Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveŔtenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaŔu mail adresu.
51-75 od 149 rezultata
Prati pretragu "radio"
Vi se opustite, Gogi Äe Vas obavestiti kad pronaÄe nove oglase za tražene kljuÄne reÄi.
Gogi Äe vas obavestiti kada pronaÄe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene saÄuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i saÄuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
Bogdan Jamedžija : PRIÄE IZ ZAVIÄAJA , Äigoja Å”tampa Beograd 2004, str. 126. Pripovetke. OÄuvanost 4; ima posvetu autora. Dr Bogdan Jamedžija roÄen je 1933. godine u Rorama kod GlamoÄa. Nakon osnovne Å”kole u rodnom selu i Gimnazije u Banjaluci, zavrÅ”io je Medicinski fakultet u Beogradu, gdje je specijalizovao pedijatriju. Kao ljekar, vratio se u rodni kraj, a iz GlamoÄa je preÅ”ao u LaktaÅ”e, gdje je bio prvi pedijatar. Od 1980. godine živio je i radio u Beogradu. Decenijama je bio direktor Doma zdravlja `Milutin IvkoviÄ` u beogradskoj opÅ”tini Palilula. U ratnom vihoru tokom devedesetih godina intenzivno je pomagao srpskom narodu kroz Udruženje Srba iz BiH, Äiji predsjednik je bio u dva mandata. Ugledan u struÄnim krugovima, uÄestvovao je u brojnim meÄunarodnim zdravstvenim kongresima i simpozijumima, a radove je objavljivao u struÄnim Äasopisima. Objavio je devet knjiga, a njegove pripovijetke objavljivane su u Äasopisima `Otadžbina`, `OsloboÄenje Republike Srpske`, `Savremenik` i drugim, a prilozi i studije obuhvaÄeni su, izmeÄu ostalog, i u knjigama `NATO i Hag`, `PoÄetak rata u BiH ā uzroci i posljedice`, `Srpski duhovni prostor`. Bio je Älan Udruženja književnika Srbije.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Miodrag BulatoviÄ (Okladi, kod Bijelog Polja, 20. februar 1930 ā Igalo, 15. mart 1991) bio je srpski pisac i novinar. Važi za jednog od naÅ”ih najboljih romansijera i najprevoÄenijih pisaca, iako je status njegove književnosti marginalizovan. Neredovno se Å”kolovao. Gimnaziju je zavrÅ”io u KruÅ”evcu 1950. godine, a na Beogradskom univerzitetu je studirao psihologiju i književnost. Neko vreme je radio kao novinar. Tokom devedesetih godina bio je angažovan u SocijalistiÄkoj partiji Srbije. Njegovi rani radovi pokazuju uticaj narodne poezije i književnosti. BulatoviÄ je bio pod trajnim uticajem Rablea i BoÅ”a. Njegova slika sveta je morbidna, a likovi su karnevalski, istovremeno groteskni i tragiÄni. U BulatoviÄem delima Äesti motivi su zlo, crni humor, demonsko i Äavo. Svoje knjige je opisivao kao āopasne, paprene, slobodarskeā. Govorio je francuski jezik. Osvojio je NIN-ovu nagradu za roman Ljudi sa Äetiri prsta 1975. godine. Po njemu se zove biblioteka u Rakovici. Izabrana dela Äavoli dolaze (1955) Vuk i zvono (1958) Crveni petao leti prema nebu (1959) Heroj na magarcu (1967) Rat je bio bolji (1969) Ljudi sa Äetiri prsta (1975) Peti prst (1977) Gullo Gullo (1983) Tetoviranje srca
Džo Moler: MOJI DRUGOVI, Autorsko izdanje 2004, str. 190. PriÄe. OÄuvanost 4. Ipak, kada se kaže Džo Moler, mnogi ne znaju da se iza tog imena krije Milan Kneselac, graÄevinski inženjer poreklom iz ParaÄina koji veÄ godinama živi i radi u Njujorku. On je postao pisac Džo Moler sasvim sluÄajno. Svojevremeno je na sajtu Serbiancafe, u delu o književnosti, i pod razliÄitim imenima, poÄeo da objavljuje svoje prve priÄe. Svi su voleli tu književnost i ljudima se to jako dopalo, Äitali su, komentarisali, hvalili, ali su mu tražili da viÅ”e ne upada na njihove teme, Å”to je on radio, veÄ da otvori svoju temu i tu objavljuje sve ono Å”to napiÅ”e. Njemu se ideja svidela, pa je to i uradio - otvorio je svoju temu i nazvao je Moji drugovi... Tu je pisao o svojim drugovima iz detinjstva, ali i onima koje je stekao kasnije... Äitaoci su i dalje Äitali, a komentari i pohvale su iz dana u dan postajali sve brojniji. - Mnogi su zaista bili sposobni da ocene to Å”to sam pisao - kaže on i dodaje da su poÄeli da mu sve ÄeÅ”Äe govore da je vreme da neÅ”to objavi jer veÄ ima dovoljno materijala... Tako je nastala njegova prva knjiga `Moji drugovi`.
NIKOLA DISOPRA-OTVOREN PUT ÄAKAVSKI SABOR,SPLIT,1979.god.,tvrd povez,345.strama, Knjiga kao NOVA. RETKA. ŠŠøŃŠ¾ŠæŃŠ°, ŠŠøŠŗŠ¾Š»Š°, ŠæŠøŃŠ°Ń Šø ŠæŃŠ±Š»ŠøŃŠøŃŃŠ° (ŠŃŠ±ŃŠ¾Š²Š½ŠøŠŗ, 19. ŠŠ. 1923 - Š”ŠæŠ»ŠøŃ, 9. Š. 1990). Š£ Š”ŠæŠ»ŠøŃŃ Š·Š°Š²ŃŃŠøŠ¾ ŠŗŠ»Š°ŃŠøŃŠ½Ń Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŃ 1941. ŠŠ¾ŃŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šµ ŃŠ°Š“Š¾Š²Šµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ¾ Š·Š° ŃŠ°ŃŠ° Ń ŠæŠ°ŃŃŠøŠ·Š°Š½ŃŠŗŠ¾Š¼ Š±ŃŠøŠ³Š°Š“Š½Š¾Š¼ Š»ŠøŃŃŃ. ŠŠ“ 1945. Š“Š¾ 1957. ŃŠ°Š“Šø Ń Š»ŠøŃŃŃ Š”Š»Š¾Š±Š¾Š“Š½Š° ŠŠ°Š»Š¼Š°ŃŠøŃŠ° ŠŗŠ°Š¾ Š½Š¾Š²ŠøŠ½Š°Ń Šø ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ; 1957-65. Š“ŠøŃŠµŠŗŃŠ¾Ń ŃŠµ Šø Š³Š»Š°Š²Š½Šø ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ Š Š°Š“ŠøŠ¾-Š”ŠæŠ»ŠøŃŠ° ŃŠµ ŃŠµ Š·Š°ŃŠøŠ¼ Š“Š¾ ŠæŠµŠ½Š·ŠøŠ¾Š½ŠøŃŠ°ŃŠ° 1982. ŠæŠ¾Š½Š¾Š²Š¾ Ń Š”Š»Š¾Š±Š¾Š“Š½Š¾Ń ŠŠ°Š»Š¼Š°ŃŠøŃŠø. Š¢Š°ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŃŠµŠŗŃŠµŃŠ°Ń ŠŠ¾Š“Š¾Š“Š±Š¾ŃŠ° ŠŠ°ŃŠøŃŠµ Ń ŃŠ²Š°ŃŃŠŗŠµ Ń Š”ŠæŠ»ŠøŃŃ ŃŠµ ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ Ń ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃŃ Š£ŃŠøŠ½Š°Šŗ. - Š Š°Š“Š¾Š²ŠøŠ¼Š° Š¾ ŠæŃŠ¾Š±Š»ŠµŠ¼ŠøŠ¼Š° ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠµ, Š¾ ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø Šø ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŃŃ, ŠæŃŠøŠŗŠ°Š·ŠøŠ¼Š° Šø ŠŗŃŠøŃŠøŠŗŠ°Š¼Š° Š“Š¾Š¼Š°ŃŠøŃ Šø ŃŃŃŠ°Š½ŠøŃ ŠæŠøŃŠ°ŃŠ° ŃŠµ Š½Š¾Š²ŠµŠ»Š°Š¼Š° Šø Š¾Š“Š»Š¾Š¼ŃŠøŠ¼Š° ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š° ŃŠ°ŃŠ°ŃŠøŠ²Š°Š¾ ŃŠµ Š¾Š“ 1949. Ń Š½Š¾Š²ŠøŠ½Š°Š¼Š° Šø ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃŠøŠ¼Š° ŠŃŠ»ŃŃŃŠ½Šø ŃŠ°Š“Š½ŠøŠŗ, ŠŠ·Š²Š¾Ń (ŠŠ°Š³ŃŠµŠ±), Š”Š»Š¾Š±Š¾Š“Š½Š° ŠŠ°Š»Š¼Š°ŃŠøŃŠ°, ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Šø Š»ŠøŃŃ, ŠŠøŠ“ŠøŠŗ, Š„ŃŠ²Š°ŃŃŠŗŠ¾ ŠŗŠ¾Š»Š¾ , ŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŠŠ°Š“ŃŠ°Š½, Š£ŃŠøŠ½Š°Šŗ, Š ŠµŠæŃŠ±Š»ŠøŠŗŠ°, ŠŠµŃŠ¾ŠæŠøŃ ŠŠ°ŃŠøŃŠµ ŃŃŠæŃŠŗŠµ, ŠŃŠ±ŃŠ¾Š²Š½ŠøŠŗ, Š¤Š¾ŃŃŠ¼ Šø Š“Ń. Š£ ŠŠøŃŠ¾ŠæŃŠøŠ½Ń ŠæŃŠ¾Š·Š½Š¾Š¼ Š¾ŠæŃŃŃ (ŠŗŃŠøŠ³Šµ Š½Š¾Š²ŠµŠ»Š° ŠŠµŃŃŠ¾Š²Šø Š½Š° ŃŠ°ŃŠŗŃŃŃŠøŠ¼Š°, ŠŠ°ŃŠ²Š¾ŃŠµŠ½Š¾ Šø ŠŃŃŠ¾ Š»ŠøŃŠµ ŃŠµ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŗŠ¾ŃŠ°ŠŗŠ½ŃŃŠø) ŃŠ· ŠæŠ°ŃŃŠøŠ·Š°Š½ŃŠŗŠµ, ŃŠ°ŃŠ½Šµ Šø ŠæŠ¾ŃŠ°ŃŠ½Šµ ŃŠµŠ¼Šµ ŠæŃŠµŠ²Š»Š°Š“Š°Š²Š° ŃŠµŠ¼Š°ŃŠøŠŗŠ° Ń Š½Š°Š³Š»Š°ŃŠŗŠ¾Š¼ Š½Š° ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠ¾Š¼ Šø Š¼Š¾ŃŠ°Š»Š½Š¾Š¼ ŃŠ°ŃŃŠ»Ń Š³ŃŠ°ŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ Š“ŃŃŃŃŠ²Š°. Š Š¾Š¼Š°Š½ ŠŗŠ¾ŃŠ°ŠŗŠ½ŃŃŠø ŠøŠ¼Š° Š“Š¾ŠŗŃŠ¼ŠµŠ½ŃŠ°ŃŠ½Ń Š²ŃŠµŠ“Š½Š¾ŃŃ ŠæŠ¾ Š¾ŠæŠøŃŃ ŠæŠ¾ŃŠæŃŠ½Š¾Š³ ŃŠ»Š¾Š¼Š° ŃŠæŠ»ŠøŃŃŠŗŠµ ŠŃŃŃŠ½Šµ Šø ŃŠµŃŠ½ŠøŃŃŠ²Š° Ń Š”ŠæŠ»ŠøŃŃ 1943, ŃŠ·ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š²Š°Š½Š¾Š³ ŠŗŠ°ŠæŠøŃŃŠ»Š°ŃŠøŃŠ¾Š¼ ŠŃŠ°Š»ŠøŃŠµ. ŠŃŠµŃŠµ Š¾ Š½ŠµŠŗŠøŠ¼ ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½ŠøŠ¼ ŃŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠøŠ¼ Šø ŃŃŃŠŗŠøŠ¼ Š°Š²Š°Š½Š³Š°ŃŠ“Š½ŠøŠ¼ ŠæŠøŃŃŠøŠ¼Š° ŠŠ”ŠŠ”. Š”Ń. ŠŠ±ŃŠ°Š²ŠøŠ¾ ŃŠµ Ń ŠŗŃŠøŠ³Š°Š¼Š° Š ŃŃŠŗŠµ ŃŠµŠ¼Šµ Šø ŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø Š·Š°ŠæŠøŃŠø. D2
SADRŽAJ: Igor CvijanoviÄ: AD INFINITUM Don Delilo: O DEJVIDU FOSTERU VOLASU Dejvid Foster Volas: DUÅ A NIJE KOVAÄNICA Dejvid Foster Volas: GODINA GLEDA Dejvid Foster Volas: PRIRODA ZABAVE Dejvid Foster Volas: DECIDERIZACIJA 2007: SPECIJALNI IZVEÅ TAJ Dejvid Foster Volas: OVO JE VODA Dejvid Foster Volas: PREVIÄENI: PET ZLOSREÄNO POTCENJENIH AMERIÄKIH ROMANA > 1960. Dejvid Foster Volas i Don Delilo: PREPISKA Dejvid Foster Volas i Majkl Goldfarb: IZ EMISIJE KONEKÅ N, NA RADIO-STANICI WBUR-FM, 2004. Dejvid Foster Volas i Dejv Egers: āDA SE SVOJSKI POTRUDIM DA BUDEM STRPLJIV, LJUBAZAN I MAÅ TOVITā Džonatan Franzen: BESKRAJNA TUGA Majkl PiÄ: IZVORNA DOBROTA Ejmi Volas Hejven: āDA LI SI SE IKAD ZAPITALA...?ā Dejvid Lipski: IZGUBLJENE GODINE I POSLEDNJI DANI DEJVIDA FOSTERA VOLASA Kaetano Galindo: INFINITE JEST U BRAZILU Kostas Kalcas i Skot Espozito: BESKRAJNA SLOŽENOST Amanda Demarko: GREÅ KA NA STRANICI 1032. Mek Barnet: DEJVID FOSTER VOLAS, MOJ UÄITELJ SrÄan SrdiÄ: POETIKA POZICIJE Muharem Bazdulj: NA KRAJU BUDEÅ Å TA JESI Dragan BabiÄ: PROROÄKA VIZIJA XXI VEKA: ANTICIPACIJA BUDUÄNOSTI U ESEJIMA DEJVIDA FOSTERA VOLASA Adam Keli: RAZVOJ KROZ DIJALOG: DEJVID FOSTER VOLAS I ROMAN IDEJA Roberto Natalini: DEJVID FOSTER VOLAS I MATEMATIKA BESKONAÄNOSTI Kasija Bodi: FIKCIJA KAO ODGOVOR: DEVOJÄICA NEOBIÄNE KOSE U KONTEKSTU Dejvid Hering: TUMAÄENJE DUHA U PROZI DEJVIDA FOSTERA VOLASA Tom Bisel: SVE O SVEMU ā BESKRAJNA LAKRDIJA DEJVIDA FOSTERA VOLASA POSLE DVADESET GODINA Endrju Hoberek: ROMAN POSLE DEJVIDA FOSTERA VOLASA Rajan Blank: Å TA JE, DOVRAGA, VODA?
