Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-22 od 22 rezultata
Broj oglasa
Prikaz
1-22 od 22
1-22 od 22 rezultata
Prikaz
Prati pretragu "zenska odeca"
Vi se opustite, Gogi će Vas obavestiti kad pronađe nove oglase za tražene ključne reči.
Gogi će vas obavestiti kada pronađe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
-
Izbačen Sajt
www.euromarket.rs
Crveno-tamno sive boje, a tu gde dodje vrh desne dojke se nalazi engleska zastava. Dvodelni kupaci kostim, materijal poliamid/elastin, velicina je valjda 36-38 tu negde (sirina donjeg dela pozadi 32 cm, a dubina 25 cm; sirina gornjeg dela 15 cm, a visina 17 cm) mada se velicina moze podesavati po potebi i to sa svih strana, jer kao sto se vidi sa slike bocno ima masnice, koje jos imaju neke sarene prstenove na sebi. Gume nisu ispucale, ocuvan je, skoro kao nov. Opran i spreman za sezonu. Prilagodice se vasim grudnim (i dupnim) kapacitetima i vrlo lepo (i provokativno) stoji.
U ponudi imamo visokokvalitetni modni nakit gornjeg segmenta iz Francuske, tvrdo pozlaćen, visoke kvalitete izrade. Ovdje se nudi ogrlica, biserna ogrlica, koja se sastoji od bisera raspoređenih prema veličini. Cjelokupni dizajn izgleda vrlo zanimljivo i elegantno. Najveći biser je veličine cca 2,10 cm, a ukupna dužina ogrlice je cca 21,00 cm. Sve u svemu, ogrlica je korištena, ali je u veoma dobrom stanju. Puno zadovoljstva sa novom ogrlicom !!!
Moderna Elegantna Zenka Kožna Narukvica - V - Sirina koznog kaisa 4cm Boja kao sa slike. Metalni V detalj je srebrne boje,kombinacija legure cinka i bakra. Šaljem posle uplate na racun u banci ili post-net uplatnicom. Lično preuzimanje naselje Cerak. Pouzećem saljem POST-EXPRESOM. Kupac snosi troskove transporta. Ne snosim odgovornost za eventualna ostecenja prilikom transporta. Za dodatna pitanja sam uvek tu.
Prodajem neodoljive,privlacne ,diskretne nausnice. Zainteresovani mogu da mi se jave na mejl: [email protected]
Luksuzni elegantni zenski sat zlatne boje,izradjen od nerdjajuceg celika,kvarcni. Otporan na udarce,visok kvalitet. Sirina narukvice na najsirem delu je 3,5cm,a na najuzem 2,5cm. Šaljem posle uplate na racun u banci ili post-net uplatnicom. Lično preuzimanje naselje Cerak. Pouzećem saljem POST-EXPRESOM. Kupac snosi troskove transporta. Ne snosim odgovornost za eventualna ostecenja prilikom transporta. Za dodatna pitanja sam uvek tu.
