Naslov: Priručnik za političke radnike NOV i POJ - br. 2 - O Crvenoj armiji : povodom 27 godišnjice - Izdavač: Beograd : Propagandno odeljenje VŠ NOV i POJ Godina izdanja: 1945 Pismo: latinica Br. strana: 134 Format: 18 cm Povez: meki Knjiga je solidno očuvana iako je stara preko 75 godina: listovi su čisti i ravni, nigde nema podvlačenja, dopisivanja, obeležavaja (osim u sadržaju gde je nekoliko naslova štriklirano), `magarećih ušiju` i sl.; nekoliko poslednih listova i zadnja strana korica su blago zatalasani u vrhu. Knjiga je izdata februara 1945. godine, ratno izdanje, a štampana je u štampariji P.O.V.Š - Beograd na koricama : smrt fašizmu - sloboda narodu Na samom početku knjige: naredba Maršala Tita borcima, oficirima, podoficirima i politkomesarima NOV i POJ povodom dolaska Crvene armije na našu granicu VŠ NOV i POJ: https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%92%D1%80%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8_%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B1_%D0%9D%D0%9E%D0%92_%D0%B8_%D0%9F%D0%9E%D0%88 Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije i partizanskih odreda Jugoslavije je predstavljao vrhovno vojno rukovodstvo Narodnooslobodilačkog pokreta i imao ulogu rukovođenja oružanim snagama Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije tokom Narodnooslobodilačke borbe od jula 1941. do maja 1945. godine. Pogledajte i ostale antikvarne knjige koje trenutno imam u ponudi: https://www.kupindo.com/pretraga.php?Grupa=357&Pretraga=&CeleReci=0&UNaslovu=0&Prodavac=bebaimoca&Okrug=-1&Opstina=-1&CenaOd=&CenaDo=&submit=tra%C5%BEi Crvena armija

Knjiga sa karikaturama 158 strana Nekoriscena. Who`d be a mother? Bob Gibbs has produced 80 brilliant cartoons depicting the ups and downs of motherhood, from conception and morning sickness to mother types (Scrummy Mummy vs. Scummy Mummy), toilet training, school days and holidays. With jokes and pertinent quotes to complement the cartoons, this is not just a perfect mother`s day gift but a great present for all those not-so-perfect mothers! Who`d be a mother when...you find yourself shouting things like, I brought you into this world, and I can take you out. Feedback: What you get when your baby doesn`t appreciate the mashed banana and avocado.

Opis Karbon-grafitna četka, tvrda sa gornjim terminalom, bez opruge Dimenzije: 5k8k17.5mm Izlaz: kablovska papučica 2.8mm Klasa tvrdoće: SG375/tvrdo/ Kompatibilan sa sledećim modelima električnih uređaja: SPARKI ELTOS sa originalnom četkom šifra 129092 ili 129093 B i za modele - M 750, M 750E, M 850 (od 01.01.2003.), M 850 (od 01.01.2003.), M 850E (01.01.01), M 850E (01.01). M 910, M 910E, M 950, M 950E, M 1020, M 1020E, M 1050, M 1050E, MB 1200CE, Ks 75CE; BOSCH sa originalnom četkom šifra 1607014116 i za modele - GVS 6-115, GVS 6-125, GBH25E, GBH220SRE, GUF 4-22A, GVS 9-125, GVS 9-125CM, GVS5-, GVS2 9-125 150 ACE, PVS 550, PVS 600, PVS 620, PVS 620S, PVS 710, PVS 6-100; DEVALT za modele - DV165, DV514, DV567; AEG za modele - VS 115-125-600, GS 400; HILTI model - DAG 115S. Karbon-grafitna četka, tvrda sa gornjim terminalom, bez opruge Dimenzije: 5k8k17.5mm Izlaz: kablovska papučica 2.8mm Klasa tvrdoće: SG375/tvrdo/ Kompatibilan sa sledećim modelima električnih uređaja: SPARKI ELTOS sa originalnom četkom šifra 129092 ili 129093 B i za modele - M 750, M 750E, M 850 (od 01.01.2003.), M 850 (od 01.01.2003.), M 850E (01.01.01), M 850E (01.01). M 910, M 910E, M 950, M 950E, M 1020, M 1020E, M 1050, M 1050E, MB 1200CE, Ks 75CE; BOSCH sa originalnom četkom šifra 1607014116 i za modele - GVS 6-115, GVS 6-125, GBH25E, GBH220SRE, GUF 4-22A, GVS 9-125, GVS 9-125CM, GVS5-, GVS2 9-125 150 ACE, PVS 550, PVS 600, PVS 620, PVS 620S, PVS 710, PVS 6-100; DEVALT za modele - DV165, DV514, DV567; AEG za modele - VS 115-125-600, GS 400; HILTI model - DAG 115S.

Veći format tvrd povez Zagreb 2009 Prvo izdanje oko 300 strana u koloru Strip ODLIČNO očuvan Ovo luksuzno izdanje zbirka je svih dvanaest dijelova sage stripovske adaptacije Velike tajne predstave, epskog putovanja koje je Clive Barker, majstor horora, poduzeo u sfere fantastike. Priču je prilagodio Chris Ryall (Zombies vs. Robots), a crteže izradio Gabriel Rodriguez (George A. Romero’s Land of the Dead), dok sama zbirka predstavlja konačnu borbu dobra i zla koja se proteže kroz više desetljeća i dimenzija. Također su uključene galerije crteža Gabriela Rodrigueza, te Clivea Barkera, a Ryall i Rodriguez Veliku tajnu predstavu popratili su i bilješkama. Adaptacija: Chris Ryall, Crteži i naslovnica: Gabriel Rodriguez, Kolori: Jay Fotos, Galerije crteža: Gabriel Rodriguez i Clive Barker, Dizajn knjige: Neil Uyetake i Chris Mowry

Novi ne korisceni industriski senzori SICK GL6. Vise komada na stanju, opis u nastavku: - Features Sensor/ detection principle Photoelectric retro-reflective sensor, Dual lens Dimensions (W x H x D) 12 mm x 31.5 mm x 21 mm Housing design (light emission) Rectangular Sensing range max. ≤ 6 m 1) Sensing range ≤ 5 m 1) Type of light Visible red light Light source PinPoint LED 2) Light spot size (distance) Ø 8 mm (350 mm) Wave length 650 nm Adjustment None - Mechanics/electronics Supply voltage 10 V DC ... 30 V DC 1) Ripple ± 10 % 2) Power consumption 30 mA 3) Switching output PNP Switching mode Light/dark switching Switching mode selector Selectable via light/dark selector Signal voltage PNP HIGH/LOW VS - (≤ 3 V) / approx. 0 V Output current Imax. ≤ 100 mA 4) Response time < 625 µs 5) Switching frequency 1,000 Hz 6) Connection type Male connector M8, 4-pin Protection class III Weight 20 g Polarisation filter ✔ Housing material Plastic, ABS/PC Optics material Plastic, PMMA Enclosure rating IP67 Ambient operating temperature –25 °C ... +55 °C 10) Ambient storage temperature –40 °C ... +70 °C MTTFd: mean time to dangerous failure 2,526 years UL File No. NRKH.E348498 & NRKH7.E348498

Autor: Bradley R Schiller Povez: tvrd Br. strana: 851 Format: 22,5x28 Kolor! Brad Schiller`s text, The Economy Today, 11e, is noted for three great strengths: readability, policy orientation, and pedagogy. His accessible writing style engages students and brings some of the excitement of domestic and global economic news into the classroom. Schiller emphasizes how policymakers must choose between government intervention and market reliance to resolve the core issues of what, how, and for whom to produce. This strategic choice is highlighted throughout the full range of micro, macro, and international issues. Every chapter ends with a policy issue that emphasizes the markets vs. government dilemma. And Schiller packs his chapters with the facts of economic life—real stories and applications. This is a book that teaches economics in a relevant context with careful pedagogy. It is also the only principles text that presents all macro theory in the single consistent context of the AS/AD framework. Schiller, 11e is for students motivated by real-world policy issues who want to become economically literate. This is a book students actually READ. Schiller is also known for its cutting-edge and current coverage of today’s issues.

EVROZA: Mitja Velikonja **Potpuno nova, nekorišćena knjiga.** Jezik srpski Godina 2007 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Biblioteka XX vek : Knjižara Krug, 2007 (Beograd : Čigoja štampa) Fizički opis 154 str. ; 17 cm Drugi autori - osoba Dimitrijević, Branka Zbirka Biblioteka XX vek ; 162 ISBN 978-86-7562-060-0 (broš.) Napomene Tiraž 1.000 Na poleđini nasl. beleška o autoru Napomene i bibliografske reference uz tekst Bibliografija: str. 151-154. Predmetne odrednice Evrocentrizam Cilj knjige je da se istraže izvori, sadržaji, dimenzije i principi formiranja i delovanja evrocentrizma u Sloveniji koji se razvio prilikom ulaska Slovenije u Evropsku uniju. Knjiga ima uvod, odnosno Euvod, tri poglavlja: Eutopija, Ez/ldorado i Eugoizam i bibliografiju pod naslovom Eureka. Velikonjina analiza se može primeniti i na evrocentrični diskurs u drugim zamljama koje su nedavno primljene u Uniju, kao i na onaj u zemljama kandidatima. Kulturolog dr. Mitja Velikonja je vanredni profesor i istraživač na Fakultetu društvenih nauka na ljubljanskom univerzitetu. Centra lno područje njegovog naučnog interesovanja su kulturne, ideološke i mentaliteske promene u zemljama u tranziciji. Pored ove, autor je još četiri knjige: Masade duha (ZPS, Ljubljana, 2006), Bosanski religijski mozaik (ZPS, Ljubljana, 1998), Mitografije sedanjostij (Stud. založba, Ljubljana, 2003) i Religious Separation and Political Intolerance in Bosnia-Herzegovina (Texas A&M University Press, 2003). vs

Da bi se koristio potrebni su i dodatni senzori! 【Pouzdan bežični senzor vlažnosti tla】 Opremljen naprednim čipom, ECOVITT VH51 bežični senzor vlage u zemljištu prikuplja merač vlage u zemljištu u roku od 72 sekunde kada je potpuno umetnut u zemlju. Podaci se mogu preneti preko GV1000/GV1100 Vi-Fi mrežnog prolaza (prodaje se zasebno), a podaci uživo mogu biti prikazani u aplikaciji VS Viev Plus ili Ecovitt nakon završetka Vi-Fi konfiguracije. Podržava uparivanje sa različitim Ecovitt gatevai-om/konzolama: GV1100 gatevai (prodaje se zasebno) podržava do 8 VH51 senzora vlage u zemljištu i naziv kanala se može uređivati. U kombinaciji sa konzolom meteorološke stanice (HP2551/HP3500/HP3501), podržano je do 8 kanala VH51 senzora. Možete prikazati podatke o vlažnosti tla u realnom vremenu na ekranu. Kada ste povezani na konzolu VH0291, možete prikazati podatke o vlažnosti zemljišta u realnom vremenu na displeju. 【Otpremanje na Ecovitt Veather Server】 Podržite otpremanje na naš besplatni Ecovitt server za vremensku prognozu (ecovitt. net) da biste videli grafikon podataka o vlažnosti zemljišta i podatke o istoriji preuzimanja na veb lokaciji. Podrška za podešavanje i primanje obaveštenja putem e-pošte sa servera. Nazivi kanala se mogu uređivati na veb lokaciji, podržavaju daljinsko praćenje pomoću pametnog telefona, laptopa ili računara tako što ćete posetiti veb lokaciju 【Indoor &Outdoor】 IP66 vodootporni senzor vlage može se koristiti za biljke u saksijama u zatvorenom i na otvorenom, travnjak, baštu, farmu, itd. ★ Imajte na umu: Ecovitt VH51 senzor vlage u zemljištu je dizajniran samo za merenje vlage u zemljištu. Ne dodirujte kamen ili tvrdu kamenu zemlju.

