Filteri
close
Tip rezultata
Svi rezultati uključeni
keyboard_arrow_down
Kategorija
Ostalo
keyboard_arrow_down
Opseg cena (RSD)
0,00 - 649,00
keyboard_arrow_down
Od
RSD
Do
RSD
Sortiraj po
keyboard_arrow_down
Objavljeno u proteklih
keyboard_arrow_down
Sajtovi uključeni u pretragu
1 sajt isključen
keyboard_arrow_down

Pratite promene cene putem maila

  • Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-9 od 9 rezultata

Broj oglasa

Prikaz

format_list_bulleted
view_stream
1-9 od 9
1-9 od 9 rezultata

Prikaz

format_list_bulleted
view_stream

Režim promene aktivan!

Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje

Aktivni filteri

  • Izbačen Sajt

    www.dobra-knjiga.com
  • Cena

    0 din - 649 din

Naslov originala: Luciano De Crescenzo Storia della filosofia greca - I presocratici Prevod sa Italijanskog: Mirjana Jovanović Pisani

Prikaži sve...
forward
Detaljnije

I. Naslov originala: Luciano De Crescenzo Storia della filosofia greca - I presocratici Prevod sa Italijanskog: Mirjana Jovanović Pisani II. Naslov originala: Luciano De Crescenzo Storia della filosofia greca - Da Socrate in poi Prevod sa italijanskog: Mirjana Jovanović

Prikaži sve...
forward
Detaljnije

Na veoma originalan i neposredan način Rasel izlaže večna filozofska pitanja, koja su bila okosnica razvoja i sticanja identiteta zapadne civilizacije. Broj ocena: 113 Artikal je RASPRODAT ! Pogledaj Aktuelnu Ponudu: Društvene nauke - popularno Šifra Proizvoda: 8333 Poslednja cena bila je: 1292 din Obavesti me kad stigne Karakteristike proizvoda: Mudrost Zapada, Bertrand Rasel Naziv Knjige : Mudrost Zapada Autor: Bertrand Rasel Pismo: Srpski - Latinica Format: 18x25 cm Broja strana: 358 strana Povez: Tvrdi Izdavač: Dereta Izdanje : 2003. god Opis proizvoda: Mudrost Zapada, Bertrand Rasel *** O Knjizi *** Debela knjiga je veliko zlo, rekao je Aleksandrijski pesnik Kalimah. Uopšte uzevši, ja sam sklon da delim to mišljenje. Prema tome, ako se usuđujem da pred čitaoca stavim ovu knjigu, to je zato što ona, kad je reč o zlima, predstavlja ono manje. Uprkos tome, ona traži posebno objašnjenje, jer sam pre nekog vremena napisao knjigu o istoj temi. Mudrost Zapada je potpuno novo delo; ipak, ono se, naravno, nikada ne hi pojavilo da mu nije prethodila moja Istorija zapadne filozofije. Ovde sam pokušao da dam pregled zapadne filozofijr od Talesa do Vitgen-štajna, pri čemu se osvrnuh i na neke istorijske prilike u kojima se ova filozofija razvijala. Pregled sam potkrepio nizom slika ljudi, mesta i dokumenata, koje sam cr-peo, koliko je god bilo moguće iz izvora vremena na koje se odnose, Naročito sam nastojao, gde god se to činilo korisnim, da filozofske ideje, koje se redovno iskazuju samo rečima, prevedem u dijagrame koji izražavaju istu misao geometrijskom me­taforom. U tom mi je nastojanju malo toga moglo biti uzor, pa stoga rezultati nisu uvek potpuno uspešni. Svejedno, čini se da je takav način prikazivanju vredno pri-menjivati. Ukoliko je ono moguće, grafičko prikazivanje ima i tu prednost što nije vezano ni za jedan jezik. Kao izgovor za još jednu istoriju filozofije mogu navesti dvoje.r Prvo, malo je takvih istorija koje su sažete, a ipak dovoljno opširne. Ima, doduše, mnogo istorija koje su opsežnije; i podrobnije se bave svakom pojedinošću. Ova se knjiga očigledno ne želi nadmetati sa takvim delima. Oni koji se dublje zainteresuju za predmet bez sumnje će ih s vremenom pročitati, a možda će čak posegnuti i za izvornim teksto-vima. Drugo, savremena usmerenost prema sve užoj specijalizaciji prisiljava ljude da zaborave svoj intelektualni dug precima. Ova se knjiga ima cilj da se suprotstavi tom zaboravu. U jednom ozbiljnom smislu, cela zapadna filozofija je grčka filozofija; i nema smisla baviti se filozofskom mišlju kidajući niti koje nas povezuju sa velikim misliocima prošlosti. Nekada je bilo uobičajeno misliti kalkako filozofima priliči da znaju o svemu ponešto. Filozofija je svojatala sve znanje. Bilo tako ili ne, vladajuće mišljenje da filozofi ne treba da znaju ništa ni o čemu sigurno je sasvim pogrešno. Oni koji misle da je filozofija „stvarno" počela 192i ili bar ne mnogo pre, ne shvataju da filzofski problemi nisu nastali odjednom i ni iz čega. Žato se, uopšte ne izvinjnvam šta prilično velikodušno postupam s grčkom filozofijom. Pregled istorije filozofije može se dati na dva načina. Jedan je samo prepri­čavanje onoga što je neko rekao i što je na njega uticalo. Kod drugog, izlaganje se povezati sa izvesnim kritičkim komentarom, da bi se pokzalo kako se filozofska misao razvijala. Ovde je primenjen ovaj drugi način. Može se dodati da to ne bi smelo zavesti čitaoca da veruje kako nekog mislioca možemo od prve odbaciti samo zato što mu pogledi nisu savršeni. Kant je jednom rekao kako se manje boji toga da ga opovrgnu nego da ga pogrešno shvate. Mi treba da pokušamo da shvatimo šta filozofi žele da kažu pre nego što ih otpišemo. Ipak, mora se priznati da na­por katkada ni priblžino ne odgovara dostignutom znanju. Konačno, to je pitanje ocene koju svako mora doneti sam. Sadržaj i pristup temi u ovom su delu drugačiji nego u mojoj ranijoj knjizi. U tom pogledu mnogo je zaslužan moj urednik dr Pol Folkes, koji mi je pomogao u pisanju teksta, izabrao mnoge slike i smislio većinu dijagrama. Namera je bila da se da pregled nekih osnovnih pitanja o kojima filozofi raspravljaju. Ako čitalac, pročitavši ove stranice, oseti potrebu da se bavi ovom remom više nego što bi to inače učinio, knjiga će postići svoj glavni cilj. *** O Autoru *** Bertrand Rasel (Bertrand Russel, 1872-1970) je jedna od najizuzetnijih ličnosti XX veka, filozof, humanista kakvih je bilo malo u celokupnoj istoriji filozofije. Mnogi smatraju da je u svom vremenu zauzimao ono mesto koje je, u ranijim periodima filozofskog mišljenja, pripadalo misliocima kakvi su bili Aristotel ili Hegel. Završio je studije matematike i fizike na privatnom Triniti koledžu u Kembri-džu i, osim radova iz te dve oblasti, objavio je i brojna dela iz filozofije i logike, obrazovanja, ekonomije i politike, medu kojima su najznačajnija: Uvod u matematičku filozofiju, ABC atoma, ABC relativiteta, Analiza materije, Filozofski eseji, Ljudsko znanje, Analiza mišljenja, Izgledi industrijske civilizacije, Vaspitanje i društveni poredak, Istorija zapadne filozofije, Zašto nisam hrišćanin, Osvajanje sreće, Nepopularni eseji... Sa Vajthedom (A. N. Whitehead) je napisao obimno tro-tomno delo Principi matematike (1910), u kome dokazuju da je celokupna matematika zasnovana na logici i izvedena iz nje. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1950. godine. Svi proizvodi iz: Društvene nauke - popularno Sve iz: Knjižara - Knjige, Udžbenici i Pribor * Sve Za Kucu doo nastoji da bude što preciznija u opisu svih proizvoda. Pored toga, ne možemo da garantujemo da su svi opisi kompletni i bez grešaka. ** Sve cene, prikazane na sajtu svezakucu.rs su sa uracunatim popustima i PDV-om.

