Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveΕ‘tenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaΕ‘u mail adresu.
1-9 od 9 rezultata
Broj oglasa
Prikaz
1-9 od 9
1-9 od 9 rezultata
Prikaz
Prati pretragu "tajmer za ta pec"
Vi se opustite, Gogi Δe Vas obavestiti kad pronaΔe nove oglase za traΕΎene kljuΔne reΔi.
Gogi Δe vas obavestiti kada pronaΔe nove oglase.
ReΕΎim promene aktivan!
Upravo ste u reΕΎimu promene saΔuvane pretrage za frazu .
MoΕΎete da promenite frazu ili filtere i saΔuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
Kuhinja masiv stilska rustik ( 260cm i imam donje frontove 4 komada) 299e MoΕΎe i pojedinaΔna prodaja . Korpusi 6 kom: 80x59, 40x59, 61x59, 27x59, 50x45,5 (aspirator), Frontovi : 40x59 - 7 komada, 30x59 2 kom, 27x59, 46x49 , 80 x 13 i 40x13 za dve fioke Donji deo standardne visine a Ε‘irine 30 sa jednom fiokom 30x13 i vratima 30x59- - Stilska Komoda hrast polica se izvlaΔi 146 x 80 x 44 80e - Stilska vitrina komoda hrast puno drvo masiv 230 x 90cm 119e Samo donji deo 180x90cm 99e. Gornji deo masiv regala Ε 90 V 52 Da 48 cm Vrata 40 x 38,5 29e - Polica mesing 99e - Sto mesing mermar 80cm preΔnik 299e - Sto mesing mermar 60cm preΔnik 199e - Barokni sto mesing mermer 74 x 44 cm, visina stola 45 cm. 299 e - Barokni sto mesing mermer 96 x 53 cm, visina stola 55 cm. 399 e - Hrast frontovi vrata za ormar 4 kom. 40e dimenzije 2 komada 153 x 43,5 x 28 2 komada 63 x 43,5 x 28 - Fioka 30e hrast - police hrast 10e komad - Stakla za vitrinu - 1 ΕΎuta reljefna 96,5x32 20e DESNA - 2 glatka 97x32 12e/kom 2 - kaljena 84x32 15e/kom - Polica bela 150 x 90 x 26 40e - Radni sto 29e - Pvc vrata 240 x 80 sa komarnikom 149e ko nova - TA peΔi potpuno ispravne TA peΔ AEG 4 potpuno ispravna 107 x 65 x30 sa metalnim postoljem (servisirana pred sezonu) 79e TA peΔ MK 2,6kw potpuno ispravna 70 x 60 x 40 sa metalnim postoljem 69e ako kupujete obe 110e ( znaΔi jedna 55e ) - Sto na rasklapanje Disny 50e stolica mala 19e
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Kad sam 2012. godine iz ljubavi prema suprugu SaΕ‘i poΔela peΔi kruh s domaΔim kvasom, nisam ni pomislila kamo bi me mogla odvesti ta jednostavna fermentirana mjeΕ‘avina braΕ‘na i vode. I dogodilo se sljedeΔe: viΕ‘e od 40 milijuna pregleda na druΕ‘tvenim mreΕΎama, brojne radionice diljem svijeta, meΔunarodni projekt The Quest for Sourdough, prvi slovenski kvas, moj Rudl, u svjetskoj knjiΕΎnici kvasa u Belgiji, Δetiri izdanja Kvasomanije u Sloveniji, prijevodi na strane jezike te, napokon, i ovaj dugo oΔekivani nastavak moje prve knjige. Ali kada vas vode predanost, strast, ljubav i ΕΎelja da pomaΕΎete drugima, Δini se da sve to doΔe samo od sebe. Dosad sam s Rudlom proputovala dvanaestak zemalja i odrΕΎala stotinjak radionica o peΔenju s kvasom za viΕ‘e od 1300 nadahnutih polaznika. Kad vidim njihovu radost, strast i ljubav, znam da sam bliΕΎe ostvarenju SaΕ‘ove i svoje zajedniΔke misije β potaknuti Ε‘to viΕ‘e ljudi na peΔenje s kvasom kako bismo jeli Ε‘to bolji kruh! Autorka
Knjiga odliΔno oΔuvana ima posvetu MoΕΎda bi se, kad govorimo o slikarstvu, mada na prvi pogled izgleda trivijalno, moglo reΔi da je Jovan ZonjiΔ cetinjski, a naΕ‘. ZonjiΔ, jedan od naΕ‘ih najznaΔajnih slikara na prelazu iz akademskog u moderno slikarstvo, koji potiΔe iz Πralja kod Andrijevice β njegov otac Radisav, odselio se u Podgoricu, pa u Cetinje, gdje je drΕΎao kafane, a u Cetinju oΕΎenio Hercegovku iz Berova, Milicu PopoviΔ β staje u red najznaΔajnijih slikara grada, neugaslog izvoriΕ‘ta, neprestano pulsirajuΔeg, likovnog pogleda na svijet. On je, kako bi rekao Vladimir Visocki, rastao iz dva korijena β iz crnogorskog i hercegovaΔkog. Πad je, za sliku βFetijaβ, koju je izloΕΎio 1934. na VII jesenjoj izloΕΎbi u Beogradu, dobio Nagradu βBeograΔani beogradskim umetnicimaβ, etablirani beogradski slikari nadali su dreku, upitno uzvikujuΔi kako to da mlad i nepoznat slikar β provincijalac iz PeΔi (poΕ‘to je, zbog materijalnih neprilika, napustio Pariz, sklonio se kod svojih roditelja, koji su tada ΕΎivjeli u PeΔi) β bude nagraΔen tako znaΔajnom nagradom, pored njih ΕΎivih. Naravno, Δovjek iz epskih krajeva uzvratio je beskompromisno, kao Ε‘to se cijelog svog ΕΎivota zalagao za beskompromisno slikarstvo. U pismu, u βPoliticiβ, izmeΔu ostaloga, pisao je: βΕ½alim Ε‘to je meΔu izvesnim mojim kolegama, slikarima i vajarima, izbor moje slike izazvao toliko ogorΔenje. Ε½alim to na prvom mestu Ε‘to mi njihove neodmerene reΔi zagorΔavaju jednu veliku radost koja mi je iznenada bila data. A ΕΎalim, zbilja, i Ε‘to protesti mojih kolega, koji ovoga puta nisu imali sreΔe da dobiju nagradu, bacaju vrlo ruΕΎnu svetlost na naΕ‘u sredinu, na svakoga od nas, Ε‘to nas pokazuje kao ljude sitne, zavidljive, bez horizonta. MeΔutim, baΕ‘ mi, umetnici, ne bi trebalo da budemo ni sitni, ni zavidljivi, ni ograniΔenih vidika.β Ali, to Ε‘to su se prestoniΔki slikari pobunili, zbog toga Ε‘to im je izmakla ta nagrada, a moΕΎda viΕ‘e zbog toga Ε‘to je ZonjiΔ poljuljao njihov pogled na slikarski stvaralaΔki postupak, bilo je znak da se tu, iza brda, valja neΕ‘to veliko, neΕ‘to nesvakidaΕ‘nje. Jer, uobiΔajenosti ne dovode do talasanja. Ravna linija u umjetnosti, a ne samo na kardiogramu, znaΔi smrt. Ta nagrada omoguΔila mu je da se vrati u Pariz, da se tamo, u najoΕ‘trijoj konkurenciji, usavrΕ‘ava. Na IzloΕΎbi jugoslovenskih umjetnika u Parizu, u martu 1939, jedina slika koju je otkupio Nacionalni muzej moderne umjetnosti jeste βCrnkinjaβ Jovana ZonjiΔa (bilo je izloΕΎeno devet ZonjiΔevih slika). VeΔ taj postupak, sam za sebe, uΔinio je ovoga slikara znaΔajnim. A znaΔaju te slike, a time i njenog autora, indirektno je doprinio postupak njemaΔkih okupacionih vlasti. OkupiravΕ‘i Pariz, nacisti su, kao ratni plijen, iz toga muzeja uzeli ono Ε‘to su smatrali znaΔajnim. MeΔu opljaΔkanim slikama bila je i ta njegova slika. A vrh zanimljivosti izoΕ‘trava to Ε‘to se radilo o ΕΎeni crne rase, a zna se da su nacisti bili rasisti. βCrnkinjiβ se gubi svaki trag, a ja sam, piΕ‘uΔi knjigu o ZonjiΔu, objavljenu na sto godina od njegovog roΔenja, zahvaljujuΔi Branki Bogavac, nekadaΕ‘njoj direktorici Πulturnog centra Jugoslavije u Parizu, dobio reprodukciju te slike, koja je bila pohranjena na nekom od podzemnih spratova Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Parizu. ZonjiΔ nije bio omiljen meΔu beogradskim slikarima, jer je ugroΕΎavao njihovu pozicioniranost u slikarskom establiΕ‘mentu, pa, poΕ‘to nijesu mogli da mu ospore slikarske sposobnosti, pronijeli su priΔu da je bio konfliktan. S obzirom na to da ja, kad se radi o slikaru, o knjiΕΎevniku, o umjetniku uopΕ‘te, obraΔam paΕΎnju na njegovo djelo, to Ε‘to je, kako kolokvijalno kaΕΎemo, bio prΔ, bio je gas za moj istraΕΎivaΔki motor. U tom smislu, naveΕ‘Δu primjer njegove navodne konfliktnosti. Povodom obiljeΕΎavanja stogodiΕ‘njice NjegoΕ‘eve smrti, 1951, uradio je studiju za portret NjegoΕ‘a u prirodnoj veliΔini, za Ε‘ta je koristio litografiju Anastasa JovanoviΔa. Pri kraju te godine, na XII jesenjoj izloΕΎbi ULUS-a, ΕΎiri nije prihvatio da se izlaΕΎe njegova slika βNjegoΕ‘ev potretβ, a on je, demonstrativno, povukao i onu sliku koju su prihvatili. Zbog toga ga je ULUS, kao redovnog svog Δlana, pozvao na odgovornost. Zamjerili su mu zbog nepokoravanja, a u mojim oΔima je veliki i u tome Ε‘to se nije dao, kad je bio u pravu. Jer, viΕ‘e je znao on, nego oni koji su ocjenjivali njegov rad. Dok sam prikupljao graΔu za knjigu, u Beranama, u kancelariji predsjednika OpΕ‘tine, naΕ‘ao sam ZonjiΔevu sliku za koju su mi rekli da se naziva βΕ½ena u plavomβ. U kasnijem istraΕΎivanju, iskopao sam da se radi o βPortretu sestre Daniceβ. Ta njegova sestra umrla je mlada. (Jovan je svojoj mlaΔoj kΔerki nadio ime te svoje sestre, s tim Ε‘to su je ΔeΕ‘Δe zvali Dada, a starija njegova kΔerka Milica, nosi ime njegove majke.) Dvije-tri godine poΕ‘to je, 2007, objavljena moja knjiga βJovan ZonjiΔ slikarβ, u Beranama i Andrijevici je upriliΔena izloΕΎba ZonjiΔevih slika iz fonda Cetinjskih muzeja. Prije toga, mojim trudom i dobrotom Branka ΠostiΔa, tada predsjednika PredsjedniΕ‘tva SFRJ, u Andrijevicu je stigla, i tu se zadrΕΎala, ZonjiΔeva slika βBrigada buΕ‘aΔaβ. Tekst preuzet iz 10. broja Δasopisa βNova Slobodaβ 2
Nova Srbija Jevto Dedijer IzdavaΔ SKZ,Beograd br.154 kolo XXII tvrdi povez, 302 strane + dodatak sa slikama +karta, Stanje: Vrlo dobro Stara Srbija Geografska i etnografska slika U ovom Δlanku pokuΕ‘ao sam da dam zaokruΕΎenu sliku o zemlji i stanovniΕ‘tvu Stare Srbije. Materijal je najveΔim delom uzet iz CvijiΔeva rada `Osnove geografije i geologije Makedonije i Stare Srbije`, koji je zbog svoje voluminoznosti i strogo nauΔnog karaktera nepristupaΔan Ε‘irem krugu Δitalaca. Bogati, u tri opseΕΎna toma razbacani materijal pokuΕ‘ao sam da sredim i preradim koliko je to potrebno za jedan pregledan Δlanak. Pored toga mestimice sam unosio nepromenjene pasuse iz toga dela. To sam Δinio onde gde je CvijiΔ pod neposrednim uticajem prirodnih pojava i etnografskih prilika stvarao ΕΎive i jasne slike, koje se vrlo Δesto odlikuju i bogastvom opservacija. Pitanje starosrbijansko moΕΎe srpsku javnost raznovrsno interesovati. Stara Srbija je naΕ‘a etnografska matica, centar slavne NemanjiΔa kraljevine i carevine i njen najkulturniji deo. Pored toga te nas zemlje mogu interesovati i zbog toga Ε‘to kraljevina Srbija najbrΕΎi i najkraΔi izlaz na more dobiva preko Stare Srbije, i Ε‘to srpske kraljevine mogu doΔi u neposredan dodir tek preko ove oblasti. Pa ipak, premda se ne moΕΎe odreΔi velika vaΕΎnost svima ovim momentima, ima jedan momenat koji ja smatram kao vaΕΎniji od svih. To je pitanje vaspostavljanja normalnih etnografskih i politiΔkih odnosa u pojedinim oblastima Stare Srbije, naroΔito na Kosovu i Metohiji. To je pitanje stvoreno stalnim favoriziranjem arbanaΕ‘kog elementa od strane Turske, koje je imalo za teΕΎnju da srpski elemenat u ovim oblastima iskoreni, da se od ostalog Srpstva, naroΔito od Srbije i Crne Gore, otrgnu vardarski Srbi, da se na: taj naΔin Srpstvo razdrobi, i prestane postojati kao jedna etnografska celina. Mislim da je ovo pitanje vaΕΎnije od svih, ili najmanje vaΕΎno kao sva ostala, naroΔito zbog toga Ε‘to ono neΔe prestati da bude akutno ni onda kad se granice srpske drΕΎave pruΕΎe do mora. Hteo sam da ovim Δlankom na nju svratim paΕΎnju. Ako ova misao bude Δitaocima jasna i razlozi dovoljno ubedljivi smatraΔu da je Δlanak odgovorio nameri koju sam imao, kad sam se odluΔio da ga napiΕ‘em. I Ime Stara Srbija, kao geografski naziv, postala je u devetnaestom veku pod uticajem drΕΎavnih promena koje su nastale iza osloboΔenja kneΕΎevine Srbije. Kada se kneΕΎevina Srbija, kao zasebna oblast, javila na kartama, geografi su morali stvoriti nov geografski naziv za one oblasti srednjevekovne srpske drΕΎave koje nisu uΕ‘le u sastav kneΕΎevine. Starom Srbijom nazvane su tada centralne, juΕΎne i jugoistoΔne oblasti srednjevekovne Srbije. Sve neosloboΔene oblasti stare srpske drΕΎave nisu prozvane Starom Srbijom zbog toga Ε‘to su neke, usled naroΔitih prilika, dobile u toku poslednja Δetiri veka nova provincijalna geografska imena, koja su kao takva uΕ‘la u geografske karte pre osloboΔenja kneΕΎevine Srbije i pre postanka imena Stara Srbija. Kao svako novo geografsko ime koje pokriva jednu takvu oblast ni Stara Srbija nema svojih jasno opredeljenih granica. Dugo se diskutovalo o tome gde prestaje granica Makedonije, a gde poΔinje granica Stare Srbije. Na posletku je u nauci prevladalo miΕ‘ljenje, koje je zastupao CvijiΔ, da Starom Srbijom treba nazvati one oblasti stare srpske drΕΎave koje su do pre osloboΔenja Srbije u domaΔim i stranim kartama nazivane Srbijom, i iz kojih je stanovniΕ‘tvo nazivalo svoju zemlju Srbijom i srpskom zemljom. S toga glediΕ‘ta naziv Stara Srbija obuhvata oblasti na jugu i jugoistoku od Skoplja zahvatajuΔi oblasti od Kratova ispod OvΔeg Polja pa preko Vardara (J. CvijiΔ, `Osnove za geografiju i geologiju Makedonije i Stare Srbije`, knjiga I, str. 44-45). Ako se ovako ograniΔena Stara Srbija usporedi s granicama srednjevekovne srpske drΕΎave, onda bi se ona najviΕ‘e podudarala s juΕΎnim granicama Milutinove drΕΎave ili drΕΎave koju je nasledio car DuΕ‘an (Stanoje StanojeviΔ.`Istorija srpskog naroda`, Drugo izdanje. Beograd 1910 strana 124 i 140). U ovaku oblast Stare Srbije spadali bi ovi predeli: 1) na jugu od planinskog venca Ε ara Karadag: OvΔe Polje, SlaviΕ‘te, Sredorek, Kozjak, Crna Gora (skopska), Polog s tetovskom kotlinom, PoreΔ, KiΔevska i Debarska oblast; 2) na severu od Ε are: sliv istoΔne Morave, Kosovo s Drenicom, prizrenska oblast (Gora, Opolje, Has, Srecka, Podrima, Podgor), Metohija s Podgorom, Prekoruplje, Plav, Gusinje s oblastima oko Skadra, Rugovo, Stari KolaΕ‘in i oblasti Novopazarskog SandΕΎaka. VeliΔina ove oblasti nije joΕ‘, prema ovim granicama, izmerena. IznosiΔe po prilici oko 40.000 km2. II UtvrΔeno je da Stara Srbija ima najpovoljniji poloΕΎaj meΔu zemljama severnog dela Balkanskog Poluostrva. VaΕΎnost toga poloΕΎaja je u tome Ε‘to se neposredno dodiruje skoro sa svima, Ε‘to ima lake i prirodne veze i Ε‘to zauzima centralni poloΕΎaj meΔu svima zemljama severnog dela Balkanskog Poluostrva. NaroΔito povoljne i prirodne veze ima s Makedonijom (dolina Vardara) i sa Srbijom (dolina Morave). Od manjeg su znaΔaja prirodne komunikacije s Bugarskom, Bosnom i Crnom Gorom. Veze sa Severnom Arbanijom i obalama Jadranskog Mora su, po svojim prirodnim osobinama, veoma povoljne, ali su danas bez znaΔaja zbog anarhije koja nekoliko vekova vlada na ovom vaΕΎnom istorijskom putu. Od naroΔite je vaΕΎnosti za Staru Srbiju Ε‘to kroza nju prolazi najvaΕΎnija uzduΕΎna balkanska komunikacija, moravsko-vardarska dolina, i Ε‘to u njoj izbija najvaΕΎnija popreΔna balkanska komunikaciona linija, koja ide od Skadra dolinom Drima na Metohiju i Kosovo. Moravsko-vardarska dolina prestavlja prostranu nizinsku liniju, koja polovi severni trup Balkanskog Poluostrva, i koja svojim prostranim i razgranatim slivom vlada znatnim prostorijama na Poluostrvu. Ali njena je glavna vaΕΎnost u tome Ε‘to dovodi u dodir oblasti Panonske (Ugarske) Ravnice s oblastima Egejskog i Sredozemnog Mora, i Ε‘to prestavlja najkraΔi suvozemni put iz Srednje i Zapadne Evrope za Sueski Kanal i za Indiju. Stara Srbija zauzima centralni deo te komunikacije i drΕΎi njenu najvaΕΎniju taΔku, preΕ‘evsko razvoΔe. VaΕΎnost skadarsko-kosovskog puta, koji najveΔim svojim delom prolazi kroz Staru Srbiju je u ovome. Zapadna balkanska obala od Rijeke (Fijume) do GrΔke prestavlja zatvorenu morsku obalu. Ona je bogata zalivima, i to katkad veoma bogata, ali su svi ti zalivi u zaleΔu zatvoreni visokim, krΕ‘evitim i neprohodnim vencima, koji se pruΕΎaju paralelno s morskom obalom. Oni su uzrok Ε‘to bogato razuΔena dalmatinska obala ne moΕΎe da dobije svoj pravi znaΔaj. Reke na zapadnom delu Balkanskog Poluostrva, koje teku popreΔno na pravac planinskih venaca, su mahom malene, kratka toka, doline im se veoma retko zasecaju u najviΕ‘e vence planina dinarskog i grΔko-arbanskog planinskog sistema. Ove nepovoljne prilike menjaju se na liniji Skadar-Metohija-Kosovo. Oko Skadarske Kotline planinski venci povijaju iz pravca severo-zapad jugo-istok i prelaze u pravac jugo-zapad, severo-istok; oni dakle na tome mestu prestaju iΔi paralelno s obalom, veΔ idu popreΔno na obalu, i time olakΕ‘avaju pristup od obale prema unutraΕ‘njosti. U raΔvama tektonskog sudara dinarskih i grΔko-arbanskih planina koji se vrΕ‘i u ovoj oblasti, i Δija su posledica ova povijanja planinskih venaca, nastaje niz tektonskih potolina (kotlina), koje se reΔaju od obale prema unutraΕ‘njosti. Te kotline su omoguΔile lakΕ‘i saobraΔaj izmeΔu unutraΕ‘njosti i jadranskih obala, i one su bile uzrok Ε‘to je u Srednjem Veku kroz njih prolazio najvaΕΎniji popreΔni put, i Ε‘to je skadarska obala prestavljala jednu od najbogatijih i najkulturnijih oblasti Balkanskog Poluostrva. Za graΔenje jedne normalne ΕΎelezniΔke pruge od vaΕΎnosti je i to Ε‘to su ove kotline meΔusobno vezane dolinom Drima, i Ε‘to ih ona izvodi na morsku obalu. Za Staru Srbiju od presudne vaΕΎnosti je to Ε‘to ova najvaΕΎnija popreΔna komunikacija izbija u njoj na moravsko vardarsku dolinu, koja opet predstavlja najvaΕΎniju uzduΕΎnu komunikaciju. Zbog ovih povoljnih prirodnih veza Stara Srbija sa susednim delovima Srbije i Bugarske nazvana je centralnom balkanskom oblaΕ‘Δu, koja ima najlakΕ‘e neposredne veze sa susednim zemljama. U tu oblast spada Skopska oblast s OvΔim Poljem, Kumanovom i preΕ‘evskim razvoΔem, Kosovo, krajevi oko. Vranje, Leskovca, Pirota i NiΕ‘a u Srbiji i krajevi oko Δustendila i Sofije u Bugarskoj. U toj oblasti skopsko-preΕ‘evska oblast ima jedinstven poloΕΎaj. Ona ima lake i sigurne veze u svima pravcima, drΕΎi u sebi kljuΔ najvaΕΎnije uzduΕΎne komunikacije i njenu vezu glavnom popreΔnom komunikacijom; na posletku skopsko-preΕ‘evska je oblast znatna prirodnog bogastva. Zbog svih ovih osobina skopsko-preΕ‘evska oblast postaje srediΕ‘te iz koga se moΕΎe najlakΕ‘e zavladati prostranim oblastima Balkanskog Poluostrva, i iz koga se moΕΎe razviti jedna snaΕΎna drΕΎava u unutraΕ‘njosti Balkanskog Poluostrva. Iz tih razloga CvijiΔ je skopsko-preΕ‘evsku oblast po vaΕΎnosti izdvojio od ostalih i nazvao je balkanskim jezgrom. (`Osnove`, knjiga I, str. 47-52, i knjiga III, str. 1058). U toj centralnoj oblasti moΕΎda nije od manjeg znaΔaja ni poloΕΎaj NiΕ‘a kad se uzme u obzir njegova veza s dolinom Timoka i s Kosovom. Prva ga dovodi u kontakt s dolinom Dunava, s VlaΕ‘kom Nizijom i s JuΕΎnom Rusijom, a druga s jadranskom obalom, Italijom i mediteranskim svetom. Kad se joΕ‘ doda da NiΕ‘ leΕΎi na vaΕΎnoj taΔki moravske doline, da ima odliΔne veze i s Beogradom i sa Solunom i Sofijom, onda je razumljiva njegova velika istorijska vaΕΎnost koju je saΔuvao kroz sva vremena; Pruga Dunav-Jadransko More uΔiniΔe ga najvaΕΎnijom ΕΎelezniΔkom raskrsnicom na Balkanskom Poluostrvu, na kojoj Δe se ukrΕ‘tati saobraΔaj izmeΔu oblasti Sredozemnog Mora i stepskih i borealnih oblasti Evropske Rusije s jedne, i izmeΔu Srednje Evrope i BliΕΎeg Istoka s druge strane. I iz ovih je razloga od velikog opΕ‘teg kulturnog i svetskog interesa da se Ε‘to pre naΔini od Skadra na Dunav ΕΎeleznica, i da ta linija doΔe u ruke jedne civilizovane drΕΎave. III Po raznovrsnim prirodnim osobinama u Staroj Srbiji razlikujemo dva dela, i to skopski i kosovski deo Stare Srbije. Oba su rastavljena Ε‘arsko-karadaΕ‘kim planinskim vencem, koji ne Δini samo jednu prepreku saobraΔaju, veΔ predstavlja vaΕΎnu klimsku i fitogeografsku granicu. Na juΕΎnoj strani, kao Ε‘to Δemo docnije videti, prevlaΔuju uticaji mediteranske klime i vegetacije, a na severnoj srednje evropske. Duga, ΕΎarka i suΕ‘na leta sa dugim jesenjim kiΕ‘ama osobina su prve, a blaga leta, kiΕ‘e u sva godiΕ‘nja vremena, i snegovite zime osobina su druge klime. U Skopskoj Staroj Srbiji razlikujemo viΕ‘e manjih celina, izmeΔu kojih se naroΔito istiΔu Skopska Kotlina i visoravan OvΔe Polje. Obe ge oblasti predstavljaju ostatke negdaΕ‘njeg tercijernog jezera, koje se pruΕΎalo duboko prema jugu. OvΔe Polje prestavlja ili jednu stariju fazu toga jezera ili deo koji je docnije tektonskim procesima uzdignut. OvΔe Polje prestavlja zaravan sa srednjom visinom od 400 m., s vrhovima koji katkad prelaze visinu od 750 m. koja se diΕΎe iznad skopske. kotline za 100 do 150 m, koja je sastavljena od slatkovodnih tercijernih sedimenata,* i Δija povrΕ‘ina nije mnogo oΕ‘teΔena razoravajuΔim radom reΔne vode. DugaΔko je 40-50 km., Ε‘iroko 30 km., a veliko 1400 km2. DiΕΎuΔi se iz jedne kotline znatno manje visine OvΔe Polje je otvoreno u svima pravcima, k zbog toga je jaΔe izloΕΎeno vazduΕ‘nim strujama, naroΔito nepogodama i olujama. Taj momenat uslovljava oΕ‘tre i snegovite zime, ΕΎarka i suha leta. `Zato znatni delovi njegovi imaju leti izgled stepe: goli su i sprljeni, ΕΎita su zazrela i klasje i kukuruzovina suvi, samo po slatinama ima malo zelenila. I manji vetrovi diΕΎu praΕ‘inu i pesak... SunΔani zraci peku i jako zagrevaju ogoleli, ΕΎuΔkasti, liskunoviti pesak, koji se bljeΕ‘ti i ne da u se pogledati. Skoro nigde nema drveta. Drvo za graΔu dobivaju OvΔepoljci od Mitrovice, i donosi se ΕΎeleznicom do Velesa. Oganj u kuΔama odrΕΎavaju poglavito slamom sa malo drva`. (J. CvijiΔ, `Osnove za geografiju i geologiju Makedonije i Stare Srbije`, knjiga I, strana 224 do 225). Skopska kotlina sastavljena je od jednog planinskog dela, Skopske Crne Gore (srednja visina oko 500 m.), i skopske ravnice (srednja visina 240 met.), koje su zajedno velike 393 km.2 Uokvirena visokim planinama sa Δestim dubokim prevojima, usecima i klisurama skopska kotlina, ima naroΔito lepu panoramu: na horizontu se vide glomazne planinske mase, Δesto duboko useΔene i otvorene, obiΔno gole, stenovite s oΕ‘trim vrhovima, koji su i leti Δesto pokriveni snegom. U osnovi sastavljena od stena razne starosti, ispunjena mekim jezerskim neogenim sedimentima, puna reka i bara, skopska kotlina ima ΕΎarka leta sa vruΔim vazduhom, koji od mnogih barskih isparenja postaje zaguΕ‘ljiv. Zimaje vrlo oΕ‘tra, duΕΎ kumanovsko preΕ‘evske udoline duva jak severni vetar, koji nanosi velike sneΕΎaniΔke smetove. Severna ili kosovska Stara Srbija s Metohijom, prizrenskom kotlinom i Podrimom Δine jednu geografsku celinu, za koju se vezuju Ε‘arske ΕΎupe SiriniΔ, Sredska i Opolje i limska ΕΎupa Plav s Gusinjom. Ova oblast po svojoj klimi i vegetaciji, koje nose srednjeevropski karakter, mnogo je drukΔija od skopske Stare Srbije. `Severno od kaΔaniΔke klisure ne oseΔaju se ni slabi mediteranski uticaji; Kosovo, Metohija i druge kotline na S. od KaΔanika imaju srednjeevropsku klimu. Leti nema onakvih ΕΎega kao u Skopskoj Staroj Srbiji i dalje u Makedoniji: nebo je ΔeΕ‘Δe naoblaΔeno, kiΕ‘e nisu sasvim retke, atmosferski su talozi pravilnije rasporeΔeni na sva godiΕ‘nja vremena, a preko zime padaju veliki snegovi. Zbog toga je viΕ‘e reΔica koje leti ne presuΕ‘uju; reke, Δiji je sliv koliko onih na Jugu od KaΔaniΔke Klisure, imaju mnogo viΕ‘e vode; mnogobrojnije su reke bogate vodom, Δije su doline osim toga i leti vlaΕΎne i pokrivene bujnim zelenilom. Na Severu od KaΔaniΔke Klisure nema one letnje sprljenosti i sparuΕ‘enosti, niti je zemljiΕ‘te poznate ΕΎuΔkaste i ΕΎuΔkasto-crvene boje; prevlaΔuje obraslo, zeleno zemljiΕ‘te: veliki Ε‘umski kompleksi hrastove i bukove gore, zatim bujne paΕ‘e i livade. Ne samo da nema juΕΎnih kulturnih biljaka veΔ su retki i vinogradi. Mesto njih se javljaju prostrana polja sa ΕΎitima, naroΔito pΕ‘enicom i kukuruzom, zatim Ε‘ljiva, koja, poΔinjuΔi odmah oko KaΔanika, ima dalje na Severu sve veΔe rasprostranjenje` (`Osnove za Geografiju i Geologiju Makedonije i Stare Srbije`, napisao J. CvijiΔ, knjiga treΔa. Beograd 1911, strana 1052-1053). Oblasti zapadno od Vardara, naroΔito Tetovo, PoreΔ, KiΔevo i KopaΔ drΕΎe sredinu izmeΔu makedonskih kotlina i starosrbijanskih. Zime su veΔinom oΕ‘tre, duge, ali Δesto bez dugotrajnih jakih vetrova. ProleΔa i jeseni su kratka i kiΕ‘ovita. Leta su sveΕΎa, prijatna, s dovoljno kiΕ‘e i bez nesnosnih ΕΎega. Oblasti veoma bogate atmosferskim talozima. Novopazarski SandΕΎak prestavlja znatno drukΔiju oblast, i po sastavu i plastici svoga zemljiΕ‘ta i po osobinama klime i vegetacije.. Dok su ostala dva dela Stare Srbije bila u oblasti rodopske mase ili u oblasti gde se ona sudarila sastaje s vencima dinarskog i grΔko-arbanskog planinskog sistema, Novopazarski SandΕΎak je skoro sav u oblasti planina dinarskog sistema. U njemu prevlaΔuju planinski venci, veΔinom kreΔnjaΔki i skarΕ‘Δeni, vrlo Δesto pleΔati s visokim platoima. Pored krΕ‘evitih i zbijenih planinskih venaca ova se oblast odlikuje i time Ε‘to nema onako prostranih kotlina kao ostala dva dela Stare Srbije. Klime je planinske, leta su blaga, kiΕ‘ovita, zime oΕ‘tre i snegovite. Δini se da je ova oblast vrlo bogata u atmosferskim talozima. Od drugih karsnih oblasti odlikuje se velikim brojem reka, i to dosta velikih reka, od kojih su najvaΕΎnije Tara, Lim, Δotina i Uvac. Zbog prilika koje su do sad u ovoj oblasti vladale znatan deo oblasti je ostao neispitan, skoro nauΔno nepoznat. IV Zbog nesnosnih politiΔkih prilika, naroΔito zbog ΕΎivotne nesigurnosti i zuluma od strane Arbanasa i Turaka ekonomske prilike u ovoj oblasti, pored ogromnog prirodnog bogastva, ostale su vrlo primitivne. Seosko stanovniΕ‘tvo bavi se stoΔarstvom, zemljoradnjom i peΔalbarstvom. Prisojne strane skopske kotline zasaΔene su vinogradima koji odliΔno uspevaju. Skopsko groΕΎΔe i vino naroΔito je cenjeno, i ono se izvozi i u Srbiju. U skopskoj ravnici raΔa odliΔno ΕΎito, duvan i afion, a nekada je na obalama Lepenca sejan pirinaΔ. TorbeΕ‘i i Turci skopske kotline pored stoΔarstva i zemljoradnje bave se i pravljenjem Δumura. OvΔe Polje je viΕ‘e stoΔarski nego zemljoradniΔki kraj, ima mnogo stoke naroΔito ovaca. Po plodnim delovima seje se pΕ‘enica, Δesto mak ili afion. Prisojne strane su Δesto pod vinogradima. U oblastima Debru, Golemoj Reci, Zajasu, KopaΔu i PoreΔu vlada poznata arbanaΕ‘ka anarhija, zbog koje je svaki privredni posao postao prosto nemoguΔ. Seljaci su morali napuΕ‘tati gajenje stoke po planinama i obraΔivanje udaljenijih njiva. ObraΔuju se samo njive oko kuΔa i na obalama reka. Arbanasi otimaju stoku, odvode decu, ucenjuju i napadaju sela. Zbog toga svaki rad izvan sela postaje opasan. Opasno je i stoku Δuvati, seΔi drva za japiju i obraΔivati udaljenije njive. Zbog ovakih prilika stanovniΕ‘tvo se najviΕ‘e bavi peΔalbarstvom. U peΔalbu idu od 13-60 godina. U peΔalbi se bavi dunΔerstvom, strugarstvom, zatim pekarstvom, neki postaju mesari i piljari. Idu u Srbiju, Bugarsku, Tetovo i Bitolj. U PoreΔu glavna privredna grana je voΔe, koje prodaju u Prilepu i Skoplju. Mnoga sela okruΕΎena su velikim Ε‘umama od voΔnjaka. Tetovska kotlina je neobiΔno bogata oblast. Ε½ita rodi toliko da preteΔe i za izvoz. RaΔa kukuruz, pΕ‘enica, jeΔam, raΕΎ i ovas, duvan je vrlo dobar. Oko Vardara raΔa lan i konoplja. Ovo je voΔem jedna od najbogatijih oblasti Balkanskog Poluostrva. Oko poloΕ‘kih sela voΔnjaci prekrivaju velike komplekse zemljiΕ‘ta. Δuvene su poloΕ‘ke jabuke i kruΕ‘ke, koje su prenesene i u Srbiju, gde su poznate pod imenom tetovskih jabuka. Izvoze se u Skoplje, Solun i Carigrad. Osim toga oblast je bogata i sa stokom Δuveno je `Ε‘arsko` i `korabsko sirenje`. U ovim oblastima je naroΔito razvijeno stoΔarstvo. Njim se bave i seljaci i varoΕ‘ani. Seljaci iz Skopske Crne Gore prodaju mleko od svoje stoke solunskim Jevrejima i carigradskim Jermenima, koji od njega onda prave kaΔkavalj. Ima varoΕ‘ana, i to dosta imuΔnih trgovaca, koji se bave stoΔarstvom. Velike `Δaje` iz Skoplja i drugih varoΕ‘i imaju mnogo stoke koju leti drΕΎe po Ε ari planini, a zimi je vode Δak u Solunsko Polje. I oni veΔinom prodaju preko (Svetozar TomiΔ, `Skopska Crna Gora`, `Naselja srpskih zemalja`, knjiga III strana 462). Osobite su plodnosti kotline severnog ugla Stare Srbije, naroΔito Kosovo i Metohija. Tamo je zemljoradnja razvijena na raΔun stoΔarstva, zbog plodne crnice kojom su pokrivene najgornje partije dna poljskog. Zemlju radi samo `raja`, Arbanasi vrlo malo rade. Znatan deo ovih oblasti je neobraΔen, pa ipak ova polja prestavljaju pravu ΕΎitnicu za bliΕΎe oblasti. Osobite je plodnosti Malo i Veliko Kosovo, i to prvo naroΔito zbog toga Ε‘to se Lab izliva svake godine iz svog korita i na lukama ostavlja mulj. Po tvrΔenju Branislava Δ. NuΕ‘iΔa na Kosovu radi dve stotine do dve stotine trideset vodenica i jedan parni mlin u PriΕ‘tini. Isto tako kaΕΎe da se s Kosova izveze na solunsku pijacu preko deset miliona oka ΕΎita, naroΔito Δuvene kosovske pΕ‘enice (Branislav Δ. NuΕ‘iΔ. `Kosovo, opis zemlje i naroda`. Sveska I. Izdanje Mitice Srpske. U Novom Sadu 1902, s. 51-56). Nesumnjivo je da ove oblasti nisu joΕ‘ dovoljno naseljene, i da ima dosta pustog zemljiΕ‘ta zgodna za naseljavanje. Ove dve kotline, Kosovo i Metohija, mogu postati ΕΎitnice za velike delove Balkanskog Poluostrva, samo ako se guΕ‘Δe nasele, i ako u njih doΔe narod koji moderno obraΔuje zemlju, kao na primer u Vojvodini ili u srbijanskom Posavlju i Podunavlju. U ovim oblastima ima mnogo ruda, i tragova gde su negda kopane rude. U Tetovskoj kotlini je otkrivena bakarna i srebrna ruda. Kosovska oblast je naroΔito bogata rudama. Starih rudokopa ima oko Novog Brda, u Janjevu, u TrenΔi kod Mitrovice, kod Slovinja, GraΔanici, KiΕΎnici i drugim mestima. Kosovska oblast treba da postane srediΕ‘te mlinarske i rudarske industrije. U okolini Gnjilana seje se mnogo konoplje, i razvijena je uΕΎarska industrija. Gotovo sva sela Stare Srbije su ΔivΔijska; seljaci ΕΎive na spahijskoj ili dΕΎamijskoj zemlji, s koje plaΔaju izvesan prihod dΕΎamiji ili spahiji. Ti su Δitluci postali na dva naΔina. U nekim sluΔajevima drΕΎava je za nagrade svojim Δinovnicima i vojnicima davala na uΕΎivanje pojedina seoska imanja s koga su oni pobirali izvestan prihod (od desetine do Δetvrtine). Drugi deo nastao je time Ε‘to je neki uplivniji TurΔin seljaka silom ukmetio. Arbanasi, koji ΕΎive kao seljaci imaju veΔinom svoja imanja, koja su dobili prostom otimaΔinom od srpskih seljaka. Te su otimaΔine vrΕ‘ene vrlo mnogo i poslednjih dvadeset godina, i one se mogu taΔno dokazati. Interesantno je da je peΔalbarstvo na Kosovu i Metohiji slabo razvijeno. Ono je specijalna grana privrede Makedonaca i Starosrbijanaca iz Skopske, Stare Srbije, zatim nekih krajeva oko Prizrena. U peΔalbu idu veΔinom Srbi, ali u najnovije vreme ima i Arbanasa. Srbi idu u peΔalbu kao dunΔeri, drvodelje, hlebari, kasapi, zidari i peramidΕΎije. Idu u Srbiju, VlaΕ‘ku i Bugarsku, mnogi se od njih obogate i ostanu za vazda u zemlji u koju doΔe. Arbanasi kad odu u peΔalbu rade veΔinom teΕΎe poslove, i postaju hamali, cepari ili obiΔni nadniΔari. PeΔalba se javlja Δesto kao posledica anarhije, koja zavlada Δim se Arbanasi jave u jednoj oblasti, u veΔini sluΔajeva to je jedan stari naΔin privrede, koji docnije preΔe u naviku, i koji je specijalna osobina Cincara i oblasti u kojima je bilo viΕ‘e Cincara. Pored ovog svoga raznovrsnog prirodnog bogastva i vaΕΎna geografskog poloΕΎaja Stara Srbija je od raznovrsne vaΕΎnosti za ceo srpski narod, naroΔito zbog poloΕΎaja koji ona meΔu srpskim zemljama zauzima, i zbog etnografskih procesa koji se, poslednja tri veka, vrΕ‘e u njoj na Ε‘tetu srpskog naroda. Ovde dolazi u obzir nekadaΕ‘nji i sadaΕ‘nji poloΕΎaj Stare Srbije meΔu ostalim srpskim zemljama i prema ostalim delovima srpskog naroda. Treba istaΔi da je Stara Srbija u srednjem veku prestavljala najkulturniju i najvaΕΎniju srpsku zemlju, da je ona bila jezgro iz koje je iziΕ‘la i oko koje se razvila dvestagodiΕ‘nja NemaniΔka drΕΎava. Ona je bila centar te snaΕΎne drΕΎave, koja se Ε‘irila od obala Neretve i Bosne do Vardara i Demir Japije i od Dunava do Jadranskog Mora. O njenoj vaΕΎnosti svedoΔi to Ε‘to su u njoj bile sve vaΕΎnije prestonice srednjevekovne Srbije: Ras, Pauni, PriΕ‘tina, Prizren i Skoplje, a o njenom privrednom poletu svedoΔe ostatci od savrΕ‘enije zemljoradnje i mnogobrojnih rudarskih i trgovaΔkih mesta. Na posletku o kulturnom poletu ovih oblasti svedoΔi znatno razvijena crkvena i hronoloΕ‘ka knjiΕΎevnost, koja je cvetala po mnogobrojnim manastirima i dvorovima pojedinih velikaΕ‘a, a naroΔito razvijena je bila graditeljska i ikonografska umetnost, koja je bila na putu da od vizantijskih uzora stvori jedan specijalno srpski graditeljski i slikarski stil. Za istoriju srpskog naroda, za njegovo duhovno jedinstvo i za polet naΕ‘e narodne poezije i tradicionalne knjiΕΎevnosti od presudna uticaja su bili pojedini dogaΔaji koji su se odigrali u ovim oblastima. Od najveΔe vaΕΎnosti je kosovski boj, koji ne znaΔi samo jedan datum u srpskoj istoriji i jedan dogaΔaj od sudbonosnih posledica, veΔ jedan od onih retkih istorijskih dogaΔaja pod Δijim uticajem se formira cela duΕ‘a jednoga naroda, zajedno s celom njegovom duhovnom kulturom. Poraz na Kosovu, koji je bio uzrok te je u XV i XVI veku promenjena karta IstoΔne Evrope, za ceo srpski narod, skoro za celo Jugoslovenstvo bio je dogaΔaj koji je duhovno ujedinio velike mase srpskog i jugoslovenskog naroda, i od njega naΔinio narod koji svoju novu istoriju poΔinje tek od toga datuma. Kosovska tradicija je danas zajedniΔko duhovno imanje ne samo raznih delova srpskog, veΔ i celog srpskohrvatskoga, pa i znatnog dela bugarskog naroda. Ona se opeva u prostranoj oblasti od Trsta do Soluna, od Skadra pa do Rile. Ovi kulturnoistorijski momenti, koji na Ε‘iroke mase mogu vrΕ‘iti izvestan, Δesto i vrlo velik uticaj, za nas su pitanja drugoga reda pred pitanjem o vaΕΎnosti ovih oblasti za srpski narod, kao jednu etnografsku celinu. Kod ovoga pitanja treba imati na umu da je Stara Srbija ostala ne samo centralna oblast meΔu istoΔnim srpskim zemljama, nego ona je jedina oblast preko koje razni delovi srpskog naroda mogu meΔu sobom neposredno opΕ‘titi. Stara Srbija je zemlja u kojoj se sastaju i preko koje se dodiruju oblasti moravsko-vardarskih Srba s oblastima dinarskih Srba. I poΕ‘to je, sticajem naroΔitih prilika, zona u kojoj se ta dva velika dela srpskog naroda sastaju postala vrlo uska, to j`e postala opasnost da se taj potrebni kontakt ne prekine, Ε‘to bi znaΔilo nemoguΔnost srpskog naroda da postoji kao jedna etnografska celina, a to znaΔi koliko i propast jednog naroda. Od Ε‘esnaestog veka na ovamo u ovoj oblasti vrΕ‘e se etnografske promene, koje su stalno ispadale na Ε‘tetu srpskog naroda. Te etnografske promene nisu se vrΕ‘ile zbog toga Ε‘to bi srpski narod bio nesposobniji za kulturnu borbu, veΔ na protiv zbog toga, Ε‘to se jedna drΕΎava udruΕΎila s jednim narodom da fiziΔkom silom iskoreni srpski elemenat iz ovih klasiΔnih i za srpski narod tako vaΕΎnih oblasti. I zbog toga arbanaΕ‘ko prodiranje, iseljavanje srpskog naroda iz ovih oblasti i nasilno poarnauΔavanje srpskog naroda su za nas vaΕΎnija pitanja i od samih istorijskih reminiscencija i od istorijske vaΕΎnosti ovih oblasti za nas, premda ni prema tome ne moΕΎemo ostati ravnoduΕ‘ni, naroΔito zbog toga Ε‘to se time naΕ‘a nacionalna egzistencija dovodi u pitanje. To je bio najvaΕΎniji razlog naΕ‘e stalne uznemirenosti, naΕ‘eg nacionalnog rada u tim oblastima i stalnih briga celog srpskog druΕ‘tva, Zbog toga Δemo pitanju arbanaΕ‘ko-srpskih odnosa, istoriji arbanaΕ‘kog prodiranja i etnografskim prilikama ovih oblasti obratiti naroΔitu paΕΎnju. Problem srpsko arbanaΕ‘kih odnoΕ‘aja vrlo malo je nauΔno tretiran i nije dosta jasan. Ovde se ne mogu dublje upuΕ‘tati u taj problem samo Δu istaΔi ono Ε‘to su mnogi strani i domaΔi pisci zapazili, a to je da oblast izmeΔu crnogorskih Brda i KaΔaniΔke Klisure prestavlja onu oblast Balkanskog Poluostrva, u kojoj su se, za po sledeΔa tri stoleΔa, izvrΕ‘ila najveΔa etnografska pomeranja i pretapanja. U ovoj oblasti veΔ od Ε‘esnaestog veka vrΕ‘i se Ε‘irenje arbanaΕ‘kog elementa na raΔun srpskog. U Srednjem Veku centar srpskog naroda i srpske drΕΎave, najbolji i najkulturniji njen deo danas je skoro sasvim poarbanaΕ‘ena! Samo u pravcu prema Severu i prema Istoku etnografska granica izmeΔu Srba i Arbanasa poremeΔena je na Ε‘tetu Srba najmanje za sto pedeset kilometara vazduΕ‘ne linije. Dok je u Srednjem Veku granica izmeΔu Srba i Arbanasa iΕ‘la u glavnom izmeΔu Prizrena i Ljume, danas ona ide od Prespanskog Jezera na Kumanovo, Ristovac duΕΎ cele Srbijine granice do Novog Pazara i Sjenice. Nesumljivo je prema svima istorijskim izvorima da je istoΔno od linije Prizren β Δakovica srpski narod ΕΎiveo u ogromnoj veΔini. O tome svedoΔe svi oΔuvani istorijski spomenici i svi popisi sela i ljudi koji su saΔuvani od toga vremena. Da je u oblasti izmeΔu te linije i Jadranskog Mora bilo srpskih sela sigurno je, ali koliko, ne moΕΎe se taΔno reΔi. Ima nekih indikacija po kojima bi se moglo zakljuΔiti da je i u toj oblasti, naroΔito danaΕ‘njoj Malisiji, bilo dosta Srba. Na ta razmiΕ‘ljanja pored ostalih navode i ovi momenti: IznenaΔuje mnoΕ‘tvo geografskih srpskih naziva u oblastima, u kojima danas retko ko zna srpski. Drugo, G. CvijiΔ je naΕ‘ao u PoreΔu i Tetovskoj kotlini srpskih porodica koje tvrde da su poreklom od Skadra i Malisije. Na posletku mnoga arbanaΕ‘ka plemena tvrde da su srpskog porekla i svojataju se s raznim crnogorskim plemenima. Tako na primer za Hote se tvrdi da su znatnim delom srpskog porekla, od iseljenih Pipera i Δevljana. BeriΕ‘i su znatnim delom kuΔnog porekla. Verovatno su srpskog porekla i Klimenti, Ε alje i GaΕ‘i, koji se svojataju sa susednim crnogorskim plemenima. (J. CvijiΔ, `Osnove`, Ε . str. 1163.) Ipak pored ovih svih momenata moΕΎe se s dosta pouzdanosti reΔi da je u oblastima zapadno od Prizrena i Ljume i u Srednjem Veku bilo manje srpskog naroda, kao Ε‘to je Arbanasa veoma retko bilo u ΕΎupama oko Prizrena, na Kosovu, u Metohiji, Moravi, i oblastima Novopazarskog SandΕΎaka. U skadarskom primorju u srednjem veku bilo je dosta srpskih sela. U skopskoj Staroj Srbiji srpsko stanovniΕ‘tvo je kompaktnije, samo je s Istoka i Severa potisnuto Arbanasima, a s juga iΕ‘arano turskim plemenima Konjarima i Jurucima. Osim toga u pograniΔnim planinskim delovima prema Srbiji i Bugarskoj ima i neΕ‘to Vlaha (Aromuna) koji na tim planinama, naroΔito Rujnu i Osogeviji, imaju svoje letnje kolibe, a zimi slaze u susedne kotline. U kratovskoj, koΔanskoj i kumanovskoj oblasti ima oko 3000 duΕ‘a ovih Vlaha, od kojih Je jedna treΔina veΔ poslovenjena (J. CvijiΔ, `Osnove`, I, s. 183). U juΕΎnom delu OvΔeg Polja prevlaΔuje Δisto tursko stanovniΕ‘tvo, Turci, vrlo stari doseljenici iz Male Azije. Razgledaju fiziΔki oronuli i iznemogli, vrlo su lenji i predstavljaju najnekulturnije stanovniΕ‘tvo ovih krajeva. Prava su suprotnost njima Konjari, maloazijsko pleme, koji ΕΎive mnogo juΕΎnije, i koji se odlikuju vrednoΔom i trezvenoΕ‘Δu. Pored toga ima Pomaka i TorbeΕ‘a, koji predstavljaju poislamljeno mestimice na pola poarbanaΕ‘eno srpsko stanovniΕ‘tvo. Pored ovoga ima po varoΕ‘ima i po selima znatan broj hercegovaΔkih i bosanskih muhadΕΎira. U istoΔnom delu ove oblasti stanuje slovensko pravoslavno stanovniΕ‘tvo koje susedni srpski i bugarski krajevi nazivaju Ε opima ili Ε opovima. Ε opluk ili Ε opsko je jedan naziv koji obuhvata oblasti na dosadaΕ‘njoj tromeΔi srpsko-bugarsko-turskoj zahvatajuΔi i susedne delove u Srbiji (krajevi oko Pirota) i u Bugarskoj (krajevi do Sofije, Iskrove klisure i Dupnice) zatim u Staroj Srbiji, gde im se smatra kao centar oblast, koja ide od OvΔeg Polja ka Pirotu. Ε opovi po najnovijim istraΕΎivanjima prof. CvijiΔa, JireΔeka i KovaΔeviΔa, predstavljaju slovensko stanovniΕ‘tvo koje je nastalo smesom iz PeΔenjega, Slovena i Vlaha (CvijiΔ, `Osnove`, I, s. 