Ulje na platnu kaširano na lesonit. Dimenzije sa ramom su 24x16cm.

salonska slika, koja moze da stane u vilu, vladinu rezidenciju ili prostor poput Zbirke Pavla Beljanskog ciju je zgradu projektovao ovaj slikar kao uostalom i Narodnu biblioteku Srbije, a uklapa se i u normalan stambeni prostor ... Ivo KURTOVIC (Supetar na Bracu, 1910 - Beograd, 1972) Kupac dobija i originalan katalog izlozbe na kojoj je ovo delo bilo izlagano 1936. godine. Predeo iz Beograda (Pogled na Studentski park sa mostom u pozadini), 1936 ulje na jutanoj sangriji, 79,5 x 102,8 cm plus dimenzije velikog rama iz perioda, signatura i datacija dole desno Dva fotosertifikata i katalog izlozbe prate ovu sliku.

Milan Cile Marinkovic, U ateljeu, 2007- ulje na platnu. Slika ima uobicajen nacin obelezavanja sa zadnje strane ( ko ima njegove slike razume, za kupce svakako dostupno)- Ciletovnaziv slike ` PORODIČNI DOGAĐAJI U RAZNIM SCENAMA`. iz LINCUBO IV ciklusa, ja sam ga skratila u ` U ateljeu` posto u oglas ne moze da stane pun naziv. Signirana dole levo. Kupljena u Ciletovom ateljeu, kao i sve njegove slike iz moje kolekcije. Zainteresovani za ovog jedinstvenog autora na mom profilu će uskoro moci da pronađu jos ponesto iz njegovog stvaralackog opusa. Ram je Fabris, omogucava da slika dođe do izrazaja ( po meni se Cile najbolje tako rami kada su u pitanju ovakva dela) i 2 klasicna rama. Tehnika: Ulje na platnu Dimenzija bez rama:80x60 Dimenzija sa ramom:99x79 Godina nastanka: 2007. Milan Cile Marinković (Beograd, 25. januar 1947) je srpski slikar, sledbenik pop arta, novog ekspresionizma i transavangarde, član Udruženja likovnih umetnika Srbije. Rođen je 25. januara 1947. godine u Beogradu. Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu je upisao 1966. godine na slikarskom odseku u klasi Mirjane Koke Mihać (1924-2006). Prvu samostalnu izložbu imao je još tokom studija u Galeriji Doma omladine 1970. godine. Naredne 1971. godine je kao najmlađi učesnik izlagao na XII Oktobarskom salonu. Diplomirao je 1972. godine u klasi profesorke Ljubice Cuce Sokić, redovnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti, koja je podržavala njegovu autentičnost. Član je Udruženja likovnih umetnika Srbije od 1973. godine. Dobio je stipendiju 1977. godine za usavršavanja u Parizu. Sa suprugom Zoricom Bebom Krupež, po stuci diplomiranim ekonomistom, dobio je 1986. godine kćerku Danicu, a preselili su se u Pariz 1993. godine. Imao je preko 95 samostalnih izložbi, dok je uzeo učešća na više od 250 kolektivnih izložbi. Slikar je jedinstvenom slikarskog izraza!

Poredjenja radi predstavljena je slika iz monografije Covek sa hljebom iz iste stvaraoceve godine rada Enver STALJO (1931-1991) Covek sedi, 1956 ulje 100 x 51 cm signatura i datacija dole levo Born in Banja Luka. A graduate of the Teachers’ College in Sarajevo, Department of Fine Arts. A co-founder and member of ‘The Group of Four’ (1955-1961). Along with painting, he did ceramics and graphic design and taught art. He worked at Banja Luka’s Children’s Theatre as a set designer, costume designer and puppet maker. Died in Banja Luka. razstava Angažirana umetnost Jugoslavije 19. 09. 1969 Galerija Slovenj Gradec Avtorji:Borislav Aleksić, Mersad Berber, Milorad Ćorović, Dušan Ćurković, Vojo Dimitrijević, Seid Hasanefendić, Hakija Kulenović, Franjo Likar, Ibrahim Ljubović, Karlo Mijić, Ismet Mujezinović, Danijel Ozmo, Milan Perišić, Roman Petrović, Afan Ramić, Enver Štaljo, Rizah Štetić, Mica Todorović, Mehmed Zaimović, Miodrag Dado Đurić, Branko Filo Filipović, Cvetko Lainović, Petar Lubarda, Aleksandar Prijić, Miloš Vušković, Ljubo Babić, Josip Bifel, Milenko Bosanac, Zlatko Bourek, Marijan Detoni, Branka Frangeš – Hegedušić (Kristijanović), Vilko Gecan, Ivan Generalić, Oton Gliha, Sergije Glumac, Vinko Grdan, Krsto Hegedušić, Franjo Hoti, Željko Hegedušić, Oskar Herman, Ervin Hotko, Ljubo Ivančič, Ratko Janjić, Leo Junek, Nives Kavurić – Kurtović, Edo Kovačević, Jure Labaš, Ivan Lovrenčić, Antun Mezdjić, Ismar Mujezinović, Edo Murtić, Zlatko Prica, Oton Postružnik, Vanja Radauš, Ivo Režek, Matija Skurjeni, Zlatko Slevec, Miljenko Stančić, Vilim Svečnjak, Vilko Šeferov, Franjo Šimunović, Marijan Trepše, Kamilo Tompa, Mirko Virius, Rodoljub Anastasov, Božin Barutovski, Gligor Čemerski, Jovan Dimovski, Vančo Đorđijev, Kiril Efremov, Petar Hadži Boškov, Bogoljub Ivković, Aleksandar Jankulovski, Dimitar Kondovski, Boro Krstevski, Spase Kunoski, Borko Lazeski, Lazar Ličenoski, Risto Lozanoski, Petar Mazev, Nikola Martinoski, Simon Šemov, Tomo Šijak, Janez Bernik, Bogdan Borčić, Ivan Čargo, Marjan Dovjak, Rihard Jakopič, Božidar Jakac, Andrej Jemec, Meško Kiar, France Kralj, Tone Kralj, Stane Kregar, Vladimir Makuc, France Mihelič, Zoran Mušič, Nikolaj Omersa, France Pavlovec, Veno Pilon, Nikolaj Pirnat, Štefan Planinc, Marjan Pogačnik, Marij Pregelj, Anton Repnik, Janez Sedej, Maksim Sedej, Lojze Spacal, Gabrijel Stupica, Ive Šubic, Marko Šuštaršič, Jože Tisnikar, Fran Tratnik, Drago Vidmar, Nande Vidmar, Karel Zelenko, Klavdij Zornik, Đorđe Andrejević – Kun, Bajić Miloš, Bora Baruh, Jovan Bijelić, Stevan Bodnarov, Marko Čelebonović, Radomir Damijanović – Damjan, Petar Dobrović, Ignjat Job, Pivo Karamatijević, Milan Konjović, Mirko Kujačić, Petar Lubarda, Milo Milunović, Branko Miljuš, Predrag Nešković, Zoran Pavlović, Moša Pijade, Mihailo Petrov, Zora Petrović, Ljuba Popović, Radomir Reljić, Milić Stanković, Branko Šotra, Sava Šumanović, Ivan Tabaković, Đurđe Teodorović, Vladimir Veličković, Dušan Vlajić, Lazar Vozarević, Lazar Vujaklija. Vabilo, katalog

JUDI!!!!!!! Za enterijer restorana dalmatinske kuhinje ili hrvatske ambasade u Beogradu, dojavite im da je Jugan stigao. Jugan Splivalo Ribe, 1985 ulje na platnu, 51,2 x 60,2 cm plus ram potpisano datirano Jugan Splivalo – Slikar i more Zaspao je za čas i sanjao o Africi, kad je bio još mlad, i o dugim zlatnožutim obalama, kao i o bijelim obalama koje bjehu tako svijetle da ih je bolno gledati, i o visokim grebenima i velikim tamnim brdima. Sad je već svake noći živio na toj obali i u svojim snovima slušao je hujanje mora i gledao kako čamci urođenika plove po njemu. (Ernest Hemingway, ”Starac i more”) Piše: Marijan Grakalić U slučaju kada je slikareva preokupacije more i sve na njemu i u njemu, od riba pa do rakova, koralja. otoka, grebena, valova i njihove pjene iznad kojih prometuju oblaci satkani od vode i soli igrajući se povrh