Prikaži sve...
forward
Detaljnije

Izbor Miloša N. Đurića iz "uporednih životopisa" jednog od najvećih istoričara starog sveta Plutarha. Odabarani su oni najvažniji; Solon, Alkibijad, Katon, Marko Tulije Ciceron, Temistokle, Perikle, Aleksandar Makedonski, Gaj Julije Cezar. Otprilike 46-120, iz Heroneje u Beotiji, biograf i akademski filozof, poslednji značajni grčki pisac. Posle studija u Atini i velikih putovanja (bio je u Rimu, gde je naišao na naklonost careva Trajana i Hadrijana), živeo je u svom zavičaju, u krugu porodice i prijatelja, i radio u komunalnoj sluđbi. Od njegovog obimnog literarnog dela sačuvana je otprilike jedna trećina; 1- Biografije vojskovođa i državnika, poređanih u parove, po jedan grk i po jedan rimljanin, sa paralelnim i uporenim razmatranjem na kraju, uz to još 24 pojedinačne biografije; biografije su sastavljene prema peripatetičnoj shemi i upravljene prema moralnom principu, a korišćeni su isključivo samo grčki izvori. Njegova velika slava kod potomaka zasniva se uglavnom na ovom spisu. 2- Mešovi ti spisi, (pod nazivom Moralia), u kojima raspravlja, delimično u obliku dijaloga, o različitim temama iz oblasti etike, religije, fizike, politike, književnosti, pedagogije; u tim spisima je sačuvano mnoštvo dragocenih materijala, naročito za istoriju filozofije. Plutarh jedva da iznosi osnovne sopstvene misli. Njegov stil je dopadljiv i pokazuje sklonost za glomazan rečenički sklop. Jezik je umereno uzdržljiv u poređenju sa arhaizujućim aticizmom, s jedne strane i helenističkih zahjedničkim jezikom sa druge strane.