Opis Da li mislite da unosite previše šećera? Koji procenat stanovništva vaše zemlje čine imigranti? Koliko košta podizanje deteta? Koliki porez plaćaju bogati? Koliko seksualnih partnera u proseku imaju muškarci, a koliko žene? Izdvojte minut da odgovorite na ova pitanja. Bez obzira na to koliko ste obrazovani, ova knjiga će pokazati da zapravo grešite. Bobi Dafi u ovoj fascinantnoj knjizi ispituje jedan od najrasprostranjenijih savremenih problema: činjenicu da mislimo kako je sve oko nas mnogo gore nego što u stvari jeste. Kroz niz najrazličitijih socijalnih pitanja poput dnevnog unosa šećera, gojaznosti, migrantske krize, sreće, seksa i maloletničkih trudnoća, Dafi otkriva ogroman jaz koji postoji između naše percepcije i stvarnosti, kao i implikacije tog nesklada u svetu postistine. Zasnovana na istraživanju u preko četrdeset zemalja i sprovođenju brojnih anketa, knjiga Zamke percepcije istražuje kako je došlo do toga da ne znamo osnovne činjenice o svetu koji nas okružuje, postavlja pred nas izazov suočavanja s našim pretpostavkama i pomaže nam da izgradimo neophodan kritički aparat u proceni „činjenica” s kojima se svakodnevno susrećemo. Prevod sa engleskog: Ana Stefanović *** „Zanimljivo i dobro potkovano informacijama. Dafi nudi smireni glas razuma u jeku naše nervoze oko sveta postistine.“ Lord Dejvid Vilets, izvršni predsednik fondacije Resolution „Sjajno štivo koje će vam omogućiti da bolje sagledate stvarnost. Ova knjiga će vam pomoći da razumete zašto je većina stvari koje mislite verovatno pogrešna.“ Hetan Šah, izvršni direktor Kraljevskog statističkog udruženja „Fantastično: na svakoj stranici su šokantni i prosvetljujući statistički podaci. Zamke percepcije vas lako mogu naterati da preispitate svoja najukorenjenija stanovišta.“ Džejmi Bartlet, autor dela The People Vs Tech

Potpuno novo, nečitano, kao iz knjižare. The Serbs Against the Wehrmacht - Miloslav Samardžić Godina izdanja: 2018 Broj strana: 256 Povez: Mek This book is a much needed addition to the historical record concerning Serbia and World War II. Meticulously researched and documented, it is a valuable resource for anyone seeking to understand this part of history.(Gregory A. Freeman, author of “The Forgotten 500“. Excerpt from the English edition.)“The Serbs vs. the Wehrmacht” by Miloslav Samardžić takes a complete U-turn in relation to conventional, directed historiography characteristic of socialist government systems. The author’s approach sends a clear message that the era when it was possible to use facts selectively is over. By applying the classical quantification method, he offers irrefutable data on the number of killed, wounded, and captured German soldiers. The documents clearly demonstrate the continuity, tenacity, and ubiquity of the Resistance and reflect the superiority of the general strategy and tactics pursued by the units of the Yugoslav Army (Chetniks under the command of General Draža Mihailović) over those of Josip Broz Tito’s Partisans (Communists). In the earlier, directed historiography, the latter had been depicted as the champions of the anti-Nazi struggle. In fact, as it is documented and shown in this book for the first time, in the fall of 1943 the Partisans disrupted the most massive anti-Axis offensive in the Balkans prior to the arrival of the Red Army. That anti-Nazi operation was undertaken by the Chetniks, who were attacked by the Partisans from the rear.(Col. Dragan Krsmanović, ret. Former Director of the Military Archive in Belgrade. Excerpt from the Serbian edition.)

Da li mislite da unosite previše šećera? Koji procenat stanovništva vaše zemlje čine imigranti? Koliko košta podizanje deteta? Koliki porez plaćaju bogati? Koliko seksualnih partnera u proseku imaju muškarci, a koliko žene? Izdvojte minut da odgovorite na ova pitanja. Bez obzira na to koliko ste obrazovani, ova knjiga će pokazati da zapravo grešite. Bobi Dafi u ovoj fascinantnoj knjizi ispituje jedan od najrasprostranjenijih savremenih problema: činjenicu da mislimo kako je sve oko nas mnogo gore nego što u stvari jeste. Kroz niz najrazličitijih socijalnih pitanja poput dnevnog unosa šećera, gojaznosti, migrantske krize, sreće, seksa i maloletničkih trudnoća, Dafi otkriva ogroman jaz koji postoji između naše percepcije i stvarnosti, kao i implikacije tog nesklada u svetu postistine. Zasnovana na istraživanju u preko četrdeset zemalja i sprovođenju brojnih anketa, knjiga Zamke percepcije istražuje kako je došlo do toga da ne znamo osnovne činjenice o svetu koji nas okružuje, postavlja pred nas izazov suočavanja s našim pretpostavkama i pomaže nam da izgradimo neophodan kritički aparat u proceni „činjenica” s kojima se svakodnevno susrećemo. Prevod sa engleskog: Ana Stefanović *** „Zanimljivo i dobro potkovano informacijama. Dafi nudi smireni glas razuma u jeku naše nervoze oko sveta postistine.“ Lord Dejvid Vilets, izvršni predsednik fondacije Resolution „Sjajno štivo koje će vam omogućiti da bolje sagledate stvarnost. Ova knjiga će vam pomoći da razumete zašto je većina stvari koje mislite verovatno pogrešna.“ Hetan Šah, izvršni direktor Kraljevskog statističkog udruženja „Fantastično: na svakoj stranici su šokantni i prosvetljujući statistički podaci. Zamke percepcije vas lako mogu naterati da preispitate svoja najukorenjenija stanovišta.“ Džejmi Bartlet, autor dela The People Vs Tech Povez knjige : mek Strana : 274 Format knjige : 21 cm Pismo : latinica

Nova knjiga, necitana, nema posvete. O još ponečem: Četiri eseja o preobilju - Gorazd Kocijančič Izdavač: Biblos Godina izdanja: 2022 Broj strana: 462 Format: 20 cm Povez: Broširani Sva četiri eseja o preobilju (a reč je o preobilju apofatičnog Ništa, Božije blagodati koja nam daruje sve, a ponajpre biće samo) sačinjena su iz dva dela: filosofsku raspravu prati teološki postskriptum ili coda, koja je pisana iz ugla hrišćanske vere, a ujedno je i poziv u tu veru. Gorazd Kocijančič se u najnovijoj knjizi, koja s Razbićem i Erotikom, politikom itd. čini filosofski sistem, usredsređuje na četiri teme: životinje, snove, jezik i ništa. Autorova izvođenja zasnivaju se na spoznanju da ja kao ipostas nisam sam svoj gospodar, da mi je vlastito biće darovano. A kao biće, koje niče iz apofatičnog Ništa, ne mogu dokraja prodreti u nedokučivost misaonih struktura koje su u osnovi svega bivajućeg. Iz te smerne ontološko-gnoseološke pozicije Kocijančič se poduhvata razmatranja savremene naučne dokse, uverenja da se stvari, kakve odista jesu, mogu pojmiti i izreći putem koji gradi nauka. Ali „štos nije u onome što govorim, nego u (samo)pozicioniranju govornika”. Moderna doksična pozicija nereflektovano upisuje ontologiju sveta u našu svakodnevnu svest. Otuda se prema životinjama i prirodi ophodimo kao da su nam sasvim na raspolaganju, snove smatramo nižim oblikom svesnosti, prouzrokovanim našim mozgom, odnosno mehanizmima nesvesnog. Povodom jezika krećemo na osi lažne dileme inatizam vs. konvencionalizam, dok Ništa, koje je temelj svega bivajućeg, neprestano negiramo. Smrt pretvaramo u događaj unutar samog sveta. Nasuprot takvom redukcionizmu novog doba Kocijančič postavlja (post)fenomenološku ipostatičku misao, koja se u odanosti totalitetu iskustva otvara za paradoks, za radikalnu Transcendenciju. Autor se pritom nadovezuje na misao Grka i svetih otaca, koji su znali da „putem askeze i molitve očišćeni noûs može ugledati logose sveta, pa čak i participirati u ‘dejstvima’ (enérgeiai) samog Boga”. – Iz pogovora U. Zabukovec Gorazd Kocijančič (1964) slovenacki filozof, pesnik, publicista i prevodilac. Od jevrejskih tekstova preveo je i komentarisao starozavetnu defterokanonsku knjigu Varuhovu i defterokanonske dodatke uz knjigu Danilovu, napisao je tekstualna objašnjenja za Knjige Makavejske u novom slovenackom standardnom prevodu Svetoga Pisma (Ljubljana 1996.), preveo je izabranu poeziju najslavnijeg srednjevekovnog jevrejskog pesnika Jehude Halevija (Ljubljana 1997) i spis Vrijeme i drugi modernog francuskogfilosofa Emanuela Levinasa (Ljubljana 1996).Plod njegovog bavljenja grčkom filosofijom je prevod i komentar Parmenidove poeme (Parmenid: Fragmenti, Maribor 1995) i Proklovih Osnova Bogoslovlja (Ljubljana 1999), a preveo je na slovenacki celokupna Platonova dela sa komentarima, zbog čega je 2005. godine po anketi Delaproglasen za licnost Slovenije.

Karakteristike proizvoda: Multimedijalni kurs - Flash MX - Macromedia Flash MX kroz 19 lekcija - Kreirajte atraktivne Web sadržaje - Kreirajte animacije i interaktivne kontrole - Uđite u svet igara i filmova Macromedia Flash MX je izuzetan alat koji vam omogućava da sa lakoćom kreirate atraktivne Web sadržaje. Ovaj kurs će vas naučiti kako se kreiraju animacije, interaktivne kontrole i sajtovi, igre i filmovi. Takođe ćete savladati upotrebu panela, unos grafike i zvuka i još mnogo toga. Sadržaj: 1.UVOD Dobrodošlica i sadržaj kursa Pregled Flash okruženja Šta je novo u Flash-u MX deo 1 Šta je novo u Flash-u MX deo 2 2.INTERFEJS I INSTALACIJA Pregled interfejsa Mreža Lenjiri i usmerivači Opcije Editing opcije 3. OSNOVE FLASH-A Vektorska vs. rasterska grafika Simboli i instance Deljene biblioteke ActionScript Pregled filmova Konvencije-zadavanja imena 4.TOOLBOX Pregled ToolBox-a Arrow Subselection Line Lasso Pen Text Tool Oval i Rectangle Pencil Brush Free Transform Fill Transform Tool Ink Bottle Paint Bucket i Eyedropper Eraser Hand i Zoom Color Selection 5.THE PANELS Pregled panela Toolbars Help paneli Library Common Libraryes Properties Align Color Mixer Color Swatches Info Scene Transform Action s Reference Debugger i Output Movie Explorer Accessibility Componen Parameters Sitespring 6.THE TIMELINE Podešavanje Timeline panela Layer-i Pregled frejmova i ključnih frejmova Rad sa frejmovima Pregled tviningovanja (Tweening) Povezivanje pokretom Povezivanje objektima Nagovestioci oblika Usmerivači kretanja Otisci objekta Labele frejma i komentari Akcije frejma Layer-i maski 7.KREIRANJE CRTEŽA Osnove crtanja i modifikovanja Modifikovanje simbola Modifikovanje instanci i gotovi objekti Transform meni Crtanje cveta 1.deo Crtanje cveta 2.deo 8.RAD SA BITMAPAMA Pregled bitmapa Modifikovanje bitmapa Iscrtavanje bitmapa 9.RAD SA VIDEOM Pregled videa Modifikovanje i kontrola 10.RAD SA TEKSTOM Pregled teksta Opcije teksta Modifikovanje teksta Tekst iz eksternih izvora 11.RAD SA ZVUKOM Importovanje i postavljanje zvuka Opcije zvuka Kompresija zvuka 12.PREGLED GRAFIKE Grafička interakcija Interakcija instanci i stekovanje Grupisanje i poravnanje 13.ARHITEKTURA FLASH-A Pregled arhitekture Flash-a Scene Video klipovi Nazivi instanci Hijerarhija u Flash-u Pristupanje Kontrola video klipova 14.INTERAKTIVNOST Dugmad (Buttons) Animirana dugmad Aktiviranje dugmadi Standradni kursori Povlačenje i otpuštanje Varijable 15.JEDNOSTAVAN FLASH SAJT Navigacioni panel Navigaciona dugmad Sadržaj - video klip Dupliciranje sadržaja Varijable i pozdravna poruka Labele frejmova Akcije prvog dugmeta Akcije dugmeta za dupliciranje Kontrola varijabli 16.JOŠ ACTIONSCRIPT-A Objekat Flash ActionScript funkcije 17.KOMPONENTE Pregled komponenti Ugrađene komponente Dodatne komponente Komponente u korisničkom formularu 18.PREDUČITAČI Pregled predučitača Jednostavan predučitač Pokazivač napretka Predučitač sa procentima 19.OPTIMIZOVANJE I PUBLIKOVANJE Dobra praksa Pregled protoka Formati za publikovanje Flash Publish Settings HTML Publish Settings HTML Code