Ovo je knjiga proze. Ima posvetu. Nije citana. str 142 dim 14x19cm tezina oko 200 grama izdavac Srpska knjizevna zadruga Tvrdi povez Raickovic - biografija Gimnaziju je uÄio u Senti, KruÅ”evcu, Smederevu i Subotici, gde je 1947. i maturirao. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a veÄ sa 17 godina poÄeo je da objavljuje pesme u āKnjiževnostiā, āMladostiā, āKnjiževnim novinamaā i āPoliticiā. Od 1949. godine poÄinje da objavljuje pesme po beogradskim listovima i Äasopisima; iste godine postao je saradnik Literarne redakcije Radio Beograda, a na tom zaposlenju je ostao do 1959. godine, kada poÄinje da radi kao urednik u izdavaÄkoj kuÄi `Prosveta`.[1] RaiÄkoviÄ je bio urednik u āProsvetiā do 1980. godine. Za dopisnog Älana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 1972. godine, a za redovnog 1981. Objavio je viÅ”e od dvadeset zbirki pesama, sedam knjiga za decu, nekoliko knjiga eseja. Prvu zbirku āDetinjstvoā objavio je 1950. godine, da bi veÄ sledeÄom āPesma tiÅ”ineā, dve godine kasnije, bio primeÄen. Prevodio je ruske pesnike, Anu Ahmatovu, Marinu Cvetajevu, Josifa Brodskog, saÄinio je izbor poezije Borisa Pasternaka. U prepevu āSedam ruskih pesnikaā i antologiji āSlovenske rimeā predstavio je i moderne ruske pesnike. Preveo je i Å ekspirove sonete i āDeset ljubavnih sonetaā FranÄeska Petrarke. Sabrana dela Stevana RaiÄkoviÄa objavljena su 1998. godine. RaiÄkoviÄeva poezija objavljena je na ruskom, poljskom, ÄeÅ”kom, slovaÄkom, maÄarskom, bugarskom, rusinskom, albanskom, slovenaÄkom i makedonskom jeziku.
ÄUDO - R. H. Palasio Autor: R. H. Palasio Žanr: Knjige za decu Pismo: Latinica Broj strana: 348 Povez: Mek Format: 21 cm Godina izdanja: 2015. vrlo dobro ocuvano ,ima malo traga flomastera na zadnjoj stranici Avgust Pulman je znao da nije obiÄan desetogodiÅ”njak. Osim Å”to je na igraliÅ”tu Äesto krio lice ispod astronautske kacige, radio je sve Å”to rade i ostala deca njegovog uzrasta: jeo sladoled, Å”utirao loptu i igrao igrice na kompjuteru. Ipak, navikao je da ljudi gledaju i upiru prstom u njega svaki put kada izaÄe na ulicu. Navikao je i da ga nazivaju nakazom. Agi je deÄak roÄen s deformacijom lica zbog koje nikada nije iÅ”ao u Å”kolu niti je sticao nove drugare, ali se u porodiÄnom domu oseÄao bezbrižno i voljeno. MeÄutim, kada njegovi roditelji odluÄe da je vreme da izaÄe ispod staklenog zvona i upiÅ”u ga u Å”kolu, poÄinju Agijeve muke: treba se izboriti za svoje mesto u novom okruženju ā izbeÄi maltretiranje, ruganje i odbacivanje. Borba s predrasudama ne muÄi samo Agija, veÄ i njegove roditelje, sestru, nastavnike i malobrojne drugare. Svi oni se na razliÄite naÄine suoÄavaju kako sa svojim doživljajem Agija tako i s reakcijama okoline. Knjiga o deÄaku neobiÄnog lica dospela je na vrh āNjujork tajmsoveā bestseler liste, na kojoj i sada, dve godine nakon objavljivanja, zauzima prvo mesto. (u sobi ,na beloj polici ,gore )
Autor - osoba Prilepin, Zahar, 1975- = Prilepin, Zahar, 1975- Naslov Osmica / Zahar Prilepin ; sa ruskog prevela Radmila MeÄanin Jedinstveni naslov VosŠ¬mĆ«rka. srpski jezik Vrsta graÄe kratka proza Ciljna grupa odrasli, opÅ”te (lepa književnost) Jezik srpski Godina 2013 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Draslar partner, 2013 (Beograd : Draslar partner) FiziÄki opis 310 str. ; 21 cm Drugi autori - osoba MeÄanin, Radmila, 1953- = MeÄanin, Radmila, 1953- Zbirka ĒBiblioteka ĒPero / [Draslar partner] (broÅ”.) Napomene Prevod dela: VosŃmĆ«rka / Zahar Prilepin Pravo ime autora: EvgeniŠ¹ NikolaeviÄ Prilepin Tiraž 1.000. Predmetne odrednice Prilepin, Zahar, 1975- Osnovu viÅ”eslojne priÄe Äini potraga za Å”ahovskom garniturom iz Monglana, gde onaj koji uspe da kompletira tablu i figure, obeležene simbolima sa magiÄnim znamenjima, dospeva do nesluÄene moÄi. PriÄa poÄinje sa pojavom garniture, tad u posedu Karla Velikog, i vodi nas kroz vekove do danaÅ”njih dana. NajveÄi deo radnje je smeÅ”ten u vreme Francuske revolucije. Pred nama figuriraju i bore se, u potrazi za garniturom: Robespjer, Mara, Napoleon, Katarina Velika..., razne Å”pijunske službe i moÄnici, a svako poglavlje ovog uzbudljivog trilera prati jedan stadijum Å”ahovske partije.ā Osam priÄa u tradiciji proze Zahara Prilepina ā likovi nastavljaju stremljenja njegovih ranijih junaka da se, iz najplemenitijih pobuda, doÄepaju pravde i istine. Drski i neustraÅ”ivi u toj svojoj težnji, oni po svaku cenu postižu rezultat, ali to je uvek ā drugo lice istine kojoj su težili, naliÄje koje nisu imali u vidu. Snaga izražene pobude za redom i žestina uverenosti da se to može postiÄi voljom pojedinaca motivisali su režisera Alekseja UÄitelja da iste 2012. godine, kad je objavljeno prvo izdanje ove knjige u Rusiji, snimi i dugometražni film āOsmicaā, a pozoriÅ”na predstava reditelja Vladimira Delja āSasluÅ”anjeā, po istoimenoj priÄi iz ove knjige, rasprodata je mesecima unapred. Jevgenije NikolajeviÄ Prilepin (rus. ŠŠ²Š³ŠµŠ½ŠøŠ¹ ŠŠøŠŗŠ¾Š»Š°ŠµŠ²ŠøŃ ŠŃŠøŠ»ŠµŠæŠøŠ½; Iljinka u Rjazanskoj oblasti, 7. jul 1975) ruski je pisac, filolog i publicista. Veteran je rata u ÄeÄeniji (kao komandir odreda specijalne policije), po politiÄkom ubjeÄenju je nacionalboljÅ”evik bio je Älan partije āDruga Rusijaā Eduarda Limonova. Biografija Zahar Prilepin (rus. ŠŠ°Ń Š°Ń ŠŃŠøŠ»ŠµŠæŠøŠ½) je roÄen 1975. godine u selu Iljinka u Rjazanskoj oblasti. Diplomirao je na FiloloÅ”kom fakultetu Nižegorodskog državnog univerziteta. Mladost je proveo u gradu Dzeržinsku. Radio je kao fizikalac, grobar, izbacivaÄ u noÄnim klubovima, komandant jedinice OMON-a (Odeljenja policije za posebne namene), uÄestvovao u borbenim dejstvima u ÄeÄeniji, voditelj autorskih TV i radio programa, rok pevaÄ i Älan grupe āElefankā, sekretar saveza pisaca Rusije. Oženjen je i otac je Äetvoro dece. Sada radi kao novinar. Živi u zabitom selu Kerženec, ali i gradu Nižnjem Novgorodu. Književna dela objavljuje od 2003. godine. 6. maja 2023. godine automobil u kom se nalazio Prilepin, eksplodirao je u Nižegorodskoj oblasti u Rusiji, on je povreÄen, dok je vozaÄ poginuo. Djela āŠŠ°ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŠøā, ŠŠ½Š“ŃŠµŠµŠ²ŃŠŗŠøŠ¹ ŃŠ»Š°Š³, 2004. āŠ”Š°ŃŠŗŠ°ā, Ad Marginem, Moskva 2006. āŠŃŠµŃ ā, roman, ŠŠ°Š³ŃŠøŃŃ, 2007. āŠŠ¾ŃŠøŠ½ŠŗŠø, ŠæŠ¾Š»Š½ŃŠµ Š³Š¾ŃŃŃŠµŠ¹ Š²Š¾Š“ŠŗŠ¾Š¹ā, knjiga pripovedaka, ŠŠ”Š¢, 2008. āŠÆ ŠæŃŠøŃŃŠ» ŠøŠ· Š Š¾ŃŃŠøŠøā, esej, ŠŠøŠ¼Š±ŃŃ ŠŃŠµŃŃ, 2008. āŠŠ¾Š¹Š½Š°ā, antologija kratkih priÄa, ŠŠ”Š¢, 2008. āTerra Tartarara. ŠŃŠ¾ ŠŗŠ°ŃŠ°ŠµŃŃŃ Š»ŠøŃŠ½Š¾ Š¼ŠµŠ½Ńā, ŠŠ”Š¢, 2009. āŠŠ¼ŠµŠ½ŠøŠ½Ń ŃŠµŃŠ“ŃŠ°. Š Š°Š·Š³Š¾Š²Š¾ŃŃ Ń ŃŃŃŃŠŗŠ¾Š¹ Š»ŠøŃŠµŃŠ°ŃŃŃŠ¾Š¹ā, autorova zbirka intervjua sa piscima i pesnicima, ŠŠ”Š¢, 2009. āŠ ŠµŠ²Š¾Š»ŃŃŠøŃā, antologija pripovedaka, ŠŠ”Š¢, 2009. āŠŠµŠ¾Š½ŠøŠ“ ŠŠµŠ¾Š½Š¾Š²: ŠŠ³ŃŠ° ŠµŠ³Š¾ Š±ŃŠ»Š° Š¾Š³ŃŠ¾Š¼Š½Š°ā, ŠŠ¾Š»Š¾Š“Š°Ń Š³Š²Š°ŃŠ“ŠøŃ, 2010. Po njegovim delima su napravljene pozoriÅ”ne predstave i o njemu je 2012. godine napravljen dokumentarni film. MG46 (N)
Slobodan DžuniÄ AnÄeliÅ”te Tvrdi povez IzdavaÄ Srpska književna zadruga Slobodan DžuniÄ (Temska, kod Pirota, 28. novembar 1921 ā Beograd, 13. novembar 1998) bio je srpski pripovedaÄ, romansijer i pesnik.[1] Biografija Osnovnu Å”kolu zavrÅ”io je u Temskoj, gimnaziju u Pirotu, a Pravni fakultet u Beogradu.[1] NajveÄi deo svog radnog veka proveo je u Radio Beogradu[2] kao novinar i urednik Literarne redakcije, a zatim kao urednik za istoriografiju. Umro je novembra 1998. godine ne doÄekavÅ”i izlazak iz Å”tampe svog najobimnijeg romana Vetrovi Stare planine. Slobodan DžuniÄ u svojim proznim delima koristi pirotski govor i bavi se Äovekom staroplaninskog kraja, njegovom mitologijom i religijom. Njegov brat od strica bio je Desimir ToÅ”iÄ, istaknuti Älan Demokratske stranke u meÄuratnom periodu. Knjige pripovedaka Zrna, Novo pokolenje, Beograd, 1951. Njiva u Rudinju, Narodna knjiga, Beograd, 1956. Gladi, Minerva, Subotica/Beograd, 1957. Iza sunÄeve strane, Prosveta, Beograd 1975. Pod kiÅ”nom zvezdom, Slovo ljubve, Beograd, 1979. Kusidol, Vuk KaradžiÄ, Beograd, 1983. Svitac u svemiru, M inerva, Subotica, 1985. AnÄeliÅ”te, SKZ, Beograd, 1992. Kodema, KZ `Bora StankoviÄ`, Vranje, 2006. Izabrane pripovetke Izabrane pripovetke, SKZ, 1986. Ispod mrtvaÄkog mosta, Prosveta, NiÅ”, 1996. Romani Vinograd Gospodnji, Minerva, Subotica/Beograd, 1957. Pagani, Prosveta, 1964. Kurjak, samostalno izdanje, Beograd, 1971. Meana pored druma, SKZ, Beograd, 1974. Medovina, Gradina, NiÅ”, 1979. Obrok, Narodna knjiga, Beograd, 1982. Vasilijana, SKZ, Beograd, 1990. Äarobni kamen, SKZ, Beograd, 1994. Vetrovi Stare planine, Prosveta, NiÅ”, 1998, 2004. Poezija Slapovi, autorsko izdanje, Beograd, 1972. Divlja ruža (lirska proza), BIGZ, Beograd, 1973.
