Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Rugmaking: A Complete Introduction to the Craft of Rugmaking Nell Znamierowski Nell Znamierowski (13. kolovoza 1931. - 29. travnja 2021.) bila je američka tekstilna umjetnica. Znamierowski je rođen u Amsterdamu, New York.[1] Rođena je kao Aniela Znamierowska, jedino dijete Waclaw i Helene Wojnar Znamierowski i završila je srednju školu Wilbur H. Lynch u Amsterdamu 1949. [2] Diplomirala je likovnu umjetnost tekstilnog dizajna na Rhode Island School of Design 1953. [3], a uz Fulbrightovu stipendiju otputovala je u Finsku kako bi radila u Školi za industrijski dizajn, gdje se zainteresirala za Rya prostirke. Tijekom svoje karijere radila je na različite načine kao dizajnerica tiska, savjetnica za boje i dizajnerica tkanih tkanina uz poučavanje u školi Brooklynskog muzeja umjetnosti – gdje je također koordinirala program vlakana – i Fashion Institute of Technology.[ 4] Djela koja je izradila ili dizajnirala Znamierowski mogu se pronaći u zbirkama Muzeja američke umjetnosti Smithsonian [1], Muzeja Cooper-Hewitt [5] i Instituta za umjetnost u Chicagu [6], a ona je predstavljena u mnogim solo i skupne izložbe diljem Sjedinjenih Država.[3] Autorica je brojnih vodiča za tkanje, uključujući Korak po korak tkanje: potpuni uvod u zanat tkanja, uključujući fotografije u punoj boji (1967.) i Korak po korak tkanje: potpuni uvod u ćilimarski obrt (1972.).[7] Također je pisala za brojne publikacije o tekstilu, uključujući Craft Horizons, Piecework, American Craft, Handwoven i Fiberarts, te je držala predavanja i radionice tijekom svoje karijere.[4] Znamierowski je preminuo u New Yorku u dobi od 89 godina 29. travnja 2021. Misa zadušnica održana je 11. rujna 2021. u crkvi svetog Stanislava u Amsterdamu, NY, nakon čega je odmah uslijedio pogreb na groblju svetog Kazimira.

Hegel - Dijalektika, Logička Nauka Nova knjiga, 940 strana, format 23cm, izdanje Talija 2020. Nalazeći se pak pred pitanjem koji tekst Hegelove logike odabrati i prevesti, nismo se dvoumili, već nastranu stavili ujedno i tzv. malu i veliku logiku i usvojili srednju logiku, koja sadrži ne samo najzreliji i najdublji, nego i relativno najjasniji izraz Hegelove misli, naročito kad se on uzme onako kako je to nama izgledalo da se mora učiniti. Sam razvoj izraza nove Hegelove logike, ili tačnije, dijalektike, nametao nam je ovakvu našu odluku. Jer, pišući 1812, 1813 i 1816 godine svoju tzv. veliku logiku, Logičku nauku (Die Wissenschaft der Logik), u dve opširne knjige, Objektivnu logiku (nauka o biću i nauka o suštini) i Subjektivnu logiku (nauka o pojmu), Hegel je još uvek tražio i svoje shvatanje i svoj izraz, te je ovo delo nužno bilo prepuno nejasnosti, neravnina i utrpanosti, kakvo je ostalo čak i u izdanju iz 1831 u kojem je Hegel pokušao da ukloni ove porođajne mane svoga prvog dela o dijalektici. - S druge strane, kad je Hegel, uviđajući neophodnost jednog drugog dela koje bi sažeto ali i oštro razgovetno razložilo sve razvojne momente dijalektike, napisao 1817. godine svoju malu logiku pod istim naslovom: Logička nauka (Die Wissenschaft der Logik), u svojim Osnovima enciklopedije filozofskih nauka, nije on ni njome mogao biti zadovoljan. Postigao je doduše znatnu razgovetnost u raščlanjavanju i dokazivanju razvoja pojedinih dijalektičkih momenata deleći svoje izlaganje na mnoga poglavlja, odeljke, pododeljke i čak paragrafe, ali je sam tekst ostao preterano sažet i apstraktan. Međutim, i ovakva, mala Hegelova logika, ima veliku prednost prema velikoj ne samo svojom jasnošću, nego i time što, ispuštajući najveći deo diskusija već zastarelih doktrina Hegelovog vremena. Otsečnija i snažnija oblikom i izrazom svojim, mala Hegelova Dijalektika, je po sadržini zrelija, jer dolazi posle opširnog glavnog dela koje je nosilo u sebi mnoge tragove istraživanja pa gdešto i lutanja. - Ali ova tzv. mala Hegelova logika neće ostati malom: i umnogome apstraktna obogatiće se najkonkretnijim i najubedljivijim razmatranjima i primerima; i po svom sadržaju zrelija, ona će dalje sazrevati. U svoja 43 semesta Hegel je u 22 semestra predavao dijalektiku po ovome delu, priredio još dva njegova izdanja (1827. i 1830. godine) i u ovima dodao mnoge primedbe koje stoje skoro uz svaki paragraf i moćno razjašnjavaju i razvijaju tešku profesorovu misao, koja je u dodiru sa mladim duhovima morala postajati pokretnijuom, lakšom, providnijom, mlađom. Tako kroz tkanje ovog dela majstorov tanani analitički skalpel i moćni i sintetički čekić prošli su 22 puta, i djalektika je u njemu dobila svoju filigransku preciznost, a ono se obimom svojim udvostručilo. Primedbama proširena i razvijena, mala logika jeste ona osnova srednje logike koju će čitalac naći u prvom delu ove knjige.- Međutim, sa svim ovim primedbama, koje je Hegel dodavao tokom svojih predavanja, živo ovo delo, koje se razvijalo istovremeno nastavničkom i mislilačkom praksom njegovom, ostaće pritisnuto teškim Hegelovim perom. Tek posmrtno izdanje ovog dela, koje su priredili najprisniji Hegelovi učenici, donoseći, pored novih Hegelovih beležaka i dodataka, i sve usmene komentare učiteljeve koje su oni brižljivo beležili, može da pruži punu sliku žive te Hegelove dijalektičke nauke takve kakva se ona mogla neposredno čuti na Berlinskom univerzitetu, živo razvijana i predavana. Ali ovo izdanje daleko je već obimom svojim od one male logike koja mu stoji u osnovi, jer pored mnogih primedbi i beležaka koje je Hegel svojom rukom ispisao, i koje su delo udvostručile, tu je sad i živa Hegelova reč, tu su sad tumačenja i dodaci ((Erläuterungen und Zusätze), čine se knjiga još jednom udvostručila, tako da, izvaredno sažetoga stila i zbijenog teksta na svoje 454 stranice, ona se svojom obuhvatnošću može potpuno meriti sa tzv. velikom logikom, koja je, međutim ostala daleko od njene zrelosti i žive konkretnosti. Sad je jasno zašto nismo uzeli ni tzv. malu niti veliku, već ovu srednju Hegelovu logiku za osnovu ove knjige.