180). Oni su se kao klin utisnuli izmeΔu Δisto srpskih i Δisto bugarskih oblasti, i prestavljaju stanovniΕ‘tvo mahom nacionalno nesvesno, po spoljnem izgledu Δesto su neobiΔni, s dosta mongoloidnih tipova, ΕΎene se od 15-18 godina, uzimaju devojke koje su od muΕΎa po 8 i 10 godina starije. To je stanovniΕ‘tvo zatvoreno, u se povuΔeno, vredno, trezveno, Ε‘tedljivo i veoma sebiΔno. OpaΕΎa se da su sumornost, oskudica veselosti i humora i slaba fantazija osobine koje zahvataju znatne delove naroΔito skopske Stare Srbije. (CvijiΔ, `Osnove`, 1, 198). U oblastima istoΔno od Vardara, naroΔito u PoreΔu, KiΔevu, KopaΔu i Pologu veΔinu stanovniΕ‘tva Δine Srbi koji u juΕΎnom delu pripadaju srednjevekovnim makedonskim plemenima Mijacima i Brsjacima. Pored toga u znatnom broju ima Arbanasa i Pomaka. U Gornjem KiΔevu Arbanasi i Pomaci Δine preko polovine svega stanovniΕ‘tva, Zajas je sav arbanaΕ‘ki, a Gornji i Donji KopaΔ Δisto srpski. Etnografski je najΔiΕ‘Δi PoreΔ, jer od njegovih 38 sela samo je jedno arbanaΕ‘ko. Srpsko stanovniΕ‘tvo ovih oblasti je viΕ‘e crnomanjasto i smeΔe no plavo, veΔinom srednjeg i malog rasta i vrlo vredno. U tetovskoj kotlini Srbi joΕ‘ Δine veΔinu, dok Arbanasi zauzimaju planinska sela i okolinu. Arnauti su poreklom od Debra, s Kosova, Metohije i Ljume, zatim od MaΔe, DukaΔina i Mirdita. Arbanasi su se poΔeli doseljavati u ove oblasti po prilici pre 170 godina. Arbanasi su se najpre doselili u visoke oblasti oko Ε are i Koraba, a odatle su u razne kotline Stare Srbije i Severne Makedonije slali svoje aramijske Δete, koje su klale, ubijale, otimale stoku, imanje, razvaljivale staje i stanove (baΔila), onemoguΔili srpskom stanovniΕ‘tvu da se bave stoΔarstvom i zemljoradnjom, prisilili ga na taj naΔin da ide na peΔalbu i da postepeno iseljava. Uporedo s tim nasiljima iΕ‘lo je useljavanje Arbanasa, koji su teΕΎili da k sebi dobave svoje brastvenike i saplemenike. Tako je za poslednjih sto sedamdeset godina naseljena velika masa Arbanasa u Debru, KiΔevu, Zajasu i tetovskoj kotlini. Ovaj proces potiskivanja i poarbanaΕ‘avanja srpskog elementa bio je. naroΔito intenzivan u oblastima severo od Ε are i Karadaga, naroΔito na Kosovu, Metohiji, Drenici,. oblastima oko Prizrena i u juΕΎnom delu Novopazarskog SandΕΎaka. PoarnauΔavanje ovih oblasti vrΕ‘eno je na tri naΔina, iseljavanjem srpskog stanovniΕ‘tva, useljavanjem Arbanasa u Δisto srpske oblasti i poarbanaΕ‘avanjem srpskog stanovniΕ‘tva. Proces potiskivanja srpskog stanovniΕ‘tva poΔeo je davno, ali on je poΔeo da se intenzivnije vrΕ‘i tek posle velikih srpskih seoba u XVII i XVIII veku. Srpsko stanovniΕ‘tvo ovih oblasti, naroΔito Kosova i Metohije, predstavljalo je u srednjem veku najkulturniji deo srpskog stanovniΕ‘tva. U susedstvu su mu bila malisorska i miriditska arbanaΕ‘ka plemena. Kao Ε‘to je poznato to su fiziΔki veoma plodna i ekspanzivna plemena. U ovih planinaca vera ne igra tako veliku ulogu. Kada saΔu s planina oni su skoro bez izuzetka primali Islam, i prilagoΔavali se zahtevima turske drΕΎave. Oni su naroΔito favorizirani od strane Turske, saΔinjavali su najhrabriji deo njene vojske, od njih je u Carigradu obrazovana naroΔita Sultanova telesna garda. U Staroj Srbiji njima je toliko gledano kroz prste da ne samo Ε‘to nisu zarezivali tursku vlast, veΔ su i sami Turci trpeli od njihova zuluma. Srpsko stanovniΕ‘tvo bilo je puΕ‘teno tim raspuΕ‘tenim gorΕ‘tacima na milost i nemilost. Oni su otimali zemlje, stoku, imanja, pa Δak i ΕΎene, odvodili decu, i ucenjivali. Ti su zulumi trajali nekoliko stotina godina, i ponavljali su se s jaΔom ΕΎestinom za vreme KaraΔorΔevih i MiloΕ‘evih ustanaka, prvog i drugog srpsko-turskog rata i za vreme raznih crnogorsko-turskih ratova. Ponavljani su Δak i za vreme grΔko-turskog rata. Zbog toga uvek za vreme ovih dogaΔaja i neposredno posle njih vrΕ‘ena su velika iseljavanja srpskog stanovniΕ‘tva s Kosova, iz Metohije i iz Novopazarskog SandΕΎaka u Srbiju. Na taj je naΔin doΕ‘lo do toga da skoro jednu celu treΔinu stanovniΕ‘tva Kraljevine Srbije saΔinjavaju ovi doseljenici s Kosova, iz Metohije i Novo pazarskog SandΕΎaka. Tvrdi se da je iz ovih oblasti samo od godine 1880-1900 iselilo u Srbiju preko 60.000 stanovnika. Srpsko stanovniΕ‘tvo koje je ostalo u Staroj Srbiji dovijalo se na razne naΔine kako Δe da spaze ΕΎivot. Najpre je promenjena noΕ‘nja. Svi su muΕ‘karci primili arbanaΕ‘ko odelo, obrijali su glave i nosili perΔine. To ne Δine samo prosti teΕΎaci veΔ i sveΕ‘tenici, samo da Ε‘to manje padaju u oΔi, i da se, Ε‘to manje izlaΕΎu opasnosti. Ε½enske su, na protiv, saΔuvale srpsko odelo. Isto tako priman je i arbanaΕ‘ki jezik, kojim se govori na polju, pred Arbanasima, Turcima i strancima, a srpski jezik se upotrebljavao u kuΔi. Mnogi su od zuluma bili prisiljeni da prividno prime Islam, i mnogi Srbi za dugi niz godina na polju vrΕ‘e obrede muslomanske, a u kuΔi obrede hriΕ‘Δanske vere. Srbi koji potpuno prime Islam oni se ne odrode samo od hriΕ‘Δanstva, veΔ se odrode i od Srpstva, i postaju najveΔe krvopije svoje hriΕ‘Δanske braΔe. Srbi se u ovoj oblasti ponaΕ‘aju onako, kao Ε‘to su se ponaΕ‘ali poislamljeni Srbi u Bosni i Hercegovini: Δim promene veru odmah gube i nacionalnu svest. Kod Arbanasa je drukΔije. Oni menjaju veru vrlo lako, ali ne menjaju ni nacionalne svesti, ni jezika, ni obiΔaja, pa Δak ni svog odela. Sve ove pojave koje se vide na putovanjima u ovom delu stare Srbije bile su uzrok te se mnogim stranim piscima uΔinilo da ovde srpskog naroda nikako i nema, i da Srpstvo u ovim oblastima prestavlja samo jednu istorijsku uspomenu. MeΔutim stvar nije takva. Detaljnim prouΔavanjem pojedinih sela doznalo se ovo. Sva ta masa koja po spoljaΕ‘njim znacima izgleda kao Δisto arbanaΕ‘ka da ona nije arbanaΕ‘ka, veΔ da tu ima: 1) znatan broj Srba pravoslavnih koji se ne vide i koji se od arbanaΕ‘kog zuluma povlaΔe iz javnog ΕΎivota, 2) meΔu samim Muslomanima ovih oblasti ima ih tri vrste. Jedni su Δisti Arbanasi, drugo su takozvani ArnautaΕ‘i, to jest islamizovani domaΔi Srbi, a treΔe su bosanskohercegovaΔki muhadΕΎiri. Kad se ovako stvar posmatra srpsko pitanje u kosovskoj Staroj Srbiji izgleda sasvim drukΔije. CvijiΔ se naroΔito trudio da pronaΔe taΔan broj srpskih porodica na Kosovu, Metohiji i prizrenskoj okolini, i da utvrdi brojnu srazmeru izmeΔu broja Srba pravoslavnih, ArnautaΕ‘a, pravih Arbanasa i muhadΕΎira. Za poslednje mu je to samo katkad poΕ‘lo za rukom. Broj pravoslavnih kuΔa svakog sela popisan je u takozvanim mitropolijskim spiskovima. Te spiskove CvijiΔ je sam kontrolirao, zatim je preko uΔitelja, sveΕ‘tenika i drugih pismenijih ljudi dobivao popise domova u pojedinim selima. Na taj naΔin izradio je jednu statistiku srpskog stanovniΕ‘tva koja moΕΎe da samo minimalan broj srpskog stanovniΕ‘tva. Prema toj statistici srpsko stanovniΕ‘tvo u pojedinim delovima Stare Srbije na severu od Ε are planine rasporeΔeno je ovako: Na Kosovu u ferizoviΔskom kraju Srba pravoslavnih 178 kuΔa, Arbanasa 1262, muhadΕΎira 120. U priΕ‘tinskom kraju u 90 sela Srba pravoslavnih ima 856, Arbanasa 1329, muhadΕΎira 617 kuΔa. Pored toga ima razbacanih srpskih kuΔa i u drugim selima, tako da u tome kraju ima svega 1952 srpskih kuΔa (u to uraΔunato i 399 kuΔa katoliΔkih Srba u Janjevu). U vuΔitrnskom kraju ima Srba u 33 sela, i u varoΕ‘i VuΔitrnu 584 srpskih pravoslavnih kuΔa. U deset detaljno ispitanih sela razmer izmeΔu Srba pravoslavnih i ostalih je ovaj: Srbi pravoslavni 91, Arbanasi 45, ArnautaΕ‘i 14, MuhadΕΎiri 35 kuΔa. U mitroviΔkom kraju s varoΕ‘i Mitrovicom ima 755 srpske kuΔe. Srazmera s Arbanasima nije ispitana. U 125 sela iz oblasti Morave Srba pravoslavnih ima svega 2602 kuΔe, Ε‘to sa varoΕ‘i Gnjilanima Δini 3009 kuΔa. U 56 detaljno ispitivanih sela srazmera je ova. Srba pravoslavnih 1013, Srba katolika 18, Arbanasa 188, ArnautaΕ‘a 1155, muhadΕΎira 106. U peΔskoj okolini. U Podgoru u 60 sela 635 srpskih, 716 arbanaΕ‘kih, 4 muhadΕΎirske, 9 katoliΔkih kuΔa. U Prekoruplju, u 44 sela, 231 srpska, 457 arbanaΕ‘kih, 108 katoliΔkih, 14 muhadΕΎirskih kuΔa. U Prekovodama u 25 sela 183 kuΔe Srba pravoslavnih, 268 arbanaΕ‘kih, 57 katoliΔkih i 9 muhadΕΎerskih. U Rekama srpskih 191 kuΔa, arbanaΕ‘kih 646 katoliΔkih 14. U ostalim selima peΔke nahije 61 srpska kuΔa. U varoΕ‘i Plavu i okolnih 29 sela ima Srba pravoslavnih 207 kuΔa sa 2053 duΕ‘e, Srba Muslimana 705 kuΔa, Arbanasa 878 kuΔa. U varoΕ‘i PeΔi Srba pravoslavnih 519 kuΔa, Srba muslomana 334 kuΔe, Arbanasa muslomana 1204, Arbanasa katolika 30 kuΔa, Turaka 41. U Rugovu ima 183 kuΔe Arbanasa, a Srba nema ni jednog. U prizrenskom kraju u 17 ispitanih sela ima: Srba pravoslavnih 516 kuΔa, Srba muslomana 644 kuΔe, Srba katolika 75 kuΔa, Arbanasa 77, pored ovih po mitropolijskim spiskovima u 24 druga sela ima 194 srpske kuΔe. Osim toga u oblasti Sredskoj ima 420 kuΔa, u oblasti SiriniΔu (selo Sevce) ima 152 kuΔe. Na taj naΔin u prizrenskom sandΕΎaku ima 1295 srpskih kuΔa. U varoΕ‘i Prizrenu 1910. bilo je 3200 do 3400 muslomanskih porodica sa 23.800 duΕ‘a, 870 srpskih kuΔa sa 4350 duΕ‘a, grΔko cincarskih 145 kuΔe sa 725 duΕ‘a, katoliΔkih 190 kuΔa sa 950 duΕ‘a, i ciganskih 92 kuΔe sa 460 duΕ‘a. VaroΕ‘ Prizren svega 4.497 kuΔa sa 30.285 duΕ‘a. U celoj Staroj Srbiji, severno od Ε are (sandΕΎaci priΕ‘tinski, peΔski, sjeniΔki, pljevaljski i prizrenski kraj bez gostivarskog i tetovskog) ima 26.339 srpskih pravoslavnih kuΔa, i to 3965 u varoΕ‘ima, a 22.374 po selima. Prema mnogobrojnim ispitivanjima doΕ‘lo se do rezultata da u svakoj srpskoj kuΔi u ovom delu Stare Srbije ΕΎivi proseΔno po 10 duΕ‘a. Prema tome broj Srba pravoslavnih u Staroj Srbiji severno od Ε ar planine iznosi oko 260.000 duΕ‘a. U skopskoj Staroj Srbiji srpsko stanovniΕ‘tvo je rasporeΔeno ovako: u skopskoj kazi 34.385, tetovskoj i gostivarskoj 31.897, kumanovskoj 34.191, kratovskoj 19.385 krivo-palanaΔkoj 24.162. Svega 144.497 duΕ‘a. (Ovaj broj Δe se prema granici koja se ima povuΔi izmeΔu Srbije i Bugarske morati menjati. Ipak mi Δemo ga za sada zadrΕΎati). Prema ovome svemu izlazi da srpskog pravoslavnog stanovniΕ‘tva u Staroj Srbiji ima od 400.000 do 500.000 duΕ‘a. U celoj oblasti koju Srbija ima da dobije taj Δe se broj moΔi popeti na 800.000 duΕ‘a. Pored toga u Staroj Srbiji ima oko 300.000 Srba Muslomana koji govore samo srpskim jezikom i 150 do 200000 Srba Muslomana, koji su na pola arbanizovani, koji govore i srpski i arbanaΕ‘ki. Ostatak od 300-400.000 Δine pravi Arbanasi. (Dr. J. CvijiΔ `Balkanski rat i Srbija`, Beograd 1912, s 16-17). Iz ove statistike vidi se da broj srpskog naroda pravoslavne vere nije tako malen kao Ε‘to je izgledalo mnogim strancima, da Srba nije sasvim nestalo na Kosovu ni u Metohiji, ni u krajevima oko Prizrena, u kojima vlada najveΔa anarhija. Samo srpsko pravoslavno stanovniΕ‘tvo u celoj Staroj Srbiji Δini skoro polovinu svega stanovniΕ‘tva. Uz to dolazi znatan broj Srba Muslomana koji govore samo srpski. Na taj naΔin srpsko stanovniΕ‘tvo koje govori. samo srpskim jezikom saΔinjava apsolutnu veΔanu celokupnog stanovniΕ‘tva Stare Srbije. Ovo je rezultat najsavesnijeg ispitivanja stanovniΕ‘tva Stare Srbije, rezultat koji moΕΎe biti samo u toliko netaΔan, Ε‘to se celo srpsko pravoslavno stanovniΕ‘tvo nije moglo izbrojati. Prema tome ovi podatci prestavljaju minimalne brojeve srpskog pravoslavnog stanovniΕ‘tva. VI PoΕ‘to mi je bio odreΔen dosta kratak rok u kome sam morao. svrΕ‘iti ovaj Δlanak, ja nisam mogao do kraja izvesti jedan zadatak, koji sam prvobitno imao na umu, a to je da na osnovu sigurnih izvora utvrdim broj sela, u kojima su u prvoj polovini XIX veka ΕΎiveli Srbi, i da ih uporedim sa danaΕ‘njim stanjem. Na taj naΔin bi se moglo utvrditi dokle su srpska naselja dopirala na zapad i koje su oblasti bile srpske u prvoj polovini XIX veka. Na tome pitanju sam bio poΔeo raditi, i zasada sam skupio ove podatke koje ovde s najnuΕΎnijim napomenama iznosim. Oko polovine XIX veka ruski konzul Hilferding naΕ‘ao je u Prizrenu `okolo 3000 musulmanskih, 900 pravoslavnih i 100 katoliΔkih domova i okolo 12,000 ΕΎitelej muΕ‘koga pola` (Bosnija. Putevja zam`tki pisma k A S. Homjakovu. Moskva 1859. str. 2.) Prema ranije navedenoj turskoj statistici da se broj stanovniΕ‘tva u Prizrenu za poslednjih 50-60 godina nije mnogo poveΔao, i da se brojni odnoΕ‘aj izmeΔu religija nije mnogo menjao. U okolini Prizrena Hiljferding je naΕ‘ao ovaj broj porodica. U pravom Podrinju (`sopstvenij Podrim`) 3000 arbanaΕ‘kih i 300 srpskih pravoslavnih kuΔa, Rahovcu 50 arbanaΕ‘kih i 100 srpskih kuΔa,[1] u Ε½upi Sredskoj 200 arbanaΕ‘kih i 300 srpskih kuΔa, Podgoru 1000 kuΔa muslomansko arbanaΕ‘kih i oko 20 arbanaΕ‘ko katoliΔkih i oko 300 pravoslavnih. (Bosnija. s. 10.) Prema tome u prizrenskom kraju bez siriniΔskih sela bilo je u to doba oko 1000 kuΔa, znaΔi da se za pedeset godina broj srpskih kuΔa umnoΕΎio samo za 143 na hiljadu ili 143% Ε‘to na jednu godinu dolazi 0,28 %. MeΔutim broj Srba Muslomana znatno se umnoΕΎio. Tako na primer u Rahovcu prilike posle 50 do 60 godina izgledaju ovake: Srba pravoslavnih 141 kuΔa, Srba Muslomana 416; znaΔi da su se Srbi pravoslavni za pedeset godina umnoΕΎili samo za 41 kuΔu, Ε‘to iznosi za pedeset godina 41% ili 0,82% za jednu godinu. MeΔutim Srbi Muslomani koje je Hiljferding usled ovlaΕ‘nog posmatranja uraΔunao u Arbanase, umnoΕΎili su se za to isto vreme od 50 na 416 kuΔa, dakle za 366 kuΔa ili za 732%. ZnaΔi da je godiΕ‘nji priraΕ‘taj muslomanskog stanovniΕ‘tva iznosio 146% godiΕ‘nje! Ovakav priraΕ‘taj je potpuno neprirodan, i on se moΕΎe objasniti jedino prelaskom velikih masa Srba pravoslavnih na Islam. Isto tako Hiljferding navodi da su kosovska sela Robovci, Vojnovci i TopliΔani hriΕ‘Δanska (BosnΕΛ. s. 21-22). MeΔutim danas u Vojnovcima nema nijedna srpska kuΔa, a ima 38 arbanaΕ‘kih, u TopliΔanima ima 22 srpske pravoslavne kuΔe, arbanaΕ‘kih ima 16, a muhadΕΎirskih 16 kuΔa. (CvijiΔ, `Osnove`, III, str. 1177-1178), a u Robovcima po mitropolijskim spiskovima ima samo 17 srpskih kuΔa. Godine 1844. iziΕ‘la je knjiga Dra Josifa Milera, pod jednim dugaΔkim naslovom: `Albanien, Rumelien und osterreichisch montenegrinische Granze dishricts von Budua in Osterreichisch Albanien, Praag 1844, (str XII+103,8o). Rgag 1844, (str XII + 103, 8Β°). Taj Miler proΕΎivio je dugi niz godina kao lekar u Turskoj, proputovao je sve ove krajeve, i upoznao se odliΔno s tadaΕ‘njim prilikama Evropske Turske. Za tu knjigu, koja zasluΕΎuje da se i danas proΔita, napisao je predgovor Pavle Ε afarik, i kaΕΎe da se odlikuje`durch Genauigkeit und Treue in Wiedergeben des Selbstbeobachteten und durch Shenge in Absondern des fremher Entlehnten`. Miler nalazi da u peΔkoj oblasti ima 65.000 stanovnika, od toga 31.000 hriΕ‘Δana u ΔakoviΔkoj (Jakowa) 52.000 stanovnika sa 21.000 hriΕ‘Δana, u prizrenskoj 78.000 stanovnika sa 29.000 hriΕ‘Δana, a u Zadrimu 19.000 stanovnika sa 16.000 hriΕ‘Δana. Kao srpska sela nabraja: Kremovik, MiroΕ‘iΔ, Δupevo, Grebnik i ZlokuΔe na obalama Belog Drima. (str. 21.) Danas u Δupevu nema ni jedne srpske kuΔe, a ima 15 arbanaΕ‘kih, u Grebniku srpskih 12, arbanaΕ‘kih 20, u ZlokuΔanima ima samo 30 arbanaΕ‘ko-katoliΔkih; a ni jedne srpske.[2] (CvijiΔ, III str. 1186-1187) Isto tako kao srpska sela navaΔa Crnce (Crca), VeliΔane, LjuboΕΎdu, Novo Selo i Bijelo Polje na severu od PeΔi zatim JoΕ‘anicu, Banje i Kopilika kod Kijeva. Od tih sela danas u Crncima nema ni jedne srpske kuΔe, a ima 30 arbanaΕ‘kih, u Novom Selu 3 srpske a 20 arbanaΕ‘kih, u Banjama 27 srpskih, 3 arbanaΕ‘ke, u Belom Polju 20 srpskih i 30 arbanaΕ‘kih, u JoΕ‘anici 1 srpska pravoslavna. 20 arbanaΕ‘kih i 9 kuΔa bosanskih muhadΕΎira, u Kijevu 20 srpskih a 20 arbanaΕ‘kih. (CvijiΔ, citirano mesto). Za selo IstiniΔe kaΕΎe da je iskljuΔivo nastanjeno `nesjedinjenim Grcima` (to est pravoslavnim stanovniΕ‘tvom). (Milerovo delo, str. 76). MeΔutim danas u IstiniΔima nema ni jedne srpske porodice, ali ima 150 arbanaΕ‘kih kuΔa (CvijiΔ, Osnove, III. str. 1189). Zatim spominje sela Rastavic sa 80, Babaj sa 200 srpskih stanovnika i Velju Koronicu sa 160 stanovnika. Za poslednje kaΕΎe da pripadaju srpskom plemenu koje je najdalje na zapad prodrlo. (Miler, cit. delo 76). Spominje Srbe koji stanuju u celom slivu reke Erenik,[3] izmeΔu DeΔana, Δakovice i mesta FΕ‘ai[3] na Drimu, koje se nalazi dva Δasa na severu od Ε vanjskog Mosta. Za ranije pomenuta sela na S. od Ε vanjskog Mosta daje ovu statistiku: Kremovik 40, MiroΕ‘iΔ 210, Δupevo 8 i Grebnik sa 50 kuΔa, u Klinu 30 stanovnika `srpskog plemena, ali muslomanske vere`. U FΕ‘ai ΕΎivi `70 veΔinom muslomanskih stanovnika srpskog plemena.` Oko Ε vanja su sela: PetruΕ‘ane, RaΔ, Doli, KuΕ‘avica i SnaΔ `gde se srpski narodni elemenat meΕ‘a s arbanaΕ‘kim` (s. 79). Koliko sam izveΕ‘ten u ovim selima nema danas nijedne srpske kuΔe. Broj stanovnika u PeΔi u godini 1838 iznosio je 12.000. MeΔu tima bilo je 150 familija `grΔko nesjedinjenih,` i 20 katoliΔkih. Za peΔsko stanovniΕ‘tvo veli: `Der Abstammung nach bilden die Slaven die ΓΌberwiegende Mehrheit der Bevclkerung, indem man nur 62 osmanische Familien hierorts findet`(str. 74.). Treba napomenuti da on Δesto ime Srbin zamenjuje imenom Sloven i gde god spomene Slovene treba razumevati Srbe. Prema ranije citiranoj CvijiΔevoj statistici izgleda da se broj pravoslavnih kuΔa u PeΔi za poslednjih 80 godina umnoΕΎio skoro za 400, ali nesrazmerno viΕ‘e broj arbanaΕ‘ko-muslomanskih kuΔa. Ako su ove statistike precizne, broj Srba muslomana u PeΔi se straΕ‘no smanjio., ZnaΔi da su se mnogi poarbanasili. U Δakovici je naΕ‘ao 1900 kuΔa sa 18.000 muslomanskih, 450 katoliΔkih i 2600 grΔko-pravoslavnih stanovnika`. To stanovniΕ‘tvo razlikuje po narodnosti ovako: 17.000 Arbanasa, 3.800 Slovena i 180 Osmanlija (str. 78). Ovi brojevi kazuju mnogo o silnom pretapanju srpskog muslomanskog i straΕ‘nom istrebljivanju srpskog pravoslavnog stanovniΕ‘tva u zapadnim oblastima Stare Srbije. Ovaj lekar koji je umeo fino da oseti i dobro da vidi Δesto istiΔe psiholoΕ‘ke i kulturne razlike izmeΔu srpskog i arbanaΕ‘kog stanovniΕ‘tva, daje Δesto svoja precizna miΕ‘ljenja o jednima i drugima. Ta su miΕ‘ljenja davana redovno u naΕ‘u korist. Ovaj otmeni i pronicavi stranac umeo joΕ‘ pre 80 do 100 godina da oseti svu teΕΎinu poloΕΎaja tamoΕ‘njeg srpskog naroda i svu naΕ‘u istorijsku tragiku koja je najreΔitije govorila baΕ‘ u tim oblastima. VII ArbanaΕ‘ka najezda tolika je silna da je srpska pravoslavna naselja u severnom delu Stare Srbije prestavljaju manje i veΔe oaze. Arbanasi su srpska naselja svojim kompaktnim oblastima opkolili sa svih strana. Takva jedna arbanaΕ‘ka oblast pruΕΎa se duΕΎ Ε are i Karadaga prema severu do Bujanovaca na granici Srbije. Ta arnautska zona odvaja vardarske Srbe od kosovskih, prizrenskih i metohijskih Srba. Druga kompaktna arbanaΕ‘ka zona pruΕΎa se od Bujanovaca duΕΎ srpske granice preko Kopaonika do sela KovaΔiΔa. Ta neprekidna arbanaΕ‘ka zona, koja je dugaΔka 100 do 120 kilometara, odvaja kosovske Srbe od Kraljevine Srbije. Δetvrta zona ide od severnih arbanaΕ‘kih planina u pravcu prema Kopaoniku, prokinuta je samo uskom srpskom zonom kod Mitrovice: cilj joj je da odvoji Kosovske i Metohijske Srbe od srpskih oblasti Novopazarskog SandΕΎaka. Ovako sa svih strana opkoljena naselja Arbanasi su svojim Δistim oblastima uspeli da rastrzaju u viΕ‘e komada. Takva jedna prostrana arbanaΕ‘ka zona koja ide od Starog KolaΕ‘ina i pruΕΎa se zapadnim delom Kosova kroz celu dolinu Lepenca uspela je da odvoji prizrenske i metohijske srpske oblasti od kosovskih. Srpski narod u Staroj Srbiji severno od Ε are i Karadaga nalazi se u poloΕΎaju opkoljenoga. Kad se ovaka slika posmatra izgleda prosto da je ovo izvrΕ‘ivano sve po jednom planu Δiji je izgleda cilj bio, da se neprijatelj opkoli, da se razdvoji u manja odelenja, i da se onda pojedina odelenja ili prisile na predaju ili prosto istraΕΎe. Sudbina mnogih ovako izolovanih oblasti bila je unapred odreΔena; ko nije mogao da se iseli taj je morao da primi islam, i da se onda postepeno poarbanaΕ‘ava. Ta sudbina koja je pretila sadaΕ‘njim srpskim oblastima snaΕ‘la je ranije, na opisani naΔin, prizrenske oblasti islamizovanih Srba, zatim Drenicu, RoΕΎaj i druge. Na Kosovu prevlaΔuje muslomansko stanovniΕ‘tvo koje se sastoji od Arbanasa, ArnautaΕ‘a, zatim muhadΕΎira iz Srbije i Bosne. Pored toga u varoΕ‘ima ima neΕ‘to Turaka, i ti su malobrojni. Posle Arbanasa brojno su najjaΔi pravoslavni Srbi, koji Δesto Δine veΔe Δisto i preteΕΎno srpske celine. Od tih je najveΔa izmeΔu GraΔanice i PriΕ‘tine sa najveΔim srpskim selom Doljom i Gornjom GuΕ‘tericom. Slabija je vuΔitrnska srpska oblast, koja se duΕΎ Sitnice, i s jedne i druge strane, produΕΎuje prema severozapadu. Malo je Srba u slivu Nerodimke i Drenice. S kosovskom oblaΕ‘Δu u kontaktu su srpske oblasti Gornja i Donja Morava, zatim Stari KolaΕ‘in. Lab je Δisto arbanaΕ‘ki. Od kosovskih i metohijskih Srba odvojena su arbanaΕ‘kom oblasti Rugovo srpska muslomanska n pravoslavna naselja u Plavu i Gusinju, koja odrΕΎavaju kontakt sa susednim srpskim oblastima Crne Gore. Skoro Δistu srpsku oblast prestavlja Novopazarski SandΕΎak. U njemu ima samo jedna Δisto arbanaΕ‘ka oblast na zapadu od varoΕ‘i Novog Pazara. Pravoslavni Srba Δine preko polovine pravoslavnog stanovniΕ‘tva. Spomenuta arbanaΕ‘ka oaza, s oblasti PeΕ‘ter i gornjim delom doline Ibra Δini najveΔu arbanaΕ‘ku zonu u SandΕΎaku, koja se Ε‘irila i prema severu i jugu, s namerom da se izmeΔu crnogorske i srbijanske granice stvori jedan iskljuΔivo muslomanski bedem. Muslomani obiΔno Δine velike oaze oko varoΕ‘i i po plodnijim kotlinama, a Srbi pravoslavni po planinama i krΕ‘evitim oblastima, zatim duΕΎ granica Srbije i Crne Gore. ObiΔno se u nas misli da su ovi krajevi posle velikih seoba u sedamnaestim i osamnaestom veku potpuno opusteli, i da ovake etnografske prilike vladaju u severnoj Staroj Srbiji veΔ dve stotine godina. Ova pretpostavka moΕΎe samo donekle, za izvesne krajeve i izvesno vreme, da bude taΔna. Izgleda daje u oblastima Kosovo i nekim delovima Metohije za vreme velikih seoba skoro sasvim bilo nestalo srpskog elementa. Ali posle tih velikih seoba vrΕ‘ile su se etnografske promene koje nisu iΕ‘le potpuno na Ε‘tetu srpskog elementa. VrΕ‘ena su raznovrsna iseljavanja i useljavanja. U svima tim pokretima uΔestvovali su i Srbi iz susednih oblasti, (prizrenskog i novopazarskog kraja i crnogorskih Brda). Prema podatcima koje smo izneli u proΕ‘loj glavi vidi se da su Srbi u poΔetku XIX veka mnogo dublje prodirali u arbanaΕ‘ku oblast, da su u mnogim danaΕ‘njim preteΕΎno arbanaΕ‘kim i Δisto muslomanskim oblastima ΕΎiveli u znatnom broju, i da su mnoge tada srpske oblasti danas Δisto arbanaΕ‘ke i arnautaΕ‘ke. Ovake etnografske prilike stvorene su tek u drugoj polovini XIX veka. i to veΔinom u vremenu od 1875 do danas. Kosovsko stanovniΕ‘tvo je raznovrsne etnografske kompozicije. VeΔina srpskog stanovniΕ‘tva poreklom je od doseljenika koji su se od nazad 100 do 200 godina iz raznih susednih oblasti doselili. Za velikih seoba XVII i XVIII veka iselila se velika masa srpskog stanovniΕ‘tva. Ostalo stanovniΕ‘tvo koje se odmah iza Srba doselilo u ove oblasti, Δini se da je upropaΕ‘Δavano raznim bolestima, kugama i kolerama, u osamnaestom i devetnaestom veku, pa i ranije. U ta tako opustoΕ‘ena naselja doseljavali su Srbi i Arbanasi iz susednih oblasti. Srpsko stanovniΕ‘tvo u juΕΎnom delu Kosova poreklom je iz prizrenskog, kaΔaniΔkog i ferizoviΔskog kraja. Dosta ima doseljenika iz Ε‘arske ΕΎupe SiriniΔa. Mnogo je jaΔa struja doseljavanja iz crnogorskih Brda i iz KolaΕ‘ina, koje starinci i doseljenici s juga zovu Erama. To je zdravo, plodno i izdrΕΎljivo stanovniΕ‘tvo, ΕΎivi u velikim porodicama i zadrugama, i sposobnije je za borbu s Arbanasima. Ta struja zahvata oblasti oko Mitrovice i VuΔitrna, a dopire na jugu i do GraΔanice. U Nerodimlji, Δagljevici i GraΔanici ima dosta doseljenika iz Metohije i Prizrena. Kosovsko stanovniΕ‘tvo iseljavalo je u velikim masama u Srbiji. Kosovaca ima naroΔito mnogo u srednjoj i istoΔnoj Srbiju. Najpoznatija su njihova naselja u Srbiji: kruΕ‘evaΔki kraj, Ε½upa, sliv Toplice, oko GrdeliΔke Klisure, na Timoku, oko ZajeΔara i Negotina, Resavi, Ravanici, ParaΔina, LevΔu, TemniΔu, u dolini Mlave, Homolju, ZviΕΎdu, i u okolini Beograda. Arbanasi su mahom poreklom od malisorskih i miriditskih plemena, iz Ljume, Podrime, Drenice i Prizrenskog kraja. Mahom su noviji doseljenici, od nazad 100 do 120 godina. Pored toga svaki dan se vrΕ‘e premeΕ‘tanja iz jednog sela u drugo. NaroΔito su pomeranja izvrΕ‘ena u vremenu od 1876, od prvog srpsko-turskog rata. Islamizovanih i poarbanaΕ‘enih Srba ima na Kosovu mnogo. CvijiΔ je pouzdano utvrdio da na Kosovu ima najmanje 140 kuΔa poarbanaΕ‘enih Srba. To su mahom novi ArnautaΕ‘i, za koje se joΕ‘ pamti kad su preΕ‘li na Islam i koju su slavu slavili. Islamizovanih Srba ima mnogo u Novopazarskom SandΕΎaku. IzuzevΕ‘i arbanaΕ‘ku oblast oko PeΕ‘tara, i neke porodice u varoΕ‘i celo muslomansko stanovniΕ‘tvo u SandΕΎaku srpskog je porekla, i govori samo srpskim jezikom. Srba muslomana ima dosta u okolini PeΔi, oko Plava i Gusinja. Mnoge muslomanske oblasti oko Prizrena su naseljene Srbima muslomanima. Najznatnija je od njih oblast Gora koja je preΕ‘la u Islam pre 100 godina. VeΔi deo Srba muslomana izvan SandΕΎaka govori srpski i arbanaΕ‘ki, neki veΔ arbanaΕ‘ki kao i srpski, a neki su potpuno poarbanaΕ‘eni i uΕ‘li su u sastav arbanaΕ‘kih plemena, KrasniΔa, GaΕ‘a, BitiΔa i BeriΕ‘a. Napomene [1] Mnogo ranije dr. Miler u Orahovcu (Oravac) naΕ‘ao je 310 pravoslavnih stanovnika. [2] U Milerovoj karti koja je priloΕΎena uz delo na levoj obali Drima ucrtana su sva ova sela. Prva dva sela nisam mogao naΔi ni na Derokovoj, ni na austrijskoj karti od 1: 300.000 i 1: 200.000,. pa ni u CvijiΔevu popisu sela. Verovatno su propala [3] Ta se reka srpski zove Renika. [4] FΕ‘ai je danas arbanaΕ‘ko selo, srpsko mu je ime Sivanj. O autoru Dedijer, Jevto, geograf (Δepelica, Hercegovina, 15, 8. 1880 β Sarajevo, 24. 12. 1918). Gimnaziju uΔio u Mostaru, studirao na Velikoj Ε‘koli u Beogradu i na Univerzitetu u BeΔu, gde je doktorirao 1907. Bio zaposlen u Zemaljskom muzeju u Sarajevu do aneksije BiH (1908), zatim profesor bogoslovije u Beogradu, a 1910 je izabran za docenta geografije na Univerzitetu u Beogradu. Za vreme Prvog svetskog rata izbegao u Francusku, a zatim preΕ‘ao u Ε vajcarsku. Po zavrΕ‘etku rata vratio se u zemlju, gde je umro zahvaΔen epidemijom Ε‘panskog gripa. D. je kao gimnazist poΔeo da prouΔava sela prema uputstvima J. CvijiΔa. U Geografskom zavodu na Univerzitetu u Beogradu izradio svoj rad `BileΔke rudine` (Srpski etnografski zbornik SA, 1903, V) a docnije obiman etnografski rad Hercegovina (ibid., 1909, XII). Dao je manje antropogeografske radove: `Stare seoske porodice u Hercegovini`, `Vrste nepokretne svojine u Hercegovini` (Glasnik Zemaljskog muzeja, 1907, 79, i 1908, 79) i `StoΔarske zone u planinama dinarske sisteme` (Glasnik Srpskog geografskog druΕ‘tva, 1914, 34). D. se interesovao i za geomorfoloΕ‘ke probleme, i iz te oblasti dao: `Prilozi geoloΕ‘koj istoriji Neretve` (Glasnik Zemaljskog muzeja, 1907, 1012) i glacijalno-morfoloΕ‘ke studije: `Glacijalni tragovi Zelengore, Tovarnice i MagliΔa` (Glas SA, 1905, LXIX), `Glacijacije VisoΔice u JuΕΎnoj Bosni` (ibid., 1909, LXXIX). Pored tih studija D. je dao i viΕ‘e informativno-struΔnih Δlanaka: `Porijeklo bosanskohercegovaΔkog stanovniΕ‘tva`, i `Srbi i Bugari` (u sarajevskom Pregledu, 1911, 78 i 1913, 912), `Hercegovina i Hercegovci` (LMS, 1912, knj. 289, sv. 5), `Stara Srbija` (SKG, 1912, knj. 29, br. 9) i veΔu knjigu Nova Srbija (SKZ, 1913).
U dobrom stanju! Spoljasnjost kao na fotografijama, unutrasnjost knjige u dobrom i urednom stanju! Prvo Izdanje! Jako retko u ponudi!!! Dragutin Medenjak Inkiostri (18. oktobar 1866. Split β 16. septembar 1942. Beograd), dekorater i slikar (Srbija); zasluΕΎan sakupljaΔ narodnih ornamenata i rukotvorina; na osnovu njih pokuΕ‘ao da osnuje nacionalne dekorativne stilove, naroΔito srpski. RoΔen je u Splitu pod imenom Karlo Inkiostri (Carlo Inchiostri), a po dolasku u Beograd menja ime u Dragutin, kada oΔevom prezimenu dodaje i majΔino prezime Medenjak.[1] SvrΕ‘io je osnovnu Ε‘kolu i pet razreda realke, a zatim se dao na slikarstvo koje je prvo uΔio kao samouk (1885β1892.) a zatim u Firenci. Posle toga je putovao po juΕΎnoslovenskim zemljama i radio na prikupljanju narodnih Ε‘ara i ΕΎivopisanju crkava. Krajem 1905. godine dolazi u Beograd i tu je ostao do 1911. gde je radio na ukraΕ‘avanju mnogih znaΔajnih zgrada. Od 1912. godine nalazi se u Bosni gde je radio patriotske plakate i bio gonjen od austrijskih vlasti. Za vreme Prvog svetskog rata bio je u Italiji i Trstu. Jedno vreme je ΕΎiveo u Ljubljani, a zatim je 1923. godine ponovo doΕ‘ao u Beograd. Radio je na osnivanju originalnih jugoslovenskih dekorativnih stilova, naroΔito srpskog. Svoje nazore je izlagao u Δlancima i knjigama. Inkiostri je, pored Slovenca Ivana Jagra, prvi dekorativni umetnik u ovim krajevima. Njegovo glavno teoretsko delo je βMoja teorija o dekorativnoj srpskoj umetnosti i njenoj primeniβ (1925.). Jedno od njegovih najznaΔajnijih dela je ureΔenje enterijera Doma Vukove zaduΕΎbine (tada zgrada Ministarstva prosvete) u Beogradu, 1912. Dragutin Inkiostri Medenjak 1866. - 1942. Dragutin Medenjak Inkiostri (18. oktobar 1866. Split β 16. septembar 1942. Beograd) Dragutin Inkiostri je roΔen 18. oktobra 1866. u Splitu. Njegov otac, Antonio Inkiostri, poreklom je iz Venecije, dok je majka, Marija Medenjak, bila Srpkinja. Iz tog meΕ‘ovitog braka, Inkiostri je bio vezan za Italiju zbog Ε‘kolovanja, ali se u jeku panslavistiΔkog pokreta uvek oseΔao kao Srbin. Ocu, po profesiji arhitekti, Dragutin je joΕ‘ od malih nogu pomagao u poslu. Tako se vremenom razvila i njegova velika ljubav prema arhitekturi i umetnosti uopΕ‘te. Rano je prekinuo svoje Ε‘kolovanje kako bi se posvetio slikarstvu, jer se pokazalo da ima izuzetan dar za crtanje. Sa svega devetnaest godina napuΕ‘ta rodni Split i zapoΔinje svoje umetniΔko putovanje, postepeno gradeΔi likovni izraz. Prva stanica mu je bila Zadar, gde je u izlogu krojaΔke radnje izloΕΎio nekoliko slika. Takav vid reklame doneo je i prve porudΕΎbine, mahom oltarske slike za crkve po okolnim mestima. Posle nekoliko godina, put ga vodi do Rijeke, gde dobija i prve porudΕΎbine za oslikavanje prostorija bogataΕ‘kih kuΔa. ShvativΕ‘i da dalje neΔe moΔi bez Ε‘kolovanja, odluΔuje da ode u Italiju kako bi stekao adekvatno slikarsko obrazovanje. Pre toga se oΕΎenio kontesom Marijom iz zadarske italijanske porodice De Lupi, koja je bila izuzetno obrazovana ΕΎena. Govorila je nekoliko jezika, ali srpski nije znala. Imali su devetoro dece, od kojih se troje kasnije posvetilo slikarstvu. ZA NACIONALNI PREPOROD U UMETNOSTI Izabrao je Firencu i profesora Filadelfa Simija, ali je daleko viΕ‘e na Inkiostrija uticao arhitekta i teoretiΔar umetnosti Alfred Melani, koji je i sam bio zainteresovan za folklornu umetnost. Tokom boravka u Italiji, Inkiostri je savladao i fotografski zanat, koji Δe mu do kraja ΕΎivota biti glavni izvor prihoda. Njegov ΕΎivotni put nastavlja se u Zagrebu, gde otvara fotografski atelje. Biva angaΕΎovan da za βMilenijumsku izloΕΎbuβ u BudimpeΕ‘ti pripremi album fotografija istorijskih spomenika. U Zagrebu stupa u kontakt i sa Vlahom Bukovcem, tada veΔ nadaleko Δuvenim slikarom, od kojeg je mnogo nauΔio. No, mladi umetnik se nije zadrΕΎao ni u Zagrebu. Godine 1900. odlazi u Karlovac, prvo mesto u kojem radi dekoraciju enterijera baziranu na narodnim motivima. Potom je u Sarajevu, gde se veΔ Δulo za njega, ali ne odluΔuje ni tu da se skrasi. Nastavlja putovanje, poΔevΕ‘i da skuplja etnografski materijal, koji Δe mu kasnije biti od velike koristi. Tokom celog tog perioda βlutanja i traΕΎenjaβ Inkiostri se zapravo pripremao da doΔe u Beograd i Kraljevinu Srbiju, ΕΎeleΔi da srpskoj umetniΔkoj sceni prikaΕΎe svoj program umetniΔke obnove. U potrazi za autentiΔnim narodnim motivima, proΕ‘ao je celo Crnogorsko primorje, Makedoniju, Kosovo i Metohiju, JuΕΎnu Srbiju. Proputovao je Balkan, prikupivΕ‘i i obradivΕ‘i preko dve hiljade motiva iz narodnog veza, tkanja i rezbarije. Odmah po dolasku u Beograd 1905. dobija posao na dekoraciji Narodnog pozoriΕ‘ta, gde Δe i ostati da radi kao scenograf, dekorater i kostimograf. Da je bio uspeΕ‘an i u toj oblasti umetniΔkog stvaralaΕ‘tva svedoΔi Δinjenica da je pozvan da dekoriΕ‘e bugarski Narodni teatar. MeΔu prvima koji je angaΕΎovao joΕ‘ uvek nedovoljno afirmisanog umetnika bio je bogati industrijalac ΔorΔe Vajfert. Inkiostri je za njega dekorisao veliku dvoranu u KolarΔevoj pivnici portretima liΔnosti iz srpske istorije, dok su zidovi bili ukraΕ‘eni narodnim ornamentima. Ta sala je uskoro postala centar kulturnog i druΕ‘tvenog ΕΎivota Beograda. Ovi prvi uspesi u srpskoj prestonici doneli su mu pohvale velikih struΔnjaka za nacionalni stil Mihaila ValtroviΔa i Andre StevanoviΔa. Ubrzo su stigle i velike porudΕΎbine, poput dekoracije Ministarstva finansija, Narodne banke i Ministarstva prosvete, gde je u saradnji sa Petrom UbavkiΔem radio dekoraciju hodnika ulaza i ministrove sobe. Do danas su saΔuvane alegorije Vere, Prosvete, Istorije i Umetnosti u hodniku. Tom prilikom se Inkiostri prvi put upustio u projektovanje nameΕ‘taja i pokazalo se da ima smisla i za ovu granu primenjene umetnosti. Iako je u tom periodu bio veoma traΕΎen, finansijski je uvek bio na ivici egzistencije. ISPRESECANO RATOVIMA Inkiostrijev dizajn nameΕ‘taja dolazi do punog izraΕΎaja na βBalkanskoj izloΕΎbiβ u Londonu 1907, gde je izloΕΎio kompletnu spavaΔu sobu i trpezariju u hrastovini, kao i dve keramiΔke peΔi. Pre nego Ε‘to je nameΕ‘taj poslat za London, bio je izloΕΎen u Beogradu, gde ga je prvog dana videlo Δak 1.500 posetilaca. Narednih godina oslikava SveΔanu salu tada tek podignute TreΔe beogradske gimnazije. MeΔutim, pojavljuju se i prve negativne kritike i zainteresovanost za njegov rad postepeno poΔinje da slabi. Njegova teorija o srpskom dizajnu naiΕ‘la je na osudu arhitekata, najviΕ‘e Branka TanazeviΔa. Polemika izmeΔu dva zastupnika nacionalnog preporoda u umetnosti dugo je trajala preko novina. I pored tih nesuglasica, bili su primorani da saraΔuju na Srpskom paviljonu za βSvetsku izloΕΎbuβ u Torinu 1911. TanazeviΔ je, naravno, gledao da na svaki naΔin sputa Inkiostrijevu kreativnost, ali su ovome ruke bile odreΕ‘ene pri dekorisanju Turskog i MaΔarskog paviljona, gde je takoΔe bio angaΕΎovan. Dragutin Inkiostri se nadao poslu na dekorisanju enterijera Narodne skupΕ‘tine, Δija je gradnja tada zapoΔeta, pa je jednom prilikom posetio Jovana IlkiΔa, autora projekta. Ovaj mu je obeΔao uΔeΕ‘Δe, ali uzalud, jer su radovi na SkupΕ‘tini nastavljeni tek posle Prvog svetskog rata. Usled sve veΔe neshvaΔenosti, Inkiostri je Δak pomiΕ‘ljao da se preseli u BudimpeΕ‘tu, gde bi njegov rad bio viΕ‘e vrednovan, ali ga je u realizovanju te ideje spreΔio Prvi balkanski rat. Iz tog vremena potiΔu i njegove prve patriotske slike: Orao i gusle, Sokolovi, Na oprezu, Soko i zmija... VoΔen patriotizmom, u ratnom periodu krenuo je u obilazak juΕΎnoslovenskih zemalja, ostavljajuΔi replike svojih patriotskih slika svakoj kuΔi u kojoj mu je pruΕΎeno gostoprimstvo. Prvi svetski rat provodi u Italiji. PoΕ‘to je ostao udovac, ΕΎeni se po drugi put bivΕ‘om uΔenicom, Slavkom Korenjak, i nakon zavrΕ‘etka rata boravi u Ljubljani. Radi plakate za Prvi jugoslovenski svesokolski slet. Tek se 1923. vraΔa u Beograd, gde biva postavljen za upravnika akcionarskog druΕ‘tva za izradu nameΕ‘taja u nacionalnom stilu. Narednih godina se u potpunosti posveΔuje projektovanju nameΕ‘taja i izraΔuje stolice od orahovog drveta za βPoΕ‘tansku Ε‘tedionicuβ, ali i artdeco garnituru za tada tek otvorenu fabriku nameΕ‘taja braΔe ΔorΔeviΔ. Po njegovim nacrtima izraΔivani su i Δilimi u fabrici DunΔerski. UVOΔENjE TOTALNOG DIZAJNA Krajem dvadesetih godina stari umetnik postepeno pada u zaborav, ali i dalje uspeva da ostvari remek-dela, poput paravana sa slikama na svili za Olgu Smederevac iz PanΔeva, Δiji je salon bio steciΕ‘te umetnika izmeΔu dva svetska rata. I Muzej Nikole Tesle bi sada krasila jedna soba po Inkiostrijevom nacrtu da kuΔu, tada u vlasniΕ‘tvu ΔorΔa GenΔiΔa, nije pogodila bomba u Drugom svetskom ratu. PokuΕ‘ao je da skrene paΕΎnju dvora na sebe poklonivΕ‘i kralju Aleksandru I KaraΔorΔeviΔu sliku StraΕΎe na Jadranu. MeΔutim, iz nepoznatih razloga poklon je bio odbijen. Umire 16. septembra 1942, u 76. godini. Dragutin Inkiostri je svoja najvrednija dela ostvario upravo u Beogradu i moΕΎe se reΔi, iako je sam to poricao, da je bio pripadnik secesije. Kao potpunu novinu u Srbiji, uveo je tendenciju ka ukraΕ‘avanju celokupne ΕΎivotne sredine, Ε‘to je za njegove evropskesavremenike bilokarakteristiΔno. Nastojao je da ostvari ono Ε‘to danas zovemo totaldesign, prenoseΔi tim putem narodnu mitologiju i magijsku simboliku oblika pretoΔenih u ornament. Upravo je zbog toga bilo teΕ‘ko kaΔiti slike na zidove koje je on oslikao, jer su oni veΔ bili umetniΔka dela za sebe. NaΕΎalost, tokom ΕΎivota nije naiΕ‘ao na mnogo razumevanja i ostao je usamljen u svom pokuΕ‘aju da se tada formira srpska dizajnerska scena. UΔenici Svoje veliko znanje na polju narodne ornamentike uspeo je da prenese Δacima UmetniΔko-zanatske Ε‘kole, gde je jedno vreme predavao. Kod uΔenika je najviΕ‘e cenio individualnost, iako je to moΕΎda rezultiralo time da niko od njih nije nastavio njegovim putem u reformaciji nacionalnog stila. KuΔa Jovana CvijiΔa Veliko priznanje bila je odluka Jovana CvijiΔa da poveri Inkiostriju ukraΕ‘avanje enterijera sopstvene kuΔe. S pravom se moΕΎe reΔi da je to najbolje Inkiostrijevo delo u Beogradu. Deo tima bili su i dekorativni vajar, majstor za kaljeve peΔi, umetniΔki stolar i duborezac. Posao je teΕ‘ko napredovao, budΕΎet je viΕ‘e puta bio prekoraΔen i nacrti menjani. Ideja vodilja je bila da svi motivi koji se budu pojavili u enterijeru ukazuju na CvijiΔev poziv, pa je tako reljef orla sa ΔekiΔem predstavljao oΕ‘trinu geografove misli, dok su sova sa ΔekiΔem i knjigom aludirali na nauΔni rad. IstanΔanost i savremenost U projektovanju nameΕ‘taja, Inkiostri je bio vrlo istanΔan. Imao je smisla za funkcionalizam i udobnost, uvek koristio hrastovinu i orahovinu, koje se i danas smatraju za najkvalitetnije vrste drveta. Takav pristup, razume se, nije mogao da proizvede ni jeftinu, ni serijsku proizvodnju. Rado je i oslikavao nameΕ‘taj, Ε‘to mu je, kao i rezbarija, davalo unikatnost. Ostavljao je uvek prirodnu boju drveta, smatrajuΔi je najlepΕ‘om. Koliko je savremen bio njegov pristup govori Δinjenica da je uvek vodio raΔuna o korisniku, projektujuΔi tako da sve bude u skladu sa njegovim potrebama.
ΠΠΏΠΈΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΈ ΠΎΡΠ°Ρ Π½Π°Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅, Π½Π°Π·Π²Π°Π½ ΠΡΡΡΠΎΡΠΊΠΈ, ΡΠΎΠ΄ΠΈ ΡΠ΅ Ρ Π₯ΡΠΌΡΠΊΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ, Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΎΡ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π°ΡΠ΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΈ Π‘Π°Π²Π° ΠΏΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π»Π°ΡΠΊΠ° Ρ Π‘Π²Π΅ΡΡ ΠΠΎΡΡ. Π ΠΏΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΊΡ ΠΈΠ· Π‘Π²Π΅ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠ΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΡ ΠΡΡ ΠΈΠ΅ΠΏΠΈΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΡ, Π‘Π²Π΅ΡΠΈ Π‘Π°Π²Π° Ρ ΡΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π° ΠΠ°Ρ ΡΠΌΡΠΊΡ Π΅ΠΏΠΈΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΡ, ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ²Π°Ρ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΎΡΠ°Ρ Π½Π°Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠΈΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΈΡ ΡΠ΅Π½. ΠΠ»ΠΈ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΡΠ²ΠΎ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎ ΡΠ΅Π΄Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΠΎ ΠΆΠΈΡΠΈΡΠ΅. Π‘Π²Π΅ΡΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ ΡΠΎΠ΄ΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π»Ρ ΠΡΠΊΠΎΡΠΈΡ Ρ ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΠΎΡΡ 28. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1610. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΠΆΠ½ΠΈΡ ΠΈ Π±Π»Π°Π³ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ΅ΡΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΡΠΏΡΡΠ³Π΅ ΠΌΡ ΠΠ½Π°ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅. Π ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ Π½Π° ΠΊΡΡΡΠ΅ΡΡ Π΄Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΡ ΠΈΠΌΠ΅ Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ Π³Π° Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ°Ρ Ρ ΠΠΎΠΆΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΡ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΡ ΠΌΡΠ΄ΡΠΎΡΡΠΈ. ΠΠ»Π°ΠΆΠ΅Π½ΠΈ Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½ ΠΎΠ΄ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²Π° Π±Π΅ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΡΡΠΎΠ³ ΡΠΌΠ° ΠΈ Π²ΡΠ»ΠΎ ΠΏΠ°ΠΌΠ΅ΡΠ°Π½, Π° Π΄ΡΡΠΎΠΌ Π±Π΅ΡΠ΅ ΡΠ°Π² ΠΎΠΊΡΠ΅Π½ΡΡ ΠΊΠ° ΠΠΎΠ³Ρ Π²ΡΠ»ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΠ²Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ Π²ΡΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½ ΠΈΠ·ΡΡΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠ»ΠΎ ΠΎ ΠΠΎΠ³Ρ ΠΈ Π΄ΡΡΠΈ, Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΎ Π·Π΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈΠΌΠ°. ΠΡΡΠ³Π° ΡΠΊΠΎΠ»Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π±Π΅ΡΠ΅ ΠΌΡ ΠΏΠΎΡΡ, ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π° ΠΈ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΠΏΠΎΡ Π°ΡΠ°ΡΠ΅ Π±ΠΎΠ³ΠΎΡΠ»ΡΠΆΠ΅ΡΠ° Ρ ΡΡΠΊΠ²ΠΈ. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄, ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΠ΄ΠΎΠ±Π½ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎ ΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ° ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½Π° Π±ΠΎΠ³ΠΎΡΠ»ΡΠΆΠ΅ΡΠ°. Π‘ΡΡΠΏΠ°ΡΡΡΠΈ Π½Π° ΠΏΡΠ°Π³ Ρ ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΠΎΠΆΡΠ΅Π³, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΠΆΠ½ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ²Π°ΠΎ Π½Π°ΡΠΏΡΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄, Π° ΠΎΠ½Π΄Π° ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΡΡ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΈΠΊΠΎΠ½Π΅ Ρ Ρ ΡΠ°ΠΌΡ. ΠΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠΎΡ ΠΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ° ΡΡΡΠ°Ρ ΠΎΠΌ ΠΠΎΠΆΡΠΈΠΌ, Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΈ ΡΡΠ±Π°Π²ΡΡ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΡΠΎΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ»ΠΎΠΌ ΠΠΎΠΆΡΠΈΠΌ. ΠΠ΄Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ²Π°Π³Π΄Π° ΡΠΌΠΈΡΠ΅Π½ΠΎΡΡΡ ΠΈ ΠΎΠ·Π±ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΡ, Π° ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΡΠΈΠ²ΠΎΡΡΡ ΡΡΡΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ° Π±Π΅ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ½Π° ΠΈ ΡΠ΅-Π΄Π²Π° Π΄Π° Ρ Π»Π΅Π±Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π°. ΠΠΎ ΠΎΠ½, Π½ΠΈ ΠΎΠ½ΠΎ ΠΌΠ°Π»ΠΎ Ρ Π»Π΅Π±Π° ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΎ, Π½ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ΠΎ ΡΠ°ΠΌ, Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΠΊ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΎ ΡΠ° Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌΠ°, ΠΎΡΠΎΠ±ΠΈΡΠΎ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΠ±Π°Π½ΠΈΠ½ ΡΡΠ²Π°ΠΎ ΠΎΠ²ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΡΠΎΠ±Π°Π½ΠΈΠΌΠ°. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΌΡΠΆΠ°Ρ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΈ Π·Π»ΠΈ ΡΡΡΠ΅Π΄ΠΈ, ΠΎΡΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ Π²Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΡΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈ, ΠΏΠ° ΡΡ ΠΌΡΠΆΡΡ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΎΠΊΡΠ΅Π½ΡΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΠ³ Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½Π° Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΌΡΠ΄ΡΠΎΡΡΠΈ. Π’ΠΎ Π±Π΅Ρ Ρ ΠΏΡΠ²Π° ΠΈΡΠΊΡΡΠ΅ΡΠ° Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄Ρ Π΄ΡΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΠΈ Π΄Π° ΡΡΠΏΠΈ ΡΠΎΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π° ΡΠ°ΠΊΠ²Π° ΠΈΡΠΊΡΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ° Π±ΠΈ Π΄Π΅ΡΠ΅ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠ»ΠΈ ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, Π° ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΆΠ΅Π»Π΅ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΠΈ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ ΠΈ ΠΏΠΈΡΠΌΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ Π½Π°ΡΡΠΈ, ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ Π³Π° ΠΎΠ΄Π²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ Ρ Π½Π°ΡΠ±Π»ΠΈΠΆΠΈ Ρ ΡΠΎΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ Π·Π²Π°Π½ΠΈ ΠΠ°Π²Π°Π»Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ Π±Π΅ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ ΠΠ°Π²Π΅Π΄Π΅ΡΡ ΠΡΠ΅ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅, ΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΠΈΠ³ΡΠΌΠ°Π½ Π±Π΅ΡΠ΅ Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½ΠΎΠ² ΡΡΡΠΈΡ Π‘Π΅ΡΠ°ΡΠΈΠΌ. ΠΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ Π±Π΅ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ Ρ Ρ Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΈΠΌΠ°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ΅ Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ. Π£ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ Π±Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΌΠΎΠ½Π°Ρ Π°, Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΠ°Ρ Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΡΡΠ° ΠΊΡΠΈΠ³Π°. ΠΠ²Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π±Π»Π°Π³ΠΎΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΈ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½ Π½Π°ΡΡΠΈ ΠΌΡΠ΄ΡΠΎΡΡΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΠΈΡΠΌΠ° ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡ ΠΡΠ°ΡΠ°, Π° ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°. Π§ΠΈΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡ ΠΡΠ°ΡΠ° Π΄ΡΡΠ° ΠΌΡ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠΏΠ°Π»ΠΈ ΡΡΠ±Π°Π²ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΠΎΠ³Ρ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠΆΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΡ, ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠΎ ΠΆΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π°ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΠΈ. Π£ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ ΠΠ°Π²Π°Π»ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΠ΄ΠΎΠ±Π½ΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π΄Π΅ Π½Π΅ΠΊΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅, ΠΏΠ° ΠΎΠ½Π΄Π° ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ Π£ΡΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΡΠ΅ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅, Π·Π²Π°Π½ΠΈ Π’Π²ΡΠ΄ΠΎΡ, Ρ Π’ΡΠ΅Π±ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΡ, Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ Π±Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅Π΄ΠΈΡΡΠ΅ Π’ΡΠ΅Π±ΠΈΡΡΠΊΠ΅ Π΅ΠΏΠ°ΡΡ ΠΈΡΠ΅. ΠΠΈΠ²Π΅ΡΠΈ Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ, Π±Π»Π°ΠΆΠ΅Π½ΠΈ ΡΠΎΡ Π²ΠΈΡΠ΅ Π·Π°Π²ΠΎΠ»Π΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΠΊΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΈ Π·Π°ΡΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ³Π΅, ΡΠ΅Ρ ΡΠ°Π΄Π° ΠΊΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠΈ Π΄Π° ΠΎΠ²Π΄Π΅ ΠΏΡΠΈΠΌΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΈ Π°Π½ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠΈΠ½ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΠΊΠΈ. Π‘Π²ΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΠ½ ΠΎΠ²Π΄Π΅ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΡΡΡ, Π±Π΄Π΅ΡΡ ΠΈ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π°ΠΌΠ°, ΠΈ Ρ ΡΠ΅Π»Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΡΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°. ΠΠ°Π΄Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ Π±ΠΈ Π·Π°ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΠ΅Π½, Π½Π° ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΠ΅ΡΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅. ΠΠ²ΠΎ ΠΌΡ ΠΈΠΌΠ΅ Π±Π΅ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠΆΠ½ΠΈΡΡΠ²Ρ ΠΈ Π΅ΠΏΠΈΡΠΊΠΎΠΏΡΡΠ²Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ³Π»Π΅Π΄Π° Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΡ ΡΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π° Π¦ΡΠΊΠ²Π΅ ΠΠΎΠΆΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³. ΠΠΎΡΠ»Π΅ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ³ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΠ΄ΠΎΠ±Π½ΠΈ Π±ΠΈ ΡΠ΄ΠΎΡΡΠΎΡΠ΅Π½ ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΈΠ½Π°. Π ΡΠ»ΡΠΆΠ°ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π΄Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ»ΠΎΠΌ ΠΈ ΠΆΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΠΎΠΆΡΠΈΠΌ ΡΠ° ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΠΆΠ½ΠΎΡΡΡ ΠΈ ΡΠΈΡΡΠΎΡΠΎΠΌ. ΠΠΎΡΡΠΎ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅Π΄Π΅ ΡΠΎΡ Π½Π΅ΠΊΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ, ΠΎΠ½ ΠΎΡΠΈΠ΄Π΅ Ρ Π¦ΡΠ½Ρ ΠΠΎΡΡ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅Π³ ΠΌΠΈΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠ° Π¦Π΅ΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠ΄Π°ΡΠΈΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ Π³Π° Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π±Π΅ Π½Π° Π¦Π΅ΡΠΈΡΡ. ΠΠ»ΠΈ ΡΡΠΊΠΎΡΠΎ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠΈΡ Π΄Π²ΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ΅ Π΄ΠΎ Π½Π΅ΡΠ»Π°Π³Π°ΡΠ° ΠΎΠΊΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π²Π°ΠΆΠ½Π΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ, ΠΎ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ΠΌΠΎ ΡΠ°Π΄Π° ΠΏΡΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ. Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±Π΅ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠΈΠ»Π° Ρ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΈΡΠ΅Π½Π° Π»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π³Π°Π½Π΄Π°. ΠΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΡΠΈΠΌΡΠΊΠΈ Π·Π²Π°Π½ΠΈ ΡΠ΅Π·ΡΠΈΡΠΈ, ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈ ΠΈΠ· Π ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΌΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΠΏΠ΅ Π΄Π° ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΎΠ±ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ ΡΡΡΠ°Π΄Π°ΡΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΈΡ Π΅Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΈΡ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΡ ΡΠ΅ΡΠ΅Ρ ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠΈΠ½ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΊΠΎΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ, Π±Π΅Ρ Ρ Π½Π°ΡΡΠ½ΡΠ»ΠΈ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅ ΠΡΠΈΠΌΠΎΡΡΠΊΠ΅, Π¦ΡΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΡΠΊΠ΅ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠ΅. ΠΠ° ΡΠΈΡ ΠΎΠ² ΠΏΠΎΠ΄ΠΌΡΠΊΠ»ΠΈ ΡΠ°Π΄ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΈΡ ΡΠΊΡΠ΅Π½Ρ ΠΏΠ°ΠΆΡΡ ΠΌΠΈΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΡ ΠΠ°ΡΠ΄Π°ΡΠΈΡΡ ΡΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠ΅Ρ ΠΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²ΡΠ° Π±Π»Π°ΠΆΠ΅Π½ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅, Π°Π»ΠΈ ΠΌΠΈΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΈΡ Π½Π΅ Ρ Π°ΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠΎ ΠΈ Π±Π΅ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΏΡΡΡΡΠΈΠ² ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ½ΠΈΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π³Π°Π½Π΄ΠΈ. ΠΠ»Π°Π³ΠΎΠ΄Π°ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ Π²Π΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ²ΡΠΆΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²ΡΡ, Π° ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅Π²Π½ΠΎΡΠ½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²Π°ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΠ΄ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠ²ΠΎ Π½Π΅ ΠΏΠΎΠ΄Π»Π΅Π³ΠΎΡΠ΅ Π»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π³Π°Π½Π΄ΠΈ. Π ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΠ΄ΠΎΠ±Π½ΠΈ ΡΠ°Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΌΠΈΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΡ Π΄Π° Π±ΠΎΡΠ±Π΅Π½ΠΎ ΠΈΡΡΡΠΏΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² Π½Π΅ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ° Π¦ΡΠΊΠ²Π΅ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅Π³Π° Π½Π΅ ΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½Π° Π²Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅ Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΠ²Π΅, Π°Π»ΠΈ ΡΠΎ ΠΌΠΈΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΈΡ Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΡΠ°. Π¨ΡΠ° Π²ΠΈΡΠ΅, ΠΎΠ½ ΠΏΠΎΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠΏΠ»Π΅ΡΠΊΠ°ΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΠΈ Π΄Π° Π³Π° Π»Π°ΠΆΠ½ΠΎ ΠΎΠΊΡΠΈΠ²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ Π½Π°ΡΠΎΠ΄ΠΎΠΌ. ΠΠ°ΡΠΎΠ΄ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠΈΠΌ ΠΊΠ»Π΅Π²Π΅ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΌΠΈΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΎΠ²ΠΈΠΌ, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ Π·Π½Π°ΠΎ Π·Π° ΡΠ²Π΅ΡΠΎ ΠΈ Π±ΠΎΠ³ΠΎΡΠ³ΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ, ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π³Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΈ Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ. ΠΠ»ΠΈ, ΠΆΠ΅Π»Π΅ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΄Π°ΡΠΈ ΠΎΠ΄ Π·Π»ΠΎΠ±Π΅ ΠΈ ΡΠΏΠ»Π΅ΡΠΊΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΠ΄ΠΎΠ±Π½ΠΈ ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈ Π½Π°ΡΡΠ°Π³ Ρ ΡΠ²ΠΎΡ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ Π’Π²ΡΠ΄ΠΎΡ. ΠΠΎ Π½ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΎΠ½ Π½Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π΄Π΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠΈ Π·Π° ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ Π²Π΅ΡΠ΅ ΠΈ Π·Π° Π·Π°ΡΡΠΈΡΡ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΎΠΏΠ°ΠΊΠ΅ ΡΡΡΠΈΠ½ΡΡΠΈΠ½Π΅. ΠΠ°ΡΠΎ ΠΈ Π±ΠΈ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° Π½Π°Π·Π²Π°Π½ ΡΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΠΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²ΡΠ°. ΠΠΈΠ²Π΅ΡΠΈ Ρ Π’Π²ΡΠ΄ΠΎΡΡ, ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅Ρ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ³Π΅, Π°Π»ΠΈ Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π½Π° ΡΠΏΠ°ΡΠ΅ΡΡ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΡΠ΅, Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΠΎΡ Π²ΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΡΠΏΠ°ΡΠ΅ΡΡ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΠΎΠΆΡΠ΅Π³. ΠΠ· ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅Π½Π΅ ΠΊΠ΅Π»ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ°Π³Π»Π΅Π΄Π°Π²Π°ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π½Π΅Π²ΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π±Π΅Π΄Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π½Π°ΡΠΎΠ΄, Π³ΡΡΠ°ΡΡΡΠΈ Ρ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Ρ Π°Π³Π°ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ, Ρ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠΈ, Ρ ΡΡΡΠ°Ρ Ρ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΡΠΊΠΈΡ Π·ΡΠ»ΡΠΌΠ° ΠΈ Π±Π΅Π·Π°ΠΊΠΎΡΠ°, Ρ ΠΎΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΊΠΈΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄ ΡΠ½ΠΈΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π³Π°Π½Π΄Π΅. Π Π·Π°ΡΠΎ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΎ ΡΠ·Π½ΠΎΡΠΈΠΎ ΠΠΎΠ³Ρ ΡΠΎΠΏΠ»Π΅ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅ Π·Π° ΡΠΏΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°. ΠΠ°ΠΊΠΎ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π²Π΅Ρ Π±Π΅ΡΠ΅ Π°ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ Π½Π΅ Π·Π°ΡΡΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ Ρ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ, Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΊΡΠ΅ΡΠ΅ Π½Π° Π΅Π²Π°Π½ΡΠ΅Π»ΡΠΊΡ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Ρ Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄, Π΄Π° ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ±ΠΈΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅Π»Π° ΠΈ ΠΊΡΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠΎΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π° ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ΅ Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΎ. ΠΠ΄ΡΡΠΈ ΠΏΠΎ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΡΠ°ΠΎΡΠ°Ρ Π‘Π²Π΅ΡΠΈ Π‘Π°Π²Π°, ΠΎΠ½ ΡΠ²ΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠ²Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ° Π±ΠΎΠ³ΠΎΡΠ»ΡΠΆΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ, ΠΈ Ρ ΡΠ°Π±ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ΄Π΅ Ρ Π²Π΅ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠΏΡΠ΅ΡΡ, ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠ°Π³Π°ΡΠ΅ Π½Π΅Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ°. ΠΠΎΠ΄ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ βΡΠ°ΡΠΈΠ½Π° Π±ΠΎΠ³ΠΎΠΌΠΎΡΡΠ°β, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΡ Π³Π° Π’ΡΡΡΠΈ Π·Π²Π°Π»ΠΈ, ΠΎΠ½ ΡΠ»ΡΠΆΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΠΎΠΆΡΠ΅Π³ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π΅Π²Π°Π½ΡΠ΅Π»ΡΠΊΠΊ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅Ρ. ΠΠ²Π°ΠΊΠ°Π² ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»ΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π΄ ΠΈΠ·Π°Π·Π²Π° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ°ΠΌΠΎΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΡΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ΅, ΠΈ ΠΎΠ½ΠΈ Π³Π»Π΅Π΄Π°Ρ Ρ Π΄Π° Π³Π° ΡΠ±ΠΈΡΡ. ΠΠ° Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ ΠΎΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΈ Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ, ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΊΡΠ΅ΡΠ΅ Π½Π° ΠΏΡΡ Ρ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Ρ Π·Π΅ΠΌΡΡ Π ΡΡΠΈΡΡ. ΠΡΠ°ΡΠΈΠ²ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ³ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈΠ· Π ΡΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ° ΡΠΎΠ±ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ½Π΅ΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΈ Π±ΠΎΠ³Π°ΡΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½Π΅ Π΄Π°ΡΠΎΠ²Π΅, ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π΅ΠΆΠ΄Π΅ ΠΈ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½Π΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅, Π° ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΡΡΠΎ Π½ΠΎΠ²Π°ΡΠ° Π·Π° ΡΠ²ΠΎΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄. ΠΠ²ΠΈΠΌ Π΄Π°ΡΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½ ΡΠ½Π°Π±Π΄Π΅Π²Π°ΡΠ΅ ΠΎΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΏΠΎ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ, Π° ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠ°Π³Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΠΈΡΠ΅. Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π°Π΄Π΅ Π½Π° ΠΏΠΎΠΏΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΡ Π·Π°ΠΏΡΡΡΠ΅Π»ΠΈΡ Π½ ΠΎΡΠΎΠ½ΡΠ»ΠΈΡ Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ²Π°, ΠΈ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ ΡΠΊΠΎΠ»Π° Ρ Π’Π²ΡΠ΄ΠΎΡΡ ΠΈ ΠΏΡΠΈ ΠΏΠ°ΡΠΎΡ ΠΈΡΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠΊΠ²Π°ΠΌΠ°. ΠΠ° ΠΎΠ²Π°Ρ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΎΡΡΠΊΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π΄ ΠΎΠ½ ΠΏΡΠΈΠ·ΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΈ ΡΠ²ΡΠ΄ΠΎΡΠΊΡ ΡΠ°Π±ΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ΡΠΎΠΌΠΎΠ½Π°Ρ Π΅ ΠΈ ΠΏΠ°ΡΠΎΡ ΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ΅. ΠΠ»ΠΈ Π»ΡΠΊΠ°Π²ΠΈ Π²ΡΠ°Π³ ΡΠΎΠ΄Π° ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³ Π½ΠΈ ΠΎΠ²ΠΎΠ³Π° ΠΏΡΡΠ° Π½Π΅ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈ Π³Π° Π½Π° ΠΌΠΈΡΡ. Π Π°Π½ΠΈΡΠ° ΠΌΡΠΆΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ Π½Π΅ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΡΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠΏΠ΅Ρ ΡΠ°Π·Π±ΡΠΊΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅. Π‘ ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅, ΡΠΎ Π±Π΅Ρ Ρ ΠΏΠΎΡΡΡΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈ, Π° Ρ Π΄ΡΡΠ³Π΅ Π°Π³Π΅Π½ΡΠΈ Π»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠ΅ ΡΠ½ΠΈΡΠ΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ Π½Π΅ΡΡΡΡΠ°ΡΠΈΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π²Π½ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΡΠΌΠΎΡΠ½ΠΎ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»ΡΠΊΠΎ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΌΡΠΆΡΡ ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΡΠ΅ Π±ΠΎΠ³ΠΎΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅Ρ Π±ΠΈ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΡΠΈΠ½ΡΡΠ΅Π½ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈ ΠΈΠ· ΡΠΎΠ³Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ²ΠΎΠ³Π° ΠΏΡΡΠ° ΠΎΠ½ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠΈ Π΄Π° ΠΎΡΠΏΡΡΡΡΠ΅ Ρ Π‘Π²Π΅ΡΡ ΠΠΎΡΡ, Ρ ΡΠ°Ρ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΎΠ½ΠΈΠΊ ΠΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ Π²Π΅ΡΠ΅ ΠΈ Π²ΡΠ»ΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. ΠΠ°ΡΠΎ ΠΊΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈΠ· Π’Π²ΡΠ΄ΠΎΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΡΠ° (ΠΠΈΠΊΡΠΈΡΠ°) ΠΈ ΠΡΠΏΠ΅ Π½ΠΈΠΊΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΡΠΈΠΆΠ΅ Ρ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΠΎΡΠ°ΡΡ. ΠΠ· ΠΠΎΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΡΠ΄ΠΈΠΌΡΠ° ΠΈ Π΄ΠΎΡΠ΅ Ρ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΡΡΡΠ΅Π²Π΅ Π‘ΡΡΠΏΠΎΠ²Π΅, ΠΏΠ° ΠΎΠ΄Π°ΡΠ»Π΅ ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΆΠΈ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ ΠΠ΅ΡΠΈ. Π£ ΠΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠ²ΡΠ°ΡΡΠ΅ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΠ°ΠΈΡΠΈΡΡ ΠΠ°ΡΠ΅Π²ΡΡ (1614-1647 Π³.) ΠΈ ΠΈΡΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΌΡ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΎΠ±Π½ΠΎ ΠΎ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΠΌ ΠΈ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ°ΡΡ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΈΡ Π‘ΡΠ±Π° Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ, ΠΎ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΡΡΠ°Π΄Π°ΡΡ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π·ΡΠ»ΡΠΌΠΈΠΌΠ° ΡΡΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΎ Π»ΡΠΊΠ°Π²ΠΎΡ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π³Π°Π½Π΄ΠΈ Π»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΡ. ΠΠ°ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΆΠ΅ΡΡ Π΄Π° ΠΎΡΠΏΡΡΡΡΠ΅ Ρ Π‘Π²Π΅ΡΡ ΠΠΎΡΡ, ΠΈ Π·Π°ΡΡΠ°ΠΆΠΈ Π·Π° ΡΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π±Π»Π°Π³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ². ΠΡΠ΄ΡΠΈ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΠ°ΠΈΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΡΠ²ΠΈΠ΄Π΅ Π΄Π° Π°ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π½Π΄ΡΠΈΡ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ΅ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½Π΅ Π²ΡΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠΎΠ±Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΈ Π΄ΠΈΠ²Π΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°Π΄Ρ, ΠΎΠ΄ΠΌΠ°Ρ Π½Π°ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ Π΄Π° Π³Π° ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅ Π·Π° Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ»ΠΈ Π³Π° Π½Π°ΡΠΏΡΠ΅ ΠΏΡΡΡΠΈ Ρ Π‘Π²Π΅ΡΡ ΠΠΎΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π° ΠΌΡ Π΄Π° ΡΠ°ΠΌΠΎ Π½Π΅ ΠΎΡΡΠ°Π½Π΅, Π½Π΅Π³ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΌΡ Ρ ΠΠ΅Ρ. ΠΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΎ ΠΠΎΠΆΡΠ΅Π³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π²Π΅ΠΎ Π·Π°ΠΊΡΡΡΠ°ΠΊ Π΄Π° ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ°Π² ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΡΠ³ΡΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ Ρ ΠΠ°Ρ ΡΠΌΡΠΊΠΈΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ°. ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΏΡΡΠΎΠ²Π° ΠΌΠΈΡΠ½ΠΎ Ρ Π‘Π²Π΅ΡΡ ΠΠΎΡΡ ΠΈ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ° ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ Π΄Π°Π½Π°. ΠΠ±ΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΊΠΈΡΠΎΠ²Π΅. ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΡ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠΆΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΡΡΡΠΈΡΠ°ΠΊΠ° Π°ΡΠΎΠ½ΡΠΊΠΈΡ . ΠΠΎ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ Π₯ΠΈΠ»Π°Π½Π΄Π°ΡΡ, ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΊΡ ΠΈΠ· Π‘Π²Π΅ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΠ²ΡΠ°ΡΠΈ ΠΎΠΏΠ΅Ρ Ρ ΠΠ΅Ρ ΠΈ ΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Ρ. Π‘Π²ΡΠ°ΡΡΠ΅ΡΡΠΈ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΠ°Π΄Π° ΡΠ°Π·Π²Π° ΠΎΡΠ°ΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎ ΠΡΠ΅ΠΎΠ±ΡΠ°ΠΆΠ΅ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄ΡΠ΅ 1638. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΈΡΠΎΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° Π·Π° Π΅ΠΏΠΈΡΠΊΠΎΠΏΠ°, ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈ Π³Π° Π·Π° ΠΌΠΈΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠ° Π’ΡΠ΅Π±ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ° ΡΠ΅Π΄ΠΈΡΡΠ΅ΠΌ Ρ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ Π’Π²ΡΠ΄ΠΎΡΡ. ΠΠ°ΠΊΠΎ Π±Π΅ΡΠ΅ ΡΠΎΡ ΠΌΠ»Π°Π΄, ΡΠ° Π½Π΅ΠΏΡΠ½ΠΈΡ ΡΡΠΈΠ΄Π΅ΡΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°, ΠΎΠ½ Π±ΠΈ ΡΠ΄ΠΎΡΡΠΎΡΠ΅Π½ Π΅ΠΏΠΈΡΠΊΠΎΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΈΠ½Π° Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅ Π¦ΡΠΊΠ²Π΅ Ρ ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΊΠΈΠΌ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ°. ΠΠ· ΠΠ΅ΡΠΈ ΠΎΠ½ ΠΎΡΠΏΡΡΠΎΠ²Π° ΠΈΡΡΠΈΠΌ ΠΏΡΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΡΡΠ°Π³ Ρ Π’Π²ΡΠ΄ΠΎΡ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΎΡΡΡ Π±ΡΠ΄Π΅ ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°. ΠΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΏΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π΅ΠΏΠΈΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΡ ΠΎΠ½ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π΄. ΠΠ΅Π· ΠΎΠ±Π·ΠΈΡΠ° Π½Π° ΡΠ²Π΅ ΠΎΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΌΡ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²Π° ΠΎΠ΄Π°ΡΠ²ΡΠ΄ ΠΏΠΎΡΠΈΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ, ΠΎΠ½ ΠΏΡΡΡΡΠ΅ ΡΠ²ΡΠ΄Π° ΠΏΠΎ Π΅ΠΏΠ°ΡΡ ΠΈΡΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΠΎΡΡΡΠΏΠ½ΠΎ Π²ΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π°ΡΡ ΠΈΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΡΠΊΡ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Ρ. ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΎ ΠΎΡΡΠΆΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ°Π΄Ρ Π±Π΅ΡΠ΅ ΡΠ΅Ρ ΠΠΎΠΆΡΠ° ΠΈ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π°. ΠΠΎΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ°Π²Π° Π±Π΅ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ°, Π΄Π° ΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΡΠ°Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΡΠ΄Π΅ΡΠ½Π° ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΡΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ°Π²ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΈ Π·Π½Π°ΠΊΠ΅ ΠΈ Π΄Π΅ΡΡΡΠ²Π° ΡΡΠ΄ΠΎΡΠ²ΠΎΡΡΡΠ²Π°. ΠΠ°ΡΠΎΠ΄ Π³Π° Π²Π΅Ρ ΡΠ°Π΄Π° ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΠΏΡΡΠ° Π±Π΅ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΎ Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΈ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅ ΠΈ Ρ Π΄Π°Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΈΠ²ΠΎΡΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ Π±Π΅ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΠΎΠ³Π°. ΠΡΠΈ ΡΠΎΠΌΠ΅, Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π΄Π° ΠΎΠ½ ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄, Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄ ΡΡΠ°Π΄Π΅ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈΡΠΈ ΠΊ ΡΠ΅ΠΌΡ, ΡΡΠ°ΠΆΠ΅ΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠ΅Ρ Π΅ Ρ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΠΌ Π½Π΅Π²ΠΎΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ ΠΈΡΠΊΡΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π²ΡΡΡΠ΅. Π ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΡΠΈΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΠΌΠ°Π³Π°ΡΠ΅ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π°ΠΌΠ° ΠΈ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, Π° ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΡΡΠ° ΠΈ ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΡΠΈΡΠΎΠΌ. ΠΠ° ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΡΠΈΡΡ ΠΎΠ½ ΠΏΠΎΠ±ΡΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΡΠ΄Π΅, Π° ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π½Π° ΠΎΠ±Π½Π°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ Π±ΠΎΠ³ΠΎΠΌΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎ ΠΎΠ½ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅Π½Ρ Π±ΠΎΠ³Π°ΡΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ Π΄ΠΎ-Π±ΡΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ΅ΡΠ°Π½Π° ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠ° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΠΌ ΠΈΠ³ΡΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΡΠ²ΡΠ΄ΠΎΡΠΊΠΈΠΌ ΠΠ΅Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΎΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π΄ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ Π’Π²ΡΠ΄ΠΎΡ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΠ΅. Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅, Π’ΡΡΡΠΈ ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΈΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΡΠ½ΠΎ-Ρ Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΠ°ΠΈΡΠΈΡΠ° Π’ΡΠ΅Π±ΡΠ΅ΡΠ°Π½ΠΈΠ½Π°, ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΈΡΡΠ΅ Π±Π΅ΡΠ΅ Ρ ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½ΠΈ ΠΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΡΠ° (ΠΠΈΠΊΡΠΈΡΠ°). Π’Π°Π΄Π°ΡΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Ρ ΠΠ΅ΡΠΈ Π±Π΅ΡΠ΅ ΡΠ²ΡΠ°ΡΡΠ΅ΡΡΠΈ ΠΠ°Π²ΡΠΈΠ»ΠΎ Π Π°ΡΠΈΡ (1648-1656 Π³), ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΡΠ°Π΄Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠΌΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ. ΠΠ½ ΡΠ°Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°, Π΄ΠΎΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅Π³ ΠΌΠΈΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠ° ΠΠ°Ρ ΡΠΌΡΠΊΠΎΠ³, Π·Π° ΠΌΠΈΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠ° ΠΎΠ²Π΅ ΡΠΏΡΠ°ΠΆΡΠ΅Π½Π΅ Π΅ΠΏΠ°ΡΡ ΠΈΡΠ΅, ΠΈ ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ°ΡΠΊΡ Π³ΡΠ°ΠΌΠ°ΡΡ (ΠΏΠΈΡΠΌΠΎ). Π£ ΡΠΎΡ Π³ΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈ ΠΎΠ½ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ΅: βΠ‘ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΌΠΎΡΠ° ΠΏΠΈΡΠ΅ Ρ Π±ΠΎΠ³ΠΎΡΠΏΠ°ΡΠ΅Π½Ρ Π΅ΠΏΠ°ΡΡ ΠΈΡΡ, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π·ΠΎΠ²Π΅ ΠΠΈΠΊΡΠΈΡ, ΠΠ»Π°Π½Π°, ΠΠΎΠ»Π°ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΠΎΡΠ°ΡΠ°, ΡΠΎ ΡΠ΅ΡΡ ΠΊΠ°Π΄ΠΈΠ»ΡΠΊ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΠΏΠΎΡΡΠΊΠΈ, Π²Π°ΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΠ΄ΠΎΠ±Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠ³ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΠΌΠ°, ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠΈΠ½ΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΈΠ½ΠΎΡΠΈΠΌΠ°, Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠΎΠΏΠΎΠΏΠΈΠΌΠ°, ΠΈ ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ°, ΠΈ ΡΠ²ΠΈΠΌΠ° Ρ Π₯ΡΠΈΡΡΡ ΠΠΎΠ³Ρ Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠ°. ΠΠ»Π°Π³ΠΎΠ΄Π°Ρ ΠΠΎΠΆΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° Π½Π΅ΠΊΠ° ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΠ²ΠΈΠΌΠ° Π²Π°ΠΌΠ°! ΠΠ²ΠΈΠΌ Π΄Π° Π·Π½Π°ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π°Π΄ΠΎΡ ΠΈ Π±Π»Π°Π³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Ρ Π΅ΠΏΠ°ΡΡ ΠΈΡΡ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΡΠΈ ΠΠ°Ρ ΡΠΌΡΠΊΠΎΠΌ, ΠΊΠΈΡ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡ, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠΊΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΊΠ° ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠΏΠΎΡΠΈΠ²ΡΠΈ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΊΠ° ΠΠ°ΠΈΡΠΈΡΠ΅, Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ°Π½ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½. ΠΡΠΈΠΌΠΈΡΠ΅ ΡΠ° ΡΡΡΡΠ΅ΠΌ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΊΡ ΠΈ ΠΎΠ΄Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΡ ΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ½Π°ΠΊΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π° ΡΠ²ΠΎΠΌΠ΅ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΈΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΡ, Π΄Π° Π±ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»ΠΈ Π±Π»Π°Π³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ² ΠΈ Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ΄Π°Ρ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄Π° ΠΠΎΠ³Π° ΠΈ ΠΏΠΎΠΊΡΠΎΠ² ΠΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠ΅ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ Π½Π° Π²Π°Ρ ΠΈ Π½Π° Π΄Π΅ΡΡ ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠΎΠ²Π΅ Π²Π°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅β. ΠΠΈΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΡΠ½ΠΎ-Ρ Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠ°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠΎΡ Π½Π°Π·ΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΠΈΠ»Π΅ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΡΠΊΠ°, Π½Π° ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ°Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅, ΡΡΡΠ²Π°ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠ½ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ Π΄ΡΠ΅Π²Π½Π΅ ΠΠ°Ρ ΡΠΌΡΠΊΠ΅ Π΅ΠΏΠ°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ , ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΠ°ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Π‘ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ (1557-1574 Π³.) ΠΏΡΠΈ ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΠΈ ΠΠ΅ΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅, ΠΠ°Ρ ΡΠΌΡΠΊΡ Π΅ΠΏΠ°ΡΡ ΠΈΡΡ ΡΠ°Π·Π΄Π΅Π»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΈΡΡΠΎΡΠ½Ρ ΠΠΈΠ»Π΅ΡΠ΅Π²ΡΠΊΡ, ΠΈ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½Ρ Π’ΡΠ΅Π±ΠΈΡΡΠΊΡ, ΡΠ° ΡΠ΅Π΄ΠΈΡΡΠ΅ΠΌ Ρ Π’Π²ΡΠ΄ΠΎΡΡ. Π‘Π²Π΅ΡΠΈ Π΄Π°ΠΊΠ»Π΅ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅ ΡΠ°Π΄Π° ΠΈΡΡΠΎΡΠ½Ρ, ΡΠ°ΠΊΠΎΠ·Π²Π°Π½Ρ ΠΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΠΊΡ, ΠΌΠΈΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΡ, Π°Π»ΠΈ Π½Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΠΌΠ°Ρ Ρ ΠΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΡ (ΠΠΈΠΊΡΠΈΡ), Π½Π΅Π³ΠΎ Π·Π° Π½Π΅ΠΊΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈΠ· ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ° Π’Π²ΡΠ΄ΠΎΡΠ°, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠ°Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠΎΠ³Π° ΠΎΠ½ ΠΎΡΠΈΠ΄Π΅ ΡΠ°ΡΠ²ΠΈΠΌ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΌΠΈΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΡ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΆΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠ²ΠΎΡ Π°ΡΡ ΠΈΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π΄. Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π’ΡΡΡΠΈ ΡΠΎΡ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΡΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΌΡΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄ ΠΈ ΠΏΡΠ°ΡΠΊΠ°ΡΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌΠ°, Π° ΡΡΠ΄Π΅ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ Ρ ΡΠΎΠΏΡΡΠ²ΠΎ. Π£ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΡ Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈ Π·Π»ΠΈ Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΠ»ΠΈ-Π°Π³Π΅. ΠΠ½ΠΈ ΠΎΠΏΡΠ°ΡΠΊΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΈ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ΅, ΠΈ ΡΠ²Ρ Π·Π΅ΠΌΡΡ ΠΎΠΏΡΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄ Ρ ΡΡΡΠ°Ρ Ρ ΠΏΠΎΠ±Π΅ΠΆΠ΅ Ρ Π·Π±Π΅Π³ΠΎΠ²Π΅, ΠΈ ΡΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠΈΡΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠ²Π° Π±Π΅Π΄Π° Π΄Π° Π½ΠΈ ΠΠ·ΡΠ°ΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ³ΠΈΠΏΡΡ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π³ΠΎΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ³Π°. ΠΠ±Π΅ΡΠ½ΠΈ ΠΏΠ°ΠΊ Ρ Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΠΊ-Π±Π΅Π³ ΠΏΠΎΡ Π²Π°ΡΠ° ΡΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΡΠ²Π΅ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ ΠΏΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ³ΡΠ±ΠΈ ΠΈΡ ΡΠ²Π΅ ΠΏΠΎ ΡΠ΅Π΄Ρ. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΠ±ΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π° ΠΡΠΊΠ΅ Ρ ΠΡΠΏΠΈ Π½ΠΈΠΊΡΠΈΡΠΊΠΎΡ, Π° ΡΠ· ΡΠΎ Π±Π΅ΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΎ ΠΈ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠΈΠΌΠΈΡΡΠΈΡΠ° Ρ ΡΠ΅Π»Ρ ΠΠΎΠΏΠ΅ ΠΊΡΠ°Ρ ΠΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΡΠ° Π³Π΄Π΅ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅, ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅Ρ Π±ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ½ΡΡΠ΅Π½ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΄Π°ΡΠΈ ΠΈΠ· ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π΄ΠΈΡΡΠ°, ΡΠ΅Ρ Π±Π΅ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ΅Π½ ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΡΡΡΡΠΊΠΈΠΌ Π·ΡΠ»ΡΠΌΠΈΠΌΠ°. ΠΠ°ΡΠΎ ΠΎΠ½ Π½Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠΊΡΠΎΠ²ΠΈΡΠΎ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ, Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π°ΠΌΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ΅. Π’ΠΎ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π±Π΅ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΏΠ΅ΡΠΈΠ½Π° Ρ ΠΡΠ΅ΡΠΈΠ²ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΏΠ»Π°Π½ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΠ°Π³Π°ΡΠ°ΡΠΎΠΌ. Π’Π°ΠΌΠΎ ΠΎΠ½ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΊΠ΅Π»ΠΈΡΡ ΠΈ Ρ ΡΠ΅Π΄Π΅ ΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ Π΄ΡΠΆΠ΅ Ρ ΡΠΎΡ. ΠΠΎΠ·Π½Π°Π²ΡΠΈ Π·Π° ΡΠΎ, Π΄ΠΎΡΠΎΡΠ΅ ΠΊ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈΠ· ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΡΡΠ°Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΌΡ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π°ΡΠ»Π΅ Ρ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΡΡΡΠΎΠ³, ΡΡΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΠΎΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΡΠ°. Π ΠΡΡΡΠΎΠ³Ρ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅Ρ Π²Π΅Ρ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΠΎ ΠΈ Π·Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠΆΠ½ΠΈΠΊΠ΅ Π·Π½Π°ΠΎ, ΠΎΡΠΎΠ±ΠΈΡΠΎ Π·Π° Π²ΡΠ»ΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ³ΡΠΌΠ°Π½Π° ΠΎΡΡΡΠΎΡΠΊΠΎΠ³, ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΠ΄ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ°ΡΡΠ° ΠΡΠ°ΠΈΡΡ. ΠΠ²Π°Ρ Π²ΡΠ»ΠΈΠ½Π°ΡΡΠΈ ΡΡΠ°ΡΠ°Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ·Π°Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡΡΠΎΠ³ΠΎ ΠΈ Π±ΠΎΠ³ΠΎΡΠ³ΠΎΠ΄Π½ΠΎ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΈΠ·Π½Π°Π΄ ΠΠΎΡΡΠ΅Π³ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ° ΠΡΡΡΠΎΠ³Π°. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π²ΠΈ ΠΈΠ· ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΌΠΎΡΡΠΈ, Π°Π»ΠΈ ΠΈΡ Π’ΡΡΡΠΈ ΡΠ±ΡΠ·ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ½Π°ΡΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π½Π° ΠΎΠ³ΡΡ ΡΠΏΠ°Π»ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ°Π²ΡΠΈ Ρ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΡΡΡΠΎΠ³, ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΏΡΠ΅ Π·Π°ΡΡΡΠ°Π²ΠΈ Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΆΡΡ ΠΡΡΡΠΎΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ»Π°Π½ΠΈΠ½Π΅, Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΠΎΠ΄Π΅ Ρ ΠΠΎΡΡΠΈ ΠΡΡΡΠΎΠ³ ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΠ΄ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠΆΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ°ΠΈΡΠ΅. ΠΠ΄ ΡΠ°Π΄Π° ΠΎΠ½ ΡΠ° ΡΠΎΠ³Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΡΠΏΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ ΠΌΠΈΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΈ ΡΠΎ ΠΏΡΠ½ΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ½Π°Π΅ΡΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°. Π£ ΠΡΡΡΠΎΠ³Ρ ΠΎΠ½ ΠΏΠΎΡΠ΅ ΠΎΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΠΈ ΠΎΠΊΠΎ ΡΠ΅Π±Π΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΌΠΎΠ½Π°Ρ Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠΆΠ½ΠΈΠΊΠ΅, ΠΈ ΡΠ° ΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΠΈ ΡΡΠΊΠ²Ρ ΠΠ°Π²Π΅Π΄Π΅ΡΠ° ΠΡΠ΅ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Π±Π΅Ρ Ρ ΡΠ°Π³ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΈ ΠΎΡΡΡΠΎΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠΆΠ½ΠΈΡΠΈ. ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠΆΠ΅ ΠΈ ΡΠΊΡΠ°ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠΊΠ²ΠΈΡΡ Π§Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΈ ΠΠΈΠ²ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΡΡΡΠ° Ρ ΠΡΡΡΠΎΡΠΊΠΎΡ ΡΡΠ΅Π½ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅Π³ Π΄Π°Π½Π°. ΠΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅ΡΡΡ, ΠΎΠ½ Π½Π°ΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΡΡΡΠΎΡΠΊΠ° ΠΏΠ΅ΡΠΈΠ½Π° ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠΈ Ρ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ, ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΎ ΡΠ³Π»Π΅Π΄Ρ Π½Π° ΠΎΡΡΠ°Π»Π΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ΅ Π±ΡΠ΄Π΅ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π·Π° Π½Π°ΡΠΎΠ΄. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ Ρ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΠ°, ΠΎΠ½ ΡΠ°Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈ Π·Π° ΠΈΠ³ΡΠΌΠ°Π½Π° ΠΡΠ°ΠΈΡΡ, ΡΠ½ΡΠΊΠ° ΠΎΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΠ΄ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ³ ΠΡΠ°ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· ΡΠ΅Π»Π° ΠΠΎΠΏΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΡΠ°. Π‘Π°ΠΌ ΠΏΠ°ΠΊ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΠΎΠ΄Π°Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ²Π΄Π΅ Π½Π°ΡΡΡΡΠΎΠΆΠΈΡΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ·ΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅Ρ Π½Π°Π»Π°Π³Π°ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ΅Π±Π΅ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ³ Π·Π° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ³ΠΎΠΌ, ΡΠ²Π΅ ΡΠ΅ΠΆΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ΠΆΠ΅Π³Π°. ΠΠ°ΠΊΠΎ Π·ΠΈΠ΄Π°ΡΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΈ ΠΊΠ΅Π»ΠΈΡΠ΅, ΠΈ ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠΊΠ°ΠΌΠ° Π½ΠΎΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅ΡΠ΅ Π·Π° Π³ΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅, ΠΎΠ½ ΡΠ· ΡΠΎ Π±ΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ Π΅ΠΏΠ°ΡΡ ΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΎ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΎΡ ΠΌΡ ΠΏΠ°ΡΡΠ²ΠΈ, ΠΏΡΠΈ ΡΠΎΠΌ Π½ΠΈΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π½Π΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΡΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ³ Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ³ Π±ΠΎΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΡΠ°, ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ Π±Π΄Π΅ΡΠ° ΠΈ ΠΈΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΈΡΡΠ²Π°. Π₯ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π²ΠΎΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ΅ΠΌ, ΠΈ ΡΠ²ΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π»Π΅ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ³Π΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π’Π΅Π»ΠΎΠΌ Π±Π΅ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ², Π° Π»ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΆΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ Π²ΠΎΡΠ°ΠΊ, ΠΈ ΡΠ°Π² Π±Π΅ΡΠ΅ Ρ ΡΠ°ΠΌ ΠΡΠ΅ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΡΡ Π°. ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅Ρ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ°ΠΌΠΎ Ρ ΠΈΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈ. Π‘Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΎΡΡΡΠΎΡΠΊΠΈΡ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ Π²ΠΈΡΠΈΠ½Π° ΡΠΈΠ»Π°Π·ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄ ΠΈ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΎ ΡΠ° ΡΠΈΠΌ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ²ΡΡΠ½Π° ΡΡΡΠ°Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ². Π ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠ° ΡΠ²ΠΈΡ ΡΡΡΠ°Π½Π°, ΠΈ ΡΠΎ Ρ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΈ ΡΡΠ°ΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΈ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½Ρ ΠΈ ΡΠ΅Π»Π΅ΡΠ½Ρ ΡΡΠ΅Ρ Ρ. ΠΠΎΡ Π·Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π½Π°ΡΠΎΠ΄ Π³Π° ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ, ΠΈ Π·Π°ΡΠΎ ΠΌΡ ΡΠ° ΡΠ²ΠΈΡ ΡΡΡΠ°Π½Π° ΠΏΡΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ Ρ. ΠΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΡΠ°Π΄Π° ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠ΄Π΅ΡΠ½Ρ ΠΌΠΎΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅ ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΡΠΎ ΠΠΎΠ³Π°. ΠΡΠΎΠ³Π°ΡΠ°Π½Π° ΠΈ Π·Π»ΠΎΠΏΠ°ΡΠ΅Π½Π° Ρ Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ° ΡΠΊΠ»Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈΡΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΡΡΡΠΊΠΈΡ Π·Π»ΠΎΡΠΈΠ½Π° ΠΊ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³, ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π° ΡΡΠ°ΡΡΠΈ, ΠΆΠ΅Π½Π΅ ΠΈ Π΄Π΅ΡΠ° ΠΎΡΡΠ°ΡΠ°Ρ Ρ Π΄ΡΠΆΠ΅ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΠ³ Π²Π»Π°Π΄ΠΈΠΊΠ΅. Π Π±Π»Π°ΠΆΠ΅Π½ΠΈ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΠΎΡΠ°Ρ ΡΠΈΡ ΠΎΠ², ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΠΎΠ³ΠΎΠΌ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅Π½ΠΈΠΊ, Π±ΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΎ ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Ρ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈΡ Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ΄Π°ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠΈ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΈΡ ΡΠ΅Π»Π°. ΠΠ· ΠΎΡΡΡΠΎΡΠΊΠ΅ ΠΈΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½Π΅ Π²Π΅Π·Π΅ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΠΈ, ΠΈ ΡΠ° ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅, Π° ΠΊΠ°Π΄ ΠΌΠΎΠ³Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΈΡ . ΠΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΆΠ°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ Π²Π»Π°Π΄ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΈΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΈΡ Π½Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ Π·Π»ΠΎΠ±Ρ ΡΡΠ΄ΡΠΊΡ, ΠΊΠΎΡΠ° Π³Π° ΠΎΠΊΡΡΠΆΠΈΠ²Π°ΡΠ΅. ΠΠ°ΠΈΠΌΠ΅, Ρ Π±Π»ΠΈΠ·ΠΈΠ½ΠΈ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ° ΠΡΡΡΠΎΠ³Π° ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠΈ ΠΊΠ½Π΅Π· Π Π°ΠΈΡ ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ ΠΈ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ ΡΠΈΡΠ°Ρ Ρ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ΅ Π½Π΅ΠΏΡΠ°Π²Π΄Π΅. Π ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π·Π°Π²Π΅ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΠΈΡΠΌΡ: βΠΠΈΡΠ΅ΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ²ΡΠ΄Π΅ ΠΈΡΡΠΈΠ½ΠΈ Π΄Π° Π·Π½Π°ΡΡ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΠΈ Π΄Π° Π±Π΅ΡΠ°Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³Ρ Ρ ΠΏΡΡΡΠΈΡΠΈ, ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΎΠΆΠΈΡ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠ°Π² ΡΠ²ΠΎΡ ΡΡΡΠ΄ ΡΡΡΠ΄Π½ΠΎ ΠΈ ΡΠ²Π΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΠ΅, ΠΈ Π½ΠΈΡΡΠ° Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡ ΠΠΎΠ³Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΈ ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠ΅ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅. Π ΡΠ° Π½Π΅ΠΊΠΎΠΌ Π±ΡΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΡΠ· ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΠΎΠΆΡΡ ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π° ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ. Π ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΌΠΈ ΠΏΠ°ΠΊΠΎΡΡ ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠ΅, Π°Π»ΠΈ ΠΌΠΈ ΠΠΎΠ³ Π±ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ Ρ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ. Π ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ΅ΠΌ Π΄Π° Π·Π½Π°ΡΡ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΠΠΎΠ³Ρ ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³Ρ, Ρ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ΠΎΡ ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΠΎΠΏΠ»ΠΎΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΠΎΠΆΠΈΡΠ΅, Π΄Π° Π·Π½Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π²ΠΈ ΠΈ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΌΠ΅Π½Π΅ Π±ΡΠ΄Π΅ΡΠ΅β ΠΠ±ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠ½Π΅Π·Π° Π Π°ΠΈΡΠ° ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠΈΠ»Π½Π΅ Π·Π»ΠΎΠ±Π΅ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅, ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅Π»ΠΈ ΠΈΠ· ΠΡΡΡΠΎΠ³Π° Π½Π° Π½Π΅ΠΊΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ, Π³Π΄Π΅ Π±ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ³Π΅. ΠΠΎΠΌΠΈΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π΄Π° ΠΎΡΠΈΠ΄Π΅ Π½Π° ΡΠ²Π°Π³Π΄Π° Ρ Π‘Π²Π΅ΡΡ ΠΠΎΡΡ. ΠΠ»ΠΈ Ρ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ° Π·Π»ΠΎΠ±Π° Π΄Π΅Π»ΠΎ Π΄Π΅ΠΌΠΎΠ½Π°, Π΅Π΄Π° Π±ΠΈ Π³Π° ΠΎΠΌΠ΅Π»ΠΈ Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π²ΡΠ»ΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ³Ρ. Π£Π· ΡΠΎ Π³Π° ΡΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈ ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠΈ, ΠΏΡΠ΅Π΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠΎΠΌ, ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ, Π΄Π° ΠΈΡ Π½Π΅ ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠ°ΠΌΠ΅ Π±Π΅Π· ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ΄Π°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π·Π°ΡΡΠΈΡΠ΅. Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠΈ Π΄Π° Π½Π΅ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΡΡΡΠΎΠ³, ΠΈ Π΄Π° Π΄ΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΡΡΠΏΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠ°Π²Π΄Π΅. ΠΠ»ΠΈ ΠΈΠΏΠ°ΠΊ ΠΏΠΎΡΠ΅ (1667 Π³.) Π±Π»Π°ΠΆΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Ρ ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΡ Ρ ΠΠ΅Ρ ΠΈ ΠΈΡΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΌΡ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ ΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ΅. Π‘Π²ΡΠ°ΡΡΠ΅ΡΡΠΈ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΏΠΈΡΠΌΠΎ ΠΊΠ½Π΅Π·Ρ Π Π°ΠΈΡΡ ΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ, ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΎΠΏΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΎΠ΄ Π΄Π° ΡΡΠ²Π°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠ°ΠΆΡ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΡΡΡΠΎΠ³, Π° ΠΏΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠΎ Π±ΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΡΠ·Π½ΡΠΎ Π΄Π° ΠΈ Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΏΠ°ΠΊΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ ΠΈ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠ²ΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠ½Π΅Π·Ρ Π Π°ΠΈΡΡ ΠΈ ΡΠ°ΠΌ Π‘Π²Π΅ΡΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠ΅, Π΄Π° Π·Π±ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ, ΡΠ²ΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΡ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΠ³ΠΈΠ½ΡΡΠΈ. ΠΠ²ΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΠ±ΡΠ·ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΡΠΏΡΠ½ΠΈ. ΠΠΆΠ°Π»ΠΎΡΡΠ΅Π½, ΠΊΠ½Π΅Π· Π Π°ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ΅ ΡΠ°Π΄Π° ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΎΡΡ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡ ΠΈ ΠΈΡΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΌΡ Π½Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ½Ρ ΠΏΠΎΠ³ΠΈΠ±ΠΈΡΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π°. Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΡΡΠ΅ΡΠΈ ΠΊΠ½Π΅Π·Π°, ΠΈ ΡΠ°Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΌΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ΅ Π·Π° Π³ΡΠ΅Ρ Π΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π³ΡΠ΅Ρ Π΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ΅. Π’ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠ½ ΠΌΡ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π°, Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π±ΡΠ΄Π΅ ΠΈΡΠΊΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠΊΠ°ΡΠ°ΠΎ, ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄ ΡΠ΅ Π³Π° ΡΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠΏΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π³Π° Π±Π»Π°Π³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΠΌ ΠΌΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΡΡΠ²ΠΎΠΌ. ΠΠ²ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΊΠ°Π·Π°ΡΠ΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡΠΊΠΎΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΡΠΏΡΠ½ΠΈ, ΠΈ ΠΊΠ½Π΅Π· ΠΎΠΏΠ΅Ρ Π΄ΠΎΠ±ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΡΡΠΊΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ΅. ΠΠΎΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π° Π΄ΡΡΠ³Π° ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΊΠ°Π·Π°ΡΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π²Π° ΠΎΠ±ΠΈΡΡΠΈΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π° ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ΄Π° ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π°ΠΌΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅. ΠΠ΅ΡΠΌΠΎΡΠ°Π½ Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅, ΠΏΠΎΡΡΠ°, ΡΠΈΠ·ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΡΠ΄Π° ΠΈ ΡΠ°Π΄Π°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π±ΡΠΈΠ³Π° Π·Π° Π·Π΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΈ Π½Π΅Π±Π΅ΡΠΊΠ° Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠ²Π΅, Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΠΡΡΡΠΎΡΠΊΠΈ Π΄ΠΎΡΡΠΈΠΆΠ΅ ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΊΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΎΠ²ΠΎΠ·Π΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π£ΠΏΠΎΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠΈΡΠ½ΠΎ Π±Π΅Π· Π±ΠΎΠ»ΠΎΠ²Π° ΠΈ ΠΏΠ°ΡΡΠ΅, Π»Π°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²ΡΠΈ Π΄ΡΡΡ ΡΠ²ΠΎΡΡ Ρ ΡΡΠΊΠ΅ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄Π° ΡΠ²ΠΎΠ³, 29. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1671. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΠΊΠ΅Π»ΠΈΡΠΈ ΠΈΠ·Π½Π°Π΄ ΠΎΡΡΡΠΎΡΠΊΠ΅ ΠΈΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ΅. ΠΠ· ΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΊΠΎΡΠΈΠΎ, Π΄ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΡΠ°ΡΠ»Π° ΡΠ΅Π΄Π½Π° Π²ΠΈΠ½ΠΎΠ²Π° Π»ΠΎΠ·Π°, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ Ρ ΡΡΠ΅Π½ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ° Π½ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΎ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅. Π£ ΡΠ°ΡΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ Π±Π»Π°ΠΆΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π²ΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΠ΅Π»ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π·Π°Π±Π»ΠΈΡΡΠ° Π½Π΅ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΈ Π½Π°Π΄Π·Π΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΠ»ΠΎΡΡΡ. Π’Π΅Π»ΠΎ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΠΎΡΡΡΠΎΡΠΊΠΈ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΠΈ ΡΠ°Ρ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Ρ Π³ΡΠΎΠ± ΠΈΡΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΠΊΠ²ΠΈΡΠ΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°Π²Π΅Π΄Π΅ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠΎΠΆΡΠ΅. ΠΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΏΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π²ΡΠ΅ΡΡ Π‘Π²Π΅ΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈΡΠΈ Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π³ΡΠΎΠ± ΠΈ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠΈ ΠΌΡ ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΠΌΡ Π΄ΠΎΠ»Π°ΠΆΠ°ΡΠ΅ ΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π·Π΅ΠΌΠ½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π Π½Π° Π³ΡΠΎΠ±Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½Π° ΡΡΠ΄Π°, ΠΊΠΎΡΠ° Π½ΠΈ Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³Ρ Π½Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΡ. Π‘Π΅Π΄Π°ΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠΏΠΎΠΊΠΎΡΠ΅ΡΠ° (1678. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅) Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΠΈ Ρ ΡΠ½Ρ Π½Π°ΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ΅ΡΡ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΡΠΊΠ΅ Ρ ΠΡΠΏΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΈΠΊΡΠΈΡΠ°, ΠΈΠ³ΡΠΌΠ°Π½Ρ Π Π°ΡΠ°ΠΈΠ»Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π²ΡΡ, ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΌΡ Π΄Π° Π΄ΠΎΡΠ΅ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³ ΠΈ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠΈ Π³ΡΠΎΠ± ΡΠ΅Π³ΠΎΠ². ΠΠ³ΡΠΌΠ°Π½ Π½Π΅ ΠΏΡΠΈΠ΄Π°Π΄Π΅ ΠΎΠ²ΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ½Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π°Π½ Π·Π½Π°ΡΠ°Ρ, ΠΈ Π½Π΅ ΠΎΡΠΈΠ΄Π΅. ΠΡΡΠΈ ΡΠ°Π½ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΏΡΡ, ΠΈ ΠΈΠ³ΡΠΌΠ°Π½ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ Π½Π΅ ΠΎΡΠΈΠ΄Π΅. Π’ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ³ΡΠΌΠ°Π½Ρ ΠΎΠ±ΡΡΠ΅Π½ Ρ Π²Π»Π°Π΄ΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄Π΅ΠΆΠ΄Π΅ ΠΈ ΡΠ° ΠΊΠ°Π΄ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠΎΠΌ Ρ ΡΡΠΊΠ°ΠΌΠ°. Π Π΄ΠΎΠΊ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π΄ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΈΡΠΏΠ°Π΄Π΅ ΠΆΠ°Ρ ΠΈΠ· ΠΊΠ°Π΄ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠΏΠ΅ΡΠ΅ ΠΈΠ³ΡΠΌΠ°Π½Π° ΠΏΠΎ Π»ΠΈΡΡ ΠΈ ΡΡΠΊΠ°ΠΌΠ°. ΠΠ³ΡΠΌΠ°Π½ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄Π° ΠΏΡΠΎΠ±ΡΠ΄ΠΈ ΠΈ ΡΠ° ΡΡΡΠ°Ρ ΠΎΠΌ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΠΌ ΠΈΡΠΏΡΠΈΡΠ° ΡΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡ Π±ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ½Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΡΠ΅ΡΠΎΡΠ΅ Ρ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΡΡΡΠΎΠ³. ΠΠΎΡΠ°Π²ΡΠΈ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³ ΠΈ ΡΠ²Π΅ ΠΏΠΎ ΡΠ΅Π΄Ρ ΠΈΡΠΏΡΠΈΡΠ°Π²ΡΠΈ ΠΎΡΡΡΠΎΡΠΊΠΈΠΌ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΄Π°ΡΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΏΡΠ΅ ΡΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΡΠΎΠ³ΠΈ ΠΏΠΎΡΡ, ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠ΄Π½Π΅Π²Π½ΠΎ Π΄ΡΠΆΠ΅ΡΠΈ ΡΠ²ΠΎ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅Π½ΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠ΅ΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠ΅. Π ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΎΠ³Π° Π΄Π°Π½Π° ΠΎΠΊΠ°Π΄ΠΈΠ²ΡΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠ΅Π² Π³ΡΠΎΠ±, ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π³Π°. Π ΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ»Π°Π²ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π»Ρ, ΠΊΠΎΡΠ΅ Π±Π΅ΡΠ΅ ΠΆΡΡΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π²ΠΎΡΠ°ΠΊ ΠΈ ΡΠ²ΠΎ ΠΌΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π±ΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΊ. ΠΠ½Π΄Π° ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΠΈ ΡΠ·Π΅ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΎ, ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΊΠΎΠ²ΡΠ΅Π³ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠΎΡΠ΅ Ρ Ρ ΡΠ°ΠΌ ΠΠ°Π²Π΅Π΄Π΅ΡΠ° ΠΡΠ΅ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΏΠΎΡΠΈΠ²Π°. ΠΠ»Π°Ρ ΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠ»Π°Π²ΡΠ΅ΡΡ ΡΠ΅Π»Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° Π±ΡΠ·ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ½Π΅ΠΎ Π½Π° Π΄Π°Π»Π΅ΠΊΠΎ, ΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄ Ρ ΡΠ²Π΅ Π²Π΅ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π²Π΅ΡΠ΅ΠΌ Π±ΡΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΌΠΎΡΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠ΄ ΡΠ°Π΄Π° Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ Π½Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΡ, ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΡΡ ΠΠΎΠΆΡΠΎΠΌ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΡΡΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°, Π΄Π΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π° ΠΏΡΠ΅ΡΠ»Π°Π²Π½Π° ΡΡΠ΄Π° Π½Π°Π΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΌΠΎΡΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠ° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΡ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎΡ ΠΎΡΡΡΠΎΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈΡΠΈ Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΈ, Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΠΈ, ΠΏΠ° ΡΠ°ΠΊ ΠΈ ΠΌΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΠΈ. Π, ΠΏΠΎ Π²Π΅ΡΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΈ ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΡΠΈ ΠΠΎΠΆΡΠΎΡ ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°, Π½Π°Π»Π°ΠΆΠ°Ρ Ρ ΡΡΠ΅Ρ Ρ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°Ρ Ρ Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ΄Π°ΡΠ½Ρ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ. ΠΠ΅ΡΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ Π΄ΠΎΡΠΎΡΠ΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³ Π½Π° ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ Π±Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠΈ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ Ρ ΠΠ΅ΡΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΡΠΊΠΈΡ β ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ (1763-1765 Π³., ΡΠΌΡΠΎ 1772 Π³.), ΠΊΠΎΡΠΈ, ΠΏΡΠΎΠ³Π°ΡΠ°Π½ ΠΎΠ΄ Π’ΡΡΠ°ΠΊΠ°, Π½Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΡΡΠ΅ Ρ Π¦ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠΎΡΠΈ. ΠΠ½ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³Ρ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅Π΄Π΅ ΠΊΡΠ°Ρ ΠΌΠΎΡΡΠΈΡΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ΡΡ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ Ρ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²ΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΡ, ΠΈ ΡΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡΠ°Π²ΠΈ Π‘Π»ΡΠΆΠ±Ρ ΠΈ ΠΠΈΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ. Π Ρ ΡΠ΅ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ°, Π±ΠΎΡΠ°Π²Π΅ΡΠΈ ΠΊΡΠ°Ρ Π‘Π²Π΅ΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΊΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΡ Π½Π°Π»Π°Π·Π΅ΡΠΈ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΡΡΠ΅Ρ Ρ ΠΈ Π·Π°ΡΡΠΈΡΡ, ΠΏΡΠ΅Π·Π²ΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ° (1947 Π³.) ΠΠΊΠ°ΡΠΈΡΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΡ Ρ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ ΠΡΡΡΠΎΠ³Ρ. ΠΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·Π΅ Ρ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π±ΡΠΎΡΡ ΠΈΠ· ΡΠ²ΠΈΡ Π½Π°ΡΠΈΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π° ΠΡΡΡΠΎΡΠΊΠΎΠΌ Π§ΡΠ΄ΠΎΡΠ²ΠΎΡΡΡ, Π±Π΅Π· ΠΎΠ±Π·ΠΈΡΠ° Π½Π° Π²Π΅ΡΠΎΠΈΡΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΡ ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Ρ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΎΡΡ. ΠΠΎΠ»Π°Π·Π΅, ΡΡΠ°Π²ΠΈΡΠ΅, ΠΈ ΠΈΠ· ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°. ΠΡΠ°Ρ ΠΊΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΡΠ·Π½ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅ ΠΈ Π½Π° Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π½Π° ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠ½ΠΎΠ³ΠΈ Π΄ΠΎΠ½ΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΡ Π΄Π° ΠΊΡΡΡΠ΅ Π±Π°Ρ ΠΈΡΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΌΠΎΡΡΠΈΡΡ Π‘Π²Π΅ΡΠ΅Π²ΠΈΡ , ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ Π½Π°Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ Π΄Π΅ΡΡ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ, Π° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΡΡ ΡΠΊΠ»Π°ΠΏΠ°ΡΡ Π±ΡΠ°ΠΊ, ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΡΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΡ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΡΡΡ, ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° ΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅ Π·Π° Π·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅, Π·Π° ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅, Π·Π° ΡΠΏΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΡΠ΅ ΠΆΡΡΠ²Π΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΈ Π΄ΠΎΠ½ΠΎΡΠ΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΡΡ ΠΏΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΠΎΠ³, Π°Π»ΠΈ ΡΡ Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΎΠ½Π΅ ΠΆΡΡΠ²Π΅ ΠΈΡΠΊΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΠ°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΎΡΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° ΡΡΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΠΎΠ³ΠΎΠΌ ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ΠΌ. ΠΠ΅Π³Π° ΡΠ°ΠΊ ΠΈ Π±Π΅Π·Π±ΠΎΠΆΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΡΡΡΡ, ΠΈ ΡΠ° ΡΡΡΠ°Ρ ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡ. ΠΠ΅Ρ ΡΠ²ΠΈ Π·Π½Π°ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ΠΌ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Π»ΠΎ ΡΠ°Π»ΠΈΡΠΈ, Π½ΠΈ Π·Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π½ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠΌΡΡΠΈ. ΠΡΠ΅Π΄ ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΠΡΡΡΠΎΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ°Π² ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΡΠ°Π²ΡΠΊΠΈ ΡΠΎΠ΄ ΠΈΠ·Π»ΠΈΠ²Π° ΡΠ²Π΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ³Π΅ ΠΈ Π±ΠΎΠ»ΠΈ, ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ½ΠΎΡΠΈ ΡΠΎΠΏΠ»Π΅ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅ Π·Π° ΠΆΠΈΠ²Π΅ ΠΈ ΡΠΌΡΠ»Π΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΊΠ΅. ΠΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΈ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΌ Π΄Π°Π½ΠΎΠΌ, ΠΈΠ· Π±Π»ΠΈΠ·Π° ΠΈ ΠΈΠ· Π΄Π°Π»Π΅ΠΊΠ°, ΠΊΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ Ρ ΡΠ»Π΅ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ, ΠΏΡΠΈΠΏΡΠ΅ΠΌΠ°Π½ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΎΠΌ ΠΈ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π°ΠΌΠ°, Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ²ΡΠ΅Π³ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ°Π΄Π°Π»ΠΈ, ΠΈΡΠΏΠ»Π°ΠΊΠ°Π»ΠΈ , ΠΈΡΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ Π±Π»Π°Π³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ² ΠΈΠ·ΠΌΠΎΠ»ΠΈΠ»ΠΈ. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π° Π½Π°ΡΠΎΠ΄ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½Π΅ Π·Π°Π²Π΅ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π΅, ΠΈ ΡΠ°Ρ ΠΏΠΎΡΡ Π·ΠΎΠ²Π΅ βΠ½Π΅Π΄ΡΠ΅ΡΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΎΡΠ° ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°β. ΠΠ²ΠΎ ΠΎΡΠΎΠ±ΠΈΡΠΎ Π±ΠΈΠ²Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΊ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΄Π°Π½. Π£ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ° Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ½Ρ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° Π΄Π° Π±ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·Π°Π»ΠΈ ΠΈΡΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΎΡΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠ°ΠΊΠ°. ΠΡΠ΅Π΄ Π‘Π²Π΅ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΌΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΏΠΎΠ»Π°Π³Π°Π»ΠΈ Π·Π°ΠΊΠ»Π΅ΡΠ²Ρ ΠΈ Π·Π°Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅. ΠΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΡΠΊΠ° ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ° Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Π° Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° ΡΡ ΡΠΎΡ Π·Π° Π·Π΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° , ΠΈ ΠΏΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠ»Π°Π²ΡΠ΅ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ ΠΌΠΎΡΡΠΈΡΡ Π½ΠΈΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π½Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΡ Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΊΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°, Π΄Π°Π½ΠΈ ΡΠ°Π±ΠΎΡΠ° Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³Ρ ΡΡ Π’ΡΠΎΡΠΈΡΠΈΠ½-Π΄Π°Π½, ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²-Π΄Π°Π½, ΠΠ»ΠΈΠ½-Π΄Π°Π½ ΠΈ Π΄Π°Π½ Π£ΡΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΡΠ΅ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΠΎΠ³Π°ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅. Π£ ΡΠ΅ Π΄Π°Π½Π΅ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΡΠΏΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎ Π΄Π΅ΡΠ΅Ρ ΠΈ Π΄Π²Π°Π΄Π΅ΡΠ΅Ρ Ρ ΠΈΡΠ°Π΄Π° ΠΏΠΎΠ±ΠΎΠΆΠ½ΠΈΡ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°. ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅Ρ Π½Π΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΌΠΈΡΠ° Π·Π° Π·Π΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π³ΠΎΡΠ΅Π½ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΡ Π½Π΅ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΎΠΆΡΠΈΡ ΠΈ ΠΎΠ΄ Π³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠ³ Π½Π΅ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ° ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΏΠ°ΡΠ΅ΡΠ° β ΡΠ°Π²ΠΎΠ»Π°, ΡΠ°ΠΊΠΎ Π½ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΌΠΎΡΡΠΈ Π½Π΅ ΠΎΡΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ΅ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²ΠΎΠ³Π°. Π’Π°ΠΊΠΎ, ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΡΡ ΠΎΡΡΡΠΎΡΠΊΠΈ ΠΊΠ°Π»ΡΡΠ΅ΡΠΈ ΠΌΠΎΡΠ°Π»ΠΈ Π΄Π° ΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΡ ΠΌΠΎΡΡΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° 1714. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΡΠΌΠ°Π½-ΠΏΠ°ΡΠ° ΠΡΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΡ Ρ Π°ΡΠ°ΠΎ ΠΏΠΎ Π¦ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠΎΡΠΈ. ΠΠΎΠ½Π°ΡΠΈ ΡΡ ΡΠ°Π΄Π° Π·Π°ΠΊΠΎΠΏΠ°Π»ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π²Π΅ ΠΌΠΎΡΡΠΈ Π½ΠΈΠΆΠ΅ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ° ΠΊΡΠ°Ρ ΡΠ΅ΠΊΠ΅ ΠΠ΅ΡΠ΅. ΠΡΡΠ°Π»Π΅ ΡΡ ΡΡ Π·Π°ΠΊΠΎΠΏΠ°Π½Π΅ ΡΠΈΡΠ°Π²Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ. Π Π΅ΠΊΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠ»Π°Π²ΠΈΠ»Π° ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΈΠ²Π°Π»ΠΈΡΡΠ΅, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π²ΠΎΠ΄Π° Π½Π° ΡΡΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ Π½Π°ΡΠΈΠ½ Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΊΠ»Π° Π½ΠΈ ΠΊΠΎΠ²ΡΠ΅Π³Π° Π½ΠΈ ΠΌΠΎΡΡΠΈΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ . ΠΡΡΠ³ΠΈ ΠΏΡΡ ΡΠΎ Π±Π΅ΡΠ΅ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΠΏΡΠ°Π΄Π΅ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ° ΠΡΡΡΠΎΠ³Π° ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΠΌΠ΅Ρ-ΠΏΠ°ΡΠ΅ Ρ Π·ΠΈΠΌΡ 1852. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΌΠ΅Ρ-ΠΏΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄Π° ΠΎΠΏΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΎ Π¦ΡΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΡΠ΅ Ρ ΠΠΎΡΡΠ΅ΠΌ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΎΠΏΡΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ°Π»Π° Π΄Π΅Π²Π΅Ρ Π΄Π°Π½Π°. Π‘Π²Π΅Π³Π° ΡΡΠΈΠ΄Π΅ΡΠ΅Ρ Π¦ΡΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΠ°ΡΠ°, Π½Π° ΡΠ΅Π»Ρ ΡΠ° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΠΌ Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ, ΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΡΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π΅, Π±ΡΠ°Π½ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ Ρ ΡΠ°Π±ΡΠΎ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ΄ Π’ΡΡΠ°ΠΊΠ°. ΠΠ°Π΄Π° ΡΡ Π½Π°ΡΠ·Π°Π΄, Ρ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΡΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°, ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π’ΡΡΠΊΠ΅, ΠΎΡΡΠ»ΡΠΆΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ΄Π°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΠΎΠ³Ρ, ΠΡΠ΅ΡΠ²Π΅ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡ Ρ ΡΡΠΊΠ²ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°Π²Π΅Π΄Π΅ΡΠ°. Π ΠΎΠ½Π΄Π° Π¦ΡΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ·Π΅ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΠΎΠ±ΠΎΠΌ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π΅ΡΠ΅ Π³Π° ΡΠ° ΡΠΎΠ±ΠΎΠΌ Π½Π° Π¦Π΅ΡΠΈΡΠ΅, ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠΈΡΠ΅ Π³Π° Ρ ΡΡΠΊΠ²Ρ Π ΠΎΠΆΠ΄Π΅ΡΡΠ²Π° ΠΡΠ΅ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅, ΠΏΠΎΠΊΡΠ°Ρ ΠΌΠΎΡΡΠΈΡΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ΅ΡΡΠ° Π¦Π΅ΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³. ΠΠΎΡΡΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΠΎΡΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ΅ Π½Π° Π¦Π΅ΡΠΈΡΡ Π΄ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ° 1853. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΎΠΏΠ΅Ρ Π²ΡΠ°ΡΠ΅Π½Π΅ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³. Π£ ΡΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΡΡΡΠΎΠ³ Π±ΠΈ ΠΎΠΏΡΠ°ΡΠΊΠ°Π½ ΠΈ ΠΏΠΎΠΏΠ°ΡΠ΅Π½ ΠΎΠ΄ Π’ΡΡΠ°ΠΊΠ°, Π° ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π΄ΡΠ°Π³ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΡΡΡΠΎΡΠΊΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠ° ΠΈΠ· Π΄ΠΎΠ±Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π²ΠΎΠ³, Π½Π΅ΡΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π΄ΠΎΡΠ΅. Π’ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΡΡ Π±ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΎΡΠ΅Π½Π΅ ΠΌΠΎΡΡΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠ΅Π²Π΅ ΠΈΠ· ΠΡΡΡΠΎΠ³Π° Ρ ΡΠ°ΡΡ 1876-7. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈ ΡΠΎ ΠΎΠΏΠ΅Ρ Π½Π° Π¦Π΅ΡΠΈΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ ΠΎΡΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΎΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ Π΄Π°Π½Π°. Π‘Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΡΡΡ Π²ΡΠ°ΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³ 1878. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π€Π΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 1942. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΡΡΡΠΎΠ³Π° Π½Π΅ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈΠΌ Π³ΡΠ°Π½Π°ΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΠΈ ΡΡ ΠΈΠ· ΡΡΡΠ°Ρ Π° Π΄Π° Π³ΡΠ°Π½Π°ΡΠ΅ Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΡΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Ρ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°Π²Π΅Π΄Π΅ΡΠ°, Π³Π΄Π΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΠΏΠΎΡΠΈΠ²Π°, ΠΏΡΠ΅Π½Π΅Π»ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΎ Ρ ΠΌΠ°Π»Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠ½Ρ Ρ ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΈΠ·Π° ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΠΊΠΎΠ½Π°ΠΊΠ°. ΠΠ²ΠΎ ΡΡΡΠ°Ρ ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ. ΠΠ΅Ρ ΡΡ Π³ΡΠ°Π½Π°ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ»Π΅ΡΠ°Π»Π΅, ΠΏΠ°Π΄Π°Π»Π΅ ΠΎΠΊΠΎ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠ°ΡΠΏΡΡΠΊΠ°Π²Π°Π»Π΅ ΡΠ΅, Π°Π»ΠΈ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ Π½ΠΈΠΊΠ°ΠΊΠ²Ρ ΡΡΠ΅ΡΡ Π½ΠΈΡΡ Π½Π°Π½Π΅Π»Π΅, Π½ΠΈΡΠΈ ΠΊΠΎΠ³Π° ΠΎΠ΄ Π±ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ»Π΅. Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Π΄Π°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅, Π° ΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ, Π±Π΄ΠΈΠΎ Π½Π°Π΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ. ΠΠΎΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ΅Π³ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΠΎΠΆΡΠ΅ΠΌ Π£Π³ΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΊΡ ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈ Ρ ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠ·Π°ΡΡ Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΡΠ°ΡΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ²Π° Ρ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ ΠΈ ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²Ρ. ΠΡΠΎΠ±ΠΈΡΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠ²Π°Π½ Ρ ΡΠ°ΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠ³Π½ΡΡ ΡΠ΅ΠΌΡ Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΡΡ β ΠΠΈΠΊΡΠΈΡΡ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1935. ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΠΡΡΡΠΎΡΠΊΠΎΠ³, Π° Ρ ΡΡΠΊΠ²ΠΈ Π‘Π². ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ½ΡΡΠ°Π½ΡΠΈΠ½Π° ΠΈ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π΅ Π½Π° ΠΠΎΠΆΠ΄ΠΎΠ²ΡΡ ΡΡΠ²Π° ΡΠ΅ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΎΠΌΠΎΡΠΎΡ. ΠΠ°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ°ΠΊ ΠΏΡΠΎΡΠ»Π°Π²ΡΠ° ΡΠ΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ ΠΡΡΡΠΎΠ³Ρ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ΠΊΠΎΡΠΌΠΎ, ΠΎΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΠ° ΡΠ²ΠΈΡ ΡΡΡΠ°Π½Π° Π½Π°ΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅. Π£ ΠΡΡΡΠΎΠ³ ΡΠ΅ ΠΈΠ΄Π΅ ΡΠ° ΡΡΡΠ°Ρ ΠΎΠΌ ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΠΆΠ½ΠΎΡΡΡ, ΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΡΠΈ, Π° ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΈ Π½Π° ΠΊΠΎΠ»Π΅Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ΄ΡΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΠΎΡΠ΅Π³ Π΄ΠΎ Π³ΠΎΡΡΠ΅Π³ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ°. ΠΠ· ΠΡΡΡΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ Π½ΠΎΡΠΈ ΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½Π° Π²ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, ΡΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°ΠΌΡΠ°Π½, Π½Π°ΡΠΎΡΠ°, ΠΈΠ»ΠΈ Π²Π°ΡΠ° ΡΠ° ΠΊΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π²ΠΎΠ³, Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ½Π΄Π° ΡΠΈΠΌΠ΅ Π½Π°ΠΌΠ°ΠΆΡ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠΊΡΠΎΠΏΠ΅ ΠΎΠ½ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ Π½ΠΈΡΡ ΠΌΠΎΠ³Π»ΠΈ Π΄ΠΎΡΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΡ Π½Π° ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΡΠ΅Π΄ ΠΊΠΈΠ²ΠΎΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π² Π΄ΠΎΠ½ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ, Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π·Π½ΠΈΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠ·Π»Π΅ΡΠΈΠ²ΠΈΡ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ, ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΠΈΡ ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΡΠΈΠ²ΠΎ ΠΈΡΡΠ΅ΡΡΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ·Π΄ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ΄ Π΄ΡΡΠ΅Π²Π½ΠΈΡ ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π»Π΅ΡΠ½ΠΈΡ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ. Π ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½Π΅ ΡΡΠ°ΠΊΠ΅, ΠΈ Π»Π°Π½ΡΠΈ, ΠΈ Π²Π΅ΡΠΈΠ³Π΅, ΠΈ Π½ΠΎΡΠΈΠ»Π°, ΠΈ ΡΠΊΡΠΏΠΎΡΠ΅Π½ΠΈ Π΄Π°ΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³Ρ Ρ Π·Π½Π°ΠΊ Π·Π°Ρ Π²Π°Π»Π½ΠΎΡΡΠΈ Π·Π° ΡΡΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΎ ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΡΠ΅. Π ΡΠΈΠΌ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°, ΠΈ ΠΎ ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄ Π΄ΡΡΠ΅Π²Π½ΠΈΡ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ, Π»ΡΠ΄ΠΈΠ»Π° ΠΈ ΡΠ°Π²ΠΎΠΈΠΌΠ°Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠΈ Ρ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΊΡΠΈΠ³Π°ΠΌΠ°, ΠΈ ΡΠΎΡ Π²ΠΈΡΠ΅ Π½Π΅ΠΈΠ·Π±ΡΠΈΡΠΈΠ²ΠΈ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠΈ Ρ ΡΡΡΠΈΠΌΠ° Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΡ . ΠΠ½ΠΎΠ³Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ ΡΡΠ΄Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° Π½Π°ΡΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ΅ΠΏΡΠΈΡΠ°Π²Π° ΠΈ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΠΈΡΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅. ΠΠ΅ΠΊΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ ΡΡΠ΄Π°, ΠΈ ΡΠΎ ΠΎΠ½ΠΈΡ Π½Π°ΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠΈΡ , ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ΅ΠΌΠΎ ΠΈ ΠΌΠΈ ΠΎΠ²Π΄Π΅. Π£ ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΡ 1942. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ° ΠΡΡΡΠΎΠ³Π°, ΡΠ΅Π΄Π½Π° Π³ΡΠ°Π½Π°ΡΠ° ΠΈΠ· Π±ΡΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΎΠΏΠ° Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΄Π°ΡΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·ΠΈΠ΄ ΠΈΠ·Π½Π°Π΄ ΠΠΎΡΡΠ΅Π³ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ°, ΡΠ°Π·Π±ΠΈ Π²ΡΠ°ΡΠ° Π½Π° ΡΡΠΊΠ²ΠΈΡΠΈ Π§Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΡΡΡΠ°, Π°Π»ΠΈ, Π·Π° ΡΡΠ΄ΠΎ, ΡΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π½Π΅ Π΅ΠΊΡΠΏΠ»ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°. ΠΡΠ°Π½Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°Π΄Π° ΡΠ°Π·Π±ΠΈΠ»Π° Π½Π° Π΄Π²ΠΎΡΠ΅, ΡΠΏΠ°ΡΠ°Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠ°ΠΎ Π½Π° ΡΠ΅Π΄Π½Ρ, Π° Π±Π°ΡΡΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π½Π° Π΄ΡΡΠ³Ρ ΡΡΡΠ°Π½Ρ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ΄Π°. Π‘ΡΡΡΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΈΡΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ Π΄ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠ²ΡΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Π³ΡΠ°Π½Π°ΡΠ° Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ°ΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΈΡΠΏΡΠ°Π²Π½Π° ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ²Π° ΡΡΠ΅Π±Π°Π»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° Π΅ΠΊΡΠΏΠ»ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°. ΠΡΠΈΠ³Π»Π΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΈΠΌΠ° Π΄Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΡΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΏΡΡΡΠΈΠΎ, ΡΠ΅Ρ Π±ΠΈ ΡΠΈΠΌΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Π½Π°Π½Π΅ΡΠ° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ° ΡΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠΎΡ ΡΡΠΊΠ²ΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΈΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈ. ΠΠ²Π° Π³ΡΠ°Π½Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΡΡΠ²Π° ΡΠ΅Π»Π° Ρ ΠΠΎΡΡΠ΅ΠΌ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ. ΠΠ΅Π΄Π°Π½ Π·Π°Π½Π°ΡΠ»ΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΠΈΠΊΡΠΈΡΠ° Π±Π΅ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΡΠ°Π·Π±ΠΎΠ»Π΅ΠΎ. ΠΠ΅ΠΊΠ°ΡΠΈ Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π³Π»Π΅Π΄Ρ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠ°ΡΠ°Π»ΠΈΠ·Π° Ρ ΠΏΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΡΠΌΡ. ΠΠ΄ ΡΠΎΠ³Π° Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π»Π΅ΠΊΠ°. Π§ΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ°Π² ΡΠΊΠ»ΡΠΏΡΠ°ΠΎ. Π ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½Π° Π³Π° ΡΠ°Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΠΎ ΠΎΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ, ΡΠ΅Ρ Π±Π΅ΡΠ΅ Π°ΡΠ΅ΠΈΡΡΠ°, Π½Π΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΈΠ·Π²Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΡΠ°Π²ΠΈ ΠΌΡ ΡΠ΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ½Ρ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π²Π° Π³Π° Π΄Π° Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΊ ΡΠ΅ΠΌΡ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³ ΠΏΠ° ΡΠ΅ Π³Π° ΠΎΠ½ ΠΈΡΡΠ΅Π»ΠΈΡΠΈ. ΠΠΎΡΡΠΎ Π΄ΡΠ³ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ°Π·ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ, ΠΎΠ²Π°Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ Π½Π°ΡΠ·Π°Π΄ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠΈ, ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΡΠ°Π΄Π΅ Π΄Π° Π³Π° ΠΏΠΎΠ½Π΅ΡΡ Ρ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ. ΠΠΎΡΠ°Π²ΡΠΈ Ρ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΈΡΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄ΠΈ ΠΈ ΠΎΠ½Ρ Π½ΠΎΡ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΠΊΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ, Π³Π΄Π΅ ΡΡ ΠΌΡ ΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π³ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ°ΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ·Π΄ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ, ΠΈ ΠΈΠ· Π·Π°Ρ Π²Π°Π»Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡ ΡΠ²ΠΎΠΌΠ΅ Π½Π°ΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΡΠΈΠ½Ρ Π΄Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1956. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΡΠ΅ Π½Π° ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ Π‘Π². ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡ ΠΡΠ°Π³ΠΎ ΠΠ°Π±Π°ΡΠΊΠ°ΠΏΠ° ΠΈΠ· ΡΠ΅Π»Π° ΠΡΡΡΠ΅, ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΠ΅Π²Π°ΡΠ°, ΠΈ ΠΈΡΠΏΡΠΈΡΠ°: βΠΡΠ΅ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠ°Π½ ΠΎΠ΄ ΡΡΠΎΠΌΠ°ΠΊΠ°. ΠΠ±ΡΠ°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅ Π»Π΅ΠΊΠ°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΡΠ΅Π²ΡΠΈΠΌΠ°, ΠΡΠΈΡΠ΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΈ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ- ΠΠ΅ΠΊΠ°ΡΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΠΌΠΈΡΠΈ Ρ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Ρ ΠΌΠΎΡΠ΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ. ΠΠ° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΡΡ ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ»ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΡΠΈΡ Ρ ΡΡΠΎΠΌΠ°ΠΊΡ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ²Π΅Π³Π°, Π»Π΅ΠΊΠ°ΡΠΈ ΡΡ ΠΌΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠΆΠΈΠ»ΠΈ Π΄Π° Π΄ΠΎΡΠ΅ΠΌ Ρ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΡ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΎΠ΄Π»Π΅ΠΆΠΈΠΌ 20 Π΄Π°Π½Π°, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΌΠ΅, ΠΏΠΎ ΠΏΠΈΡΠΌΠ΅Π½ΠΎΡ ΡΠ°Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΌΠΎΡΠΎΡ ΠΈ ΠΌΠΎΡΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΎΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ. Π£ΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ΅ΡΠΊΠΈΠΌ Π±ΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° Π±ΠΈΠ²Π°Π»ΠΈ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡΠΈΠ²ΠΈΡΠΈ, Π½Π° ΠΎΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ ΠΏΡΠΈΡΡΠ°ΠΎ. ΠΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΊΡΡΠΈ. Π§ΠΈΠΌ ΡΠ°ΠΌ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΊΡΡΠΈ Π»Π΅Π³Π°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΡ, ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ Π½ΠΈΠΊΡΠ΄ ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ ΠΌΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΈ. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρ ΠΌΠ°ΡΡΡ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΡ, Π½Π°Π»Π°Π·Π΅ΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΡ ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΠΈ, ΡΡΠ½ΠΈΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π½Π΅ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°Π½ ΡΠ°Π½. ΠΠ°ΠΈΠΌΠ΅, ΡΠ°ΡΠ°ΠΌ Π΄Π° ΠΏΡΡΡΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΡΠ΅ΠΌ, ΠΌΠ΅Π½ΠΈ ΡΠΎΠΏΡΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΠΌ. ΠΠ±ΠΎΠ³ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎΡΡΠΈ ΠΏΡΡΠ° Π±Π΅ΡΠ΅ ΠΌΠ΅ ΡΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΡΡΠ°Ρ , ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΄Π²ΠΎΡΡΡΡΡΠΈ, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ° ΡΠΎΠ³ ΠΏΡΡΠ° ΡΠΊΡΠ΅Π½ΡΡ ΠΊΠ° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡ ΠΌΠ°Π»ΠΎΡ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠ½ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ° Π±Π΅ΡΠ΅ ΠΈΡΠΏΡΡΠ΅Π½Π° ΠΌΡΠ°ΠΊΠΎΠΌ. ΠΠ·Π½Π΅Π½Π°Π΄Π°, Ρ ΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π°Π½, ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ, ΠΈ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΌΠ΅: ΠΠ°ΡΡΠΎ ΠΏΠ»Π°ΡΠ΅Ρ? ΠΠ° ΠΌΡ ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΡ Π΄Π° ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΡΡΡΠ°Ρ , ΡΠ΅Ρ Π½Π΅ΠΌΠ°ΠΌ Π½ΠΈΠΊΠΎΠ³Π° ΡΠ° ΠΌΠ½ΠΎΠΌ. Π’Π°Π΄Π° ΠΌΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΌ Ρ ΡΠΈΠΌ. Π ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΌ. ΠΡΡΡΡΡΡΠΈ Ρ ΡΠΈΠΌ, Π΄ΠΎΡΠΎΡ Π΄ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡ ΠΌΠ°Π»ΠΈΡ Π²ΡΠ°ΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠ° Π±Π΅Ρ Ρ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½Π°. ΠΠ΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΈΡ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΌΠΈ ΠΎΠ±ΠΎΡΠΈΡΠ° ΡΡΠΎΡΠΌΠΎ ΡΠ½ΡΡΡΠ°. ΠΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° Π±Π΅ΡΠ΅ Π»Π΅ΠΏΠ° ΠΈ Π²ΡΠ»ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΠ»Π°, ΠΌΠ°Π΄Π° Π½ΠΈΠ³Π΄Π΅ Π»Π°ΠΌΠΏΡ Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ. Π’Π°Π΄Π° ΠΌΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ΡΠ΅: βΠΠ²Π΄Π΅ ΡΠ΅Ρ ΡΠΈ Π½ΠΎΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°β. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅-Π½Π΅ΠΌ ΠΈΠ· ΡΠ½Π°, Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΎΠ½ΠΈΠΌ ΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ½ΠΈΠΎ. Π‘Π°Π½ ΡΠ°ΠΌ ΠΎΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΈΡΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°Π³Π»Π°ΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΠΎΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΌ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠΌ, ΠΌΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠ°Π½ ΠΈ ΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½, ΡΠΏΡΡΠΈΠΌ ΠΏΠΎ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³. Π£ ΠΡΡΡΠΎΠ³Ρ ΡΠ°ΠΌ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ Π‘Π²Π΅ΡΠ° Π΄Π²Π΅ Π½ΠΎΡΠΈ, ΡΠ· ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠ΄Π½Π΅Π²Π½ΠΎ ΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ°Π²Π°. ΠΠ΅Π½ΠΈ ΠΎΠ΄ΠΌΠ°Ρ Π±ΡΠ΄Π΅ Π±ΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Π΄Π²Π° Π΄Π°Π½Π°, ΡΠ° Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ Π·Π΄ΡΠ°Π², ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΌ Π²Π΅ΡΠ΅ΠΎ, ΠΈ Π·Π΄ΡΠ°Π², ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ. Π ΡΠ°Π΄ΠΎΡΡ ΠΌΠΎΡΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π±Π΅Π·Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ½Π°. ΠΠ· Π·Π°Ρ Π²Π°Π»Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΎΡΡ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡ Π½Π° ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡ, Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΈ ΠΎΠ²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΡΠ°ΠΊΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΎΠΌ Π¦ΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΠΈΡΠΎΠΌ. Π£Π²Π΅ΠΊ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΠΌ ΠΠΎΠ³Ρ ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡ Π΄Π° ΠΌΠ΅ ΠΈ Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°, ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΈ ΡΠ²Π΅ ΠΌΠΎΡΠ΅, ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π½Π°ΠΏΠ°ΡΡΠΈβ. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° 1957. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π΄ΠΎΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ Ρ ΠΠΎΡΡΠΈ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½Ρ Π½Π΅Π²Π΅ΡΡΡ, ΠΊΠΎΡΠ° Π±ΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ΅ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΠΏΠΎ ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΠ΅Π½Ρ ΠΡΠ½ΡΠ°Ρ, ΠΈΠ· ΡΠ΅Π»Π° ΠΡΡΠΌΠ΅ (Π’ΡΠ·ΠΈ). ΠΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π½ ΠΌΡΠΆ ΠΠ΅ΠΊΠ° ΠΈ Π΄Π΅Π²Π΅Ρ ΠΡΠ°. Π’ΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½Π°, Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΆΠ΅ΡΠ΅Π·Π½ΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΡΡΡΠΎΠ³ ΡΠ΅Π½ ΠΌΡΠΆ ΠΈ Π΄Π΅Π²Π΅Ρ ΡΠ° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎΡΠ° ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ° ΠΈΠ·Π½Π΅Π»ΠΈ Π΄ΠΎ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ°. ΠΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ Ρ ΠΠΎΡΡΠΈ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ, ΠΎΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΡΡ ΡΡΠ»ΠΈ Ρ ΡΡΠΊΠ²Ρ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°. ΠΠ°ΠΌΠΎΠ»ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π° Π·Π° ΠΎΠ·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΡΠ΅, ΡΡΠΎ ΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΈ ΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ. ΠΠΎ ΠΎΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎΡ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²ΠΈ, Π·Π°ΠΌΠΎΠ»ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ Π΄Π° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΈ Π΄Π° ΠΎΠ΄Π»Π΅ΠΆΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΊΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π ΡΠΎ ΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π΄ΠΎΠΏΡΡΡΠ΅Π½ΠΎ. ΠΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠΏΠ°Π»Π° ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³ ΡΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΠΏΠ°Π²Π°Π»Π° ΡΠ΅ Π±Π»ΠΈΠ·Ρ Π΄Π²Π° ΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ±ΡΠ΄ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΡ. ΠΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΎΡΠΈΠ³Π»Π΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°Π»Π° Π±ΠΎΡΠ΅. ΠΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ, Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°Π³Π»ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΡΠΈΠ΄ΠΎΠ»Π°Π·Π°ΠΊ Π·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΈ ΡΡΠΊΠΎΡΠΎ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ·Π΄ΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π°. ΠΠΎΡΠ»Π΅ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π΄Π°Π½Π°, ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π²Π΅ΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΈΡΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΌΡΠΆΠ° Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΡΡΠΈΠ³Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠΌΠΎ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΡΠ° ΠΈΠ·Π²Π΅ΡΡΠ°Π²Π° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΡΠ½Π°Ρ Π° ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ·Π΄ΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π°. Π‘Π²ΠΈ ΠΎΠ½ΠΈ Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ΄Π°ΡΠ΅ ΠΠΎΠ³Ρ ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡ. ΠΠ΅ΡΠ° Π., ΠΌΠ»Π°Π΄Π° Π΄Π΅Π²ΠΎΡΠΊΠ° ΠΈΠ· ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°ΡΠ°, ΠΏΠΎ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅Π½ΠΈΡΠ°, ΠΈΠ·Π½Π΅Π½Π°Π΄Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π±ΠΎΠ»Π΅Π»Π° 1950. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠ³ Π½Π΅ΡΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΡΡΠΎΡΡΡΠ²Π° ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ²Π° Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠΏΠΎΡΠΎΠ±Π½Π° Π½ΠΈΠ·Π°ΠΊΠ°ΠΊΠ°Π² ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ. ΠΠ°Π±ΡΠΈΠ½ΡΡΠΈ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ Π»Π΅ΠΊΠ°ΡΠΈΠΌΠ° Π½Π° ΡΠ²Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΈ ΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠΈΡ ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠ°-Π½Π΅ΡΡΠΎΠ»ΠΎΠ³Π° β Π½Π° ΠΊΠ»ΠΈΠ½ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, Π°Π»ΠΈ, Π½Π°ΠΆΠ°Π»ΠΎΡΡ, Π±Π΅Π· ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°. ΠΠ΅Π½ΠΎ Π·Π΄ΡΠ°Π²ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈΠ· Π΄Π°Π½Π° Ρ Π΄Π°Π½ Π½Π°Π³Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ³ΠΎΡΡΠ°Π²Π°Π»ΠΎ. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π²Π΅Ρ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ²Π°ΠΊΠ° Π½Π°Π΄Π° Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄Π΅Π²ΠΎΡΠΊΠ° ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° ΠΎΠ·Π΄ΡΠ°Π²ΠΈΡΠΈ, ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠΈΠ»Π° Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΊΡΠΈΡΡΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΌΡΠΈΡΠ°, Π΄ΠΎΠ²Π΅Π΄Π΅ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³, ΠΈ Π΄Π° ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΆΠΈ Π»Π΅ΠΊΠ°. ΠΠ° ΠΏΡΡ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ΅Π½ΡΠ»Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ Π·ΠΈΠΌΠ΅ ΠΈΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π‘Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΌΡΠΊΠΎΠΌ ΡΡ ΠΈΠ·Π°ΡΠ»ΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΠΎΡΠ΅Π³ Π΄ΠΎ ΠΠΎΡΡΠ΅Π³ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ°. ΠΠ΅Π²ΠΎΡΠΊΡ ΡΠ΅ Π·Π°Ρ Π²Π°ΡΠΈΠ»Π° Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΈΠ·Π½Π΅ΠΌΠΎΠ³Π»ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΡΠ·Π°Π»Π° ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π±Π΅ΡΠΎΠΌΡΡΠ½Π°, Ρ Π½Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈ Π½Π°ΡΡΠ°Π³. Π£Π· Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΠΎΡΡΠ΅Π³ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ°, Π³Π΄Π΅ ΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°Ρ ΡΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Ρ, Π½Π°ΠΌΠ΅ΡΠ΅Π½Ρ Π·Π° ΠΎΠ·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΎΠ²Π°ΠΊΠ²ΠΈΡ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°. Π’Ρ Π½ΠΎΡ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ Ρ ΠΠΎΡΡΠ΅ΠΌ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ. Π‘ΡΡΡΠ°Π΄Π°Π½, Π΄Π΅Π²ΠΎΡΠΊΠ° ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²Π°Π½ΡΠ»Π° ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ Π·Π΄ΡΠ°Π²Π°, Π½Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π½Π΅Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΎΡΡ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ½ΠΈΡ . ΠΡΠ°ΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ΅Π»Π° ΠΈ Π»Π°ΠΊΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ, ΠΈ ΠΊΡΠΎΠ· Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π΄Π°Π½Π° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅Π½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ. Π Π°Π΄ΠΎΠΌΠΈΡ ΠΠ°Π½ΡΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈΠ· ΡΠ΅Π»Π° ΠΡΠ°Π΄ΡΠ°, 13. ΡΡΠ»Π° 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρ ΠΠΎΡΡΠ΅ΠΌ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ, ΠΈΡΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ²Π°ΠΊΠ°Π² ΡΠ²ΠΎΡ ΡΠ»ΡΡΠ°Ρ. βΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1929. Π±ΠΈΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΠΎΠ±ΠΎΠ»Π΅ΠΎ. Π£ΡΠ»Π΅Π΄ ΡΠ΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΠΈΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΈ ΠΌΠΎΡ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°. Π‘Π²ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΈ Π΄Π° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΈ, Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΡΠ·Π°Π»ΡΠ΄Π½ΠΈ. Π’Π°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΡ ΠΎΡΠ°Ρ ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π° ΠΌΠ΅ Π²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³. Π£Π· Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΡΡΠ΄ ΠΌΠΎΠ³Π° ΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΠ· ΠΌΠΎΡΠ΅ Π½Π΅Π²ΠΎΡΠ΅, ΡΡΠΈΠ³Π»ΠΈ ΡΠΌΠΎ Ρ ΠΠΎΡΡΠΈ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ, Π³Π΄Π΅ ΡΠΌΠΎ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΠΈΠ»ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΡ. Π’Ρ ΠΌΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π»ΡΡΠ΅Ρ ΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Ρ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ Π΄Π° ΠΌΠ°Π»ΠΎ Π·Π°ΡΠΏΠΈΠΌ Ρ ΡΡΠΊΠ²ΠΈ. ΠΠ΅Π³Π°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΈ Π·Π°ΡΠΏΠ°ΠΎ. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ±ΡΠ΄ΠΈΠΎ, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ Π·Π΄ΡΠ°Π². ΠΠΈΡΡΠ° Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΠΌΠ΅ Π±ΠΎΠ»ΠΈ ΠΈ, Π½Π° ΠΌΠΎΡΡ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΡΡ, ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ Π΄Π° Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ. ΠΠ΅ ΠΌΠ°Π»ΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΈΠ·Π½Π΅Π½Π°ΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΊΠ°Π»ΡΡΠ΅Ρ ΠΈ ΠΌΠΎΡ ΠΎΡΠ°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ½ΠΈ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠΎΠ³Π°, ΡΠ²ΠΈ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΈ Π·Π°Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ΄Π°ΡΠΈΡΠΌΠΎ ΠΠΎΠ³Ρ ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΌΠΈ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠΈ ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅. Π‘Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΎΡΠ΅ΠΌ, Π²ΡΠ°ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΊΡΡΠΈ Π·Π΄ΡΠ°Π² ΠΈ Π²Π΅ΡΠ΅ΠΎ. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π°Ρ Π²Π°Π»ΠΈΠΌ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ, ΡΡΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄Π°, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΡΠΈΠ΄Π΅ΡΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°, ΡΠΈΠ½ΠΈΠΌ, ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΈΡΡ Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ°ΠΌ Π³ΠΎΠ΄ Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΈ Π±ΡΠ΄Π΅ΠΌ Ρ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠΎΠ»Π°Π·ΠΈΡΡ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³, Π½Π° ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ Π·Π°Ρ Π²Π°Π»Π½ΠΎΡΡ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΡΡΠ΄ΠΎΡΠ²ΠΎΡΡΡ, Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡβ. Π£ Π»Π΅ΡΡΠΈΠΌ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΠΆΠ½ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΡΡΡΠΎΠ³ Π½Π° ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡ. Π 4. Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ Π‘Π»Π°Π²ΠΊΠΎ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈΠ· Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°, ΡΠ΅ ΠΈΡΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈΡΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°Ρ ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π±ΡΠ°ΡΠ°. β βΠΠΎΡ Π±ΡΠ°Ρ, ΠΏΡΠΈΡΠ° Π‘Π»Π°Π²ΠΊΠΎ, ΠΏΠΎ ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π Π°Π΄ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅, Π±ΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΆΠ°ΠΊ ΡΠΌΠ½ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ. Π‘ΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠ°Π»Π½ΠΎ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π»ΡΠ΄. ΠΠΎΠ»Π΅ΡΡ Π³Π° ΡΠ΅ ΡΠ½Π°ΡΠ»Π° Π½Π΅Π³Π΄ΡΠ΅ 1948. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π£ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΡ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΠΎ 5-6 ΠΌΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ, Π°Π»ΠΈ Π±Π΅Π· ΠΈΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π½Π°Π΄Π΅ Π·Π° ΠΎΠ·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠΎΡΠΈ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ Π½Π°ΠΌΠΈΡΠ»Π΅ Π΄Π° Π³Π° ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Ρ ΠΈΠ· Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π° Π³Π° Π΄ΠΎΠ²Π΅Π΄Ρ ΠΎΠ²Π΄ΡΠ΅ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³, ΠΊΠΎΠ΄ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ°ΠΌΠΎΡΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎ Π²ΠΎΡΠΈ, ΠΈΠΏΠ°ΠΊ ΡΡ Π³Π° ΠΎΡΠΏΡΡΡΠΈΠ»ΠΈ. ΠΠΎΠΆΠ΄Π° ΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΠ°Π³ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅, ΠΌΠ° ΠΈ Π·Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ Π²ΡΠΈΡΠ΅ΠΌΠ΅, ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠ³ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°. ΠΠΎΡΠΈ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ, Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ Π±ΡΠ°ΡΠ° Π²Π΅Π·Π°Π½Π° ΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Ρ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³, Π²ΡΠ΅ΡΡΡΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡ Π½Π°ΡΠΈ ΠΈΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ°Π΄Π° ΡΡ Π³Π° Π΄ΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈ ΠΎΠ²Π΄ΡΠ΅ Ρ ΠΠΎΡΡΠΈ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ, ΠΊΡΠ°Ρ ΡΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°, ΠΎΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠ»ΠΎ, ΠΏΠΎΡΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅Π³ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΠΌΠ°Ρ Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π±ΠΎΡΠ΅. Π‘Π° ΡΡΠΊΡ ΡΡ ΠΌΡ ΡΠΊΠΈΠ½ΡΠ»ΠΈ ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΏΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ΅Π΄Π΅ΡΠ΅Π³ Π΄Π°Π½Π° Π²ΡΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΊΡΡΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ½ΠΈ, Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ΄Π°ΡΠ΅ΡΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΌΡ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠΈ Π·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΡΠΈΠ³Π»ΠΈ ΠΊΡΡΠΈ, Ρ Π½Π°ΡΠ΅ ΠΌΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΡΠ±Π°Ρ (ΠΊΠΎΠ΄ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°), ΡΠ²ΠΈ ΠΌΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ Π½Π΅ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΈΠ·Π½Π΅Π½Π°ΡΠ΅Π½ΠΈ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΡΠΈ Π Π°Π΄ΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π·Π΄ΡΠ°Π²Π° ΠΈ ΡΠ²ΡΠ΅ΡΠ½Π°. Π Π°Π΄ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΈΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄Π° ΠΈΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΡ. ΠΠ½ ΡΠ°Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ ΡΡΠΎΠ»Π°ΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ. ΠΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΈΠ΄Π½ΠΎ ΡΠ»Π°Π²ΠΈ ΠΈ Ρ Π²Π°Π»ΠΈ ΠΠΎΠ³Π° ΠΈ ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ³ΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΊΠ°, Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΠΡΡΡΠΎΡΠΊΠΎΠ³β. Π’Π°ΠΊΠΎ, ΠΈ ΡΠ°Π΄Π° Π·Π°Π΄ΠΈΠ²ΡΠ΅Π½ ΡΠΈΠΌ ΡΡΠ΄Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΠΎΠΆΡΠΈΠΌ, Π·Π°Π²ΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΡ Π‘Π»Π°Π²ΠΊΠΎ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ. Π‘Π²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π±Π°Ρ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ΠΏΡΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ΅, Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³Ρ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΡΠΈ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΌΠ»Π°Π΄ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ, Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΎ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°Π½, Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π½ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ·Π΅ΡΡ, Π³Π΄Π΅ ΠΆΡΡΠ½ΠΎ Ρ ΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΡΠ΅ΠΌ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ, Π΄Π° Π·Π°Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ΄Π°ΡΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡ Π·Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠ²ΠΎ ΡΡΠ° ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ½, ΠΠΎΠΆΠΈΠ΄Π°Ρ Π§Π΅Π»Π΅Π±ΠΈΡ, ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°. β βΠΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΎΠ±ΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ. ΠΠ΅ΡΠ΅Π½ ΡΠ°ΠΌ Ρ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠ½Π° 4 ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ°, Π°Π»ΠΈ Π±Π΅Π· ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π° ΠΈ ΡΠ° ΠΌΠ°Π»ΠΎ Π½Π°Π΄Π΅ Π½Π° ΠΎΠ·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΡΠ΅. Π£ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ°ΠΌ Π»Π΅ΠΆΠ°ΠΎ Ρ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠΈ ΠΈ Π±ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΡ, ΠΌΠΎΡ Π΄ΡΡΠ³ ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Π°Ρ Π. ΠΏΠΎ ΠΆΠ΅ΡΠΈ ΠΌΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΎ Π²Π΅ΡΡΡΡΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅, Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΡΡΡΠΎΠ³ ΠΈ ΡΡ, Π·Π° ΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΎΠ·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΡΠ΅, ΡΠ²ΡΡΠΈΠΎ ΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠ»Π°. Π£ ΠΈΡΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²ΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ ΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠ»Π° Π·Π° ΠΌΠ΅Π½Π΅, ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎ ΡΠ°ΠΌ Π½Π΅ΠΊΡ ΡΡΠ΄Π½Ρ Π»Π°ΠΊΠΎΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ°. Π£ΡΠΊΠΎΡΠΎ ΡΠ°ΠΌ, Π½Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π΅Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅ Π»Π΅ΠΊΠ°ΡΠ°, Π·Π°ΡΡΠ°ΠΆΠΈΠΎ ΠΎΡΠΏΡΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈΠ· Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ΅. Π£ ΡΠ²ΠΎΠΌΠ΅ Π·Π°Ρ ΡΠ΅Π²Ρ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ°ΠΌ Π²ΡΠ»ΠΎ ΡΠΏΠΎΡΠ°Π½ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΡΡ Π»Π΅ΠΊΠ°ΡΠΈ ΠΌΠΎΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΌΠΎΡΠΎΡ ΠΆΠ΅ΡΠΈ, ΠΌΠ°Π΄Π° ΡΡ Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ Π΄Π° Π½Π΅ΡΡ Π΄ΡΠ³ΠΎ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΡΠΈ. ΠΠ°Π½Π°Ρ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ° ΠΌΠΎΡΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ»Π΅Π³ΠΎΠΌ ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΠΎΠΌ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠΎΠ»ΠΈΠΌ ΠΠΎΠ³Ρ ΠΈ Π·Π°Ρ Π²Π°Π»ΠΈΠΌ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡ ΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ Π·Π΄ΡΠ°Π²β, Π·Π°Π²ΡΡΠΈ ΠΠΎΠΆΠΈΠ΄Π°Ρ Π§Π΅Π»Π΅Π±ΠΈΡ. ΠΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ Π½ΠΈΡΡ Ρ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π΄Π° Π΄ΠΎΠ²Π΅Π΄Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°, Π΄ΠΎΠ½ΠΎΡΠ΅ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Ρ ΠΎΠ΄Π΅ΡΡ ΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ²ΠΎΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°, Π΄Π° ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈ Π±Π°Ρ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π½ΠΎΡ. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅, Π΄ΠΎΠ½ΠΎΡΠ΅ ΠΈ Ρ ΡΠ°Π½Ρ, Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠ΅Ρ, ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠ°ΡΡ Π½Π° ΠΈΡΡΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½. Π’ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ, ΡΡΠ²Π°Ρ ΡΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Ρ Π½Π°Π΄ Π΄ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°. ΠΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΊΠ°, ΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΠ° ΠΎΠΎΠ±ΠΎΠΌ ΠΈ Π½ΠΎΡΠ΅ ΠΈΡ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈΠΌΠ°, Π²Π΅ΡΡΡΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠΌ ΠΈ Π½Π° ΠΎΠ²Π°Ρ Π½Π°ΡΠΈΠ½ Π‘Π²Π΅ΡΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠΈ. Π Π·Π°ΠΈΡΡΠ° ΠΏΠΎΠΌΠ°ΠΆΠ΅, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΡΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅Π³ ΡΠ»ΡΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ°Π½Π° 15. Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° 1962. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρ ΠΠΎΡΡΠ΅ΠΌ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ, ΠΠΎΠΆΠΈΠ΄Π°Ρ Π¨ΠΈΡΠ°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ ΠΆΠ΅Π½ΠΎΠΌ, Π‘Π»Π°Π²ΠΊΠΎΠΌ, ΠΈΡΠΏΡΠΈΡΠ° ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅: β βΠΠ°Ρ ΡΠΈΠ½ ΠΠΈΠ΄ΠΎΠΌΠΈΡ, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠ°Π½ ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΊΠ΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ Π³Π»Π°Π²Π΅, ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΡΡΠ°Ρ ΠΎΠ²ΠΈΡΠΎ ΠΏΠ°ΡΠΈΠΎ ΠΏΡΠ½Π΅ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ° ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΌΠΎ Π»Π΅ΠΊΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΡ Π»Π΅ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ»ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ΅. ΠΠ΅ΠΊΠ°ΡΠΈ ΡΡ ΠΌΡ Π΄Π°Π²Π°Π»ΠΈ ΡΠ°Π·Π½Π΅ Π»Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΠΊΡΠΈΡΠ΅, Π°Π»ΠΈ ΡΠ²Π΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈ. ΠΠ»Π°Π²ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΠ°Π»ΠΎ. ΠΡΠ΅ΡΠΏΡΠΎΡΠ»Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΆΠ΅Π½Π΅, ΠΠ»ΠΈΠ½ΠΊΠ° ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΏΠΎΡΠ΅ Π·Π° ΠΡΡΡΠΎΠ³ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΠ»ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡ. Π’ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π΄Π°Π»ΠΈ ΡΠΌΠΎ ΡΠΎΡ ΠΊΠΈΠ»ΠΎΠ³ΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΊΠΎΡΠΊΠ°ΠΌΠ° Π΄Π° ΡΡΠ°Π²ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ²ΠΎΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΠΈΡΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π° Π·Π° Π·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ ΠΠΈΠ΄ΠΎΠΌΠΈΡΠΎΠ²ΠΎ, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ½Π° ΠΈ ΡΡΠΈΠ½ΠΈΠ»Π°. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠ»Π° ΠΊΡΡΠΈ Π΄ΠΎΠ½Π΅Π»Π° Π½Π°ΠΌ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΅Ρ. Π’Π°Ρ ΡΠ΅ΡΠ΅Ρ ΠΌΠΈ ΡΠΌΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π΄Π°Π½Π° Π΄Π°Π²Π°Π»ΠΈ ΠΠΈΠ΄ΠΎΠΌΠΈΡΡ, Π²Π΅ΡΡΡΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΡ, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ²Π°Ρ ΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³Ρ, ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠΈ. ΠΠ΅ Π·Π½Π°ΠΌΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½, Π°Π»ΠΈ Π·Π½Π°ΠΌΠΎ: ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Ρ ΡΠ΅ΡΠ΅Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ·Π΄ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π΄Π° Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ Π³Π»Π°Π²Π° Π³Π° Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π²ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ Π·Π°Π±ΠΎΠ»Π΅Π»Π°. ΠΠΎΡΠ»ΠΈ ΡΠΌΠΎ Π΄Π° Π·Π°Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ΄Π°ΡΠΈΠΌΠΎ ΠΠΎΠ³Ρ ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡ ΡΡΠΎ Π½Π°ΠΌ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠ΅Π»ΠΈΠΎ ΡΠΈΠ½Π°β. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1962. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΠΈ Π. Π. ΠΈΠ· ΠΠ°ΡΠ° ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ ΡΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠΌ. Π. Π. Π·Π°ΠΌΠΎΠ»ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠΌΠΎΠ½Π°Ρ Π°, ΡΡΠ²Π°ΡΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³ ΡΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π΄Π° ΠΌΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Ρ Π·Π° Π·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅. ΠΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅Π½ΠΎΡ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²ΠΈ, ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ, ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ·ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°Π»ΠΎ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΡ ΠΏΠ°ΡΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΎ ΡΡΠ΄Π½ΠΎ ΡΠ·Π½Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠ΅. ΡΠ° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΡΠ·Π°ΠΌΠ° Π½Π° Π»ΠΈΡΡ, ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠΌΠΎΠ½Π°Ρ Ρ, ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°: βΠΡΠ΅, ΡΠ° ΡΠ°ΠΌ Π΄ΡΠ΅Π²Π½Π° ΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΈΡΠ°. Π‘Π²Π΅ ΡΡΠΎ Π·Π°ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌ Π·Π° ΠΏΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠ³Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈΠΌ Π½Π΅ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΌ, ΠΏΡΡΠ°Π²ΠΈΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ. ΠΠΈΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ°Π²Π΅ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π°ΠΆΠ°Π²Π°ΠΌ Π½ΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ°ΠΌ. ΠΡΠ΅ΠΊΡΡΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ° ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΡΡΠ° Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΊΡΡΠΈ, ΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠ°ΠΌ ΠΌΡΠ°ΠΊ ΠΈ ΠΎΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΡΠ°ΠΌ Π»Π΅Π³Π°ΠΎ Π΄Π° ΡΠΏΠ°Π²Π°ΠΌ. Π£ ΡΠΎΠΊΡ Π½ΠΎΡΠΈ, Π΄Π° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΎ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ°Π½ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°Π²Π°, ΡΠΎ Π²Π°ΠΌ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ, ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΎΡΠΈ ΠΌΠΈ ΠΈΠ·Π°ΡΠ΅ Π»ΠΈΠΊ, Π·Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅Π΄ΠΎΡ Π΄Π° ΡΠ΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅, ΠΏΠ° ΠΌΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ΡΠ΅: βΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΠΎ ΡΠ°Π΄ΠΈΡ? ΠΠ°ΡΡΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΈΡ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ? ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π½Π΅ ΠΏΠΎΠΏΡΠ°Π²ΠΈΡ?β ΠΠ°ΡΠΈΠΌ ΠΌΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΅: βΠΠΎΡΠΈ Ρ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΡΡΡΠΎΠ³ ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΌΠΎΠ³ ΡΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π΄Π°Ρ ΠΎΠ±Π΅ΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π° Π²ΠΈΡΠ΅ Π½Π΅ΡΠ΅Ρ ΠΏΠΈΡΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΡΠΈ!β ΠΠΎΡΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΈΡΡΠ΅Π·Π΅. ΠΠ΄ ΡΠ°Π΄Π° Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΡΠ°Ρ Π»ΠΈΠΊ ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ Π½Π΅ ΡΠΊΠΈΠ΄Π°ΡΡ ΠΌΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΠΌΠ°, Π½ΠΈΡΠΈ ΠΈΠΌΠ°ΠΌ ΠΌΠΈΡΠ°. ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΠΌΠ΅ Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΈΠ΄Π½ΠΎ Π³ΠΎΠ½ΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΈΠ΄Π½ΠΎ ΡΠ°ΠΏΡΠ΅: ΠΈΠ΄ΠΈ, ΠΈΠ·Π²ΡΡΠΈ ΡΡΠΎ ΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎ. ΠΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ ΠΈΠ·Π΄ΡΠΆΠ°ΡΠΈ, ΠΈ Π΅Π²ΠΎ, Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠΎΠ»ΠΈΠΌ ΠΠΎΠ³Ρ ΠΈ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΌ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡ ΠΈ Π΄Π° ΠΎΠ²Π΄Π΅ Π΄Π°ΠΌ ΠΎΠ±Π΅ΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π½Π΅ΡΡ ΠΎΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΡΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΈΡΠΈΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ. ΠΠΎΠ·Π²ΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΈ ΠΎΡΠ΅, Π΄Π° Π²Π°ΠΌ ΡΠΎΡ Π½Π΅ΡΡΠΎ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ΠΌ, Π΄ΠΎΠ΄Π°Π΄Π΅ Π. Π.: ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ°ΠΌ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΡ Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΎ ΠΎΠ΄Π»ΡΠΊΡ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΌ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³ ΠΈ Π΄Π°ΠΌ ΠΎΠ²Π°Ρ ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΈ Π·Π°Π²Π΅Ρ, ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎ ΡΠ°ΠΌ Π½Π΅ΠΊΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ Π΄Π° ΡΠΎ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄Π° ΠΈΡΠΊΠ°Π·Π°ΡΠΈ. Π ΡΠΎΡ Π½Π΅ΡΡΠΎ Π΄Π° Π²Π°ΠΌ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ΠΌ ΠΎΡΠ΅: ΠΠΎΡΠΎΡ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠΈ, Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΌ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³, Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π΅Π½Π°Π΄ΠΈΠ»Π° ΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π°Π»Π° ΠΌΠΎΡΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΡΠ·Π°ΠΌΠ° Ρ ΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ»Π΅ΠΊΠ½ΡΠ»Π° Π½Π° ΠΊΠΎΠ»Π΅Π½Π° ΠΈ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠ»Π°: βΠ‘Π»Π°Π²Π° Π’ΠΈ ΠΈ Ρ Π²Π°Π»Π°, Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΡΡΡΠΎΡΠΊΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠ΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π°ΠΎ Π½Π° ΠΌΠΎΡ Π΄ΠΎΠΌβ. β ΠΠ΄Π»Π°Π·Π΅ΡΠΈ ΠΈΠ· ΠΡΡΡΠΎΠ³Π° Π- Π. ΡΠ΅ ΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ. Π Π°Π΄ΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠ»Π° ΡΡΠ³Ρ, Π° Π΄ΡΡΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΌΠΈΡ, ΡΠ·Π½Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·Π΄ΡΠ°Π²Π° ΠΏΡΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π½ΠΊΡ Π. Π. ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ: βΠΠ΄ Π΄Π°Π½Π°Ρ, ΡΠ° ΠΈ ΠΌΠΎΡ Π΄ΠΎΠΌ, ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ΠΌΠΎ ΠΠΎΠ³Π° ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΡΠ΄Π΅ΠΌΠΎ Π·Π½Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΠΌΠ΅Π»ΠΈ, ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅ΠΌΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° Π½Π°ΠΌ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄ Π±ΡΠ΄Π΅ Ρ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠΈ ΠΈ Π΄Π° Π½Π°Ρ ΡΡΠ²Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠ³Π° Π·Π»Π°β. 6. ΠΌΠ°ΡΠ° 1964. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΌΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΠΈ ΠΡΠΈΠ± ΠΡΡΠΎ ΠΈ Π¨Π΅Π²ΠΊΠ° ΠΠ°ΡΠΊΠΎ, Π΄ΠΎΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½Ρ, ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΌΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΠΊΡ, Π€Π°ΡΠΈΠΌΡ. Π€Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ΠΆΠ°ΠΊ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ. ΠΠ΄ Π½Π΅ΠΊΠΈΡ ΡΡΡΠ°Ρ ΠΎΠ²ΠΈΡΠΈΡ Π³ΡΡΠ΅Π²Π° Ρ ΡΠ΅Π»ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π»Ρ ΠΏΠ°ΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ½ΠΈΡ ΠΏΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°. ΠΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ Π±Π°ΡΠ°Π»ΠΈ Ρ Π½Π΅ΡΠ²Π΅ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΈΠΌ ΠΌΡΠΊΠ°ΠΌΠ° Π²ΠΈΠΊΠ°Π»Π°, ΡΡΠΆΠΈΠ»Π° ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΌΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅. ΠΠ° ΡΠΈΡ ΠΏΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΡΠ΅ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈΠ»Π° Ρ Π»ΡΠ΄ΠΈΠ»ΠΎ, ΡΠ° Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΎΠΌ ΡΡ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ»ΠΈ ΡΠ²Π΅ Π»Π΅ΠΊΠ°ΡΠ΅, Π²ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅, Π°Π»ΠΈ Π»Π΅ΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠΈ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ. Π§ΡΠ»ΠΈ ΡΡ Π·Π° ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΈΡ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³Ρ, ΠΏΠ° ΡΡ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½Ρ Π€Π°ΡΠΈΠΌΡ ΡΠ΅Π½ ΡΠΎΡΠ°ΠΊ ΠΡΠΈΠ± ΠΈ ΠΊΠΎΠΌΡΠΈΠ½ΠΈΡΠ° Π¨Π΅Π²ΠΊΠ° Π΄ΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈ Ρ ΠΠΎΡΡΠΈ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ. ΠΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΡΠΊΠ²Ρ, Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ Π»Π΅ΠΆΠΈ ΡΠ΅Π»ΠΎ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°, Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈΠ· Π³Π»Π°ΡΠ° Π²ΠΈΠΊΠ°Π»Π°: βΠΠ΅ΡΡ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π΄Π° ΡΠ»Π°Π·ΠΈΠΌβ. Π’ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΈΠ»Π° Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΏΡΡΠ°, ΡΠ· Π»ΡΠ΄Π°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ·Π°ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈ Π½Π°Π·Π°Π΄. Π§ΡΠ²Π°Ρ ΡΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Ρ, ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΈΠ²ΠΎΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°, ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ Π΄Π° Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΡΡ ΠΏΡΠΈΠ²Π΅Π΄Ρ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ. Π‘Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΌΡΠΊΠΎΠΌ Ρ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΡΡΠΏΠ΅Π»ΠΎ. Π ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ±Π΅Π΄Π΅ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅Π»ΠΈΠ²Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ½Π° ΠΈ ΡΡΠΈΠ½ΠΈΠ»Π°. Π£ ΡΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΡ ΡΡ ΡΠ½Π°ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠΎ ΡΠΆΠ°ΡΠ½ΠΎ Π³ΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡ ΡΠ°ΡΠ΅, Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎ ΠΈ Π³Π»Π΅Π΄Π°ΡΠΈ. ΠΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΡΠΌΠΈΡΠΈΠ»Π°, Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π½Π° ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π°. ΠΠΎ ΡΠ²ΡΡΠ΅Π½ΠΎΡ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ΠΊ ΡΠ°Π΄Π° ΡΡ Π²Π°ΡΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ° ΡΠ΅Π·ΠΈΠ²Π° ΠΌΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΡΠ·Π°ΡΠΈ, ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΏΠ°Π΄Π΅ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΎ Π·Π½ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅, Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π° ΠΊΡΠ°ΡΠΊΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ²Π° ΠΌΠΎΠΊΡΠ°. Π’ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ° Π΄ΡΠ³ΠΎ. ΠΠ΅ΠΎΡΠ΅ΠΊΠΈΠ²Π°Π½ΠΎ, Π½Π° ΠΎΡΠΈΠ³Π»Π΅Π΄ ΡΠ²ΠΈΡ Π½Π°Ρ, ΡΡ ΠΈΠ·Π½Π΅Π½Π°Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ±ΡΠ·Π΅ Π½Π΅ΠΊΠΈ ΠΌΠΈΡ ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΊΠΎΡΡΡΠ²ΠΎ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π»ΠΈΡΡ. ΠΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΠΌΠΈΡΠΈ, ΠΊΠ»Π΅ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΎΡΠΏΠΎΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ»ΠΈ. ΠΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ° Π΄ΡΠ³ΠΎ, ΠΎΠ½Π° ΡΡΡΠ°Π΄Π΅ ΡΠ²Π° ΠΎΠ·Π°ΡΠ΅Π½Π° ΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΈΠΌΠ° Π½Π°ΠΌΠ°: βΠ₯Π²Π°Π»Π° ΠΠΎΠ³Ρ ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡ, ΡΠ° ΠΎΠ·Π΄ΡΠ°Π²ΠΈΡ . ΠΠΈΡΡΠ° ΠΌΠ΅ Π½Π΅ Π±ΠΎΠ»ΠΈβ. Π’ΠΎ ΠΈΠ·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ ΠΏΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π΅ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ²Π°ΡΠΈ ΡΠΈΠ²ΠΎΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°. ΠΡΠΈΡΡΡΠ½ΠΈ, Π·Π°Π΄ΠΈΠ²ΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΎΠ²Π°ΠΊΠ²ΠΎΡ ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΡΠΈ ΠΠΎΠΆΠΈΡΠΎΡ, Π·Π°Ρ Π²Π°Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΠ³Ρ ΠΈ ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π£Π³ΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΊΡ Π·Π° ΠΎΠ²ΠΎ ΡΡΠ΄Π½ΠΎ ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅. Π’Ρ Π½ΠΎΡ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΌΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅Π»Π° Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³Ρ, Π° ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π°Π½ΡΠ»ΠΎ ΠΏΡΠ²Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ»Π° Π½Π° ΡΡΡΡΠ΅ΡΡ, Π΄Π° ΡΠΎΡ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ΠΏΡΡ Π·Π°Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ΄Π°ΡΠΈ ΠΠΎΠ³Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π°ΠΌΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΠΈΡΡΠ΅Π»ΠΈ. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΡΡΠ»Π° 1964. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΠΈ ΠΌΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° Π²ΠΈΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈ Π΅ΠΏΠΈΡΠΊΠΎΠΏ ΠΠ°ΡΠ½Π°Π²Π°. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΡΠ΅ΡΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ, ΠΈΡΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π°ΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ»ΡΡΠ°Ρ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° Π²ΠΎΠ΄ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΈΠ· ΠΡΡΡΠΎΠ³Π°. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΡΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΎΠ²Π°Ρ ΠΈΡΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°Ρ, ΡΠΌΠΎΠ»ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΌΠΎ Π³Π° Π΄Π° Π½Π°ΠΌ ΡΠ²ΠΎΡ ΡΠ»ΡΡΠ°Ρ ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΈΡΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠΈ. Π’ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΠΈ ΡΡΠΈΠ½ΠΈΠΎ. ΠΠ²ΠΎ ΡΠΎΠ³Π° ΠΏΠΈΡΠΌΠ°. β βΠΠΈΠΎ ΡΠ°ΠΌ Ρ ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΠΎΠΌ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄Ρ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅. ΠΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎ Ρ Π·ΠΈΠΌΡ 1929. Π³. Π£ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΡΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π°Π»Π° Π΅ΠΏΠΈΠ΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ° ΡΠ°ΡΠ»Π°Ρ Π°. Π Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π° ΠΏΠ°Ρ Π΄Π°Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ Π‘Π². ΠΎΡΠ° ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π°ΡΠ°, Π½Π°ΡΠ΅ ΠΡΡΠ½Π΅ ΡΠ»Π°Π²Π΅. Π£ ΠΊΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΆΡΡΠ±Π°Π½ΠΎ ΡΠΏΡΠ΅ΠΌΠ°Π»ΠΎ Π·Π° Π‘Π»Π°Π²Ρ. ΠΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ»Π° ΠΏΠΎΡΠ½Π΅ ΠΊΠΎΠ»Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΏΡΠ΅ΠΌΠ°Π»Π° Π±Π°ΠΊΠ°Π»Π°Ρ. ΠΠ°ΡΠ° ΠΊΡΡΠ° Π΄ΡΠΆΠ°Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° ΠΈ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½Π° ΠΈ ΠΌΠΎΡ ΠΎΡΠ°Ρ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠ΅ΠΌΠ°Π½ ΠΏΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π° Π½Π΅ ΡΠ»Π°Π²ΠΈ, Π½Π΅Π³ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠΌΡΡΠΈ Π½Π° Π‘Π². ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π°ΡΠ°. Π ΡΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π³ΡΠΎΠΌ ΡΠ΄Π°ΡΠΈΠΎ ΠΈΠ· Π²Π΅Π΄ΡΠ° Π½Π΅Π±Π°. ΠΠ° ΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ³Π° Π΄Π°Π½Π° ΡΠ΅Π΄Π²Π° Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ ΠΈΠ· ΡΠΊΠΎΠ»Π΅. ΠΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΡΠ°ΠΌ Π»Π΅Π³Π°ΠΎ Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΡ. ΠΠ»ΠΈ Π²Π΅Ρ ΡΡΡΡΠ° Ρ ΡΡΡΡΡ, ΠΊΠΎΠ»Π° Π·Π° Ρ ΠΈΡΠ½Ρ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΎΠ΄Π²Π΅Π·Π»Π° ΡΡ ΠΌΠ΅ Ρ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΡ. Π¨Π°ΡΠ»Π°Ρ . ΠΡΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°Π³Π»ΠΎ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ΠΎ ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄. ΠΠ· Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΈΠ·ΠΈΠΊΠ°ΡΠ° Π΄ΠΎΡΠ»ΠΈ ΡΡ ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈ Π½Π° ΠΊΡΡΠ½Π° Π²ΡΠ°ΡΠ° ΡΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅Π΄ΡΡΡ ΡΠ° Π½Π°ΡΠΏΠΈΡΠΎΠΌ: βΠΠ°ΡΠ°Π·Π½Π° Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡβ. ΠΠ° ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ°ΡΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Π½Π°ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°Π½Π° ΠΌΡΡΠ²Π°ΡΠΊΠ° Π³Π»Π°Π²Π°, Π·Π½Π°ΠΊ ΡΠΌΡΡΠ½Π΅ ΠΎΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π·Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎΡΠ΅. Π‘Π²Π΅ΡΠΈ ΠΎΡΠ°Ρ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π° ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ ΡΡΠΆΠ½ΠΎ. ΠΡΡΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Π·Π°ΠΊΡΡΡΠ°Π½Π°. ΠΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π° Π±ΡΠΈΠ³Π° ΡΠΊΡΡΠ°Π½Π° Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΡΠ΅ Π·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅, ΠΌΠΎΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ°ΠΌ Π½Π°ΡΡΠ΅ΠΆΠΈ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ Ρ ΡΠ΅Π»ΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ°Π·Π½ΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΡ. ΠΠ΅Ρ ΡΡ ΠΌΠ΅ ΠΌΠΎΡΠ°Π»ΠΈ ΠΈ Π²Π΅Π·Π°ΡΠΈ. Π£ Π²ΡΡΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ Π±ΡΠ½ΠΈΠ»Ρ Ρ ΡΠ΅ΠΎ ΡΠ°ΠΌ Π΄Π° ΡΠΊΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΊΡΠΎΠ· ΠΏΡΠΎΠ·ΠΎΡ. ΠΠ°Π΄ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄Π°Π»ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ ΡΠ²ΡΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΈ ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎ, Π΄ΠΎΠΏΡΡΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ Π΄Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Π΄ΠΎΡΠ΅ Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΡΠ° ΠΌΠ½ΠΎΠΌ Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΌΠΎΠ³Π° Π·Π΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. ΠΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Π΄ΠΎΡΠ»Π° Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΠΎ. ΠΠ΅Ρ ΡΠ°ΠΌ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΠΌΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΌΡΠΎΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΠΊΡΠΈΡΡ. ΠΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΡ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ. Π ΡΠ°Π΄Π°, ΠΊΠ°Π΄ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΡΠ΅ ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΡΠ°Π·ΠΈΡΠ»ΠΈ, ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΠΎΡΡΠ°Π»Π° ΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠ° ΠΌΠ½ΠΎΠΌ, ΠΈΠ·Π²Π°Π΄ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΈΠ· ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ ΠΌΠ°Π»Ρ Π±ΠΎΡΠΈΡΡ. Π£ ΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ° Π²ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ° ΠΎΡΡΡΠΎΡΠΊΠ°. ΠΡΠ±ΠΎΠΊΠΎ, ΠΆΠ°ΡΠΊΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΠΌΠΎΠΆΠ΅, ΠΌΠΎΡΠ° ΠΌΠΈΠ»Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ»ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΠΎΠ³Ρ ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡ ΠΠ°ΡΡΠΈ ΠΠΎΠΆΠΈΡΠΎΡ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠΌΠ΅ Π§ΡΠ΄ΠΎΡΠ²ΠΎΡΡΡ ΠΡΡΡΠΎΡΠΊΠΎΠΌ. ΠΠ° ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ ΠΠ°ΡΠΊΠ° ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΡΡΠΈ ΠΏΡΡΠ° Π·Π°ΠΏΠΎΡΠΈΠ»Π° ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠΌ Π²ΠΎΠ΄ΠΈΡΠΎΠΌ, Π΄Π°ΡΠΎΠΌ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΠΡΡΡΠΎΡΠΊΠΎΠ³. ΠΠ° ΡΠ°ΠΌ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΠΎΡΠΈ. ΠΡΠ΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π΄ΡΠ°Π³Ρ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΈ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅ΡΠΊΡ, ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΡΠ·Π½Ρ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡΡ. ΠΠΎΠΌΠΎΠ³Π»Π° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΠΈΠ³Π½Π΅ΠΌ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΊΡΡΡΠΈΠΌ; Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΡΠΎΠΌ ΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΡΠ΅ Π½Π°Ρ, ΠΈ ΠΏΠ°ΠΎ Ρ ΡΠ»Π°ΡΠΊΠΈ, ΠΎΠΊΡΠ΅ΠΏΡΡΡΡΡΠΈ ΡΠ°Π½, ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΎ Π·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅Π³ Π΄Π°Π½Π°. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ Π§ΡΠ΄ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ°Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΡΡΡΠΎΡΠΊΠΈ ΡΡΠΈΠ½ΠΈΠΎ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ²Π° ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½Π° Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Π»Π°β. ΠΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠ°ΡΠ° Π . 3. ΠΈΡΠΏΡΠΈΡΠ°: βΠ£ ΡΡΠ½Ρ 1953. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π΄ΠΎΡΠ»Π° ΡΠ΅ Ρ Π³ΠΎΡΡΠ΅ ΠΌΠΎΡΠΎΡ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π½ΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΊΠΎΠΌΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈ, ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, ΡΡΠΏΡΡΠ³Π° ΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠ΅ Π΄Ρ Π. Π. Π‘Π° ΡΠΎΠ±ΠΎΠΌ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ²Π΅Π»Π° ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΡΠΈΠ½Π°Π΅ΡΡΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ΅Π³ ΡΠΈΠ½Π°, ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΎΠ΄ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ ΠΏΠ°ΡΠ°Π»ΠΈΠ·Π΅. Π‘Π²Π° ΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ²Π° ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΌΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° Π΄ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ²Π΅ ΡΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΡΡΠ° ΠΏΠΎΠΌΠΎΠ³Π»ΠΎ. ΠΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π²Π° ΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ ΡΠ· ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΈΡ ΡΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈ Π±Π΅Π· ΠΈΡΡΠΈΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ Π½ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ°ΠΊ ΠΊΡΠΎΡΠΈΡΠΈ. Π ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° Π΄ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΡΡ Π½Π΅ΠΊΠΈΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π½ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π°Π»Π΅ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈ, ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΡΠΏΡΡΠΈΠ»Π° ΠΡΡΡΠΎΠ³Ρ, Π΄Π° ΡΠΎΡ ΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΆΠΈ Π»ΠΈΡΠ΅ΠΊΠ° ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠΌ ΡΠΈΠ½Ρ. ΠΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΌΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΡΡΠ»Π° 1953. ΡΡΠΈΠ³Π»ΠΈ ΡΡ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³, Π³Π΄ΡΠ΅ ΡΡ ΡΠ΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ°Π»ΠΈ Π΄Π²Π° Π΄Π°Π½Π°. ΠΠ° ΡΠΎ Π²ΡΠΈΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π½Π°Π΄Π»Π΅ΠΆΠ½ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠΌΠΎΠ½Π°Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΏΡΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Ρ Π½Π°Π΄ Π΄ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ Π‘Π². ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°. ΠΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΠ»ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΡ, ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ΅ΡΠΈΠΎ Π»Π°ΠΊΠΎΡΡ Ρ Π½ΠΎΠ³Π°ΠΌΠ°, ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ Π½Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΡΡ ΡΠ°ΠΎΠΏΡΡΠΈΠΎ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΠΈ. ΠΠΎΠ±ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΎΡΠΈΠ³Π»Π΅Π΄Π½ΠΎ, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ, Π±Π΅Π· ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ° ΡΠΏΡΡΡΠΈΠΎ Ρ ΠΠΎΡΠΈ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ. ΠΠ°Π΄Π° ΡΡ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΈ Ρ ΠΠΎΡΠΈ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Ρ ΡΠΎΠΊΡ. ΠΠΎ ΡΠ²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅ ΠΠΎΠΆΡΠ΅ Π΄ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠΎΠΌ, Π½Π° ΠΎΡΠΈΠ³Π»Π΅Π΄ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ½ΠΈΡ Ρ ΠΎΠ΄ΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΡΠ°ΠΊΠ΅ ΠΈ Π±Π΅Π· ΠΈΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎΡΠ° ΡΠΏΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΆΠ΅ΡΠ΅Π·Π½ΠΈΡΠΊΠΎΡ ΡΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ. ΠΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΡ ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ°Π»ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ°ΠΊ ΡΠ°ΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠ·Π΄ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅. ΠΡΠ°ΠΌΠ½Π°Π΅ΡΡΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ° Π΄Π΅Π²ΠΎΡΠΊΠ° ΠΠ°Π½ΠΈΡΠ° Π‘. ΠΈΠ· ΡΠ΅Π»Π° Π. Ρ ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½ΠΈ ΠΡΠ΅ΡΠ°Π½ΠΈΠ½Π°, ΠΈΠ·Π½Π΅Π½Π°Π΄Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΎΠ±ΠΎΠ»Π΅Π»Π°. ΠΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΏΠΎ ΠΏΠΎΡΠ°Π²ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ Π·Π°ΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΎΠ΄ Π»Π΅ΠΊΠ°ΡΠ°. ΠΠΎ, ΡΠ²Π°ΠΊΠΈ ΡΡΡΠ΄ Π»Π΅ΠΊΠ°ΡΠ° Π΄Π° ΡΠΎΡ ΠΏΠΎΠΌΠΎΠ³Π½Ρ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ·Π°Π»ΡΠ΄Π°Π½. ΠΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈΠ· Π΄Π°Π½Π° Ρ Π΄Π°Π½ Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π³ΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡΠΈΠ²ΠΈΡΠ΅, Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π·Π° ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΠΈ Π·Π° ΡΡΡΠ΅Π΄Π΅. ΠΠ° Π½Π΅ Π±ΠΈ ΡΠ·Π½Π΅ΠΌΠΈΡΠ°Π²Π°Π»Π° ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Ρ, ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈ ΠΈΠ·Π»Π°Π· Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄Π΅Π²ΠΎΡΠΊΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΡΠΈ Ρ Π΄ΡΡΠ΅Π²Π½Ρ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΡ. ΠΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ΅ Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠΈΡΠΈ Ρ Π΄ΡΡΠ΅Π²Π½Ρ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΡ, ΠΎΡΠ°Ρ Π΄Π΅Π²ΠΎΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΠΈ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ²ΠΎ, Π° ΡΠΎ ΡΠ΅, Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ²Π΅Π΄Π΅ Ρ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΡΡΡΠΎΠ³, Π±Π΅Π· ΠΎΠ±Π·ΠΈΡΠ° Π½Π° ΡΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΡ Π΄ΡΠ³ ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ°Π½, Π° ΠΈ ΡΠΊΠΎΠΏΡΠ°Π½ ΡΠ° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠΎΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°. Π£ ΡΡΠ½Ρ 1958. Π½Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ°Ρ ΡΠ° ΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ, ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡ ΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π΅ Π²Π΅Π·Π°Π½Π΅ ΡΠ°ΠΊΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΏΡΠ΅ΠΌ, Ρ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΡΡΡΠΎΠ³. Π’ΡΡΠ΄ ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ°ΠΊ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΆΠ°Π»ΠΈΠΎ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π΄Π° ΠΌΡ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½Π° ΠΊΡΠ΅Ρ Π½Π°ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ»Π΅ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΡΠ° ΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΎΠΌ, ΡΡΠΈΠ³Π»ΠΈ ΡΡ Ρ ΠΠΎΡΠΈ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ, Π° ΠΎΠ΄Π°ΡΠ»Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡ Π·Π° ΠΠΎΡΡΠΈ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ. ΠΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ±Π»ΠΈΠΆΠΈΠ»ΠΈ ΠΠΎΡΡΠ΅ΠΌ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ, Π½Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π½Π΅Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΎΡΠ°, Π΄Π΅Π²ΠΎΡΠΊΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ²ΠΈΠΌ Π½ΠΎΡΠΌΠ°Π»Π½ΠΎ ΡΠ΅ΠΊΠ»Π° ΠΎΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΡΠ΅ΡΠ° Π»Π°ΠΊΡΠ΅, Π·Π°ΠΌΠΎΠ»ΠΈΠ²ΡΠΈ Π³Π° Π΄Π° ΡΠΎΡ ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈ ΡΡΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄ Π²Π΅Π·Π°. ΠΡΠ°Ρ ΡΠ΅ ΡΠΎ ΠΈ ΡΡΠΈΠ½ΠΈΠΎ, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΌΡ ΠΊΡΠΈ Π½ΠΎΡΠΌΠ°Π»Π½ΠΎ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ ΠΈ Π΄Π° ΠΈΠΌΠ° Π½ΠΎΡΠΌΠ°Π»Π°Π½ ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄. ΠΡΠ½ Ρ Π²Π°Π»Π΅ ΠΈ Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠΎΠ³Ρ ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡ, ΠΎΡΠ°Ρ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½Ρ ΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ°ΠΌΠΎΠ»ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, ΡΡΠ²Π°ΡΠ° ΡΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π΄Π° Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Ρ Π·Π° ΠΎΠ·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠΎ ΡΠ²ΡΡΠ΅Π½ΠΎΡ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²ΠΈ, Π΄Π΅Π²ΠΎΡΠΊΠ° ΠΈΠ·ΡΠ°Π²ΠΈ ΠΎΡΡ, Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ Π½Π΅ΠΈΡΠΊΠ°Π·Π°Π½Ρ ΡΠ°Π΄ΠΎΡΡ, Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ²ΠΈΠΌ Π·Π΄ΡΠ°Π²Π° ΠΈ Π·Π°ΠΌΠΎΠ»ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΎΡΠ° Π΄Π° ΡΡΠ°Π²ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΎΠ³ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΡΠΈΠ²ΠΎΡ Π·Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΎ ΠΈ Π±ΡΠ·ΠΎ ΠΎΠ·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΡΠ΅. Π‘Π²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠΎΡΠΈ ΠΡΡΠΈΠ½Π΄Π°Π½Π° Ρ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΡΡΡΠΎΠ³Ρ, Ρ ΠΠΎΡΡΠ΅ΠΌ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ, ΠΌΠΎΠΆΠ΅ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΡΠΈ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ, ΠΏΠΎΠΎΠ΄ΠΌΠ°ΠΊΠ»ΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°, Π°Π»ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΎΡ ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ Π΄ΡΠΆΠΈ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΊΠΎΡΠΏΡΠ»Π΅Π½ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΡΡΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π½ΠΎΡΠΈ Π½Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΏΠ»Π΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠΊΠΎΡΠΎ ΠΎΡΠ°ΠΌ Π΄Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. ΠΠ²Π°Ρ ΠΎΡΠ°ΠΌΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ°ΠΊ, ΠΊΠ°Π΄ Π³ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ Ρ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π΄ΠΎΡΠ΅ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠΎΠ»ΠΈ ΠΠΎΠ³Ρ. ΠΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, Π΄Π°Π½ ΡΠΎΡΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΡΠΊΠ΅ Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π½Π΅ ΠΏΡΠΎΠΏΡΡΡΠ°, Π° Π΄Π° ΡΠ° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΠΌ ΡΡΡΠ°Ρ ΠΎΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠΌ ΡΡΡΠ΄Π½ΠΎΡΡΡ Π½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΠΈ ΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°, Π΄Π° ΠΌΡ Π·Π°Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ΄Π°ΡΠΈ ΡΡΠΎ Π³Π° ΡΠ΅ Ρ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΠΈ ΠΈΡΡΠ΅Π»ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ Π·Π³ΡΡΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅Π»Π°, ΠΈ ΠΊΡΠΎΠ· ΡΠΎ Π³Π° ΠΏΡΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΡ ΠΠΎΠ³Π°. Π’ΠΎ ΡΠ΅, Ρ ΠΊΡΠ°ΡΡ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΈ, Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΠ½, ΠΠ΅ΡΠ°Ρ ΠΠΎΠΏΡΠΈΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠ²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠΎΡΠΈ Π‘Π². ΠΡΠΊΠ΅, ΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π²Π΅ΡΠ΅, ΡΡΠ΅ Ρ ΠΊΠ°Π½ΡΠ΅Π»Π°ΡΠΈΡΡ ΠΠΎΡΠ΅Π³ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ° ΡΠΈΠΊΠ° ΠΠ΅ΡΠ°Ρ, ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ·Π΄ΡΠ°Π²ΠΈ, ΡΠ΅ΡΠ΅, Π΄Π° Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΡΠ΅Π³ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ°. ΠΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅Π΄Π΅ ΠΈΠ·ΡΡΡΠΈ: βΠΠ°Π½Π°Ρ ΡΠ΅, ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ³ΡΠΌΠ°Π½Π΅, ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ 50 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°, ΠΎΠ΄ Π΄Π°Π½Π° ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠ°Π½ Π΄ΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅Ρ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π‘Π². ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°β. Π§ΡΠ²ΡΠΈ ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈ Ρ ΠΌΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠΏΠ»Π°ΠΌΡΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ° ΡΠ°Π΄ΠΎΠ·Π½Π°Π»ΠΎΡΡ Π΄Π° ΠΈΠ· ΡΡΡΠ° ΡΠΈΠΊΠ° ΠΠ΅ΡΡΠ° ΡΡΡΠ΅ΠΌ ΠΎ ΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΌ Π½Π΅Π³Π΄Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ, ΡΠ΅ Π³Π° Π·Π°ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡ Π΄Π° Π½Π°ΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΎΠ±Π½ΠΎ ΠΈΡΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΡΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡ, ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ²ΠΎΠΌ Π‘Π². ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°. Π£Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΠΆΠ΅ΡΠΈ ΡΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ½ΠΈΡ , ΡΠΈΠΊΠ° ΠΠ΅ΡΠ°Ρ ΠΈΡΠΏΡΠΈΡΠ°, ΠΈ Π½ΠΈΡΡΠ° Π½Π΅ Π·Π°ΡΠ°ΡΠΈ: βΠ£ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡ ΡΡΡΡΡΠΈ, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄Π° ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°Π»ΠΎ, ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ Π½ΠΈΡΡΡΠ° Π²ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°ΠΎ. ΠΠ΄Π±Π°ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ²Π°ΠΊΡ Π²ΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΠΎΠ³Π°. Π£ Π½Π΅ΠΊΡ ΠΌΠΎΡ Π‘Π²Π΅ΡΠ° ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ Π²ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°ΠΎ. ΠΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΠΌ ΡΠΎΠΌ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ Ρ ΡΠ»ΠΈΡΠ΅Ρ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΠΠΎΠΆΠΈΡΠ΅Π³. Π‘Π²Π΅ ΡΠ°ΠΌ ΠΏΡΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈΡΠΌΠΈΡΠ°Π²Π°ΠΎ. ΠΠ»ΠΈ ΡΠ²Π΅Π±Π»Π°Π³ΠΈ ΠΠΎΠ³ Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΏΡΡΡΠΈΠΎ Π΄Π° Π΄ΡΠ³ΠΎ ΠΎΡΡΠ°Π½Π΅ΠΌ Ρ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ Π±Π΅Π·Π°ΠΊΠΎΡΡ. Π£ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΡ 1920- Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π±ΠΎΠ»ΠΈΠΌ. ΠΠΎΡΠ° Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Π½Π΅ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡΠΈΠ²Π°, Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π·Π° ΠΌΠ΅Π½Π΅ Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΈ Π·Π° ΠΌΠΎΡΡ ΡΠ°ΠΌΠΈΠ»ΠΈΡΡ. Π£ ΡΠΈΠΌ Π½Π΅Π²ΠΎΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠΌΡΠ΅ΡΡΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠΈΠΌ ΠΠΎΠ³Ρ, ΡΠ° ΡΠ°ΠΌ ΡΠ²Π΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π²ΠΈΡΡ Ρ ΡΠ»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΠΎΠ³Π°. Π£Π·Π°Π»ΡΠ΄ ΡΡ ΠΌΠ΅ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ, Π±ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΡΠ΅, ΠΎΠ΄Π²ΡΠ°ΡΠ°Π»ΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΊΠ΅ ΠΈ Π±Π΅Π·Π²ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°. ΠΠΎΠ»Π΅ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ²Π°ΠΊΠΈΠΌ Π΄Π°Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ³ΠΎΡΡΠ°Π²Π°Π»Π°, ΠΈ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅ Π³ΡΡΠΈΡΠΈ. Π£Π·Π°Π»ΡΠ΄ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅ ΠΌΡΡΠΈΠΎ ΠΈ ΡΡΠΎΡΠΈΠΎ Π½ΠΎΠ²Π°Ρ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΠ° Π΄ΠΎ ΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΠ°, ΠΎΠ΄ ΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ° Π΄ΠΎ ΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ°, ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠΈ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ. ΠΠ°ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ², ΠΌΡΠΊΠ΅ ΡΡ Π±ΠΈΠ»Π΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡΠΈΠ²Π΅. ΠΠΎΡΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ²Π°ΠΊΡ Π½Π°Π΄Ρ Π΄Π° ΡΡ ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° ΠΎΠ·Π΄ΡΠ°Π²ΠΈΡΠΈ. Π£ ΡΠΎΠΊΡ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π½Π΅ΠΈΠ·Π΄ΡΠΆΡΠΈΠ²ΠΈΡ ΠΌΡΠΊΠ°, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΡ ΠΌΠΈ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΌ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³, ΠΊΠΎΠ΄ Π‘Π². ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°. ΠΠΎΠΊ ΡΠ°ΠΌ Π½Π΅Π²ΠΎΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠ΅ΡΠΈ, ΡΠ°ΠΊΠ²Π΅ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ°ΠΎ, ΡΠ΅Ρ Ρ ΡΠΎ Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ Π²ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°ΠΎ. ΠΠΎ, ΠΏΡΠΈΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ΅Π½ Π±ΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π΄ΡΠ³ΠΎΠΌ Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΎΡΡΡ Π·Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΡ, ΠΏΡΠΈΡΡΠ°Π½Π΅ΠΌ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΌ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³. Π‘Π° ΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΌΡΠΊΠΎΠΌ. Π±Π°Ρ Π½Π° Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΈ Π΄Π°Π½, ΠΌΠΎΡ ΠΌΠ»Π°ΡΠΈ Π±ΡΠ°Ρ ΠΡΠΊΠ° ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠ²Π΅Π΄Π΅ Ρ ΠΠΎΡΡΠΈ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΠΈΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈΠ·Π°ΡΠΎΡ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ΅, Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΎΠ΄ΠΌΠΎΡΠΈΠΌ. ΠΠ»Π°Π΄ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΎΠΌΠΎΠ½Π°Ρ ΠΠΎΡΠΈΡ ΠΠ°ΠΆΠ°Π½Π΅Π³ΡΠ° (ΡΠ°Π΄Π° ΠΈΠ³ΡΠΌΠ°Π½ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠΊΠ²ΠΈΡΠ΅), ΡΠ°Π·Π½Π°Π²ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π½ΠΊΠΎ ΠΎ ΠΌΠΎΡΠΎΡ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ, ΡΡΡΠ΅ΡΠΈ ΠΌΠ΅ ΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΈ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄ ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅, Π°ΠΊΠΎ Π±ΡΠ΄Π΅ΠΌ ΡΠ²ΡΡΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΈ ΠΈΡΠΊΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΠΎ. ΠΠΎΡΠΎΠΌ ΠΌΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ Π²ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅ ΠΈ ΡΠ²ΡΡΠΈΠΎ Π±Π΄Π΅Π½ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡ ΡΠ°ΠΌ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈΠΎ Ρ ΡΡΠΊΠ²ΠΈ ΠΈ Π½Π° ΠΌΠΎΡΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΡΡ, Π±Π°Ρ ΡΡ Π½ΠΎΡ ΠΎΡΡΠ΅ΡΠΈΠΌ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΠΎΠ»Π°ΠΊΡΠΈΡΡ. Π‘ΡΡΡΡΠ°Π΄Π°Π½, ΡΠΈΡΠ΅ΠΌ Ρ ΠΠΎΡΠΈ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΈ ΠΎΠ²Π΄ΡΠ΅ ΠΌΠΈ β ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·Π° ΡΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π° ΡΡΠΊΠ²Ρ, β ΡΠ²ΡΡΠ΅ ΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠ»Π°. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΎΠ²ΠΎΠ³Π° Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΊΡΡΠΈ, Ρ ΠΠΈΠΊΡΠΈΡ, ΡΠ° ΡΠΌΠ°ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ Π±ΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°. Π’Π°ΠΊΠ²ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ°Π»ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π΄Π°Π½Π° ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³Π° Π΄Π°Π½Π° Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ ΡΡΠ°ΠΎ Ρ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡ ΠΈ Π²ΠΈΠ΄ΠΈΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΌΠΎΡ ΠΌΠ»Π°ΡΠΈ Π±ΡΠ°Ρ ΠΠΎΡΡΠΈΡΠ΅. Π’Π°Π΄Π° ΡΠ°ΠΌ, ΠΏΠΎ ΠΌΠΎΡΠΎΡ Π·Π»ΠΎΡ Π½Π°Π²ΠΈΡΠΈ, ΡΡΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π° Π±ΡΠ°ΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° Π²ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΠΌ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΎΠΆΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°. Π Π³Π»Π΅ ΡΡΠ΄Π°! ΠΡΡΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° Π½Π°ΡΡΡΠΏΠ΅ Π±ΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈ Π½Π΅ΡΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ²ΠΎ ΡΠ΅ΠΆΠΈ, Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΎΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»Π°ΡΠΊΠ° Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³.- Π’Π°Π΄Π° ΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ²ΡΠ΅ΡΠΈΠΎ, ΡΠ²ΡΡΡΠΎ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΠΎΠΊΠΎΠ»Π΅Π±ΡΠΈΠ²ΠΎ, Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΠΎΠ³, ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΆΡΠ°Π²Π° ΠΈ Π½Π°Π³ΡΠ°ΡΡΡΠ΅. ΠΠ°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΡΠ·Π°ΠΌΠ° Ρ ΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΎ ΡΠ²ΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΡ ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΡΡΠ΅ ΠΠΎΠΆΠΈΡΠ΅. Π‘ΡΠ·Π΅ Π½Π΅ Π±ΡΠ΅Ρ Ρ Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½Π΅ Π΄Π° ΠΎΠΏΠ΅ΡΡ ΠΌΠΎΡ Π³ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΠΈ ΠΌΠΎΡΡ Π΄ΡΡΠΊΠΎΡΡ. Π‘ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΌΠΎΡΠ΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ ΡΠ²Π°ΠΊΠΈΠΌ Π΄Π°Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ³ΠΎΡΡΠ°Π²Π°Π»ΠΎ ΠΈ Π±ΠΈΠ²Π°Π»ΠΎ ΡΠ²Π΅ ΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅. Π£ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΎΠΌ ΡΡΠ°ΡΡ ΡΠ°ΠΌ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΠΏΡΠ½Π° ΡΠ΅ΡΡΠΈ ΠΌΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΈΠ²ΡΠΈ ΡΡ ΠΌΠΈ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎ Π³ΠΎΡΡΠ΅Π»ΠΈ. ΠΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΎΡΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π΅ΡΡΠΎ Π·Π°ΠΏΠ°Π»ΠΈΠ»ΠΎ Ρ ΠΌΠ΅Π½ΠΈ ΠΈ Π½Π° ΠΌΠ΅Π½ΠΈ. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, Π·Π°ΠΏΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π³ΡΡΠΈΠ»ΠΎ, ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° Π³Π»Π°Π²Ρ Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠ΅Π½Π°. Π£ ΡΠΈΠΌ Π½Π΅ΠΈΠ·ΡΠ΅ΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΌΡΠΊΠ°ΠΌΠ° Π΄ΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΎΠ΄ΠΎΡΠΈΠ²ΠΎ Π²ΡΠΊΠ»ΠΎ Ρ ΠΡΡΡΠΎΠ³. Π’ΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΆΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΌΠΎΡΠΈΡ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΡ . Π ΡΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠΏΡΡΡΠΈ Π·ΠΈΠΌΠ°, ΠΌΠΎΡ Π½Π°ΠΌΠ»Π°ΡΠΈ Π±ΡΠ°Ρ Π€ΠΈΠ»ΠΈΠΏ, ΠΏΠΎΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΌΠ΅ Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ°, ΠΈ Π½Π° Π’Π΅ΠΎΠ΄ΠΎΡΠΎΠ²Ρ ΡΡΠ±ΠΎΡΡ, Π½ΠΎΡΡ, ΠΏΡΠΈΡΠΏΠΈΡΠ΅ΠΌ Ρ ΠΠΎΡΡΠΈ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ. Π’Ρ ΠΌΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠΏΠ΅Ρ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π½Π° ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π° ΠΈ ΡΠ²ΡΡΠ΅Π½ΠΎ Π±Π΄Π΅Π½ΠΈΡΠ΅. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΡΠ²Π° Π½Π΅Π΄ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΡΠ° ΡΠΎ ΡΠΈΡΠ΅ΠΌ Ρ ΠΠΎΡΠΈ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ Π½Π° ΡΠ². Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΡ, Π³Π΄ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΡ . ΠΠΎΡΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ²ΠΎΠ³Π°, Π·Π°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΡΡΡ ΠΠΎΠΆΠΈΡΠ΅ΠΌ, ΠΎΠ½ΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΊΠΈΡ ΠΈ Π½Π΅ΡΠ½ΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π±ΠΎΠ»ΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ Π½Π΅ΡΡΠ°Π»ΠΎ. ΠΠΎΠ³Π°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΊΠΎ ΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈ. Π’ΠΎ ΠΌΠΈ Π΄Π°Π΄Π΅ ΡΠ½Π°Π³Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄Π³ΡΠΈΡΠ° ΠΆΠ΅ΡΡ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Ρ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΠ΄ΡΠ΅Π±Π°ΠΎΠ½ΠΈΠΊ, Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΌ ΠΈ Π‘Π² ΠΡΡΠ΅Π½ΠΈΡΡ. ΠΠΎΠ³ ΠΌΠΈ Π΄Π°Π΄Π΅ ΡΠ½Π°Π³Π΅ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡ ΠΆΠ΅ΡΡ ΠΈΡΠΏΡΠ½ΠΈΡ . ΠΠ· ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ° ΠΠ΄ΡΠ΅Π±Π°ΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ° ΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ ΠΊΡΡΠΈ. ΠΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈ Π½Π΅ Π±ΡΠ΅Ρ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ Π½Π΅ΡΡΠ°Π»ΠΈ, Π°Π»ΠΈ Π±ΡΠ΅Ρ Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡΠΈΠ²ΠΈ. ΠΠΎ, ΡΠ°Π΄Π° ΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π°Π·ΡΠΈΠ²ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΠΎ Π΄Π° Π½Π΅ Π±ΠΈ ΠΎΠΏΠ΅Ρ Π½Π΅ΡΠΈΠΌ ΡΠ°Π·Π³ΡΠ΅Π²ΠΈΠΎ ΠΠΎΠ³Π°. Π£ ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΡ ΠΈ ΠΊΠ°Π·Π½Ρ ΠΠΎΠΆΠΈΡΡ Π²ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠΌΡΠ°ΠΎ. Π’ΡΡΠ΄ΠΈΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½Ρ ΠΠΎΠΆΠΈΡΠ΅ΠΌ. ΠΠΎΡΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠΈΠΎ, Π¦ΡΠΊΠ²Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ΅ Π΄Π° ΠΌΠΈ ΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Ρ Π·Π° ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΡΠ΅. Π ΡΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΠΆΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΈΠΎ, ΡΡΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΡΠ΅ Π·Π΄ΡΠ°Π²ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΡΠ°Π²Π°Π»ΠΎ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΡΠΏΡΠ°Π²ΠΈΡΠΈ Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ Π·Π° Π΄ΡΠΆΠ΅ Π²ΡΠΈΡΠ΅ΠΌΠ΅. Π’ΠΈΡ Π΄Π°Π½Π° Π·Π°ΠΆΠ΅Π»ΠΈΠΌ Π΄Π° ΡΠΎΡ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ΠΏΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΌ Ρ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΡΡΠΎΠ³. ΠΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΡΡΠ° ΡΠ° ΠΌΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»Π° ΠΌΠΎΡΠ° ΡΠ΅ΡΡΡΠ°. Π ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ Π‘Π². ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π½Π° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π°. ΠΠΎΡΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ²Π΅ ΠΌΠΎ-Π»ΠΈΡΠ²Π΅ ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ΅ΡΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ Π·Π΄ΡΠ°Π²ΠΈΠΌ. Π’ΠΎΠΏΠ»ΠΎ ΡΠ΅ Π·Π°Ρ Π²Π°Π»ΠΈΠΌ ΠΠΎΠ³Ρ ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ Π½Π° ΠΈΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡ, ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π½ΠΎΠ³Π°ΠΌΠ° Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΊΡΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π°Π½ΠΎΠ²ΠΎ ΡΠΎΡΠ΅Π½ Π΄ΡΡΠΎΠΌ ΠΈ ΡΠΈΡΠ΅Π»ΠΎΠΌ. ΠΠ΄ ΡΠ°Π΄Π° Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ, ΡΠ° Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡ ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π²ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΈΠ»Π°. ΠΠ²Π° ΠΈΡΡΠΈΠ½ΠΈΡΠ° ΠΏΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡ Π·Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ 1922. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π£Π²ΠΈΡΠ΅ΠΊ ΡΠ°ΠΌ Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ΄Π°ΡΠ°Π½ Π‘Π². ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡ Π·Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅, Π° ΠΈΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΈΡΠ΅ΠΊΠΈΠ΄Π½ΠΎ ΠΌΡ Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ΄Π°ΡΠΈΠΌ ΡΡΠΎ ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΡΠΎΠ· Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡ ΠΏΡΠΈΠ²ΠΈΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡβ β Π·Π°Π²ΡΡΠΈ ΠΈΡΡΠΈΠ½ΠΈΡΡ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡ ΠΎ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΡΠΈΠΊΠ° ΠΠ΅ΡΠ°Ρ. β Π ΠΎΠ½Π° ΠΊΠ°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Π³Π²ΠΎΠΆΡΠ°, Ρ ΠΠΎΡΡΠ΅ΠΌ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ, ΠΊΠ°ΠΆΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ°Ρ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΎΠ³ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ Π‘Π². ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°, Ρ Π·Π½Π°ΠΊ Π·Π°Ρ Π²Π°Π»Π½ΠΎΡΡΠΈ Π·Π° ΠΈΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅, Π΄ΠΎΠ΄Π°Π΄ΠΎΡ ΡΠΈΠΊΠ° ΠΠ΅ΡΡΡ. βΠΠ°, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΈΠ·Π³ΠΎΡΠΈΠΎ, ΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠΈΠΊΠ° ΠΠ΅ΡΠ°Ρ, Π΄ΡΠ³ΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΠΎ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅Π³ ΡΡΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Ρ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ°, ΠΎΡΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ½ΡΠΈΡΠ°, Π΄Π° ΠΌΠΈ Π΄ΠΎΠ·Π²ΠΎΠ»ΠΈ Π΄Π° Π·Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅. ΠΠΎΡΡΠ΅Π³ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ° ΡΡΠ°Π΄ΠΈΠΌ Π½Π΅ΡΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ ΡΡΠΊΠΎΠΌ, Π·Π° ΡΠ·Π΄Π°ΡΡΠ΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡ, Π·Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠ½ ΠΌΠΈ Π΄ΠΎΠ·Π²ΠΎΠ»ΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΡ ΠΎΠ½Ρ Π³Π²ΠΎΠ·Π΄Π΅Π½Ρ ΠΊΠ°ΠΏΠΈΡΡ, ΠΊΠΎΡΠ° ΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈβ. ΠΠ΅ΡΠΊΠ° ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Π³ΠΎΡΠΏΠΎΡΠ΅ ΠΡΠΊΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· ΠΠΈΡΠ° Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΠΎΠ±ΠΎΠ»Π΅Π»Π° Π½Π° ΠΏΠ»ΡΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠ΅ΠΊΠ°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π΅ ΡΡ Π΄ΠΎΡΡΠ° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΎ. ΠΠ΅Π΄Π½Π΅ Π²Π΅ΡΠ΅ΡΠΈ, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΠΆΠ°Π»ΠΎΡΠ½Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅Π΄Π΅Π»Π° ΠΊΡΠ°Ρ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½Π΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΏΠΎΠ΄ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠΎΠΌ, ΠΎΠ΄ ΡΠΌΠΎΡΠ° ΠΏΠ°Π΄Π΅ Ρ ΠΊΡΠ°ΡΠΊΠΎΡΡΠ°ΡΠ°Π½ ΡΠ°Π½. Π£ ΡΠ½Ρ ΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΡΡΡΠΎΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠΎΡ Π΄Π° Π½Π΅ ΠΏΠ»Π°ΡΠ΅, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΠΈΡΡΠ΅Π»ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π½Ρ ΡΠ΅ΡΠΊΡ. Π Π·Π°ΠΈΡΡΠ°, ΡΡΡΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π½Π°Π³Π»ΠΎ Π»Π°ΠΊΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ»Π΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠ΅Π³Π»Π΅Π΄Π°, Π»Π΅ΠΊΠ°ΡΠΈ ΡΡ Π½Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ»ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠ° ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ·Π΄ΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π°. ΠΠ°ΡΠΊΠ° ΠΡΠΊΠΈΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΏΠ°ΠΌΡΠΈΠ»Π° Π»ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Ρ ΡΠ½Ρ, ΠΈ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠΈΠΌ Ρ ΡΡΠΊΠ²ΠΈ Π²ΠΈΠ΄Π΅Π»Π° ΠΈΠΊΠΎΠ½Ρ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΠΡΡΡΠΎΡΠΊΠΎΠ³, ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΎ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ½. ΠΠ½Π° ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΎΠ΄Π°Π»Π΅ ΡΡ Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΡ Π·Π°Ρ Π²Π°Π»Π½ΠΎΡΡ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΡΡΡΠΎΡΠΊΠΎΠΌ Π§ΡΠ΄ΠΎΡΠ²ΠΎΡΡΡ. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π°ΠΌΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΎΡΠ° Π½Π°ΡΠ΅Π³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°, Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π§ΡΠ΄ΡΡΠ²ΠΎΡΡΠ° ΠΡΡΡΠΎΡΠΊΠΎΠ³, Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠΌΠΈΠ»ΡΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΏΠ°ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΈ ΡΠ²Π΅ ΡΡΠ΄Π΅ Π‘Π²ΠΎΡΠ΅. ΠΠΌΠΈΠ½! ΠΠ·Π²ΠΎΡ: Π Π°Π΄ΠΈΠΎ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΠ³ΠΎΡΠ°
SPOMENICA proslave tridesetpedogodiΕ‘njice ΔETNIΔKOG POKRETA U JUΕ½NOJ SRBIJI 1938 Kao na slikama Extra retko Pod terminom Δetnici (od reΔi Δeta, Δetovanje) do kraja 19. veka su se podrazumevali gerilski borci svrstani u male borbene jedinice β Δete. U srpskim pesmama Δesto se za hajduke i uskoke koristi termin Δetnik. Od kraja 19. veka za pripadnike dobrovoljaΔkih srpskih formacija koje su nastale krajem 19. veka i koje su organizovale i pomagale vlasti u Srbiji u cilju slabljenja turske moΔi na Balkanu vezuje se naziv Δetnik. Paralelno s terminom Δetnik, do Prvog balkanskog rata figurira i izraz komita kao termin za pripadnika revolucionarnog-ΔetniΔkog komiteta. Izraz βkomitaβ je primljen od pripadnika UnutraΕ‘nje makedonske revolucionarne organizacije i od Δlanova srpske ΔetniΔke organizacije, dok su se grΔki revolucionari-gerilci nazivali andartima.[1] U Drugom svetskom ratu naziv Δetnici se odnosi i na ostatke vojske Kraljevine Jugoslavije koje je reorganizovao Dragoljub MihailoviΔ, a Δije je zvaniΔno ime bilo Jugoslovenska vojska u otadΕΎbini, kao i za borce Koste PeΔanca. Poreklo Glavni Δlanak: Komiti Na Balkanu su ΔetniΔku akciju prvi otpoΔeli Bugari. Godine 1893, i 1894. u Solunu osnovana je UnutraΕ‘nja makedonska revolucionarna organizacija (VMRO) s ciljem da oruΕΎanom gerilskom rukom obezbedi Bugarskoj prisajedinjenje Makedonije i Trakije. GrΔki Δetnici, andarti, delovali su u spornim slovensko-grΔkim oblastima protiv Δeta bugarskih organizacija od 1902.[2] Srpski Δetnici ili komite su prvobitno, od 1903. svoje akcije usmeravali na zaΕ‘titu Srba u Osmanskom carstvu od terora muslimanskih bandi i Δeta VMROa. Na poΔetku Balkanskih ratova postojalo je 110 bugarskih (VMRO), 108 grΔkih, 30 srpskih i 5 vlaΕ‘kih odreda. Oni su podrΕΎavali svoje strane u turskoj pozadini u Prvom balkanskom ratu. Komitske borbe u Makedoniji Glavni Δlanci: Borba za Makedoniju i UnutraΕ‘nja makedonska revolucionarna organizacija Δetnici u Makedoniji Od ukidanja PeΔke patrijarΕ‘ije svi pravoslavci su bili podreΔeni Carigradskoj patrijarΕ‘iji koja je zastupala grΔke interese, negirajuΔi postojanje drugih nacija pod svojom upravom, Ε‘to u velikoj meri izaziva revolt balkanskih Slovena, u prvom redu Srba i Bugara. Godine 1872, bugarska crkva dobija samostalnost i poΔinje sa osnivanjem Ε‘kola, crkvenih opΕ‘tina i biblioteka. Oni koji nisu hteli da prihvate ova nastojanja, ostajali su pod upravom carigradske patrijarΕ‘ije. Srbija 1885. godine poΔinje sa prosvetnom i kulturnom akcijom, u isto vreme traΕΎeΔi da se postavljaju srpske vladike u krajevima gde su Srbi veΔina. Tome su se Grci ΕΎestoko protivili. Za to vreme, Bugari, poΕ‘to su imali nacionalnu crkvu koja je osnivala Ε‘kole, ostvaruju svoj uticaj, naroΔito u gradovima. Da bi pojaΔali svoj uticaj Bugari se odluΔuju na oruΕΎanu akciju. PoΔinju da Ε‘alju Δete u Makedoniju i Staru Srbiju i diΕΎu bunu u oblasti Strume. Pripadnici ovih Δeta kasnije se nazivaju komitama. Jedna grupa osniva organizaciju VMRO sa ciljem da se izbori za autonomiju Makedonije. Δitavu teritoriju dele na rejone kojima su na Δelo postavljali vojvode. Ljudstvo je organizovano po desetinama na taj naΔin da nijedan komita nije znao imena ostalih devet. U poΔetku u ovu organizaciju ulaze i mnogi Srbi Δiji je cilj bio osloboΔenje od Turske. Kasnije, glavni uticaj u ovoj organizaciji preuzima Vrhovni komitet sastavljen od visokih bugarskih oficira, Δiji je cilj bio prikljuΔenje Makedonije Bugarskoj. Zbog toga sve viΕ‘e dolazi do sukoba izmeΔu Srba i Bugara. Bugari sve viΕ‘e pritiskaju Srbe kako bi ih naveli da napuste carigradsku patrijarΕ‘iju i prikljuΔe se njihovoj crkvi Δesto koristeΔi ubistva kao metod ubeΔivanja. Na udaru su bili naroΔito sveΕ‘tenici, uΔitelji i Ε‘kolski nastojnici. Od 1897. do 1903. godine takve akcije ne daju oΔekivani uspeh. VMRO je zato ΕΎelela akciju koja Δe privuΔi paΕΎnju Evrope i ubrzati ostvarenje ciljeva. Zato na Svetog Iliju 1903. godine diΕΎu ustanak u KruΕ‘evu (tzv. Ilindanski ustanak) gde su veΔinu stanovniΕ‘tva Δinili Vlasi. Zbog loΕ‘e organizacije ustanak je propao, a najviΕ‘e je stradalo lokalno stanovniΕ‘tvo, dok su se Δete iz Bugarske povukle. Tada je poΔeo joΕ‘ veΔi teror Bugara prema Srbima Ε‘to je navelo Srbe da se sami organizuju. Srpski komiti u Makedoniji VeleΕ‘ki vojvoda Jovan Babunski Prva srpska Δeta je formirana u Beogradu 29. maja 1903, imala je 8 Δetnika, a komandant je bio Ilija Slave, Srbin iz Makedonije. U septembru 1903. godine osnovana je u Beogradu Β«Srpska revolucionarna organizacijaΒ» i njen Centralni odbor. Za predsednika je izabran dr Milorad GoΔevac, a za Δlanove Vasa JovanoviΔ, Luka ΔeloviΔ, general Jovan AtanackoviΔ, Ljubomir DavidoviΔ, Golub JaniΔ i akademik Ljubomir StojanoviΔ.[3] Kasnije im se prikljuΔio kapetan Ε½ivojin RafajloviΔ iz Vranja, koji je do tada samostalno organizovao prebacivanje naoruΕΎanih ljudi u Staru Srbiju. U to vreme, zbog sve veΔeg nasilja VMRO-a, Srbi u Staroj Srbiji i Makedoniji su se i samostalno organizovali. Micko KrstiΔ u PoreΔu, ΔiΔa Pavle MladenoviΔ i Jovan StanojkoviΔ-Dovezenski u Kumanovskoj kazi osnovali su Δete u svojim krajevima i prvi pruΕΎili organizovani otpor Bugarima. Δeta vojvode Krste KovaΔeviΔa 1905. U Skoplju 1905. godine Srbi stvaraju udruΕΎenje Srpska odbrana koje je poΔelo sa organizovanjem Δeta na terenu, najpre sastavljenih od meΕ‘tana koji su bili pod uticajem viΔenijih ljudi i uΔitelja, a kasnije su Δete formirane i u Srbiji i prebacivane preko granice. Δete su bile razliΔite jaΔine, a voΔa je imao titulu vojvode. Formirana su dva Gorska Ε‘taba za teritorije istoΔno i zapadno od Vardara. U poΔetku je to viΕ‘e bila stvar privatne inicijative, jer zvaniΔno Srbija nije podrΕΎavala ovu akciju zbog protivljenja velikih sila. Kasnije, sve jaΔi je bio uticaj srpskih oficira, a od 1905. godine rukovoΔenje je preuzelo Ministarstvo inostranih poslova. Do 1907. godine Srbi su stvorili dobru vojnu organizaciju[traΕΎi se izvor], Δija je najveΔa aktivnost bila izraΕΎena na podruΔju Skopskog i Bitoljskog vilajeta. U viΕ‘e borbi Δetnici su uspeli da potisnu bugarske Δete, tako da su ovi zadrΕΎali uporiΕ‘ta uglavnom u gradovima, jer tamo zbog prisustva turske vojske nije smelo da bude oruΕΎanih sukoba. Ipak, odigralo se i viΕ‘e borbi sa turskom vojskom i naoruΕΎanim grupama Albanaca, tako da su srpske Δete i pored velikih ΕΎrtava[traΕΎi se izvor], uspele da stave pod kontrolu veΔi deo teritorije danaΕ‘nje Makedonije[traΕΎi se izvor]. U ovim borbama istaklo se viΕ‘e vojvoda. MeΔu njima najpoznatiji su bili: Micko KrstiΔ, Jovan Babunski, Gligor SokoloviΔ, Vasilije TrbiΔ, Jovan DolgaΔ, AnΔelko AleksiΔ, Krsta TrgoviΕ‘ki, Ilija JovanoviΔ β PΔinjski, Lazar KujundΕΎiΔ, Savatije MiloΕ‘eviΔ, Kosta PeΔanac, VanΔel DimitrijeviΔ, Todor KrstiΔ-Algunjski, Sreten RajkoviΔ-RudniΔki, ΔorΔe RistiΔ SkopljanΔe, Vojin PopoviΔ β Vuk, Vojislav TankosiΔ, Cene MarkoviΔ, Rade RadivojeviΔ-DuΕ‘an Vardarski, Trenko RujanoviΔ, Zafir PremΔeviΔ, Josif MihailoviΔ, Pavle BlaΕΎariΔ, Emilio MilutinoviΔ, Mihailo JosifoviΔ i BoΕ‘ko Virjanac. Krajem 1907. godine doΕ‘lo je do razmimoilaΕΎenja u ΔetniΔkom pokretu. Jedna grupa je htela da se akcijom rukovodi iz Beograda, a druga je bila za prvenstvo Skoplja. Centralni odbor je poslao kapetana Alimpija MarjanoviΔa. Godine 1908, u Turskoj se desila Mladoturska revolucija, Δije su voΔe propagirale jednakost svih stanovnika bez obzira na veru. Zbog toga, pod pritiskom velikih sila, doΕ‘lo je do obustave ΔetniΔke akcije β do raspuΕ‘tanja Δeta na terenu. U to vreme je doΕ‘lo do krize zbog aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske. PoΕ‘to se oΔekivao rat stvoreni su ΔetniΔki odredi i rasporeΔeni duΕΎ Drine. Njima su komandovali Vojislav TankosiΔ, Vojin PopoviΔ β Vuk i Jovan Babunski. Tada je stvorena i organizacija Narodna odbrana sa ciljem da prikuplja dobrovoljce i sredstva za pomoΔ Srbima u Bosni i Hercegovini, ali je ubrzo pod pritiskom evropskih sila, njena aktivnost morala da bude obustavljena a Srbija je bila primorana da prihvati aneksiju. U juΕΎnoj Srbiji i Makedoniji, Bugari i Albanci su ponovo poΔeli da vrΕ‘e nasilje nad Srbima. U to vreme ubijeni su i vojvode Micko KrstiΔ i Gligor SokoloviΔ. Stanje je bilo takvo da je 1911. godine ponovo poΔelo slanje Δeta i prenos oruΕΎja, da bi se ojaΔale lokalne Δete. Pred poΔetak Prvog balkanskog rata Gorski Ε‘tab je stavljen pod komandu Ε‘taba Prve armije. Δetnici na terenu su organizovani da bi izazivali pometnju u pozadini turske vojske.[traΕΎi se izvor] Na granici, Δete su okupljene u odrede pod komandom vojvoda BoΕΎina SimiΔa, Vojislava TankosiΔa i Vojina PopoviΔa β Vuka. Prve borbe i zauzimanje karaula izveli su Δetnici. KozjaΔki odred vojvode Vuka je uΔestvovao u Kumanovskoj bici i imao je ozbiljne gubitke. Prvi je stigao u srednje Povardarje i u Azotu (oblast izmeΔu Velesa i Prilepa) se spojio sa odredom Vasilija TrbiΔa. Prekovardarski odred je uΔestvovao u borbama izmeΔu Debra i KiΔeva, u okolini Ohrida i u Bitoljskoj bici. Nakon zavrΕ‘etka rata ΔetniΔki odredi iz Srbije su raspuΕ‘teni, a lokalne Δete su i dalje vodile borbe sa Albancima i bugarskim Δetama. Δetnici Vasilija TrbiΔa su imali znaΔajnu ulogu u guΕ‘enju pobune Albanaca 1913. godine na podruΔju Debra. ΔetniΔka zakletva βVo imja Oca i Sina i Svjatago Duha, Amin! Ja _____ zaklinjem se u Gospoda Boga u Gospoda Sina Isusa Hrista i Gospoda Duha Svetoga: Zaklinjem se u hleb ovaj, zaklinjem se u krst ovaj, zaklinjem se na noΕΎ ovaj i revolver, da Δu taΔno i svesno, bezuslovno ispunjavati sve naredbe Komiteta koje mi se budu dale, a koje idu u korist naΕ‘eg osloboΔenja i ujedinjenja sa Majkom Srbijom, a pod upravom Komiteta. Ako bi se namerno ogreΕ‘io o datu zakletvu, da me Bog, Krst, Ime, Slava i hleb kazne, a noΕΎ i revolver kaznu izvrΕ‘e. Amin!β ΔetniΔka zakletva prvi put je izgovorena u Beogradu 28. aprila 1904. godine. Komitet u zakletvi odnosi se na Srpski revolucionarni komitet koji je osnovan 1903. godine.[4] Novi krajevi posle Balkanskih ratova Koliko je Vlada Kraljevine polagala na pitanje bezbednosti u novim krajevima, moΕΎe se videti i po tome Ε‘to je pored vojske i policije odluΔila da formira i Δetiri bataljona dobrovoljaca Δetnika za ove krajeve. MiΕ‘ljenje je bilo da su ovi bataljoni neophodni, pa je odobreno Inspektoratu policije da izvrΕ‘i njihovu organizaciju. Tim povodom, naΔelnik Ε taba Vrhovne komande, Δeneral Ε½ivojin MiΕ‘iΔ je u Skoplju potpisao naredbu o obrazovanju Δetiri bataljona dobrovoljaca Δetnika sa privremenim sediΕ‘tima i to β Prvi bataljon u Sv. Nikoli (Kliseli), Drugi u PriΕ‘tini, TreΔi u ΔevΔeliji i Δetvrti u Negotinu na Vardaru. Bilo je predviΔeno da se popunjavanje ovih bataljona vrΕ‘i iz redova stanovniΕ‘tva novih krajeva. Pored bivΕ‘ih Δetnika hriΕ‘Δana iz ovih okruga, bilo je predviΔeno da se u dobrovoljaΔke bataljone primaju prvenstveno Turci i Arnauti koji su sluΕΎili u turskoj vojsci, tako Ε‘to bi zadrΕΎali Δinove koje su imali. U ove bataljone su mogli biti primljeni Δak i bivΕ‘i turski oficiri, ukoliko su za tako neΕ‘to izrazili ΕΎelju. Svi primljeni dobrovoljci su bili obavezni da poloΕΎe zakletvu kralju Petru po obredima dotiΔne veroispovesti, posle Δega su potpadali pod zaΕ‘titu srpskih vojnih zakona i Uredbe o vojnoj disciplini.