Prikaži sve...
forward
Detaljnije

Hrabri vojnik iz Stare Grčke obučavan je od svoje sedme godine u najboljoj vojsci tog vremena. Povlačiti se u borbi bilo je nezamislivo. Koplje je podigao visoko i zabacio... Broj ocena: 155 Artikal je RASPRODAT ! Pogledaj Aktuelnu Ponudu: Akcione Figure i Rekviziti Šifra Proizvoda: 27182 Poslednja cena bila je: 1029 din Obavesti me kad stigne Karakteristike proizvoda: Schleich Svet Istorije - Nesalomivi Spartanac 70065 Schleich Svet Istorije - Nesalomivi Spartanac 70065 Figura u stojećem položaju Igračka i kolekcionarska figura Linija proizvođača: World of History - New Heroes Dimenzije: ~ 6 x 17 x 18 cm Materijal: Visokokvalitetni, puni vinil Ručno bojeno netoksičnim bojama (CE tested and approved) Visokokvalitetna završna obrada daje relističan utisak Edukativna igračka, primerena dečijim malim rukama Uzrast: 3g+ (3 godine i više) Upozorenje: Igračka nije namenjena deci mlađoj od 3 godine! Opis proizvoda: Schleich Svet Istorije - Nesalomivi Spartanac 70065 Novi Schleich-ovi heroji su neverovatni borci iz različitih kultura. Sakupili su se da oforme red Odabranih i bore se rame uz rame za Dobro. Hrabri vojnik iz Stare Grčke obučavan je od svoje sedme godine u najboljoj vojsci tog vremena. Povlačiti se u borbi bilo je nezamislivo. Koplje je podigao visoko i zabacio... Neke od nagrada koje su osvojile Schleich figure: Great Britain and Nothern Ireland Practical Pre-School Awards 2009 (Gold Award) Great Britain and Nothern Ireland Creative Play Awards 2009 (Highly Commended) Germany Top Ten Toys 2009 Germany Top Ten Toys 2010 North America Parent Choice Awards 2010 North America Creative Child Awards Program Toy of the Year 2010. O Schleich figurama (izvor www.schleich-s.com): Kompanija Schleich je osnovana u Nemačkoj 1935. godine, a sada već čuvene figurice su prvi put ugledale svet 1950. U to vreme stručnjaci i zaposleni u Schleich-u su počeli intenzivan rad na razvoju, proizvodnji i marketingu figurica iz stripa i crtanih filmova. Te prve figure su i dandanas popularne i dobro poznate: Štrumfovi, Snoopy, likovi iz Muppet Show-a i još mnogo, mnogo njih. Od ranih 1980-ih asortiman širimo i na figure životinja. Serije figura životinja su pravi odraz prirode, samo u manjem obimu, u rasponu od izgubljenog sveta dinosaurusa do domaćih i divljih životinja današnjice. Od 2003. godine svetu Schleich figura dodate su serije Vitezovi, Divlji zapad i Vilenjaci. Filozofija Schleich-a Samo najbolje je dovoljno dobro za razvoj naše dece. Naše Schleich figure pomažu da se unapredi razvoj deteta i da im pomogne da, kroz kreativnu i maštovitu igru, nauče trajne vrednosti koje će ih pripremiti za radostan i pozitivan život. Ovaj cilj je prioritet Schleich-a i čvrsto je usađen u sve što radimo. Deca su najvredniji poklon na svetu! Ona su budućnost našeg duštva. Iz tog razloga roditelji i nastavnici žele samo najkvalitetnije igračke. Mi smo obezbedili da Schleich igračka vašeg deteta bude vrhunskog kvaliteta i potpuno bezbedna! Da bi se to postiglo postoji širok spektar zakona i propisa o proizvodnji igračaka. Mi činimo sve da ispunimo ove zahteve i čak smo otišli malo dalje: sami smo sebi postavili strožije propise od zakonom predviđenih. Kao proizvođač igračaka nosimo posebnu odgovornost prema roditeljima i deci. Cilj nam je da budemo poznati kao proizvođač igračaka vrhunskog kvaliteta koje imaju obrazovni aspekt. Naši proizvodi su razvijani uz pomoć roditelja, nastavnika i dece i zato su posebno dizajnirani za dečje ruke. Dizajn naših proizvoda je realističan i što je moguće više naturalistički. To omogućava deci da, kroz igru sa figurama, iskuse veliku raznovrsnost prirode - od domaćih životinja na farmi do divljih životinja u džungli. Prilikom odlučivanja o proizvodnji licenciranih figura, kao što su strip junaci ili likovi iz crtanih filmova, dobro smo pazili na njihov karakter i poruku koju nose. Obrazovni aspekti su nam uvek ispred potencijala prodaje. Svi proizvodi iz: Akcione Figure i Rekviziti Sve iz: Dečije igračke, lutke i igračke za bebe * Sve Za Kucu doo nastoji da bude što preciznija u opisu svih proizvoda. Pored toga, ne možemo da garantujemo da su svi opisi kompletni i bez grešaka. ** Sve cene, prikazane na sajtu svezakucu.rs su sa uracunatim popustima i PDV-om.

Prikaži sve...
forward
Detaljnije

Izbor Miloša N. Ðurića iz -uporednih životopisa- jednog od najvećih istoričara starog sveta Plutarha. Broj ocena: 105 Artikal je RASPRODAT ! Pogledaj Aktuelnu Ponudu: Biografije Šifra Proizvoda: 8363 Poslednja cena bila je: 1620 din Obavesti me kad stigne Karakteristike proizvoda: Slavni Likovi Antike, Plutarh Naziv Knjige : Slavni Likovi Antike Autor: Plutarh Pismo: Srpski - Ćirilica Format: 18 x 25 cm Broja strana: 415 strana Povez: Tvrdi Izdavač: Dereta Izdanje : 2002. god Opis proizvoda: Slavni Likovi Antike, Plutarh *** O Knjizi *** Izbor Miloša N. Đurića iz "uporednih životopisa" jednog od najvećih istoričara starog sveta Plutarha. Odabarani su oni najvažniji; Solon, Alkibijad, Katon, Marko Tulije Ciceron, Temistokle, perikle, Aleksandar Makedonski, Gaj Julije Cezar. *** O Autoru *** Plutarh - Otprilike 46-120, iz Heroneje u Beotiji, biograf i akademski filozof, poslednji značajni grčki pisac. Posle studija u Atini i velikih putovanja (bio je u Rimu, gde je naišao na naklonost careva Trajana i Hadrijana), živeo je u svom zavičaju, u krugu porodice i prijatelja, i radio u komunalnoj sluđbi. Od njegovog obimnog literarnog dela sačuvana je otprilike jedna trećina; 1- Biografije vojskovođa i državnika, poređanih u parove, po jedan grk i po jedan rimljanin, sa paralelnim i uporenim razmatranjem na kraju, uz to još 24 pojedinačne biografije; biografije su sastavljene prema peripatetičnoj shemi i upravljene prema moralnom principu, a korišćeni su isključivo samo grčki izvori. Njegova velika slava kod potomaka zasniva se uglavnom na ovom spisu. 2- Mešovi ti spisi, (pod nazivom Moralia), u kojima raspravlja, delimično u obliku dijaloga, o različitim temama iz oblasti etike, religije, fizike, politike, književnosti, pedagogije; u tim spisima je sačuvano mnoštvo dragocenih materijala, naročito za istoriju filozofije. Plutarh jedva da iznosi osnovne sopstvene misli. Njegov stil je dopadljiv i pokazuje sklonost za glomazan rečenički sklop. Jezik je umereno uzdržljiv u poređenju sa arhaizujućim aticizmom, s jedne strane i helenističkih zahjedničkim jezikom sa druge strane. Svi proizvodi iz: Biografije Sve iz: Knjižara - Knjige, Udžbenici i Pribor * Sve Za Kucu doo nastoji da bude što preciznija u opisu svih proizvoda. Pored toga, ne možemo da garantujemo da su svi opisi kompletni i bez grešaka. ** Sve cene, prikazane na sajtu svezakucu.rs su sa uracunatim popustima i PDV-om.