Ženski set narukvica visokog kvaliteta, ručne izrade od Prirodne kože sa posebnom obradom (fine teksture )poludragi kamen Oniks sa pozlaćenim razdelnicima, ostale komponente prvoklasni Hiruski čelik. Dizajn i precizna izrada sa vašim obimom ruke. Slanje Post ekspresom ili lično preuzimanje u Beogradu. Pogledajte i ostalu ponudu naših modela na našem profilu. Vaš KAUCHUK! 0616368846
Boja: Bela Materijal: Biseri Ručni rad: Da Vrsta: Ogrlica Tip: Ženski Novo iz Italije! Biserna ogrlica Ella Prelepa ogrlica italijanskog majstora Antonya Mare Za sve dame koje drze do sebe Odise elegancijom i luksuzom Obradujte sebe ili voljenu osobu kvalitetnim komadom nakita Isporuka na adresu 063 88 33 681 Bg i NS moguca i isporuka u gradu
prelepo musko i zensko prstenje idealno za burme , naravno može i za druge prilike , može u paru da se kupi ali i posebno kao poklon za dragu osobu . Hirurški čelik Stamp 18K Women/Men Wedding Band Ring Gold Silver Plated Ring Stainless Steel Forever Love Couple`s mogućnost porudžbine br. 10,9,8,7,6 ( muški i ženski )
Boja narukvice: Braon Mehanizam: Kvarcni Tip: Ženski Vrsta: Ručni sat Budite primećeni u društvu . Nov, nekorišćen, muški sat. Kvalitetan , masivan u Retro fazonu . Kožni kaiš , 100% prirodna koža u prelepoj braon boji . Model broj : C140 ★Materijal kućišta nerđajući metal ★ Kožna narukvica u lepoj tamno braon boji ★ Dužina sata 240 mm sa kućištem ★ Prečnike kućišta 36 mm ★ Staklo sa zaštitom od grebanja Izgled sata je kao na slikama . Slanje : POŠTOM ; POSTEXPRESOM ,
14 x 14 cm savrseno ocuvana, nikad koriscena Srpska narodna nošnja zauzima istaknuto mesto u kulturi i tradiciji srpskog naroda. Njena uloga kroz istoriju je veoma bitna kao simbol etničkog identiteta, a ističe se i po likovnim i estetskim vrednostima. Do danas su uglavnom sačuvane odevne celine iz 19. i prve decenije 20. veka, sa raznolikim oblicima i ukrasima kako u ženskim, tako i u muškim nošnjama. Svaku oblast koju su nastanjivali Srbi kroz istoriju, karakterisala je posebna narodna nošnja. Po načinu odevanja prepoznavalo se ne samo odakle je ko nego, naročito u mešovitim etničkim sredinama, i kojoj etničkoj, odnosno nacionalnoj zajednici pripada. U svom istorijskom razvoju, narodna nošnja je imala višestruka značenja u životu naroda, ali su raznovrsne nošnje bile izložene i mnogobrojnim uticajima između različitih etnosa. Tako su, osim obeležja vremena u kome su rukotvorene i nošene, u njima sadržani i drugi elementi iz proteklih vremena. Na formiranje odevnih osobina, pored kulturno-istorijskih činilaca, znatno su uticali priroda tla i klimatski uslovi koji su pružali određene pogodnosti za razvoj jednog ili više načina privređivanja, čiji su proizvodi činili osnov života i svih pratećih elemenata. Prema ustaljenoj podeli rada, osim pojedinih odevnih oblika i nakita koji su bili proizvod zanatlija, odeću su gotovo u potpunosti rukotvorile žene za svoje ukućane. Njihov posao obuhvatao je radove oko gajenja i obrade tekstilnih sirovina, bojenje, tkanje platnenih i vunenih tkanina, pletenje, krojenje, šivenje, ukrašavanje vezom, čipkom i drugim apliciranim ukrasima. Iskustvo i umeće prenosilo se sa starijih na mlađe, s kolena na koleno, a narodnja nošnja je vremenom postajala zaštitni znak srpske tradicije. Delovi odeće koji se nosili u 19. veku u Srbiji, a danas su uglavnom deo folklornih igara i nastupa su: šajkača, anterija, zubun, tkanica (vrsta pojasa), čakšire, dolama, džemadan, jelek, libada, fistan, šalvare, čarape i opanci. Opanak, koji je vremenom postao jedan od simbola Srbije i čest suvenir koji turisti sa sobom ponesu odavde, predstavlja tradicionalnu obuću korišćenu u srednjovekovnoj Srbiji. Izrađuje se od kože, bez mnogo vezica ili pertli, dugo traje, šiljatog je oblika, koji se završava na prstima. Oblik šiljatog završetka opanka označava deo Srbije iz koga potiče, a naziv datira od rumunske reči “apinci”. Po ulozi u svakodnevnom životu i značenju etničkog identiteta, kao i po likovnim i estetskim vrednostima, narodna nošnja i sve njene varijante poznate su uglavnom na osnovu sačuvanih odevnih celina iz 19. i početka 20. veka. Odeća je pokazivala i razliku između gradskog i seoskog stanovništva, pa se tako građanska odeća razvijala pod tursko-orijentalnim, ali i pod evropskim uticajima, dok su seoske nošnje bile pretežno proizvod domaće, kućne i seoske radinosti.