[5] Δetnici u Prvom svetskom ratu Δeta Stojana VukoviΔa. Snimio ArΔibald Rajs Pred Prvi svetski rat Δetnici su rasporeΔeni u Δetiri odreda: Zlatiborski, pod komandom Koste TodoroviΔa, Jadarski, pod komandom Vojina PopoviΔa, RudniΔki, pod komandom Vojislava TankosiΔa i GornjaΔki, pod komandom Velimira VemiΔa. Namenjena im je uloga komandosa. Nastupali su kao prethodnica, a u odstupanju su ostajali u neprijateljskoj pozadini. UΔestvovali su u svim znaΔajnim bitkama do proterivanja neprijatelja i osloboΔenja Beograda 1914. godine. Pojedine Δete su delovale 1914. godine u borbama u istoΔnoj Bosni i doprle u blizinu Sarajeva. ΔetniΔki odredi su imali velike gubitke pa su preostali Δetnici stavljeni pod komandu vojvode Vuka, poΔetkom 1915. godine. U septembru iste godine ovaj odred je upuΔen na granicu gde je vodio borbe sa Bugarima. Posle sloma, odred se sa srpskom vojskom povukao preko Albanije na Krf. PoΕ‘to je bio sveden na 450 boraca, odred je popunjen dobrovoljcima i upuΔen na Solunski front. U borbama na Sivoj steni i GruniΕ‘tu odred je desetkovan, a vojvoda Vuk je poginuo. PreΕΎiveli Δetnici su posle toga rasporeΔeni u operativne jedinice. Pored ovih odreda, postojale su i neke manje ΔetniΔke formacije meΔu kojima i jedinice Jovana Babunskog i Cene MarkoviΔa, koje su 1917. godine stavljene na raspolaganje francuskoj vojsci na Solunskom frontu. Posle okupacije u Crnoj Gori su formirane manje ΔetniΔke grupe. Delovale su samostalno i nepovezano. Na jugu Crne Gore nisu uspele da se odrΕΎe, kao na severu u teΕ‘ko prohodnim planinama. Na kraju rata razvile su ozbiljnu akciju i razoruΕΎale su viΕ‘e austrougarskih jedinica. Na teritoriji Srbije je takoΔe ostao jedan broj Δetnika i vojnih obveznika koji su, organizovani u manje ili veΔe grupe, pruΕΎali otpor austrougarskoj vojsci. To je najviΕ‘e doΕ‘lo do izraΕΎaja u Toplici, Jablanici i Pustoj Reci. Krajem 1916. godine, posle ulaska Rumunije u rat, sa Solunskog fronta je po nareΔenju Vrhovne komande, poslat u Toplicu vojvoda Kosta PeΔanac da organizuje ΔetniΔke jedinice koje bi u trenutku proboja fronta otpoΔele akcije protiv okupatora. U isto vreme, njegov zadatak je bio da spreΔi prevremene akcije. Stanje je bilo takvo da je narod ΕΎeleo ustanak, oΔekujuΔi skori dolazak srpske vojske. PeΔanac je naiΕ‘ao na veΔ dobro organizovane jedinice, od kojih je najbolji bio odred pod komandom Koste VojinoviΔa. Do ustanka je doΕ‘lo nakon odluke Bugarske da izvrΕ‘i prisilnu mobilizaciju na jugu Srbije.[6][7][8] PeΔanac se protivio otvorenom ustanku jer je oΔekivao odmazdu, pa je zato smatrao da treba organizovati manje akcije. Ipak, pod uticajem ostalih, 21. i 22. februara 1917. doneta je odluka o poΔetku ustanka, Ε‘to je na kraju prihvatio i sam PeΔanac. VoΔe ustanka su, pored PeΔanca, bili i vojvoda Kosta VojinoviΔ, braΔa ToΕ‘ko i Milinko VlahoviΔ, pop Dimitrije DimitrijeviΔ, Jovan RadoviΔ i ΔetovoΔa Milan DeΔanski. Za nekoliko dana su osloboΔeni KurΕ‘umlija, Prokuplje, Lebane, Blace i Vlasotince, i doΕ‘lo se nadomak NiΕ‘a i Leskovca. Ustanika je bilo izmeΔu 13.000 i 15000, naoruΕΎanih uglavnom puΕ‘kama. Okupacione snage su protiv Δetnika morali da angaΕΎuju tri redovne divizije povuΔene sa fronta, bugarske komitske Δete, avijaciju i svu policiju, ukupno oko 52000 ljudi, odliΔno naoruΕΎanih[traΕΎi se izvor]. I pored jakog otpora doΕ‘lo je do sloma ustanka krajem marta 1917. Ipak, sa pruΕΎanjem otpora je nastavljeno sve do kraja 1917. godine. Treba napomenuti da je u toku guΕ‘enja ustanka vrΕ‘en neviΔen teror od strane okupatora[9], tako da su ΕΎrtve procenjene na 20000 ljudi.[10] NajduΕΎe se odrΕΎao odred vojvode Koste VojinoviΔa. Njegovi ljudi su pruΕΎali otpor sve do 23. decembra 1917. godine, odnosno vojvodine smrti. U vreme pribliΕΎavanja srpske i savezniΔke vojske, posle proboja Solunskog fronta, ΔetniΔki pokret je ponovo ojaΔao i uΔestvovao u osloboΔenju, tako da su neke veΔe garnizone (PeΔ, NikΕ‘iΔ) zauzeli upravo Δetnici. TopliΔki ustanak Glavni Δlanak: TopliΔki ustanak U vreme povlaΔenja, u jesen 1915. godine, mnogo srpskih vojnika ostalo je iza neprijateljskog fronta. Oni nisu bili obuΔeni da stvaraju organizaciju. Jedino su mogli da deluju primerom, kao usamljeni odmetnici. Jedan od njih, Kosta VojinoviΔ, postaΔe voΔa gerile. Odred koji je on formirao snaΕΎno je uticao na stanovniΕ‘tvo i glas o njemu brzo se prenosio. Postao je sabirno srediΕ‘te za mnoge ljude. MreΕΎa otpora sve viΕ‘e se Ε‘irila i krajem 1916. godine, zahvatila je juΕΎne krajeve austrougarskog i bugarskog okupacionog podruΔja u Srbiji. Dolaskom izaslanika vrhovne komande Koste PeΔanca krajem 1916. godine, ustaniΔki pokret se Ε‘iri. Na sastanku u ObiliΔu, kod Bojnika, ustaniΔke voΔe donele su i odluku da se 11. februara 1917. godine objavi proklamacija o dizanju oruΕΎanog ustanka protiv bugarsko-austrougarske okupacije. PoΔetkom 1917. godine, komitskim (ΔetniΔkim) odredima obuhvaΔen je prostor oko reka Jablanice, Toplice i Puste Reke. Sve viΕ‘e se priΔa o podizanju ustanka. U narodu se razgorela nada o pobuni, mada je gerilskim voΔama bilo jasno da je neki veΔi uspeh nemoguΔe ostvariti. Tek stasali mladiΔi prosto su se slivali u Ε‘ume. Prvi veliki sukob odigrao se u blizini sela BlaΕΎeva, na Kopaoniku. Komite pod komandom Koste VojinoviΔa sukobljavaju se sa jednom austrougarskom patrolom iz KruΕ‘evca. Komitovanje je uzimalo sve viΕ‘e maha, a posebno kada je bugarska Vlada, poΔetkom februara 1917. godine, naredila mobilizaciju srpskih mladiΔa u bugarsku vojsku. To je izazvalo otvorenu pobunu. Pod pritiskom naroda, gerilske voΔe 24. februara pokreΔu ustanak koji se Ε‘iri na sve strane. Ustanici su oslobodili KurΕ‘umliju, Prokuplje, Lebane, celu Pustu Reku (Bojnik sa okolinom), deo niΕ‘kog, vranjskog i raΕ‘kog okruga. Odmah se pokazalo da nema dovoljno oruΕΎja za opremanje iole veΔe ustaniΔke vojske. Okupator u pobunjenu Toplicu i Jablanicu Ε‘alje tri divizije, koje su ustanak surovo uguΕ‘ile. Spaljivana su sela i od prekih sudova izricane smrtne presude (samo u selu Razbojni ubijeno je oko 2.000 ljudi). U martu je ustanak uguΕ‘en, Kosta VojinoviΔ je poginuo, a Kosta PeΔanac je nastavio Δetovanje, provalivΕ‘i do Bosilegrada (tada u Bugarskoj), koga je spalio. U ovom ustanku nastradalo je oko 20.000 srpskih civila. MeΔuratni period Δetnici na paradi u Beogradu 1920. Δetnici su se pri stvaranju Kraljevine SHS drΕΎave pojavili kao jedna od vodeΔih srpskih patriotskih grupacija.[11] ΔetniΔki veterani su 1921. godine osnovali UdruΕΎenje Δetnika za slobodu i Δast otadΕΎbine, Δiji je cilj bilo Ε‘irenje patriotskih ideja i pruΕΎanje pomoΔi udovicama i siroΔadi palih Δetnika.[11] ΔetniΔka udruΕΎenja predstavljala su se kao organizacije bez stranaΔkog obeleΕΎja, mada su se faktiΔki nalazila u stranaΔkoj sluΕΎbi.[12] UdruΕΎenje Δetnika za slobodu i Δast otadΕΎbine je bilo pod uticajem Demokratske stranke, pa je rivalska Radikalna stranka poΔela osnivati suparniΔke organizacije.[11] Proradikalski, velikosrpski Δlanovi su se otcepili su se od matiΔnog udruΕΎenja i 1924. osnovali Β»UdruΕΎenje srpskih Δetnika za Kralja i OtadΕΎbinuΒ« i Β»UdruΕΎenje srpskih Δetnika Petar MrkonjiΔΒ«.[13][12] Te dve organizacije su se 1925. ujedinile u Β»UdruΕΎenje srpskih Δetnika Petar MrkonjiΔ za Kralja i OtadΕΎbinuΒ«. VoΔa tog udruΕΎenja sve do 1928. bio je PuniΕ‘a RaΔiΔ. UdruΕΎenje Β»Petar MrkonjiΔΒ« muΔile su razmirice u voΔstvu i prestalo je sa radom oko 1928, da bi 1929, nakon zavoΔenja Ε estojanuarske diktature bilo raspuΕ‘teno.[13] Osim prema simpatija za Demokratsku ili Radikalnu stranku, vodeΔi Δetnici su se delili i po tome da li su simpatisali Crnu ili Belu ruku. To je podsticalo ΕΎestoku politiΔku borbu za vlast u obe frakcije. Od 1929. do 1932. predsednik ΔetniΔkog udruΕΎenja bio je Ilija TrifunoviΔ-BirΔanin, a 1934. predsednik udruΕΎenja je postao Kosta PeΔanac. PeΔanac je teΕΎio Ε‘irenju organizacije, ali se primanju novog Δlanstva odupirali ΔetniΔki veterani, jer su se novi Δlanovi u ΔetniΔka udruΕΎenja ukljuΔivali iz koristoljublja. Stoga su TrifunoviΔ-BirΔanin i drugi ΔetniΔki veterani osnovali suparniΔko UdruΕΎenje starih Δetnika, koje nikada nije postalo ozbiljan rival udruΕΎenju iz kojeg je poticalo.[13] Nasuprot tome, udruΕΎenje koje je vodio PeΔanac Ε‘irilo se na veliko: 1938. imalo je prema godiΕ‘njem izveΕ‘taju viΕ‘e od hiljadu odbora po celoj zemlji sa oko petsto hiljada Δlanova, od ljudi iz srpskog malograΔanstva i seljaΕ‘tva. UdruΕΎenje nikada nije ukljuΔivala veΔi broj intelektualaca, i delomiΔno zahvaljujuΔi tome nikad nije bilo u stanju razviti sopstveni politiΔki privlaΔan program.[13] UdruΕΎenja Δetnika su 1920-ih godina svoju ideologiju posuΔivali od Organizacije jugoslovenskih nacionalista ili radikalske Srpske nacionalistiΔke omladine. Zbog svoje vezanosti za reΕΎim, udruΕΎenja Δetnika su takoΔe postala poznata zbog svojih antidemokratskih, antiliberalnih i antikomunistiΔkih stavova.[14] UdruΕΎenja Δetnika su u suΕ‘tini su bili pomoΔna, poluvojna snaga reΕΎima i njegovog prinudnog aparata (vojske, ΕΎandarmerije, policije) za razraΔunavanje sa politiΔkim protivnicima velikosrpske, odnosno integralne jugoslovenske ideologije. Δetnici su sluΕΎili za borbu protiv probugarskih komita, protiv Ε‘trajkaΔa i demonstranata i za rasturanje politiΔkih zborova uoΔi izbora.[12] MeΔutim, kako je rukovodstvo organizacije bilo skoro uvek korumpirano, a deo Δlanstva uΔlanjen iz koristoljublja nije ni u kom pogledu bio odan idealima i ciljevima organizacije, pa njen uticaj nije nikad bio srazmeran brojnosti Δlanstva.[14] Δetnici u Drugom svetskom ratu Teritorija pod kontrolom Jugoslovenske vojske u otadΕΎbini (JVuO) 1942. godine (`MihailoviΔevo ostrvo slobode`), prema magazinu Tajm, jul 1942. Glavni Δlanak: Jugoslovenska vojska u otadΕΎbini Brzim slomom Kraljevine Jugoslavije, sile Osovine komadaju podruΔje Kraljevine Jugoslavije na manja podruΔja s direktnom upravom dodeljenom raznim saveznicima (MaΔarskoj, Bugarskoj, Rumuniji, Italiji); stvaraju se nove drΕΎave poput Nezavisne DrΕΎave Hrvatske i Nezavisna DrΕΎava Makedonija, ili se ustoliΔuju kolaboracijske vlade u Sloveniji, Srbiji i Crnoj Gori. Razbijenost srpskog etniΔkog prostora je pruΕΎila okupatorima moguΔnost za brΕΎe napredovanje i osvajanje vlasti. NajteΕΎa situacija za srpski narod je bila u onim zemljama koje su uΕ‘le u marionetsku tvorevinu Nezavisnu DrΕΎavu Hrvatsku. U tim krajevima, ustaΕ‘e otvoreno pomaΕΎu okupatoru i poΔinju sistematski genocid na srpskim ΕΎivljem. Dana 11. maja 1941. godine na Ravnoj Gori nastaje Komanda ΔetniΔkih odreda Jugoslovenske vojske na Δelu sa pukovnikom Dragoljubom MihailoviΔem. Ljudi koji su upuΔivani na odreΔen teren davali su instrukcije i organizovali narod. ΔetniΔka vojna organizacija je na poΔetku bila zasnovana defanzivnom stavu prema okupatoru, teritorijalnoj strukturi i decentralizaciji Ε‘to je izazvala slabost pokreta i nedisciplinu.[15] Δetnici Dragoljuba MihailoviΔa su imali veliki doprinos u razbijanju jedinstvenog ustaniΔkog fronta, Ε‘to je za vrhunac imalo napad na partizane unutar osloboΔene teritorije, u vreme kada i Nemci vrΕ‘e ofanzivu na UΕΎiΔku republiku. Nakon prelaska glavnine partizanskih snaga iz Srbije i Crne Gore u Bosnu Δetnici su uzeli uΔeΕ‘Δe u otvorenoj kolaboraciji i napadima na partizane. Deo ΔetniΔkih komandanata nakon prvih sukoba sa Nemcima i NDH sklapa ugovore sa NDH i okupatorom. Cilj ovih ugovora je bio smanjivanje represalija izazvanih napadima na Nemce i jedinice NDH, pa oni uglavnom imaju i klauzule koje je trebalo to da obezbede. Osim ovog cilja razlog za saradnju je naravno bila i borba protiv ideoloΕ‘kih protivnika β partizana[16]. Tako su sa Italijanima saraΔivali Δetnici pod komandom MomΔila ΔujiΔa, Dobroslava JevΔeviΔa, Ilije TrifunoviΔa-BirΔanina, Baja StaniΕ‘iΔa, Petra BaΔoviΔa i Pavla ΔuriΕ‘iΔa.[17] Sa predstavnicima NDH sporazume su potpisivali UroΕ‘ DrenoviΔ, Lazar TeΕ‘anoviΔ, Rade RadiΔ[18] i drugi. Sa Nemcima je joΕ‘ od avgusta 1941. otvoreno saraΔivao Kosta PeΔanac, a od kraja 1943. i Δetnici DraΕΎe MihailoviΔa su poΔeli da sklapaju sporazume o nenapadanju sa Nemcima, da dobijaju oruΕΎje i uΔestvuju u zajedniΔkim akcijama protiv partizana (mada su sebe i dalje smatrali Δlanovima antihitlerovske koalicije). Krajevi gde su Δetnici bili nadmoΔni u velikoj meri uspeli da saΔuvaju stanovniΕ‘tvo (Kninska krajina, planina Ozren). MeΔutim, ova politika saradnje omoguΔila je koncentraciju okupatorskih i kvislinΕ‘kih snaga na drugim podruΔjima koje su bili pod uticajem partizana (Kozara, GrmeΔ), koji su pretrpeli teΕ‘ka stradanja od Nemaca i NDH uz ΔetniΔku pasivnost i pa Δak i delimiΔnu saradnju. Oba pokreta otpora su pokazivala izrazitu netrpeljivost jedan prema drugom, pa se posle sloma ustanka u Srbiji 1941. godine i masovnih represalija rukovodstvo ΔetniΔkog pokreta odluΔuje da promeni strategiju. S obzirom da je partizane smatralo produΕΎenom rukom Staljina i Kominterne koji bespotrebno izazivaju represalije bez izgleda na ozbiljniji uspeh, donosi se odluka da se deo jedinica legalizuje kao DobrovoljaΔka antikomunistiΔka milicija na podruΔjima pod italijanskom kontrolom, dok se u Srbiji infiltriraju u NediΔeve jedinice. Na ovaj naΔin se htelo da se postignu dva cilja, da se uz pomoΔ okupatora uklone partizani kao glavni takmac i da se okupirana podruΔja pacifikuju do povoljnog trenutka kada treba okrenuti oruΕΎje na okupatora. Ovakva politika nije mogla da prevari okupacione snage pa se sve svelo na βljubav iz koristiβ. Italijani koji su bili vojno slabiji su radije pristajali na ovu saradnju, dok je sa Nemcima ova saradnja teΕΎe funkcionisala. Hitler u svom pismu Musoliniju od 16. februara 1943 navodi sledeΔe: Situacija na Balkanu, DuΔe, me veoma brine. Koliko god bilo korisno okrenuti suprotstavljene snage jedne protiv drugih, mislim da je veoma opasno sve dok su obe strane... bezuslovno sloΕΎne oko jedne stvari...: svoje bezgraniΔne mrΕΎnje prema Italiji i NemaΔkoj... OseΔam posebnu opasnost, DuΔe... u naΔinu na koji se razvija MihailoviΔev pokret. Velika koliΔina poverljivih i dobro obraΔenih podataka koje posedujem jasno otkriva da taj pokret, koji je valjano organizovan i energiΔno voΔen sa politiΔke taΔke glediΕ‘ta, samo Δeka trenutak u kome Δe se okrenuti protiv nas... MihailoviΔ Δeka da dobije oruΕΎje i namirnice radi realizacije ovih planova praveΔi se da pomaΕΎe naΕ‘im trupama... Razum me poziva, DuΔe, da i tebe upozorim na dalji razvoj takve politike...[19] Do kraja 1943. god je i pored povremene saradnje protiv partizana dolazilo do sukoba sa Nemcima Ε‘to je opet izazivalo teΕ‘ke represalije nad simpatizerima ΔetniΔkog pokreta.[20] Godine 1943. u Teheranu na konferenciji trojice odluΔeno je da se MihailoviΔ odbaci kao saveznik zbog kolaboracije sa silama Osovine, NDH i NediΔevim reΕΎimom, te istovremeno Saveznici zvaniΔno priznaju partizane kao savezniΔku vojsku. NapuΕ‘teni od saveznika koji su prepustili Jugoslaviju konkurentskom pokretu otpora Δetnici ulaze u otvorenu saradnju sa Nemcima u pokuΕ‘aju da zaustave prodor partizana u Srbiju. Deo Δetnika MomΔila ΔujiΔa i Dobroslava JevΔeviΔa se zajedno sa Nemcima povukao u Sloveniju. Na kraju rata je deo ΔetniΔkih jedinica koji nije iskoristio amnestiju i stupio u partizanske jedinice stradao od partizana, jedan deo od ustaΕ‘a, deo je preΕ‘ao u Italiju, a znaΔajan broj onih koji su uspeli da se povuku u Austriju su Englezi vratili u Jugoslaviju gde je veliki deo ubijen za vreme i neposredno posle rata bez suΔenja.[21] Raspad Jugoslavije Glavni Δlanak: Raspad Jugoslavije PolitiΔari kao Ε‘to su Vuk DraΕ‘koviΔ i Vojislav Ε eΕ‘elj su organizovali paravojne jedinice tokom ratova na teritoriji bivΕ‘e SFRJ i traΕΎili da Srbi koriste silu da bi reΕ‘ili nacionalistiΔke tenzije u Jugoslaviji i da bi osigurali da teritorije koje su naseljavali Srbi u drugim jugoslovenskim republikama ostanu sa Srbijom. Tokom jugoslovenskih ratova tokom raspada Jugoslavije, mnoge srpske paravojne jedinice su nazivale sebe Δetnicima, a Hrvati i Muslimani (kasnije BoΕ‘njaci) su Δesto u svojoj propagandi koristili ovaj izraz da diskredituju bilo svaku srpsku oruΕΎanu jedinicu, bilo regularnu ili paravojnu.[traΕΎi se izvor] Srpski istoriΔar Milan St. ProtiΔ smatra da se pojam Δetnici neopravdano vezuje za JNA i ostale paravojne formacije prilikom raspada SFRJ. Po njegovim reΔima, ta vojska je iskljuΔivo partizanska i komunistiΔka i nema veze za pravim Δetnicima odnosno draΕΎinovcima, kako su pripadnici sami sebe zvali.[22] Zanimljivosti Strip `Black Cat No 1β U SAD 1943. izdane su poΕ‘tanske marke s likom DraΕΎe MihailoviΔa, u seriji poΕ‘tanskih maraka o okupiranim zemljama. TakoΔe u SAD za vreme Drugog svetskog rata su vodeΔi izdavaΔi stripova izdavali priΔe o Δetnicima: DC Comics: Master Comics, no. 36 (Feb. 1943): `Liberty for the Chetniks` (Captain Marvel Jr.) Timely (kasnije Marvel): Kid Komics #3 (Sept. 1943) Black Cat No 1 (neobjavljen) 7. sept. 1945. Snimljen je i holivudski film `Chetniks! The Fighting Guerrillas` (1943) kojeg je reΕΎirao Luis King. Galerija Milan A. JovanoviΔ Guloveza iz Ravnog dela. Fotografija pripada fondu Δetnika Narodnog muzeja u Leskovcu. Milan A. JovanoviΔ Guloveza iz Ravnog dela. Fotografija pripada fondu Δetnika Narodnog muzeja u Leskovcu. Stajko I. NikoliΔ, Rosa I. NikoliΔ i Velimir CvetkoviΔ, 22. februar 1944. godine. Fotografija pripada fondu Δetnika Narodnog muzeja u Leskovcu. Stajko I. NikoliΔ, Rosa I. NikoliΔ i Velimir CvetkoviΔ, 22. februar 1944. godine. Fotografija pripada fondu Δetnika Narodnog muzeja u Leskovcu. Nikola TakoviΔ, bivΕ‘i ΕΎandarm. 20. januar 1948. godine. Fotografija pripada fondu Δetnika Narodnog muzeja u Leskovcu. Nikola TakoviΔ, bivΕ‘i ΕΎandarm. 20. januar 1948. godine. Fotografija pripada fondu Δetnika Narodnog muzeja u Leskovcu. Tags: Δetnici ΔetniΔki pokret DraΕΎa MihajloviΔ
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Kao na slikama Retko u ponudi UdruΕΎenje Δetnika Novi Sad 1938 Kraljevina Jugoslavija Pod terminom Δetnici (od reΔi Δeta, Δetovanje) do kraja 19. veka su se podrazumevali gerilski borci svrstani u male borbene jedinice β Δete. U srpskim pesmama Δesto se za hajduke i uskoke koristi termin Δetnik. Od kraja 19. veka za pripadnike dobrovoljaΔkih srpskih formacija koje su nastale krajem 19. veka i koje su organizovale i pomagale vlasti u Srbiji u cilju slabljenja turske moΔi na Balkanu vezuje se naziv Δetnik. Paralelno s terminom Δetnik, do Prvog balkanskog rata figurira i izraz komita kao termin za pripadnika revolucionarnog-ΔetniΔkog komiteta. Izraz βkomitaβ je primljen od pripadnika UnutraΕ‘nje makedonske revolucionarne organizacije i od Δlanova srpske ΔetniΔke organizacije, dok su se grΔki revolucionari-gerilci nazivali andartima.[1] U Drugom svetskom ratu naziv Δetnici se odnosi i na ostatke vojske Kraljevine Jugoslavije koje je reorganizovao Dragoljub MihailoviΔ, a Δije je zvaniΔno ime bilo Jugoslovenska vojska u otadΕΎbini, kao i za borce Koste PeΔanca. Poreklo Glavni Δlanak: Komiti Na Balkanu su ΔetniΔku akciju prvi otpoΔeli Bugari. Godine 1893, i 1894. u Solunu osnovana je UnutraΕ‘nja makedonska revolucionarna organizacija (VMRO) s ciljem da oruΕΎanom gerilskom rukom obezbedi Bugarskoj prisajedinjenje Makedonije i Trakije. GrΔki Δetnici, andarti, delovali su u spornim slovensko-grΔkim oblastima protiv Δeta bugarskih organizacija od 1902.[2] Srpski Δetnici ili komite su prvobitno, od 1903. svoje akcije usmeravali na zaΕ‘titu Srba u Osmanskom carstvu od terora muslimanskih bandi i Δeta VMROa. Na poΔetku Balkanskih ratova postojalo je 110 bugarskih (VMRO), 108 grΔkih, 30 srpskih i 5 vlaΕ‘kih odreda. Oni su podrΕΎavali svoje strane u turskoj pozadini u Prvom balkanskom ratu. Komitske borbe u Makedoniji Glavni Δlanci: Borba za Makedoniju i UnutraΕ‘nja makedonska revolucionarna organizacija Δetnici u Makedoniji Od ukidanja PeΔke patrijarΕ‘ije svi pravoslavci su bili podreΔeni Carigradskoj patrijarΕ‘iji koja je zastupala grΔke interese, negirajuΔi postojanje drugih nacija pod svojom upravom, Ε‘to u velikoj meri izaziva revolt balkanskih Slovena, u prvom redu Srba i Bugara. Godine 1872, bugarska crkva dobija samostalnost i poΔinje sa osnivanjem Ε‘kola, crkvenih opΕ‘tina i biblioteka. Oni koji nisu hteli da prihvate ova nastojanja, ostajali su pod upravom carigradske patrijarΕ‘ije. Srbija 1885. godine poΔinje sa prosvetnom i kulturnom akcijom, u isto vreme traΕΎeΔi da se postavljaju srpske vladike u krajevima gde su Srbi veΔina. Tome su se Grci ΕΎestoko protivili. Za to vreme, Bugari, poΕ‘to su imali nacionalnu crkvu koja je osnivala Ε‘kole, ostvaruju svoj uticaj, naroΔito u gradovima. Da bi pojaΔali svoj uticaj Bugari se odluΔuju na oruΕΎanu akciju. PoΔinju da Ε‘alju Δete u Makedoniju i Staru Srbiju i diΕΎu bunu u oblasti Strume. Pripadnici ovih Δeta kasnije se nazivaju komitama. Jedna grupa osniva organizaciju VMRO sa ciljem da se izbori za autonomiju Makedonije. Δitavu teritoriju dele na rejone kojima su na Δelo postavljali vojvode. Ljudstvo je organizovano po desetinama na taj naΔin da nijedan komita nije znao imena ostalih devet. U poΔetku u ovu organizaciju ulaze i mnogi Srbi Δiji je cilj bio osloboΔenje od Turske. Kasnije, glavni uticaj u ovoj organizaciji preuzima Vrhovni komitet sastavljen od visokih bugarskih oficira, Δiji je cilj bio prikljuΔenje Makedonije Bugarskoj. Zbog toga sve viΕ‘e dolazi do sukoba izmeΔu Srba i Bugara. Bugari sve viΕ‘e pritiskaju Srbe kako bi ih naveli da napuste carigradsku patrijarΕ‘iju i prikljuΔe se njihovoj crkvi Δesto koristeΔi ubistva kao metod ubeΔivanja. Na udaru su bili naroΔito sveΕ‘tenici, uΔitelji i Ε‘kolski nastojnici. Od 1897. do 1903. godine takve akcije ne daju oΔekivani uspeh. VMRO je zato ΕΎelela akciju koja Δe privuΔi paΕΎnju Evrope i ubrzati ostvarenje ciljeva. Zato na Svetog Iliju 1903. godine diΕΎu ustanak u KruΕ‘evu (tzv. Ilindanski ustanak) gde su veΔinu stanovniΕ‘tva Δinili Vlasi. Zbog loΕ‘e organizacije ustanak je propao, a najviΕ‘e je stradalo lokalno stanovniΕ‘tvo, dok su se Δete iz Bugarske povukle. Tada je poΔeo joΕ‘ veΔi teror Bugara prema Srbima Ε‘to je navelo Srbe da se sami organizuju. Srpski komiti u Makedoniji VeleΕ‘ki vojvoda Jovan Babunski Prva srpska Δeta je formirana u Beogradu 29. maja 1903, imala je 8 Δetnika, a komandant je bio Ilija Slave, Srbin iz Makedonije. U septembru 1903. godine osnovana je u Beogradu Β«Srpska revolucionarna organizacijaΒ» i njen Centralni odbor. Za predsednika je izabran dr Milorad GoΔevac, a za Δlanove Vasa JovanoviΔ, Luka ΔeloviΔ, general Jovan AtanackoviΔ, Ljubomir DavidoviΔ, Golub JaniΔ i akademik Ljubomir StojanoviΔ.[3] Kasnije im se prikljuΔio kapetan Ε½ivojin RafajloviΔ iz Vranja, koji je do tada samostalno organizovao prebacivanje naoruΕΎanih ljudi u Staru Srbiju. U to vreme, zbog sve veΔeg nasilja VMRO-a, Srbi u Staroj Srbiji i Makedoniji su se i samostalno organizovali. Micko KrstiΔ u PoreΔu, ΔiΔa Pavle MladenoviΔ i Jovan StanojkoviΔ-Dovezenski u Kumanovskoj kazi osnovali su Δete u svojim krajevima i prvi pruΕΎili organizovani otpor Bugarima. Δeta vojvode Krste KovaΔeviΔa 1905. U Skoplju 1905. godine Srbi stvaraju udruΕΎenje Srpska odbrana koje je poΔelo sa organizovanjem Δeta na terenu, najpre sastavljenih od meΕ‘tana koji su bili pod uticajem viΔenijih ljudi i uΔitelja, a kasnije su Δete formirane i u Srbiji i prebacivane preko granice. Δete su bile razliΔite jaΔine, a voΔa je imao titulu vojvode. Formirana su dva Gorska Ε‘taba za teritorije istoΔno i zapadno od Vardara. U poΔetku je to viΕ‘e bila stvar privatne inicijative, jer zvaniΔno Srbija nije podrΕΎavala ovu akciju zbog protivljenja velikih sila. Kasnije, sve jaΔi je bio uticaj srpskih oficira, a od 1905. godine rukovoΔenje je preuzelo Ministarstvo inostranih poslova. Do 1907. godine Srbi su stvorili dobru vojnu organizaciju[traΕΎi se izvor], Δija je najveΔa aktivnost bila izraΕΎena na podruΔju Skopskog i Bitoljskog vilajeta. U viΕ‘e borbi Δetnici su uspeli da potisnu bugarske Δete, tako da su ovi zadrΕΎali uporiΕ‘ta uglavnom u gradovima, jer tamo zbog prisustva turske vojske nije smelo da bude oruΕΎanih sukoba. Ipak, odigralo se i viΕ‘e borbi sa turskom vojskom i naoruΕΎanim grupama Albanaca, tako da su srpske Δete i pored velikih ΕΎrtava[traΕΎi se izvor], uspele da stave pod kontrolu veΔi deo teritorije danaΕ‘nje Makedonije[traΕΎi se izvor]. U ovim borbama istaklo se viΕ‘e vojvoda. MeΔu njima najpoznatiji su bili: Micko KrstiΔ, Jovan Babunski, Gligor SokoloviΔ, Vasilije TrbiΔ, Jovan DolgaΔ, AnΔelko AleksiΔ, Krsta TrgoviΕ‘ki, Ilija JovanoviΔ β PΔinjski, Lazar KujundΕΎiΔ, Savatije MiloΕ‘eviΔ, Kosta PeΔanac, VanΔel DimitrijeviΔ, Todor KrstiΔ-Algunjski, Sreten RajkoviΔ-RudniΔki, ΔorΔe RistiΔ SkopljanΔe, Vojin PopoviΔ β Vuk, Vojislav TankosiΔ, Cene MarkoviΔ, Rade RadivojeviΔ-DuΕ‘an Vardarski, Trenko RujanoviΔ, Zafir PremΔeviΔ, Josif MihailoviΔ, Pavle BlaΕΎariΔ, Emilio MilutinoviΔ, Mihailo JosifoviΔ i BoΕ‘ko Virjanac. Krajem 1907. godine doΕ‘lo je do razmimoilaΕΎenja u ΔetniΔkom pokretu. Jedna grupa je htela da se akcijom rukovodi iz Beograda, a druga je bila za prvenstvo Skoplja. Centralni odbor je poslao kapetana Alimpija MarjanoviΔa. Godine 1908, u Turskoj se desila Mladoturska revolucija, Δije su voΔe propagirale jednakost svih stanovnika bez obzira na veru. Zbog toga, pod pritiskom velikih sila, doΕ‘lo je do obustave ΔetniΔke akcije β do raspuΕ‘tanja Δeta na terenu. U to vreme je doΕ‘lo do krize zbog aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske. PoΕ‘to se oΔekivao rat stvoreni su ΔetniΔki odredi i rasporeΔeni duΕΎ Drine. Njima su komandovali Vojislav TankosiΔ, Vojin PopoviΔ β Vuk i Jovan Babunski. Tada je stvorena i organizacija Narodna odbrana sa ciljem da prikuplja dobrovoljce i sredstva za pomoΔ Srbima u Bosni i Hercegovini, ali je ubrzo pod pritiskom evropskih sila, njena aktivnost morala da bude obustavljena a Srbija je bila primorana da prihvati aneksiju. U juΕΎnoj Srbiji i Makedoniji, Bugari i Albanci su ponovo poΔeli da vrΕ‘e nasilje nad Srbima. U to vreme ubijeni su i vojvode Micko KrstiΔ i Gligor SokoloviΔ. Stanje je bilo takvo da je 1911. godine ponovo poΔelo slanje Δeta i prenos oruΕΎja, da bi se ojaΔale lokalne Δete. Pred poΔetak Prvog balkanskog rata Gorski Ε‘tab je stavljen pod komandu Ε‘taba Prve armije. Δetnici na terenu su organizovani da bi izazivali pometnju u pozadini turske vojske.[traΕΎi se izvor] Na granici, Δete su okupljene u odrede pod komandom vojvoda BoΕΎina SimiΔa, Vojislava TankosiΔa i Vojina PopoviΔa β Vuka. Prve borbe i zauzimanje karaula izveli su Δetnici. KozjaΔki odred vojvode Vuka je uΔestvovao u Kumanovskoj bici i imao je ozbiljne gubitke. Prvi je stigao u srednje Povardarje i u Azotu (oblast izmeΔu Velesa i Prilepa) se spojio sa odredom Vasilija TrbiΔa. Prekovardarski odred je uΔestvovao u borbama izmeΔu Debra i KiΔeva, u okolini Ohrida i u Bitoljskoj bici. Nakon zavrΕ‘etka rata ΔetniΔki odredi iz Srbije su raspuΕ‘teni, a lokalne Δete su i dalje vodile borbe sa Albancima i bugarskim Δetama. Δetnici Vasilija TrbiΔa su imali znaΔajnu ulogu u guΕ‘enju pobune Albanaca 1913. godine na podruΔju Debra. ΔetniΔka zakletva βVo imja Oca i Sina i Svjatago Duha, Amin! Ja _____ zaklinjem se u Gospoda Boga u Gospoda Sina Isusa Hrista i Gospoda Duha Svetoga: Zaklinjem se u hleb ovaj, zaklinjem se u krst ovaj, zaklinjem se na noΕΎ ovaj i revolver, da Δu taΔno i svesno, bezuslovno ispunjavati sve naredbe Komiteta koje mi se budu dale, a koje idu u korist naΕ‘eg osloboΔenja i ujedinjenja sa Majkom Srbijom, a pod upravom Komiteta. Ako bi se namerno ogreΕ‘io o datu zakletvu, da me Bog, Krst, Ime, Slava i hleb kazne, a noΕΎ i revolver kaznu izvrΕ‘e. Amin!β ΔetniΔka zakletva prvi put je izgovorena u Beogradu 28. aprila 1904. godine. Komitet u zakletvi odnosi se na Srpski revolucionarni komitet koji je osnovan 1903. godine.[4] Novi krajevi posle Balkanskih ratova Koliko je Vlada Kraljevine polagala na pitanje bezbednosti u novim krajevima, moΕΎe se videti i po tome Ε‘to je pored vojske i policije odluΔila da formira i Δetiri bataljona dobrovoljaca Δetnika za ove krajeve. MiΕ‘ljenje je bilo da su ovi bataljoni neophodni, pa je odobreno Inspektoratu policije da izvrΕ‘i njihovu organizaciju. Tim povodom, naΔelnik Ε taba Vrhovne komande, Δeneral Ε½ivojin MiΕ‘iΔ je u Skoplju potpisao naredbu o obrazovanju Δetiri bataljona dobrovoljaca Δetnika sa privremenim sediΕ‘tima i to β Prvi bataljon u Sv. Nikoli (Kliseli), Drugi u PriΕ‘tini, TreΔi u ΔevΔeliji i Δetvrti u Negotinu na Vardaru. Bilo je predviΔeno da se popunjavanje ovih bataljona vrΕ‘i iz redova stanovniΕ‘tva novih krajeva. Pored bivΕ‘ih Δetnika hriΕ‘Δana iz ovih okruga, bilo je predviΔeno da se u dobrovoljaΔke bataljone primaju prvenstveno Turci i Arnauti koji su sluΕΎili u turskoj vojsci, tako Ε‘to bi zadrΕΎali Δinove koje su imali. U ove bataljone su mogli biti primljeni Δak i bivΕ‘i turski oficiri, ukoliko su za tako neΕ‘to izrazili ΕΎelju. Svi primljeni dobrovoljci su bili obavezni da poloΕΎe zakletvu kralju Petru po obredima dotiΔne veroispovesti, posle Δega su potpadali pod zaΕ‘titu srpskih vojnih zakona i Uredbe o vojnoj disciplini.[5] Δetnici u Prvom svetskom ratu Δeta Stojana VukoviΔa. Snimio ArΔibald Rajs Pred Prvi svetski rat Δetnici su rasporeΔeni u Δetiri odreda: Zlatiborski, pod komandom Koste TodoroviΔa, Jadarski, pod komandom Vojina PopoviΔa, RudniΔki, pod komandom Vojislava TankosiΔa i GornjaΔki, pod komandom Velimira VemiΔa. Namenjena im je uloga komandosa. Nastupali su kao prethodnica, a u odstupanju su ostajali u neprijateljskoj pozadini. UΔestvovali su u svim znaΔajnim bitkama do proterivanja neprijatelja i osloboΔenja Beograda 1914. godine. Pojedine Δete su delovale 1914. godine u borbama u istoΔnoj Bosni i doprle u blizinu Sarajeva. ΔetniΔki odredi su imali velike gubitke pa su preostali Δetnici stavljeni pod komandu vojvode Vuka, poΔetkom 1915. godine. U septembru iste godine ovaj odred je upuΔen na granicu gde je vodio borbe sa Bugarima. Posle sloma, odred se sa srpskom vojskom povukao preko Albanije na Krf. PoΕ‘to je bio sveden na 450 boraca, odred je popunjen dobrovoljcima i upuΔen na Solunski front. U borbama na Sivoj steni i GruniΕ‘tu odred je desetkovan, a vojvoda Vuk je poginuo. PreΕΎiveli Δetnici su posle toga rasporeΔeni u operativne jedinice. Pored ovih odreda, postojale su i neke manje ΔetniΔke formacije meΔu kojima i jedinice Jovana Babunskog i Cene MarkoviΔa, koje su 1917. godine stavljene na raspolaganje francuskoj vojsci na Solunskom frontu. Posle okupacije u Crnoj Gori su formirane manje ΔetniΔke grupe. Delovale su samostalno i nepovezano. Na jugu Crne Gore nisu uspele da se odrΕΎe, kao na severu u teΕ‘ko prohodnim planinama. Na kraju rata razvile su ozbiljnu akciju i razoruΕΎale su viΕ‘e austrougarskih jedinica. Na teritoriji Srbije je takoΔe ostao jedan broj Δetnika i vojnih obveznika koji su, organizovani u manje ili veΔe grupe, pruΕΎali otpor austrougarskoj vojsci. To je najviΕ‘e doΕ‘lo do izraΕΎaja u Toplici, Jablanici i Pustoj Reci. Krajem 1916. godine, posle ulaska Rumunije u rat, sa Solunskog fronta je po nareΔenju Vrhovne komande, poslat u Toplicu vojvoda Kosta PeΔanac da organizuje ΔetniΔke jedinice koje bi u trenutku proboja fronta otpoΔele akcije protiv okupatora. U isto vreme, njegov zadatak je bio da spreΔi prevremene akcije. Stanje je bilo takvo da je narod ΕΎeleo ustanak, oΔekujuΔi skori dolazak srpske vojske. PeΔanac je naiΕ‘ao na veΔ dobro organizovane jedinice, od kojih je najbolji bio odred pod komandom Koste VojinoviΔa. Do ustanka je doΕ‘lo nakon odluke Bugarske da izvrΕ‘i prisilnu mobilizaciju na jugu Srbije.[6][7][8] PeΔanac se protivio otvorenom ustanku jer je oΔekivao odmazdu, pa je zato smatrao da treba organizovati manje akcije. Ipak, pod uticajem ostalih, 21. i 22. februara 1917. doneta je odluka o poΔetku ustanka, Ε‘to je na kraju prihvatio i sam PeΔanac. VoΔe ustanka su, pored PeΔanca, bili i vojvoda Kosta VojinoviΔ, braΔa ToΕ‘ko i Milinko VlahoviΔ, pop Dimitrije DimitrijeviΔ, Jovan RadoviΔ i ΔetovoΔa Milan DeΔanski. Za nekoliko dana su osloboΔeni KurΕ‘umlija, Prokuplje, Lebane, Blace i Vlasotince, i doΕ‘lo se nadomak NiΕ‘a i Leskovca. Ustanika je bilo izmeΔu 13.000 i 15000, naoruΕΎanih uglavnom puΕ‘kama. Okupacione snage su protiv Δetnika morali da angaΕΎuju tri redovne divizije povuΔene sa fronta, bugarske komitske Δete, avijaciju i svu policiju, ukupno oko 52000 ljudi, odliΔno naoruΕΎanih[traΕΎi se izvor]. I pored jakog otpora doΕ‘lo je do sloma ustanka krajem marta 1917. Ipak, sa pruΕΎanjem otpora je nastavljeno sve do kraja 1917. godine. Treba napomenuti da je u toku guΕ‘enja ustanka vrΕ‘en neviΔen teror od strane okupatora[9], tako da su ΕΎrtve procenjene na 20000 ljudi.[10] NajduΕΎe se odrΕΎao odred vojvode Koste VojinoviΔa. Njegovi ljudi su pruΕΎali otpor sve do 23. decembra 1917. godine, odnosno vojvodine smrti. U vreme pribliΕΎavanja srpske i savezniΔke vojske, posle proboja Solunskog fronta, ΔetniΔki pokret je ponovo ojaΔao i uΔestvovao u osloboΔenju, tako da su neke veΔe garnizone (PeΔ, NikΕ‘iΔ) zauzeli upravo Δetnici. TopliΔki ustanak Glavni Δlanak: TopliΔki ustanak U vreme povlaΔenja, u jesen 1915. godine, mnogo srpskih vojnika ostalo je iza neprijateljskog fronta. Oni nisu bili obuΔeni da stvaraju organizaciju. Jedino su mogli da deluju primerom, kao usamljeni odmetnici. Jedan od njih, Kosta VojinoviΔ, postaΔe voΔa gerile. Odred koji je on formirao snaΕΎno je uticao na stanovniΕ‘tvo i glas o njemu brzo se prenosio. Postao je sabirno srediΕ‘te za mnoge ljude. MreΕΎa otpora sve viΕ‘e se Ε‘irila i krajem 1916. godine, zahvatila je juΕΎne krajeve austrougarskog i bugarskog okupacionog podruΔja u Srbiji. Dolaskom izaslanika vrhovne komande Koste PeΔanca krajem 1916. godine, ustaniΔki pokret se Ε‘iri. Na sastanku u ObiliΔu, kod Bojnika, ustaniΔke voΔe donele su i odluku da se 11. februara 1917. godine objavi proklamacija o dizanju oruΕΎanog ustanka protiv bugarsko-austrougarske okupacije. PoΔetkom 1917. godine, komitskim (ΔetniΔkim) odredima obuhvaΔen je prostor oko reka Jablanice, Toplice i Puste Reke. Sve viΕ‘e se priΔa o podizanju ustanka. U narodu se razgorela nada o pobuni, mada je gerilskim voΔama bilo jasno da je neki veΔi uspeh nemoguΔe ostvariti. Tek stasali mladiΔi prosto su se slivali u Ε‘ume. Prvi veliki sukob odigrao se u blizini sela BlaΕΎeva, na Kopaoniku. Komite pod komandom Koste VojinoviΔa sukobljavaju se sa jednom austrougarskom patrolom iz KruΕ‘evca. Komitovanje je uzimalo sve viΕ‘e maha, a posebno kada je bugarska Vlada, poΔetkom februara 1917. godine, naredila mobilizaciju srpskih mladiΔa u bugarsku vojsku. To je izazvalo otvorenu pobunu. Pod pritiskom naroda, gerilske voΔe 24. februara pokreΔu ustanak koji se Ε‘iri na sve strane. Ustanici su oslobodili KurΕ‘umliju, Prokuplje, Lebane, celu Pustu Reku (Bojnik sa okolinom), deo niΕ‘kog, vranjskog i raΕ‘kog okruga. Odmah se pokazalo da nema dovoljno oruΕΎja za opremanje iole veΔe ustaniΔke vojske. Okupator u pobunjenu Toplicu i Jablanicu Ε‘alje tri divizije, koje su ustanak surovo uguΕ‘ile. Spaljivana su sela i od prekih sudova izricane smrtne presude (samo u selu Razbojni ubijeno je oko 2.000 ljudi). U martu je ustanak uguΕ‘en, Kosta VojinoviΔ je poginuo, a Kosta PeΔanac je nastavio Δetovanje, provalivΕ‘i do Bosilegrada (tada u Bugarskoj), koga je spalio. U ovom ustanku nastradalo je oko 20.000 srpskih civila. MeΔuratni period Δetnici na paradi u Beogradu 1920. Δetnici su se pri stvaranju Kraljevine SHS drΕΎave pojavili kao jedna od vodeΔih srpskih patriotskih grupacija.[11] ΔetniΔki veterani su 1921. godine osnovali UdruΕΎenje Δetnika za slobodu i Δast otadΕΎbine, Δiji je cilj bilo Ε‘irenje patriotskih ideja i pruΕΎanje pomoΔi udovicama i siroΔadi palih Δetnika.[11] ΔetniΔka udruΕΎenja predstavljala su se kao organizacije bez stranaΔkog obeleΕΎja, mada su se faktiΔki nalazila u stranaΔkoj sluΕΎbi.[12] UdruΕΎenje Δetnika za slobodu i Δast otadΕΎbine je bilo pod uticajem Demokratske stranke, pa je rivalska Radikalna stranka poΔela osnivati suparniΔke organizacije.[11] Proradikalski, velikosrpski Δlanovi su se otcepili su se od matiΔnog udruΕΎenja i 1924. osnovali Β»UdruΕΎenje srpskih Δetnika za Kralja i OtadΕΎbinuΒ« i Β»UdruΕΎenje srpskih Δetnika Petar MrkonjiΔΒ«.[13][12] Te dve organizacije su se 1925. ujedinile u Β»UdruΕΎenje srpskih Δetnika Petar MrkonjiΔ za Kralja i OtadΕΎbinuΒ«. VoΔa tog udruΕΎenja sve do 1928. bio je PuniΕ‘a RaΔiΔ. UdruΕΎenje Β»Petar MrkonjiΔΒ« muΔile su razmirice u voΔstvu i prestalo je sa radom oko 1928, da bi 1929, nakon zavoΔenja Ε estojanuarske diktature bilo raspuΕ‘teno.[13] Osim prema simpatija za Demokratsku ili Radikalnu stranku, vodeΔi Δetnici su se delili i po tome da li su simpatisali Crnu ili Belu ruku. To je podsticalo ΕΎestoku politiΔku borbu za vlast u obe frakcije. Od 1929. do 1932. predsednik ΔetniΔkog udruΕΎenja bio je Ilija TrifunoviΔ-BirΔanin, a 1934. predsednik udruΕΎenja je postao Kosta PeΔanac. PeΔanac je teΕΎio Ε‘irenju organizacije, ali se primanju novog Δlanstva odupirali ΔetniΔki veterani, jer su se novi Δlanovi u ΔetniΔka udruΕΎenja ukljuΔivali iz koristoljublja. Stoga su TrifunoviΔ-BirΔanin i drugi ΔetniΔki veterani osnovali suparniΔko UdruΕΎenje starih Δetnika, koje nikada nije postalo ozbiljan rival udruΕΎenju iz kojeg je poticalo.[13] Nasuprot tome, udruΕΎenje koje je vodio PeΔanac Ε‘irilo se na veliko: 1938. imalo je prema godiΕ‘njem izveΕ‘taju viΕ‘e od hiljadu odbora po celoj zemlji sa oko petsto hiljada Δlanova, od ljudi iz srpskog malograΔanstva i seljaΕ‘tva. UdruΕΎenje nikada nije ukljuΔivala veΔi broj intelektualaca, i delomiΔno zahvaljujuΔi tome nikad nije bilo u stanju razviti sopstveni politiΔki privlaΔan program.[13] UdruΕΎenja Δetnika su 1920-ih godina svoju ideologiju posuΔivali od Organizacije jugoslovenskih nacionalista ili radikalske Srpske nacionalistiΔke omladine. Zbog svoje vezanosti za reΕΎim, udruΕΎenja Δetnika su takoΔe postala poznata zbog svojih antidemokratskih, antiliberalnih i antikomunistiΔkih stavova.[14] UdruΕΎenja Δetnika su u suΕ‘tini su bili pomoΔna, poluvojna snaga reΕΎima i njegovog prinudnog aparata (vojske, ΕΎandarmerije, policije) za razraΔunavanje sa politiΔkim protivnicima velikosrpske, odnosno integralne jugoslovenske ideologije. Δetnici su sluΕΎili za borbu protiv probugarskih komita, protiv Ε‘trajkaΔa i demonstranata i za rasturanje politiΔkih zborova uoΔi izbora.[12] MeΔutim, kako je rukovodstvo organizacije bilo skoro uvek korumpirano, a deo Δlanstva uΔlanjen iz koristoljublja nije ni u kom pogledu bio odan idealima i ciljevima organizacije, pa njen uticaj nije nikad bio srazmeran brojnosti Δlanstva.[14] Δetnici u Drugom svetskom ratu Teritorija pod kontrolom Jugoslovenske vojske u otadΕΎbini (JVuO) 1942. godine (`MihailoviΔevo ostrvo slobode`), prema magazinu Tajm, jul 1942. Glavni Δlanak: Jugoslovenska vojska u otadΕΎbini Brzim slomom Kraljevine Jugoslavije, sile Osovine komadaju podruΔje Kraljevine Jugoslavije na manja podruΔja s direktnom upravom dodeljenom raznim saveznicima (MaΔarskoj, Bugarskoj, Rumuniji, Italiji); stvaraju se nove drΕΎave poput Nezavisne DrΕΎave Hrvatske i Nezavisna DrΕΎava Makedonija, ili se ustoliΔuju kolaboracijske vlade u Sloveniji, Srbiji i Crnoj Gori. Razbijenost srpskog etniΔkog prostora je pruΕΎila okupatorima moguΔnost za brΕΎe napredovanje i osvajanje vlasti. NajteΕΎa situacija za srpski narod je bila u onim zemljama koje su uΕ‘le u marionetsku tvorevinu Nezavisnu DrΕΎavu Hrvatsku. U tim krajevima, ustaΕ‘e otvoreno pomaΕΎu okupatoru i poΔinju sistematski genocid na srpskim ΕΎivljem. Dana 11. maja 1941. godine na Ravnoj Gori nastaje Komanda ΔetniΔkih odreda Jugoslovenske vojske na Δelu sa pukovnikom Dragoljubom MihailoviΔem. Ljudi koji su upuΔivani na odreΔen teren davali su instrukcije i organizovali narod. ΔetniΔka vojna organizacija je na poΔetku bila zasnovana defanzivnom stavu prema okupatoru, teritorijalnoj strukturi i decentralizaciji Ε‘to je izazvala slabost pokreta i nedisciplinu.[15] Δetnici Dragoljuba MihailoviΔa su imali veliki doprinos u razbijanju jedinstvenog ustaniΔkog fronta, Ε‘to je za vrhunac imalo napad na partizane unutar osloboΔene teritorije, u vreme kada i Nemci vrΕ‘e ofanzivu na UΕΎiΔku republiku. Nakon prelaska glavnine partizanskih snaga iz Srbije i Crne Gore u Bosnu Δetnici su uzeli uΔeΕ‘Δe u otvorenoj kolaboraciji i napadima na partizane. Deo ΔetniΔkih komandanata nakon prvih sukoba sa Nemcima i NDH sklapa ugovore sa NDH i okupatorom. Cilj ovih ugovora je bio smanjivanje represalija izazvanih napadima na Nemce i jedinice NDH, pa oni uglavnom imaju i klauzule koje je trebalo to da obezbede. Osim ovog cilja razlog za saradnju je naravno bila i borba protiv ideoloΕ‘kih protivnika β partizana[16]. Tako su sa Italijanima saraΔivali Δetnici pod komandom MomΔila ΔujiΔa, Dobroslava JevΔeviΔa, Ilije TrifunoviΔa-BirΔanina, Baja StaniΕ‘iΔa, Petra BaΔoviΔa i Pavla ΔuriΕ‘iΔa.[17] Sa predstavnicima NDH sporazume su potpisivali UroΕ‘ DrenoviΔ, Lazar TeΕ‘anoviΔ, Rade RadiΔ[18] i drugi. Sa Nemcima je joΕ‘ od avgusta 1941. otvoreno saraΔivao Kosta PeΔanac, a od kraja 1943. i Δetnici DraΕΎe MihailoviΔa su poΔeli da sklapaju sporazume o nenapadanju sa Nemcima, da dobijaju oruΕΎje i uΔestvuju u zajedniΔkim akcijama protiv partizana (mada su sebe i dalje smatrali Δlanovima antihitlerovske koalicije). Krajevi gde su Δetnici bili nadmoΔni u velikoj meri uspeli da saΔuvaju stanovniΕ‘tvo (Kninska krajina, planina Ozren). MeΔutim, ova politika saradnje omoguΔila je koncentraciju okupatorskih i kvislinΕ‘kih snaga na drugim podruΔjima koje su bili pod uticajem partizana (Kozara, GrmeΔ), koji su pretrpeli teΕ‘ka stradanja od Nemaca i NDH uz ΔetniΔku pasivnost i pa Δak i delimiΔnu saradnju. Oba pokreta otpora su pokazivala izrazitu netrpeljivost jedan prema drugom, pa se posle sloma ustanka u Srbiji 1941. godine i masovnih represalija rukovodstvo ΔetniΔkog pokreta odluΔuje da promeni strategiju. S obzirom da je partizane smatralo produΕΎenom rukom Staljina i Kominterne koji bespotrebno izazivaju represalije bez izgleda na ozbiljniji uspeh, donosi se odluka da se deo jedinica legalizuje kao DobrovoljaΔka antikomunistiΔka milicija na podruΔjima pod italijanskom kontrolom, dok se u Srbiji infiltriraju u NediΔeve jedinice. Na ovaj naΔin se htelo da se postignu dva cilja, da se uz pomoΔ okupatora uklone partizani kao glavni takmac i da se okupirana podruΔja pacifikuju do povoljnog trenutka kada treba okrenuti oruΕΎje na okupatora. Ovakva politika nije mogla da prevari okupacione snage pa se sve svelo na βljubav iz koristiβ. Italijani koji su bili vojno slabiji su radije pristajali na ovu saradnju, dok je sa Nemcima ova saradnja teΕΎe funkcionisala. Hitler u svom pismu Musoliniju od 16. februara 1943 navodi sledeΔe: Situacija na Balkanu, DuΔe, me veoma brine. Koliko god bilo korisno okrenuti suprotstavljene snage jedne protiv drugih, mislim da je veoma opasno sve dok su obe strane... bezuslovno sloΕΎne oko jedne stvari...: svoje bezgraniΔne mrΕΎnje prema Italiji i NemaΔkoj... OseΔam posebnu opasnost, DuΔe... u naΔinu na koji se razvija MihailoviΔev pokret. Velika koliΔina poverljivih i dobro obraΔenih podataka koje posedujem jasno otkriva da taj pokret, koji je valjano organizovan i energiΔno voΔen sa politiΔke taΔke glediΕ‘ta, samo Δeka trenutak u kome Δe se okrenuti protiv nas... MihailoviΔ Δeka da dobije oruΕΎje i namirnice radi realizacije ovih planova praveΔi se da pomaΕΎe naΕ‘im trupama... Razum me poziva, DuΔe, da i tebe upozorim na dalji razvoj takve politike...[19] Do kraja 1943. god je i pored povremene saradnje protiv partizana dolazilo do sukoba sa Nemcima Ε‘to je opet izazivalo teΕ‘ke represalije nad simpatizerima ΔetniΔkog pokreta.[20] Godine 1943. u Teheranu na konferenciji trojice odluΔeno je da se MihailoviΔ odbaci kao saveznik zbog kolaboracije sa silama Osovine, NDH i NediΔevim reΕΎimom, te istovremeno Saveznici zvaniΔno priznaju partizane kao savezniΔku vojsku. NapuΕ‘teni od saveznika koji su prepustili Jugoslaviju konkurentskom pokretu otpora Δetnici ulaze u otvorenu saradnju sa Nemcima u pokuΕ‘aju da zaustave prodor partizana u Srbiju. Deo Δetnika MomΔila ΔujiΔa i Dobroslava JevΔeviΔa se zajedno sa Nemcima povukao u Sloveniju. Na kraju rata je deo ΔetniΔkih jedinica koji nije iskoristio amnestiju i stupio u partizanske jedinice stradao od partizana, jedan deo od ustaΕ‘a, deo je preΕ‘ao u Italiju, a znaΔajan broj onih koji su uspeli da se povuku u Austriju su Englezi vratili u Jugoslaviju gde je veliki deo ubijen za vreme i neposredno posle rata bez suΔenja.[21] Raspad Jugoslavije Glavni Δlanak: Raspad Jugoslavije PolitiΔari kao Ε‘to su Vuk DraΕ‘koviΔ i Vojislav Ε eΕ‘elj su organizovali paravojne jedinice tokom ratova na teritoriji bivΕ‘e SFRJ i traΕΎili da Srbi koriste silu da bi reΕ‘ili nacionalistiΔke tenzije u Jugoslaviji i da bi osigurali da teritorije koje su naseljavali Srbi u drugim jugoslovenskim republikama ostanu sa Srbijom. Tokom jugoslovenskih ratova tokom raspada Jugoslavije, mnoge srpske paravojne jedinice su nazivale sebe Δetnicima, a Hrvati i Muslimani (kasnije BoΕ‘njaci) su Δesto u svojoj propagandi koristili ovaj izraz da diskredituju bilo svaku srpsku oruΕΎanu jedinicu, bilo regularnu ili paravojnu.[traΕΎi se izvor] Srpski istoriΔar Milan St. ProtiΔ smatra da se pojam Δetnici neopravdano vezuje za JNA i ostale paravojne formacije prilikom raspada SFRJ. Po njegovim reΔima, ta vojska je iskljuΔivo partizanska i komunistiΔka i nema veze za pravim Δetnicima odnosno draΕΎinovcima, kako su pripadnici sami sebe zvali.[22] Zanimljivosti Strip `Black Cat No 1β U SAD 1943. izdane su poΕ‘tanske marke s likom DraΕΎe MihailoviΔa, u seriji poΕ‘tanskih maraka o okupiranim zemljama. TakoΔe u SAD za vreme Drugog svetskog rata su vodeΔi izdavaΔi stripova izdavali priΔe o Δetnicima: DC Comics: Master Comics, no. 36 (Feb. 1943): `Liberty for the Chetniks` (Captain Marvel Jr.) Timely (kasnije Marvel): Kid Komics #3 (Sept. 1943) Black Cat No 1 (neobjavljen) 7. sept. 1945. Snimljen je i holivudski film `Chetniks! The Fighting Guerrillas` (1943) kojeg je reΕΎirao Luis King. Galerija Milan A. JovanoviΔ Guloveza iz Ravnog dela. Fotografija pripada fondu Δetnika Narodnog muzeja u Leskovcu. Milan A. JovanoviΔ Guloveza iz Ravnog dela. Fotografija pripada fondu Δetnika Narodnog muzeja u Leskovcu. Stajko I. NikoliΔ, Rosa I. NikoliΔ i Velimir CvetkoviΔ, 22. februar 1944. godine. Fotografija pripada fondu Δetnika Narodnog muzeja u Leskovcu. Stajko I. NikoliΔ, Rosa I. NikoliΔ i Velimir CvetkoviΔ, 22. februar 1944. godine. Fotografija pripada fondu Δetnika Narodnog muzeja u Leskovcu. Nikola TakoviΔ, bivΕ‘i ΕΎandarm. 20. januar 1948. godine. Fotografija pripada fondu Δetnika Narodnog muzeja u Leskovcu. Nikola TakoviΔ, bivΕ‘i ΕΎandarm. 20. januar 1948. godine. Fotografija pripada fondu Δetnika Narodnog muzeja u Leskovcu.