Prikaži sve...
forward
Detaljnije

Tako sam jednom, kada mi je to trebalo, izmislio i "slobodne duhove", kojima je posvećena ova setno-smela knjiga... Broj ocena: 177 Artikal je RASPRODAT ! Pogledaj Aktuelnu Ponudu: Društvene nauke - popularno Šifra Proizvoda: 8172 Poslednja cena bila je: 1050 din Obavesti me kad stigne Karakteristike proizvoda: Ljudsko, Suviše Ljudsko - Fridrih Niče Naziv Knjige : Ljudsko, Suviše Ljudsko Autor: Fridrih Niče Pismo: Srpski - Latinica Format: 14x21 cm Broja strana: 555 Povez: Tvrdi Izdavač: Dereta Izdanje : 2005. god Opis proizvoda: Ljudsko, Suviše Ljudsko - Fridrih Niče *** O Knjizi *** Tako sam jednom, kada mi je to trebalo, izmislio i "slobodne duhove", kojima je posvećena ova setno-smela knjiga s naslovom Ljudsko, suviše ljudsko: takvih „slobodnih duhova" nema, i nije ih bilo - ali, kao Što sam re­kao, oni su mi tada bili potrebni da bih ostao raspoložen usred svih nevolja (bolesti, usamljenosti, tuđine, acedije, nerada): bili su mi potrebni kao hrabri drugovi i dobri poznanici s kojima pričaš i smeješ se kada ti je do priče i smeha, i koje šalješ do đavola kada su dosadni - bili su mi po­trebni kao zamena za prijatelje koje nisam imao. Da bi takvi slobodni duhovi mogli jednoga dana postojan, da će naša Evropa među svojim sutrašnjim i prekosutrašnjim sinovima imati takve bodre i smele momke, fizički prisutne i opipljive, a ne, kao u mom slučaju, samo fantomi i pu-stinjačka fantasmagorija: ja bih voleo da najmanje sumnjam u to. Već vidim kako oni dolaze, polako, polako; i možda ću ubrzati njihov dolazak ako unapred opišem u čemu vidim uslove i puteve njihovog dolaska? ( Fridrih Niče) *** O Autoru *** Fridrih Niče (15. oktobar 1844 — 25. avgust 1900) radikalni nemački filozof-pesnik ,jedan od najvećih modernih mislilaca i jedan od najžešćih kritičara zapadne kulture i hrišćanstva.filolog, filozof i pesnik. Niče je ostavio za sobom izuzetna dela sa dalekosežnim uticajem. On je jedan od glavnih utemeljivača „Lebens-philosophiae“ (filozofije života), koja doživljava vaskrsenje i renesansu u „duhu našeg doba". Niče je rođen u gradu Rekenu (pored Licena), u protestantskoj porodici.Njegov otac Ludvig kao i njegov deda bili su protestanski pastori.Otac mu je umro kada je imao samo 4 godine što je ostavilo dubok trag na njega.Školovao se u Pforti koja je bila izuzetno stroga škola i ostavljala učenicima jako malo slobodnog vremena.Tu je stekao i osnove poznavanja klasičnih jezika i književnosti. Bio je počeo da studira teologiju, ali se onda upisao na klasičnu filologiju. Posle briljantno završenih studija, Niče je bio izvesno vreme, dok se nije razboleo, profesor u Bazelu.Doktor nauka je postao sa 24 godine bez odbrane teze zahvaljujući profesoru Ričlu koji je u njemu video veliki talenat za filologiju. Godine 1868 Niče je upoznao slavnog nemačkog kompozitora Riharda Vagnera koji je bio onoliko star koliko bi bio njegov otac da je živ.Vagner i Niče su formirali odnos otac-sin i sam Niče je bio neverovatno odan Vagneru i oduševljen njime.Godine 1871-2 izlazi prva ničeova filozofska knjiga `Rođenje Tragedije`.Snažan uticaj Vagnerijanskih ideja koje su opet kao i Ničeove bile pod uticajem filozofije Artura Šopenhauera gotovo se može naći tokom cele knjige.Iako ima neospornu filozofsku vrednost nije pogrešno reći da je ona odbrana i veličanje Vagnerove muzike i estetike.Tokom pisanja njegove druge knjige `Nesavremena Razmatranja`(od 4 dela)Niče se filozofski osamostaljuje i raskida odnos sa Vagnerom.1889 Niče je doživeo nervni slom. Posle paralize, on je poslednjih 11 godina života proveo potpuno pomračene svesti, a o njemu su brinule majka i sestra. Nakon čega u jednom trenutku izvršava samoubistvo. Inače, Ničeova najpoznatija dela su: Rođenje tragedije iz duha muzike, filozofska poema „Tako je govorio Zaratustra“ (koje je prema prvobitnoj zamisli trebalo da se zove „Volja za moć, pokušaj prevrednovanja svih vrednosti“ ), imoralistički spis i predigra filozofije budućnosti, sa naslovom S onu stranu dobra i zla, zatim Genealogija morala, Antihrist, autobiografski esej Ecce homo i zbirka filozofskih vinjeta Volja i moć. Neosporni su Ničeovi uticaju na filozofe života, potonje mislioce egzistencije, psihoanalitičare, kao i na neke književnike, kao što su Avgust Strinberg, Džordž Bernard Šo, Andre Žid, Romen Rolan, Alber Kami, Miroslav Krleža,Martin Hajdeger i drugi. Stil je onakav kakav je čovek Ono što je posebno karakteristično za Ničea jeste njegov stil. Tako se još jednom potvrđuje tačnost one Bigonove da je čovek stil i obratno. Prvo što se može zapaziti jeste da Ničeova dela više liče na pesničku