SLOBODAN DŽUNIÄ ANÄELIÅ TE Tvrdi povez IzdavaÄ Srpska književna zadruga Slobodan DžuniÄ (Temska, kod Pirota, 28. novembar 1921 ā Beograd, 13. novembar 1998) bio je srpski pripovedaÄ, romansijer i pesnik.[1] Biografija Osnovnu Å”kolu zavrÅ”io je u Temskoj, gimnaziju u Pirotu, a Pravni fakultet u Beogradu.[1] NajveÄi deo svog radnog veka proveo je u Radio Beogradu[2] kao novinar i urednik Literarne redakcije, a zatim kao urednik za istoriografiju. Umro je novembra 1998. godine ne doÄekavÅ”i izlazak iz Å”tampe svog najobimnijeg romana Vetrovi Stare planine. Slobodan DžuniÄ u svojim proznim delima koristi pirotski govor i bavi se Äovekom staroplaninskog kraja, njegovom mitologijom i religijom. Njegov brat od strica bio je Desimir ToÅ”iÄ, istaknuti Älan Demokratske stranke u meÄuratnom periodu. Knjige pripovedaka Zrna, Novo pokolenje, Beograd, 1951. Njiva u Rudinju, Narodna knjiga, Beograd, 1956. Gladi, Minerva, Subotica/Beograd, 1957. Iza sunÄeve strane, Prosveta, Beograd 1975. Pod kiÅ”nom zvezdom, Slovo ljubve, Beograd, 1979. Kusidol, Vuk KaradžiÄ, Beograd, 1983. Svitac u svemiru, M inerva, Subotica, 1985. AnÄeliÅ”te, SKZ, Beograd, 1992. Kodema, KZ `Bora StankoviÄ`, Vranje, 2006. Izabrane pripovetke Izabrane pripovetke, SKZ, 1986. Ispod mrtvaÄkog mosta, Prosveta, NiÅ”, 1996. Romani Vinograd Gospodnji, Minerva, Subotica/Beograd, 1957. Pagani, Prosveta, 1964. Kurjak, samostalno izdanje, Beograd, 1971. Meana pored druma, SKZ, Beograd, 1974. Medovina, Gradina, NiÅ”, 1979. Obrok, Narodna knjiga, Beograd, 1982. Vasilijana, SKZ, Beograd, 1990. Äarobni kamen, SKZ, Beograd, 1994. Vetrovi Stare planine, Prosveta, NiÅ”, 1998, 2004. Poezija Slapovi, autorsko izdanje, Beograd, 1972. Divlja ruža (lirska proza), BIGZ, Beograd, 1973.
MEÄAVA - PriÄe palanaÄkog lekara , Sloboda Pirot 1970, str. 206. PriÄe. ima potpis bivÅ”eg vlasnika i dobro je oÄuvana ŠŠøŠ»ŃŃŠøŠ½ ŠŠµŠ»ŠøŠ¼ŠøŃŠ¾Š²ŠøŃ (1893ā1973) Š»ŠµŠŗŠ°Ń, ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠŗ Š Š¾Š“ŠøŠ¾ ŃŠµ Ń ŠŠøŃŠ¾ŃŃ, Ń ŃŠ²ŠµŃŃŠµŠ½ŠøŃŠŗŠ¾Ń ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠø. ŠŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŃ ŃŠµ Š·Š°Š²ŃŃŠøŠ¾ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń. Š”ŃŃŠ“ŠøŃŠµ Š¼ŠµŠ“ŠøŃŠøŠ½Šµ Š·Š°ŠæŠ¾ŃŠµŠ¾ ŃŠµ Ń ŠŠ¾ŃŠŗŠ²Šø, Š° Š“ŠøŠæŠ»Š¾Š¼ŠøŃŠ°Š¾ 1921. Ń ŠŃŠ°Š³Ń. Š Š°Š“ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ Š»ŠµŠŗŠ°Ń Ń ŠŃŠ°Š¶ŠµŠ²ŃŃ, ŠŠ°Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šø Šø ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń. ŠŃŠŗŃŃŃŠ²Š¾ ŠøŠ· ŠŃŠ²Š¾Š³ ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŠ°, ŠæŃŃŠ¾Š²Š°ŃŠ° ŠæŠ¾ ŠŠ·ŠøŃŠø Šø ŠŠ°Š»ŠµŠŗŠ¾Š¼ ŠŃŃŠ¾ŠŗŃ, ŠæŠ¾Š·Š½Š°Š½ŃŃŠ²Š¾ ŃŠ° ŠŠ°ŃŠ°ŠŗŠ¾Š²ŃŠŗŠøŠ¼, Š»ŠµŠŗŠ°ŃŃŠŗŠ° Š¼ŠøŃŠøŃŠ° ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ»ŃŠ¶Š±Š¾Š²Š°ŃŠ° Ń Š”ŃŠ±ŠøŃŠø, Š½ŠµŠŗŠµ ŃŃ Š¾Š“ ŃŠµŠ¼Š° ŠŠµŠ»ŠøŠ¼ŠøŃŠ¾Š²ŠøŃŠµŠ²Š¾Š³ Š¾Š±ŠøŠ¼Š½Š¾Š³ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾Š³ Š¾ŠæŃŃŠ°. ŠŠ°ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ ŃŠµŃŃŠ°Š»Š¾Š³ŠøŃŃ ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠøŠ½Šµ ŃŠ¾Š¼Š°Š½Šø āŠ¢ŠµŃŠŗŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµā (1954), āŠŠµŠ¾ŃŃŠ²Š°ŃŠµŠ½Š° ŃŃŠ±Š°Š²ā (1962), āŠŠ¾ŃŠ»Šµ Š°ŃŠµŠ½ŃŠ°ŃŠ°ā (1967) Šø āŠŃŃŠ°ŃŠ°ā (1972), ŠæŃŃŠ¾ŠæŠøŃŠµ āŠŃŠ¾Š· ŠŠøŠ½Ńā (1930) Šø āŠŠ¾ ŠŠ°ŠæŠ°Š½Ń Šø ŠŠ¾Š½Š³Š¾Š»ŠøŃŠøā (1938), ŠµŃŠµŃ āŠ ŃŠ°ŠæŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Ń ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠøā (1958). ŠŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠ»Š°Š½ Š”ŃŠæŃŠŗŠ¾Š³ Š»ŠµŠŗŠ°ŃŃŠŗŠ¾Š³ Š“ŃŃŃŃŠ²Š°, Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠŗŠ° ŠŃŠ³Š¾ŃŠ»Š°Š²ŠøŃŠµ, Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŠ° ŠæŃŠµŠ²Š¾Š“ŠøŠ»Š°ŃŠ° Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ. ŠŠ¾Š²Š¾ŃŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŃŃŠŗŠø, ŃŠµŃŠŗŠø, ŃŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠø Šø Š½ŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠø. ŠŠ“ 1921. Š“Š¾ 1935. Š»ŠµŠŗŠ°Ń ŃŠµ Ń ŠŃŠ°Š¶ŠµŠ²ŃŃ Š³Š“Šµ ŃŠµ Š°ŠŗŃŠøŠ²Š½Š¾ ŃŠŗŃŃŃŃŃŠµ Ń ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠø, Š“ŃŃŃŃŠ²ŠµŠ½Šø Šø ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ½Šø Š¶ŠøŠ²Š¾Ń Š²Š°ŃŠ¾ŃŠø. ŠŠøŠ¾ ŃŠµ ŠæŃŠµŠ“ŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ Š”Š¾ŠŗŠ¾Š»ŃŠŗŠ¾Š³ Š“ŃŃŃŃŠ²Š° āŠŃŃŠ°Š½ Š”ŠøŠ»Š½Šøā Šø Š°ŃŃŠ¾Ń ŃŠµ ŠŗŃŠøŠ³Šµ āŠ”Š¾ŠŗŠ¾Š»ŃŠŗŠ¾ Š“ŃŃŃŃŠ²Š¾ ŠŃŠ°Š¶ŠµŠ²Š°Ń 1908ā1938ā. Š ŠæŠ°Š»Š°Š½ŃŠø Šø ŃŠµŠ»ŠøŠ¼Š°, ŃŠ²Š°ŠŗŠ¾Š“Š½ŠµŠ²Š½Š¾Š¼ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŃ ŃŠ° ŃŠ²ŠøŠ¼ ŃŠµŠ³Š¾Š²ŠøŠ¼ Š»ŠµŠæŠ¾ŃŠ°Š¼Š° Šø Š¾ŃŠ¾Š±ŠµŠ½Š¾ŃŃŠøŠ¼Š°, Š¾Š±ŠøŃŠ½ŠøŠ¼ ŃŃŠ“ŠøŠ¼Š° Šø Š“Š¾Š³Š°ŃŠ°ŃŠøŠ¼Š° ŠøŠ· Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š° ŃŠ»ŃŠ¶Š±Š¾Š²Š°ŃŠ° Ń ŠŗŃŠ°Š¶ŠµŠ²Š°ŃŠŗŠ¾Š¼ ŠŗŃŠ°ŃŃ ŠæŠøŃŠµ Ń Š·Š±ŠøŃŃŠø āŠŠµŃŠ°Š²Š°, ŠæŃŠøŃŠµ ŠæŠ°Š»Š°Š½Š°ŃŠŗŠ¾Š³ Š»ŠµŠŗŠ°ŃŠ°ā. ŠŠøŠ»ŃŃŠøŠ½ ŠŠµŠ»ŠøŠ¼ŠøŃŠ¾Š²ŠøŃ ŠæŠ¾ŃŠ»Šµ Š¾Š“Š»Š°ŃŠŗŠ° ŠøŠ· ŠŃŠ°Š¶ŠµŠ²ŃŠ° Š½ŠøŃŠµ ŠæŃŠµŠŗŠøŠ½ŃŠ¾ ŠŗŠ¾Š½ŃŠ°ŠŗŃŠµ ŃŠ° ŠŃŠ°Š¶ŠµŠ²ŃŠ°Š½ŠøŠ¼Š°. ŠŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š·Š° āŠ Š°Š·Š²ŠøŃŠ°Šŗā Šø ŃŃŠµŃŃŠ²Š¾Š²Š°Š¾ Ń ŠøŠ·ŃŠ°Š“Šø ŠæŃŠ¾ŃŠµŠŗŃŠ° Š¼Š¾Š½Š¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠµ āŠŃŠ°Š¶ŠµŠ²Š°Ń Šø ŠŗŃŠ°Š¶ŠµŠ²Š°ŃŠŗŠ¾ ŠæŠ¾Š“ŃŃŃŃŠµā. ŠŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŠæŃŠøŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠøŠ²Š°Š½Šµ ŃŃ Šø Ń āŠŃŠ°Š¶ŠµŠ²Š°ŃŠŗŠøŠ¼ Š½Š¾Š²ŠøŠ½Š°Š¼Š°ā.