Knjiga je potpuno nova, necitana, kao iz knjizare. Svoj među tuđima i tuđ među svojima : sudbina ruskog oficira i jugoslovenskog generala Fjodora Mahina - Andrej Vladimirovič Ganin Izdavač: Evoluta Godina izdanja: 2021 Broj strana: 464 Format: 22 cm Povez: Tvrdi Rođen je u tradicionalnoj kozačkoj oficirskoj porodici u Sibiru, napredovao je u činovima kao frontovski oficir u Prvom svetskom ratu. Po izbijanju revolucije je stupio u najcrveniju partiju – kod social-revolucionara odnosno „esera“. Posle Oktobarske revolucije je prišao boljševicima kod kojih je pravio karijeru „vojnog specijaliste“ – oficira pod komesarskom kontrolom. U novom naglom zaokretu prešao je na stranu „esera“, koji su se u tom trenutku već udružili sa belom gardom i predao je grad Ufu antiboljševičkim snagama. Bio je uspešan komandant antiboljševičkih snaga u Povolžju u leto i jesen 1918. Ipak nemirnog duha ponovo se uključio u zaveru – protiv lidera belogardejskog pokreta admirala A. V. Kolčaka i atamana A. I. Dutova, zbog čega je izgubio komandni položaj i morao je da beži iz Rusije u emigraciju. Pokušao je da se eksponuje u revolucionarnom duhu još jednom i bio je umešan u tajni rad esera na podršci Kronštatskom ustanku, pobune mornara u samom srcu boljševičke revolucije, u vojnoj luci kod Petrograda. U emigraciji skrasio se skrasio u Francuskoj ili Čehoslovačkoj – utočištima ruskih levih i „ružičastih“ emigranata, već je kao predstavnik organizacije Zemgor, koja se nalazila pod čvrstom kontrolom esera, stigao u Jugoslaviju, gde su se koncentrisali monarhistički orijentisani učesnici Građanskog rata i članovi njihovih porodica. U ovom neprijateljskom okruženju uspeo je da dobije simpatije birokrata iz centralnog aparata Ministarstva spoljnih poslova Jugoslavije, koji su mu pružali podršku dvadesetih i početkom tridesetih godina. Posle zavođenja šestojanuarske diktature sreća se ponovo okreće leđa F. J. Mahinu, koji je izgubio finansijsku podršku vlade jugoslovenskih diplomata. Utom u Beograd je stigao V. Pravdin – tajni agent sovjetske spoljnoobaveštajne službe, sa kojim je nemirni kozački pukovnik uspostavio veze, i od njega i bio vrbovan za rad u NKVD. Aktivno se bavio javnom komunističkom i prosovjetskom agitacijom sve do izbijanja Drugog svetskog rata. Okupio je oko sebe krug levičarski raspoloženih ruskih mladića, koji su postali okosnica ilegalne organizacije – Saveza Svojetskih Patriota tokom nemačke okupacije. Posle nemačke okupacije otišao je iz Beograda za Crnu Goru, i nakon toga nekoliko nedelja proveo je u štabu četničkog vođe Draže Mihailovića, Na kraju je prešao kod partizana i sve do kraja rata bio je u Vrhovnom štabu NOVJ. Napravio je vrsnu karjeru u Jugoslaviji, bio je osnivač istorijskog odeljenja VŠ NOVJ (budućeg istorijskog instituta Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije). Završio je rat sa zvanjem general-pukovnika NOVJ, bio je deo zvanične jugoslovenske delegacije u Moskvi 1945. Preminuo je u prvim mesecima posle rata. Sahranjen je u aleji narodnih heroja na Novom Groblju. Sve te ličnosti u sebi je spojio jedan čovek čiji je životni put rekonstruisan u ovoj knjizi na osnovu dokumenata ruskih i inostranih arhiva.

Knjiga je kao nova. Diana Budisavljević - Nataša Mataušić Izdavač: Laguna Godina izdanja: 2021 Broj strana: 399 Format: 25 cm Povez: Tvrdi Ko je bila, šta je uradila i zašto je osuđena na zaborav Austrijanka Diana Budisavljević, rođena Obekser (1891–1978), supruga uglednog zagrebačkog lekara Julija Budisavljevića, organizovala je tokom Drugog svetskog rata izuzetno uspešnu akciju kojom je od sigurne smrti iz ustaških logora izbavila najmanje 7000 srpske dece, organizovala njihov smeštaj i vodila detaljnu kartoteku kako bi roditelji nakon rata mogli da pronađu svoju decu. Akcija Diane Budisavljević je, po svom obimu, broju učesnika i broju spasene dece, predstavljala jednu od najsloženijih i nesumnjivo najhumanijih akcija takve vrste na području NDH i čitave okupirane Evrope. U nadasve teškim ratnim uslovima ova hrabra žena pronašla je snage da slobodno misli i pruža aktivan građanski otpor ustaškom režimu. Po postignutim rezultatima njen otpor je imao sva obeležja herojskog dela, koje je zaslužilo svoje mesto u pozitivnom istorijskom nasleđu. Ali desilo se upravo suprotno. Čim su na scenu stupile nove komunističke vlasti, toj heroini Drugog svetskog rata u potpunosti je onemogućen rad, oduzeta joj je kartoteka, a ona је potisnuta iz istorijskog sećanja. Potiskivanje zasluga Diane Budisavljević nije tipično samo za istoriografiju socijalističke Jugoslavije. U aktuelnom zamahu istorijskog revizionizma akcija spasavanja srpske dece postala je deo „humanitarne“ politike ustaškog režima, a ustaška država jedna civilizovana država koja je vodila brigu o svojim stanovnicima, pa tako i o srpskoj deci, koju je kao državne neprijatelje i „nepodobne“ elemente najpre strpala u logore, a onda ih „humano“ iz njih spasavala. Nasuprot ovom ideološkom lažiranju istorije, dugogodišnji istraživački rad istoričarke Nataše Mataušić, utemeljen na izvornoj arhivskoj građi, na dnevniku Diane Budisavljević i njenoj ostavštini, recentnoj literaturi i svedočenjima savremenika, izneo je na videlo mnoge dosad nepoznate činjenice, koje su ranije bile mistifikovane ili politizovane, i tako ispravio istorijsku nepravdu koja je učinjena ovoj velikoj humanitarki i heroini Drugog svetskog rata. Nataša Mataušić (1956, Beograd) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1983. završila je studije istorije i arheologije. Po završetku studija zapošljava se u Muzeju revolucije naroda Hrvatske kao kustoskinja u Zbirci fotografija, filmova i negativa. Stekla je 2005. stručno zvanje muzejske savetnice, a od 2016. na čelu je Sustava muzeja zadužena za sve kulturno-istorijske zbirke i istorijske zbirke. Autorika je tridesetak muzejskih izložbi, od kojih je izložba „El Shatt – zbjeg iz Hrvatske u pustinji Sinaja, 1944. – 1946.“, koju je organizatorski i stručno vodila, osvojila nagradu Hrvatskog muzejskog društva kao najbolji izložbeni projekat za 2008. godinu. Na temelju svog „Projekta transformacije Memorijalnog muzeja VŠ NOV i POJ i NKOJ u Zavičajni muzej otoka Visa“ realizovala je stalnu postavku pod nazivom „Ususret zavičajnom muzeju otoka Visa“. Koautorka je stalne postavke Memorijalnog muzeja u Jasenovcu i autorika Spomen-sobe posvećene Batinskoj bici u Batini. Predsednica je Upravnog vijeća Spomen-područja Jasenovac od 1997. i članica IHRA (Internacionalne organizacije za sjećanje na Holokaust) u MMWG-u (Radnoj grupi za memorijalne muzeje). Od 2011. članica je međunarodne ekspertske grupe za izradu nove zajedničke postavke bivših republika Jugoslavije u Državnom muzeju Aušvic-Birkenau. Aktivno je učestvovala na dvadesetak naučno-stručnih skupova koji se bave temama Drugog svetskog rata, kulturom sećanja, muzeologijom te fotografijom i filmom kao izvorima za proučavanje istorije. Autorka je više stručnih i naučnih radova te nekoliko knjiga i muzejskih kataloga, od kojih se mogu istaći: Jasenovac – radni logor i logor smrti, Zagreb, 2003, Jasenovac – Fotomonografija, Zagreb, 2008, Jasenovac – Brief History, Zagreb, 2011, Žene u logorima NDH, Zagreb, 2013, Fond filmske građe u Zbirci fotografija, filmova i negativa, Zagreb, 2004, El Shatt – zbjeg iz Hrvatske u pustinji Sinaja 1944. – 1946., Zagreb, 2008. Objavila je 2016. naučni recenzirani članak „Diana Budisavljević: The Silent Truth“ u Revolutionary Totalitarianism, Pragmatic Socialism, Transition. Volume one: Tito’s Yugoslavia, Stories Untold. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 3. februara 2020. odbranila je doktorsku disertaciju „Diana Budisavljević i građanska akcija spašavanja djece – žrtava ustaškog režima“.