prozu nego na filozofska dela. Možda je to zato što njemu nikada nisu svojstveni vedrina mudraca i spokojstvo uravnoteženog duha. On je bio emotivan i intuitivan, strastven i patetičan čovek. Jezik njegovog glavnog junaka Zaratustre jeste jezik ditiramba, a ne suptilne filozofske analize. Njegova pesničko-filozofska reč ima opojnu prometejsku snagu. Niče eksplicite tvrdi: „Moja filozofija donosi pobedonosnu misao od koje konačno propada svaki drugi način mišljenja“. On piše po nadahnuću i asocijacijama „Zadirkuje“ filozofske teme, više sugeriše nego što argumentuje. Svoju filozofiju naziva i „eksperimentalnom“ zato što, zapravo eksperimentiše idejama. To je navelo neke pedagoge da konstatuju kako je Niče zarazan, otrovan za omladinu. Neguje ispovedni stil pisanja, koji su koristili i neki filozofi i pre njega: Blez Paskal, Žan Žak Ruso, Mišel Ejkem de Montenj, Soren Kjerkegor i drugi. Svi oni manje dokazuju a više pokazuju, tj. saopštavaju. Dijalog ima subjektivnu dijalektiku, potiskuje monolog. Otuda nije nikakvo iznenađenje što Niče uzima na nišan pre svega „dijalektičare“ Sokrata i Platona. On kao iz topa ispucava ideje i, kako kaže sam, „filozofira čekićem“, jer „nije čovek, već dinamit“. U vezi s tim, odbacujući tvrdnje da je Niče bio lud, Brana Petronijević vispreno zaključuje da je Niče samo „do ludila bio uveren u istinitost svojih stavova“. Odista, Niče je voleo da se izjednačava sa Dionisom (Bahom) i Zaratrustom i da otvoreno istupi kao profet (prorok). Ničeova prva intelektualna ljubav bio je Šopenhauer, pod čijim okriljem je stasao i još jedan neobični genije Sigmund Frojd. Međutim, nasuprot „učiteljevom“ pesimizmu, Niče razvija herojski životni optimizam. Pri tome izričito kaže da bi više voleo da bude Dionisov satir nego hrišćanski svetac. Njegovi mišljenici su presokratici i spartanci. Niče piše kako mu u blizini Heraklita postaje toplije. I pisao je po ugledu na njegove aforizme. U svom prvom značajnijem delu Rođenje tragedije iz duha muzike, Niče razlikuje dionizijski i apolonski elemenat grčke duševnosti i duhovnosti - tumačeći tragediju, slično Aristotelu, kao apolonsko oplemenjivanje dionizijskih težnji. Inače, Niče Apolona označava kao načelo likovnih umetnosti, a Dionisa kao načelo Muzike. Ova Ničeova distinkcija dionizijskog i apolonskog u čoveku, slična Frojdovom razlikovanju Erosa i Tanatosa, poklapa se zapravo, sa razlikom između Hegelove „ideje“ i Šopenhauerove „volje“. Pojava Sokrata je, i za Ničea, prekretnica u razvoju grčko-evropske kulture, ali u negativnom smislu. On je za Ničea, u stvari, prvi dekadent, jer je svojim prosvetiteljskim intelektualizmom poremetio odnose između dionizijskog i apolonskog elementa kulture, u korist ovog drugog. Od njega, navodno, kultura stalno retardira, previše je racionalistička i time neprijateljska prema životu, koji za Ničea nije ništa drugo do „večno vraćanje istog“, čija je suština „volja za moć“. Doduše, Fridrh Niče na jednom mestu pošteno priznaje da možda nije ni razumeo Sokrata, što možemo i prihvatiti kao tačno. Dela 1872. Rođenje tragedije (Die Geburt der Tragödie aus dem Geiste der Musik) 1873. (David Strauss: der Bekenner und der Schriftsteller) 1874. O koristi i šteti istorije za život (Vom Nutzen und Nachtheil der Historie für das Leben) 1874. Šopenhauer kao učitelj (Schopenhauer als Erzieher) 1876. Rihard Vagner u Bajrojtu (Richard Wagner in Bayreuth) 1878. Ljudski, suviše ljudski (Menschliches, Allzumenschliches, Ein Buch für freie Geister) 1881. Zora (Morgenröte. Gedanken über die moralischen Vorurteile) 1882. Vesela nauka (Die fröhliche Wissenschaft) 1885. Tako je govorio Zaratustra, Knjiga za sve i ni za koga (Also Sprach Zarathustra, Ein Buch für Alle und Keinen) 1886. S one strane Dobra i Zla (Jenseits von Gut und Böse. Vorspiel einer Philosophie der Zukunft) 1887. Genealogija morala (Zur Genealogie der Moral, Eine Streitschrift) 1888. Slučaj Vagner (Der Fall Wagner, Ein Musikanten-Problem) 1888. Sumrak idola (Götzen-Dämmerung, oder Wie man mit dem Hammer philosophiert) 1888. Antihrist, Prokleto hrišćanstvo (Der Antichrist. Fluch auf das Christentum) 1888. Eno čoveka, kako čovek postaje ono šta jeste (Ecce Homo, Wie man wird, was man ist) 1888. Niče kontra Vagner (Nietzsche contra Wagner, Aktenstücke eines Psychologen) Svi proizvodi iz: Društvene nauke - popularno Sve iz: Knjižara - Knjige, Udžbenici i Pribor * Sve Za Kucu doo nastoji da bude što preciznija u opisu svih proizvoda. Pored toga, ne možemo da garantujemo da su svi opisi kompletni i bez grešaka. ** Sve cene, prikazane na sajtu svezakucu.rs su sa uracunatim popustima i PDV-om.

