retka slikovnica za decu nepoznat izdavač,autor i godina izdanja ( nema podataka upisanih) broš.16 str uklj.i korice ilustr.u boji sadržaj: -Lokomotiva -Kišobrani -Stabla -Šeširi -Kuća -Stolice -Pelerine dobro očuvana

Sjajna knjiga sa delovima za puzle, koje cine same stranice knjige. Vrlo interesantno za malu decu koja se tek upoznaju sa zivotinjama, selom i raznim predmetima koje postoje. Mi smo je rado kombinovali i koristili kada je beba sedela u stolici za hranjenje.

Katalog sa sledecim vrstama krmnog bilja: lucerka, ozimi stocni grasak ozima grahorica jara grahorica stocni kelj krni sirak sudanska trava trava. Sve lepo objasnjeno , opisano, ilustrovano. Institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad. kljucne reci knjiga knjiige krno bilje krmne biljke leguminoze lucerk crvena detelina bela detelina svedska detelina beli zvezdan kokotac dunjica jagodasta detelina belodun maljava grahrica seradela urov lupine konjska bob vigna jezevica macji rep livadski vijuk zuti ovsik bekmanij kukuruz ovas ozima raz jecam sirak sidanska trava stocna repa secerna repa cicoka krompir tikve krmni slez vestacki travnjaci proizvodnja stocne hrane na prirodnim travnjcima dbajovic dbajovic Sediste za lutke za bicikl Montira se na bicikl iza sedista za dete Malo je napuklo na dnu, ali nista strasno (pogledati sliku) Dimenzije 23x25x16 kljucne reci za pretragu decije decje sedalo sedala stolica stolice stolicica stolicice za ljuljasku ljuljaska za bicikl za biciklo bicikal biciklo sediste sedista za dete za decu namestaj namestaji namestaja sedenje za decicu deo delovi za yya ya metalni metalno metalna gvozdeni gvozdena gvozdeno resetkasto dete deca Kupindo - Kupovina preko Interneta Kupite Pokrenite prodaju Moj Kupindo Lista želja 34 Kako kupiti? Za firme Kupindo Kupite Sportska oprema Bicikli i oprema Bicikli Deciji bicikl Deciji bicikl Deciji bicikl slika 1 Deciji bicikl slika 2 Deciji bicikl slika 3 18 pregleda Deciji bicikl Kako da kupim? Cena: 5.000 din Stanje: Polovan bez oštećenja Garancija: Ne Isporuka: Pošta Post Express Plaćanje: Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Pouzećem Grad: Beograd-Lazarevac, Beograd-Lazarevac Prodavac dbajovic (2396) 100% pozitivnih ocena Pozitivne: 3040 Kupindo zaštita Veličina točka: 20 Tip: Drumski bicikl Proizvođač: TPT Deciji bicikl sa pomocnim tockicima za najmladji uzrast Koriscena ali u jako dobrom stanju Nema ostecenja Sitne ogrebotine od koriscenja za velicinu tocka nisam siguran da je 20, mislim da je manji, ali sam nesto morao da odaberem iz padajuce liste kljucne reci za pretragu bicikl bicikli bajs bajsovi bike bikes child childs children biciklov biciklovi bicikla bicikle decija decije decja decje za dete za decu za male mala male tpt trt bicikle sa pomocnim tockicima pomocni tockic pomocni tockici tocak tockovi za biciklu sediste pedala pedale sport sportski deca za decu bike bake lool lol lutke lutka ya za lutku lutke roye roze za devojcice devojcica sedista sediste igracka igracke dodatak dodaci plasticno plasticni drugo druga dbajovic na rasprodaji mojlink www com in rs popust na popustu polovne polovni kupindo jeftina jeftino knjige prodaja na prodaju prodajem

dd Pera Stefanović Rođen je u starosedelačkoj porodici u Prištini gde je završio osnovno obrazovanje, gimnaziju i Višu upravnu školu. Između dva rata, kao gimnazijalac, pripadao je naprednom omladinskom pokretu. Učestvovao je u NOB-u od 1941. godine. Posle rata bio je učesnik omladinskih radnih akcija „Brčko-Banovići“ i „Šamac-Sarajevo“ 1946. Bio je na značajnim funkcijama u politici i kulturi Kosova i Metohije. Radio je kao novinar i urednik u Radio Prištini (1951 – 1963), potom bio direktor Muzeja Kosova i Metohije (1963 – 1966), kada je otišao u penziju. Bio je član Saveta Republike Srbije. Prištinu je morao da napusti početkom septembra 1999. godine pod pritiskom albanskih terorista. U književnosti se javio krajem sedamdesetih godina prošloga veka najpre dramom `Tragovi tetoviranja` (Stremljenja, 1968), potom nizom pripovedaka iz života stare Prištine, oživljavajući ljude i događaje iz vremena kada je ovaj grad još bio orijentalna palanka. Ogledao se gotovo u svim književnim žanrovima od poezije, pripovetke, drame, romana do putopisa, aforizma i poezije za decu. Njegovo delo je bilo predmet dva magistarska rada. Dragan Lilić,na Filološkom fakultetu u Beogradu, 1985, bavio se jezikom njegovih pripovedaka, a Danica Radunović-Stolić, na Filološkom fakultetu u Prištini, 1996, pripovedačkim opusom vezanim za svet stare Prištine. Zastupljen je u brojnim izborima i antologijama srpske pripovetke. Knjiga pripovedaka `Svilene niti` bila je u lektiri za osmi razred osnovne škole po programu SAP Kosova. Dela su mu prevođena na albanski i turski jezik.