14 x 14 cm savrseno ocuvana, nikad koriscena Srpska narodna nošnja zauzima istaknuto mesto u kulturi i tradiciji srpskog naroda. Njena uloga kroz istoriju je veoma bitna kao simbol etničkog identiteta, a ističe se i po likovnim i estetskim vrednostima. Do danas su uglavnom sačuvane odevne celine iz 19. i prve decenije 20. veka, sa raznolikim oblicima i ukrasima kako u ženskim, tako i u muškim nošnjama. Svaku oblast koju su nastanjivali Srbi kroz istoriju, karakterisala je posebna narodna nošnja. Po načinu odevanja prepoznavalo se ne samo odakle je ko nego, naročito u mešovitim etničkim sredinama, i kojoj etničkoj, odnosno nacionalnoj zajednici pripada. U svom istorijskom razvoju, narodna nošnja je imala višestruka značenja u životu naroda, ali su raznovrsne nošnje bile izložene i mnogobrojnim uticajima između različitih etnosa. Tako su, osim obeležja vremena u kome su rukotvorene i nošene, u njima sadržani i drugi elementi iz proteklih vremena. Na formiranje odevnih osobina, pored kulturno-istorijskih činilaca, znatno su uticali priroda tla i klimatski uslovi koji su pružali određene pogodnosti za razvoj jednog ili više načina privređivanja, čiji su proizvodi činili osnov života i svih pratećih elemenata. Prema ustaljenoj podeli rada, osim pojedinih odevnih oblika i nakita koji su bili proizvod zanatlija, odeću su gotovo u potpunosti rukotvorile žene za svoje ukućane. Njihov posao obuhvatao je radove oko gajenja i obrade tekstilnih sirovina, bojenje, tkanje platnenih i vunenih tkanina, pletenje, krojenje, šivenje, ukrašavanje vezom, čipkom i drugim apliciranim ukrasima. Iskustvo i umeće prenosilo se sa starijih na mlađe, s kolena na koleno, a narodnja nošnja je vremenom postajala zaštitni znak srpske tradicije. Delovi odeće koji se nosili u 19. veku u Srbiji, a danas su uglavnom deo folklornih igara i nastupa su: šajkača, anterija, zubun, tkanica (vrsta pojasa), čakšire, dolama, džemadan, jelek, libada, fistan, šalvare, čarape i opanci. Opanak, koji je vremenom postao jedan od simbola Srbije i čest suvenir koji turisti sa sobom ponesu odavde, predstavlja tradicionalnu obuću korišćenu u srednjovekovnoj Srbiji. Izrađuje se od kože, bez mnogo vezica ili pertli, dugo traje, šiljatog je oblika, koji se završava na prstima. Oblik šiljatog završetka opanka označava deo Srbije iz koga potiče, a naziv datira od rumunske reči “apinci”. Po ulozi u svakodnevnom životu i značenju etničkog identiteta, kao i po likovnim i estetskim vrednostima, narodna nošnja i sve njene varijante poznate su uglavnom na osnovu sačuvanih odevnih celina iz 19. i početka 20. veka. Odeća je pokazivala i razliku između gradskog i seoskog stanovništva, pa se tako građanska odeća razvijala pod tursko-orijentalnim, ali i pod evropskim uticajima, dok su seoske nošnje bile pretežno proizvod domaće, kućne i seoske radinosti.