Prikaži sve...
forward
Detaljnije

Zaveštanje velikog majstora! Roman o porodici Bordžija na kojem je radio više od 20 godina. Broj ocena: 124 Artikal je RASPRODAT ! Pogledaj Aktuelnu Ponudu: Istorijski romani Šifra Proizvoda: 6528 Poslednja cena bila je: 690 din Obavesti me kad stigne Karakteristike proizvoda: Porodica, Mario Puzo Porodica Pisac : Mario Puzo Format : 13 x 20 cm Izdavač : Laguna Broj strana : 360 Opis proizvoda: Porodica, Mario Puzo *** O Knjizi : Šta je porodica? Puzo je prvi put odgovorio na ovo pitanje kada je stvorio nezaboravne Korleoneove, koji su zauvek postavili kriterijume krvne odanosti. Sada, trideset godina kasnije, Puzo nas nagrađuje svojim konačnim stavom po ovom pitanju, remek-delom koje kruniše njegovu izuzetnu karijeru: pričom o najmoćnijoj porodici u italijanskoj istoriji – Bordžijama. U Porodici ovaj neponovljivi pisac vraća čitaoca u Rim petnaestog veka, gde mu otkriva ekstravagantnost i spletke Vatikana onako sigurno kako je to svojevremeno uradio sa tajnama Mafije. U središtu priče nalazi se Rodrigo Bordžija, Papa Aleksandar VI, čovek čija je pohlepa za moći, raskoši i ženama mogla da se meri jedino s njegovom ljubavi prema svojoj porodici. Okružen je svojom neobičnom decom – među kojima su lepa, samouverena, Lukrecija i strasni ratnik Čezare, Makijavelijev prijatelj i inspiracija. Njihove dramatične priče čine simfoniju ljudskih osećanja i reagovanja, od ponosa preko ljubavi, izdaje i ljubomore, do smrtonosnog gneva. Vreme u kojem žive, mesto i likovi oslikani su u svoj svojoj veličini u sagi koja je večna koliko i savremena. Delo na kojem je Mario Puzo radio poslednje dve decenije svog života, »Porodica«, predstavlja poslednji trijumf jednog od najvećih pripovedača našeg vremena. *** Kritike : Puzo je u ovaj roman uložio mnogo truda i to se vidi. Reč je o jednom od njegovih najboljih ostvarenja. Priča je pitka, puna detalja, sa izvanredno izvajanim likovima. Booklist Blistavo i strasno, remek-delo koje staje rame uz rame s Puzovim najvećim dostignućima. Nikolas Pileđi *** O Piscu : Mario Puzo je rođen u Njujorku gde je, po završetku vojne službe u II svetskom ratu, pohađao Njujoršku školu za socijalna istraživanja kao i Univerzitet Kolumbija. Njegov najprodavaniji roman Kum pojavio se nakon romana koje su kritičari veoma dobro ocenili: Tamna Arena (1955) i Srećni hodočasnik (1965). Godine 1978, izdao je roman Budale umiru, posle koga slede: Sicilijanac (1984), Četvrti K (1991) i Poslednji Don (1996), koji je postao međunarodni bestseler kao i jedna od najgledanijih televizijskih mini-serija u 1997. godini. Mario Puzo je takođe napisao mnoge scenarije za filmove, kao što su Zemljotres, Supermen, sva tri Kuma, za koje je dobio dve nagrade Oskar koje dodeljuje filmska akademija. Poslednje tri godine svog života proveo je pišući svoj poslednji roman o Mafiji - Zakon ćutanja. Umro je jula 1999. godine, u svojoj kući na Long Ajlendu u Njujorku, u sedamdeset osmoj godini. *** Odlomak : Prolog Dok je Crna smrt harala Evropom, odnoseći polovinu njenog stanovništva, mnogi građani su u očajanju skrenuli pogled s Neba na Zemlju. Oni naklonjeniji filozofiji pokušavali su, kako bi ovladali telesnim svetom, da otkriju tajne postojanja i odgonetnu velike zagonetke Života, dok su se siromašni samo nadali da će prevazići svoje patnje. I tako je Bog pao na Zemlju kao Čovek, a kruta verska doktrina srednjeg veka izgubila svoju moć i ustupila mesto proučavanju velikih drevnih civilizacija Rima, Grčke i Egipta. Dok je želja za krstaškim ratovima jenjavala, bogovi Olimpa ponovo su se rađali i ponovo se bíle olimpijske bitke. Čovek je suprotstavio svoj um srcu Božjem i zavladao je Razum. Bilo je to vreme velikih dostignuća u filozofiji, umetnostima, medicini i muzici. Kultura je cvetala s velikom pompom i ceremonijom, ali uz veliku cenu. Stari zakoni pogaženi su pre nego što su stvoreni novi. Prelaz od strogog povinovanja reči Božjoj i vere u večito spasenje na slavljenje Čoveka i nagrada materijalnog sveta, poznat kao humanizam, bio je, zapravo, složena promena. Rim tada nije bio Sveti grad; bilo je to mesto bezakonja. Građani su bili pljačkani na ulici, kuće provaljivane, prostitucija je cvetala, a svake nedelje ubijane su stotine ljudi. Štaviše, zemlja koju poznajemo kao Italiju nije postojala. Umesto nje, postojalo je pet sila: Venecija, Milano, Firenca, Napulj i Rim. U granicama “čizme” bilo je mnogo nezavisnih gradova-država kojima su vladale stare porodice na čelu s mesnim kraljevima, feudalnim gospodarima, vojvodama ili biskupima. Unutar zemlje susedi su se međusobno borili za teritorije. A oni koji su pokoravali druge bili su uvek na oprezu – jer sledeća bitka bila je blizu. Iz inostranstva su pretile invazije stranih sila koje su želele da se prošire. Vladari Francuske i Španije žudeli su za teritorijama, a “varvarski” Turci, koji nisu bili hrišćani, posezali su za Papskim zemljama. Crkva i država borile su se oko prevlasti. Posle travestije Velike šizme – kada su postojala dvojica papa, podeljene moći i smanjenih prihoda – stvaranje novog sedišta prestola u Rimu, sa samo jednim papom, dalo je kneževima Crkve novu nadu. Postavši još snažnije nego ranije, duhovne vođe Crkve morale su da se bore samo s privremeno moćnim kraljevima, kraljicama i vojvodama malih gradova i poseda. Ipak, Sveta rimska katolička crkva bila je u neredu, jer raspusno ponašanje nije se ograničavalo samo na građane. Kardinali su na ulice slali svoje sluge, naoružane kamenicama i samostrelima, da se tuku s rimskom omladinom; ljudi na visokim položajima u Crkvi, kojima je ženidba bila zabranjena, posećivali su kurtizane i držali mnoge ljubavnice; mito je nuđen i priman; crkveni zvaničnici najvišeg ranga bili su spremni da za novac daju razrešenja od kazni i ispisuju svete papske bule za oprost i najstrašnijih grehova. Mnogi razočarani građani govorili su da je u Rimu sve na prodaju. Dovoljno novca moglo je da kupi crkve, sveštenike, naklonost, čak i Božji oprost. Uz vrlo retke izuzetke, ljudi koji su postajali sveštenici ulazili su u Crkvu zato što su bili drugorođeni sinovi, od rođenja pripremani za crkvene profesije. Oni nisu imali stvarnog verskog poziva, ali Crkva je i dalje imala moć da kralja proglasi kraljem i deli velike blagoslove na zemlji, pa je svaka italijanska porodica plemenitog roda darivala i podmićivala kako bi njeni sinovi bili imenovani u veće kardinala. Bila je to renesansa; doba kardinala Rodriga Bordžije i njegove porodice. Svi proizvodi iz: Istorijski romani Sve iz: Knjižara - Knjige, Udžbenici i Pribor * Sve Za Kucu doo nastoji da bude što preciznija u opisu svih proizvoda. Pored toga, ne možemo da garantujemo da su svi opisi kompletni i bez grešaka. ** Sve cene, prikazane na sajtu svezakucu.rs su sa uracunatim popustima i PDV-om.

