Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveΕ‘tenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaΕ‘u mail adresu.
51-75 od 113 rezultata
Prati pretragu "Dela 1-2"
Vi se opustite, Gogi Δe Vas obavestiti kad pronaΔe nove oglase za traΕΎene kljuΔne reΔi.
Gogi Δe vas obavestiti kada pronaΔe nove oglase.
ReΕΎim promene aktivan!
Upravo ste u reΕΎimu promene saΔuvane pretrage za frazu .
MoΕΎete da promenite frazu ili filtere i saΔuvate trenutno stanje
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Retko u ponudi! S crtezima Akademskog slikara AD. Dolezala MariΕ‘a Radonova-Ε arecka, roΔena Mari Emilie BosaΔkova (6. decembar 1890, Prag-Nove Mesto[1] β 15. oktobar 1958, Prag), bila je ΔeΕ‘ka knjiΕΎevnica i prevodilac. Ε½ivot RoΔena je 6. decembra 1890. godine,[bel 1] u dobrostojecΜoj praΕ‘koj porodici uΔitelja opΕ‘te Ε‘kole u ββSt. Ε tepan u Pragu od Vaclava BosaΔeka (1858). Otac je bio rodom iz Pribrama, majka Milada BroΕΎkova (1856) iz Smihova, venΔali su se 7. septembra 1887. Marija BosaΔkova je imala brata Vaclava (1896).[2] Posle svog oca, pripadala je razgranatoj porodici BosaΔk u Pribramu. Njen stric je bio, na primer, sveΕ‘tenik i pustinjak iz Makove P. Vincenc BosaΔek ili slikar i prijatelj MikolaΕ‘a AlΕ‘ea Josef BosaΔek. Ime Ε areΔka bio je njen pseudonim, koji je izabrala na poΔetku svog rada, po dolini Divoka Ε arke kod Praga. Dana 25. avgusta 1921. pseudonim je upisan kao njeno roΔeno ime.[1] Do 1908. studirala je u ΕΎenskoj gimnaziji Minerva. Dobila je odliΔno obrazovanje, poloΕΎila drΕΎavne ispite iz francuskog, engleskog i italijanskog. VecΜi deo svog ΕΎivota bavila se knjiΕΎevnoΕ‘cΜu i drugim liΔnim interesima. Godine 1917. razbolela se od nervne bolesti. Posle Prvog svetskog rata radila je u Ministarstvu spoljnih poslova kao urednica francuskog informativnog biltena Gazette de Prague, 1933β1938. rukovodila je prevodilaΔkim odeljenjem. 1938. postaje sindikalno vecΜe, 1939. penzionisano. Ona i njen suprug su putovali na mnoga putovanja po Evropi i inostranstvu. Posle nemaΔke okupacije, vratila se u ministarstvo i tamo radila do 1948. godine kao prevodilac. Umrla je 15. oktobra 1958. godine u Pragu, gde je i sahranjena.[3] PorodiΔni ΕΎivot 15. septembra 1921. u Pragu se udala za kontraadmirala Borivoja Radona, koji je sluΕΎio u austrougarskoj vojsci kao komandant pomorske avijacije.[4] Posle venΔanja zvala se RadonovaβΕ arecka. Neka dela je objavila samo pod imenom Radonova. Rad Njeno delo knjiΕΎevnici karakteriΕ‘u kao sentimentalno i melanholiΔno sa fokusom na kulturnu istoriju, pripada srednjoj struji njenog vremena. Svoj prvi roman, kratku prozu βSenka je pala na duΕ‘uβ, objavila je 1908. Sastojao se od sedam pripovedaka dekadentne tematike i erotskog prizvuka. Knjiga je postala mala senzacija, jer je autorka smelih tekstova za svoje vreme bila jedva osamnaestogodiΕ‘nja devojΔica. Njeno sledecΜe delo je objavljeno tek 1914. godine, kada je objavila kvartet kratkih priΔa na temu intelektualno neravnopravnog odnosa izmeΔu muΕ‘karca i ΕΎene, pod nazivom βBolne ΕΎrtveβ. Njen prvi pravi roman objavljen je 1917. godine pod naslovom βDubine srecΜeβ. Usledili su i drugi, manje-viΕ‘e konvencionalni naslovi β trilogija pripovetki βBetinaβ, roman βProsjak ljubaviβ i drugi, kritikovani od kritiΔara zbog svoje neoriginalne tematike i stila. Krajem 1920-ih, Ε areΔka je napravila svoj prvi pokuΕ‘aj istorijskog fantastike, odnosno dramu βJozef JirΕΎi Ε vecβ, u kojoj se bavi poznatom figurom ΔeΕ‘kog legionara. Njeno interesovanje za istoriju dovelo ju je do nefikcije. Od poΔetka 20-ih godina posvetila se, na primer, ΕΎivotu i radu vajara FrantiΕ‘eka Bileka, salonima 18. i 19. veka. veka ili obiΔan ΕΎivot na kraljevskim dvorovima (βKraljevske ljubavniceβ iz 1925). Vrhunac njenih nastojanja u ovoj oblasti bilo je obimno petotomno delo βIz kulturne istorije ΔoveΔanstvaβ. Za vreme protektorata, 1940. godine, izaΕ‘la je njena danas najpoznatija, a po nekima i najuspeΕ‘nija knjiga pod nazivom βPod Svetom Goromβ, u kojoj beleΕΎi ΕΎivot u Pribramu 1850-1890. koristecΜi primer sudbine Pribramskih trgovaca i zanatlija. Starosvetska idila porodice KrejΔov ovde je uokvirena ΕΎivopisnim opisom drevnih obiΔaja, rudarskim βpredstavamaβ ili odjecima kulturnog ΕΎivota Praga. Pisala je i poeziju, posebno lirsku (zbirke βGlasovi u potokuβ, βMiris domaβ ili βBlanik i druge pesmeβ), ali bez opΕ‘teg uspeha. PokuΕ‘ala je i sa istorijskim epom, jedini ep βMajstor Bohuslavβ posvetila je neimaru Karlu PraΕ‘kom.