Slobodan DžuniÄ : POD KIÅ NOM ZVEZDOM , Slovo ljubve 1979, str. 140. Pripovetke. Š”Š»Š¾Š±Š¾Š“Š°Š½ ŠŃŠ½ŠøŃ (Š¢ŠµŠ¼ŃŠŗŠ°, ŠŗŠ¾Š“ ŠŠøŃŠ¾ŃŠ°, 28. Š½Š¾Š²ŠµŠ¼Š±Š°Ń 1921 ā ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 13. Š½Š¾Š²ŠµŠ¼Š±Š°Ń 1998) Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŃŠæŃŠŗŠø ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°Ń, ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠøŃŠµŃ Šø ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗ.[1] ŠŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ° ŠŃŠ½Š¾Š²Š½Ń ŃŠŗŠ¾Š»Ń Š·Š°Š²ŃŃŠøŠ¾ ŃŠµ Ń Š¢ŠµŠ¼ŃŠŗŠ¾Ń, Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŃ Ń ŠŠøŃŠ¾ŃŃ, Š° ŠŃŠ°Š²Š½Šø ŃŠ°ŠŗŃŠ»ŃŠµŃ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń.[1] ŠŠ°ŃŠ²ŠµŃŠø Š“ŠµŠ¾ ŃŠ²Š¾Š³ ŃŠ°Š“Š½Š¾Š³ Š²ŠµŠŗŠ° ŠæŃŠ¾Š²ŠµŠ¾ ŃŠµ Ń Š Š°Š“ŠøŠ¾ ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń[2] ŠŗŠ°Š¾ Š½Š¾Š²ŠøŠ½Š°Ń Šø ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ ŠŠøŃŠµŃŠ°ŃŠ½Šµ ŃŠµŠ“Š°ŠŗŃŠøŃŠµ, Š° Š·Š°ŃŠøŠ¼ ŠŗŠ°Š¾ ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ Š·Š° ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŃ. Š£Š¼ŃŠ¾ ŃŠµ Š½Š¾Š²ŠµŠ¼Š±ŃŠ° 1998. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š½Šµ Š“Š¾ŃŠµŠŗŠ°Š²ŃŠø ŠøŠ·Š»Š°Š·Š°Šŗ ŠøŠ· ŃŃŠ°Š¼ŠæŠµ ŃŠ²Š¾Š³ Š½Š°ŃŠ¾Š±ŠøŠ¼Š½ŠøŃŠµŠ³ ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š° ŠŠµŃŃŠ¾Š²Šø Š”ŃŠ°ŃŠµ ŠæŠ»Š°Š½ŠøŠ½Šµ. Š”Š»Š¾Š±Š¾Š“Š°Š½ ŠŃŠ½ŠøŃ Ń ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼ ŠæŃŠ¾Š·Š½ŠøŠ¼ Š“ŠµŠ»ŠøŠ¼Š° ŠŗŠ¾ŃŠøŃŃŠø ŠæŠøŃŠ¾ŃŃŠŗŠø Š³Š¾Š²Š¾Ń Šø Š±Š°Š²Šø ŃŠµ ŃŠ¾Š²ŠµŠŗŠ¾Š¼ ŃŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠ»Š°Š½ŠøŠ½ŃŠŗŠ¾Š³ ŠŗŃŠ°ŃŠ°, ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Š¼ Š¼ŠøŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ¾Š¼ Šø ŃŠµŠ»ŠøŠ³ŠøŃŠ¾Š¼. ŠŠµŠ³Š¾Š² Š±ŃŠ°Ń Š¾Š“ ŃŃŃŠøŃŠ° Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŠµŃŠøŠ¼ŠøŃ Š¢Š¾ŃŠøŃ, ŠøŃŃŠ°ŠŗŠ½ŃŃŠø ŃŠ»Š°Š½ ŠŠµŠ¼Š¾ŠŗŃŠ°ŃŃŠŗŠµ ŃŃŃŠ°Š½ŠŗŠµ Ń Š¼ŠµŃŃŃŠ°ŃŠ½Š¾Š¼ ŠæŠµŃŠøŠ¾Š“Ń. ŠŃŠøŠ³Šµ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŠŗŠ° ŠŃŠ½Š°, ŠŠ¾Š²Š¾ ŠæŠ¾ŠŗŠ¾Š»ŠµŃŠµ, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1951. ŠŠøŠ²Š° Ń Š ŃŠ“ŠøŃŃ, ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Š° ŠŗŃŠøŠ³Š°, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1956. ŠŠ»Š°Š“Šø, ŠŠøŠ½ŠµŃŠ²Š°, Š”ŃŠ±Š¾ŃŠøŃŠ°/ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1957. ŠŠ·Š° ŃŃŠ½ŃŠµŠ²Šµ ŃŃŃŠ°Š½Šµ, ŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ 1975. ŠŠ¾Š“ ŠŗŠøŃŠ½Š¾Š¼ Š·Š²ŠµŠ·Š“Š¾Š¼, Š”Š»Š¾Š²Š¾ ŃŃŠ±Š²Šµ, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1979. ŠŃŃŠøŠ“Š¾Š», ŠŃŠŗ ŠŠ°ŃŠ°ŃŠøŃ, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1983. Š”Š²ŠøŃŠ°Ń Ń ŃŠ²ŠµŠ¼ŠøŃŃ, Š ŠøŠ½ŠµŃŠ²Š°, Š”ŃŠ±Š¾ŃŠøŃŠ°, 1985. ŠŠ½ŃŠµŠ»ŠøŃŃŠµ, Š”ŠŠ, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1992. ŠŠ¾Š“ŠµŠ¼Š°, ŠŠ `ŠŠ¾ŃŠ° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ`, ŠŃŠ°ŃŠµ, 2006. ŠŠ·Š°Š±ŃŠ°Š½Šµ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠµ ŠŠ·Š°Š±ŃŠ°Š½Šµ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠµ, Š”ŠŠ, 1986. ŠŃŠæŠ¾Š“ Š¼ŃŃŠ²Š°ŃŠŗŠ¾Š³ Š¼Š¾ŃŃŠ°, ŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°, ŠŠøŃ, 1996. Š Š¾Š¼Š°Š½Šø ŠŠøŠ½Š¾Š³ŃŠ°Š“ ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“ŃŠø, ŠŠøŠ½ŠµŃŠ²Š°, Š”ŃŠ±Š¾ŃŠøŃŠ°/ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1957. ŠŠ°Š³Š°Š½Šø, ŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°, 1964. ŠŃŃŃŠ°Šŗ, ŃŠ°Š¼Š¾ŃŃŠ°Š»Š½Š¾ ŠøŠ·Š“Š°ŃŠµ, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1971. ŠŠµŠ°Š½Š° ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ Š“ŃŃŠ¼Š°, Š”ŠŠ, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1974. ŠŠµŠ“Š¾Š²ŠøŠ½Š°, ŠŃŠ°Š“ŠøŠ½Š°, ŠŠøŃ, 1979. ŠŠ±ŃŠ¾Šŗ, ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Š° ŠŗŃŠøŠ³Š°, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1982. ŠŠ°ŃŠøŠ»ŠøŃŠ°Š½Š°, Š”ŠŠ, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1990. Š§Š°ŃŠ¾Š±Š½Šø ŠŗŠ°Š¼ŠµŠ½, Š”ŠŠ, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1994. ŠŠµŃŃŠ¾Š²Šø Š”ŃŠ°ŃŠµ ŠæŠ»Š°Š½ŠøŠ½Šµ, ŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°, ŠŠøŃ, 1998, 2004. ŠŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠ° Š”Š»Š°ŠæŠ¾Š²Šø, Š°ŃŃŠ¾ŃŃŠŗŠ¾ ŠøŠ·Š“Š°ŃŠµ, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1972. ŠŠøŠ²ŃŠ° ŃŃŠ¶Š° (Š»ŠøŃŃŠŗŠ° ŠæŃŠ¾Š·Š°), ŠŠŠŠ, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1973.
Polovna knjiga, zaÅ”titni omot blago pohaban, ostalo izuzetno oÄuvano. IzdavaÄ: Prosveta - Beograd, 1980. god. Tvrd povez sa zaÅ”titnim omotom, 20 cm. 287 str. Mihail AfanasijeviÄ Bulgakov (Kijev, 15. maj 1891. - Moskva, 10. mart 1940) je bio ruski pisac i dramaturg. Po zavrÅ”etku medicine radio je kao lekar u malim mestima. Godine 1923. prelazi u Moskvu i zapoÄinje život profesionalnog književnika. Pisao je pripovetke, drame i romane. Dela koja nisu odgovarala vladajuÄoj politici nisu bila ni objavljivana. Bulgakov je tražio da se takav postupak prema njemu objasni ili da mu se dopusti da ode u emigraciju. Na intervenciju samog Staljina zaposlen je kao dramaturg u Moskovskom teatru, no i dalje nije mogao objavljivati svoja dela. Prvi njegov roman āBela gardaā objavljen je prvo u Francuskoj (I, 1925, II, 1929), a u Sovjetskom Savezu u celini tek 1966. Napisao je dramu āDani Turbinihā (dramatizacija romana āBela gardaā (1926)), komediju āZojkin stanā (1926), drame āBegā (1927), āPoslednji dani ili PuÅ”kinā, āRobovanje licemera ili Molijerā, āPriglupi Žurdenā, āIvan VasiljeviÄā (groteskna komedija iz 1935). Njegova drama āBegā skinuta je sa scene jer je Staljin imao nepovoljno miÅ”ljenje o njoj, a veÄ skinuta sa scene āDani Turbinovihā, zahvaljujuÄi Staljinu vraÄena na scenu. Za života pisca objavljeni su samo prvi deo romana āBela gardaā, ciklus priÄa āBeleÅ”ke mladog lekaraā (1925-1928), i novinski feljtoni. Ostala dela objavljena su posthumno pedesetih i Å”ezdesetih godina 20. veka: āMajstor i Margaritaā, āŽivot gospodina de Molijeraā (1962), nezavrÅ”en āPozoriÅ”ni romanā (1965).
SINIÅ A PAUNOVIÄ CRNE PRIÄE Tvrdi povez SiniÅ”a PaunoviÄ (ÄaÄak, 25. avgust 1903 - Beograd, 9. april 1995) bio je novinar, književnik, prevodilac sa bugarskog jezika, kolekcionar likovnih dela i znaÄajne dokumentarne graÄe. SiniÅ”a PaunoviÄ osnovnu Å”kolu i gimnaziju zavrÅ”ava u rodnom mestu, a 1922. godine po oÄevoj želji upisuje se na GraÄevinski fakultet u Beogradu. Nakon dve godine studiranja zakljuÄuje da ga daleko viÅ”e privlaÄi književnost i pisanje kojim je poÄeo da se bavi joÅ” pre dolaska u Beograd. Svoju karijeru novinara zapoÄinje u dnevnom listu Politika. U Politici je radio od 1926. do 1971. godine, a nakon odlaska u penziju nastavio je da radi kao honorarni saradnik ovog lista. Uporedo sa novinarskim radom, studirao je istoriju književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Diplomirao je 1933. godine. Pred Drugi svetski rat bio je dopisnik Politike iz Bugarske. U nemoguÄnosti da se vrati u zemlju, naÅ”ao se prvo u Rusiji, da bi zatim preko Turske i Sirije stigao u Palestinu, u Jerusalimu se pridružio izbegliÄkoj kraljevskoj vladi, u nadi da Äe se njegovo putovanje zavrÅ”iti odlaskom u London. MeÄutim, zbog nesuglasica sa Jovanom ÄonoviÄem, vladinim delegatom na Srednjem Istoku, interniran je na jug Afrike, u Kejptaunu, gde je ostao do kraja rata. Po zavrÅ”etku rata vratio se u Jugoslaviju i na predlog tadaÅ”njeg direktora Politike, Vladislava Ribnikara, ponovo se zaposlio u svojoj redakciji na mestu urednika Beogradske hronike. Od tada, neumorno piÅ”e o mnogim liÄnostima i temama iz sveta kulture, nauke i umetnosti, održavajuÄi prisne veze sa brojnim umetnicima, kulturnim i javnim radnicima. Kao novinar i pisac bio je aktivan i nakon penzionisanja, sve do smrti 9. aprila 1995. godine. SiniÅ”a PaunoviÄ osnovnu Å”kolu i gimnaziju zavrÅ”ava u rodnom mestu, a 1922. godine po oÄevoj želji upisuje se na GraÄevinski fakultet u Beogradu. Nakon dve godine studiranja zakljuÄuje da ga daleko viÅ”e privlaÄi književnost i pisanje kojim je poÄeo da se bavi joÅ” pre dolaska u Beograd. Svoju karijeru novinara zapoÄinje u dnevnom listu āPolitikaā. U āPoliticiā je radio od 1926. do 1971. godine, a nakon odlaska u penziju nastavio je da radi kao honorarni saradnik ovog lista. Uporedo sa novinarskim radom, studirao je istoriju književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Diplomirao je 1933. godine. Pred Drugi svetski rat bio je dopisnik āPolitikeā iz Bugarske. U nemoguÄnosti da se vrati u zemlju, naÅ”ao se prvo u Rusiji, da bi zatim preko Turske i Sirije stigao u Palestinu, u Jerusalimu se pridružio izbegliÄkoj kraljevskoj vladi, u nadi da Äe se njegovo putovanje zavrÅ”iti odlaskom u London. MeÄutim, zbog nesuglasica sa Jovanom ÄonoviÄem, vladinim delegatom na Srednjem Istoku, interniran je na jug Afrike, u Kejptaunu, gde je ostao do kraja rata.[2] Po zavrÅ”etku rata vratio se u Jugoslaviju i na predlog tadaÅ”njeg direktora āPolitikeā, Vladislava Ribnikara, ponovo se zaposlio u svojoj redakciji na mestu urednika Beogradske hronike. Od tada, neumorno piÅ”e o mnogim liÄnostima i temama iz sveta kulture, nauke i umetnosti, održavajuÄi prisne veze sa brojnim umetnicima, kulturnim i javnim radnicima. Kao novinar i pisac bio je aktivan i nakon penzionisanja, sve do smrti 9. aprila 1995. godine.[3] Dela SiniÅ”e PaunoviÄ Iz kutova duÅ”e, 1927. Pesnikove molitve, 1928. Oni i mi, 1930. Takmaci, 1931. Na raskrÅ”Äu, 1932. Manastir Nikolje u OvÄarskoj-kablarskoj klisuri, 1936. Krvava pravoslavna litija u Beogradu: na dan 19. jul 1937 godine, 1937. Pusta zemlja, 1948. Pisci izbliza, 1958. Crne priÄe, 1959. Tragom njihovog detinjstva, 1959. Srbija koje nema, 1971. Dobrica govori, 1980. Drainac pesnik i boem, 1981. Bora StankoviÄ i Branislav NuÅ”iÄ iza zavese, 1985. Prisine, 2003. Kada su letele kamilavke, 2006.