Floyd Patterson (with Milton Gross) - Victory over myself Bernard Geis Associates, Random house, 1962. Prvo izdanje / First edition Tvrd povez, zastitni omot pohaban i lepljen za knjigu, 244 strane, ilustrovano, rashod Americke citaonice (sto ce reci da je knjiga pecatirana). SVE KNJIGE PRVOG IZDANJE IMAJU POTPIS FLOJDA PETERSONA, SREBRNIM MASTILOM NA CRNOM FORZECU! Potpis, autogram Flojda Petersona. U trenutku kada je osvojio titulu u teškoj kategoriji bio je najmlađi bokser kome je to pošlo za rukom, kasnije su njegov rekord oborili Mohamed Ali i Majk Tajson, ali će Peterson zauvek ostati upamćen kao prvi bokser koji je uspeo da povrati titulu u teškoj kategoriji. Postao je svetski šampion 1956, kada je u meču za upražnjenu titulu zbog povlačenja Rokija Marćana, nokautirao Arčija Mura. Izgubio je pojas 1959, pošto ga je na `Jenki stadionu` u Njujorku nokautirao Ingemar Johanson. Peterson mu je uzvratio istom merom godinu dana kasnije, a onda je, u trećem meču, posle devet meseci, nokautirao Šveđanina još jednom. Konačno, titulu mu je oduzeo Soni Liston, 1962. godine i to posle nokauta u prvoj rundi u Čikagu. Do povlačenja 1972. godine, Flojd Peterson je imao još tri prilike da povrati titulu u teškoj kategoriji, ali su ga u tome sprečili Liston - još jednom i Mohamed Ali - dva puta. U poslednjoj borbi u karijeri, Ali ga je pobedio tehničkim nokautom u sedmoj rundi. Flojd Peterson je profesionalnu karijeru okončao sa skorom od 55 pobeda (40 nokautom), 8 poraza i jednim nerešenim ishodom. Kao amater, osvojio je zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. godine, ali u lakoteškoj kategoriji, u kojoj je boksovao i kao profesionalac do 1956. Floyd Patterson (January 4, 1935 – May 11, 2006) was an American professional boxer who competed from 1952 to 1972, and twice reigned as the world heavyweight champion between 1956 and 1962. At the age of 21, he became the youngest boxer in history to win the title, and was also the first heavyweight to regain the title after losing it. As an amateur, he won a gold medal in the middleweight division at the 1952 Summer Olympics. He is recognised as one of the best heavyweights of all time.[4][5][6] In 1956 and 1960, Patterson was voted Fighter of the Year by The Ring magazine and the Boxing Writers Association of America. He was inducted into the International Boxing Hall of Fame in 1991. Early life Born January 4, 1935,[7] into a poor family in Waco, North Carolina, Patterson was one of eleven children. Savannah Joe Patterson was his first cousin from out of Arkansas, he went and visited during the early summer years. He experienced an insular and troubled childhood. His family moved to Brooklyn, New York, where Floyd was a truant and a petty thief. At age 10, he was sent to the Wiltwyck School for Boys, a reform school in West Park, New York, which he credited with turning his life around. He stayed there for almost two years. He attended high school in New Paltz, New York, where he succeeded in all sports.[8] Patterson took up boxing at age fourteen, and was training with the Bedford-Stuyvesant Boxing Association Gym.[9] Three years later, he won the gold medal in the 1952 Helsinki Olympics as a middleweight. In 1952, he won the National Amateur Middleweight Championship and New York Golden Gloves Middleweight Championship.[10] At that time he was spotted by Cus D`Amato, and trained at the Gramercy Gym. Patterson`s younger brother Raymond (born 1942) also became a professional heavyweight boxer and has lived in Gothenburg, Sweden, since 1965 and has worked as a truck driver at Volvo Lastvagnar after his boxing career.[11] Olympic results Round of 16: Defeated Omar Tebakka (France) on points, 3–0 Quarterfinal: Defeated Leonardus Jansen (Netherlands) by a first-round stoppage Semifinal: Defeated Stig Sjölin (Sweden) by disqualification in the third round Defeated Vasile Tiță (Romania) by a first-round knockout Patterson`s amateur record was 40 wins (37 by knockout) and 4 defeats. Patterson carried his hands higher than most boxers, in front of his face. Sportswriters called Patterson`s style a `peek-a-boo` stance. Professional career Patterson turned pro and steadily rose through the ranks, his only early defeat being an eight-round decision to former light heavyweight champion Joey Maxim on June 7, 1954, at the Eastern Parkway Arena in Brooklyn, New York. Championship Patterson in 1957 Although Patterson fought around the light heavyweight limit for much of his early career, he and manager Cus D`Amato always had plans to fight for the Heavyweight Championship. In fact, D`Amato made these plans clear as early as 1954, when he told the press that Patterson was aiming for the heavyweight title.[12] However, after Rocky Marciano announced his retirement as World Heavyweight Champion on April 27, 1956, Patterson was ranked by The Ring magazine as the top light heavyweight contender. After Marciano`s announcement, Jim Norris of the International Boxing Club stated that Patterson was one of the six fighters who would take part in an elimination tournament to crown Marciano`s successor. The Ring then moved Patterson into the heavyweight rankings, at number five.[13] Patterson vs. Moore After beating Tommy `Hurricane` Jackson in an elimination fight, Patterson faced Light Heavyweight Champion Archie Moore on November 30, 1956, for the World Heavyweight Championship. He beat Moore by a knockout in five rounds and became the youngest World Heavyweight Champion in history, at the age of 21 years, 10 months, 3 weeks and 5 days. He was the first Olympic gold medalist to win a professional heavyweight title. Ingemar Johansson knocks out Floyd Patterson and becomes boxing heavyweight champion of the world, June 26, 1959. Patterson vs. Johansson I, II & III After a series of defenses against fringe contenders (Hurricane Jackson, Pete Rademacher, Roy Harris,[14] and Brian London), Patterson met Ingemar Johansson of Sweden, the number one contender, in the first of three fights. Johansson triumphed over Patterson on June 26, 1959, with the referee Ruby Goldstein stopping the fight in the third round after the Swede had knocked Patterson down seven times. Johansson became Sweden`s first World Heavyweight Champion, thus becoming a national hero as the first European to defeat an American for the title since 1933. Patterson knocked out Johansson in the fifth round of their rematch on June 20, 1960, to become the first man in history to regain the Undisputed World Heavyweight Championship. Johansson hit the canvas hard, seemingly out before he landed flat on his back. With glazed eyes, blood trickling from his mouth and his left foot quivering, he was counted out. Johansson lay unconscious for five minutes before he was helped onto a stool. A third fight between them was held on March 13, 1961, and while Johansson put Patterson on the floor, Patterson retained his title by knockout in the sixth round to win the rubber match in which Patterson was decked twice and Johansson once, in the first round. Johansson had landed both right hands over Floyd`s left jab. After getting up from the second knockdown, Floyd abandoned his jab and connected with a left hook that knocked down Johansson. After that, Patterson came on with a strong body attack that wore down Johansson. In the sixth round, Johansson caught Patterson with a solid right. But the power in Johansson`s punches was gone. Patterson won the fight in the sixth round by knockout.[15] After the third Johansson fight, Patterson defended the title in Toronto on December 4 against Tom McNeeley and retained the title with a fourth-round knockout.[16][17] However he did not fight number-one contender Sonny Liston. This was due in part to Cus D`Amato, who did not want Patterson in the ring with a boxer with mob connections. As a result, D`Amato turned down any challenges involving the IBC. Eventually, due to a monetary dispute with Jimmy Jacobs, Patterson removed D`Amato from handling his business affairs and agreed to fight Liston. Patterson vs. Liston I & II Leading up to the fight, Liston was the major betting-line favorite, though Sports Illustrated predicted that Patterson would win in 15 rounds. Jim Braddock, Jersey Joe Walcott, Ezzard Charles, Rocky Marciano and Ingemar Johansson picked Patterson to win. The fight also carried a number of social implications. Liston`s connections with the mob were well known and the NAACP was concerned about having to deal with Liston`s visibility as World Champion and had encouraged Patterson not to fight Liston, fearing that a Liston victory would tarnish the civil rights movement.[18] Patterson said John F. Kennedy also did not want him to fight Liston.[19] Patterson lost his title to Liston in Chicago on September 25, 1962, by a first-round knockout in front of 18,894 fans. The two fighters were a marked contrast. In the ring, Liston`s size and power proved too much for Patterson`s guile and agility. However, Patterson did not use his speed to his benefit. According to Sports Illustrated writer Gilbert Rogin, Patterson did not punch enough and frequently tried to clinch with Liston. Liston battered Patterson with body shots and then shortened up and connected with two double hooks high on the head. The result at the time was the third-fastest knockout in boxing history.[20] After being knocked out, Patterson left Comiskey Park in Chicago wearing dark glasses and a fake beard for the drive back to New York. After the fight, questions were raised on whether the fight was fixed to set up a more lucrative rematch. Overnight, Patterson seemed to lose his public support as a result of his swift knockout.[21] Despite the defeat, Patterson won $2 million, to be paid over 17 years.[22] The rematch was set for April 1963; however, Liston injured his knee swinging a golf club and the fight was delayed three months to July 22. In Las Vegas that night, Patterson attempted to become the first boxer to win the heavyweight title three times, but Liston once again knocked him out in the first round. Patterson lasted four seconds longer than in the first bout. After the title Following these defeats, Patterson went through a depression. However, he eventually recovered and began winning fights again, including top victories over Eddie Machen and George Chuvalo; the Chuvalo match won The Ring`s `Fight of the Year` award.[23] Muhammad Ali Patterson was now the number-one challenger for the title held by Muhammad Ali. On November 22, 1965, in Las Vegas, in yet another attempt to be the first to win the world heavyweight title three times, he went into the fight with an injured sacro­iliac joint in a bout in which Ali was clearly dominant.[24] Ali called Patterson an `Uncle Tom` for refusing to call him Muhammad Ali (Patterson continued to call him Cassius Clay) and for his outspokenness against black Muslims.[25] Before the match, Patterson had said: `This fight is a crusade to reclaim the title from the Black Muslims. As a Catholic, I am fighting Clay as a patriotic duty. I am going to return the crown to America.` Instead of scoring a quick knockout, Ali mocked, humiliated and punished Patterson throughout the fight but was unable to knock him out before the referee finally stopped the fight in the 12th round.[26][27] End of career Patterson remained a legitimate contender. In 1966 he traveled to England and knocked out British boxer Henry Cooper in just four rounds at Wembley Stadium. Patterson tried his hand at acting. He is seen in this 1968 The Wild Wild West episode as a landowner who is in danger of losing his property.[28] When Ali was stripped of his title for refusing induction into the military, the World Boxing Association staged an eight-man tournament to determine his successor. Patterson fought Jerry Quarry to a draw in 1967. In a rematch four months later, Patterson lost a controversial 12-round decision to Quarry. Subsequently, in a third and final attempt at winning the title a third time, Patterson lost a controversial 15-round referee`s decision to Jimmy Ellis in Stockholm, in 1968, despite breaking Ellis`s nose and scoring a disputed knockdown. In September 1969 he divorced his first wife, Sandra Hicks Patterson, who wanted him to quit boxing, while he still had hopes for another title shot. Patterson continued on, defeating Oscar Bonavena in a close fight over ten rounds in early 1972. At age 37, Patterson was stopped after seven rounds with a cut eye while still competitive in a rematch with Muhammad Ali for the NABF heavyweight title on September 20, 1972.[29] The defeat proved to be Patterson`s last fight, although there was never an announcement of retirement. Retired life In retirement, he and Ingemar Johansson became good friends who flew across the Atlantic to visit each other every year and he served two terms as chairman of the New York State Athletic Commission.[30] He was also inducted into the International Boxing Hall of Fame in 1991.[31] Patterson lived in New Paltz, New York, for many years with his second wife, Janet Seaquist.[32] They had two daughters, Jennifer and Janene.[33] In 1982 and 1983 he ran the Stockholm Marathon together with Ingemar Johansson.[34] He completed the 1983 New York City Marathon in 3:35:27.[35] His adopted son, Tracy Harris Patterson, was a world champion boxer in the 1990s and was trained by Floyd during part of his career. They are the first father and son to win world titles in boxing.[36] Floyd also trained Canadian heavyweight Donovan `Razor` Ruddock in 1992 for his fights with Greg Page, Phil Jackson, and Lennox Lewis.[37] The New Paltz High School football field was named `Floyd Patterson Field` in 1985.[38] Death Floyd Patterson`s grave Patterson suffered from Alzheimer`s disease and prostate cancer in his final years. He died at home in New Paltz, on May 11, 2006, at the age of 71.[39] His body was buried at New Paltz Rural Cemetery in New Paltz, Ulster County, New York.[40][41] Quotes `It`s easy to do anything in victory. It`s in defeat that a man reveals himself.`[42] `They said I was the fighter who got knocked down the most, but I also got up the most.`[43] (This quote was used in the tenth episode of the 2009 TV series V.) `When you have millions of dollars, you have millions of friends.`[44] On boxing: `It`s like being in love with a woman. She can be unfaithful, she can be mean, she can be cruel, but it doesn`t matter. If you love her, you want her, even though she can do you all kinds of harm. It`s the same with me and boxing. It can do me all kinds of harm but I love it.`[45]