U vrlo dobrom stanju Engleski bez profesora : komična jednočinka / Ežen Jonesko ; [s rumunskog preveo Petru Krdu] Vrsta građe drama Jezik srpski Godina 1997 Izdavanje i proizvodnja Vršac : Književna opština Vršac, 1997 (Beograd : Žig) Fizički opis 34 str., [1] list s tablom ; 19 cm Drugi autori - osoba Krdu, Petru, 1952-2011 = Cârdu, Petru, 1952-2011 Biblioteka Nesanica Prevedeno prema: Englezeşte fǎrǎ profesor / Eugen Ionescu; izvornik na franc. jeziku Slika autora i beleška o delu na koricama. Jonesko, Ežen, 1909-1994 = Ionesco, Eugène, 1909-1994 Biblioteka NESANICA, 18. knjiga, Komična jednočinka, ćirilica, 40 str, 20 cm, Na kraju knjige zajednička fotografija: urednik Petar Krdu i Ežen Jonesko u jednom razgovoru u Parizu 9. septembra 1991. godine Ežen Jonesko (franc. Eugène Ionesco, rum. Eugen Ionescu) je bio francuski i rumunski dramski pisac. Njegovo ime po rođenju bilo je Euđen Jonesku. Rođen je u Slatini u Rumuniji, 26. novembra 1909. godine, a umro je u Parizu, 28. marta 1994. godine. Smatra se jednim od presudnih ličnosti za utemeljenje pravca „Teatar apsurda“. U dramskom radu, pored humora kao građu, je koristio apsurdnost i usamljenost ljudske egzistencije. Pored plodnog i značajnog dramskog rada, napisao je nekoliko pripovijedaka i eseja. Najznačajnije drame koje je Jonesko napisao su: „Ćelava pjevačica“ (1950. godine), „Lekcija“ (1951. godine), „Stolice“ (1952. godine), „Nosorog“ (1959. godine), „Kralj umire“ (1962. godine), „Šetnja po vazduhu“ (1963. godine) i „Makbet“ (1972. godine). Lični život Ežen Jonesko je rođen 1909. godine u Rumuniji, u porodici koja se često selila. Djetinjstvo je proveo na relaciji Rumunija-Francuska. Njegov otac je bio advokat. Roditeljima je bilo stalo do njegovog kvalitetnog školovanja, kako bi izabrao zanimanje koje bi mu omogućilo pristojan život. Sa tri godine imao je želju da postane prodavac vrućih kestena, a onda je želio da postane oficir, pa ljekar. Kada je u odraslim godinama sumirao svoje dječačke ambicije i želje došao je do zaključka kako je zapravo čitavo vrijeme htio da radi poslove koje imaju bilo kakve veze sa literaturom. Već od najmlađih dana mnogo ga je privlačilo pozorište, pa je u vezi s tim Ežen izjavio: „Sa majkom sam bio u Luksemburškom parku gde se nalazilo lutkarsko pozorište. Imao sam četiri godine, svi oko mene su se smijali, ali ja nisam. Majka je mislila da mi je dosadno i htjela je da napusti predstavu, ali ne, meni uopšte nije bilo dosadno, naprotiv – bio sam prikovan, očaran, gotov!“ Nakon što su mu se roditelji razveli svu brigu o njemu preuzela je njegova majka. U Bukureštu je studirao francuski jezik, književnost i filozofiju. Nakon studija je boravio u Parizu, gdje je otkrio veliku ljubav prema teatru. Jonesko se u Francuskoj smatra najvažnijim dramskim piscem nakon Drugog svjetskog rata. Isto tako, u njegovoj rodnoj Rumuniji važi za jednog od najvećih dramatičara. Njegova opsesija prema pozorištu trajala je cijeli život. Svoje prve pozorišne komade napisao je pedesetih godina prošlog vijeka, prvobitno na rumunskom, a zatim na francuskom. Godine 1936. se oženio, te je iz ovog braka rođena njegova ćerka kojoj je posvetio veliki broj priča za djecu. U Francuskoj se konačno nastanio 1942. godine. Francusko državljanstvo je dobio 1950. godine. Tu je objavio svoje prvo djelo, dramu „Ćelava pjevačica“, 1950. godine, koja mu je donijela jedno od vodećih mjesta među piscima avangardnog