Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
226-250 od 8310 rezultata
Broj oglasa
Prikaz
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Košarka je vrsta timskog sporta, koji uglavnom čine dva tima od po pet igrača, koji se takmiče jedan protiv drugog na terenu pravougaonog oblika. Glavni cilj je postizanje što više poena, što se ostvaruje ubacivanjem lopte u koš, pritom pokušavajući da protivnički tim postigne što manje poena. Prečnik košarkaške lopte je 24 centimetra, a prečnik obruča skoro duplo više, 46 centimetara. Koš je vredan jedan poen prilikom šutiranja slobodnih bacanja, dva poena prilikom šutiranja unutar linije tri poena, i tri poena ukoliko se šutira izvan linije tri poena. Tim koji na kraju utakmice postigne najviše poena, ukoliko je na kraju regularnog dela rezultat izjednačen, igraju se produžeci. Tokom vremena košarka je razvila uobičajene tehnike šutiranja, dodavanja i vođenja lopte, kao i pozicije igrača i napadački i odbrambeni mehanizam. Dok se uobičajena takmičarska košarka odvija pod strogim i tačno određenim pravilima, razne varijacije košarke učinile su košarku bližu igračima i s manjim brojem pravila. Košarka je jedan od najgledanijih sportova na svetu. Dok je takmičarska košarka isključivo dvoranski sport koji se odvija na terenu za košarku, manje regulisane vrste košarke mogu se igrati i kao spoljni sport na podlogama različitim od parketa, koji je standard za takmičarsku košarku. Istorija Počeci Početkom decembra 1891, Džejms Nejsmit, kanadski lekar na Univerzitetu Makgil i profesor fizičkog vaspitanja na Koledžu Springfild, osmislio je novu igru na zatvorenom terenu koja bi služila za održavanje kondicije učenika tokom dugih zima. Odbacio je mnoge predložene igre s objašnjenjem da su pregrube ili nepotpune, i na kraju je modifikovao dečju igru Patka na kamenu, prilagodio je nekoliko sportova u jednu celinu i napisao je jednostavna pravila. Koš je stavio na visinu od 3,05 m. Taj koš se razlikovao od današnjeg po tome što je imao čvrsto dno, dok današnji koševi imaju mrežicu koja propušta loptu. Dok su koševi imali čvrsto dno, svaki put nakon postignutoga koša lopte su se morale izbijati iz koša. Nejsmitova nova igra bila je vrlo slična rukometu koji je nastao otprilike u isto vreme kao i košarka, krajem 19. veka. Ženska košarka počela je 1894. kada je Senda Berenson, profesorka fizičkog vaspitanja prilagodila Nejsmitova pravila ženama. Prva službena košarkaška utakmica održana je 20. januara 1892. u dvorani Gimnazije Udruženja mladih hrišćana. Igralo se s devet igrača na terenu upola kraćem nego današnji NBA teren. Originalni naziv košarke na engleskom je basketball, a složenica je od reči basket – koš i ball – lopta. Ime je Nejsmitu predložio jedan od njegovih učenika. Igra je bila popularna od samog početka. Prvi igrači košarke bili su studenti Gimnazije Udruženja mladih hrišćana. Kasnije igra se proširila na čitav SAD i Kanadu. Do 1896. godine postojale su i brojne ženske košarkaške ekipe, no poprilično gruba pravila i brojna publika odvratila su košarku od primarnog cilja Udruženja mladih hrišćana, igre koja pomaže studentima da ostanu u formi. No, uprkos tome, pre Prvog svetskog rata uspostavili su se brojni amaterski savezi s amaterskim klubovima, i to u SAD. Košarka se prvo igrala s fudbalskom loptom. Prve lopte izrađene isključivo za košarku bile su smeđe, što je bila uobičajena boja sve do pedesetih 20. veka kada je Pol Toni Hinkl, u potrazi za loptom koja bi bila uočljivija, u upotrebu uveo narandžastu loptu, koja je i danas standardna. Vođenje ili odbacivanje lopte od podloge (engleski: dribling), nije bilo predviđeno prvim pravilima. Predviđeno je bilo samo dodavanje lopte između saigrača odbacivanjem lopte od podloge. Dodavanje lopte bio je prvi primer kretanja lopte. Vođenje je postepeno našlo put do košarke i postao dozvoljen, međutim, nije se previše koristio zbog nepravilnog oblika tadašnjih lopti i njihovog nepravilnog odskoka. Tek je sredinom pedesetih vođenje postalo popularna metoda baratanja loptom, što je bilo uslovljeno poboljšanjem njenih svojstava za što je zaslužan Pol Toni Hinkl. Košarka, netbol, odbojka i lakros jedini su sportovi s loptom izmišljeni od strane država Severne Amerike. Druge igre poput bejzbola i kanadskog fudbala izmislili su Evropljani, Azijci ili Afrikanci.