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! 1. izdanje ! Prvo izdanje! Retko !!! Naslovnu stranu izradila: Radmila Djordjevic Jovanka HrvaΔanin (Dubica, 20. januar 1899 β Beograd, 1987) bila je hrvatska i srpska knjiΕΎevnica (koja je pisala na srpskom jeziku), romanopisac, pisac za decu i prevodilac knjiΕΎevnih dela, najviΕ‘e sa slovenskih jezika.[1] Ε½ivot i karijera RoΔena je u Dubici (danaΕ‘nji naziv Hrvatska Dubica), 20. januara 1899. godine. Rano detinjstvo provela je u Beogradu. Nakon oΔevog gubitka posla u Pres-birou, i smrti mlaΔeg brata 1903, vratila se sa porodicom u rodno mesto, gde je zavrΕ‘ila osnovu Ε‘kolu. Jovankino Ε‘kolovanje bilo je neuredno. ObeleΕΎeno je naglim prekidima i preseljenjima, zbog politiΔkog delovanja i angaΕΎovanja njenog oca koji je bio osnivaΔ i organizator prvih svetosavskih beseda u Dubici i Jasenovcu, i Δlan glavnog odbora Radikalne stranke i ratnih prilika na Balkanskom poluostrvu. Gimnaziju je pohaΔala u Bjelovaru i Beogradu a, nakon Prvog svetskog rata, diplomirala je na FiloloΕ‘kom fakultetu (1923) i poloΕΎila profesorski ispit (1926). Poznavala je ΔeΕ‘ki, ruski, francuski, nemaΔki, slovenaΔki jezik, i prevodila je brojna knjiΕΎevna dela, ali najviΕ‘e sa slovenskih jezika: Karela Δapeka, Frana Ε rameka, Maksima Gorkog, VjaΔeslava Ivanova, Franca Bevka, Antona AΕ‘kerca, Igora Ε evΔenka, Lasju Ukrajinku, Kristinu Brenkovu, Ivana Cankara. Radila je kao profesorka u Ε½enskoj gimnaziji (1923β1931) i UΔiteljskoj Ε‘koli u Novom Sadu, Prvoj ΕΎenskoj gimanziji u Beogradu (1933β1940). U Novom Sadu je osnovala UdruΕΎenje univerzitetski obrazovanih ΕΎena i bila njegov prvi predsednik.[2] Posle Drugog svetskog rata radila je u PedagoΕ‘kom institutu, u sekciji za deΔju i omladinsku knjiΕΎevnost i Ε‘tampu (1949β1950), potom kao urednik DeΔje knjige od 1951. do penzionisanja 1953. Preminula je u Beogradu 1987. Delo Jovanka HrvaΔanin je prve pesme objavila joΕ‘ kao osnovac, a znaΔajnije se posvetila pisanju u gimnazijskim danima. U meΔuratnom periodu napisala je zbirke pesama i kratku lirsku prozu: Pjesme neviΔenom (1926), Otkinuto liΕ‘Δe (1939) Zapisi (1933) β proza. Kao pesnik i prevodilac objavljivala je u skoro svim tadaΕ‘njim Δasopisima: KnjiΕΎevni jug, KnjiΕΎevna revija, Ε½ena, Svetlost, Nova svetlost, Venac, Misli, Almanah Zapisi iz Cetinja, KnjiΕΎevni Sever iz Subotice, DeΔji list Miroljub, DeΔje novine iz Novog Sada, Zastava, Pravda. U periodu posle Drugog svetskog rata najviΕ‘e se bavi pisanjem knjiga za decu, kako je sama govorila, podstaknuta od Desanke MaksimoviΔ, i tada nastaju zbirke: RaΔunske Ε‘ale za naΕ‘e male i Sabiranje za najmlaΔe (1946), Zanat je zlatan (1947), I ja raΔunam (1951), Ljudi rade (1951), Mica s deset lica i njena drugarica (1954), Pod brezom (1955), Tragom srca (1972), Ptice me bude (1979). Napisala je kratki epistolarni roman NeviΔeni (1995) objavljen prvi put u Δasopisu ProFemina u tri nastavka. Deo njenog opusa (Pjesme neviΔenom, roman NeviΔeni, Zapisi) nastao u meΔuratnom periodu, ispinjen je iskustvom iz godina odrastanja i otkriva osnovna svojstva njene poetike: β jezgrovitost kazivanja, sklonost introspekciji, orijentisanost na unutraΕ‘nja preΕΎivljavanja. ΔeΕΎnja za idealom, za ljubavlju kao integralnim iskustvom i istinskim drugim, koji jeste spiritus movens njenog stvaranja, osnova je na kojoj poΔiva koherentnost napisanog. β Bibliografija Monografije Pjesme neviΔenom (1926) Zapisi (1933) Saradnja kuΔe u osposobljavanju uΔenika za pismene zadatke (1938) Otkinuto liΕ‘Δe (1939) Prava vrednost knjiΕΎevnosti (1941) RaΔunske Ε‘ale za naΕ‘e male (1946) Sabiranje za najmlaΔe (1946) Zanat je zlatan (1947) I ja raΔunam (1951) Ljudi rade (1951) Mica s deset lica i njena drugarica (1954) Pod brezom (1955) Tragom srca (1972) Ptice me bude (1979) Δlanci i drugi sastavni delovi [Ostavi nek se list kraj lista slaΕΎeβ¦] (1927) R. St. MiΔiΔ: Ε½ivotni put jednog prosvetnog radnika (1940) Desanka MaksimoviΔ, Jovanka HrvaΔanin: DeΔja poezija naroda SSSR-a (1987).[4] NeviΔeni (1995) NeknjiΕΎna graΔa Autograf romana NeviΔeni () Proletna kiΕ‘ica (1953)