teatra. Zatim je napisao i objavio i druge apsurdne drame, kao i neka djela koja imaju politički karakter. Takva je bila njegova drama koju je objavio 1958. godine „Nosorog“. Njegov dramski rad zasnivao se na dramama koje su prožete dubokim razmišljanjima o grijehu, jeziku i smrti. Cijeli život je bio podvojen između francuske i rumunske kulture, njihovih jezika, vrijednosti i društvenih običaja, između očeve i majčine zemlje Francuske, za kojom je čeznuo kada je bio daleko od nje. Iako je najčešće pisao na fracuskom jeziku, najveća priznanja je dobio kao rumunski pisac. Tokom posljednjih godina života usmjerio se na druge žanrove u pisanju, kao što su autobiografije i romani. Svjetsku slavu je stekao na svojim dramama. Ežen Jonesko je umro 1994. godine u 86. godini života, u Parizu gdje je i sahranjen.

`Svinja je odličan plivač i druge pesme` predstavlja širi izbor pesama iz onih signalističkih poetskih žanrova koje sam svojevremeno imenovao kao: aleatorna, tehnološka, fenomenološka, kompjuterska, varijaciona, ready-made (nađena, gotova) i elementarna poezija. Većina ovih pesničkih oblika definisana je, kako u mojim manifestima i pratećim tekstovima, tako i u tekstovima (esejima) proučavalaca i tumača signalizma. Osnovu izbora čine ciklusi iz zbirki `Svinja je odličan plivač` (1971), `Kiberno` (1970), `Čorba od mozga` (1982) i `Pucanj u govno` (2001), a pojedine pesme preuzete su još iz `Algola` (1980), `Nokauta` (1984), `Sremskog ćevapa` (1991) i knjige `Chinese erotism` (1983). Pesme `Jela po porudžbini` i `Jaja na srpski način`, nastale (nađene) pre četrdesetak godina, ovde se prvi put objavljuju. Izvodi iz kritika preuzeti su iz prikaza zbirki od kojih je načinjen ovaj izbor, kao i onih eseja i studija gde su se kritički i teorijski tumačili žanrovi signalizma što ih poezija u ovom izboru oličava. M.T. Poezija, eseji i intermedijalni radovi Miroljuba Todorovića objavljivani su na više jezika u antologijama, zbornicima, katalozima, listovima i časopisima: Italije, Mađarske, Austrije, Nemačke, Francuske, Španije, Portugala... Miroljub Todorović rođen je 5. marta 1940. godine u Skoplju. Ratne godine proveo je kao izbeglica, sa majkom učiteljicom i sestrom, u mestima oko Velike Morave. Osmogodišnju školu učio je u Ćićevcu, Obrežu kod Varvarina i Lučini kod Stalaća. Godine 1954. sa porodicom prelazi u Niš gde završava gimnaziju. Prvu pesmu objavio je još kao učenik osnovne škole 1953. godine u beogradskom časopisu ``Pionir``. Prve ``ozbiljne`` pesme objavljuje, kao učenik gimnazije ``Stevan Sremac``, u niškom književnom časopisu ``Gledišta`` (1958), radio Nišu, niškim Narodnim novinama, sarajevskom ``Životu`` i zagrebačkom ``Poletu``. Bio je član niškog književnog društva ``Nestor Žučni`` koje mu je objavilo i prvu knjigu, poemu ``Planeta`` 1965. godine. Kao književnik i umetnik formirao se u krugu niških stvaralaca, kada se u njemu i rodila ideja o scijentizmu (signalizmu). Diplomirao je na pravosudnom odseku Pravnog fakulteta u Beogradu 1963. godine. Jedno vreme studirao je i na trećem stepenu istog fakulteta Međunarodno javno pravo. Kao član redakcije studentskog lista za kulturu ``Vidici`` učestvuje u studentskoj pobuni 1968. Tada je njegova pesma ``Koračnica Crvenog univerziteta`` umnožena u više hiljada primeraka i aklamacijom na studentskom zboru u zgradi Filozofskog fakulteta prihvaćena kao himna Beogradskog univerziteta. Sa grupom stvaralaca 1969. osniva