅Π³Π°, Π±ΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ΅Π³Π° Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠ·ΡΠ΅ΡΠΈΠ²ΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ΅. ΠΠΎΠ»Π°Π·Π΅ΡΠΈ ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΊΠΈΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈΠΌΠΏΡΠ»ΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΡΡΡΡΡ ΠΈ ΠΎΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎΠΌ ΡΡΠ³Π΅ΡΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π΅ΡΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ Π½Π°Π³ΠΎΠ½Π° ΠΈ ΡΡΠ»Π½ΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΡΠ΅ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π° Π΄ΡΡΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. ΠΠ±ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΡΠΎΠ³Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ°Π½Π°Π»ΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠ΅Π³ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ°, ΠΈΠ·Π²Π΅ΡΠ½Π° ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ, ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ΅ΡΠΈ. ΠΠ°ΡΠΎ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΠΏΡΠΎΠ·Ρ Ρ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° Π½ΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΡΠ° ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠΈΠ»Π°. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΎΠ·Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π»Π° Π°ΠΏΡΠΎΠ»ΡΡΠ½Ρ, ΠΊΡΠΈΡΡΠ°Π»Π½Ρ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈΠ·ΡΠ°Π·Π°. ΠΠ½ Π½Π΅ ΡΡΠ°ΠΆΠΈ ΡΡΠΈΠ»ΡΠΊΠΈ Π΅ΡΠ΅ΠΊΠ°Ρ Ρ Π½Π΅ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΠΎΡΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π½Π°Π³Π»Π°ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ°Π·Ρ. Π‘ΠΊΠ»Π°Π΄Π½Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½Π° ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ°, ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΡΠ³Π΅ΡΡΠΈΠ²Π½Π° Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠ° ΠΈ ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎΠ½Π° ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΡΠΈΠ½Π΅ Π΄Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ° Π½Π°ΡΡΡΠΏΡΠΈΠ»Π½ΠΈΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΡΡΠ΅. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅, Π° ΡΠ° Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΈΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ, ΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ, ΠΎΠ½ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ½Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠ½Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ΅. Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΈΡΠ½Π° ΠΈΡΠΊΠ°Π·Π½ΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Π³Π΄Π΅ ΠΎΠ½ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠΏΡΠΊΡβ (1951) ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠ½ΠΎ ΠΈ Π½Π΅Π΄Π²ΠΎΡΠΌΠΈΡΠ»Π΅Π½ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΠΎ Π²ΠΎΠ»ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΊΠ°ΠΆΠ΅, Ρ βΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π·ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° ΠΈ Π½Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ΅β. Π£ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΈΡΠΌΡ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ (1942) ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ.[45] Π΄ΠΎΠΊ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ°, Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΠ°ΡΡΠΈ (1951), Π²ΠΎΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠΈΡΠΈ (1951), ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠΈΡΠΈ (1954), ΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΈ Π²Π΅Π½ΡΠ°Π½ΠΈΡ , Ρ ΡΡΠ±ΡΠΈΡΠΈ βΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡβ, ΠΠ²ΠΎ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ βΡΡΠΏΡΠΊΠ°β. Π‘ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅, Π΄Π²Π° ΠΏΡΡΠ° ΡΠ΅ Π΅ΠΊΡΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΡΠ²Π°: 1933. ΠΎΠ΄Π±ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΡΡΡ Ρ ΠΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ [46], Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ 1954. ΠΎΠ΄Π±ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ Π΅Π½ΡΠΈΠΊΠ»ΠΎΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°.[47] ΠΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΊΡ Π²ΡΡΡΡ ΠΏΠΎΡΠ²ΡΠ΄Π΅ ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠΎ ΠΊΠ°Π½Π°Π΄ΡΠΊΠΎ-Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠ΅ΠΊΠΠΈΠ»Π° (William H. McNeil) ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈ[48] ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΠΏΠΈΡΠΌΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π±ΡΠ°ΡΡ ΠΡΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅: βΠ¨Π°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠΎ Π΄ΡΠ΅Π»ΠΎ Ex ponto ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ±ΡΠ΄ΠΈΠ»ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΡΠ΅Π½Π·Π°ΡΠΈΡΡ. ΠΠΈΡΠ°Ρ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΠ½Π΅, ΠΈΠ΄Π΅Π°Π»Π°Π½ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ, 26 Π³ΠΎΠ΄.β.