Autor - osoba MandiÄ, Božidar, 1952- = MandiÄ, Božidar, 1952- Naslov PlastiÄni um / Božidar MandiÄ Vrsta graÄe kratka proza Jezik srpski Godina 2006 Izdavanje i proizvodnja Beograd : DJB diagonale, 2006 (Grocka : Donat graf) FiziÄki opis 167 str. ; 21 cm : slika autora (broÅ”. sa klapnama) Napomene Tiraž 750 Na presavijenom delu koriÄnog lista autorova slika i beleÅ”ka o njemu. āOno o Äemu se u eri ultimativne nadmoÄi materijalnog, pragmatiÄnog i tehnokratskog govori s likujuÄim prezirom, kod MandiÄa deluje kao neÅ”to Å”to je itekako uverljivo i stvarno. Idealizam, nepatvorenost, vera u ostvarivost temeljnih vrednosti života, prisutni su i u onome Å”to MandiÄ piÅ”e, i u onome Å”to živi. Ne treba posebno napominjati da je joÅ” pre trideset godina napustio život u gradu i pod planinom Rudnik osnovao Porodicu bistrih potoka. Time je pokazao da mnogo toga iz eko-anarhistiÄkih teorija ne mora biti samo prazna priÄa. SliÄnu doslednost pokazuju i MandiÄevi tekstovi, koje veÄ nekoliko poslednjih godina objavljuje u dnevnoj Å”tampi, a koji su sakupljeni u zbirci āPlasticni umā. Na prvi pogled, to su kratke priÄe koje bi, da nisu toliko usko vezane za aktuelni trenutak, delovale kao fikcija. Istovremeno, to su i vrlo sažeti eseji, asocijativno i pesniÄki pisani, o lavirintima savremenog velegrada. Nije sluÄajno Å”to, kad govori o danaÅ”njem Äoveku i njegovoj civilizaciji, MandiÄ govori o predmetima: plastiÄnim kesama, birokratskim Å”alterima, interfonima, mobilnim telefonima, kompjuterima, izlozima, tramvajskim Å”inama, peÅ”aÄkim prelazima... On zapaža da moral curi kroz reÅ”etke kanalizacionih Å”ahti, da su izlozi postali oltari nove dehumanizovane religije, da su interfoni samo produbili veÄ uspostavljenu alijenizaciju, da je gradska prepunjenost otpacima samo nužna konsekvenca verovanja u materijalistiÄke rajeve, da kapital i marketing-demokratija uspostavljaju `pliÅ”anu` represiju u kojoj bilo kakva vrsta suprotstavljanja postaje gotovo nemoguÄa, da novac stvara iluziju o slobodi i time zapravo vodi u ropstvo, da narastanje tehnoloÅ”kog vodi u smanjivanje ljudskog, da se zbir nagomilanih laži i frustracija prazni u Å”opingu, da je u gradu Äak i sneg izgubio originalnost, da sedativi zamenjuju amajlije, da neonska svetla samo skrivaju sveopÅ”ti mrak, da u savremenom svetu joÅ” samo deca, ludaci i priroda ne lažu... O gradu MandiÄ govori vrlo taksativno, mikroskopski, āpo spiskuā, kao nauÄnik koji metodiÄno i hladnokrvno sastavlja katalog fenomena. Onom Äitaocu koji je prethodno imao tu (ne)sreÄu da āotvori oÄiā ove crtice deluju kao ohrabrujuÄi glas srodne duÅ”e, a onome ko možda joÅ” uvek nije naÅ”ao vremena da se suoÄi sa svetom u kome obitava, one mogu, uprkos okolnostima, delovati vaspitno i otrežnjujuÄe.ā ā Aleksandar BelÄeviÄ Božidar MandiÄ (Novi Sad, 1952) književnik, osnivaÄ Porodice bistrih potoka 1977. godine. Svoje umetniÄko delovanje je zapoÄeo kao jedan od protagonista novosadske konceptualne scene. Sredinom sedamdesetih godina 20. veka, poÄeo je da se zanima za drugaÄiji oblik stvaranja. DotadaÅ”nje sprovoÄenje sve intimnijih akcija i neizlagaÄkih koncepata unutar grupe KOD (Miroslav MandiÄ, Slobodan TiÅ”ma, Marko RadojiÄiÄ i Slavko BogdanoviÄ) i grupe āJanuar-Februar-Martā, doprineli su želji za svakodnevnim ostvarivanjem sliÄnih iskustava, Äija je realizacija jedino bila moguÄa u prirodi. SliÄno onome Å”to je je u isto vreme zapoÄela slovenaÄka grupa OHO (David Nez, AndraÅ” Å alamun, Marko PogaÄnik...) u selu Å empas (u Vipavskoj dolini). Godine 1977. iz Novog Sada se seli i nastanjuje u selu Brezovica, podno Rudnika gde je utemeljio prvu srpsku ekoloÅ”ko-umetniÄku komunu `Porodica bistrih potoka. Objavio je petnaest knjiga, realizovao dvanaest samostalnih izložbi i teatarskih predstava. Saradnik je DeÄje redakcije Radio Beograda i Radio Televizije Srbije i kolumnista dnevnog lista Danas. Porodica bistrih potoka, Miroslav MandiÄ, avangarda, neoavangarda, Novi Sad, tribina mladih, postmoderna... MG65
DuÅ”an ÄuroviÄ : PRIPOVETKE I , ITP Zmaj Novi Sad / Pegaz Bijelo Polje 2004 , tvrdi povez, str. 254. Izabrane pripovetke. Knjiga je iz retkog kompleta Izabrana dela (I-VI) OÄuvanost 4- ; ima posvetu. DuÅ”an ÄuroviÄ, roÄen 1901. godine u selu GrliÄ kod Danilovgrada, je srpski, bosanskohercegovaÄki, crnogorski i jugoslovenski pripovedaÄ. U Danilovgradu je zavrÅ”io osnovnu Å”kolu. Gimnaziju je pohaÄao u Ivangradu, NikÅ”iÄu i Podgorici, gdje je i maturirao. Studirao je i diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu. U poÄetku je kao profesor radio u Danilovgradu, a 1929. godine odlazi u Sarajevo gdje radi kao profesor UÄiteljske Å”kole, a nakon tri godine i Prve gimnazije gdje ostaje do poÄetka rata, 1941. godine. Nakon rata, vraÄa se u Sarajevo gdje do penzije radi kao viÅ”i bibliotekar u Narodnoj biblioteci. Bio je Älan Sveslovenskog komiteta u Sarajevu, Älan Savjeta za kulturu BiH, a prije rata bio je Älan P.E.N. kluba u Beogradu. DuÅ”an ÄuroviÄ se javio u literaturi 1929. godine i od tada je njegovo ime Äesto prisutno u sarajevskim i crnogorskim književnim Äasopisima i novinama od Politike do OsloboÄenja, od Srpskog književnog glasnika i Pregleda do Života. NaroÄito je zapažena njegova saradnja u književnom podlistu beogradske Politike, u kojoj objavljuje kratke, feljtonske priÄe. Objavljivao je ponekad Älanke i eseje iz kulture i književnosti, ali mu je glavni i osnovni rad bio zasnovan na pripovijetki i romanu. Njegova djela prevoÄena su na nekoliko jezika. Neko vrijeme je ureÄivao Malu biblioteku, koju je izdavala Svjetlost. Za dopisnog Älana ANUBiH izabran je 1969. godine. Umro je 1993. godine.
DuÅ”an ÄuroviÄ : PRIPOVETKE II , ITP Zmaj Novi Sad / Pegaz Bijelo Polje 2004, tvrdi povez, str. 306. Izabrane pripovetke Knjiga je iz retkog kompleta Izabrana dela 1-6 OÄuvanost 4-. DuÅ”an ÄuroviÄ, roÄen 1901. godine u selu GrliÄ kod Danilovgrada, je srpski, bosanskohercegovaÄki, crnogorski i jugoslovenski pripovedaÄ. U Danilovgradu je zavrÅ”io osnovnu Å”kolu. Gimnaziju je pohaÄao u Ivangradu, NikÅ”iÄu i Podgorici, gdje je i maturirao. Studirao je i diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu. U poÄetku je kao profesor radio u Danilovgradu, a 1929. godine odlazi u Sarajevo gdje radi kao profesor UÄiteljske Å”kole, a nakon tri godine i Prve gimnazije gdje ostaje do poÄetka rata, 1941. godine. Nakon rata, vraÄa se u Sarajevo gdje do penzije radi kao viÅ”i bibliotekar u Narodnoj biblioteci. Bio je Älan Sveslovenskog komiteta u Sarajevu, Älan Savjeta za kulturu BiH, a prije rata bio je Älan P.E.N. kluba u Beogradu. DuÅ”an ÄuroviÄ se javio u literaturi 1929. godine i od tada je njegovo ime Äesto prisutno u sarajevskim i crnogorskim književnim Äasopisima i novinama od Politike do OsloboÄenja, od Srpskog književnog glasnika i Pregleda do Života. NaroÄito je zapažena njegova saradnja u književnom podlistu beogradske Politike, u kojoj objavljuje kratke, feljtonske priÄe. Objavljivao je ponekad Älanke i eseje iz kulture i književnosti, ali mu je glavni i osnovni rad bio zasnovan na pripovijetki i romanu. Njegova djela prevoÄena su na nekoliko jezika. Neko vrijeme je ureÄivao Malu biblioteku, koju je izdavala Svjetlost. Za dopisnog Älana ANUBiH izabran je 1969. godine. Umro je 1993. godine.