neoavangardni književno-umetnički pokret signalizam, a sledeće godine pokreće Internacionalnu reviju ``Signal``. Radio je kao novinar, profesor u srednjoj školi, sekretar redakcije, urednik časopisa i kao savetnik za međurepubličku i međunarodnu kulturnu saradnju u Ministarstvu kulture Republike Srbije. Godine 1982. odlazi u penziju i u potpunosti se posvećuje književnom i umetničkom radu. U braku je sa Dinkom Todorović (rođena Petrović, u Bijeljini 1949), profesorkom fizike. Sin Viktor (1975), kao student molekularne biologije, učestvuje u Studentskom protestu 1996/97. Na predlog Studentskog parlamenta 1997. izabran je za studenta prorektora Beogradskog univerziteta što ondašnja vlast nije priznala. Posle završetka studija, (kao student generacije), i jednogodišnjeg rada u Institutu za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo, Viktor 1999. odlazi u Ameriku gde doktorira sa tezom ``CCN1 (CYR61): A NOVEL EXTRACELLULAR MATRIX INDUCER OF CELL DEATH``. Sada je na post.doc. studijama na Northwestern University u Čikagu. Oženjen je sa Carrie Franzen, takođe, doktorom genetike, s kojom ima kćer Maju. Nasmešenim likom trogodišnje Maje Todorović, ukolažiranim u vizuelnu pesmu ``Vreme signalizma – The Times of Signalism`` otvara se ovaj sajt Miroljuba Todorovića. Objavljene knjige poezije: Planeta (1965), Signal (1970), Kyberno (1970), Putovanje u Zvezdaliju (1971), Svinja je odličan plivač (1971), Stepenište (1971), Poklon-paket (1972), Naravno mleko plamen pčela (1972), Trideset signalističkih pesama (1973), Gejak glanca guljarke (1974), Telezur za trakanje (1977), Insekt na slepoočnici (1978), Algol (1980), Textum (1981), Čorba od mozga (1982), Gejak glanca guljarke (drugo prošireno izdanje, 1983), Chinese erotism (1983), Nokaut (1984), Dan na devičnjaku (1985), Zaćutim jeza jezik jezgro (1986), Ponovo uzjahujem Rosinanta (1987), Belouška popije kišnicu (1988), Soupe de cerveau dans l Europe de l Est (1988), Vidov dan (1989), Radosno rže Rzav (1990), Trn mu crven i crn (1991), Ambasadorska kibla (1991), Sremski ćevap (1991), Dišem. Govorim (1992), Rumen gušter kišu pretrčava (1994), Striptiz (1994), Devičanska Vizantija (1994), Glasna gatalinka (1994), Ispljuvak oluje (1995), U cara Trojana kozje uši (1995), Planeta (zajedno sa poemom Putovanje u Zvezdaliju drugo prošireno izdanje, 1995), Smrdibuba (1997), Zvezdana mistrija (1998) Električna stolica (1998), Recept za zapaljenje jetre (1999), Azurni san (2000), Pucanj u govno (2001), Gori govor (2002), Foneti i druge pesme (2005), Paralelni svetovi (2006), Plavi vetar (2006), Rana, reč i pesma (sa Dejanom Bogojevićem, 2007), Zlatno runo (2007), Ljubavnik nepogode, ( 2009), Svinja je odličan plivač i druge pesme, (2009), Glad za neizgovorljivim (2010), Kiborg (2013), Pandorina kutija (2015), Lovac magnovenja (2015). Knjige proze: Tek što sam otvorila poštu (epistolarni roman, 2000), Došetalo mi u uvo (šatro priče, 2005), Dnevnik 1982. (2006), Prozor (snovi, 2006), Šatro priče (2007), Laj mi na đon, Internet izdanje, (2007), Šoking-blu (šatro roman, 2007), Kisnem u kokošinjcu (šatro žvake, 2008), Boli me blajbinger (šatro roman, 2009), Torba od vrbovog pruća (2010), Dnevnik signalizma 1979 - 1983 (2012), Dnevnik 1985 (2012). Knjige eseja i polemika: Signalism (na engleskom,1973), Signalizam (1979), Štep za šumindere (1984), Pevci sa Bajlon-skvera (1986), Dnevnik avangarde (1990), Oslobođeni jezik (1992), Igra