TEHNIČKA KNJIGA BEOGRAD - 1958 - 154 STRANE, MEK POVEZ. KNJIGA O PODUHVATIMA RONILACA iz sadržaja : -VODENO KRETANJE -OSVAJANJE DOBINA SUSRETI SA VODENIM ŽIVOTINJAMA, MORSKE PEĆINE PRIPITOMLJAVANJE PARENJE NEDIRANE ALGE PODMORSKA POEZIJA ETAPE BUDUĆEG RAZVOJA SKALA DUBINA..
Knjaževac Autorsko izdanje, 2008. Predgovor Zoran Ćirić (Magični Ćira) Jedinstveno štivo ove vrste kod nas: lična istorija fudbala. Sa posvetom autora, praktično nekorišćena. Nišlija prvi ujedinio Evropu Predsednik UEFA Mišel Platini `ukrao` ideju od Srbina Miroslava Vučetića, koji je još pre sedam godina predložio da se Evropsko prvenstvo u fudbalu održi u više država. Pre sedam godina predložio da se EURO održi u više zemalja - Miroslav Vučetić Prvenstvo Evrope u fudbalu 2020, koje se poklapa sa 60-godišnjicom ovog takmičenja, igraće se u više država, najverovatnije u 13. Izvršni komitet UEFA, na sastanku u Lozani stao je iza ove ideje, koja je primljena sa oduševljenjem, pogotovo u državama koje sebe vide kao jednog od mogućih domaćina. FSS i generalni sekretar Zoran Laković takođe su izrazili nadu da bi Srbija mogla da bude jedan od tih, 13 organizatora, pogotovo ako država stane iza ovog projekta i pomogne izgradnju modernog stadiona po standardima UEFA. Zanimljivo je da je ideju o organizaciji velikih šampionata, kao što su evropsko i svetsko prvenstvo, promovisao i Miroslav Vučetić iz Niša, autor knjige `Fudbalska biblija`, koji je to predložio još pre sedam godina. `Na 130. strani moje knjige dokumentovan je predlog da se završnice velikih kontinentalnih takmičenja igraju, ne u jednoj ili dve zemlje, već u više gradova i više zemalja, a da bi se, kako se takmičenje odvija i privodi kraju, sužavale ka odredištu finalnog meča. Kada sam 2005. godine poslao pismo u UEFA predložio sam da se isti model primeni i na sve ostale kontinente i njihova završna takmičenja, što bi sigurno doprinelo popularizaciji i razvoju fudbala u mnogim zemljama`, istakao je Miroslav Vučetić. Pismo, sa ovakvim predlogom, Vučetić je poslao na mnogo fudbalskih adresa u Evropi i svetu, ali mu je stigao odgovor samo sa nekoliko, i to ne iz UEFA, nego iz FIFA, više kurtoaznog karaktera. Nije Vučetić odgovor dobio ni iz Fudbalskog saveza Srbije, iako je pisao generalnom sekretaru Zoranu Lakoviću, još u januaru 2010. godine. Ovih dana Miroslav Vučetić ne krije zadovoljstvo zbog toga što je njegova ideja našla mesto u praksi i odlukama organa UEFA. Ima tu, naravno, i Vučetićevog razočaranja zbog neuspešnog dokazivanja da je on autor ove ideje, a ne njen današnji promoter, Mišel Platini. `To jeste najbolja vest za fudbal, kao i za mene lično. Tako će sve evropske zemlje, velike i male, koje učestvuju na tom takmičenju od početka, dobiti priliku da organizuju završni deo. Srećan sam, jer je moja ideja na neki način prihvaćena. Pisao sam UEFA i gospodinu Platiniju lično, dokazujući da imam pravo na tu ideju i nisam dobio nikakav odgovor. Tražio sam samo priznanje za moj trud i posvećenost fudbalskoj igri`, zaključio je Vučetić.