K283 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Ponos vragova Darko Macan (Zagreb, rujan 1966.) je hrvatski romanopisac i autor stripa. Diplomirao je povijest i arheologiju 1994. godine na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, a pisanjem se profesionalno bavi od 1986. g. Stripom se počeo baviti u osnovnoj školi, a profesionalno za vrijeme studija: u siječnju 1988. objavljuje prve gegove `Bočka` i prve stranice licencnog `Toma i Jerrya`. Slijede, uz brojne kraće stripove, `Kolumbo` u Večernjem listu, `Salomon` u sarajevskoj Nedjelji, `Walter Egg` u Patku i Kvadratu, `Volim TV` u Glasu Slavonije, `Pirati` (prekrštavani u `Surfere` i `Hakere`) u nekoliko časopisa te, od 1992, `Borovnica` u Modroj lasti. Usporedo s crtanjem, počinje pisati strip scenarije za domaće i inozemne izdavače. Među potonjima ističu se za nagradu Eisner nominirani `Grendel Tales` (s crtežima Edvina Biukovića) te scenariji u okviru serija `Tarzan` (crteži Igora Kordeja), `Star Wars`, `Hellblazer`, `Sandman Presents`, `Captain America`, `Soldier X`, `Donald Duck` i `Mickey Mouse`. Od scenarija za hrvatsko tržište valja spomenuti serijale `Svebor i Plamena` (u Modroj lasti, crteži Gorana Sudžuke i Matije Pisačića), `Saša` (u Frci, crteži Gorana Sudžuke i Roberta Solanovića), `Komarac` (u Zvrku, crteži Štefa Bartolića), `Mister Mačak` (u Prvom izboru, crteži Roberta Solanovića) te `Dick Long` (U Playboyu, crteži Štefa Bartolića). Godine 1995. dobio je dvije nagrade vinkovačkog Salona stripa za scenarij, a 2001. g. je bio još jednom nominiran za Eisnera, za kratku priču `A Prayer to the Sun` (crteži Edvina Biukovića). Paralelno se baveći prozom, Macan je objavio četrdesetak priča (većinom žanra znanstvene fantastike), za koje je četiri puta nagrađen nagradom SFERA. S Tatjanom Jambrišak uredio je sedam zbirki hrvatske znanstvene fantastike. Piše romane za djecu od kojih je prvi, `Knjige lažu!` dobio državnu nagradu `Grigor Vitez` kao najbolja knjiga za djecu, a 2008. godine dobio je SFERU za roman `Dlakovuk`. Urednik je strip časopisa Q strip. Bibliografija Bočko Dlakovuk i nagrada SFERA Stripovi Scenarist i crtač Bočko (svezak; samizdat, 1992.) Čubi i Ćebe (mini; samizdat, 1997.) Borovnica (album; Školska knjiga, 1998.) Spiro Spermij (mini; samizdat, 1999.) Borovnica 2: Borovnica protiv Paje Pauka (Mentor, 2005.) Kolumbo (sabrano izdanje; Mentor, 2007.) Pirati: Cio svijet na internet! (sabrano izdanje; Mentor, 2007.) Borovnica 3: Borovnica predvodi čopor (Mentor, 2008.) Scenarist Citati (album s Edvinom Biukovićem; Stripagent, 1993., 2000.) Strossmayer (album s Radovanom Devlićem i Dušanom Gačićem; Glas koncila, 1993.) Grendel Tales: Devils and Deaths (album s Edvinom Biukovićem; Dark Horse, 1996. prevedeno 2003. kao Ponos vragova; Nacional, 2003.) X-Wing: The Phantom Affair (album s Mikeom Stackpoleom i Edvinom Biukovićem; Dark Horse, 1997.) Tarzan: Carson of Venus (album s Igorom Kordejem; Dark Horse, 1999.) Star Wars: Vader`s Quest (album s Daveom Gibbonsom; Dark Horse, 2000.) Star Wars: Chewbacca (album s desetak crtača; Dark Horse, 2001.) Komarac: Prop`o plan (album sa Štefom Bartolićem; Profil, 2001.) Star Wars: Jedi vs Sith (album s Ramonom Bachsom; Dark Horse, 2002.) La Bete Noire 1-5 (svesci s Milanom Jovanovićem; Drugi pogled, 2001/2.) Mister Mačak (album s Robertom Solanovićem i Tihomirom Tikulinom; Bookglobe, 2002.) Cable: The End (album s Igorom Kordejem, Davidom Tischmannom i Mikeom Huddlestoneom; Marvel, 2003.) Svebor i Plamena 1 i 2 (s Goranom Sudžukom i Matijom Pisačićem, sabrano i objavljeno u integralnoj verziji; Fibra, 2007.) Mali Guj i njegov Zmuj (s Franom Petrušom; Mentor, 2008.) Hrvatski velikani (s raznim crtačima; Astoria, 2007.-2008.) Proza Knjige lažu! (roman; Znanje, 1997.) Ona koju vole bogovi (roman s Tatjanom Jambrišak, Goranom Konvičnim i Damirom Starešinićem, u zbirci Zagreb 2014; SFERA, 1998.) Koža boje masline (kratki SF roman, u zbirci Dvije tisuće šarenih aliena; SFERA, 2000.) Pavo protiv Pave (roman, Mozaik knjiga, 2002.; nagrada Grigor Vitez) Teksas Kid (i još neka moja braća) (priče; Biblioteka Sfera, Mentor, 2003.) Žuta minuta (Rock `n` roll bajka; Autorska kuća, Zagreb, 2005.; nagrada Grigor Vitez) Stripocentrik (Kvintalove tjedne kartice) (esejistička proza; Mentor, 2005.) Dlakovuk (roman za djecu; Knjiga u centru, 2007.) Macan čita - Obdukcija SF žanra u Hrvata (kritike; Mentor, 2007.) Hrvatski strip 1945.-54. (Mentor, 2007.) Urednik izdanja Q strip Duboko i slano Biblioteka Sfera Biblioteka Q Stripovi za djecu XXI. stoljeća Fantastične priče za djecu XII. stoljeća Hrvatski velikani Edvin `Eddy` Biuković (Zagreb, 22. lipnja 1969. - Zagreb, 5. prosinca 1999.), hrvatski autor stripa. Životopis Prvi strip, `Dokaz`, objavio je na osamnaesti rođendan, 1987. u `Patku`, gdje je kasnije kreirao i popularog Salvatorea, strip o malom gubavcu koji stalno gubi dijelove tijela. Nakon odslužene vojske i kratkotrajnog rada za gornjemilanovačke `Dečje novine` (za koje je nacrtao dvadesetak stranica nikad dovršenog stripa `Glad`), Eddy je oko dvije godine povremeno radio za njemački časopis `Gespenster`. Priče koje je za taj časopis radio s Darkom Macanom, kao i druge njihove suradnje, sabrane su albumu `Citati`, objavljenom u dva izdanja, 1993. i 2000. godine. Od 1992. do 1994. g. u Modroj lasti crtao je strip `Koko` po popularnim romanima Ivana Kušana. Dvije epizode tog stripa, `Ljubav ili smrt` te `Koko u Parizu` sabrane su 2000. u album `Koko`. U isto vrijeme za fanzin `Endem` stvorio je novu geg-seriju `Funny Comix`, pod pseudonimom Pepe Orbito. Od 1993. radio je mahom za američke izdavače, crtajući serije `Grendel Tales`: Devils & Deaths te Grendel Tales:Devil`s Choices (scenarij Darka Macana, album objavljen 1996.), `X-Wing Rogue Squadron`: The Phantom Affair (scenarij Darka Macana, album 1997.), Star Wars: The Last Command (scenarij Mikea Barona po romanu Timothya Zahna, album 1999.) i Human Target (scenarij Petera Milligana, album 2000.), te niz kraćih stripova u izdanjima poput `Strange Adventures` i `Weird War Tales Special`. Bavio se i animacijom te ilustracijom. Kao najbolji mladi autor nagrađen je 1992. na vinkovačkom Salonu stripa, a 1995. je dobio nagradu `Russ Manning` kao crtač koji najviše obećava. Bio je jedan od najuspješnijih hrvatskih autora stripa, ali je preminuo mlad ne napunivši ni 30 godina. Umro je u Zagrebu, nakon kratke i teške bolesti.

K20 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Igor Kordej (Zagreb, 23. lipnja 1957.) hrvatski je crtač stripa, scenarist, ilustrator, grafički dizajner i scenograf. Pohađao je zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti, grafički odsjek (1972. – 1977.) i Akademiju likovnih umjetnosti, grafički odsjek (1977. – 1979.). Novi kvadrat Od svoje osamnaeste godine profesionalno se bavi grafičkim dizajnom, a od svoje devetnaeste godine stripom, postavši članom grupe crtača stripa Novi kvadrat (1976. – 1979.),[2] u okviru koje objavljuje stripove u mnogim omladinskim časopisima toga doba (Polet, Vidici, Studentski list, Pitanja). Grupa Novi kvadrat 1979. godine dobiva vrlo prestižnu jugoslavensku Nagradu Sedam sekretara SKOJ-a. Studio SLS Početkom osamdesetih Kordej se ponovo udružuje s Mirkom Ilićem u studiju SLS (kratica za “Sporo, loše i skupo”) i usredotočuje se uglavnom na izradu omota za albume jugoslavenskih pop-izvođača. Nakon prekida suradnje nastavlja sa samostalnom karijerom u jugoslavenskim časopisima glavne struje (Start, Studio, Fokus, Arena) na polju ilustracije i grafičkog oblikovanja, kreirajući naslovnice, filmske[3] i kazališne plakate,[4] logotipe i omote za albume pop-glazbe.[5][6] Rad za inozemno tržište Od 1986. godine nadalje prisutan je na europskom tržištu stripa u Francuskoj, Njemačkoj i Španjolskoj, a od 1989. i na američkom tržištu (Heavy Metal Magazine). Iz tog perioda najznačajnije je djelo album Les cinq saisons – Automne (scenarist je Nenad Mikalački Django), koji je 1990. objavio francuski izdavač Dargaud.[7] Taj album je u Francuskoj uredbom Ministarstva kulture uvršten u sve javne knjižnice kao djelo od iznimnog kulturološkog značaja, a 2011. uvršten je i u knjigu Paula Gravetta 1001 Comics You Must Read Before You Die.