Miodrag PavloviÄ: MOST BEZ OBALA Miodrag PavloviÄ je roÄen 28. novembra 1928. godine u Novom Sadu. Osnovnu i srednju Å”kolu, kao i Medicinski fakultet pohaÄao je u Beogradu do 1954. godine. Kratko je radio kao lekar jer se odluÄio do kraja života posvetiti pisanju i književnom radu. Prvu zbirku pesama `87 pesama` objavio je 1952. godine, a uvelike je uticala na njegovo književno stvaralaÅ”tvo i životno opredeljenje. Zbirka se takoÄe smatra i jednom od prekretnica u savremenoj poeziji. PavloviÄ je s njom stvorio jednu novu vrst srpskog pesniÅ”tva tako Å”to je kombinovao preplitanje mitskih i istorijskih elemenata sa sazvuÄjem balkanske tradicije. Svojim stvaralaÅ”tvom je preuzeo vodeÄe mesto u savremenoj srpskoj poeziji i postao jedan od najuticajnih pesnika posleratne srpske književnosti. Odbacuje dogme koje se nameÄu druÅ”tvu, ideoloÅ”ke i estetske parametre i napisao nova, jedinstvena dela. Bio je veliki poÅ”tovalac i poznavaoc strane i domaÄe poezije, a zapažen je i kao izvrstan esejista. Njegove pesme i eseji prevoÄeni su na mnoge evropske jezike pa su njegova dela dobro kritiÄki ocenjena u poznatim njemaÄkim listovima i književnim Äasopisima. Dela su mu prevedena i na par orijentalnih jezika, a poezija mu je jedinstvo mitologije, poetike, filozofije, umetnosti i istorije. Ne podleže pravilima poetike, a pesme mu se izjednaÄavaju sa njegovim viÄenjem sveta i stvarnosti. Najpoznatija poezija: `87 pesama`, `Stub seÄanja`, `Oktave`, `Mleko iskoni`, `87 pesama (izbor poezije)`, `Velika Skitija`, `Nova Skitija`, `Hododarje`, `Svetli i tamni praznici`, `Velika Skitija i druge pesme `Zavetine`, `Bekstva po Srbiji`, `Izabrane pesme`, Najpoznatija prozna dela: `Most bez obala` `Bitni ljudi`
Izdaje - Samizdat B92 Beograd āKada sam, tokom NATO bombardovanja Jugoslavije, radio kao izveÅ”taÄ Radija Slobodna Evropa, Äesto sam pomiÅ”ljao na Australiju. NaroÄito noÄu, nakon ukljuÄivanja sirena za vazduÅ”nu opasnost. To vreme, izmeÄu sirena i nailaska aviona, budilo je u meni oseÄanje kosmiÄke usamljenosti i, gotovo po pravilu, seÄanja na australijske prijatelje, putovanja po kontinentu, slike predela i beskrajnog prostranstva okruženog okeanima. Kao da se krstareÄim raketama moja svest suprotstavljala krstareÄim mislima u vezi s tom zemljom... Kao da ta zemlja postoji da bi brojnim emigrantima, posebno onima koji su u nju stigli iz zaraÄenih zemalja, pružila utoÄiÅ”te i nadu, da bi pokazala da svet može biti drugaÄiji. I vremenska zona u kojoj se nalazi izdvaja je, simboliÄki, od ostalog sveta. Australija ide ispred drugih. SeÄam se da sam prvog januara nove 1998. godine, u jedan sat ujutru, otputovao iz Australije za Los AnÄeles. U Ameriku sam stigao: 31. decembra 1997.ā Knjiga istaknutog i popularnog novinara Jugoslava ÄosiÄa otkriva svet Australije u stilu naÅ”ih najlepÅ”ih putopisnih priÄa kakve su pisali Ivo AndriÄ, Isidora SekuliÄ, Rastko PetroviÄ, Moma DimiÄ... `Lica, staze, predeli`, propuÅ”teni kroz piÅ”Äev doživljaj, osvajaju Äitaoca koji i sam postaje putnik kroz ovu Äarobnu zemlju. Ali, ÄosiÄevo oko nije jedino koje `gleda` i opisuje. On majstorski upreda sudbine nekoliko junaka u ovo prozno Å”tivo, pa Äitalac knjigu doživljava i kao zbirku pripovedaka, Äiji je kvalitet ne samo u sugestivnim slikama i lucidnim zapažanjima nego i u ironiji i humoru kao izvanrednim obeležjima stila. Ratomir DamjanoviÄ, pisac i publicista Stanje knjige kao na slikama Mek povez 126.strana
Žarko RadakoviÄ: EMIGRACIJA - Ljubavne priÄe 1990 - 1995, Radio B92 Beograd 1997, str. 129. Proza. OÄuvanost 4. Š Š¾ŃŠµŠ½ Ń ŠŠ¾Š²Š¾Š¼ Š”Š°Š“Ń, 1947. ŠØŠŗŠ¾Š»Š¾Š²Š°Š¾ ŃŠµ Ń ŠŠµŠ¼ŃŠ½Ń (Š¾ŃŠ½Š¾Š²Š½Š° ŃŠŗŠ¾Š»Š° Šø Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŠ°), ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń (ŃŃŃŠ“ŠøŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø), TĆ¼bingenu (ŃŃŃŠ“ŠøŃŠµ Š³ŠµŃŠ¼Š°Š½ŠøŃŃŠøŠŗŠµ, ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠµ ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø Šø ŃŠøŠ»Š¾Š·Š¾ŃŠøŃŠµ). ŠŃŃŠ¾Ń ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š°: TĆ¼bingen (1990, ŠŠ°Š½ ŠŃŃŠøŃŠŗŠø) (Ń Š½Š°ŃŃŠ¶ŠµŠ¼ ŠøŠ·Š±Š¾ŃŃ Š·Š° ŠŠŠ-Š¾Š²Ń Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń), ŠŠ¾Š½Š°Š²ŃŠ°ŃŠ° (Š·Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ° Scottom Abbottom) (1994, ŠŃŠµŠ¼Šµ ŠŗŃŠøŠ³Šµ), ŠŠ½ŠøŃŠµŃ (1994, Š92), ŠŠ¼ŠøŠ³ŃŠ°ŃŠøŃŠ° (1997, Š92), ŠŠ¾Š³Š»ŠµŠ“ (2002, Š”ŃŃŠ±Š¾Š²Šø ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠµ), ŠŠ°Š¼ŠæŠøŃŠø (2008, Ń ŠæŃŠøŠæŃŠµŠ¼Šø). ŠŃŠµŠ²ŠµŠ¾ Š“Š²Š°Š“ŠµŃŠµŃ Š“Š²Šµ ŠŗŃŠøŠ³Šµ ŠŠµŃŠµŃŠ° Š„Š°Š½Š“ŠŗŠµŠ°. ŠŃŃŠ¾Ń Š½ŠøŠ·Š° Š·Š±Š¾ŃŠ½ŠøŠŗŠ° Šø Š°Š½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ°: Š¾ ŃŠµŃŠµŠæŃŠøŃŠø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø ŠŠµŃŠµŃŠ° Š„Š°Š½Š“ŠŗŠµŠ° (ŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š° ŠŗŃŠøŃŠøŠŗŠ°, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1986), Š¾ ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø ŠŃŠ»ŠøŃŃ ŠŠ½ŠøŃŠµŃŃ (Stuttgart, 1990), Š¾ āŃŠ°Š“Š½ŠøŠ¼ ŃŠµŃŠŗŠ¾ŃŠ°Š¼Š° Ń ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŃā (Š Š°ŃŠæŠøŃ, 1987), Š¾ āŠ¼Š¾ŃŠøŠ²Ń Š“ŠµŃŠøŃŃŃŠ²Š° Šø ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ½Š¾Š³ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ°ā (ŠŠ¾ŃŃŠø ŠŠøŠ»Š°Š½Š¾Š²Š°Ń 1987), Š¾ āŃ Š¾Š“Š°ŃŃ Ń ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠøā (Stuttgart/Hamburg, 1989). ŠŠ“ 1971-73. ŃŠ°ŃŠ°Š“ŃŠ° ŃŠ° ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŠŗŠ¾Š¼ ŠŃŠ¾Š¼ ŠŠøŠ»ŠøŠ²Š¾ŃŠµŠ²ŠøŃŠµŠ¼: ŠŃŠµŃŠ¾ŃŠ¼Š°Š½ŃŠø Medex (ŠŠøŃŠµŃ, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1971), ŠŠ¾ŃŃŠ°ŃŠ° (Š”ŠŠ¦, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1972), ŠŠ°Š±ŃŠ“Š¾Š²Š¾ ŃŠµŠ·ŠµŃŠ¾ (ŠŠ°Š»ŠµŃŠøŃŠ° Ń ŠæŠ°Š»Š°ŃŠø ŠŠ»Š±Š°Š½ŠøŃŠ°, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1973). Š Š¾Š¼Š°Š½ ŠŃŠ°. Š”ŠµŃŠ°ŃŠµ Š½Š° āŠŠ¾ŃŃŠ°ŃŃā (2008, Ń ŠæŃŠøŠæŃŠµŠ¼Šø). ŠŠ“ 1978. Š¶ŠøŠ²Šø Ń ŠŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠ¾Ń. ŠŠ“ 1986. ŃŠ°ŃŠ°Š“ŃŠ° ŃŠ° Š·Š°Š³ŃŠµŠ±Š°ŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠ¼ŠµŠ½ŠøŠŗŠ¾Š¼ ŠŃŠ»ŠøŃŠµŠ¼ ŠŠ½ŠøŃŠµŃŠ¾Š¼. ŠŠ¾Š½Š¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ° Julije Knifer. MƤandar 1960-1990. (Stuttgart: Flugasche, 1990.) ŠŃŠ°ŃŠµŠ¼ Š¾ŃŠ°Š¼Š“ŠµŃŠµŃŠøŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ Š½ŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃŠ° Š·Š° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ Šø ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃ Das NachtcafĆ© (StuttĀgart, Klett-Cotta). ŠŠ“ 1990. ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ Š½Š° ŃŠ°Š“ŠøŃŃ Deutsche Welle. ŠŠ“ 2006. ŃŠ°ŃŠ°Š“ŃŠ° ŃŠ° ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠ¾Š¼ ŠŠøŠ½Š¾Š¼ ŠŠ¾ŠæŃ. ŠŃŠøŠ³Š°: āŠŠµŃŠµŃ Š„Š°Š½Š“ŠŗŠµ: ŠŃŠ±ŠøŃŠ°Šŗ ŃŠ»ŠøŠŗŠµ (Der Bildverlust)ā (Š“Š²Š¾ŃŃŃŃŠŗŠø, ŠæŠ°ŃŠ°Š»ŠµŠ»Š½Šø, ŠæŃŠµŠ²Š¾Š“ ŃŃŠ°Š³Š¼ŠµŠ½Š°ŃŠ° ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š° ā Š½Š° ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Ń ŃŠ²Š°ŃŃŠŗŠø ŃŠµŠ·ŠøŠŗ, Šø ŃŠµŠ·ŠøŠŗ Š°ŠæŃŃŃŠ°ŠŗŃŠ½Š¾Š³ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŠ°) (Š±ŠøŠ±Š»ŠøŠ¾ŃŠøŠ»ŃŠŗŠ¾ ŠøŠ·Š“Š°ŃŠµ, Kƶln, 2007). ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 2008. ŃŠ°Š“ Š½Š° āŠ°Š½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠø ŃŃŠæŃŠŗŠµ ŠæŃŠ¾Š·Šµ Ń ŃŠµŃŠµŠæŃŠøŃŠø ŠŠµŃŠµŃŠ° Š„Š°Š½Š“ŠŗŠµŠ°ā. (Das Schreibheft, Hessen). ŠŠ“ 1990. Š¶ŠøŠ²Šø Ń ŠŠµŠ»Š½Ń.
Narodna knjiga, Politika, 2006. Nova, potpuno nekoriÅ”Äena, ali usled loÅ”eg kvaliteta Å”tampe ne izgleda tako. Sjajne priÄe velikog JosiÄa ViÅ”njiÄa, za zabavu i pouku. Miroslav JosiÄ ViÅ”njiÄ (Stapar kod Sombora, 15. decembar 1946 ā Beograd, 8. septembar 2015[1]) bio je srpski književnik. Legat Miroslava JosiÄa ViÅ”njiÄa deo je Gradske biblioteke `Karlo Bijelicki` u Somboru[2] a deo zaostavÅ”tine JosiÄ ViÅ”njiÄa nalazi se u Udruženju za kulturu, umetnost i meÄunarodnu saradnju āAdligatā. Biografija U rodnom mestu zavrÅ”io je osnovnu Å”kolu, a UÄiteljsku Å”kolu (Preparandiju) u Somboru.[3] Na FiloloÅ”kom fakultetu u Beogradu apsolvirao je na Katedri za opÅ”tu književnost i teoriju književnosti (tzv. Svetska književnost).[3] Dugo je honorarno radio kao lektor, korektor i tehniÄki urednik u raznim izdavaÄkim kuÄama, listovima i Äasopisima.[3] Bio je sekretar lista āStudentā, urednik Äasopisa `Relations`.[3] Bio je zaposlen u Srpskoj književnoj zadruzi.[4] Pokrenuo je biblioteku āNovi Albatrosā.[4] Prvi je poÄeo privatno izdavanje knjiga (posle S. MaÅ”iÄa) u āKnjiževnoj fabrici MJV i decaā.[5] Bio je predsednik PANU. Njegovi radovi prevoÄeni su na viÅ”e jezika: poljski, francuski, engleski, nemaÄki, maÄarski, holandski, italijanski, ÄeÅ”ki, slovaÄki, bugarski i makedonski jezik. Dve njegove knjige objavljene su na poljskom, dve na engleskom i jedna na francuskom jeziku.[6] O njegovom radu objavljeno je nekoliko stotina kritiÄkih radova (preko 3.000 stranica), viÅ”e tematskih celina u Äasopisima, stotine novinskih Älanaka, a treba pomenuti: Doktorsku tezu Marka NediÄa, Proza i poetika M. JosiÄa ViÅ”njiÄa (2008), Knjiga Snežane BrajoviÄ, Stvarnosne igre (2012), Magistarski rad Sonje Kapetanov, Lirski godovi (Rane pripovetke MJV) (2010), kao i pet zbornika Proza MJV (1979), Alfa i omega (1986), Trideset godina, pola veka (1996), Venac kritiÄkih radova (2006) i Zlatni vek Miroslava JosiÄa ViÅ”njiÄa (2006). Književnik Mihajlo PantiÄ ga je smatrao za jednog od najboljih stilista srpske proze od 1968. do danas. PantiÄ navodi da je JosiÄ ViÅ”njiÄ bio na tragu Velja PetroviÄa i MiloÅ”a Crnjanskog, sa setnim, poetizovanim ravniÄarskim duhom pripovedanja.[7] LiÄno je bio protiv ljudskih i književnih konvencija i veÄito u otporu prema ustaljenom sistemu.[8] Putovao je po svetu najÄeÅ”Äe o svom troÅ”ku u Poljsku, Francusku, Kanadu, MaÄarsku, Å vedsku, Holandiju, ÄeÅ”ku, Rumuniju, Italiju, NemaÄku, GrÄku, Kinu.[4] Bio je oženjen Mirjanom,[4] ima troje dece (Jelena, Miroslav i Pavle) i Å”est unuka. Nagrade Dobitnik je velikog broja književnih nagrada meÄu kojima su: Nagrada āIsidora SekuliÄā, za knjigu Lepa Jelena, 1969. Nagrada lista āMladostā, za roman ÄeÅ”ka Å”kola, 1972. NIN-ova, za knjigu Odbrana i propast Bodroga u sedam burnih godiÅ”njih doba, 1990.