i imaginacija (1993), Haos i Kosmos (1994), Ka izvoru stvari (1995), Planetarna kultura (1995), Žeđ gramatologije (1996), Signalism Yugoslav creative movement (na engleskom,1998), Miscellaneae (2000), Poetika signalizma (2003), Tokovi neoavangarde (2004), Jezik i neizrecivo (2011), Vreme neoavangarde (2012), Stvarnost i utopija (2013), Nemo propheta in patria (2014). Knjige za decu: Miš u obdaništu (2001), Blesomer (2003). Antologije: Signalistička poezija (1971), Konkretna, vizuelna i signalistička poezija (1975), Yougoslavie et Catalans (1978), Mail Art - Mail Poetry (1980). Bookworks: Fortran (1972), Approaches (1973), Signal-Art (1980), Zlatibor (1990), Šumski med (1992). Poezija, eseji i intermedijalni radovi Miroljuba Todorovića objavljivani su na više jezika u antologijama, zbornicima, katalozima, listovima i časopisima: u Italiji, Mađarskoj, Austriji, Nemačkoj, Francuskoj, Španiji, Portugaliji, Švajcarskoj, Češkoj, Poljskoj, Litvaniji, Švedskoj, Rusiji, Finskoj, Islandu, Velikoj Britaniji, Danskoj, Holandiji, Belgiji, SAD, Kanadi, Meksiku, Urugvaju, Brazilu, Novoj Kaledoniji, Južnoj Koreji, Japanu i Australiji. Kao umetnik imao je dvanaest samostalnih izložbi: (Likovni salon, Niš, 1969.; Galerija Ateljea 212, Beograd, 1969.; Likovni salon Trbine mladih, Novi Sad, 1969.; Galerija Doma omladine, Beograd, 1970.; Galerija Studentskog kulturnog centra, Beograd, 1973.; Salon Muzeja savremene umetnosti, Beograd 1984.; Art Gallery, San Francisco, 1997., itd.) Izlagao je i na preko šest stotina kolektivnih međunarodnih izložbi crteža, kolaža, vizuelne poezije, mejl-arta i konceptualne umetnosti: (Muzej savremene umetnosti, Beograd, 1970; Galeria Sum, Reykjavik, 1972; Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb, 1974; Kyoto Municipal Museum of Art, Kyoto, 1974; Van Gogh Museum, Amsterdam, 1975; Aiichi Art gallery, Nagoya, 1975; National Art Gallery, Wellington, Novi Zeland, 1976; CAYC Gallery, Buenos Aires, 1977; Palazzo Strozzi, Firence, 1978; Gallery Maki, Tokyo, 1980; XVI Bienal de Sao Paulo, Sao Paulo, 1981; galleria Apolinaire, Milano, 1981; Kwan Hoon Museum of Arts, Seul, 1982; Umetnički paviljon ‘’Cvijeta Zuzorić’’, Beograd, 1982; Vanham galleria, Helsinki, 1983; 25 oktobarski salon likovnih I primenjenih umetnosti, Beograd, 1984; Kunstverein, Stadt Museum, Kassel, 1984; Centre Culturel Kanak, Noumea, Nouvelle Caledonie, 1986; Art Pool, Budapest, 1989; Scene jezika, Galerija ULUS, Beograd, 1989; Galerija kulturnog centra, Beograd, 1992; Yu Mail Art, Muzej savremene umetnosti, Beograd, 1994, Staatlishes Musem, Schwerin, 1996; ‘’Poesia totale’’, Mantova, 1998; Culturcentrum, Brugge, 1999; galerij c. de vos, Aalst, Belgija, 2002; itd). Zastupljen je u Biografskom leksikonu ``Srbi koji su obeležili XX vek (pet stotina ličnosti)``, ``Serbs who marked the 20th Century (five hundred persons)``, Beograd, 2006. Odlukom Vlade Republike Srbije, decembra 2007. godine, dobio je posebno priznanje za doprinos nacionalnoj kulturi Srbije (nacionalna penzija). O radu Miroljuba Todorovića i signalizmu odbranjene su tri doktorske disertacije (Jagelonski univerzitet u Krakovu, Poljska, 1980; Filološki fakultet u Beogradu 1991; Flozofski fakultet u Kosovskoj Mitrovici, 2002), objavljeno je dvadesetak monografskih publikacija i više od 2.700 prikaza, eseja i studija. Nagrade: ‘`Pavle Marković Adamov`` 1995. godine za poetski opus i životno delo. ``Oskar Davičo``, za