[8] Kordej 1988. godine seli se iz Zagreba u istarski gradić Grožnjan i tamo, s prekidima, provodi gotovo desetljeće. Prvih nekoliko godina kao crtač i supervizor u okviru lokalnog dizajnerskog studija predvodi grupu od preko 20 crtača i scenarista s prostora bivše Jugoslavije (među kojima su mladi Darko Macan, Edvin Biuković i Goran Sudžuka, ali i veterani Radovan Devlić i Dragan Filipović Fipa) u izradi stripova i dizajna za njemačko tržište. Rad u inozemstvu U ljeto 1991. na poziv kompanije Semic International odlazi u Dansku i tamo živi gotovo godinu dana radeći na produkciji strip-serijala Tarzan za američko tržište (izdavač Malibu Comics). Godine 1997. Kordej se seli u Kanadu na poziv tvrtke Digital Chameleon, u kojoj se zaposlio kao kreativni direktor. Zbog nesuglasica s upravom nakon osam mjeseci napušta Digital Chameleon te ponovo postaje slobodni umjetnik. Marvel Njegov rad za američkog izdavača Marvel dijeli se u dvije faze. Prva faza traje od 1994. do 1996. godine; u tom razdoblju Kordej proizvodi niz ručno slikanih stripova za serijal Tales of the Marvels. Glavni urednik serijala je Marcus McLaurin. U isto vrijeme Kordej paralelno radi stripove i za izdavačku kuću Dark Horse. Druga faza počinje 2001. godine, kad na poziv tadašnjeg glavnog urednika Joea Quesade Kordej počinje raditi na serijalima Cable i New X-Men. Ubrzo nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. unutar Marvela provedena je akcija u kojoj su brojni crtači ilustrirali tu temu. Ilustracije su ubrzo prodane na javnoj dražbi, a sav prilog išao je porodicama poginulih. Kordejevu ilustraciju Pennsylvania Plane kupila je Kongresna knjižnica u SAD-u.[9] Već sljedeće godine (2002.) potpisuje ekskluzivni ugovor s Marvelom. Ipak, poznat kao vrlo brz crtač, urednici mu daju veliku količinu posla i naposljetku uzrokuje razočaranje obožavatelja zbog sve površnije izvedbe.[10][11] Suradnja s Marvelom završava u travnju 2004., kad Kordej dobiva otkaz. Delcourt Taj čin, međutim, otvara novo poglavlje u njegovom stvaralaštvu jer već dva mjeseca kasnije potpisuje prve ugovore za Editions Delcourt i nastavlja plodnu suradnju s tim francuskim izdavačem do danas. U posljednjih petnaest godina, ritmom od 4–5 albuma godišnje (zaključno sa 2019.), objavio je sedamdesetak albuma na frankofonskom tržištu,[12] od kojih je samo serijal “Tajna povijest” prodan u preko 1,000.000 primjeraka. Ilustracija i grafički dizajn Svih godina, paralelno uz rad na stripu, Kordej se nastavlja baviti ilustracijom i grafičkim dizajnom. Domaćoj je publici poznat Kordejev rad za zagrebački Algoritam – u periodu od 1993. do 2013. godine izrađuje preko 150 naslovnica za Algoritmove knjige. Grafičkim se dizajnom bavi za tržište frankofonskih zemalja i regije bivše Jugoslavije, a povremeno se kao ilustrator pojavljuje i na američkom tržištu. Godine 2006. godine Kordej se vraća u Hrvatsku. Stil Kordejev je repertoar crtačkih i slikarskih tehnika vrlo raznolik. Stripove radi u tehnici olovke, tuša, akvarela i gvaša, a ilustracije u tehnikama tuša, akvarela, gvaša, akrilika, kolaža, airbrusha i digitalnog slikanja u Adobe Photoshopu. Recepcija Igor Kordej na Festivalu BD Buc 2017. godine Kordejevi stripovi do sada su prevedeni na francuski, engleski, njemački, španjolski, talijanski, srpski, mađarski i turski jezik. Njegovi radovi, između ostalih, nalaze se i u kolekcijama Kongresne knjižnice u SAD-u, Lucasfilmu (CA) i Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (MoMa). Nagrade i priznanja 1986. najbolji strip, časopis Mladost, Beograd – Zvjezdana prašina 1987. SFERA za najbolji strip, Zagreb[13] 1995. SFERA za najbolju ilustraciju, Zagreb[14] 1996. SFERA za najbolju ilustraciju u boji, Zagreb[15] 2000. Nagrada Haxtur, najbolji crtač po glasanju publike, Gijón, Španolska – Batman/Tarzan – The Claws of the Catwoman[16] 2005. Nagrada Haxtur, najbolji crtač, Gijón, Španjolska – serijal X-treme X-Men – Storm: The Arena[17] 2006. nominacije za Eisner i Harvey, nagrade za najbolji kratki serijal, simultano u SAD i Kanadi – Smoke[18] 2007. nagrada publike za najboljeg crtača, Reims, Francuska 2009. nagrada za doprinos stripu, FraMaFu festival, Dani stripa u Virovitici[19] 2009. Glyph nagrada, za najbolju naslovnicu, Philadelphia, SAD – serijal Unknown soldier[20] 2010. nominacija za Eagle Award, za najbolji strani strip, Bristol, Engleska – serijal Tajna povijest[21] 2010. nagrada publike, Avilés, Španjolska – Persona mas nocturna 2011. nagrada Marulo, za najbolju kazališnu scenografiju (s Valentinom Crnković), 21. Marulićevi dani, Split – predstava Čudo u Poskokovoj dragi[22] 2013. Vitez reda umjetnosti i književnosti (Ordre des arts et des lettres), Ministarstvo kulture Francuske[23] 2013. počasni član ULUPUH-a, Zagreb[24] Djela Europsko tržište (prva izdanja) Albumi Del mismo lado (s Mirkom Ilićem; Toutain, 1987.) La Saga de Vam #1-3 (Les Humanoïdes Associés, 1987. – 1988.) Stranac (Kondor, 1990.) Zvijezde (Kondor, 1990.) Metro (Kondor, 1990.) Les cinq saisons – Automne (Dargaud, 1990.) Diosamante (Les Humanoïdes Associés, 2002.) L`Histoire Secrète #1-2 & 6-35 (Delcourt, 2005. – 2019; serija traje) Empire #1-4 (Delcourt, 2007. – 2016.) Taras Boulba #1-2 (Delcourt, 2008.) Le Cœur des Batailles #1-2 (Delcourt, 2008.) Keltos #1-2, (Delcourt 2007. – 2008.) L`Idole et le Fléau #1- 2 (12 bis, 2009.) Vam (crno/bijela kolekcija; Marketprint, 2010.) U zoni sumraka (kolekcija; Kvadrat, 2010.) Vam (definitivna kolor kolekcija; Fibra, 2011.) Zvijezde (definitivna kolekcija, Fibra, 2011.) Les 30 Deniers #1-5 (Delcourt, 2014. – 2016.) Nous, les morts #1-4 (Delcourt, 2015.) Tarzan / Reke krvi (System comics, 2015.) Déjà vu (Kvadrat, 2015.) Jour J #12, 15, 24, 29-31 (Delcourt, 2013. – 2017.) Marshal Bass #1-5 (Delcourt, 2017. – 2019.; serija traje) Colt & Pepper #1 (Delcourt, 2020.) Naslovnice Stripoteka (Marketprint, 1984.) Spunk novosti #36 (Marketprint, 1985.) Patak #3 (Vinkovci, 1986.) Hrvatski Velikani #1, 3 (Astoria, 2007.) Američko tržište (prva izdanja) (naslovi označeni zvjezdicama su se pojavili i na francuskom tržištu) Dark Horse Comics Edgar Rice Burroughs` Tarzan: A Tale of Mugambi (1995.) A Decade of Dark Horse (1996.) Predator: Kindred #1-4 (1996. – 1997.) Aliens: Havoc #1 (1997.) Star Wars: Droids – The Protocol Offensive (1997.) Edgar Rice Burroughs` Tarzan: Carson of Venus #1-4 (1998.) Star Wars Tales #1 (1999.)* Tarzan/Batman: Claws of the Catwoman #1-4 (1999.)* Edgar Rice Burroughs` Tarzan: The Rivers of Blood #1-4 (1999. – 2000.) Star Wars: Chewbacca #1 (2000.) IDW Publishing Smoke #1-3* (2005.) Heavy Metal magazine The Wall (1989.) Five seasons: Autumn (1992.) Wanderer (1994.) Tumbleweed (1994.) Marvel Comics Conspiracy #1-2 (1998.) Heroes #1 (2001.) Cable #97-105, 107 (2001. – 2002.)* New X-Men #119-120, 124-125, 128-130 (2001. – 2002.)* Moment of Silence #1 (2002.) Black Widow: Pale Little Spider #1-3 (2002.)* Captain America Vol. 3 #50 (2002.) Soldier X #1-8 (2002. – 2003.)* X-Treme X-Men #25-46 (2003. – 2004.)* Naslovnice The Real Adventures of Jonny Quest #3 (Dark Horse, 1996.) Predator: Kindred #1-4 (Dark Horse, 1996. – 1997.) Predator vs. Judge Dredd #3 (Dark Horse, 1997.) Classic Star Wars: Han Solo at Stars` End #1 (Dark Horse, 1997.) Star Wars: Tales of the Jedi — Redemption #1-5 (Dark Horse, 1998.) Star Wars Special #1 (Dark Horse, 1998.) Angel: The Curse #1, 3 (IDW Publishing, 2005.) Unknown Soldier Vol. 4 , #1-6 (Vertigo, 2008. – 2009.) Detective Comics #1018 (DC Comics, 2020.) Odabrane kolekcije/grafičke novele na američkom tržištu Batman/Tarzan: Claws of the Cat-woman (Dark Horse, 2000.) Star Trek: The Gorn Crisis (WildStorm, 2000.) X-Treme X-Men Vol. 5: God Loves, Man Kills (Marvel, 2003.) X-Treme X-Men Vol. 6: Intifada (Marvel, 2003.) X-Treme X-Men Vol. 7: Storm / The Arena (Marvel, 2004.) X-Treme X-Men Vol. 8: Prisoner of fire (Marvel, 2004.) Smoke (IDW, 2005.) New X-Men: New Worlds (Marvel, 2006.) The Secret History Omnibus #1-3 (Archaia, 2010. – 2014.) Marvels Companion (Marvel, 2014.) Cable: Soldier X (Marvel, 2018.)