Prikaži sve...
forward
Detaljnije

Spisi objavljeni u ovoj knjizi grade osobenu i netipičnu sliku Fridriha Ničea, filozofa, mislioca, pesnika... Broj ocena: 133 Artikal je RASPRODAT ! Pogledaj Aktuelnu Ponudu: Društvene nauke - popularno Šifra Proizvoda: 8152 Poslednja cena bila je: 555 din Obavesti me kad stigne Karakteristike proizvoda: Knjiga O Filozofu - Antihrist - Dionisovi Ditirambi, F. Niče Naziv Knjige : Knjiga O Filozofu - Antihrist - Dionisovi Ditirambi Autor: Fridrih Niče Pismo: Srpski - Latinica Format: 15x21 cm Broja strana: 227 Povez: Tvrdi Izdavač: Dereta Izdanje : 2005. god Opis proizvoda: Knjiga O Filozofu - Antihrist - Dionisovi Ditirambi, F. Niče *** O Knjizi *** Od Knjige o filozofu koja predstavlja tematski obrađen skup Ničeovih zapisa iz zaostavštine, koja pleni svojom sistematičnošću i egzaktnošću, preko Ničeovog obračuna sa zapadnim hrišćanstvom (Antihrist) sve do spisa koje je, pre sloma, poslednji predat u štampu (Dionisovi ditirambi) i koji sobom nosi jedinstvenu simbiozu, blisku antičkim uzorima - pesnika i filozofa. Uopšte uzevši ova trilogija Ničeovih spisa se, originalnošću i neposrednošću, najviše približava istinskoj ličnosti velikog filozofa. *** O Autoru *** Fridrih Niče rodio se 15. oktobra 1844. u Rekenu, blizu Licena, u Saksonskoj, kao sin lokalnog protestantskog paroha. Kad mu je bilo četiri godine, umro mu je otac, pa su napustili selo i prešli u Naumburg. Godine 1858. stupio je u čuvenu srednju školu u Pforti, a 1864. godine upisao se na univerzitet u Bonu. Prvobitnu svoju nameru da se posveti teologiji ubrzo je napustio i prešao na klasičnu filologiju. Kad je njegov profesor klasične filologije Ričl prešao iz Bona u Lajpcig, Niče je pošao s njim. Tamo se 1865. prvi put upoznao sa spisima Šopenhauerovim, koji je imao presudan uticaj na formiranje njegovog duha. Godine 1868. on se upoznaje sa Rihardom Vaterom, čovekom koji predstavlja jedan od najkrupnijih doživljaja njegova života, s čijim je imenom Ničeovo vezano nerazdvojno. Godine 1869. on biva izabran za vanrednog profesora klasične filologije na univerzitetu u Bazelu i pre doktorske habilitacije. Te iste godine, 17. maja, pada i njegova prva poseta Tribšenu, gde je Rihard Vagner živeo sa svojom porodicom. Te posete, koje su neobično zbližile ta dva čoveka i inspirisale Ničea za Rođenje tragedije, ostavile su duboka traga na Ničeu i u istoriji ljudskih odnosa važe kao značajna pojava. Deset dana posle prve posete održao je Niče svoje pristupno predavanje „O utakmici kod Homera". Već iduće godine izabran je za redovnog profesora. U to vreme pada francusko-pruski rat i Niče odlazi u dobrovoljce kao bolničar. Godine 1871. pojavljuje se Ničeova prva knjiga, Rođenje tragedije iz duha muzike, u kojoj Niče, na njemu samo svojstven način, objašnjava smisao apolonskog i dionizijskog fenomena u presokratovskoj Grčkoj i tumači grčki smisao tragedije. Godine 1872. Niče i Vagner su u Bajrojtu. Godine 1873. objavljuje on svoja prva dva Nesavremena razmatranja: „O koristi i šteti od istorije" i „David Štraus". Tu mladi Niče baca rukavicu Nemačkoj svoga vremena i objavljuje rat koji ga je uistinu skupo stao. U „Davidu Štrausu" on napada filistarski i samozadovoljni duh Nemačke sedamdesetih godina. Koliko ga je s jedne strane trenutno inspirisala nemačka volja za pobedom u francusko-pruskom ratu, toliko su ga duboko sada zabrinuli plodovi nemačke pobede. Niče, koji je duboko germanski duh, osećao je Nemačku kao zemlju koja nema osećanja za kulturne vrednosti i bio je zbog toga veoma zabrinut. Koliko je u Šopenhaueru nalazio nemačkog vaspitača i učitelja, a u Vagneru nemačku realizaciju umetničkoga duha, toliko je isto strahovao od onoga što na drugoj strani stvara i hoće Bizmarkova Nemačka. Te iste godine napisao je Niče svoj fragment o filozofiji u tragično doba Grčke, kojim dopunjuje i upotpunjuje svoju raspravu o smislu antičke umetnosti. Naredne godine pojavljuje se njegov treći Nesavremeni, „Šopenhauer kao vaspitač", koji uistinu predstavlja jedan zadatak i jedan program; 1878. on objavljuje četvrti Nesuvremeni, „Rihard Vagner u Bajrojtu", koga je Huston Stjuart Čemberlen nazvao najboljim delom o Rihardu Vagneru. Pismo kojim Vagner zahvaljuje za spis poslednje je njegovo pismo Fridrihu Ničeu. Iste godine dolazi poznanstvo s Paulom Reom, piscem dela O poreklu moralnih osećaja, i prijateljstvo s njim zamalo što se nije svršilo tragično. Zatim duže odsustvo od profesure, zima u Sorentu i bavljenje s Vagnerom u Sorentu. Godine 1878. ugledao je svet prvi deo aforizama Ljudsko, suviše ljudsko, kada i