[3] Borbina nagrada, , za roman Pristup u kap i seme, 1992. Nagrada āBorisav StankoviÄā, za roman Pristup u kap i seme, 1993. Nagrada āStanislav Vinaverā, za roman Pristup u kap i seme, 1993. AndriÄeva nagrada, za knjigu Novi godovi, 1998.[3] Nagrada āZlatni krst kneza Lazaraā, 2003. Nagrada āTodor ManojloviÄā, 2004. Nagrada āRaÄanska poveljaā, 2006. Nagrada āVeljkova golubicaā, 2007. Nagrada āJovan SkerliÄā, za roman Stablo Marijino, 2010. Nagrada āSvetozar ÄoroviÄā, za knjigu pripovedaka ÄurÄevdan i drugi datumi, 2015. Oktobarska nagrada (Beograda i Sombora) Nagrada āLjubiÅ”a JociÄā Dela Njegove pripovetke Å”tampane su u tridesetak antologija i izbora u zemlji i inostranstvu. `Izabrana dela objavljena su 1995. u sedam knjiga, a u treÄem milenijumu objavljena su mu Dela u pet knjiga. Sve njegove priÄe Å”tampane su u jednom tomu (880 strana) pod naslovom Sabrane pripovetke (2007) Lepa Jelena, knjiga pripovedaka, (1969, 1980, 1995, 2007) Dvanaest godova, knjiga pripovedaka, (1977, 1995, 2007) Kvartet, knjiga pripovedaka, (1994, 1995, 2007) Novi godovi, knjiga pripovedaka, (1998, 2007) O dudu i grobu, knjiga pripovedaka, (2005, 2007) PriÄe iz trapa, knjiga pripovedaka, (2006, 2007) ÄurÄevdan i drugi datumi, knjiga pripovedaka, 2015) Roman o smrti Galerije, novela, (1970, 1974, 1975, 1995) ÄeÅ”ka Å”kola, roman, (1971, 1980, 1994, 1995) Pristup u svetlost, roman, (1975, 1980, 1983, 1993, 1995, 2002) Odbrana i propast Bodroga u sedam burnih godiÅ”njih doba, roman, (1990, 1991, 1995, 1997, 2002) Pristup u kap i seme, roman, (1992, 1995, 1998, 2002) Svetovno trojstvo, roman, (1996, 2002) Pristup u poÄinak, roman, (1999, 2002) Roman bez romana, roman, (2004) Dok nas smrt ne rastavi, roman, (2004) Stablo Marijino, roman, (2008) Baron iz Å”araga, roman, (2013) TBC (2002) Moje burne godine (1993, 1995, 2005) Äerdan od divana (2005) Osim sveta, pesme za decu, (1978) U drugom krugu, knjiga tekstova, (1995) Pisma srpskim piscima, knjiga tekstova, (2007) Margina, knjiga tekstova, (2010) MiloÅ”, Crnjanski, knjiga tekstova, (2013) Dok srce kuca, knjiga tekstova, (2015) Ratna poÅ”ta, prepiska iz vremena bombardovanja (2002; drugo izdanje 2009, sa komentarima) Spomen-broj lista āGolubā, izbor za reprint, (1977) ReÄima po platnu sveta, knjiga o slikaru Petru KonjoviÄu (1978, 1998) Optužujem, knjiga o ruÅ”enju 713 grobova u rodnom selu, (2009, sa 100 fotografija) Pisac protiv Agencije, polemiÄka knjiga (1997) Sudanija, polemiÄka knjiga (2002) AzbuÄnik prideva u srpskoj prozi 20. veka, izbor iz srpske književnosti (1991, 1995, 2007) Antologiju srpskih pripovedaÄa 19. i 20. veka, izbor iz srpske književnosti (1999) i drugo. ZAVEÅ TANjE, pesme + BIBLIOGRAFIJA MJV (oktobar 2010) CD dela MJV u 50 numerisanih primeraka (2013) Pripovetke, romani, pesme, zapisi, prevodi, tv-film Pogledaj me, nevernice, radio drame, tumaÄenja, album i arhiva NajlepÅ”e pripovetke M. JosiÄa ViÅ”njiÄa, u izboru i sa predgovorom Milosava TeÅ”iÄa (2002) ÄeÅ”alj, monodrama Radio Beograd emitovao je njegove drame Služba oca Radoslava (1971, režija Darko TatiÄ) i Odbrana i propast Bodroga (1991, režija Boda MarkoviÄ) Televizija Beograd viÅ”e puta prikazala je njegov TV film Pogledaj me, nevernice (1974, režija SrÄan KaranoviÄ)
MILOVAN ÄILAS LJUBAV I DRUGE PRIÄE Meki povez OÅ”teÄenje na rikni Milovan Äilas Äido (PodbiÅ”Äe, Mojkovac, Crna Gora 4. jun 1911 ā Beograd, 20. april 1995) je bio crnogorski komunista, politiÄki zatvorenik u obe Jugoslavije, uÄesnik NarodnooslobodilaÄke borbe, politiÄki teoretiÄar i pisac. Bio je jedan od voÄa ustanka u Crnoj Gori. Nakon rata general JNA, ministar FNRJ, Å”ef Agitpropa i predsednik Savezne narodne skupÅ”tine.[1] Zbog zagovaranja viÅ”estranaÄja 1950-ih zavrÅ”io je u zatvoru, postavÅ”i jedan od najpoznatijih disidenata u svijetu.[2][3] Milovan Äilas je dva puta politiÄki robijao, za vreme Kraljevine Jugoslavije od 1933. do 1936, a potom za vreme socijalistiÄke Jugoslavije od 1956. do 1966. Äilas je tokom života menjao stavove, pa je od tvrdokornog boljÅ”evika, komuniste i revolucionara, nakon rata poÄeo da se izjaÅ”njava kao demokratski socijalista.[4] TakoÄe je menjao stavove o crnogorskoj samobitnosti ā od zastupanja teze da su Crnogorci zasebna nacija, postala od Srba, do tvrdnje da Crnogorci Äine sastavni deo srpske nacije.[5] Neki autori Äilasa drže odgovornim za streljanja ideoloÅ”kih protivnika tokom Drugog svetskog rata u Crnoj Gori.[6] Drugi smatraju da je kampanja protiv Äilasa, koja je voÄena Äetiri decenije, zasnovana na dve laži: da je harao po Crnoj Gori skoro sve vreme rata, i da je `izmislio` crnogorsku naciju.[7] Sadržaj 1 Biografija 1.1 Revolucionarni studentski pokret 1.2 Robija u Sremskoj Mitrovici 1.3 Rad u Partiji do poÄetka rata 1.4 OslobodilaÄki rat i revolucija 1.4.1 Ustanak u Crnoj Gori 1941. 1.4.2 Slom ustanka u Srbiji 1.4.3 Streljanja u Crnoj Gori 1942. 1.4.4 Prelazak u Bosnu 1.4.5 Bitke na Neretvi i Sutjesci 1.4.6 Misija u SSSR 1944/45. 1.5 Sukob sa Informbiroom 1.6 Nova misao 1.7 Vanredni Plenum CK SKJ protiv Äilasa 1.8 Ponovo robija u Sremskoj Mitrovici 1.9 Inostranstvo i povratak u domovinu 2 Dela 3 Stavovi 3.1 O crnogorskoj naciji 4 NasleÄe 5 Literatura 6 Izvori 7 Vanjske veze Biografija `Triput sam u životu bio slobodan ā veoma blizu nepostojeÄoj, neostvarivoj apsolutnoj slobodi ā dvared u zatvoru, a jedared u ratu.[8]` Milovan Äilas `Äido` je roÄen 4. 6. 1911. u selu PodbiÅ”Äe kod Mojkovca. Otac mu je bio graniÄni oficir crnogorske vojske, a majka domaÄica.[9] Å kolovao se u KolaÅ”inu i Beranama, gde zavrÅ”ava osnovnu Å”kolu i gimnaziju. Za vreme pohaÄanja gimnazije aktivno se bavio pisanjem poezija i pesama. Stekao je veliku slavu kod uÄenika i nastavnika. Milovan Äilas se za vreme gimnazijskih dana sve viÅ”e opredeljivao za radniÄki pokret u zemlji. Revolucionarni studentski pokret Glavni Älanak: Revolucionarni studentski pokret na Beogradskom univerzitetu Milovan Äilas u beogradskom tramvaju 1930-ih. Posle svrÅ”etka gimnazije, odlazi u Beograd gde poÄinje da studira filozofiju i pravo na Beogradskom univerzitetu 1932. godine. Tada se povezuje da ilegalnom Skojevskom organizacijom i vrlo brzo postaje Älan SKOJ-a u septembru 1932. Za vreme svojih studija, aktivno je radio i kao Skojevski poverenik na Å”tampanju, pisanju i rasturanju propagandnog materijala. Bio je jedan od organizatora revolucionarnog studentskog pokreta na Beogradskom univerzitetu. VrÅ”io je propagandni rad po Univerzitetu i objaÅ”njavao studentima ciljeve i zadatke radniÄkog pokreta i ilegalne KPJ. Zbog toga je nekoliko puta bezuspeÅ”no izbacivan sa studija. Krajem 1932. njegovu aktivnost zapazilo je i Älanstvo KPJ, pa je Milovan Äilas od aprila 1933. pristupio KPJ. Iste godine je stekao diplomu Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu.[10] Robija u Sremskoj Mitrovici Milovan Äilas na robiji u Sremskoj Mitrovici 1933. godine. Za vreme velike provale komunista u Beogradu, policija ga je uhapsila u avgustu 1933. na pijaci. Milovan Äilas je prebaÄen u GlavnjaÄu gde su ga ispitivali Dragi JovanoviÄ i Svetozar VujkoviÄ. Nije niÅ”ta priznao, pa je bio pretuÄen i ostavljen celu noÄ da bez odeÄe leži u svojoj Äeliji. Sutradan mu je poÄelo suÄenje pred OpÅ”tinskim sudom grada Beograda koji ga je po Zakonu o zaÅ”titi države osudio na pet godina zatvora. Islednici su ga nekoliko puta zatvarali u samicu, tražili da otkrije partijsku liniju, ali nisu uspeli. Milovan Äilas je jedne veÄeri toliko pretuÄen, da ujutru nije mogao da stoji na nogama. Zato je reÅ”io da zapoÄene Å”trajk glaÄu. Sva jela koja bi mu se servirala, prosipao bi i vraÄao. Krajem 1934. imao je srÄanih problema, pa su ga na predlog lekara prebacili u udobniju Äeliju i viÅ”e nije bio u samicama. Za vreme svog boravljenja u Sremskoj Mitrovici, Milovan Äilas je uspeo da prevede tri romana Maksima Gorkog i deset njegovih pripovedaka, na dva džaka toalet-papira. jer mu nije bilo dozvoljeno koriÅ”Äenje papira. TakoÄe je preveo i Miltonov `Izgubljeni raj`, za koji je 1989. dobio nagradu āMiloÅ” N. ÄuriÄā. Punu kaznu nije izdržao. Pomilovan je i iz zatvora je izaÅ”ao poÄetkom 1936. godine. Po izlasku iz zatvora stanovao je kod svog prijatelja sa studija na periferiji Beograd. Nastavio je da se bavi komunistiÄkom propagandom. Rad u Partiji do poÄetka rata Protestni miting Ujedinjene studentske omladine 1939. Za Milovana Äilasa je Äuo i generalni sekretar KPJ Tito. On je tada probao na sve naÄine da se poveže s njim i da iskoristi njegovu sposobnost na jaÄanju Partije. Tito Å”alje direktivu da se Milovan Äilas naÄe na Partijskom savetovanju u Zagrebu poÄetkom 1938. godine. Na sastanku u Zagrebu, Milovan Äilas je dobio od Tita zadatak da organizuje slanje srpskih dobrovoljaca za Å paniju. Iste godine je bio izabran u Centralni komitet KPJ. U maju 1939. uÄestvuje na Zemaljskoj konferenciji u Å martnoj Gori kao delegat iz Srbije. PoÄetkom 1940. Milovan Äilas je primljen u Politbiro CK KPJ. Radio je u ureÄivanju Älanka `Za ÄistoÄu i boljÅ”evizaciju Partije`, koju je u nastavcima pisao Tito. Pokretao je niz Äasopisa koji su favorizovali KPJ: `NaÅ”a Stvarnost`, `Sodobnost` `Književni Savremenik`, `Mlada Kultura` itd. Za vreme pristupanja Trojnom paktu i prvih narodnih nezadovoljstava, Tito Å”alje Äilasa u Beogradu da izveÅ”tava Partiju o narodnim utiscima. U Beograd stiže sa svojom ženom Mitrom MitroviÄ, sa kojom je zajedno poÅ”ao u rat kasnije. U Beogradu mu se pridružio i Rade KonÄar. Äilas se uoÄi demonstracija sastao sa Dragoljubom JovanoviÄem, voÄom levih zemljoradnika i rekao mu da Äe se komunisti bez obzira na demonstracije zalagati za borbu. Nakon zavrÅ”etka demonstracija, poslao je svoju ženu da iznese Titu raport. Po dolasku Tita u Beograd, uÄestvuje na sastanku Politbiroa u Molerovoj ulici. Prvih dana posle napada NemaÄke na SSSR, uÄestvuje na sastanku Agitpropa CK za Srbiju. OslobodilaÄki rat i revolucija Ustanak u Crnoj Gori 1941. Glavni Älanak: Ustanak u Crnoj Gori 1941. Od 13. jula do 9. avgusta osloboÄeno 6 srezova: Bijelo Polje, KolaÅ”in, Berane, Andrijevica, Danilovgrad i Å avnik. Bili opsednuti Cetinje, Podgorica i NikÅ”iÄ. Po 15 dana bili slobodni Petrovac i Vir Pazar. Ustanak organizovali ÄeneralÅ”tabni kapetan Arso JovanoviÄ i profesor Milovan Äilas.