[49] ΠΠ΅Π΄Π½Π°ΠΊΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π° Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠΈ Π΄Π²Π° Π΄ΡΡΠ³Π° ΡΡΡΠ°Π½ΡΠ°, ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ΅ Π. Π€. ΠΠ΄Π²Π°ΡΠ΄ΡΠ° (Lovett F. Edwards), ΠΊΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ (1944) ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈ ΠΠΎΡΠ°Π½Π°Ρ[50], ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Π¨Π²Π΅Π΄ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΡΡΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Π³Π° (Anders Γsterling), ΠΊΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΠ²ΠΈ, ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ½, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½Ρ, ΠΏΡΠΈΠΊΡΡΡΠΈΠΎ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΡ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅Π½ ΠΏΠ° Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ 1914. Π½Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°. Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ° Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΌΠ΅ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΠ·ΠΌΠ° 20. Π²Π΅ΠΊΠ°[51][52] ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΡΠ°ΡΡΠ°ΠΎ ΠΈΠ· ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ΅.[53] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² Π³ΡΠΎΠ± Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ. ΠΠ΄Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΠΎΡΡΠΊΠ΅ (1926) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π¦ΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΊΡΡΡΠ° (1936) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΠΎΡΡΠΊΠ΅ (1937) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π³ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠΈ (1937) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅ I ΡΠ΅Π΄Π° (1938) ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠ»Π° I ΡΠ΅Π΄Π° (1939) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π·Π°ΡΠ»ΡΠ³Π° Π·Π° Π½Π°ΡΠΎΠ΄ I ΡΠ΅Π΄Π° (1952) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΡΠ° Π·Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΌ Π²Π΅Π½ΡΠ΅ΠΌ Π·Π° Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ»ΡΠ³Π΅ Π½Π° ΠΏΠΎΡΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ (1962) ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ° ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π° (1972)[54] ΠΠ°ΡΠ»Π΅ΡΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ 12. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1976. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[55] ΠΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° βΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ, Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅β. ΠΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΡΡΡΡΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΡΠΊΡΠΏΠΎΠ²Π΅ ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΈ ΠΎ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΠΌ Π°ΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΡΠ»ΡΠΆΠΈ Π½Π°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅. ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΠ΅ Π±ΡΠΎΡ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ Π·Π° ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π΅ ΠΈΠ· ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π° ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ Π³ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎΡ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ΅Π»ΠΎΠ³Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΠ΅Π² ΠΎΠ΄ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. ΠΡΠ²ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΈΠΊ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΡΠ°Π³ΠΎΡΠ»Π°Π² ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π° Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΠ΅ΡΡΠΈΡΠΈΠ½ Π²Π΅Π½Π°Ρ.[56] Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΡΠ°Π΄Π½ΠΈ ΡΡΠΎ, Π΄Π΅ΠΎ ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠ΅ Ρ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅ΡΡ ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Π£ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠΏΠ°Π΄Π° ΠΈ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Ρ ΠΡΠ·Π΅ΡΠ° Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ 1976. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΡΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²Π΅Π½ΡΡ 8, Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π±ΠΈΡ ΠΎΠ΄ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π‘Π°ΡΡΠ²Π°Π½ΠΈ ΡΡ Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΈ ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄ ΡΠ»Π°Π·Π½ΠΎΠ³ Ρ ΠΎΠ»Π°, ΡΠ°Π»ΠΎΠ½Π° ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ°Π΄Π½Π΅ ΡΠΎΠ±Π΅, Π° Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ Π΄Π²Π΅ ΡΠΏΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠΎΠ±Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡ Ρ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΡΡΠ°Π»Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ²ΡΡΠ½ΠΈΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°Π½ΡΠ½Π΅ ΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅Π·Π΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½Π°ΡΠ° (ΠΈΠ½Π΄Π΅ΠΊΡΠΈ, ΠΏΠ°ΡΠΎΡΠΈ, ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅ΡΠ΅, Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ΅, ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ΅Π΄Π°ΡΠ°, ΠΡΠΊΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ) ΠΈ ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°, Ρ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠΈ ΠΌΠΎΠ³Ρ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π½ΠΈ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, ΠΏΠΈΡΠΌΠ°, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° Π½Π° ΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΈ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅ΡΠΈ. ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΌΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Ρ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°. Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΄ 1982. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»Π°Π·Π΅ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ΅. ΠΠ²Π° ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠ΅, ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΈΡΠΊΡ, Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ, ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ.[57] Π‘ΡΠ°Π·Π°ΠΌΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 2012. Ρ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠΊΠ°ΠΌΠ° Π³ΡΠ°Π΄Π° Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ (ΡΠ°Π΄Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠ°, ΠΏΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈ, ΠΊΠ°ΡΠ°Π½Π΅) ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²Π΅ ΠΌΠ°Π»Π΅ ΡΠ°Π±Π»Π΅ ΡΠ° ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΎΠΌ ΠΎΠ·Π½Π°ΠΊΠΎΠΌ. Π£ Π³ΠΎΡΡΠ΅ΠΌ Π΄Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ³Π»Ρ ΡΠ°Π±Π»Π΅ ΡΠ΅ ΠΈ QR ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΡΠ· ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ½Π΅ΡΠ° ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄ΠΎΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΎ Π΄Π°ΡΠΎΡ Π»ΠΎΠΊΠ°ΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΡΠ±ΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΡΠ±ΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° Π‘ΠΠΠ£. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° Π‘ΠΠΠ£. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΊΠ»ΡΠΏΠΈ Ρ ΠΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎ. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΊΠ»ΡΠΏΠΈ Ρ ΠΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎ. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ»ΡΠ±Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ° ΡΠ»ΠΈΡΠ°. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ»ΡΠ±Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ° ΡΠ»ΠΈΡΠ°. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΊΡ. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΊΡ. ΠΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ 60 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, Ρ Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΡ 2021. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ.[58] ΠΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π΅, ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π΅, ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΈ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»Π΅ ΡΡ Π½Π°Π·ΠΈΠ² Ρ ΡΠ°ΡΡ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΡΠ»Π΅Π΄ΠΈ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ: Π‘ΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½Π³ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ Π³ΡΠ°Π΄, ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π½ΡΠ°Ρ ΠΈ Π²ΡΡΡΠ° Π΅ΡΠ½ΠΎ-ΡΠ΅Π»Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»ΠΎΠΊΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π£ΡΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ ΡΡΡΡ ΡΠ΅ΠΊΠ° ΠΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π Π·Π°Π² Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ°Ρ ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΌΠΈΡ ΠΡΡΡΡΡΠΈΡΠ°. ΠΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ 5. ΡΡΠ»Π° 2012.[61] ΠΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΠΏΠ΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΠ°.[62] Π£ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ΅, ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ Π±ΠΈΠΎΡΠΊΠΎΠΏ, Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ° ΡΠΏΡΠ°Π²Π°, Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ° Π»ΠΈΡΠ΅ΠΏΠΈΡ ΡΠΌΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Π·Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅, ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ½Π° ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½Π° ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΡΠ°Π½ΠΈΡΡΠ΅, Ρ ΠΎΡΠ΅Π»ΠΈ, ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΠΈ, ΡΡΠΊΠ²Π°, ΡΡΠ°ΡΠΈ Ρ Π°Π½, Π΄ΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ ΠΊΡΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[62] Π£ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π»Π΅ΠΏΠΈΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ Ρ ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½Π³ΡΠ°Π΄Ρ, ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ΅ Π€Π°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Π·Π° ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΡ.[62] ΠΡΠ΅ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, Π° ΠΌΠΎΠΆΠ΄Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ΅ Π΄ΡΡΠ³Π΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅, ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠ΅ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ.[62] ΠΠ°Π½Π° 28. ΡΡΠ½Π° 2013. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡ.[63] Π£ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΡΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[64] ΠΠ΅Π»Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΎΡ ΡΠΎΠ±ΠΈ ΠΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π΅ΡΠ΅ΡΠ°, Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²ΡΡΠ° ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠΎ ΠΠ°ΡΠ°Π²ΡΡ, ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎ Π Π°Π΄ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ, ΠΠ΅ΡΠ°Ρ ΠΠΎΡΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡΡΡ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΡ, Π±ΠΎΠ³Π°ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈ ΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ Π°Π½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΠΈ Π°ΠΊΡΡΠ΅Π»Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ°.[65] ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π³Π»Π΅Π΄ Π½Π°ΡΠ·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° Ex Ponto, ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ, 1918. ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ, ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ, 1920. ΠΡΡ ΠΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΠ·Π΅Π»Π΅Π·Π°, 1920. ΠΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈ, 1925. ΠΠ½ΠΈΠΊΠΈΠ½Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, 1931. ΠΠΎΡΡΡΠ³Π°Π», Π·Π΅Π»Π΅Π½Π° Π·Π΅ΠΌΡΠ°, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈ, 1931. Π¨ΠΏΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΈ Ρ ΡΠΎΡ, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈ, 1934. ΠΠ΅Π³ΠΎΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΡΠ½Π°ΠΊ ΠΊΠΎΡΠΎΠ²ΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ, Π΅ΡΠ΅Ρ, 1935. Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΎΠΌ, Π΅ΡΠ΅Ρ, 1936. ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. ΠΠ΅ΡΠ°, Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. ΠΠ° ΠΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠΏΠ΅ΠΊΡΡ, 1946. ΠΠ° ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ, Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΡΡ ΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ½Ρ, 1948. ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1954. ΠΠ³ΡΠ°, 1956. Π ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡ, Π±Π΅ΡΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, 1961. ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°, 1963. Π¨ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ°ΠΌ ΠΈ ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°, Π»ΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ 1977. ΠΠΌΠ΅ΡΠΏΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρ, Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ 1977. ΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ, Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ°, ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅, ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΠ΅Π»Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° Π½Π° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 50 ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°.[66] ΠΠ°Π»Π΅ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π’Π°Π±Π»Π° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠΈΡΠΈ Π’Π°Π±Π»Π° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠΈΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π»ΠΈΡΠ½Π° ΠΊΠ°ΡΡΠ° ΠΈΠ· 1951. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π»ΠΈΡΠ½Π° ΠΊΠ°ΡΡΠ° ΠΈΠ· 1951. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΏΡΠΈΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠ° Π·Π° ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΏΡΠΈΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠ° Π·Π° ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠΌΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠΌΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π±Π°Π½ΠΊΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π±Π°Π½ΠΊΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠΈΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΠΈΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠΎΡ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄.[3] ΠΠΎΠ²ΡΡ ΡΠ²Π΅Π³Π°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΡΠ²Π΅Π½ ΠΏΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½ΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄, ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΈΡΠ΅ΠΊΠ°Π²ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ, Π°Π»ΠΈ Π³Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΎ Ρ Π΅ΠΊΠ°Π²ΡΠΊΠΈ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ.[4][5] ΠΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Π³Π° Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³β ΠΈΠ»ΠΈ βΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°β (Π΅Π½Π³Π». Yugoslav) ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈβ.[6] ΠΠΈΠ΄ΠΈ[7][8][9] Π Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ΅ JuriΔiΔ, Ε½elimir B. (1986). The Man and the Artist: Essays on Ivo AndriΔ. Lanham, Maryland: University Press of America. ISBN 978-0-81914-907-7. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° β ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° Lampe 2000, ΡΡΡ. 91. Norris 1999, ΡΡΡ. 60. Alexander 2006, ΡΡΡ. 391. Frenz 1999, ΡΡΡ. 561. ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ: ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ, Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° 1976 pp. 186. The Nobel Prize in Literature 1961, Ivo Andric Award Ceremony Speech, Presentation Speech by Anders Γsterling, Permanent Secretary of the Swedish Academy Na Drini Δuprija; BIGZ, Beograd, BeleΕ‘ka o piscu. ISBN 978-86-13-00077-8. ΡΡΡ. 381β382. βThe Nobel Prize in Literature 1961β. nobelprize.org. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 18. 3. 