14 x 14 cm savrseno ocuvana, nikad koriscena Srpska narodna nošnja zauzima istaknuto mesto u kulturi i tradiciji srpskog naroda. Njena uloga kroz istoriju je veoma bitna kao simbol etničkog identiteta, a ističe se i po likovnim i estetskim vrednostima. Do danas su uglavnom sačuvane odevne celine iz 19. i prve decenije 20. veka, sa raznolikim oblicima i ukrasima kako u ženskim, tako i u muškim nošnjama. Svaku oblast koju su nastanjivali Srbi kroz istoriju, karakterisala je posebna narodna nošnja. Po načinu odevanja prepoznavalo se ne samo odakle je ko nego, naročito u mešovitim etničkim sredinama, i kojoj etničkoj, odnosno nacionalnoj zajednici pripada. U svom istorijskom razvoju, narodna nošnja je imala višestruka značenja u životu naroda, ali su raznovrsne nošnje bile izložene i mnogobrojnim uticajima između različitih etnosa. Tako su, osim obeležja vremena u kome su rukotvorene i nošene, u njima sadržani i drugi elementi iz proteklih vremena. Na formiranje odevnih osobina, pored kulturno-istorijskih činilaca, znatno su uticali priroda tla i klimatski uslovi koji su pružali određene pogodnosti za razvoj jednog ili više načina privređivanja, čiji su proizvodi činili osnov života i svih pratećih elemenata. Prema ustaljenoj podeli rada, osim pojedinih odevnih oblika i nakita koji su bili proizvod zanatlija, odeću su gotovo u potpunosti rukotvorile žene za svoje ukućane. Njihov posao obuhvatao je radove oko gajenja i obrade tekstilnih sirovina, bojenje, tkanje platnenih i vunenih tkanina, pletenje, krojenje, šivenje, ukrašavanje vezom, čipkom i drugim apliciranim ukrasima. Iskustvo i umeće prenosilo se sa starijih na mlađe, s kolena na koleno, a narodnja nošnja je vremenom postajala zaštitni znak srpske tradicije. Delovi odeće koji se nosili u 19. veku u Srbiji, a danas su uglavnom deo folklornih igara i nastupa su: šajkača, anterija, zubun, tkanica (vrsta pojasa), čakšire, dolama, džemadan, jelek, libada, fistan, šalvare, čarape i opanci. Opanak, koji je vremenom postao jedan od simbola Srbije i čest suvenir koji turisti sa sobom ponesu odavde, predstavlja tradicionalnu obuću korišćenu u srednjovekovnoj Srbiji. Izrađuje se od kože, bez mnogo vezica ili pertli, dugo traje, šiljatog je oblika, koji se završava na prstima. Oblik šiljatog završetka opanka označava deo Srbije iz koga potiče, a naziv datira od rumunske reči “apinci”. Po ulozi u svakodnevnom životu i značenju etničkog identiteta, kao i po likovnim i estetskim vrednostima, narodna nošnja i sve njene varijante poznate su uglavnom na osnovu sačuvanih odevnih celina iz 19. i početka 20. veka. Odeća je pokazivala i razliku između gradskog i seoskog stanovništva, pa se tako građanska odeća razvijala pod tursko-orijentalnim, ali i pod evropskim uticajima, dok su seoske nošnje bile pretežno proizvod domaće, kućne i seoske radinosti.
14 x 14 cm savrseno ocuvana, nikad koriscena Srpska narodna nošnja zauzima istaknuto mesto u kulturi i tradiciji srpskog naroda. Njena uloga kroz istoriju je veoma bitna kao simbol etničkog identiteta, a ističe se i po likovnim i estetskim vrednostima. Do danas su uglavnom sačuvane odevne celine iz 19. i prve decenije 20. veka, sa raznolikim oblicima i ukrasima kako u ženskim, tako i u muškim nošnjama. Svaku oblast koju su nastanjivali Srbi kroz istoriju, karakterisala je posebna narodna nošnja. Po načinu odevanja prepoznavalo se ne samo odakle je ko nego, naročito u mešovitim etničkim sredinama, i kojoj etničkoj, odnosno nacionalnoj zajednici pripada. U svom istorijskom razvoju, narodna nošnja je imala višestruka značenja u životu naroda, ali su raznovrsne nošnje bile izložene i mnogobrojnim uticajima između različitih etnosa. Tako su, osim obeležja vremena u kome su rukotvorene i nošene, u njima sadržani i drugi elementi iz