najbolju knjigu objavljenu u 1998. godini (Zvezdana mistrija). ``Todor Manojlović`` 1999. godine, za moderni umetnički senzibilitet. ``Vukova nagrada`` 2005. godine, za izuzetan doprinos razvoju kulture u Srbiji i na svesrpskom kulturnom prostoru. Nagrada Vukove zadužbine 2007. za umetnost za zbirku poezije Plavi vetar. Nagrada ``Zlatno slovo`` 2008. za knjigu Šatro priče u izdanju Srpske književne zadruge kao najbolje knjige kratke proze objavljene u 2007. godini. Priznanje Krleža za životno delo 2010, Povelja za životno delo Udruženja književnika Srbije 2010. ``Zlatni beočug`` za trajni doprinos kulturi Beograda 2011. Mek povez, 260 str, 20 cm, tiraž 500 Tardis 2009

Ova knjiga nema veze sa sestrama Bronte Шарлот, Емили и Ен. Pročitajte dalji opis knjige. iz 2003. vrlo dobro očuvano - posveta na 1. predlistu. 99 str. Riječ je o nekoliko osobnosti okupljenih pod pseudonimom Sestre Brontë. Knjiga Teleportacija ljubavi miks je njihovih hiper-bilježaka koje su objavljene (u jednoj od mogućih verzija) u beogradskom Studentskom kulturnom centru 2004. U jednoj od verzija njihovih biografija Sestre su napisale: Živimo urednim i povučenim životom na vrhu brda, preko puta groblja sa psom i bavimo se spisateljskim radom . Strastvene smo obožavateljice Vesne Parun Probudim se od kurca i puna govana. I nije mi drago i nisam lucidna, ni svježa. Pjesničke figure natjerat će me na riganje i progutat će me lijenost i ono suprotno od motivacije. A provelo je rupu kroz mene i ona se sad širi tlom kojim hodam. Razboljela me samoća. Temperatura raste. Tjelesna viša od atmosferske. Plačem i to je zdravo za sinuse pune katrana. Osim aspirina nitko nije vjerovao mojoj bolesti. Pustili su me ovdje, neka skapavam sama. Nitko da mi kupi mandarine. A mislila sam da sve mogu i sve znam. I mogla sam. Sada više ne. Ništa ne znam i pretoplo je za pušenje, a to je nepodnošljivo. Zašto je suprotni spol toliko uporan a ja toliko nestabilna? Koliko su budalaština u stanju napričati sve zbog jedne najobičnije pičke? A taman se činilo kako je vrijeme bajki odavno prošlo. NAŠI MALI ŽIVOTI MOJE VELIKO SRCE Bila je fešta i trajala je tri dana. Imali smo tri kazete: Prodiđi, neki pank i Tomu Zdravkovića, čitava tri dana samo te tri kazete, posebno ova zadnja, osim u međuvremenima padanja u alkoholnu komu u kojoj se nije čulo ništa. U disku je bio fajrunt, i ja sam, nadajući se snošaju, rekla da imamo stan, vlasnica stana je morala pristati, uostalom, to je bila uspješna večer, jer su je te večeri prozvali noge diska, i to je bio sarkazam, naravno, ili smanjena vidljivost pod utjecajem nekih supstanci. Bilo je par gajbi pive, nebrojene plastične boce psihodeličnog vina, stakleni kanistar rakije na ormaru koji netko nije dobro zatvorio, pa je špina kapala i natapala čarape iz ladice. Povela sam ga u razgledavanje stana, on se htio jebat u kupatilu, a ja u spavaćoj sobi od staraca koja je imala veliko ogledalo na vratima ormara. Gledala sam se kako mičem karlicom i kako se drugo tijelo odmiče od mene dok ja padam u izmaglice nečega što je jednom davno bio san pravednika. Jelena se išla kupati s njim, sjedili su goli i brčkali se u kadi kao djeca kad je ušao Peco i rekao Dječurlija! Valjda su ga bili obuzeli očinski osjećaji. On se još htio jebat s Jelenom u sobi u kojoj sam ja spavala, ali Jelena mu nije dala. Ujutro je došla njegova cura s kojom se bio nedavno pomirio nakon što je ona izliječila