pučine zajedno s pticama i suncem, onda se tu ponajprije radi o poslanju koje nadilazi maštu iako ne može bez nje. Hrid i oko ribe, peraja, potom i ljuske, kraci, palme i cvijetovi agave, potom i tama nad vodom u kojoj je nesrećom nestao neki izgubljeni život da bi se u pejzažu koji slika jutro sve to promijenilo i postalo vedro i prozračno kao da je sama slika sad zauvijek raskrstila sa zaboravom, tek su neki od utisaka koji nas konstantno prate kroz slikarska djela i umjetnički život Jugana Splivala. Drugačije i ne može biti budući kada se radi o zagrebačkom slikaru i novinaru koji je svojim porijeklom snažno vezan za Jelsu, Vrbosku i otok Hvar, za svoje bodule Plenkoviće, Gamuline, Drinkoviće, Arbunoviće i druge, za taj zlatni otok i njegove panorame, vinograde, ribare i znamenite ljude, za Mediteran koji je osim u sjećanjima i legendama još snažno prisutan i u njegovu slikarstvu. Rođen je godine 1944. u talijanskom mjestu zbijega otočana pred fašistima, Santa Maria di Leuca, gdje se miješajuuuu vode jadranskog i egejskog mora i gdje je svojedobno uz prastari svjetionik podignuta bazilika De Finibuss Terrae (Na kraju Zemlje). Potom je u zbijegu u mjestu El Shat u Egiptu s drugim ljudima, mnogim Hrvatima s istočne obale Jadrana, kojeg čine obitelji otjeranih i onih antifašista što su tu našli utočište pred stradanjima. Prkosna otočka narav koju po ocu Stipi nasljeđuje i Jugan neodvojiva je od pučke vjere u konačnu pobjedu socijalne pravde, kulture i finoće. Tako je bilo i u ono nemilo ratno vrijeme kada njegov otac Stipe Splivalo zajedno sa Martinom Gamulinom i Marinom Franičevićem osniva prve Okružne odbore narodne pomoći po Hvaru tiskajući na sam dan napada nacista na Sovjetski Savez, 22. lipnja 1941. ”Naš izvještaj”, brošuru u tri stotine primjeraka sa stihovima Nazora, Krleže i Majakovskog. I poslije rata Stipe Splivalo imao je značajnu ulogu. Dok Jugan završava Drugu gimnaziju u Zagrebu, otac Stipe Splivalo postaje 1953. godine generalni direktor ”Plive”. U njegovo vrijeme broj zaposlenih povećao se sa 700 na 2500, a ta firma od skromnog izvoza od 250.000 dolara ubrzo bilježi izvoz od 10 milijuna dolara godišnje i više, prva na svijetu proizvodi tablete s vitaminom C, te doživljava pravu ekspanziju koja se manifestira i Plivinom izložbom u Londonu 1966. Taj trend konjunkture i dobrog poslovanja zadržao se sve do devedesetih dok nije uništena. Kao ljubitelj umjetnosti Stipe Splivalo kupovao je slike kako za ”Plivu” i njezinu galeriju tako i za sebe osobno, pa se Jugan veoma rano upoznaje s najznačajnijim umjetničkim osobama i dijelima toga vremena. Posebno s Miljenkom Stančićem, Ljubom Ivaniševićem, Otonom Glihom, Franom Kršinićem, Stipom Sikriricom i drugima. Veoma rano, već 1961. i 1962. godine Jugan priređuje tri izložbe svojih radova, (prvu u Drugoj gimnaziji u Zagrebu, a godinu kasnije u Klubu hvarskih studenata i potom i u Hvarskoj galeriji na Hvaru), uglavnom riba izraženih u hrabroj ekspresionističkoj maniri s bogatim pastoznim nanosima boje, često u plošnoj formi i kontrastima koji unose živost i dramatičnost u harmoniju slike. Događa se to pod budnim okom pokojnog profesora Grge Gamulina, a slikar Oskar Herman pronalazi bliskosti u snažnim pokretima kojima je špahtlom boja nabačena na sliku sa svojim slikarstvom. No težina oformljenosti likovnoga ukusa, sazrijevanje izvan institucija i relativno skroman repertoar motiva (more, ribe, riblje oči, lignje, magarci, grebeni, palme i gradele) navodi ga da prekine studij povijesti umjetnosti i arhitekture iako je već položio predmete kod Josipa Vanište i samoborskoga slikara i likovnoga profesora Kamila Tompe. Umjesto toga posvetio se studiranju prava koje je i diplomirao. Slikarstvo od tog doba postaje dio intime, onog osobnog svijeta koji ne želi biti javan. Zaposlio se na Radio Zagrebu kao novinar a slika u svom