Kao na slikama Retko u ponudi Prvo izdanje 1917. IzdavaΔ: Hrvatski Ε‘tamparski zavod, Zagreb Godina izdanja: 1917. Broj strana: 196 Povez: Meki Format: 21 cm Pitajte Ε‘ta vas zanima, knjiga mi lepΕ‘e deluje uΕΎivo nego na slici. Mogu poslati dodatne slike. ZagrebaΔko izdanje βNeΔista krvβ je sa predgovorom Milana OgrizoviΔa Ε‘tampana u Zagrebu 1917. godine. Godinu dana kasnije postaje referent u Ministarstvu vera, gde je zajedno radio sa Ivom AndriΔem. ... ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ (ΠΡΠ°ΡΠ΅, 31. ΠΌΠ°ΡΡ 1876 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 22. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1927) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ, Π΄ΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ°Ρ. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ²ΡΡΡΠ°Π²Π° Ρ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΠΈΠΌΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π°Π³ΠΈΡΡ ΠΊΠ° Π½Π°ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΡ. ΠΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΡΠ²ΡΡΡΠ°Π²Π° Π³Π° Ρ Π·Π°ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ.[1] ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ»ΠΈΠΊΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠ° ΡΡΠ³Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π° Π³ΡΡΠΏΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·Ρ Ρ 20. Π²Π΅ΠΊ, ΠΠ²ΠΈ ΠΠΈΠΏΠΈΠΊΡ, ΠΠ΅ΡΡΡ ΠΠΎΡΠΈΡΡ, ΠΠΈΠ»ΡΡΠΈΠ½Ρ Π£ΡΠΊΠΎΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌΠ°. ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Bora StankoviΔ-mlad.jpg ΠΠΎΡΡΡΠ΅Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΡΠ½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ°Π΄ΠΈΠΌΠ°ΠΊ ΠΠΎΡΠ° ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° 31. ΠΌΠ°ΡΡ 1876. ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅, ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎ ΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΌΡΡΠΈ 22. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1927.β(51 Π³ΠΎΠ΄.) ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π° Π‘Π₯Π‘ Π¨ΠΊΠΎΠ»Π° ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠ° Π½ΠΈΠΆΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°, ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠ° Π²ΠΈΡΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°, ΠΠΈΡΠΊΠ° Π²ΠΈΡΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ ΠΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ°Π½ΠΈΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, ΠΏΠΎΡΠ΅Π·Π½ΠΈΠΊ, ΡΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΡΠΆΠ½ΠΈΠΊ ΠΠ½Π³Π΅Π»ΠΈΠ½Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ (ΡΠΎΡ. ΠΠΈΠ»ΡΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ) ΠΠ΅ΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ°Π½ΠΊΠ°, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠ° ΠΈ Π ΡΠΆΠΈΡΠ° Π ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΊΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ, ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½Π° ΠΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ Π£ΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΠΈ Π΄Π΅ ΠΠΎΠΏΠ°ΡΠ°Π½, ΠΠ»ΡΠΎΠ½Ρ ΠΠΎΠ΄Π΅, ΠΠ²Π°Π½ Π’ΡΡΠ³Π΅ΡΠ΅Π², Π€ΡΠΎΠ΄ΠΎΡ ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΈ ΠΠ°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° Π’Π°ΡΠ°Π½Π° ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ° ΠΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ 1902. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅Π½ΠΈΠΊ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ 1904. ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈΠΊ, Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ΅Π·Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅. Π‘ΡΠ²Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°ΡΠ° Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° Π·Π°ΠΏΠ°Π΄ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ·ΠΎΡΠΈΠΌΠ°, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΈΠ²ΡΠΆΠ΅Π½ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ° ΡΠΈΠΌΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ Π·Π° ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΈ ΡΠ²Π΅Ρ ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½Π΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π΄Π°ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΆΡΡΠ²Π΅ ΡΡΠ±Π°Π²ΠΈ, Π΄Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²Ρ ΡΠ»ΠΈΠΊΡ Π·Π°Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΡΠ°ΡΠ°, ΡΠ°ΡΠ»ΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π΅Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ° Ρ Π³ΡΠ°Π΄. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°Ρ ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π° ΠΈ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΡ, ΠΏΡΠΎΠ·Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π΄Π°Ρ Π½ΡΡΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ°ΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°, ΠΎΠΊΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ°ΠΌΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ.[2] Π‘Π²ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΡ Π΄ΡΠ°ΠΌΡ ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ 1902. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π³Π΄Π΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΈΠ·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ, ΡΡΠΎ ΠΈΠ·Π°Π·ΠΈΠ²Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅. ΠΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠΈΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°, ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ², ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ 1910. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° Π±ΠΈΠ²Π° Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ ΠΈ ΡΡΠ°Π½ΡΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π°Π½ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡ ΠΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠ°. Π£Π· ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΏΡΠ΅Π±Π°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ ΠΈΠ· ΠΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠ΅ Π·Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±Π°, Π₯ΡΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°ΡΠ°. Π£ΠΌΡΠΎ ΡΠ΅ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π‘Π°Π΄ΡΠΆΠ°Ρ ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ Π Π°Π½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΡΡΠ° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡ. ΠΠ·Π³Π»Π΅Π΄ Π΅Π½ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠ°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠΈΠ½ΠΎΡ ΡΠ»ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΠΌΡΡΠΊΠΎ Π΄Π΅ΡΠ΅ ΠΎΡΠ° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½Π° ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠΊΠ΅, ΡΠΎΡΠ΅Π½ 31. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1876. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ,[3] ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠΈ ΠΎ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ Π΄Π°ΡΡΠΌΡ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΡΡΡ. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΎΡΠ°Ρ Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½, ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΠ±ΡΡΠ°Ρ, Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ΡΠΊΠ° Π±ΠΎΠ³Π°ΡΠΎΠ³ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΡΠ° ΠΏΠΎ ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π ΠΈΡΡΠ° ΠΡΠΊ. ΠΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎ ΠΎΡΡ, ΠΠ»ΠΈΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠ° ΡΠ΅Π»Π°, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΡΠ°Ρ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΎΠΆΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΠ»Π°ΡΠΎΠΌ, ΠΈΠ· Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ³Π»Π΅Π΄Π½Π΅ ΠΊΡΡΠ΅ ΠΠΎΠ²ΡΠΈΡΠ°. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΠ»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠΌΡΡΠΈ, ΠΠ»Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΄Π°Π»Π°, Π°Π»ΠΈ ΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΌΡΠΆ, ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°Ρ, ΡΠ±ΡΠ·ΠΎ ΡΠΌΡΠΎ. ΠΠ΄ Π½Π°ΡΠ»Π΅ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠ³Π»Π° ΠΊΡΡΡ ΠΈ Π΄Π°Π»Π° ΡΠΈΠ½Π° Π½Π° ΠΎΡΠ΅Π² Π·Π°Π½Π°Ρ. Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½, ΠΎΠ±ΡΡΠ°Ρ Ρ ΠΠΎΡΡΠΎΡ ΠΌΠ°Ρ Π°Π»ΠΈ, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΏΠ΅Π²Π°Ρ.[4] ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Ρ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΊΠ°Π΄Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ ΠΎΡΠ°Ρ, 21. ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1881. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π° ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°ΠΌ, ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΠ½ΡΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΠΠ°ΡΠΊΠ° 1. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1883.[4] ΠΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°ΡΠ΅Π³ Π±ΡΠ°ΡΠ° Π’ΠΈΠΌΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ Ρ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ.[3] ΠΡΠΈΠ³Ρ ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π±Π°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠ°. ΠΠ°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΈΠ· ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π΅Π΄Π½Π΅, Π°Π»ΠΈ ΠΎΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅Π½Π΅ Π²ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΎ βΡΡΠ°ΡΠΎΠΌβ ΠΡΠ°ΡΡ.[5] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ½ΠΈ, Π±Π°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠΊΠ°ΡΠ΅ΠΌ, ΠΏΡΠ΅ΠΏΡΠΎΠ΄Π°ΡΠΎΠΌ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ, ΠΏΠ»Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΠ΅Π²Π°Π»Π° Π΄Π° ΠΎΠ±Π΅Π·Π±Π΅Π΄ΠΈ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ½ΡΠΊΡ Π½ΠΎΡΠΌΠ°Π»Π°Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ. ΠΡΠ²ΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ½ΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΈΡΠΏΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΡΠ²ΠΎΠΌ, Π½Π° ΡΠ²Π΅ ΡΠΎ Π½Π°Π΄ΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ΄ΡΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠ±Π° ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠΈΠ½ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠΎΡ ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌ.[6] Π ΡΠ²ΠΎΠΌ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²Ρ, ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Ρ Π΄Π° Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ, ΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΈΠΌ ΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° (`Π£Π²Π΅Π»Π° ΡΡΠΆΠ°`, `ΠΠ° ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠ²Π΅Ρ`, `Π’Π΅ΡΠΊΠ° ΠΠ»Π°ΡΠ°`). ΠΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΡΠ° ΠΠ»Π°ΡΠΎΠΌ, Π° ΡΠ΅Π½ Π±ΡΠ°Ρ ΠΠΎΠ²ΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ Π±ΡΠΈΠ½ΡΠΎ ΠΎ ΠΠΎΡΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡΡ.[4] Π¨ΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΡΡΠ° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π¨ΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠ΅ 1883/84. ΡΠΏΠΈΡΠ°Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΠΈ ΡΠ²ΠΈΡ ΠΏΠ΅Ρ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄Π° Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΠ»ΠΈΠ΄Π°Π½ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1888/1889. ΡΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄ ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ Π½ΠΈΠΆΠ΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1892/93. ΡΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π·Π°Π²ΡΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅. Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ΅ Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΡ: ΠΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΡΠΊΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, ΠΡΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ°Π²Π»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π‘ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈ Π½Π° ΡΠ΅Π³Π°. ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ Π‘ΠΈΠΌΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠΌΠ°Π³Π°ΠΎ, ΡΠ°Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΠΎ Π³Π° ΠΈ Ρ ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΎ Π΄Π° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠ° ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΡΠΊΠΈΡ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ° ΡΠ°Π·ΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΠΎΠ΄ΡΡΡΠ°Π½Π΅.[6] Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΡΠΎΡ Ρ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠΈ, ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΏΡΠ½Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠΈΠ·ΠΌΠ°, Π±Π΅Π· ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°. Π£Π±ΡΠ·ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π΄Π° ΡΠΈΡΠ°. ΠΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎ, Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ, ΡΡΠΎ, ΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΊΠ°ΠΏΠΈΡΠ°Π» Π·Π° ΡΠΈΡΠ°Π² ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° 1895. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΎΡΠΌΠΎΠ³ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄Π° ΠΠΈΡΠΊΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΠΌ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΎΡΠΈΠ½ΡΠΊΡ ΡΠ»ΠΎΠ³Ρ ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π‘ΠΈΠΌΠΈΡΠ°, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π³Π° Π‘ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΏΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π£ ΠΠΈΡΠΊΠΎΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΈΡΠ°.[7][5] Π‘ΠΎΠΌΠ±ΠΎΡΡΠΊΠΈ ΠΠΎΠ»ΡΠ± ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ `ΠΠ΅ΡΠ°` ΠΈ `ΠΠ°ΡΠΊΠ° Π½Π° Π³ΡΠΎΠ±Ρ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠ°`, ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΎ.[4] ΠΡΠ΅Π»Π°Π·Π°ΠΊ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 1896. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π±Π°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠ° ΡΠΌΠΈΡΠ΅. Π ΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅: β ΠΠ°ΠΊΠ»Π΅, ΡΠΌΡΠ»Π° ΡΠ΅! ΠΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Ρ ΡΠ°Ρ... ΠΠ½Π°, ΠΎΠ½Π°! ΠΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠ° Π΄ΡΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π° ΠΌΠ΅. ΠΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠΈ ΠΊΡΡΠ°ΠΊ ΠΌΠΎΠ³Π° ΡΡΠ°Π½Π°, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠΈ ΠΎΠ³ΡΠ°Π½Π°ΠΊ ΠΌΠΎΡΠ΅ ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅, Π±Π°Π±Π° ΠΌΠΎΡΠ°, ΡΠΌΡΠ»Π° ΡΠ΅! ΠΠΈ ΠΎΡΠ°, Π½ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅, Π½ΠΈ Π±ΡΠ°ΡΠ°, Π½ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΡΠ΅, Π½ΠΈΠ³Π΄Π΅ Π½ΠΈΠΊΠΎΠ³Π°. Π‘Π΅ΠΌ ΡΠ΅. Π ΠΎΠ½Π° ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ `ΠΌΡΠ²Ρ ΠΌΡΠ²ΠΊΡ` ΠΎΡΡΠ²Π°Π»Π°. ΠΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ° Π²ΠΈΡΠ΅. β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ° ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠ²Π΅Ρ, 1896[8] ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Π΅ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΡΠΊΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΠΊ.[3] Π£ ΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΠ»Ρ (1896) ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ° `ΠΠΎΡΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ`. ΠΠ° Π΄ΡΡΠ³ΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ·Ρ ΠΈ 1898. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄Π° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ° ΠΏΡΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ±ΠΎΠ³ ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΡΠ°, ΠΏΡΠΎΠ΄Π°ΡΠ΅ ΠΊΡΡΡ Π»ΠΎΠΊΠ°Π»Π½ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΡ.[3][5] ΠΠΎΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½Π°ΡΠ° ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠ° ΠΠ°Π²ΡΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½Π΅ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΏΡΠΎΠ½Π°ΡΡ Ρ Π·Π±ΠΈΡΡΠΈ ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ° (`ΠΡΡΡΠ΅Π² Π΄Π°Π½`, `ΠΡΠ²Π° ΡΡΠ·Π°`, `Π£ Π½ΠΎΡΠΈ`, `Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅`, ΠΈ `Π£Π²Π΅Π»Π° ΡΡΠΆΠ°`). Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ»ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ ΠΡΠΆΠ°Π²Π½Π΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ΅ 1897. Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΡΠΈ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π΄ΠΎΠΊ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅. Π£Π±ΡΠ·ΠΎ Π·Π°ΡΠΈΠΌ, ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ ΠΌΠ°ΡΠ° 1901. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠ½Π° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ²Π΅ΠΊ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠΈΠΎ ΠΡΠ°ΡΠ΅.[7] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1900, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅, Ρ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΡ ΠΠ²Π΅Π·Π΄Π° ΡΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠΈΠ½ Π΄Π΅Π»Π° ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½Π° ΠΈΠ³ΡΠ° Ρ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΈΠ½Π°. Π¦Π΅Π»Π° Π΄ΡΠ°ΠΌΠ° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½Π° ΡΠ΅ Ρ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΡ 1902. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΠΏΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ ΠΊΠΎΠ½Π°ΡΠ½Π΅ Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ 1904.[9] ΠΠ΅Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΌΠ°ΡΠ° 1901. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈΠΊΠ°Π½ΡΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, Π³Π΄Π΅ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1902. ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»Π°: Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ, ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ, ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΆΠ΅Π½ΠΈ Ρ ΠΠ½Π³Π΅Π»ΠΈΠ½ΠΎΠΌ. ΠΠ΄ ΡΡΠ»Π° 1903. Π΄ΠΎ ΡΡΠ»Π° 1904. Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π½ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²Π΅, Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ· Π½Π° ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡ, Π·Π° ΡΡΠ° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ. ΠΠ°ΡΡΠ°ΠΆΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΎΡΡΠ°Π½Π΅ ΡΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ Π΄Π°Π½Π° Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, ΡΡΠΎ ΠΌΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎ, Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΡΡΠΈΠΎ ΡΠ°Π²Π½ΠΎ ΠΏΠΈΡΠΌΠΎ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΡΡ. ΠΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΊΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ, ΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ΅ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅, ΠΈΠ· ΡΠ»ΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³Π°, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°Π»ΠΈ `ΡΡΠ²ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ`. Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠΎ Π·Π°ΠΌΠ΅ΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΈ ΡΠ²Π»Π°ΡΠΈ Π³Π° Ρ ΠΏΠΎΠ»Π΅ΠΌΠΈΠΊΡ. Π£ Π±ΠΎΠΆΠΈΡΡΠ΅ΠΌ Π±ΡΠΎΡΡ ΠΡΠ°Π²Π΄Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ `Π ΠΈΡΡΠ° Π±ΠΎΡΠ°ΡΠΈΡΠ°`, ΠΏΡΠ²Ρ ΡΠ° Π½Π°Π΄Π½Π°ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΠ· ΠΌΠΎΠ³Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ°.[10] Π‘Π²Π΅ Π΄ΠΎ 1913. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ½ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅.[11] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΠΏΠΎΠ·Π½ΠΈΡΠΈΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ°. Π€ΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ. Π£ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΡ 1903. Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ Π΄Π΅ΡΠ΅, ΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΠ΅ΡΠ°Π½ΠΊΡ, Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ ΠΈ ΠΏΠΎ Π΄Π°Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Ρ ΡΠ΅ΡΠΊΡ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΡ.[12] ΠΠ΅ΡΠΎΠΏΠΈΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Ρ ΠΏΠΎΠ½ΡΠ΄Ρ ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΡΠ°ΠΌ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΡΡΠ΅ Π΄Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ². ΠΠ΅Π΄Π°Π½ Π΄Π΅ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° Π²Π΅Ρ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠΈΠΎ ΠΠ΄Π±ΠΎΡΡ ΠΠΎΠ»Π°ΡΡΠ΅Π²Π΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ Π·Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ, ΠΏΡΠΈΠ»Π°ΠΆΡΡΠΈ Π³ΠΎΡΠΎΠ²Π΅ ΡΠ°Π±Π°ΠΊΠ΅ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ `Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Π»Π° ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΡΠΈΡΠΈ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ Π΄Π΅Π»Π°`. ΠΠΎΠΌΠΎΡ Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΠΈ Π΄Π°ΡΠ΅ `ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΎΠ³Π»Π°Ρ` Π·Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡ ΠΊΡΠ². Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠΈΠ½, Π° ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΎΠΌΠ°ΠΊ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠΈΠ½Π° Π’Π°ΡΠ°Π½Π΅.[13] Π£ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΡ 1913. ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ° ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ Π³Π° Π·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Ρ, Π° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ΅, ΠΏΠΎ ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π ΡΠΆΠΈΡΠ°.[14] ΠΠΎΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ `Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΡΠ΅ΡΡΠ° Ρ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠΈΠΌΠ°` Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠΈΡ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠ΅ΡΠ»Π° Π²Π»Π°Π΄Π° ΡΠ° ΡΠΈΡΠ°Π²ΠΎΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ Π°Π΄ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ. ΠΠ°ΠΎ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Ρ Π¦ΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅Π½ΠΎ ΠΏΡΠ°ΡΠΈ Π²ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΎΠ²Π»Π°ΡΠ΅ΡΡ, ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈ ΠΌΠΎΡΡΠΈ ΠΊΡΠ°ΡΠ° Π‘ΡΠ΅ΡΠ°Π½Π° ΠΡΠ²ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠ°Π½ΠΎΠ³, ΠΈΠ· Π‘ΡΡΠ΄Π΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΠ΅ΡΠΈ.[14] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1915. ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ.[15] Π£ ΠΠ΅ΡΠΈ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° Π²ΠΎΡΡΠΊΡ, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΊΡΠ΅Π½ΡΠ»Π° ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΠ»Π±Π°Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΡ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ Π½Π° Π¦Π΅ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΊΠ°ΠΏΠΈΡΡΠ»Π°ΡΠΈΡΠ΅ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΠΎΡΠ½Π΅ Π·Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΏΡΡΡ Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ ΠΈ `ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΡΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠ°Π½ΠΈ` Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ°Π½ Ρ ΠΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠΈ. ΠΠ²Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠΊΠΈΡΡ `ΠΡΠ΄ΠΈ Π ΠΈΡΡΠ°` ΠΈΠ· ΡΠΈΠΊΠ»ΡΡΠ° ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ.[12] ΠΠ°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ ΠΠΎΡΡΠΈ Π₯Π΅ΡΠΌΠ°Π½Ρ, Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΡ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄Π΅, ΡΠ°Π΄Π° Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΡ Π²ΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΡΠ²Π΅ΡΠ½Π΅ΠΌΠ°Π½Π° Π·Π° ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΡ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ½Π°ΡΠΈΡΠ΅, Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄. ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ `ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅`, ΠΎ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ ΠΏΡΠ΅Ρ ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΡ.[12][15] Π‘Π°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 1916. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ°.[14] Π£ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² 1917. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° `Π½ΠΎΠ²Π΅Π»Π°` ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΎΠΌ `ΠΡΠ΅Π»Π° ΠΊΡΠ²` ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Ρ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ `ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ΅ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ`. Π£ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°ΡΡ Π¦ΠΠ, ΠΠΎΡΠ½Π΅ Π³Π»Π°Π²Π½Π΅ Π³ΡΠ±Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ `Π¦ΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΊΡΡΡ`. ΠΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΈΡΡΠΎΡ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ° ΠΈ Ρ Π½ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ Π²Π΅ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘Π₯Π‘.[12] ΠΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΈ ΡΠΌΡΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1919. ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ `ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ` Ρ Π»ΠΈΡΡΡ ΠΠ°Π½. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ Π΄Π°Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ Ρ Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΡ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ Π·Π° Π°Π΄ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ° ΠΈΠ½ΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΎΡΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π°.[16] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1921. ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ `ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΠ΅Π»ΠΊΠ°`, Π° ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΡ Ρ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠΈΠΌΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ `ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ` ΠΈ `ΠΠ°Π±ΡΡΠ°Π½ΡΠΈ`.[17] Π£ Π°ΠΏΡΠΈΠ»Ρ 1924. ΡΠ»Π°Π²ΠΈ ΡΡΠΈΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈΡΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠΏΠ΅Ρ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ° ΠΈ ΠΈΠ³ΡΠ°.[15] ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ `ΠΠΎΡΠΈ Π·Π΅ΠΌΡΠ°ΡΠΈ`.[17] Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ° ΠΏΠ»Π°Ρ Π½Π° ΠΊΠΎΠΌ Π·ΠΈΠ΄Π° ΠΊΡΡΡ.[12] Π‘Π²Π΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ²Π»Π°ΡΠΈ ΠΈΠ· ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, ΡΡΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ, ΡΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅, ΡΡΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°Π½ΡΠ½ΠΈΡ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Π° Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ Ρ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠΈ. Π Π°Π΄ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΡΠΆΠΈ ΡΠ° Π³Π»ΡΠΌΡΠΈΠΌΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ Π§ΠΈΡΠ°-ΠΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ΅ΠΌ. Π£ΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ Π½Π° ΠΠΎΡΡΠΎΠ»Ρ 21. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π‘Π°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π΄Π²Π° Π΄Π°Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ.[18] ΠΠ΄ 1928. Π΄ΠΎ 1930. ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄Π΅Π»Π° Ρ ΡΠ΅Π΄Π°ΠΊΡΠΈΡΠΈ ΠΡΠ°Π³ΡΡΠΈΠ½Π° ΠΠΎΡΡΠΈΡΠ°, ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°.[12] ΠΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ Π Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎΠ³ ΠΏΠΈΡΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΠ°Π»ΠΎ Π·Π½Π°. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΡΠ½ΡΠΊΠ° ΠΠΎΡΠ° ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°Π»Π° Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΡ:[19] β ΠΠΈΡΠ»ΠΈΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΏΠ»Π°Π²Π΅ ΠΎΡΠΈ, ΡΠ°ΠΊΠΎ Π³Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠ°ΠΌ ΠΈΠ· ΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΡΠΎΠ³, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΡΠΈ ΡΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Ρ Π½Π°ΡΠΈΠ½ Π²Π°ΡΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΡΠ°ΠΊ Π½ΠΈ ΠΌΠΎΡΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΡΠ°ΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π±ΠΈ Π±ΠΈΠ»Π΅ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΡΠΈΠ²Π΅ ΠΏΠ° Π΄Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ³Π° ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠΌΠΎ ΠΏΡΠΈΡΡ. Π§ΡΠ»Π° ΡΠ°ΠΌ Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΏΡΠ΅ Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΎΠ΄Π΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°Ρ Π΄Π° Ρ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ° ΡΠΊΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ° ΡΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ βΠΎΠ΄ΠΎΡ β, ΠΈ ΠΎΠ½Π΄Π° ΠΎΠ΄Π΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠΎΠ±Ρ. ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΎ Π±ΠΈΠΎ Π·Π½Π°ΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Ρ Π΄Π° Π½Π΅ΡΡΠΎ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ΅ , ΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΡΠ»ΠΎ Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ. ΠΠ½Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎ Π΄Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ±Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ° Ρ ΡΠΎΠ±ΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ, Π° ΡΠ²Π΅ ΠΎΡΡΠ°Π»Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΡΠ°ΡΡ, ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΌ Π΄Π° Π²ΠΎΠ»Π΅ Π΄Π° ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΡΠ°ΡΡ, ΡΠ΅Ρ Π±ΠΈ ΡΠ²ΠΈ Π²ΠΎΠ»Π΅Π»ΠΈ Π΄Π° Π²ΠΈΡΠ΅ Π·Π½Π°ΠΌΠΎ. β ββΠΠΎΡΠ° ΠΠΈΠ²Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ°Π²ΠΈΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΡΠ½ΡΠΊΠ° ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Ρ Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ βΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ°Π½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈβ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄Π°Π»Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°, ΠΠ’Π’ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, 2010. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π£ ΡΠΊΠΎΡΠΎ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΡΠ°ΡΠ° β ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈΠΌ, ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ, ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΈΡΠΏΡΡΠ΅Π½Π° Π±ΡΡΠ½ΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π³ΡΠ°Π΄ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° ΡΠ°ΡΠΊΡΡΠ½ΠΈΡΠΈ Π²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡ ΠΏΡΡΠ΅Π²Π° ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈΡ Π΄ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°. ΠΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ 1878. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ Π²Π»Π°ΡΡΡ ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΈΠΌΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠ²Π»Π°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈΠΌΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ Π½Π°ΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΈ Π΄Π° ΠΈΠ·Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΈΡΠ΅, ΠΊΠΎΠ½Π°ΠΊΠ΅ ΠΈ Ρ Π°ΠΌΠ°ΠΌΠ΅. ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΡΠΈ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΡΡΡΡΠΊΠΈ ΠΈ Π°ΡΠ°ΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ, ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½Π° Π΄Π° ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ Π±Π»ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΡΡΡ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ 1878. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΌΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½Π° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΎΠ²Π½ΠΎ, Π° ΡΠ°ΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΊΡΠΈ β ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠΈ ΡΡΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ°Π·Π°ΡΠ°ΡΡ. Π£Π³Π»Π΅Π΄Π½Π΅ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π΄Π°Π»Π΅ ΡΡ Ρ ΡΡΠ΄Π°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠ°Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄, ΠΎΠ΄ 1878. Π΄ΠΎ 1910. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π½Π° ΡΠ°Π·ΠΌΠ΅ΡΡ Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π°, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠΌΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΡΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΈ Π·Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ²Π°Π½Π΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌ, ΠΈ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΡΡΡΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°ΡΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ΄Π°ΡΠ°Π»ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΎ ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΎ, ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ.[20] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΎΠΊΡΠΏΠ½ΠΎ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΎ Π·Π° ΠΡΠ°ΡΠ΅, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ Ρ ΠΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈΠΎ. ΠΠ½ ΡΠ΅ Π·Π° ΠΡΠ°ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΎ Π΅ΠΌΠΎΡΠΈΠ²Π½ΠΎ Π²Π΅Π·Π°Π½ ΠΈ ΡΠ° ΠΎΡΠΈΠ³Π»Π΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠΈΠ½ΡΠ»Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ βΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π°Π½Π΅β (ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° 1900. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π½ΠΎΡΠΈ Π½Π°Π·ΠΈΠ² βΠ‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈβ). ΠΠ΅ΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΡΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π²Π°ΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ, Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Ρ, Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΈΡ ΠΌΠ΅ΡΡΠ°, ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΠ° Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ, ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠ°ΠΊ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠ΅. Π ΡΓ’ΠΌ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΡΡ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ Π½Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ»ΡΡΠ°ΠΎ, ΠΈΠ½ΡΠ΅Π³ΡΠΈΡΡΡΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΈΡ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π° Ρ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ, Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΈΠ³Π»Π° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠ½ΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π·Π°ΠΎΠΊΡΡΠΆΠ΅Π½ΠΎΡΡ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ΅Π· ΠΎΠ±Π·ΠΈΡΠ° Π½Π° ΡΠ²Π΅ ΡΠΎ, Ρ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈ ΡΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°, ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠΈΠ½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΎΡΠΏΠΎΡΠ½Π° Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠ° ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ°. ΡΡ. ΡΠ΅Π°Π»Π°Π½ ΠΎΠΏΠΈΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡ Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π»ΠΎΠΌΡ Π΄Π²Π° Π²Π΅ΠΊΠ°.[20][21] Π Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΠ²Π°Π½ Π‘ΠΊΠ΅ΡΠ»ΠΈΡ Ρ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° Π½ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΠ΅ΠΌΠ° Π‘ΠΊΠ΅ΡΠ»ΠΈΡΡ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, `Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ Π½ΠΎ ΠΎΠ³ΡΠΎΠΌΠ½Π° Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΠ΅Π²Π°Π»ΠΈ Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ`. ΠΠ°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ Π΄Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΌΠ°Π½Π° ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΡΠ°ΡΠ°ΠΊΠ°. ΠΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ»ΠΈΠΊ, Π΄ΠΎΡΡΠ° ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π²ΠΈΠ΄ΠΈΠΊΠ°, ΡΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ ΡΠ²Π΅Ρ ΠΈ ΡΡΠ΄Π΅ Π½Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅, Π½Π° ΡΡΠ±Π°Π², ΠΈ Ρ ΡΠ²Π΅ΡΡ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΡΠ±Π°Π²Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ±Π°Π²Π½ΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅Π²Π΄Π°Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ±Π°Π²ΠΈ. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΡΡ Π½Π΅Π²Π΅Π·Π°Π½Π΅, Π½Π΅ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½Π΅, ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±Π΅Π· ΡΠΊΠ»Π°Π΄Π°, Π΅ΠΏΠΈΠ·ΠΎΠ΄Π΅ ΡΡ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ°Π½Π΅ Π½Π° ΡΡΠ΅ΡΡ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠΏΠΈΡΠΈ Π³ΡΡΠ°ΡΡ ΡΠ°Π΄ΡΡ, Π΄ΠΈΡΠ°Π»ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΠΆΠ°ΠΊ ΠΈ ΠΈΡΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ°Π½, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄Π° Π½Π° ΠΌΡΡΠ°ΡΠ΅, ΡΠΈΠ½ΡΠ°ΠΊΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π΅ΡΠΈΠ³ΡΡΠ½Π°, ΠΎΠΏΡΡΠ° ΠΏΠΈΡΠΌΠ΅Π½ΠΎΡΡ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½Π°. ΠΠ»ΠΈ, ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΈΡ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΡΠ°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΡ ΡΠΎΡΠΌΠ΅, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π²ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ ΠΊΠΎΡΠ° Π½Π°Π΄ΠΎΠΊΠ½Π°ΡΡΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ²Π΅: ΡΠΈΠ»Π°Π½, Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ, Π½Π΅ΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΠ»Π°Π½ Π»ΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ. Π’ΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΄Π° Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π»Π΅Π½Π°Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π±ΠΈΠΎ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ.[22] Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ±Π°Π·ΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅. ΠΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ: β ΠΠΎ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΡΠ°ΠΌ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠΏΠΎΠ½ΡΠ°Π½ΠΎ, Π½Π΅ ΡΠ°Π·ΠΌΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ΅. Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ Π·Π½Π°ΠΎ ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠΎ Π½Π°ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ, ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ. ΠΠ° ΡΠ°ΠΌ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π΅ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Π½ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠ½ΡΠ΅Π»ΠΈΠ³Π΅Π½ΡΠΈΡΠ° Π½Π΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π°, ΠΎΠ½Π° ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅ ΠΈΠ»ΠΈ Π΄Π° ΡΠ³Π»Π°ΡΠ° ΡΡΠΎ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈ ΡΡΠ²ΠΎΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΠΏΡΠΈΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡΠ°: ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ Π°ΠΊΠΎ Π½Π΅ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅Π½Π΅ Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Ρ Π²Π°ΠΌΠ°, Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ. ΠΡΡΠ³ΠΎ, ΡΡΠ΅Π±Π° Π΄Π° ΡΠΈΠ½ΠΈ Π΄Π° Π·Π°Π²ΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° Π±Π»ΠΈΠΆΡΠ΅Π³. β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΡ ΡΠ° ΠΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΠΌ[23] ΠΡΠ²ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄ Ρ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΡ ΠΠΎΠ»ΡΠ±. Π’ΠΎ ΡΡ Π±ΠΈΠ»Π΅ Π΄Π²Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅: ΠΠ°ΡΠΊΠ° Π½Π° Π³ΡΠΎΠ±Ρ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ°.[24] Π ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ: β ΠΡΠ²Π΅ ΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅ΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π»ΠΈΡΡ Π΄Π° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠ° ΠΠ°Π²ΡΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΡΠΊΡΡ, ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ Π΄Π²Π΅ ΠΌΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ. ΠΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠΎ, Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π²Π°ΠΎ ΠΈ ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΡΠΈΠΎ Π½Π° Π΄Π°ΡΠΈ ΡΠ°Π΄. Π ΠΎΠ±Π΅ΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΡΠ²Ρ ΠΌΠΎΡΡ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ. ΠΠ° ΡΠ°ΠΌ Π΄Π°ΠΎ ΠΎΠ³Π»Π°Ρ ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΠ΅ Π. Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ²Ρ ΠΌΠΎΡΡ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΊΡΠΏΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠΏΠ»Π°ΡΠ΅, ΡΡΠΎ Π³ΠΎΠ΄ Π½ΠΎΠ²ΡΠ° Π΄Π° ΡΠ°ΠΌ Π΄ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΠΎ, ΡΠ° ΡΠ°ΠΌ Π΄Π°Π²Π°ΠΎ Π³. ΠΠ½Π΄ΡΠΈ ΠΠ°Π²ΡΠΈΠ»ΠΎΠ²ΡΡΡ, Π΄Π° ΠΎΠ½ ΡΠΎ ΡΡΠ²Π°, Π±ΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π° Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌ, Π΄Π° Π±ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠΈΠΌΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠ»Π°ΡΠΈΠΌ ΠΊΠ°Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ Π³ΠΎΡΠΎΠ²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Π°. ΠΠ»ΠΈ, ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΎ, Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΎΡΠ°Ρ ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° ΠΌΠΎΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΠΈΡ, ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΎ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΌΡ Π΄Π°Π²Π°ΠΎ Π½Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ΅ (ΠΎΠΊΠΎ ΡΡΠΎΡΠΈΠ½Ρ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ°) Π° ΠΎΠ½ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°Π½, ΠΏΡΠΎΡΡ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Ρ, ΠΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡ, ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·Π° ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π°Π»Π°Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ΅Ρ ΠΌΠΈ ΡΡΡΡΠΏΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ Π½Π° ΠΏΡΠΎΠ΄Π°ΡΡ, Π΄Π° ΠΌΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΎΡΠΏΠ»Π°ΡΡΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΠΎΠ³Ρ. β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, 1919.[25] ΠΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΎΠ·Π° ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΏΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ Ρ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π½ ΠΏΡΠ²ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΠ΅ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΎΡ, ΡΠ²ΠΎΡΠ°Ρ Π½ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅, Π·Π°ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠΈΠ»Π° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΈ. Π‘ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° Π·Π°ΡΡΠ΅ΠΏΠ΅ΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ Π΄ΡΡΠ³Π°ΡΠΈΡΠΈΠΌ Π·Π²ΡΠΊΠΎΠΌ, ΡΠ·Π΄ΠΈΠ³Π»Π° ΡΠ΅ Ρ Π΄ΠΎΡΠ°Π΄ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅Π³Π½ΡΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠΈΠ½Π΅, ΠΈ Π΄ΠΎΠΏΡΠ»Π° Π΄ΠΎ ΡΠ΅Π·Π³ΡΠ° Π΄ΡΡΠ΅Π²Π½Π΅ Π³Π°Π»Π°ΠΊΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. Π£ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ·Π°ΠΌΠ°, ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ° ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°Π³Π»ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΈΠ΄Π° ΠΈ ΠΎΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΡΠ²ΠΎΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π΄ΠΎΠ±Π°. Π€ΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ²ΠΈΠ΄, ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°, Π³ΠΎΠ»ΠΈ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠ΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ΅.[26] Π¦ΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠ³, ΠΏΠΎΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° Π½ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π΅ΠΏΠΎΡ Π΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠ»Π΅ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΈΠΊ ΠΈΡΠΏΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°ΠΊ ΠΈ ΠΎΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π½ΠΈΡ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΡΠ΅ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π΅Π²ΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π΅ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ ΡΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ Π½Π° ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ΅ Ρ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ. ΠΠ°Π» Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ Π±ΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΡ ΠΈ Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈΡ ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅, ΡΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π°Ρ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ° Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Π° Π½Π΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ»ΠΈ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°, ΠΊΠ°ΠΎ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠΈΡ ΠΈ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠ°, Π½Π΅ΠΏΡΠΈΠ»Π°Π³ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ, ΠΎΡΡΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ° Π½Π°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ΠΆΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ Π±ΠΈΡΠ°, ΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π·ΠΎΠ²Π° ΠΊΡΠ²ΠΈ. ΠΠ°Π» Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΡ ΠΊΠΎΠ΄ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΠΊ Π±ΠΎΠ» Π·Π° ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ, Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ.[26] ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅: ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΎΠ³Π»Π°Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΠΎΠΏΠΈΡ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΌΡ ΡΡΡΡΠΏΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ Π·Π° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠ΅ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°.[13] Π ΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² (1910) ΠΎΡΠ΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΠΊ-Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½Π΅. Π‘Γ’ΠΌ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π±ΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π²Π°ΠΎ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²ΡΠ΅, ΠΈ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΡΠ°Π·ΠΈΡΠΎ Π½Π΅Π³Π°ΡΠΈΠ²Π°Π½ ΡΡΠ°Π² ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π²ΡΡΡΠ΅. ΠΠ½ ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ (Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΠ°Ρ) ΡΠ²Π΅ΠΎ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ, ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠΎ, Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΎ ΠΏΡΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Π΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ°. ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ²Π°ΠΊΡ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΠ»ΡΡΠ΅. ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΈ ΡΡΠΈΠ» ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ°, Π½Π°Π³Π»Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ Π΄Π° ΠΎΠ½ Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΡΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΡΠ°Π½Π΄Π°ΡΠ΄Π½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ, ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ° ΡΠ° ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΈΠ½ΡΠ°ΠΊΡΠΎΠΌ. Π¨ΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°Π½ΠΈ Π½Π° ΠΠ°ΠΏΠ°Π΄Ρ ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π° ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠΌΠ° Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½Π΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅, ΠΎΠ½ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°ΠΊ ΠΎΡΡΡΠΎ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Π°Π»ΠΈ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ, ΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΏΠΈΡΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΈ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π½Ρ, ΠΈΡΡΠΈΡΡΡΠΈ ΠΏΡΠΈ ΡΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΡ βΠ΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΡβ ΡΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ Π½Π°Π΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠΌ `Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎΡΡΡ`. Π‘ ΠΎΠ±Π·ΠΈΡΠΎΠΌ Π½Π° ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π½ΠΎΡΡ ΠΈ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠ²ΡΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ°Π»Π΅Π½Π°Ρ, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΡΠΈΠ» β ΠΊΠ°ΠΎ βΠΌΡΡΠ°Π²ΠΎΡΡ Π³Π΅Π½ΠΈΡΠ°β. Π£ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΡ (ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ β ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΠΏΡ ΠΠ΄Π²Π°ΡΠ΄Π° Π‘Π°ΠΈΠ΄Π°) ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½Ρ ΡΠ»ΠΈΠΊΡ ΡΠΏΠΎΡΠ°ΡΡΠ΅Π³ ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄Π° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ΅Π»ΠΈΠ±ΠΎΡ ΠΠ»ΠΈΠ³ΠΎΡΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΏΠΎ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡ ΠΊΠΎΠ΄ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎΠ³ ΠΏΠΈΡΡΠ°:[20] β ΠΡΠ΅Π΄Π° ΠΌΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Π³Π»Π°Π²Π° ΡΠΈΠΏΠΈΡΠ½Π° Π·Π° ΠΡΠ³, ΠΏΠ΅ΡΠ°Π»Π±Π°ΡΡΠΊΠ°, Ρ Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΎ ΡΡΠΈΡΠ½ΡΡΠΈΠΌ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»ΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΡΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ²ΡΠ΄ΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ²ΠΈΠ΄Π½ΠΎ ΠΎΠΏΠΎΡΠ΅ Π΄ΠΈΠ²ΡΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΎ, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ βΠ΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΠΎβ, ΡΠΈΠ½ΠΈΠ»ΠΎ ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠΊΠ½Π°, ΡΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΎΡΡ Π·Π° Π·Π΅ΠΌΡΡ ΠΈ ΡΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ΅, ΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ°Π² ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ Π³ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΈ [β¦] ΠΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»ΡΠ° Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠ±ΠΎΠΌ, Π²Π΅Ρ ΡΠΈΡΠΎΡΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° ΠΈΠ· Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄ ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΡ , Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ½ΠΈΡ . β ββΠΠ΅Π»ΠΈΠ±ΠΎΡ ΠΠ»ΠΈΠ³ΠΎΡΠΈΡ[8] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΠΏΠΈΡΠ΅ Π‘ΠΊΠ΅ΡΠ»ΠΈΡ, ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°ΠΌΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° Ρ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΌΠ°Ρ , ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΏΡΠ²ΠΈΡ ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π΅ΠΎ ΡΠΎΠΏΠ»Π° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠ΅ ΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΠΈ, ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΠ²Π΅ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π΄Π° ΠΊΠ°ΠΆΠ΅, Π΄Π° Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π½Π°Π²ΡΠ° ΠΈ Π΄Π° ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ΅Π±Π΅, Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΡΠΏΠ΅Π²Π°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ. ΠΠ»ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ²Ρ ΡΡ Π±ΠΎΡΠ°Π·Π°Π½ ΡΠ°Π·Π±ΠΈΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ², Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠ»Π° Π½Π΅ΠΈΡΡΡΠΏΠ½Π° ΡΠ½Π°Π³Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°, Π·ΡΠ΅Π»ΠΈΡΠΈ ΡΠ°Π»Π΅Π½Π°Ρ, Π²Π΅ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ, ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠΈΠ³ΡΡΠ½ΠΈΡΠ° ΡΡΠΊΠ°. Π’ΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΠ· ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΈ ΡΠ»Π°Π±ΠΎ Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΈΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°, Π½ΠΎ ΡΠΈΡΠΎΠΊΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅Π½ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠΈΡ ΠΈ Π½Π°ΡΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌ, ΡΠΈΠ·ΠΈΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π±ΠΎΠ³Π°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅Ρ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°, Π°Π»ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π½Π΅ Π²ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΡΠΈ Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½, Π½ΠΎ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π±ΠΎΠ³Π°ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π°, Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π°Π»ΠΈΠ²Π° ΡΠ²Π΅ ΡΡΠΎ ΡΠ·ΠΌΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ.[22] ΠΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ΅ΡΠΊΠΈ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΈ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΠ½Π³Π΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΏΠΎΠΌΠ°Π³Π°Π»Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ°Π΄Π΅ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°. ΠΠ°ΡΠΌΠ°ΡΠ΅ Π΄Π²Π° ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠΈ ΠΏΡΡΠ°, ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°Π»Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ²ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ Π»Π°ΠΊΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΠΌΠΎΠ³Π»ΠΈ Π΄Π° ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΡ. ΠΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ Π΄Π° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½Π° ΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Π΄ΠΎΠ΄Π°Π»Π° ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ.[27] Π ΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² Π°Π΄Π°ΠΏΡΠΈΡΠ°Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΡΡΠΎΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π’Π ΡΠ΅ΡΠΈΡΡ. ΠΠ΄ 4. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 2021. ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΠΈΠ²Π°Π»Π° Π½Π° Π Π’Π‘ 1.[28] ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅: ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° (Π΄ΡΠ°ΠΌΠ°) ΠΡΠ°Π³Π° Π‘ΠΏΠ°ΡΠΈΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, 1914. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Ρ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΡ ΠΠ°ΡΠ΅, ΠΈΠ· ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄Π° ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, 1902. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°. βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° 1900. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅Π½Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΡ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ, ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡ ΠΈ ΡΠ°ΡΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ Π²Π΅ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ°. βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΈΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ΅ Π³Π»Π΅Π΄Π°Π½ΠΈΡ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄Π° Ρ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ. ΠΠΎΠΌΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΎΡ ΠΠ΅ΡΠ°Ρ ΠΠΎΡΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠ°Π½ΡΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΡ βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π΅β Ρ ΠΈΡΡΠΎΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΎΠΏΠ΅ΡΡ, ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ 1931. Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ.[20] ΠΡΠ°ΠΌΠ° βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½Π° Π½Π° ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΡΠ΅Π½Π°ΠΌΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ (ΡΠ½ΠΈΠΌΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²Π°), Π° Π±ΡΠΎΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π²Π°Π½ Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠΎΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ΠΊΡΡ. Π£ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½ΠΎ, ΡΠΈΠΌΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½ΠΎ ΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½ΠΎ Ρ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΊΠ°Π»ΡΠΏΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΡΡΡ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΡΠ°. Π£ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΠ»Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΡ ΡΠΏΠΎΡΠ°ΡΡΠΈ Π΅ΡΠ΅ΠΊΡΠΈ (ΡΠ°ΡΠΊΠΎΡΠ½Π° ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ°, ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°, ΠΈΠ³ΡΠ°β¦), Π° Π½Π΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΠΊΡΡ. Π ΡΓ’ΠΌ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π·ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠΎΠΌ βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π΅β Ρ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΡ, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠ° ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΊΠ°ΠΎ Π²Π΅ΡΠ΅Π»Π° ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½Π° ΠΈΠ³ΡΠ°. ΠΠ½ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π½Π΅Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ³Π° ΡΡΠΎ ΡΡ Π°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈ Π½Π° ΡΡΠ΅Π½ΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π΅Π°Π΄Π΅ΠΊΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄Π΅Π²Π΅Π½ΠΈ. Π ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΊΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ°ΠΊΠΎ Π½Π΅ΡΡΠΎ Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π½ΠΈΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ.[20] ΠΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΈΠ· βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π΅β Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΡ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ°, Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ 60-ΠΈΡ ΠΈ 70-ΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° 20. Π²Π΅ΠΊΠ°, Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π²ΡΡΠ½Ρ ΡΠ΅Π½Π·ΡΡΡ. ΠΠ½Π΅ Π±ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΡΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°Π½Π΅, ΠΈΠ· ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π±Π°ΡΡΡΡ, ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΠΌ ΠΊΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΌΠΈΠΌΠ°, Π½Π΅ΠΏΠΎΠΆΠ΅ΡΠ½ΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΈ, ΡΠΎΡΠΌΡΠ»Π°ΡΠΈΡΠ΅, ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΡΡΡΡΠΈΠ·ΠΌΠΈ, ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠΏΠ΅Π²Π°ΡΡ ΡΡΠ±Π°Π² ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ΅β¦ ΠΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄Π΅Π»ΡΡΡ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½Ρ ΡΠ°Π·ΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΠΎΡ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈ, Π° ΠΎΠΏΠ΅Ρ Π΄Π° ΠΎΡΡΠ°Π½Ρ ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΡΠΈΠ²ΠΎ βΠ²ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅β. Π€ΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠ½Π° Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΡ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ»Π°Π²ΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠΎΠΊΠ»Π°ΠΌΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ³ βΠ±ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ²Π°β, ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΡΡΡ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠ°Ρ ΠΊΡΠΎΠ· ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΠΈΠΏΠ°. ΠΠ²Π°ΠΊΠ²Π° ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΈΡΠ°Π½Π° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΎ ΠΡΠ°ΡΡ Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ²ΡΡΡΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΠΏΠ°. Π£ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠ»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΎ ΠΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠΈΠ²ΠΎ ΠΊΡΠΎΠ· ΡΠΈΠ½ΡΠ°Π³ΠΌΡ βΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΎ ΠΡΠ°ΡΠ΅β. Π£Π· ΡΠ²Π΅ ΡΠΎ, Π°Π΄Π°ΠΏΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΈΡ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ½Π°Π΅ΡΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°, ΡΠ΅ΠΊΠ»Π°ΠΌΠΈΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ βΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°β, ΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈΡ ΡΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ° Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ, Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ Π΅Π³Π·ΠΎΡΠΈΠ·ΡΡΡΡΠΈ ΠΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΠΏΠ΅ ΠΊΡΠΎΠ· ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΌΠ°ΡΡΠ°.[20] ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅Π»Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΡΠΏΠ΅Ρ ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°Π½ΠΈΡ ΡΡΠ΄ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΏΠ°Π»Π° ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½Π° ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π½Π° ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ° Β»Π΄Π΅ΡΡΠ°Β«, Β»ΡΠ΅Π²Π΄Π°Ρ Π°Β« ΠΈ Β»ΠΆΠ°Π»Π° Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΒ«, ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅, ΠΊΠΎΡΠ° Π²ΠΎΠ»ΠΈ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈ Ρ ΡΡΠ½ΠΎ Ρ ΡΠΎΡ. Π’ΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ° ΡΡΠ±Π°Π²Π½Π° ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ° ΡΠ΅ΠΆΡΠ΅, ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠ³Π΅, ΠΏΡΠ½Π° Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅Π²Π΄Π°Π»ΠΈΠ½ΠΊΠΈ, ΡΠ° Π½Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΈ Π·Π°Π½ΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π²Π°ΡΠ° ΠΎΠΊΠΎ ΡΡΡΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ΅. ΠΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π±Π°, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π½Π΅Π²Π΅ΡΡΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°Π½Π°, Π½Π΅ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·Π°Π½Π°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΈΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΎΡΠΎΠ±ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ°, ΠΏΠ°ΡΠΎΠΊΡΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ ΡΡΠ±Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ, ΠΏΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΈΠΌ Π°ΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎΠΌ, ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΠ²Π°Π½ Π‘ΠΊΠ΅ΡΠ»ΠΈΡ.[22] β ΠΠ°ΠΌΠ΅ΡΠ°Π»ΠΎ ΠΌΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΎΠ½Π΅ ΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π·Π²Π°ΠΎ Π±Π°Π»ΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ Π° Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ. ΠΠ° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ Π΄Π° ΡΠ°ΠΌ ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅ΠΊ, Π° Π½Π΅ ΡΠ°Π΄Π°, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΡ Ρ ΠΌΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΡΡΡΠ΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½Π°. ΠΠ΅Ρ Π΄Π° Π½Π΅ΠΌΠ° Ρ ΡΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ΡΠ΅Π³Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅Π³Π°, Π±Π°Π»ΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³Π° Π° Π½Π΅ ΡΠ°ΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΈΠ½ΡΠΈΠ°Π»Π½ΠΎΠ³, Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½Π°ΠΊΠΎ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ Π½Π°Π³Π»Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ, ΠΎΡΠΊΡΠ΄Π° Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠΎΡΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠ° ΠΈΡΡΠΈΠΌ ΠΎΠ΄ΡΡΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅Π²Π°ΡΠ΅ΠΌ, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠΈ Ρ ΡΠΎΡ Π½Π΅ΡΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅, ΡΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ, ΠΏΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ Ρ Π‘ΠΎΡΠΈΡΠΈ, Π‘ΠΊΠΎΠΏΡΡ, ΠΠΎΡΡΠ°ΡΡ, Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ, ΠΏΠ° ΡΠ°ΠΊ ΠΈ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡΡ? β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ[29] ΠΡΠΈΠΊΠ°Π· ΠΡΠ°ΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ°ΡΠ°Π²Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π΅ ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°. ΠΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈΠ· 1899. ΠΠ΅ΠΎ ΠΊΠΎΠ»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠ΅ ΠΠ΄Π»ΠΈΠ³Π°ΡΠ°. Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠΎΡΠΈ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ Ρ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ. ΠΠΎ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΎΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅Π½Π° ΡΠ°ΠΌΠΎ Π½Π° ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½Π΅ ΠΈ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ ΡΡΠ³ΠΎΠΈΡΡΠΎΡΠ½Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅, Π½ΠΎΠ²ΠΎΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅, Π΄Π΅ΠΎ Π‘ΡΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π° 1877. ΠΈ 1878. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ½ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠΎΠ³Π° Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³, ΠΆΠΈΠ²ΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΈ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΡΠΈΠ²ΠΎΠ³ Π΅Π³Π·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΠ°, ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ°, Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ, ΠΈΠ· ΠΊΠΎΡΠ΅Π³ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π΅ΠΎ Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠ·Π³Π»Π°Π΄ΠΈΠ²Π΅ ΡΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅, ΠΈ ΠΈΠ· ΠΊΠΎΠ³Π°, Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°Π΄Ρ, Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠ΅ΡΠΈ. ΠΠ½ ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΠ·ΡΡΠ΅, Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΡΠ°ΡΡ Β»ΡΡΠ°ΡΠΈΡ Π΄Π°Π½Π°Β«, ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½Π΅ ΡΡΠ΄Π΅, ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΌΠΎΠ²Π΅ Π°Π»ΠΈ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ°Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ. ΠΠ½ ΠΎΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ ΠΈ ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎ, Π²ΡΠ»ΠΎ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΡΠ΄Π΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ° ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°Π»ΠΈ ΠΈ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ° Π΄Π΅ΡΠΈΠ»ΠΈ, Π½Π°Π»Π°Π·Π΅ΡΠΈ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎΠ»ΡΠΈΡΡΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΠ°Π»Π°Π½ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΎ Β»ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΈ Π²ΡΡΒ« ΡΡΠ±Π°Π²ΠΈ, ΠΏΡΠ΅Π»ΠΈΠ²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠΎ ΡΠ²Π΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΡΡΠ°, Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·ΡΡΡΡΠΈ Π½Π΅ ΡΠ΅ΡΡΡ Π²Π΅Ρ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π½Π΅ΠΌΠ° Π±Π°Π½Π°Π»Π½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ.[30] Π£ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈΠΌΠ° Π²ΡΠ»ΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³, Π»ΠΎΠΊΠ°Π»Π½ΠΎΠ³, ΠΏΠΎΡΠ΅Π² ΠΎΠ΄ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΡΠΈΠ²ΠΎΠ³ Π°ΡΡ Π°ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠ° ΠΏΠ° Π΄ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π° Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠ΅ΡΠ°Π»Π° ΠΈΡΡΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠ° ΡΡΠ»Π½ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡ. ΠΠ»ΠΈ Ρ ΡΠ²Π΅ΠΌΡ ΡΠΎΠΌ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΡ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³Π° ΠΊΡΡΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π»ΠΎ ΡΠΎΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΎΠ³, ΠΈΠΌΠ° Π²ΡΠ»ΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³, ΠΈΠΌΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³, Π»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³. Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π²Π° Π΄Π° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ²Π΅Ρ, Π½ΠΎ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅Π±Π΅, ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΏΠ»Π°Ρ ΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΡΡΡΠ°ΡΡ ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π½Ρ ΡΠ΅ΠΆΡΡ. Π£ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠ±Π° ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΡΡΠΎΠΊΠ° ΠΈ ΠΠ°ΠΏΠ°Π΄Π°, ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π΅, ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈ ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π°, ΡΠ½ΠΎΠ²Π° ΠΈ ΡΠ°Π²Π΅, ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Ρ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΠΌΠ΅ΠΎ Π΄Π°ΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ°Π½, ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠΈΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π΄ΡΡΠΎΠΌ. ΠΠ΅ΡΡ ΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΈΠΌΠ° Π½ΠΈΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΠ±ΡΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈΡΠ½ΠΈΡΠΈ, Π½ΠΈΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠ°Π² ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ ΠΈΠΌΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠ°.[31] ΠΡΠΎΡΠ΅Ρ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΡΠ°ΡΠ°Π½Π°ΡΠ° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»Π° ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·Π°Π½ΠΈΡ ΡΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎ ΡΠ΅ βΡΠΏΠΎΡΠ°β, ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ Π΅Π»ΠΈΡΠ΅ Ρ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ, Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΎΠ½Π΄Π° Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π½ ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ -ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° βΠΈΠ·Π½ΡΡΡΠ°β, Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ ΠΡΠ°ΡΡ. ΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ Π·Π°ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΠ°Π»ΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΈΡΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ²Π°ΡΠ΅, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ Π°Π²Π°Π½ΡΡΡΠΈΡΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅, Π½Π΅ Π±ΠΈ Π»ΠΈ Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ·Π½Π°Π»ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΡ ΠΎΠ½ΠΈ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅Π»ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΡΠΈΡΠ΅Π½Ρ, ΠΡΡΠ³ΠΎΡΡ, ΡΠ°ΠΌΠΈΠΌ ΡΠΈΠΌ ΠΈ β Π΅Π³Π·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΎΠ±ΠΎΠ³Π°ΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ.[20] ΠΠ°Π²ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°ΡΠ° Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ²Π΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° Π·Π°ΠΏΠ°Π΄ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ·ΠΎΡΠΈΠΌΠ°, ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ²ΡΠΆΠ΅Π½ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°; Π΄Π΅Π»Π° ΡΡ ΠΌΡ ΠΏΡΠΎΠΆΠ΅ΡΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½Π΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π΄Π°ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ βΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΆΡΡΠ²Π΅ ΡΡΠ±Π°Π²ΠΈβ, Π΄Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²Ρ ΡΠ»ΠΈΠΊΡ Π·Π°Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΡΠ°ΡΠ°, ΡΠ°ΡΠ»ΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π΅Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ° Ρ Π³ΡΠ°Π΄. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°Ρ ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π° ΠΈ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΡ. ΠΡΠΎΠ·Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π΄Π°Ρ Π½ΡΡΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ°ΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΎΠΊΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ°ΠΌΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ΅ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° ΠΎΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΌΠ΅ΠΌΠΎΠ°ΡΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ.[32] ΠΠΈΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π½.[3] ΠΡΠ΅ΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ Π±Π°Π²ΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ°. Π£ ΡΠΎΠΊΡ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡΡ Ρ ΠΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠΈ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π±Π°ΡΠ΅Π½ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ. Π’ΡΠ°ΡΠΌΠ΅ ΠΈΠ· ΡΠ°ΡΠ° ΡΡ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡΠΈΡΠ°Π»Π΅ Π½Π° ΡΠ΅Π³Π° ΠΈ ΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΊΡ, ΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΡ ΡΠ° ΠΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΠΌ: β Π¨ΡΠ° ΡΠ° ΠΈΠΌΠ°ΠΌ Π΄Π° Π²Π°ΠΌ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ΠΌ? Π¨ΡΠΎ Π½Π΅ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ? ΠΠ° Π½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌ Π²ΠΈΡΠ΅, Π½Π΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΌ; ΠΆΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ΠΎ. Π‘ΡΠ²Π°Ρ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠΌΠ΅: Π°ΠΊΠΎ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΠΊ Π½Π΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄Π°Π²Π°ΠΎ, Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π° Π½Π΅ Π΄Π°ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΡΠ°. ΠΠΎΡΠ»Π΅, Π²ΠΈ ΡΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ, Π²ΠΈ ΡΠΎ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅ΡΠΈ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Ρ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π³ΡΠΎΠ·ΠΎΡΠ°, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΠΎΡΠ° ΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ ΡΠ²Ρ Π½Π΅ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅ΠΎ ΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ ΠΊΡΠ², ΡΡΡΡΠ΅Π½Π΅ Π²Π°ΡΠΎΡΠΈ, ΠΏΠΎΠΌΡΠ»Ρ Π΄Π΅ΡΡ, ΠΏΠΎΡΠ±ΠΈΡΠ°Π½Π΅ ΠΌΡΠΆΠ΅Π²Π΅, ΡΠΏΡΠΎΠΏΠ°ΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΆΠ΅Π½Π΅, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΠΎΡΠ° ΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ΅ Π΄Π° ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄Π° Π½ΠΈΡΡΠ°Π²Π°Π½ ΡΠ°Π² ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ² Π½Π°ΠΏΠΎΡ. ΠΠ°ΠΊΠ²Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΊΠ°ΠΊΠ²Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ! Π¨ΡΠ° ΠΎΠ½Π° ΡΡ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΡΠΈΠ½ΠΈ, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΠΎΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π½Π΅ Π΄Π° ΠΎΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ: ΠΈΡΠΊΠ°ΡΠ°ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠ΄Π΅, ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ° ΡΡΠ΅Π²Π°, ΠΊΡΠ²? Π ΠΌΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠΌΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΈ Π²ΠΈΠ΄Π΅Π»ΠΈ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ Π΄Π° ΠΈΠ΄Π΅ΠΌΠΎ Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ΠΌΠΎ ΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠΌΠ΅: ΡΠ²Π° ΡΠ° Π³ΡΠΎΠ·ΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ½Π°. ΠΠΎΠΆΠ΄Π° ΡΠ΅ΠΌΠΎ ΠΌΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈΠΌΠΎ Π·Π° Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°. ΠΠΎΠΆΠ΄Π° ΡΠ΅ΡΠ΅ Π²ΠΈ ΠΌΠ»Π°ΡΠΈ ΠΏΡΠΎΠ½Π°ΡΠΈ Ρ ΡΠ²Π΅ΠΌΡ ΡΠΎΠΌΠ΅, ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΡ, Π°Π»ΠΈ Π·Π° Π½Π°Ρ, Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΄Π°ΡΠΈΠΌΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΡΠΎΠ³Π° ΡΡΠ΅Π±Π° Π±Π°Ρ Π΄Π΅ΡΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°... ΠΠ΅, ΡΠ²Π΅ΠΌΡ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠ² ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΡΠ°Π²ΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ! ΠΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π·ΠΎΠ²Π΅: Π±ΡΠ³Π°ΡΠΎΡΠΈΠ»ΡΡΠ²ΠΎ, ΡΡΠ±ΠΎΡΠΈΠ»ΡΡΠ²ΠΎ! Π Π·Π°ΡΡΠΎ? Π§Π΅ΠΌΡ? β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΡ ΡΠ° ΠΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΠΌ[23] ΠΠ°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΈΡΡΠ° Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈΠ³ΡΠ° ΠΊΡΡΡΠ½Ρ ΡΠ»ΠΎΠ³Ρ Ρ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΊΠΎΡΡ ΠΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΎ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΈΠΌΠ°. ΠΠ½ ΡΠ΅ βΠ½Π°Ρ ΠΠΎΡΠ°β, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΊΡΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΡΠ°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΈ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡ ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²ΠΈ Π½Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠΏΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π²Π°ΠΆΠ½Π΅ ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡΠΈΡΠ΅ Ρ Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π½ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅, ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡ ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ° (ΠΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°, ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° 1881. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ 1959. Π½ΠΎΡΠΈ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅, ΠΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ΅, ΠΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ° Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°, ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠ° ΠΎΠ΄ 1992. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π·Π° Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΡ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ Ρ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°ΡΡΠΊΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ, Π€Π°Π±ΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ±ΡΡΠ΅ βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β, ΠΏΠΎΡΠ»Π°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ° βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β Ρ ΡΠ΅Π½ΡΡΡ Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π°ΡΠ΅).[20] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΡΡ Ρ ΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΈΡΡΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΡΡΠ΅ ΡΠ΅ βΠΠΎΡΠΈΠ½Π° Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ°β (ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π° 1967, Π° ΠΎΠ΄ 1976. ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ 23. ΠΌΠ°ΡΡΠ°, Π½Π° Π΄Π°Π½ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ°), ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ βΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈβ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ²Π΅ ΡΠ° Π·Π°ΡΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π·Π½Π°ΠΊΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1954. ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠ³Π½ΡΡ ΡΠ΅ Ρ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠΎΡΠΈ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΠΊΡΡΡ ΡΠ΅ 1964. ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π° ΠΎΡΠΊΡΠΏΠΈΠ»Π° ΠΎΠ΄ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ 1967. Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠΈΠ»Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΡΠ·Π΅Ρ-ΠΊΡΡΡ. Π‘ΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° Π»ΠΎΠΊΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΡ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ° Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΈ Π·Π°ΠΌΠ°Ρ ΠΎΠ΄ ΠΌΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΠ° ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π° βΠΠΎΡΠΈΠ½Π° Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ°β.[20][33] ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π΄Π΅Π²Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°, 1898, ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΡΠΊΡΠΈ ΡΠ° Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, ΠΎ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π»ΠΎ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΊ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΈΠ·ΠΈΡΠ»Π΅ Ρ Π·Π±ΠΈΡΡΠΈ ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³Π° ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ° (ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1899). ΠΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΡ ΠΈΠ·ΠΈΡΠ»Π΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ (ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 1902; Π΄ΡΡΠ³ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1913). ΠΠ·Π±ΠΎΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ, ΠΈΠ·ΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΡ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅, 1902. ΠΠΎΠΌΠ°Π΄ ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΠΈΠ·Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π΄Π²Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ°, Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 1902, Ρ ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²ΡΠΈΠΌΠ° 1905. ΠΠ΄ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄Π° Π’Π°ΡΠ°Π½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΡ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠ±Π΅ΡΠ°Π²Π°ΡΡ Π΄ΡΠ°ΠΌΡ ΡΠ°ΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½Π΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² ΠΈΠ·ΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ 1910. Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠ³Π° ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΠΎΡ ΠΈΠ·Π²Π΅ΡΡΠ°Π½ Π±ΡΠΎΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΡΠ°ΡΡΡΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎ ΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΌ Π»ΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ°.[34] ΠΡΠΈΠ³Π΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ°ΡΠΊΠ° Π½Π° Π³ΡΠΎΠ±Ρ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠ°, ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄, ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°. βΠΠΎΠ»ΡΠ±β, 1. XI 1894. ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1899. ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, βΠΠΎΠΌΠ°Π΄ ΠΈΠ· Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΈΠ½Π° Ρ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΠ΅ΠΌβ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1902. ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 1902. Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1902. ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, ΠΡΠ°ΠΌΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅, Π‘ΡΠ΅ΠΌΡΠΊΠΈ ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²ΡΠΈ, 1905. ΠΠΎΠΊΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ²Π° ΠΆΠ΅Π½Π°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1907. ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ², ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1910. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΠ΅Π»ΠΊΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1921. ΠΡΠ°ΠΌΠ΅. (ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°. β Π’Π°ΡΠ°Π½Π°. β ΠΠΎΠ²ΡΠ°. β ΠΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ²ΠΈ), ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1928. ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1929. Π‘Π°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π°, IβII, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, βΠΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ°β, 1956. ΠΠ°Π·Π΄Π° ΠΠ»Π°Π΄Π΅Π½, 1928. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ°Π±Π° Π‘ΡΠ°Π½Π° (1907) ΠΠ΅ΠΊΡΠ΅ (1901) ΠΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΠ° (1902) Π¦ΠΎΠΏΠ° (1902) Π§`Π° ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎ (1902) ΠΡΡΡΠ΅Π²Π΄Π°Π½ (1898) ΠΠΎΠ²Π°Π½ (1902) ΠΠΎΠ²ΡΠ° (1901) ΠΠΎΠ²ΠΎ-ΡΠΎ (1909) ΠΡΠ΄ΠΈ Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½ (1902) ΠΡΠ±Π° ΠΈ ΠΠ°Π·Π° (1902) ΠΠ°ΡΠ΅ (1902) ΠΠ°Π½Π°ΡΠΈΡΠ΅ (1902) ΠΠ°ΡΠΊΠΎ (1902) ΠΠ΅Π½ΠΊΠΎ (1902) ΠΠΈΡΠΊΠ° (1902) ΠΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠ°ΠΊ (1909) ΠΠ°Ρ ΠΠΎΠΆΠΈΡ (1900) ΠΡΡΠΊΠ° (1899) ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΠ΅Π»ΠΊΠ° (1920) ΠΠ½ΠΈ (1901) ΠΠ°ΡΠ°ΠΏΡΡΠ° (1902) ΠΠΎΠΊΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ²Π° ΠΆΠ΅Π½Π° (1902) Π ΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΡΠΌΡΠ°Ρ (1905) Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎ βΠ§ΠΈΡΡΠΎ Π±ΡΠ°ΡΠ½ΠΎβ (1902) Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ° (1898) Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ (1900) Π‘ΡΠ°ΡΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ (1906) Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½ Π§ΡΠΊΡΠ° (1906) Π’Π°ΡΠ° (1901) Π’Π΅ΡΠΊΠ° ΠΠ»Π°ΡΠ° (1909) Π£ Π½ΠΎΡΠΈ (1899) Π£Π²Π΅Π»Π° ΡΡΠΆΠ° (ΠΈΠ· Π΄Π½Π΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ°) (1899) Π£ Π²ΠΈΠ½ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌΠ° (1899) ΠΠ°Π΄ΡΡΠ½ΠΈΡΠ° (1902) Π£ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠΈ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΡΠ΅Π»Π΅Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌ Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ Π½Π° Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠΈ ΠΠΈΡΠΊΠ° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, Π° ΠΏΠΎ ΡΡΠ΅Π½Π°ΡΠΈΡΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° Π Π°Π΄ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠ½ΠΈΠΌΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ 2007. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΡΠΈ Π Π’Π‘-Π°.[35][36] Prva izdanja srpskih pisacs first edition izdanja iz prvog svetskog rata antikvarne knjige ...