navodni triper kojeg je pokupila štekajući se s nekim skejterima. U jedanaest ujutro, oni koji nisu spavali, vjerovali su Tomi kad je pjevao DOTAK’O SAM DNO ŽIVOTA I PAKAO I PONORE s orkestralnim krešendima vrsnog vojvođanskog pratnja-benda, srca su drhtala jer je govorio istinu, i kad je imao koncert u Americi, za sve je pare zakupio kat hotela i lokao i častio, to je bio čovjek! ALI TI MI DUŠU UZE TI PROKLETI ŽENSKI STVORE PA ZBOG TEBE NEMAM MIRA U SNOVIMA NI NA JAVI! Peco se zakačio na nju, jer je pričao sa mladim ženskim bićem malo dulje nego što li je u zadnjih deset godina KAKO DA TE TUGO MOJA nije ju htio pustiti sa žilavom upornošću, ona je popizdila KAKO DA TE MUKO MOJA negdje usred drugog dana oko dva ujutro je zvao rođake u Srbiju i napravio telefonski račun od osamsto kuna KAKO DA TE SRCE MOJE popili su joj špajzu od dvadeset litara vina ZA TRENUTAK ZABORAVI. Ona je spavala na balkonu, na razbijenoj slamnatoj stolici i šminka joj se izbrisala, nikad nije bila ljepša. Nikad se nisam toliko smijala, abdomenom, Bepo i Gile su zaspali na kauču, Bepi su lakom za nokte napisali na tintari fuck me, a Gileta su našminkali šminkom za usta DUBOKO JE DALEKO JE JA OSETIH SVU GORČINU DOTAK’O SAM DNO ŽIVOTA SAD VERUJEM U SUDBINU kad je upala njena mama tražeći osobne i brojeve telefona, prijeteći policijom, nakon što je susjeda Jehovin svjedok zvonila na vratima znam da imaš rođendan, ali dva dana za redom... a brat je lupao šakom po vratima iza kojih su bili njih dvoje izlazite, majmuni! Ja drmam vlasnicu stana: došla ti je mama, dok se ona pijana okreće na drugu stranu ŠIBALI SU MOJU DUŠU I ORKANI I TORNADA te mi uzimamo stvari i bježimo iz stana. ALI TI MI DUŠU UZE TI PROKLETA ŽENO MLADA. Dolazi policija, ispituje ju, te govore mami dobro, vidimo gospođo da je to obiteljska stvar sa vašom kćerkom, ona iz druge sobe viče boli me kurac za izbjeglice! iz obijesti. Kod Pece u stanu ona plače, njene suze su optužujuće, ali on se ne može prestati iživljavati nad njom PA ZBOG TEBE NEMA MIRA trči iz stana, koji je u stvari podrum bez struje U SNOVIMA NI NA JAVI ja izlazim za njom, i pijem votku u obližnjem kafiću, rigam u bijelom mramornom wc-u apsolutno pribrana i pokušavam počistiti učinjeno, ne ide mi, skupljam to ispod neke kante, izlazim na svježi zrak. Na raskršću bura žonglira s plastičnom vrećicom NA TRENUTAK ZABORAVI… Situacija nastala između mog i tvog tijela ne dotiče naš um. Sporazumno to nije najvažnije večeras. Moje mogućnosti su precijenjene od mene same. Tvoje mogućnosti su znatne. Fakbadi je moj večeras, išao na posao nakon cijele noći... I šta smo još ono rekli, divim ti se... zbog toga fakbadi koji je još jutros bio moj, a sada već nije, je prije bio fakbadi od prijateljice. Situacije između naših tijela su povezane strepnjom od spolnih bolesti, strepnjom od pogrešnog zaljubljivanja, od pogrešnih procjena. Ja želim više nego što mogu. Ja bih htjela, ali mi tijelo ne može. Ja sam u raskoraku između svoje želje i svojeg srca. Taj raskorak ispod kojeg zjapi ponor, u ponoru zvijeri tiho zavijaju, kažu nije ti ovo trebalo… JEBEM IM JA MATER SVIMA JEBEM IM JA MATER SVIMA NJIMA UDATIMA I OŽENJENIMA DEBELIMA MRŠAVIMA JEBEM IM JA MATER SVIMA GOLIMA I BOSIMA MAČKAMA I PSIMA NEK SI JEBU MATER SAMI SVOJIM IZUMIMA PROVODIMA FEŠTAMA I TULUMIMA NEK SI SAMI JEBU MATER TI IDIJOTI POLIGLOTI MAMLAZI BUDALE PREVARANTI TRAFIKANTI OŠTROKONDŽE LIZIMINDŽE KORUPTITI PERVERTITI