K20 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Igor Kordej (Zagreb, 23. lipnja 1957.) hrvatski je crtač stripa, scenarist, ilustrator, grafički dizajner i scenograf. Pohađao je zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti, grafički odsjek (1972. – 1977.) i Akademiju likovnih umjetnosti, grafički odsjek (1977. – 1979.). Novi kvadrat Od svoje osamnaeste godine profesionalno se bavi grafičkim dizajnom, a od svoje devetnaeste godine stripom, postavši članom grupe crtača stripa Novi kvadrat (1976. – 1979.),[2] u okviru koje objavljuje stripove u mnogim omladinskim časopisima toga doba (Polet, Vidici, Studentski list, Pitanja). Grupa Novi kvadrat 1979. godine dobiva vrlo prestižnu jugoslavensku Nagradu Sedam sekretara SKOJ-a. Studio SLS Početkom osamdesetih Kordej se ponovo udružuje s Mirkom Ilićem u studiju SLS (kratica za “Sporo, loše i skupo”) i usredotočuje se uglavnom na izradu omota za albume jugoslavenskih pop-izvođača. Nakon prekida suradnje nastavlja sa samostalnom karijerom u jugoslavenskim časopisima glavne struje (Start, Studio, Fokus, Arena) na polju ilustracije i grafičkog oblikovanja, kreirajući naslovnice, filmske[3] i kazališne plakate,[4] logotipe i omote za albume pop-glazbe.[5][6] Rad za inozemno tržište Od 1986. godine nadalje prisutan je na europskom tržištu stripa u Francuskoj, Njemačkoj i Španjolskoj, a od 1989. i na američkom tržištu (Heavy Metal Magazine). Iz tog perioda najznačajnije je djelo album Les cinq saisons – Automne (scenarist je Nenad Mikalački Django), koji je 1990. objavio francuski izdavač Dargaud.[7] Taj album je u Francuskoj uredbom Ministarstva kulture uvršten u sve javne knjižnice kao djelo od iznimnog kulturološkog značaja, a 2011. uvršten je i u knjigu Paula Gravetta 1001 Comics You Must Read Before You Die.[8] Kordej 1988. godine seli se iz Zagreba u istarski gradić Grožnjan i tamo, s prekidima, provodi gotovo desetljeće. Prvih nekoliko godina kao crtač i supervizor u okviru lokalnog dizajnerskog studija predvodi grupu od preko 20 crtača i scenarista s prostora bivše Jugoslavije (među kojima su mladi Darko Macan, Edvin Biuković i Goran Sudžuka, ali i veterani Radovan Devlić i Dragan Filipović Fipa) u izradi stripova i dizajna za njemačko tržište. Rad u inozemstvu U ljeto 1991. na poziv kompanije Semic International odlazi u Dansku i tamo živi gotovo godinu dana radeći na produkciji strip-serijala Tarzan za američko tržište (izdavač Malibu Comics). Godine 1997. Kordej se seli u Kanadu na poziv tvrtke Digital Chameleon, u kojoj se zaposlio kao kreativni direktor. Zbog nesuglasica s upravom nakon osam mjeseci napušta Digital Chameleon te ponovo postaje slobodni umjetnik. Marvel Njegov rad za američkog izdavača Marvel dijeli se u dvije faze. Prva faza traje od 1994. do 1996. godine; u tom razdoblju Kordej proizvodi niz ručno slikanih stripova za serijal Tales of the Marvels. Glavni urednik serijala je Marcus McLaurin. U isto vrijeme Kordej paralelno radi stripove i za izdavačku kuću Dark Horse. Druga faza počinje 2001. godine, kad na poziv tadašnjeg glavnog urednika Joea Quesade Kordej počinje raditi na serijalima Cable i New X-Men. Ubrzo nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. unutar Marvela provedena je akcija u kojoj su brojni crtači ilustrirali tu temu. Ilustracije su ubrzo prodane na javnoj dražbi, a sav prilog išao je porodicama poginulih. Kordejevu ilustraciju Pennsylvania Plane kupila je Kongresna knjižnica u SAD-u.[9] Već sljedeće godine (2002.) potpisuje ekskluzivni ugovor s Marvelom. Ipak, poznat kao vrlo brz crtač, urednici mu daju veliku količinu posla i naposljetku uzrokuje razočaranje obožavatelja zbog sve površnije izvedbe.[10][11] Suradnja s Marvelom završava u travnju 2004., kad Kordej dobiva otkaz. Delcourt Taj čin, međutim, otvara novo poglavlje u njegovom stvaralaštvu jer već dva mjeseca kasnije potpisuje prve ugovore za Editions Delcourt i nastavlja plodnu suradnju s tim francuskim izdavačem do danas. U posljednjih petnaest godina, ritmom od 4–5 albuma godišnje (zaključno sa 2019.), objavio je sedamdesetak albuma na frankofonskom tržištu,[12] od kojih je samo serijal “Tajna povijest” prodan u preko 1,000.000 primjeraka. Ilustracija i grafički dizajn Svih godina, paralelno uz rad na stripu, Kordej se nastavlja baviti ilustracijom i grafičkim dizajnom. Domaćoj je publici poznat Kordejev rad za zagrebački Algoritam – u periodu od 1993. do 2013. godine izrađuje preko 150 naslovnica za Algoritmove knjige. Grafičkim se dizajnom bavi za tržište frankofonskih zemalja i regije bivše Jugoslavije, a povremeno se kao ilustrator pojavljuje i na američkom tržištu. Godine 2006. godine Kordej se vraća u Hrvatsku. Stil Kordejev je repertoar crtačkih i slikarskih tehnika vrlo raznolik. Stripove radi u tehnici olovke, tuša, akvarela i gvaša, a ilustracije u tehnikama tuša, akvarela, gvaša, akrilika, kolaža, airbrusha i digitalnog slikanja u Adobe Photoshopu. Recepcija Igor Kordej na Festivalu BD Buc 2017. godine Kordejevi stripovi do sada su prevedeni na francuski, engleski, njemački, španjolski, talijanski, srpski, mađarski i turski jezik. Njegovi radovi, između ostalih, nalaze se i u kolekcijama Kongresne knjižnice u SAD-u, Lucasfilmu (CA) i Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (MoMa). Nagrade i priznanja 1986. najbolji strip, časopis Mladost, Beograd – Zvjezdana prašina 1987. SFERA za najbolji strip, Zagreb[13] 1995. SFERA za najbolju ilustraciju, Zagreb[14] 1996. SFERA za najbolju ilustraciju u boji, Zagreb[15] 2000. Nagrada Haxtur, najbolji crtač po glasanju publike, Gijón, Španolska – Batman/Tarzan – The Claws of the Catwoman[16] 2005. Nagrada Haxtur, najbolji crtač, Gijón, Španjolska – serijal X-treme X-Men – Storm: The Arena[17] 2006. nominacije za Eisner i Harvey, nagrade za najbolji kratki serijal, simultano u SAD i Kanadi – Smoke[18] 2007. nagrada publike za najboljeg crtača, Reims, Francuska 2009. nagrada za doprinos stripu, FraMaFu festival, Dani stripa u Virovitici[19] 2009. Glyph nagrada, za najbolju naslovnicu, Philadelphia, SAD – serijal Unknown soldier[20] 2010. nominacija za Eagle Award, za najbolji strani strip, Bristol, Engleska – serijal Tajna povijest[21] 2010. nagrada publike, Avilés, Španjolska – Persona mas nocturna 2011. nagrada Marulo, za najbolju kazališnu scenografiju (s Valentinom Crnković), 21. Marulićevi dani, Split – predstava Čudo u Poskokovoj dragi[22] 2013. Vitez reda umjetnosti i književnosti (Ordre des arts et des lettres), Ministarstvo kulture Francuske[23] 2013. počasni član ULUPUH-a, Zagreb[24] Djela Europsko tržište (prva izdanja) Albumi Del mismo lado (s Mirkom Ilićem; Toutain, 1987.) La Saga de Vam #1-3 (Les Humanoïdes Associés, 1987. – 1988.) Stranac (Kondor, 1990.) Zvijezde (Kondor, 1990.) Metro (Kondor, 1990.) Les cinq saisons – Automne (Dargaud, 1990.) Diosamante (Les Humanoïdes Associés, 2002.) L`Histoire Secrète #1-2 & 6-35 (Delcourt, 2005. – 2019; serija traje) Empire #1-4 (Delcourt, 2007. – 2016.) Taras Boulba #1-2 (Delcourt, 2008.) Le Cœur des Batailles #1-2 (Delcourt, 2008.) Keltos #1-2, (Delcourt 2007. – 2008.) L`Idole et le Fléau #1- 2 (12 bis, 2009.) Vam (crno/bijela kolekcija; Marketprint, 2010.) U zoni sumraka (kolekcija; Kvadrat, 2010.) Vam (definitivna kolor kolekcija; Fibra, 2011.) Zvijezde (definitivna kolekcija, Fibra, 2011.) Les 30 Deniers #1-5 (Delcourt, 2014. – 2016.) Nous, les morts #1-4 (Delcourt, 2015.) Tarzan / Reke krvi (System comics, 2015.) Déjà vu (Kvadrat, 2015.) Jour J #12, 15, 24, 29-31 (Delcourt, 2013. – 2017.) Marshal Bass #1-5 (Delcourt, 2017. – 2019.; serija traje) Colt & Pepper #1 (Delcourt, 2020.) Naslovnice Stripoteka (Marketprint, 1984.) Spunk novosti #36 (Marketprint, 1985.) Patak #3 (Vinkovci, 1986.) Hrvatski Velikani #1, 3 (Astoria, 2007.) Američko tržište (prva izdanja) (naslovi označeni zvjezdicama su se pojavili i na francuskom tržištu) Dark Horse Comics Edgar Rice Burroughs` Tarzan: A Tale of Mugambi (1995.) A Decade of Dark Horse (1996.) Predator: Kindred #1-4 (1996. – 1997.) Aliens: Havoc #1 (1997.) Star Wars: Droids – The Protocol Offensive (1997.) Edgar Rice Burroughs` Tarzan: Carson of Venus #1-4 (1998.) Star Wars Tales #1 (1999.)* Tarzan/Batman: Claws of the Catwoman #1-4 (1999.)* Edgar Rice Burroughs` Tarzan: The Rivers of Blood #1-4 (1999. – 2000.) Star Wars: Chewbacca #1 (2000.) IDW Publishing Smoke #1-3* (2005.) Heavy Metal magazine The Wall (1989.) Five seasons: Autumn (1992.) Wanderer (1994.) Tumbleweed (1994.) Marvel Comics Conspiracy #1-2 (1998.) Heroes #1 (2001.) Cable #97-105, 107 (2001. – 2002.)* New X-Men #119-120, 124-125, 128-130 (2001. – 2002.)* Moment of Silence #1 (2002.) Black Widow: Pale Little Spider #1-3 (2002.)* Captain America Vol. 3 #50 (2002.) Soldier X #1-8 (2002. – 2003.)* X-Treme X-Men #25-46 (2003. – 2004.)* Naslovnice The Real Adventures of Jonny Quest #3 (Dark Horse, 1996.) Predator: Kindred #1-4 (Dark Horse, 1996. – 1997.) Predator vs. Judge Dredd #3 (Dark Horse, 1997.) Classic Star Wars: Han Solo at Stars` End #1 (Dark Horse, 1997.) Star Wars: Tales of the Jedi — Redemption #1-5 (Dark Horse, 1998.) Star Wars Special #1 (Dark Horse, 1998.) Angel: The Curse #1, 3 (IDW Publishing, 2005.) Unknown Soldier Vol. 4 , #1-6 (Vertigo, 2008. – 2009.) Detective Comics #1018 (DC Comics, 2020.) Odabrane kolekcije/grafičke novele na američkom tržištu Batman/Tarzan: Claws of the Cat-woman (Dark Horse, 2000.) Star Trek: The Gorn Crisis (WildStorm, 2000.) X-Treme X-Men Vol. 5: God Loves, Man Kills (Marvel, 2003.) X-Treme X-Men Vol. 6: Intifada (Marvel, 2003.) X-Treme X-Men Vol. 7: Storm / The Arena (Marvel, 2004.) X-Treme X-Men Vol. 8: Prisoner of fire (Marvel, 2004.) Smoke (IDW, 2005.) New X-Men: New Worlds (Marvel, 2006.) The Secret History Omnibus #1-3 (Archaia, 2010. – 2014.) Marvels Companion (Marvel, 2014.) Cable: Soldier X (Marvel, 2018.) Mirko Ilić (Bijeljina, BiH, 1. siječnja 1956.),[1] hrvatski i američki grafički dizajner i politički ilustrator, crtač stripa, ilustrator plakata.[2] Životopis Rodio se u Bijeljini u BiH kao dijete vojne osobe, zbog čega je često mijenjao boravište. Prvo je s obitelji preselio u Sloveniju u Maribor, u kojem je završio prva dva razreda osnovne škole. U Zagrebu je pošao u treći razred osnovne, pa se opet vratio u Bijeljinu, a nakon petog razreda na duže je vrijeme u Zagrebu, gdje je proveo svoje formativne godine odrastanja. Završio zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti.[1] Radio je u Zagreb filmu, reklame za Podravku i Standard konfekciju, naslovnice časopisa, strip je objavio prvi put 1976. u Studentskom listu, poslije je bio urednik stripa i ilustracije u Poletu i dr. U Poletu je okupio svoje kolege strip-crtače Igora Kordeja, Emira Mesića i Krešimira Zimunića. Preko 30 godina živi u New Yorku živi u četvrti West Villageu omiljenoj među gay populacijom. U New Yorku je poslije otvorio svoj dizajnerski studio.[3] U Hrvatskoj s pojavom Mirka Ilića dizajner omota gramofonske ploče postao je važna karika u proizvodnji gramofonskih ploča kao umjetničkog iskaza. Vremenski to pada u vrijeme novog vala, koji je otvorio prostor slobodnim pristupima i novim imenima u dizajnu. Dotad je u najvećoj hrvatskoj izdavačkoj kući većinu dizajna pokrivao hrvatski dizajner i fotograf Ivan Ivezić. Ilić je iz ilustratora prerastao u vrsnog dizajnera, sposobnog i u neposlovno kratkom vremenu pružiti dobar proizvod naručitelju.[4] Oslikao je omote albuma Prljavog kazališta, Aerodroma, Bijelog dugmeta, Parnog valjka, Drage Mlinarca, Leba i soli, Novih fosila, Arsena Dedića, Josipe Lisac, Miše Kovača i dr. U karijeru dužoj od 40 godina već u ranijoj fazi djelovao je međunarodno i već 1986. je otišao u SAD u kojima je ostvario globalni uspjeh kao ilustrator. Radio je za New York Times, Time,[2] čiji je bio umjetnički direktor. Objavio je desetak knjiga, većinom u suautorstvu s umjetničkim direktorom, piscem i novinarom Stevenom Hellerom, svojim dugogodišnjim prijateljem i suradnikom, koji mu je objavio prve radove u New York Timesu samo tjedan dana nakon što je došao u New York. Kontakte je uspostavio preko bivše supruge Slavenke Drakulić, koja ga je povezala s ljudima u SAD koji su ga uputili na prave osobe.[3] Djela su mu zastupljena u zbirkama ustanova kao što je Muzej Smithsonian i SFMOMA u San Franciscu. U newyorškom MoMA je njegovih 38 djela. Ilić je za rad dobio brojne nagrade.[5] Aktivist za prava gay populacije. Bio je vrlo aktivan na Festivalu židovskog filma – Festivala tolerancije u Zagrebu, s kojim više ne surađuje, ali je vrlo aktivan na Festivalu tolerancije u Ljubljani koji financira židovska gay zajednica.