[11] āāIzveÅ”taj britanske misije jugoslovenskoj vladi od septembra 1941. Äilas je bio upuÄen u julu 1941. u Crnu Goru radi pripremanja i pokretanja borbe protiv italijanskih okupatora. Na njega se prenose izvanredna ovlaÅ”Äenja po partijskoj i vojnoj liniji, s pravom smenjivanja lokalnog rukovodstva i s pravom kažnjavanja. Kao Älan Politbiroa, automatski je izabran i za Älana Vrhovnog Å taba NOVJ. U Crnoj Gori zajedno sa kapetanom Arsom JovanoviÄem organizuje ustanak koji je bio opÅ”tenarodni, veliki delovi Crne Gore su osloboÄeni i kod ustanika nije bilo ozbiljnijih podela i sukoba izmedju komunista i nekomunista. Prvo nareÄenje koje je Äilas izdao 9 dana posle izbijanja ustanka u Crnoj Gori zagarantovalo je liÄnu slobodu, nepovredivost stana i vlasniÅ”tva, slobodu vere i veroispovesti, slobodu misli i govora, slobodu organizovanja, sastajanja i razmene miÅ”ljenja.[12] Isto nareÄenje je legalizovalo sve demokratske politiÄke partije, dalo opÅ”te pravo glasa (žene tada prvi put u Crnoj Gori mogu da biraju i budu birane), uvelo obavezno izvoÄenje optuženih pred sud najdalje 48 Äasova posle hapÅ”enja i uz obavezno angažovanje advokata.[13] Zajedno sa Mitrom BakiÄem doÄekao je prvu englesku vojnu misiju koju je predvodio kapetan Dvejn Hadson u Petrovcu na moru. Zajedno su ga odveli u partizanski Vrhovni Å tab u Užicu. Slom ustanka u Srbiji Äilas u novembru 1941. stiže u osloboÄeno Užice i preuzima rad u listu `Borba`, glavnom partijskom glasilu. PovlaÄio se zajedno sa Vrhovnim Å”tabom prema Zlatiboru, pa dalje u Sandžak. Milovan Äilas se pred kraj 1941. nalazi s Vrhovnim Å”tabom u Sandžaku gde radi na prikupljanju ostalih partizanskih jedinica koje su se povlaÄile posle pada UžiÄke republike. U trenucima malaksavanja partizanskog pokreta posle sloma ustanka u Srbiji, Äilas sprovodi mere na održavanju discipline i morala boraca, ukljuÄujuÄi i mere streljanja. Posle odstupanja glavnine partizana u Bosnu, Äilas ostaje u Novoj VaroÅ”i, na granici Srbije i Crne Gore, odakle se usred zime i u teÅ”kim okolnostima povlaÄi s jedinicama pod njegovom komandom i pridružuje Vrhovnom Å”tabu. Streljanja u Crnoj Gori 1942. Glavni Älanci: ÄetniÄko-partizanski sukob i Leva skretanja Wikiquote āStreljati nekoga to je tehniÄko pitanje, kako kaže drug Crni, ali je osnovno ubediti masu u neophodnost toga streljanja.[14]ā (Pismo Milovana Äilasa CK KPJ od 27. marta 1942.) Dok je Äilas bio odsutan, u Crnoj Gori je doÅ”lo do pojave levih skretanja i `pasjih grobalja` za ideoloÅ”ke protivnike.[7] U martu 1942. godine Äilas se vraÄa u Crnu Goru, gde se u meÄuvremenu rasplamsao partizansko-ÄetniÄki sukob. MomÄilo CemoviÄ smatra da su CK KPJ i Vrhovni Å”tab poslali Äilasa da utvrdi stvarno stanje i smeni odgovorne rukovodioce. Äilas u to vreme piÅ”e Centralnom komitetu KPJ kako se ākulaÄki elementi` po selima plaÅ”e da Äe komunisti sve komunizirati, da Äe uskoro kod nas biti sovjeti, da su NOO Å”kola za sovjete, da je objavljen rat londonskoj vladi i da sve to unosi paniku u srednje seljaÅ”tvo; da se ātutnjavom o revoluciji` zaboravlja na faÅ”izam i borbu protiv njega.[14] U aprilu 1942. godine, Milovan Äilas je uÄestvovao u donoÅ”enju presude o streljanju Äetvoro mladih partizana iz porodice TadiÄa, braÄe poznatog filozofa Ljubomira TadiÄa, koji je `jedini izbegao streljanje, jer smo ga smatrali premladim da bismo ga ubili`.[15] Prema Äilasovoj verziji, oni su streljani jer je Tadija TadiÄ, politiÄki komesar bataljona, upozorio svog strica Spasoja, koji je bio u Äetnicima, da ga partizani traže da ga ubiju, Å”to je proglaÅ”eno izdajom.[16] Prema verziji Ljube TadiÄa, njihova krivica je izmiÅ”ljena, a ubijeni su za odmazdu `posle blamaže i neuspeha`, nakon Å”to je partizanska potera nastradala od starog komite Spasoja TadiÄa. TadiÄ navodi da su oni streljani jer su odbili da liÄno likvidiraju svog strica.[17] HapÅ”enja partizana iz porodice TadiÄa je izvrÅ”eno na prevaru, tako Å”to su pozvani na razgovor o prekomandovanju.[17] Pored braÄe TadiÄa, ubijeni su joÅ” neki mladiÄi koji su se stavili na njihovu stranu. Neki od streljanih u Gornjem Polju nisu imali viÅ”e od osamnaest godina.[17] U posleratnoj prepisci sa profesorom Ljubom TadiÄem, Äilas je odgovorio kako bi ponovo uÄinio isto[17], odnosno `ne bi drukÄije postupio ni s roÄenom braÄom`.[18] Wikiquote āPohapÅ”ene TadiÄe su sproveli u Gornje Polje. Istragu su vodili DakiÄ i Sava KovaÄeviÄ, ali smo i MilutinoviÄ i ja bili u toku i odobrili presudu.[17]ā (Milovan Äilas) Aleksa Äilas, sin Milovana Äilasa, smatra da je profesor TadiÄ bio obmanut `policijskim dezinformacijama`, koje su plasirane protiv Äilasa nakon rata. Prema njegovim reÄima, profesor TadiÄ i Milovan Äilas su nakon prepiske postali prijatelji.[19] Prelazak u Bosnu Radio je na ureÄivanju partijskog lista `Borba` koja je obnovljena u Bosanskoj krajini, u selu DriniÄima. Radio je i na ureÄivanju organa CK `Proletera`, izraÄivao je `biltene Vrhovnog Å”taba`, radio je na radio-stanici `Slobodna Jugoslavija` , na rasturanju Älanka `Nacionalno pitanje u Jugoslaviji u svjetlosti narodnooslobodilaÄke borbe` po Crnoj Gori, Hercegovini i Sloveniji.
Sergej Dovlatov Ariel Meki povez Ariel (1989) je zbirka kratkih priÄa Sergeja Dovlatova, napisanih u Americi, od 1980. do 1990. god. Sergej Dovlatov roÄen je 3. septembra 1941. u Ufi, prilikom evakuacije, od oca Donata MeÄnika (Jevrejina), pozoriÅ”nog režisera, i majke Nore Dovlatove (Jermenke), glumice. Od 1944. živeo je u Lenjingradu; 1959. upisao se na FiloloÅ”ki fakultet (odsek finskog jezika). U to vreme aktivno se bavio boksom. Posle dve godine udaljen je sa studija. Pozvan je u vojsku, i od 1962. do 1965. služio je u obezbeÄenju robijaÅ”kog logora na severu SSSR, iz Äega je kasnije proistekao roman Zona. Nakon povratka u Lenjingrad, radio je kao novinar (Å”to je opisano u romanu Kompromis), zatim jedno leto kao vodiÄ u PuÅ”kinovom parku (iz Äega je nastao roman PuÅ”kinova brda), i pisao kratke priÄe koje su Å”irene u samizdatu, Å”to je dovelo do progona od strane sovjetskih vlasti. Avgusta 1978. emigrirao je u BeÄ, a zatim preÅ”ao u Njujork (romani Kofer, Strankinja, Filijala), gde je objavio sva svoja dela, Å”to u SSSR nije mogao. Objavljivao je i u prestižnom ameriÄkom Äasopisu Njujorker. Dovlatov je uÅ”ao u mnoge zbornike remek-dela proze XX veka. Ugledni ameriÄki i ruski pisci davali su najlaskavije ocene njegovim knjigama, izmeÄu ostalih Kurt Vonegat, Džozef Heler, Irving Å o i Josif Brodski, koji je prvi preporuÄio Dovlatova ameriÄkim izdavaÄima. Po reÄima Brodskog: āDovlatov je jedini ruski pisac Äija Äe sva dela biti Äitana van Rusijeā. Dovlatov: dela Kompromis (1981) ā¢ Zona (1982) ā¢ PuÅ”kinova brda (1983) ā¢ NaÅ”i (1983) Zanat (1985) ā¢ Kofer (1986) ā¢ Strankinja (1986) ā¢ Uloga (1988) ā¢ Ariel (1989) Solo na andervudu / Solo na IBM-u (1990) ā¢ Filijala (1990) MarÅ” usamljenih (1983) ā¢ Prepiska (1992)
PriÄe iz rasejanja - Grupa autora Autori piÄa su: Žarko RadakoviÄ, Jovan NikoliÄ, Dragan AleksiÄ, Goran SamardžiÄ, Vladimir PiÅ”talo i Dragoslav DedoviÄ, prireÄivaÄ Dragoslav DedoviÄ. IzdavaÄi su Samizdat B92 i Radio DojÄe vele, 2014. Oni koje je život odveo u Njujork, Sarajevo ili Keln nisu viÅ”e tu gde su im uspomene, ali se njihovi zapisi vraÄaju iz rasejanja. Ovim svojim priÄama poznati srpski pisci mere rastojanje od mesta na kojem viÅ”e nisu: rastojanje od detinjstva, od grada u kom su uspomene, od zemlje i ā od sopstvenog biÄa. Jer u ārasejanjuā, hteo to ili ne, Äovek biva neko drugi, drugaÄiji... `...Žarko RadakoviÄ opisuje kafanu usred Kelna u kojoj je protagonista njegove priÄe āu naborima na tkanini peglane majice video reljef zemlje, u tolikoj meri dobro poznate da je i u jednom trenutku osetio mirise kuhinja u njenim gradovimaā¦ā. Jovan NikoliÄ se isto tako u Kelnu seÄa svog beogradskog stana, u koji je Barbara, pozvavÅ”i ga telefonom iz Berlina, kroz sluÅ”alicu svirala Dvoržakove āSlovenske igreā ā dok su bombe padale na Beograd. Dragan AleksiÄ u Ohaju kombinuje Vima Vendersa, Tita i DubrovÄanke. Vladimir PiÅ”talo se u blizini Njujorka literarno bavi Gavrilom Principom, Ivom AndriÄem, ali i sjajem Nju Orleansa. Goran SamardžiÄ, beogradsko dete, osim po mestu gde je odluÄio da živi ā Sarajevu, opisuje radost svakog susreta sa zemljom u kojoj je odrastaoā¦`, napisao je Dragoslav DedoviÄ. izdavaÄ: samizdat 2014. meki povez 188 strana Odlicno ocuvana knjiga. Ako Vas neÅ”to zanima, slobodno poÅ”aljite poruku. Ovo je najjeftiniji primerak na sajtu na dan postavljanja! POGLEDAJTE I OSTALE predmete KOJE PRODAJEM POPUST NA VIÅ E KUPLJENIH PREDMETA, PITAJTE! KLIKNITE NA LINK http://www.kupindo.com/Clan/zambezi/SpisakPredmeta
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Posveta! Bohumil Hrabal (ÄeÅ”. Bohumil Hrabal; Brno, 28. mart 1914 ā Prag, 3. februar 1997) je bio ÄeÅ”ki književnik. Život i rad RoÄen je u Brnu u Moravskoj. Živeo je kratko vreme u Pragu, ali odrastao je u Nimburku kao direktorov posinak. Diplomirao je pravo na Karlovom univerzitetu u Pragu. U Pragu živi od kasnih Äetrdesetih godina 20. veka. Radio je kao fiziÄki radnik u ÄeliÄani pedesetih godina. To iskustvo ga je inspirisalo da piÅ”e hiperrealistiÄne tekstove. Njegov najbolji roman je āStrogo kontrolisani vozoviā (1965). Po tom romanu je Jirži Mencel je režirao film, koji je dobio Oskara za najbolji strani film. Te 1965. godine kupio je vikendicu, u koju je odlazio na odmor celoga života. Bio je veliki pripovedaÄ, a omiljena kafana, koju je poseÄivao bila je āKod zlatnog tigraā u Pragu. Tu se susretao sa Vaclavom Havelom, a imao je susrete i sa ameriÄkim predsednikom Klintonom i Medlin Olbrajt. Nekoliko njegovih dela nije objavljeno u ÄehoslovaÄkoj, jer su vlasti imale primedbi na te knjige. Umro je tako Å”to je pao sa petog sprata zgrade bolnice, dok je navodno pokuÅ”avao da nahrani golubove. Kasnije se spominjalo da je Hrabal inaÄe stanovao na petom spratu i da je u nekoliko svojih knjiga spominjao samoubistvo skakanjem sa petog sprata. Pisao je ekspresivnim, vizuelnim stilom i Äesto je koristio duge reÄenice.[1] Njegovo delo āÄasovi plesa za starijeā, ima samo jednu reÄenicu. Mnogi likovi u Hrabalovim delima su prikazani kao āpametne budaleā. Uz Jaroslava HaÅ”eka, Karela Äapeka i Milana Kunderu smatra se jednim od najveÄih ÄeÅ”kih književnika 20. veka. Njegova dela su prevedena na 27 jezika.