proteklih vremena. Na formiranje odevnih osobina, pored kulturno-istorijskih činilaca, znatno su uticali priroda tla i klimatski uslovi koji su pružali određene pogodnosti za razvoj jednog ili više načina privređivanja, čiji su proizvodi činili osnov života i svih pratećih elemenata. Prema ustaljenoj podeli rada, osim pojedinih odevnih oblika i nakita koji su bili proizvod zanatlija, odeću su gotovo u potpunosti rukotvorile žene za svoje ukućane. Njihov posao obuhvatao je radove oko gajenja i obrade tekstilnih sirovina, bojenje, tkanje platnenih i vunenih tkanina, pletenje, krojenje, šivenje, ukrašavanje vezom, čipkom i drugim apliciranim ukrasima. Iskustvo i umeće prenosilo se sa starijih na mlađe, s kolena na koleno, a narodnja nošnja je vremenom postajala zaštitni znak srpske tradicije. Delovi odeće koji se nosili u 19. veku u Srbiji, a danas su uglavnom deo folklornih igara i nastupa su: šajkača, anterija, zubun, tkanica (vrsta pojasa), čakšire, dolama, džemadan, jelek, libada, fistan, šalvare, čarape i opanci. Opanak, koji je vremenom postao jedan od simbola Srbije i čest suvenir koji turisti sa sobom ponesu odavde, predstavlja tradicionalnu obuću korišćenu u srednjovekovnoj Srbiji. Izrađuje se od kože, bez mnogo vezica ili pertli, dugo traje, šiljatog je oblika, koji se završava na prstima. Oblik šiljatog završetka opanka označava deo Srbije iz koga potiče, a naziv datira od rumunske reči “apinci”. Po ulozi u svakodnevnom životu i značenju etničkog identiteta, kao i po likovnim i estetskim vrednostima, narodna nošnja i sve njene varijante poznate su uglavnom na osnovu sačuvanih odevnih celina iz 19. i početka 20. veka. Odeća je pokazivala i razliku između gradskog i seoskog stanovništva, pa se tako građanska odeća razvijala pod tursko-orijentalnim, ali i pod evropskim uticajima, dok su seoske nošnje bile pretežno proizvod domaće, kućne i seoske radinosti.
14 x 14 cm savrseno ocuvana, nikad koriscena Srpska narodna nošnja zauzima istaknuto mesto u kulturi i tradiciji srpskog naroda. Njena uloga kroz istoriju je veoma bitna kao simbol etničkog identiteta, a ističe se i po likovnim i estetskim vrednostima. Do danas su uglavnom sačuvane odevne celine iz 19. i prve decenije 20. veka, sa raznolikim oblicima i ukrasima kako u ženskim, tako i u muškim nošnjama. Svaku oblast koju su nastanjivali Srbi kroz istoriju, karakterisala je posebna narodna nošnja. Po načinu odevanja prepoznavalo se ne samo odakle je ko nego, naročito u mešovitim etničkim sredinama, i kojoj etničkoj, odnosno nacionalnoj zajednici pripada. U svom istorijskom razvoju, narodna nošnja je imala višestruka značenja u životu naroda, ali su raznovrsne nošnje bile izložene i mnogobrojnim uticajima između različitih etnosa. Tako su, osim obeležja vremena u kome su rukotvorene i nošene, u njima sadržani i drugi elementi iz proteklih vremena. Na formiranje odevnih osobina, pored kulturno-istorijskih činilaca, znatno su uticali priroda tla i klimatski uslovi koji su pružali određene pogodnosti za razvoj jednog ili više načina privređivanja, čiji su proizvodi činili osnov života i svih pratećih elemenata. Prema ustaljenoj podeli rada, osim pojedinih odevnih oblika i nakita koji su bili proizvod zanatlija, odeću su gotovo u potpunosti rukotvorile žene za svoje ukućane. Njihov posao obuhvatao je radove oko gajenja i obrade tekstilnih sirovina, bojenje, tkanje platnenih i vunenih tkanina, pletenje, krojenje, šivenje, ukrašavanje vezom, čipkom i drugim apliciranim ukrasima. Iskustvo i umeće prenosilo se sa starijih na mlađe, s kolena na koleno, a narodnja nošnja je vremenom postajala zaštitni znak srpske tradicije. Delovi odeće koji se nosili u 19. veku u Srbiji, a danas su uglavnom deo folklornih igara i nastupa su: šajkača, anterija, zubun, tkanica (vrsta