2012. βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, ΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½, ΠΌΠ°Ρ 2012)β. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 11. 09. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΠ΅ Π·Π½Π° ΠΡΠ³Π», Π³ΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠΈΠΊΠΈΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° β ΠΠ°Π½Π°Ρ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½Π΄Π°Π½ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018. ΠΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ 125 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π½ΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018. ΠΠΎ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΈΡΡΠ° Π±ΠΈΠΎ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ? (Π92, 10. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 2016) Ivo Andric: The bridge over the Drina, Harvill. 1944. ΡΡΡ. 4. Ivo Andric:The Bridge on the Drina The University of Chicago Press. 1977. ΡΡΡ. 7. Critical Survey of Long Fiction, Volume 1 Andric, Ivo Biography Salem Press, Apr 30, 2000 pp. 85. Ivo AndriΔ:Pisac govori svojim delom, Srpska knjiΕΎevna zadruga, 1994 pp. 92. ΠΠ° ΡΠ°ΠΌ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΌΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ, Π½Π° ΠΌΠΎΡΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΡ ΠΊΡΡΡ ... βIvo Andric (1892β1975) Biographyβ. kirjasto.sci.fi. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 04. 10. 2013. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. βIvo AndriΔ β 38 godina od smrti nobelovcaβ. Blic, Tanjug. 13. 3. 2013. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 26. 4. 2016. ΠΡΡΠ° ΠΈΠ· ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Π° (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, 30. ΡΠ°Π½ΡΠ°Ρ 1997) Π’Π°ΡΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π΅ (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, 14. Π°ΠΏΡΠΈΠ» 2016) βΠ‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡβ. velikirat.vigimnazija.edu.rs/. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 13. 05. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. βΠΡΠΈΡΠ°Π½ΡΠ½Π° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°β. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. 10. 10. 2011. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΠΈΠ»Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ²Π°Π½ (19. 4. 2015). βTajni pregovori Jugoslavije i Italije Ivo AndriΔ: Albaniju bi trebalo podelitiβ. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 11. 09. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ² ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅:βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΈ β ΠΊΠ°ΡΠ°Π»ΠΎΠ³ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅ ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Π½Π° ΡΠ°ΡΡΡ Wayback Machine (27. ΡΡΠ½ 2019), Π°ΡΡΠΎΡ: ΠΡΡΠ°Π½ ΠΠΎΠ½ΡΠΈΡ, ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π° ΠΡΡΠΈΡΠΈΡ. 2011. ISBN 978-86-80099-38-5. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. `ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, 11. Π½ΠΎΠ². 1937 Ivo AndriΔ: a writer`s life by Radovan PopoviΔ, ZaduΕΎbina Ive AndriΔa, 1989 pp. 46. `ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ `ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, 20. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ βΠ‘Π£Π‘Π ΠΠ’ ΠΠΠΠ ΠΠΠ Π Π₯ΠΠ’ΠΠΠ Π: ΠΠ²ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠΈΠΎβ. ΠΠΏΠΎΡΡΠ°Π». 19. 1. 2023. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 20. 1. 2023. ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 178. ΠΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ 2011, ΡΡΡ. 1077. ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 179. βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°β. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. βΕ½ivotna priΔa β Ivo AndriΔ: Od prave ljubavi ne moΕΎe se pobeΔiβ. story.rs. 19. 6. 2011. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 30. 5. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΡΠΊΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΈΡΠΈΡ, ΠΠ°Π½Π΅ΡΠ° (27. 4. 2022). βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π°Π΄ΡΠ΅ΡΠ΅β. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 28. 4. 2022. Kako je AndriΔ doΕΎivio Nobelovu nagradu | Al Jazeera Balkans, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2015. ΠΠ°Π²Π»ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ (2014). ΠΠ³Π»Π΅Π΄Π°Π»ΠΎ ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΡΡΡ. 126β127. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° ΡΡ Π²ΡΡΡΠ°ΡΠΈ (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 11. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 2017) ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. ΠΠΎΠ²Π°Π½ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ. ΠΡΠ°ΡΠΊΠ° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΡΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°Ρ Π Π°ΡΡΠΊΠΎ, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 18. 3. 2012. βPrepriΔana lektira Ex ponto β Ivo AndriΔβ. knjizevni.kutak. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.[ΠΌΡΡΠ²Π° Π²Π΅Π·Π°] ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ, Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° 1976 pp. 186. ΠΠ°ΡΡΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΡΠΊΠΎΠ²Π΅ Π΄Π°Π½Π΅, Volume 22, Issues 1-2 ΠΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π½ΡΠ°Ρ, 1994 pp. 209. Enes ΔengiΔ: `KrleΕΎa post mortem`, I-III. Svjetlost, Sarajevo, 1990. 