NEZASITNI KARIJERISTI OGUGLALI ANARHISTI PREVARENI IDEALISTI DUPELISCI I LJUBIMCI NEK SI SAMI JEBU MATER TOČNO TAMO GDJE TO TREBA U ONAJ MRKLI KRATER KAMO HRLI SVJETSKA ŽBURA Ponekad na naše fešte banu neki gadni ljudi, neki preseratori, kafićki inventari, ljudi u kanotjerama ispod kožnih kaputa. Ali, tamo bude i hipi roditelja sa djecom, psima, kućom na kotačima i oni presvlačeći dijete daju podrugljive dijagnoze životnih situacija svih prisutnih. Neko zvoni na vrata energično; ULAZI POLICIJA i dok muzika još trešti, Marko se probija do jednog malog i jednog velikog policajca, od kojih priča samo ovaj veći glumeći bezuspješno autoritet. Zašto su vas pozvali? Zato jer niste normalni! Marko odrađuje standardnu točku nervoznog građanina: PA ZAR SE ČOVJEK NE MOŽE PROVESELITI U VLASTITOJ KUĆI?!! i onda prelazi u ležerno jer vidi da su panduri tupi i neagresivni, i iznad svake mjere zbunjeni. AJMO, LJUDI, POKUPITE CUGU I DROGU I IDEMO U KRČKU. Netko još pokušava staviti da svira ĐELEM, ĐELEM na kompjuteru, pa se i to stišava. Situacija se seli u drugu kuću nedaleko od prve. Naravno, idemo autom jer je fora. Susrećem nesuđenog ljubavnika-prijatelja kojemu je neugodno i nije baš sretan što će mu u kuću uletiti 30 ljudi koje ne poznaje. Mi bismo pričali često o životu, prijateljstvima koja su nam se raspala, nama samima, pričajući o 500 drugih stvari. Ili bih ja pričala i pričala, samo da ne moram reći ono što sam trebala, ono što ne mogu, a htjela sam, itd. I na kraju, kad sam mu rekla, sad mu je neugodno. Sati i sati razgovora, sati i sati pričanja. Brišeš prašinu s televizora. I svakog dana je ima sve više, i neminovno je da će je i sutra biti. Otkud dolazi prašina? Bi li ušla da zatvoriš prozore? Da li prašina dolazi iz svemira? Sati i sati brisanja prašine. Moja mama kaže ONA MALA OD MILKE UVIJEK JE VIDIN NA PROZORU KAKO TRESE KRPU. TO JE VRIJEDNA MALA. Da li si ti vrijedan i marljiv i iskren drug? Imaš li radne navike? Mamurluci su takva stoka. Čovjek se zapita u jednom trenutku kako može živjeti bez kompjutera, kada se navukao na mejla (gibsona) i tko bi rekao da je pošta institucija koja počiva na jednoj apstraktnoj ideji o povezivanju ljudi i informacija. A ja poznajem poštu = ustroj. Moj otac je proveo čitav radni život šećući od kancelarije do kancelarije, od šaltera do šaltera, od sastanka do sastanka samoupravljanja i radnog kolektiva, sa prekriženim rukama iza leđa. Bio neki shef tamo. Zato danas ima ukočeni mali i domali prst na ruci. Jebote, a! Profesionalne deformacije od potpisivanja dokumenata, naredaba, uredaba, popisa maraka, kuverti, razglednica, dopisnica, kuverti, kalendara. Ali, sam ja zato uvijek imala šiljila, gumica, papira, kemiski, olovaka, korektora, sve što djetetu treba. U našoj dnevnoj sobi mi imamo knjige o pošti, to je stari dobio, Prvi dani pošte, odmah uz knjige o Titu koje su kupovali na sindikalnoj prodaji, i na njoj su konjanici što jašu od dvorca do dvorca, filatelijske kataloge, do Harolda Robinsa, kako se ono zove, Lovci u mutnom, o Hauardu Hjuzu koji se obogatio od prodaje oružja Nijemcima i između ostalog prevozom pošte u malim avionima preko Atlantika, i onda je otišao u Holivud gdje je poludio. Bla, bla. A šta kaže pička? Pička vapi za prostranstvima, pička guta kilometre, automobile i vozače i njihove životne priče i sudbine, naplatne kućice, policajce, granične zone, pička guta ovo jutro kad bismo trebali krenuti...