pojasa), čakšire, dolama, džemadan, jelek, libada, fistan, šalvare, čarape i opanci. Opanak, koji je vremenom postao jedan od simbola Srbije i čest suvenir koji turisti sa sobom ponesu odavde, predstavlja tradicionalnu obuću korišćenu u srednjovekovnoj Srbiji. Izrađuje se od kože, bez mnogo vezica ili pertli, dugo traje, šiljatog je oblika, koji se završava na prstima. Oblik šiljatog završetka opanka označava deo Srbije iz koga potiče, a naziv datira od rumunske reči “apinci”. Po ulozi u svakodnevnom životu i značenju etničkog identiteta, kao i po likovnim i estetskim vrednostima, narodna nošnja i sve njene varijante poznate su uglavnom na osnovu sačuvanih odevnih celina iz 19. i početka 20. veka. Odeća je pokazivala i razliku između gradskog i seoskog stanovništva, pa se tako građanska odeća razvijala pod tursko-orijentalnim, ali i pod evropskim uticajima, dok su seoske nošnje bile pretežno proizvod domaće, kućne i seoske radinosti.
14 x 14 cm savrseno ocuvana, nikad koriscena Srpska narodna nošnja zauzima istaknuto mesto u kulturi i tradiciji srpskog naroda. Njena uloga kroz istoriju je veoma bitna kao simbol etničkog identiteta, a ističe se i po likovnim i estetskim vrednostima. Do danas su uglavnom sačuvane odevne celine iz 19. i prve decenije 20. veka, sa raznolikim oblicima i ukrasima kako u ženskim, tako i u muškim nošnjama. Svaku oblast koju su nastanjivali Srbi kroz istoriju, karakterisala je posebna narodna nošnja. Po načinu odevanja prepoznavalo se ne samo odakle je ko nego, naročito u mešovitim etničkim sredinama, i kojoj etničkoj, odnosno nacionalnoj zajednici pripada. U svom istorijskom razvoju, narodna nošnja je imala višestruka značenja u životu naroda, ali su raznovrsne nošnje bile izložene i mnogobrojnim uticajima između različitih etnosa. Tako su, osim obeležja vremena u kome su rukotvorene i nošene, u njima sadržani i drugi elementi iz proteklih vremena. Na formiranje odevnih osobina, pored kulturno-istorijskih činilaca, znatno su uticali priroda tla i klimatski uslovi koji su pružali određene pogodnosti za razvoj jednog ili više načina privređivanja, čiji su proizvodi činili osnov života i svih pratećih elemenata. Prema ustaljenoj podeli rada, osim pojedinih odevnih oblika i nakita koji su bili proizvod zanatlija, odeću su gotovo u potpunosti rukotvorile žene za svoje ukućane. Njihov posao obuhvatao je radove oko gajenja i obrade tekstilnih sirovina, bojenje, tkanje platnenih i vunenih tkanina, pletenje, krojenje, šivenje, ukrašavanje vezom, čipkom i drugim apliciranim ukrasima. Iskustvo i umeće prenosilo se sa starijih na mlađe, s kolena na koleno, a narodnja nošnja je vremenom postajala zaštitni znak srpske tradicije. Delovi odeće koji se nosili u 19. veku u Srbiji, a danas su uglavnom deo folklornih igara i nastupa su: šajkača, anterija, zubun, tkanica (vrsta pojasa), čakšire, dolama, džemadan, jelek, libada, fistan, šalvare, čarape i opanci. Opanak, koji je vremenom postao jedan od simbola Srbije i čest suvenir koji turisti sa sobom ponesu odavde, predstavlja tradicionalnu obuću korišćenu u srednjovekovnoj Srbiji. Izrađuje se od kože, bez mnogo vezica ili pertli, dugo traje, šiljatog je oblika, koji se završava na prstima. Oblik šiljatog završetka opanka označava deo Srbije iz koga potiče, a naziv datira od rumunske reči “apinci”. Po ulozi u svakodnevnom životu i značenju etničkog identiteta, kao i po likovnim i estetskim vrednostima, narodna nošnja i sve njene varijante poznate su uglavnom na osnovu sačuvanih odevnih celina iz 19. i početka 20. veka. Odeća je pokazivala i razliku između gradskog i seoskog stanovništva, pa se tako građanska odeća razvijala pod tursko-orijentalnim, ali i pod evropskim uticajima, dok su seoske nošnje bile pretežno proizvod domaće, kućne i seoske radinosti.