Vagnerov Parsifal. To je bilo prvo ukrštanje mačeva između Ničea i Vagnera. Iz iste je godine i Ničeovo poslednje pismo Vagneru. Te godine snalazi ga duga bolest, duševna depresija, i pojavljuje se drugi deo Ljudsko, suviše ljudsko. Spis Putnik i njegova senka izišao je naredne godine, kad je došlo i do konačnog napuštanja univerziteta. Godina 1881. donosi nam Zoru, koja sadrži u slici mnoga bitna shvatanja potonjeg Ničea i predstavlja vrlo važan preokret. Kruna te reakcije od romantizma, pod uticajem naučnih studija, data je u Veseloj nauci 1882. godine. U to vreme palo je i poznanstvo sa gospođom Lu Salome, posredovanjem Malvide fon Majzenbug, i niz spletaka i intriga koje su Ničea veoma puno koštale. Godine 1883. pojavljuje se prvi i drugi deo Zaratustre, Ničeovog najpoznatijeg spisa, baš u vreme Vagnerove smrti. Opet jedno značajno ukrštanje. Uskoro potom, 1884, pojavljuje se treći i četvrti deo Zaratustre, a 1886. Niče piše neku vrstu komentara Zaratustri: S onu stranu dobra i zla, i pravi prvi plan za svoje kapitalno delo, Volju za moć, kome je sudbina bila da ostane nedovršeno. Godine 1887. on objavljuje drugi deo toga komentara Zaratustri: Genealogiju morala, da olakša razumevanje svojih misli. To delo u stvari je tumačenje izvesnih termina i pojmova koji su od kardinalnog značaja u Ničeovoj misli. Poslednja godina njegovog svesnog života, 1888, bila je puna grozničave literarne aktivnosti. Kao da je predosećao katastrofu koja se bližila, Niče je pokušao da u nizu polemičkih spisa kaže svoje misli u skraćenom obliku. On piše Slučaj Vagner, Niče protiv Vagnera, spise veoma polemičkog karaktera, koji su okrenuli protiv njega sve njegove stare prijatelje, vagnerijance, koji nisu ni naslućivali o čemu se tu upravo radi. U stvari, Niče se svetio sam sebi za iluzije i zanos mladosti koje sebi nije mogao oprostiti. Za njima su došli Sumrak idola i Antihrist, dva ne manje polemička spisa, pisana pod visokom nervnom napregnutošću, koju nam može objasniti jedino katastrofa koja je došla iza njih. U Ecce homo, spisu kojim je mislio da sebe rastumači svetu i koji je preko Georga Brandesa mislio da poveri Avgustu Strindbergu da ga prevede na francuski – govori velika gordost, koju ublažava jedino vanredan stil i suptilnost izvesnih analiza i ispovedanja koji su zaista retki. Početak 1889. donosi nam potpuno pomračenje uma i duha iz koga mu nije bilo vraćanja sve do smrti. Smrt je došla posle dugih godina bolesti, 25. avgusta 1900, pred kraj jednoga veka čiji je on bio jedinstven izraz i mnogostruka sinteza. Od toga veka, njegovih problema, njegovih sukoba, njegovih kontradikcija i traženja, Niče je nosio u sebi više negoli ma koji drugi duh toga veka, i nosio sve to u povišenoj temperaturi jedne svesti kojoj je sva ta problematika bila sastavni deo života, njegov lični problem, a on bio njena žrtva. Tragedija Ničea čoveka bila je u tome što je intelektualna žeđ za saznanjem imala isto toliko duboku protivtežu u volji za misterijom, za proročanskim stavom. Ništa nije karakterističnije za Ničea od misli o jednom novom uvođenju u tajnu bića putem ideje o večitom vraćanju istoga: misao kojoj je bilo namenjeno da bude vrhunac propovedi Zaratustrine. Niko nije toliko osećao potrebu da što pre popuni prazninu koja ostaje u takvom jednom svetu i čoveku za čiju svest ne bi postojao Bog i sve ono što je u svesti, snovima i žudnjama ljudskim kroz vekove bilo vezano s tim. Možda zamisli o tome šta svet bez Boga znači niko nije dao tako tragačan i definitivan oblik kao što je dao Niče u sledećem aforizmu Vesele nauke: „Kako ćemo se utešiti mi najubilačkiji od svih ubica? Najsvetije i najmoćnije što je svet do sada imao izdahnulo je pod našim nožem. Ko će sprati krv s nas? Kakvom ćemo se vodom očistiti? Kakve ćemo sveštene igre izmisliti? Nije li veličina našeg dela odveć velika za nas? Nećemo li sami postati bogovi samo da bi se pokazali dostojni svoga dela?" Niče nije ni prvi ni poslednji među ljudima koji gleda na svet kao na jedan samim sobom zatvoreni krug. Ali je prvi koji je misao bezbožnosti pokušao sprovesti kao sistem shvatanja sveta do kraja, stalno svestan ogromnog značaja koji je misao o Bogu imala za sudbinu čovekovu. Svi proizvodi iz: Društvene nauke - popularno Sve iz: Knjižara - Knjige, Udžbenici i Pribor * Sve Za Kucu doo nastoji da bude što preciznija u opisu svih proizvoda. Pored toga, ne možemo da garantujemo da su svi opisi kompletni i bez grešaka. ** Sve cene, prikazane na sajtu svezakucu.rs su sa uracunatim popustima i PDV-om.

Prikaži sve...
forward
Detaljnije
Nazad
Sačuvaj