K126 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Igor Kordej (Zagreb, 23. lipnja 1957.) hrvatski je crtač stripa, scenarist, ilustrator, grafički dizajner i scenograf. Pohađao je zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti, grafički odsjek (1972. – 1977.) i Akademiju likovnih umjetnosti, grafički odsjek (1977. – 1979.). Novi kvadrat Od svoje osamnaeste godine profesionalno se bavi grafičkim dizajnom, a od svoje devetnaeste godine stripom, postavši članom grupe crtača stripa Novi kvadrat (1976. – 1979.),[2] u okviru koje objavljuje stripove u mnogim omladinskim časopisima toga doba (Polet, Vidici, Studentski list, Pitanja). Grupa Novi kvadrat 1979. godine dobiva vrlo prestižnu jugoslavensku Nagradu Sedam sekretara SKOJ-a. Studio SLS Početkom osamdesetih Kordej se ponovo udružuje s Mirkom Ilićem u studiju SLS (kratica za “Sporo, loše i skupo”) i usredotočuje se uglavnom na izradu omota za albume jugoslavenskih pop-izvođača. Nakon prekida suradnje nastavlja sa samostalnom karijerom u jugoslavenskim časopisima glavne struje (Start, Studio, Fokus, Arena) na polju ilustracije i grafičkog oblikovanja, kreirajući naslovnice, filmske[3] i kazališne plakate,[4] logotipe i omote za albume pop-glazbe.[5][6] Rad za inozemno tržište Od 1986. godine nadalje prisutan je na europskom tržištu stripa u Francuskoj, Njemačkoj i Španjolskoj, a od 1989. i na američkom tržištu (Heavy Metal Magazine). Iz tog perioda najznačajnije je djelo album Les cinq saisons – Automne (scenarist je Nenad Mikalački Django), koji je 1990. objavio francuski izdavač Dargaud.[7] Taj album je u Francuskoj uredbom Ministarstva kulture uvršten u sve javne knjižnice kao djelo od iznimnog kulturološkog značaja, a 2011. uvršten je i u knjigu Paula Gravetta 1001 Comics You Must Read Before You Die.[8] Kordej 1988. godine seli se iz Zagreba u istarski gradić Grožnjan i tamo, s prekidima, provodi gotovo desetljeće. Prvih nekoliko godina kao crtač i supervizor u okviru lokalnog dizajnerskog studija predvodi grupu od preko 20 crtača i scenarista s prostora bivše Jugoslavije (među kojima su mladi Darko Macan, Edvin Biuković i Goran Sudžuka, ali i veterani Radovan Devlić i Dragan Filipović Fipa) u izradi stripova i dizajna za njemačko tržište. Rad u inozemstvu U ljeto 1991. na poziv kompanije Semic International odlazi u Dansku i tamo živi gotovo godinu dana radeći na produkciji strip-serijala Tarzan za američko tržište (izdavač Malibu Comics). Godine 1997. Kordej se seli u Kanadu na poziv tvrtke Digital Chameleon, u kojoj se zaposlio kao kreativni direktor. Zbog nesuglasica s upravom nakon osam mjeseci napušta Digital Chameleon te ponovo postaje slobodni umjetnik. Marvel Njegov rad za američkog izdavača Marvel dijeli se u dvije faze. Prva faza traje od 1994. do 1996. godine; u tom razdoblju Kordej proizvodi niz ručno slikanih stripova za serijal Tales of the Marvels. Glavni urednik serijala je Marcus McLaurin. U isto vrijeme Kordej paralelno radi stripove i za izdavačku kuću Dark Horse. Druga faza počinje 2001. godine, kad na poziv tadašnjeg glavnog urednika Joea Quesade Kordej počinje raditi na serijalima Cable i New X-Men. Ubrzo nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. unutar Marvela provedena je akcija u kojoj su brojni crtači ilustrirali tu temu. Ilustracije su ubrzo prodane na javnoj dražbi, a sav prilog išao je porodicama poginulih. Kordejevu ilustraciju Pennsylvania Plane kupila je Kongresna knjižnica u SAD-u.[9] Već sljedeće godine (2002.) potpisuje ekskluzivni ugovor s Marvelom. Ipak, poznat kao vrlo brz crtač, urednici mu daju veliku količinu posla i naposljetku uzrokuje razočaranje obožavatelja zbog sve površnije izvedbe.[10][11] Suradnja s Marvelom završava u travnju 2004., kad Kordej dobiva otkaz. Delcourt Taj čin, međutim, otvara novo poglavlje u njegovom stvaralaštvu jer već dva mjeseca kasnije potpisuje prve ugovore za Editions Delcourt i nastavlja plodnu suradnju s tim francuskim izdavačem do danas. U posljednjih petnaest godina, ritmom od 4–5 albuma godišnje (zaključno sa 2019.), objavio je sedamdesetak albuma na frankofonskom tržištu,[12] od kojih je samo serijal “Tajna povijest” prodan u preko 1,000.000 primjeraka. Ilustracija i grafički dizajn Svih godina, paralelno uz rad na stripu, Kordej se nastavlja baviti ilustracijom i grafičkim dizajnom. Domaćoj je publici poznat Kordejev rad za zagrebački Algoritam – u periodu od 1993. do 2013. godine izrađuje preko 150 naslovnica za Algoritmove knjige. Grafičkim se dizajnom bavi za tržište frankofonskih zemalja i regije bivše Jugoslavije, a povremeno se kao ilustrator pojavljuje i na američkom tržištu. Godine 2006. godine Kordej se vraća u Hrvatsku. Stil Kordejev je repertoar crtačkih i slikarskih tehnika vrlo raznolik. Stripove radi u tehnici olovke, tuša, akvarela i gvaša, a ilustracije u tehnikama tuša, akvarela, gvaša, akrilika, kolaža, airbrusha i digitalnog slikanja u Adobe Photoshopu. Recepcija Igor Kordej na Festivalu BD Buc 2017. godine Kordejevi stripovi do sada su prevedeni na francuski, engleski, njemački, španjolski, talijanski, srpski, mađarski i turski jezik. Njegovi radovi, između ostalih, nalaze se i u kolekcijama Kongresne knjižnice u SAD-u, Lucasfilmu (CA) i Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (MoMa). Nagrade i priznanja 1986. najbolji strip, časopis Mladost, Beograd – Zvjezdana prašina 1987. SFERA za najbolji strip, Zagreb[13] 1995. SFERA za najbolju ilustraciju, Zagreb[14] 1996. SFERA za najbolju ilustraciju u boji, Zagreb[15] 2000. Nagrada Haxtur, najbolji crtač po glasanju publike, Gijón, Španolska – Batman/Tarzan – The Claws of the Catwoman[16] 2005. Nagrada Haxtur, najbolji crtač, Gijón, Španjolska – serijal X-treme X-Men – Storm: The Arena[17] 2006. nominacije za Eisner i Harvey, nagrade za najbolji kratki serijal, simultano u SAD i Kanadi – Smoke[18] 2007. nagrada publike za najboljeg crtača, Reims, Francuska 2009. nagrada za doprinos stripu, FraMaFu festival, Dani stripa u Virovitici[19] 2009. Glyph nagrada, za najbolju naslovnicu, Philadelphia, SAD – serijal Unknown soldier[20] 2010. nominacija za Eagle Award, za najbolji strani strip, Bristol, Engleska – serijal Tajna povijest[21] 2010. nagrada publike, Avilés, Španjolska – Persona mas nocturna 2011. nagrada Marulo, za najbolju kazališnu scenografiju (s Valentinom Crnković), 21. Marulićevi dani, Split – predstava Čudo u Poskokovoj dragi[22] 2013. Vitez reda umjetnosti i književnosti (Ordre des arts et des lettres), Ministarstvo kulture Francuske[23] 2013. počasni član ULUPUH-a, Zagreb[24] Djela Europsko tržište (prva izdanja) Albumi Del mismo lado (s Mirkom Ilićem; Toutain, 1987.) La Saga de Vam #1-3 (Les Humanoïdes Associés, 1987. – 1988.) Stranac (Kondor, 1990.) Zvijezde (Kondor, 1990.) Metro (Kondor, 1990.) Les cinq saisons – Automne (Dargaud, 1990.) Diosamante (Les Humanoïdes Associés, 2002.) L`Histoire Secrète #1-2 & 6-35 (Delcourt, 2005. – 2019; serija traje) Empire #1-4 (Delcourt, 2007. – 2016.) Taras Boulba #1-2 (Delcourt, 2008.) Le Cœur des Batailles #1-2 (Delcourt, 2008.) Keltos #1-2, (Delcourt 2007. – 2008.) L`Idole et le Fléau #1- 2 (12 bis, 2009.) Vam (crno/bijela kolekcija; Marketprint, 2010.) U zoni sumraka (kolekcija; Kvadrat, 2010.) Vam (definitivna kolor kolekcija; Fibra, 2011.) Zvijezde (definitivna kolekcija, Fibra, 2011.) Les 30 Deniers #1-5 (Delcourt, 2014. – 2016.) Nous, les morts #1-4 (Delcourt, 2015.) Tarzan / Reke krvi (System comics, 2015.) Déjà vu (Kvadrat, 2015.) Jour J #12, 15, 24, 29-31 (Delcourt, 2013. – 2017.) Marshal Bass #1-5 (Delcourt, 2017. – 2019.; serija traje) Colt & Pepper #1 (Delcourt, 2020.) Naslovnice Stripoteka (Marketprint, 1984.) Spunk novosti #36 (Marketprint, 1985.) Patak #3 (Vinkovci, 1986.) Hrvatski Velikani #1, 3 (Astoria, 2007.) Američko tržište (prva izdanja) (naslovi označeni zvjezdicama su se pojavili i na francuskom tržištu) Dark Horse Comics Edgar Rice Burroughs` Tarzan: A Tale of Mugambi (1995.) A Decade of Dark Horse (1996.) Predator: Kindred #1-4 (1996. – 1997.) Aliens: Havoc #1 (1997.) Star Wars: Droids – The Protocol Offensive (1997.) Edgar Rice Burroughs` Tarzan: Carson of Venus #1-4 (1998.) Star Wars Tales #1 (1999.)* Tarzan/Batman: Claws of the Catwoman #1-4 (1999.)* Edgar Rice Burroughs` Tarzan: The Rivers of Blood #1-4 (1999. – 2000.) Star Wars: Chewbacca #1 (2000.) IDW Publishing Smoke #1-3* (2005.) Heavy Metal magazine The Wall (1989.) Five seasons: Autumn (1992.) Wanderer (1994.) Tumbleweed (1994.) Marvel Comics Conspiracy #1-2 (1998.) Heroes #1 (2001.) Cable #97-105, 107 (2001. – 2002.)* New X-Men #119-120, 124-125, 128-130 (2001. – 2002.)* Moment of Silence #1 (2002.) Black Widow: Pale Little Spider #1-3 (2002.)* Captain America Vol. 3 #50 (2002.) Soldier X #1-8 (2002. – 2003.)* X-Treme X-Men #25-46 (2003. – 2004.)* Naslovnice The Real Adventures of Jonny Quest #3 (Dark Horse, 1996.) Predator: Kindred #1-4 (Dark Horse, 1996. – 1997.) Predator vs. Judge Dredd #3 (Dark Horse, 1997.) Classic Star Wars: Han Solo at Stars` End #1 (Dark Horse, 1997.) Star Wars: Tales of the Jedi — Redemption #1-5 (Dark Horse, 1998.) Star Wars Special #1 (Dark Horse, 1998.) Angel: The Curse #1, 3 (IDW Publishing, 2005.) Unknown Soldier Vol. 4 , #1-6 (Vertigo, 2008. – 2009.) Detective Comics #1018 (DC Comics, 2020.) Odabrane kolekcije/grafičke novele na američkom tržištu Batman/Tarzan: Claws of the Cat-woman (Dark Horse, 2000.) Star Trek: The Gorn Crisis (WildStorm, 2000.) X-Treme X-Men Vol. 5: God Loves, Man Kills (Marvel, 2003.) X-Treme X-Men Vol. 6: Intifada (Marvel, 2003.) X-Treme X-Men Vol. 7: Storm / The Arena (Marvel, 2004.) X-Treme X-Men Vol. 8: Prisoner of fire (Marvel, 2004.) Smoke (IDW, 2005.) New X-Men: New Worlds (Marvel, 2006.) The Secret History Omnibus #1-3 (Archaia, 2010. – 2014.) Marvels Companion (Marvel, 2014.) Cable: Soldier X (Marvel, 2018.) Mirko Ilić (Bijeljina, BiH, 1. siječnja 1956.),[1] hrvatski i američki grafički dizajner i politički ilustrator, crtač stripa, ilustrator plakata.[2] Životopis Rodio se u Bijeljini u BiH kao dijete vojne osobe, zbog čega je često mijenjao boravište. Prvo je s obitelji preselio u Sloveniju u Maribor, u kojem je završio prva dva razreda osnovne škole. U Zagrebu je pošao u treći razred osnovne, pa se opet vratio u Bijeljinu, a nakon petog razreda na duže je vrijeme u Zagrebu, gdje je proveo svoje formativne godine odrastanja. Završio zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti.[1] Radio je u Zagreb filmu, reklame za Podravku i Standard konfekciju, naslovnice časopisa, strip je objavio prvi put 1976. u Studentskom listu, poslije je bio urednik stripa i ilustracije u Poletu i dr. U Poletu je okupio svoje kolege strip-crtače Igora Kordeja, Emira Mesića i Krešimira Zimunića. Preko 30 godina živi u New Yorku živi u četvrti West Villageu omiljenoj među gay populacijom. U New Yorku je poslije otvorio svoj dizajnerski studio.[3] U Hrvatskoj s pojavom Mirka Ilića dizajner omota gramofonske ploče postao je važna karika u proizvodnji gramofonskih ploča kao umjetničkog iskaza. Vremenski to pada u vrijeme novog vala, koji je otvorio prostor slobodnim pristupima i novim imenima u dizajnu. Dotad je u najvećoj hrvatskoj izdavačkoj kući većinu dizajna pokrivao hrvatski dizajner i fotograf Ivan Ivezić. Ilić je iz ilustratora prerastao u vrsnog dizajnera, sposobnog i u neposlovno kratkom vremenu pružiti dobar proizvod naručitelju.[4] Oslikao je omote albuma Prljavog kazališta, Aerodroma, Bijelog dugmeta, Parnog valjka, Drage Mlinarca, Leba i soli, Novih fosila, Arsena Dedića, Josipe Lisac, Miše Kovača i dr. U karijeru dužoj od 40 godina već u ranijoj fazi djelovao je međunarodno i već 1986. je otišao u SAD u kojima je ostvario globalni uspjeh kao ilustrator. Radio je za New York Times, Time,[2] čiji je bio umjetnički direktor. Objavio je desetak knjiga, većinom u suautorstvu s umjetničkim direktorom, piscem i novinarom Stevenom Hellerom, svojim dugogodišnjim prijateljem i suradnikom, koji mu je objavio prve radove u New York Timesu samo tjedan dana nakon što je došao u New York. Kontakte je uspostavio preko bivše supruge Slavenke Drakulić, koja ga je povezala s ljudima u SAD koji su ga uputili na prave osobe.[3] Djela su mu zastupljena u zbirkama ustanova kao što je Muzej Smithsonian i SFMOMA u San Franciscu. U newyorškom MoMA je njegovih 38 djela. Ilić je za rad dobio brojne nagrade.[5] Aktivist za prava gay populacije. Bio je vrlo aktivan na Festivalu židovskog filma – Festivala tolerancije u Zagrebu, s kojim više ne surađuje, ali je vrlo aktivan na Festivalu tolerancije u Ljubljani koji financira židovska gay zajednica.