14 x 14 cm savrseno ocuvana, nikad koriscena Srpska narodna nošnja zauzima istaknuto mesto u kulturi i tradiciji srpskog naroda. Njena uloga kroz istoriju je veoma bitna kao simbol etničkog identiteta, a ističe se i po likovnim i estetskim vrednostima. Do danas su uglavnom sačuvane odevne celine iz 19. i prve decenije 20. veka, sa raznolikim oblicima i ukrasima kako u ženskim, tako i u muškim nošnjama. Svaku oblast koju su nastanjivali Srbi kroz istoriju, karakterisala je posebna narodna nošnja. Po načinu odevanja prepoznavalo se ne samo odakle je ko nego, naročito u mešovitim etničkim sredinama, i kojoj etničkoj, odnosno nacionalnoj zajednici pripada. U svom istorijskom razvoju, narodna nošnja je imala višestruka značenja u životu naroda, ali su raznovrsne nošnje bile izložene i mnogobrojnim uticajima između različitih etnosa. Tako su, osim obeležja vremena u kome su rukotvorene i nošene, u njima sadržani i drugi elementi iz proteklih vremena. Na formiranje odevnih osobina, pored kulturno-istorijskih činilaca, znatno su uticali priroda tla i klimatski uslovi koji su pružali određene pogodnosti za razvoj jednog ili više načina privređivanja, čiji su proizvodi činili osnov života i svih pratećih elemenata. Prema ustaljenoj podeli rada, osim pojedinih odevnih oblika i nakita koji su bili proizvod zanatlija, odeću su gotovo u potpunosti rukotvorile žene za svoje ukućane. Njihov posao obuhvatao je radove oko gajenja i obrade tekstilnih sirovina, bojenje, tkanje platnenih i vunenih tkanina, pletenje, krojenje, šivenje, ukrašavanje vezom, čipkom i drugim apliciranim ukrasima. Iskustvo i umeće prenosilo se sa starijih na mlađe, s kolena na koleno, a narodnja nošnja je vremenom postajala zaštitni znak srpske tradicije. Delovi odeće koji se nosili u 19. veku u Srbiji, a danas su uglavnom deo folklornih igara i nastupa su: šajkača, anterija, zubun, tkanica (vrsta pojasa), čakšire, dolama, džemadan, jelek, libada, fistan, šalvare, čarape i opanci. Opanak, koji je vremenom postao jedan od simbola Srbije i čest suvenir koji turisti sa sobom ponesu odavde, predstavlja tradicionalnu obuću korišćenu u srednjovekovnoj Srbiji. Izrađuje se od kože, bez mnogo vezica ili pertli, dugo traje, šiljatog je oblika, koji se završava na prstima. Oblik šiljatog završetka opanka označava deo Srbije iz koga potiče, a naziv datira od rumunske reči “apinci”. Po ulozi u svakodnevnom životu i značenju etničkog identiteta, kao i po likovnim i estetskim vrednostima, narodna nošnja i sve njene varijante poznate su uglavnom na osnovu sačuvanih odevnih celina iz 19. i početka 20. veka. Odeća je pokazivala i razliku između gradskog i seoskog stanovništva, pa se tako građanska odeća razvijala pod tursko-orijentalnim, ali i pod evropskim uticajima, dok su seoske nošnje bile pretežno proizvod domaće, kućne i seoske radinosti.