stanu u Kraševoj, danas Bauerovoj ulici, prima prijatelje i sanja o svjetskom festivalu bevande na Hvaru kao tipičnog i najboljeg mediteranskog pića. Nastaju brojni ciklusi, posebno upečatljiv je onaj koji tematizira buljooke riblje oči, potom i erotski sa falusoidnim ribama i vaginalnim školjkama, da bi potom slijedili zanimljivi i dojmljivi pejzaži nadrealna ugođaja kakvim Mediteran i inače zrači po svojoj prirodi. Istodobno, njegov stan atelijer gdje živi sa suprugom Lelom i sinom Stipicom postaje stalna pošta zagrebačkih i hvarskih intelektualaca, slikara, pisaca, režisera i općenito ljudi sklonih umjetnosti, hedonizmu i originalnosti. Ti su se dani brzo zgušnjavali u dugim razgovorima i druženjima, a ljetovanja u Vrbovskoj i na Hvaru postajala su vremenom atrakcijom koja se tiče samo onih beskrajnih kraljevstva koja se mogu doživjeti na ladanju kraj obale čije su slike bogorodica i kamen crkvi stariji od pamćenja. Neko vrijeme radi kao direktor Likovnoga centra grada Zagreba, i tek nakon trideset godina od prve, 1991., događa se nova izložba u zagrebačkoj galeriji ”Quorum”, a poslije toga u ”Mirmari”. Onda slijede i druge. Otkriće stakla odnosno umjetnosti staklene fuzije i njezine podatne oblikovnosti događa se nakon 2000-te godine i zadnji je veliki izazov kojem se ovaj slikar izdašno prepustio. U tom mediju ponovo nastaju strukture i motivi viđeni i prije, ali sada posve drugačijega izgleda, gracilnog i reljefnog, koloristički snažnog unatoč mekoći svjetla koji prelijevaju staklene oblike dočaravajući svijet mora i podmorja. Umjetnost nije zbijeg, ona nije bespomoćno sudjelovanje u nekoj igri niti poklonstvo nekim moćnim silama koje žele razoriti prostore vremena u kojem živimo. Upravo obratno. Stvaralaštvo Jugana Splivala, njegova umjetnost što ne preza od iznenadnih i snažnih rješenja, iako je dugo bila samozatajna i privatna, to sada najbolje pokazuje. Kao što o moru i prekomorju, o onoj obali o kojoj se sanja čudesan san može usnuti svugdje, tako se i more i ribe Jugana Splivala nalazi u nezaboravnoj dimenziji između mašte i zbilje, tamo gdje se susreće zlatni jadranski otok i Zagrebačko podne. Link: Staklene ribe Jugana Splivala Jugan Splivalo studirao je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu i arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu (prof. Tompa, prof. i akad. slikar Vaništa) u Zagrebu. Diplomirao je pravo na Pravnom fakultetu. Poslije studija, radio je kao novinar na Hrvatskom radiju. Slikarstvom se bavi još od djetinjstva i član je HDLU-a. Educirao se kod hrvatskog slikara Otona Glihe i Oskara Hermana, recentnog predstavnika minhenske škole. Izložbe Zagreb – II. gimnazija Zagreb, Zavičajni klub studenata Otoka Hvara Hvar, Hvarska galerija Zagreb, Galerija “Quorum” Zagreb, Muzej Mimara, “Bedem ljubavi” Zagreb, Galerija “INA” Zagreb, Centar za likovni odgoj grada Zagreba Hvar, Općinska viječnica Jelsa Zagreb, Centar za likovni odgoj grada Zagreba Jelsa, Izložba na otvorenom Zagreb, galerija Badrov Mnogobrojne kolektivne izložbe “Splivalove slike izraz su njegove mediteranske prirode. One otkrivaju radost življenja, sklonost humoru. Slikar u njima izvrće stvari i mijenja im svakodnevno značenje, daje im drugi dublji, zagonetni smisao.” Akademik Vladimir Marković “Ovaj danas gotovo zaboravljeni mediteranski motiv, Splivalo uporno drži na životu u svojem slikarstvu. Splivalo ima vlastito prepoznatljivo strukturalno jedinstvo u načinu slikanja motiva svojih slika – posebno riba.” Dr. Marijan Susovski “Mrtve prirode u svojem je stvaralaštvu njegovao francuski ekspresionist Chaim Soutine, a kod nas Ante Kaštelančić. Kod Jugana Splivala vrhunac bizarnosti prizora jesu odstranjene riblje oči koje plivaju u crvenom amorfnom sadržaju. Odasvud nas s njegovih slika, kao nečista savjest, gledaju bistri i zamućeni pogledi riba.” Vlasta Tolić