2. part. pp. 171β172 Ivo Andric The Bridge on the Drina The University of Chicago Press. 1977. Introduction by William H. McNeil. pp. 3. Profil profesionalnog Δitatelja: Δitateljske prakse Ive VojnoviΔa, Nada TopiΔ, SveuΔiliΕ‘te u Zadru, Poslijediplomski studij DruΕ‘tvo znanja i prijenos informacija pp. 13. The bridge over the Drina by Ivo AndriΔ Harvill, 1944 Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ XX Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΠ°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ³ΡΠ°ΠΌ Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΠ° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ 2003, ΡΡΡ. 141-147. Π. ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ: `ΠΠΈΠ²ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΠΊΡΡΡΡ`, ΠΏΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ Π. ΠΠΎΠ½Π³Π°ΡΠ° `Π Π°ΠΊΠΈ`, ΠΠ°ΡΠ΅Π½ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 2011 ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 184. βDelatnost zaduΕΎbine Ive AndriΔaβ. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. βKekanoviΔu uruΔena AndriΔeva nagrada za pripovetkuβ. Blic. 10. 10. 2014. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. βSveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔaβ. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. βΠ¨Π΅ΡΡ Π΄Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΠ²ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡβ. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. 31. 1. 2022. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 1. 2. 2022. βΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π° ΡΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠ°β. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. βΠΠ¨ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π Π°Π΄ΠΈΠ½Π°Ρβ. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΠΈΠΎΡΠ΅β. ΠΡΠ°ΡΡΠ½Π°Ρ (ΡΠ΅ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΆΠ°). 5. 7. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 6. 7. 2012. βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½ Π³ΡΠ°Π΄ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ ΠΠΌΠΈΡ ΠΡΡΡΡΡΠΈΡΠ° β Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΠΊΡ Π½Π° ΠΡΠΈΠ½ΠΈβ, ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Π°Ρ ΠΠ°ΡΠ΅Π·Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, 17. Π°ΠΏΡΠΈΠ» 2012; ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 28. ΡΡΠ½Π° 2012. (ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ: ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ) ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡ ΡΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄Π° (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 28. ΡΡΠ½ 2013) ΠΡΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ, Π. (28. 7. 2022). βΠ’Π ΠΠΠΠΠ ΠΠ£ΠΠΠΠ ΠΠΠΠ ΠΠΠ Π ΠΠΠΠΠ¦Π: Π‘Π°ΡΠ°Π΄ΡΠ° Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ° ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π½ΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΡΠ΅ Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌβ. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 29. 7. 2022. βΠΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ `Π ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ°`β. ΠΠΎΠΌΠΏΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. 16. 11. 2014. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π΄Π΅Π»Π° Π½Π° ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ° (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 27. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 2018) ΠΠ·Π²ΠΎΡΠΈ ΠΈ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΠ²ΠΎ; Π£ΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΊΠΈ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡ: ΠΡΡΠΏΠ° Π°ΡΡΠΎΡΠ° (2017). ΠΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ²Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° [1. ΠΠΎΠ»ΠΎ 1. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 2. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 3. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 4. ΠΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 5. ΠΠΈΡΠ° - 2. ΠΠΎΠ»ΠΎ 6. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1914-1941) I 7. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1849-1960) II 9. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1949-1960) 10. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1961-1975) - 3. ΠΠΎΠ»ΠΎ 11. ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ I 12. ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ II 13. Ex Ponto 14. ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ 15. ΠΠΈΡΠΈΠΊΠ°. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΠ²ΠΎ; ΠΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°Ρ: ΠΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ Π£ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈ: Π£ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΡ, Π Π°Π΄ΠΎΠΌΠΈΡ; ΠΡΠΊΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΈΡΠΈΡ, ΠΠ°Π½Π΅ΡΠ°; ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ² ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Π°Ρ ΠΈ ΠΡΡΡΡΡΠΈΡΠ°, ΠΠΌΠΈΡ (2012). Π‘Π°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΡ. 1 - 20 [1. ΠΠ΅ΡΠΌΠ΅ * Ex ponto * ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ 2. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 3. ΠΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 4. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ I 5. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²