ΠΠ½ΠΈ ΠΈ ΠΠΈ / Π‘ΠΈΠ½ΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ ; ΡΡΡΠ΅ΠΆΠΈ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π΄ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ crteΕΎi Vladimir IvanoviΔ Ε½edrinski Beograd 1930. veoma dobro stanje, kao na slikama s posvetom pisca SiniΕ‘a PaunoviΔ (ΔaΔak, 25. avgust 1903 β Beograd, 9. april 1995) bio je novinar, knjiΕΎevnik, prevodilac sa bugarskog jezika, kolekcionar likovnih dela i znaΔajne dokumentarne graΔe. Biografija SiniΕ‘a PaunoviΔ je roΔen 25. avgusta 1903. godine u ΔaΔku u mnogoΔlanoj i siromaΕ‘noj porodici Svetozara PaunoviΔa i Radojke PunoviΔ. SiniΕ‘in otac Svetozar je bio kafedΕΎija, ali zapada u dugove zbog kojih je izgubio kafanu. Nakon gubitka kafane, Svetozar se zapoΕ‘ljava kao priuΔeni telefonista na poΕ‘ti i ΕΎeleznici. SiniΕ‘ina majka, Radojka MiloΕ‘eviΔ, bila je Δerka bogatog opanΔara Vasilija. Nakon oΔevog bankrotstva Radojka napuΕ‘ta gimnazijsko Ε‘kolovanje i za ΕΎivot zaraΔuje baveΔi se ruΔnim radom. Udaje se za Svetozara 1898. godine.[1]. Obrazovanje i rad SiniΕ‘a PaunoviΔ osnovnu Ε‘kolu i gimnaziju zavrΕ‘ava u rodnom mestu, a 1922. godine po oΔevoj ΕΎelji upisuje se na GraΔevinski fakultet u Beogradu. Nakon dve godine studiranja zakljuΔuje da ga daleko viΕ‘e privlaΔi knjiΕΎevnost i pisanje kojim je poΔeo da se bavi joΕ‘ pre dolaska u Beograd. Svoju karijeru novinara zapoΔinje u dnevnom listu Politika. U Politici je radio od 1926. do 1971. godine, a nakon odlaska u penziju nastavio je da radi kao honorarni saradnik ovog lista. Uporedo sa novinarskim radom, studirao je istoriju knjiΕΎevnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Diplomirao je 1933. godine. Pred Drugi svetski rat bio je dopisnik Politike iz Bugarske. U nemoguΔnosti da se vrati u zemlju, naΕ‘ao se prvo u Rusiji, da bi zatim preko Turske i Sirije stigao u Palestinu, u Jerusalimu se pridruΕΎio izbegliΔkoj kraljevskoj vladi, u nadi da Δe se njegovo putovanje zavrΕ‘iti odlaskom u London. MeΔutim, zbog nesuglasica sa Jovanom ΔonoviΔem, vladinim delegatom na Srednjem Istoku, interniran je na jug Afrike, u Kejptaunu, gde je ostao do kraja rata.[2] Po zavrΕ‘etku rata vratio se u Jugoslaviju i na predlog tadaΕ‘njeg direktora Politike, Vladislava Ribnikara, ponovo se zaposlio u svojoj redakciji na mestu urednika Beogradske hronike. Od tada, neumorno piΕ‘e o mnogim liΔnostima i temama iz sveta kulture, nauke i umetnosti, odrΕΎavajuΔi prisne veze sa brojnim umetnicima, kulturnim i javnim radnicima. Kao novinar i pisac bio je aktivan i nakon penzionisanja, sve do smrti 9. aprila 1995. godine.[3] (COBISS.SR 1024047031) Dela SiniΕ‘e PaunoviΔ Iz kutova duΕ‘e, 1927. Pesnikove molitve, 1928. Oni i mi, 1930. Takmaci, 1931. Na raskrΕ‘Δu, 1932. Manastir Nikolje u OvΔarskoj-kablarskoj klisuri, 1936. Krvava pravoslavna litija u Beogradu: na dan 19. jul 1937 godine, 1937. Pusta zemlja, 1948. Pisci izbliza, 1958. Crne priΔe, 1959. Tragom njihovog detinjstva, 1959. Srbija koje nema, 1971. Dobrica govori, 1980. Drainac pesnik i boem, 1981. Bora StankoviΔ i Branislav NuΕ‘iΔ iza zavese, 1985. Prisine, 2003. Kada su letele kamilavke, 2006. Vladimir IvanoviΔ Ε½edrinski (Moskva, 30. maj 1899 β Pariz, 30. april 1974) je bio srpski scenograf, kostimograf, karikaturista i crtaΔ stripova ruskog porekla. Najpoznatiji stripovi: βRuslan i Ljudmilaβ (po PuΕ‘kinovoj noveli) i βPorodica ZabavΔiΔβ (scenario R. TomiΔ) tags: knjige s posvetama pisaca posveta autora s posvetom autora retke antikvarne knjige ...
Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ: ΠΠ ΠΠΠΠ I-II (ΠΠ· Π‘Π°Π±ΡΠ°Π½ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ XIII ΠΈ XIV) ΠΠ·Π΄Π°Π²Π°Ρ: ΠΠΠ¦Π ΠΠΠ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1936.Π³ΠΎΠ΄. Π’Π²ΡΠ΄ΠΈ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·, 446+536 ΡΡΡΠ°Π½Π°, ΡΠΈΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΏΡΠ²Π°: ΠΠΠΠΠ ΠΠ ΠΠΠΠ / ΠΠ ΠΠΠΠΠ Π€Π£ΠΠΠ¦ΠΠΠ ΠΊΡΠΈΠ³Π° Π΄ΡΡΠ³Π°: ΠΠ ΠΠΠΠΠ ΠΠ ΠΠΠΠΠΠΠ¦ΠΠΠ / ΠΠΠ ΠΠ’ΠΠ ΠΠ ΠΠΠΠ Π ΠΠΠ Π£ ΠΠΠΠ£ΠΠ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ (ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ°, 21. Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±Π°Ρ/3. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 1869 β ΠΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½, Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΡΠ²ΠΎ, 12. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 1958) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ, ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ, ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ, ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π²Π΅ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ (27. ΠΌΠ°ΡΡ 1941 β 11. ΡΠ°Π½ΡΠ°Ρ 1942), ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π²Π΅ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ (11. ΡΠ°Π½ΡΠ°Ρ 1942 β 26. ΡΡΠ½ 1943) Ρ ΠΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½Ρ, ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° (1897β1940), ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠ°Π²Π° ΠΈ Π΄Π΅ΠΊΠ°Π½ ΠΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠ±Π° Π±Π°Π»ΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ° 1912. ΠΈ 1913. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Ρ ΠΡΠ΅ΡΠ±ΠΈΡΠΎΠ° ΠΏΡΠΈ ΠΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΡ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π½Π΄ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π²ΠΎΡΡΠΊΠ΅. Π£ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΠ±ΠΈΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° Π΄ΠΎ 1917. ΠΊΠ°Π΄Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅Π½ ΡΠ°Π΄ Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠΊΡΠΏΠ΅ΡΡ Π½Π° ΠΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠΈ ΠΌΠΈΡΠ° Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ 1919, ΡΠ΅ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 1932. ΠΈ 1936. ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π° Ρ ΡΠ΅Π΄Π°ΠΌΠ½Π°Π΅ΡΡ ΡΠΎΠΌΠΎΠ²Π°, ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΊΠ»ΡΠ±Π° (1937β1941). ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ Π½ΠΈΡΡ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½Π΅ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΎ 1990. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠ΅ΠΌΠΈΠ½ΡΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½Ρ, Ρ Π΄Π΅Π²Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ, ΠΊΠ°ΠΎ Π°ΠΏΠ°ΡΡΠΈΠ΄. ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅Ρ Π°Π±ΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠ²Π°Π½ 2007. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ 3. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1869. Ρ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π‘Π°Π΄Ρ, ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ° ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π΅, ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΡΡ Ρ ΠΊΡΡΠΈ Ρ ΠΠΈΠ»Π΅ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΡ ΡΠ»ΠΈΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ 3. ΠΠ΄ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π΅ 1872. ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. 1879. ΠΏΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΡΠ²Ρ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ, ΡΠ°Π΄Π° ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΎΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄Π½Ρ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½Ρ Ρ Π»Π΅Π²ΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠ»Ρ ΠΠ°ΠΏΠ΅ΡΠ°Π½-ΠΠΈΡΠΈΠ½ΠΎΠ³ Π·Π΄Π°ΡΠ°. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1886. Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΡΠ²Ρ ΠΌΡΡΠΊΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΊΠ° Ρ ΠΠΈΠ½Ρ Π΅Π½Ρ (1886/87.) ΠΈ Π¦ΠΈΡΠΈΡ Ρ ΠΎΠ΄ 1. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1890. ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²Π° Ρ ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ, Π¨Π²Π°ΡΡΠ°ΡΡΠΊΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ 1891. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΊΠ° Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, 1892., Π²ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΡ Π³Π΄Π΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ° ΠΏΡΠ²Ρ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Ρ, Ρ ΡΡΠ΄Ρ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ 1893. ΡΠΏΡΡΠ΅Π½ Π·Π° Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²ΠΎ Ρ Π¦Π°ΡΠΈΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎ ΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ, Π³Π΄Π΅ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎ 1894. ΠΠ° ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°ΡΡ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°ΡΠ° Π‘ΡΠ±Π° Ρ Π’ΡΡΡΠΊΠΎΡ. Π£ ΠΠΠ-Ρ ΡΠ΅ Ρ ΠΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π±Π°Π²ΠΈΠ»ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π³Π°Π½Π΄ΠΎΠΌ (ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°) Ρ ΠΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ. Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ 1895. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΡ βΠ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠΌ ΡΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡΡβ, ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΡ Π ΡΡΠΎΠΎΠ²Π΅ ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°. ΠΠ°Π»Π°Π·ΠΈ ΡΠ΅ Ρ Π³ΡΡΠΏΠΈ ΠΎΠΊΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡ ΠΎΠΊΠΎ 1894. ΠΊΠΎΠ½Π·Π΅ΡΠ²Π°ΡΠΈΠ²Π½ΠΎΠ³ (Ρ ΡΠΌΠΈΡΠ»Ρ ΠΠΈΠ·ΡΠ°Π΅Π»ΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΊΠΎΠ½Π·Π΅ΡΠ²Π°ΡΠΈΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΡΠ»Π°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΠ·ΠΌΠ°) Π»ΠΈΡΡΠ° βΠ Π΅Π΄β, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ (1895) Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° Π΄Π° ΡΠ°ΡΠ°ΡΡΡΠ΅ Ρ βΠ‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π³Π»Π΅Π΄Ρβ ΠΡΠ±ΠΎΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π΄ΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΈ. ΠΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π΅ Ρ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ ΠΈ 1896. Ρ ΠΌΠΎΡΡΠ°ΡΡΠΊΡ βΠΠΎΡΡβ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1897. ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ Π·Π° Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° Π½Π° ΠΡΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΡΠ΅ βΠ ΡΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈβ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1899. ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βΠ Π΄Π²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌΠ½ΠΎΠΌ ΡΠΈΡΡΠ΅ΠΌΡβ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ Π·Π°Π»Π°ΠΆΠ΅ Π·Π° Π΄Π²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌΠ½ΠΈ ΡΠΈΡΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΎΠ΄Π²ΠΎΡΠΈΠ²ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΠΏΠ°ΡΠ»Π°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠΈΡΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ°Π½ Ρ ΡΠ²ΠΈΠΌ Π·Π΅ΠΌΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅Π½ ΠΏΠ°ΡΠ»Π°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΠ·Π°ΠΌ ΠΎΡΠΈΠΌ Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΠΌ Π·Π΅ΠΌΡΠ°ΠΌΠ° ΠΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠ΅ ΠΠΌΠ΅ΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½Π°. Π£ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΊΠ°ΠΎ Π³Π»Π°Π²Π½ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Ρ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΠ½Π³Π»Π΅ΡΠΊΡ, Π΄ΡΠΆΠ°Π²Ρ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ ΠΏΠ°ΡΠ»Π°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΠ·Π°ΠΌ. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠΏΡΠ°Π²Ρ βΠΠΎΠ²Π°Π½ Π₯Π°ΡΠΈΡ, ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΏΠΈΡΠ°Ρβ Ρ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΡ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅. ΠΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1900. Π½Π° ΠΡΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ Π·Π° ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ°. Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΏΡΠ½Π΅ 43 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°ΡΠ° 1940. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° βΠ‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°β 1901. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π£ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΡ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΡ ΠΈ Π²Π°ΠΆΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠΈΡ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°. Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ Π½Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈ ΠΈΡΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ²Π°ΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π΄ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ 1902. ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βΠΠ½Π³Π»Π΅ΡΠΊΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ»Π°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΠ·Π°ΠΌβ. ΠΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ 4. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 1905. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ Π·Π° Π΄ΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1908. ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ Π·Π° ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅. ΠΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΡΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΊΡ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΡ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βΠΠ°ΡΠ΅ ΡΡΡΠ°Π²Π½ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Ρ XIX Π²Π΅ΠΊΡβ 1905. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΏΡΡ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ 1908. ΠΈ ΡΡΠ΅ΡΠΈ 1932. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1907. ΠΈΠ·Π΄Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ βΠ£ΡΡΠ°Π²Π½ΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎβ, ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠΈ 1924. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1908. ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΡ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βΠ£ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠ΄Π°Π²ΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈβ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΡΠΈ 1931., ΠΈ 1932. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ 1912. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ βΠ£ΡΡΠ°Π²ΠΎΠ±ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Π²Π»Π°Π΄Π°β Π·Π°ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ Π½Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΠΊΡΡ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ βΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ 1838β1903β ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΡΠ½Π΅ Π΄Π²Π΅ Π΄Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Ρ ΡΠ²Π΅ΡΠΊΡΠΏΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ. Π¨Π΅Ρ ΠΡΠ΅ΡΠ±ΠΈΡΠΎΠ° ΠΏΡΠΈ ΠΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΡ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π½Π΄ΠΈ Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΈ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ Π±Π°Π»ΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅Ρ ΠΡΠ΅ΡΠ±ΠΈΡΠΎΠ° ΠΏΡΠΈ ΠΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΡ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π½Π΄ΠΈ[ΡΡΠ°ΠΆΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π²ΠΎΡΡΠΊΠ΅. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄Π΅ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π²ΠΎΡΡΠΊΠ΅ Ρ ΠΡΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΡΠΊΠΎΡ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ ΡΠ° ΠΡΠ΅ΡΠ±ΠΈΡΠΎΠΎΠΌ ΠΈ ΠΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π½Π΄ΠΎΠΌ Ρ Π‘ΠΊΠΎΠΏΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ Π±Π°Π»ΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, 1913. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, 1914. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·Π±ΠΈΡΠ° ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ Π° Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΡΠΏΡΡΠ΅Π½ Π½Π° ΡΠ»ΡΠΆΠ±Ρ Ρ ΠΡΠ΅ΡΠ±ΠΈΡΠΎ ΠΏΡΠΈ ΠΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΡ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π½Π΄ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π²ΠΎΡΡΠΊΠ΅. Π£ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ 1915. Π°ΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΡΠΆΠ°Π½Π΅ ΡΠ½Π°Π³Π΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ·Π΅Π»Π΅ ΡΡ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΠΎΡΠ°Π½Π·ΠΈΠ²Ρ Π½Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΡ, ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΠΈ Π±ΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠ½Π°Π³Π΅ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΈΠ΄Π°ΡΡ ΡΠ°ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ½Ρ ΠΊΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΡ Π΄ΠΎΠ»ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΡΠΆΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΠΈ ΠΠ°ΡΠ΄Π°ΡΠ°. Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° Π²ΠΎΡΡΠΊΠ° ΡΠ° ΠΈΠ·Π±Π΅Π³Π»ΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Ρ Π±Π΅Π·ΠΈΠ·Π»Π°Π·Π½ΠΎΡ ΡΠΈΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π½Π° ΠΠΎΡΠΎΠ²Ρ ΠΈ ΠΠ΅ΡΠΎΡ ΠΈΡΠΈ. Π’Π°Π΄Π° ΠΡΡ ΠΎΠ²Π½Π° ΠΊΠΎΠΌΠ°Π½Π΄Π° ΠΎΠ΄Π»ΡΡΡΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΊΡΠ΅Π½Π΅ Ρ ΠΏΠΎΠ²Π»Π°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΠ»Π±Π°Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ°Π΄ΡΠ°Π½ΡΠΊΡ ΠΎΠ±Π°Π»Ρ Ρ ΡΡΡΡΠ΅Ρ ΡΠ°Π²Π΅Π·Π½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ½Π°Π³Π°ΠΌΠ°. ΠΠΎΡΠ»Π΅ Π°Π»Π±Π°Π½ΡΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ»Π³ΠΎΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΠΎΡΡΡΠ²Ρ ΠΡΡ, Π³Π΄Π΅ ΡΡ Π±ΠΈΠ»Π΅ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ° Π²ΠΎΡΡΠΊΠ°, ΠΈΠ·Π±Π΅Π³Π»ΠΈΡΠ΅, Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Π° ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½Π°, Π²Π»Π°Π΄Π° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π΅. ΠΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΎΠ±Π°Π²Π΅Π·Π° Ρ ΠΡΠ΅ΡΠ±ΠΈΡΠΎΡ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄, ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΠΌΠΈΡ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄. ΠΠ° ΠΡΡΡ ΡΠ΅ 1917. Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π΅ ΠΎ Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½Ρ ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΈ ΠΡΠ±ΠΎΠΌΠΈΡΡ ΠΠ΅Π΄ΠΈΡΡ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠΎ ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΠ΅ΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ Π΄Π΅Π»Π΅Π³Π°ΡΠΈΡΠΈ Π½Π° ΠΌΠΈΡΠΎΠ²Π½ΠΎΡ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠΈ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ 1919. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ Ρ ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½ΠΎΠΌ ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΎΠ±Π½Π°Π²ΡΠ° ΠΈΠ·Π»Π°ΠΆΠ΅ΡΠ΅ βΠ‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°β. ΠΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·Π΄Π°ΠΎ ΡΡΠ²Π΅Π½Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ βΠΠΎΡΠΈ Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΡΠ΅β, ΡΠ°ΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Ρ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΈΡΠ°Π±ΠΎΠ°, ΠΠΈΠΌΡΡΡΠ΅Π°, ΠΠ°Π½ΡΠΎΠ½Π° ΠΈ Π ΠΎΠ±Π΅ΡΠΏΡΠ΅ΡΠ°. ΠΡΡΠ³ΠΈ ΠΏΡΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½Π° Ρ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π‘Π°Π±ΡΠ°Π½ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° 1932. ΠΊΠΎΠ΄ ΠΈΠ·Π΄Π°Π²Π°ΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ΅ ΠΠΎΠ½Π°. Π£ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ ΡΠ°Π΄Π° ΠΎ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ°Π²Ρ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ 1923. ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ° Π΄ΡΡΠ³Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βΠΡΡΠ³Π° Π²Π»Π°Π΄Π° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»Π° ΠΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅, 1926. ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ βΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° ΠΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° (I-II)β ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ 1927. Π 1929. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΠ° ΠΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°β (I-II). ΠΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ Π·Π° Π΄ΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½Π° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π·Π½Π°Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠΌΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 1928. ΠΈ 1930. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅. ΠΠ·Π΄Π°Π²Π°ΡΠ΅ Π‘Π°Π±ΡΠ°Π½ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»ΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠ΅ΡΠ΅ ΠΠΎΠ½Π° 1932. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ 1934. ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βΠ Π΄ΡΠΆΠ°Π²ΠΈβ, ΠΊΠΎΡΡ ΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΡΠΎΡΠΌΡΠ»Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΎΠ΄ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°ΡΠ°, ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π° ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅. ΠΠ²Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠΈΠΎ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠΎΠΌ βΠΠΎΡΠ°ΡΠ½Π° Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π°β 1936, ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΡΡΠ΅ ΠΡΠ°Π»ΠΈΡΡ, ΠΠ½Π³Π»Π΅ΡΠΊΡ, Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΡ, Π ΡΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΊΡ ΠΈ Ρ ΡΠΎΡ ΡΠΈΠΏΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΏΡΠ°Π²Π½Π΅ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π΅ ΠΈ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π΅ ΡΠ°ΡΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈ ΠΊΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΠ·ΠΌΠ°, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ Π½Π°ΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π° ΠΌΠ°ΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠ° ΡΠΎΡΠ°Π»ΠΈΡΠ°ΡΠΈΠ·ΠΌΠ°. Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°Ρ ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΊΠ»ΡΠ±Π° Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΎΠ΄ 1937. Π΄ΠΎ 1941. Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΡΠ΅ 1938. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΌΠΎΠ½ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΡ βΠ ΠΠ»Π΅Π΄ΡΡΠΎΠ½Ρβ, Π²ΠΎΡΠΈ Π΅Π½Π³Π»Π΅ΡΠΊΠΈΡ Π»ΠΈΠ±Π΅ΡΠ°Π»Π° Ρ ΠΏΠ°ΡΠ»Π°ΠΌΠ΅Π½ΡΡ ΠΈ Π½Π° ΡΠ΅Π»Ρ Π±ΡΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π΅; ΠΏΡΠ°ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎ Π°Π½Π³Π°ΠΆΠΎΠ²Π°ΡΠ΅, ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ ΠΏΡΠ°ΡΠΈΠΎ ΠΏΡΡ ΡΠ΅ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΡΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΈΠΌΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ΅. Π£ Π±ΡΠΎΡΡ ΠΎΠ΄ 4. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1939. βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΡΠΈΡΠ°Π²Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ 9. ΠΈ Π΄Π²Π° ΡΡΡΠΏΡΠ° ΡΡΡΠ°Π½Π΅ 10. ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° ΠΏΠ΅Ρ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊΠ° ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Ρ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΏΠΎΠ΄ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΎΠΌ βΠ‘Π΅Π΄Π°ΠΌΠ΄Π΅ΡΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π³. Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°β. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1939. ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ βΠΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠΈ ΠΈΠ· ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΠΎΡΠΈΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ΅β - ΠΠ½Π³Π»Π΅ΡΠΊΠ°, Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ°, ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° 1815 β 1914. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΡ βΠ Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π΄Π΅ΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΡβ. ΠΡΠ»Π° 1940. Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΡΡ ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ°, ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΡΠ΄Π΅Π½ΠΎΠΌ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΡΠ½Π΅ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π΄Π°. ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΊ ΡΠΏΠΎΡΠ°Π·ΡΠΌΠ° Π¦Π²Π΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ-ΠΠ°ΡΠ΅ΠΊ, ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π° Π₯ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ°. ΠΠ°Π»Π°Π³Π°ΠΎ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΡΠ° ΡΠ°ΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π½ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎΠΌ Π²Π»Π°ΡΡΡ Ρ Π²ΠΈΠ΄Ρ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΡΠ»Π°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°, Π±ΠΈΡΠ°Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠΏΡΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ Π³Π»Π°ΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ Π±ΠΈ ΡΠ΅ Π±ΡΠΈΠ½ΡΠΎ Π·Π° Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅. ΠΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ ΠΠΎΡΠ»Π΅ Π²ΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΡΡΠ° 27. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π²Π»Π°Π΄Π΅ Ρ ΠΏΡΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΡ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°Π»Π° ΠΡΡΠ°Π½Π° Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠ·Π±Π΅Π³Π»ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌΡ, Π° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΎ Ρ ΠΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½Ρ (ΠΎΠ΄ ΡΡΠ»Π° 1941). ΠΠΎ Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠΌΠ΅Π½Π΅ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΠ° 1942. ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΠ²ΠΈ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠΈ Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π²Π»Π°Π΄Π΅ Ρ ΠΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½Ρ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π»ΠΈ ΡΡ ΠΊΠΎΠ»Π΅ΠΊΡΠΈΠ²Π½Ρ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ, ΠΈΠ·ΡΠ°Π²ΡΡΡΡΡΠΈ Π΄Π° Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°Π» Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΡΠΎΠ±Π°Π½ Π·Π° ΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°Ρ ΠΠ΅ΡΠ°Ρ II ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π·Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π²Π»Π°Π΄Π΅. ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅ΠΎ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ 11. ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΠ° 1942. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»ΠΈΠ³Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°ΡΡ Π±ΠΈΠΎ Π²ΠΎΠ΄Π΅ΡΠΈ ΡΠ»Π°Π½ Π΅ΠΌΠΈΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π½ΠΈΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΎΠ³ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈ, Π° Ρ ΠΎΠ±Π·ΠΈΡΠΎΠΌ Π½Π° ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ΅ΠΊΠΈΠ²Π°Π»ΠΎ Π΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠΈΠ»Π°Π³ΠΎΠ΄ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ°Π²ΠΎΠ²Π΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ»ΠΈ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½Π΅ Π΅Π½Π΅ΡΠ³ΠΈΡΠ°Π½ Π²ΠΎΡΠ°. Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ Ρ Π΅ΠΌΠΈΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°Π²Π°Π»ΠΈ ΡΡ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π·Π° Π½Π΅ΠΎΡΠΏΠΎΡΠ°Π½ Π°ΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅Ρ., Π°Π»ΠΈ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π΄ΠΎΡΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈΡΠΊΡΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°. Π‘Π΅Π΄ΠΈΡΡΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π΅ Ρ ΠΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½Ρ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΡ Π·Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ Π½Π° ΠΠ°ΡΡΡΠ±ΡΠΈΡΡ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½ ΠΊΠ°Π±ΠΈΠ½Π΅Ρ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. Π£ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΡ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»Π΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠ²Π΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π±ΠΈΠ»Π΅ ΠΈ Ρ Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΡ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ. ΠΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π° Π²Π»Π°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅Π»Π° Π΄Π²Π΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡ Π½Π° Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Ρ Π²Π»Π°Π΄Ρ. ΠΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π²ΠΎΡΠ΅ ΠΡΠ°Π³ΠΎΡΡΠ±Π° ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π·Π° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° Π²ΠΎΡΡΠΊΠ΅, Π²Π°Π·Π΄ΡΡ ΠΎΠΏΠ»ΠΎΠ²ΡΡΠ²Π° ΠΈ ΠΌΠΎΡΠ½Π°ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΊΠ° Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈΠ·Π±Π΅Π³Π»ΠΈΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π΅ ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΡΠ½Π°ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅Π½ Ρ Π΄ΠΈΠ²ΠΈΠ·ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³, ΠΏΠ° Ρ Π°ΡΠΌΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°Π»Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΡ ΠΎΠ²Π½Π΅ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π½Π΄Π΅. ΠΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π·Π° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈ ΡΠ½Π°ΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΡΡ ΡΡΠ΅Π±Π°Π»ΠΎ Π΄Π° ΠΎΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Ρ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΡΡ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΈ ΡΠ±ΡΠ·Π° ΡΠ°Π²Π΅Π·Π½ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ. ΠΡΡΠ³Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΊΠ°Π±ΠΈΠ½Π΅ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π²Π»Π°Π΄Π΅ Π½Π° ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΠΌΠ°ΡΠΎΡ ΠΠΈΠ²Π°Π½ ΠΠ½Π΅ΠΆΠ΅Π²ΠΈΡ. ΠΠ°ΡΠΎΡ ΠΠ½Π΅ΠΆΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠΎΡΠ΅Π½ΠΈ Π±ΡΠ°Ρ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°Ρ Π΄Π²ΠΎΡΠ° Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΠ½Π΅ΠΆΠ΅Π²ΠΈΡ, ΠΈΠ½Π°ΡΠ΅ ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΠΏΡΠΈΡΡΠ°Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ΅ ΠΠΈΠ³Π΅ ΠΌΠ°ΡΠΎΡΠ°, ΡΡ ΡΠΈΠ½ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΈΠ²Ρ Π΅ΠΌΠΈΠ½Π΅Π½ΡΠΈΡΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ°Π»Π° ΠΈΠ·Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΡΠ°ΡΠ° ΠΠ½Π΅ΠΆΠ΅Π²ΠΈΡΠΈ, ΡΡ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ ΡΠ°ΠΊ ΡΡΠΈΡΠ°Ρ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΠ΅ΡΡΠ°, ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΡΠ²ΠΎΠ³ Π±ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Ρ Π·Π° ΡΠ΅ΡΠ° Π²Π»Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ³ ΠΠ΄ΡΠ΅ΠΊΠ° Π·Π° ΡΠΈΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ ΡΠ²ΠΈΠ΄ Π½Π°Π΄ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ°ΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈΠ»Π΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈΠ»Π΅ Ρ Π²Π»Π°Π΄Ρ ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Ρ Π½Π΅ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΎΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΠ° Ρ ΡΠΏΠΎΡΠΎΠ²Π΅ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π΅. ΠΠΎΠ²Π° Π²Π»Π°Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° Π²ΠΎΡΡΠΊΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°Π»Π° ΠΠΎΠ³ΠΎΡΡΠ±Π° ΠΠ»ΠΈΡΠ° ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ²Π°Π»Π° Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°Π»Π° ΠΡΠ°Π³ΠΎΡΡΠ±Π° ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ ΡΠΎΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅Ρ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ, Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π±Π΅Π³Π»Π° ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ Π²ΠΎΡΡΠΊΠ΅ Ρ ΡΠ°Π΄ Π²Π»Π°Π΄Π΅ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΠΈΡΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈ ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π² ΡΠ³Π»Π΅Π΄ ΠΏΡΠΈ ΠΈΠ·Π½ΠΎΡΠ΅ΡΡ Π·Π°Ρ ΡΠ΅Π²Π° Π‘Π°Π²Π΅Π·Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΠ°ΠΈΡΡΠΊΠ΅ Π°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠΌΠ΅Π½Π΅, Π²Π»Π°Π΄Π΅ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π·Π°ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ Π±ΡΠ°ΡΠ΅ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΠΈΠ²Π°Π½Π° ΠΠ½Π΅ΠΆΠ΅Π²ΠΈΡΠ° Π±ΠΈΠ»Π΅ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°Π»Π° ΠΡΠ°Π³ΠΎΡΡΠ±Π° ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π±Π°Π»ΠΎ Π΄Π° ΠΎΡΠ°ΡΠ° ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Ρ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΡΡ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΈ ΡΠ±ΡΠ·Π° ΡΠ°Π²Π΅Π·Π½ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ. ΠΠ·Π±Π΅Π³Π»ΠΈΡΠΊΠ° Π²Π»Π°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π»Π° ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π² ΡΡΡΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΠΏΠ°ΡΠΈΠ²Π°Π½ ΡΡΠ°Π², ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ΅ ΠΆΠ΅Π»Π΅ΠΎ Π΄Π° ΡΠ°ΡΠ΅ΠΊΠ° ΡΠ»Π°Π±ΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΠ° ΠΏΡΠ΅ Π²ΠΎΡΠ΅ΡΠ° Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΡΠΏΠΎΡΠ°, Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π±Π΅Π³Π»Π΅ ΠΎΠ΄ΠΌΠ°Π·Π΄Π΅ Π½Π°Π΄ ΡΠΈΠ²ΠΈΠ»Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎΠΌ. ΠΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, ΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π²Π°Π»ΠΎ ΡΠΈΠ·ΠΈΠΊ Π΄Π° ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅Ρ ΠΎΡΠΏΠΎΡΠ° ΠΎΠΊΡΠΏΡΠ΅Π½ ΠΎΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠ·ΠΌΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π²ΠΎΡΡΡΠ²ΠΎ Ρ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΡ ΠΎΡΠΏΠΎΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠΈΠ»Π° ΠΡΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠΈΡΠ°Π½ΡΠΈ ΡΡ ΠΎ ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΡΠΈΡΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π³Π°Π½Π΄Ρ ΠΊΠ°ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π²ΠΎΡΠΈ, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ Π΄ΡΡΠ³Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Π±ΡΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ΅; ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ²Π°Π½ Π·Π° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π²ΠΎΡΡΠΊΡ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π½Π΄ΠΎΠΌ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ Π³ΡΡΠ΅ΡΠ° ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠ° Ρ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΎΡΠ°Π½Π·ΠΈΠ²ΠΈ. ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΡΠ°Π΄Π° ΡΡΡΠΏΠΈΠΎ Ρ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ ΡΠ° ΠΊΠ²ΠΈΡΠ»ΠΈΠ½ΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ Π²Π»Π°ΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π²ΠΎΡΡΠΊΠ΅ ΡΡΠΎΠΏΠΈΠΎ Ρ ΠΊΠ²ΠΈΡΠ»ΠΈΠ½ΡΠΊΡ Π‘ΡΠΏΡΠΊΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½Ρ ΡΡΡΠ°ΠΆΡ. Π‘Π° Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅, ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠΈ Π½ΠΈΡΡ ΡΡΠΏΠ΅Π»ΠΈ Π΄Π° ΡΠ±Π΅Π΄Π΅ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π½ΠΈΠΊΠ΅ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΎΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΡΠΆΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½Ρ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½Ρ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΡ. ΠΠ΄ 26. ΡΡΠ½Π° Π΄ΠΎ 10. Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° 1943. Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π²Π»Π°Π΄Π΅ Ρ ΠΊΠ°Π±ΠΈΠ½Π΅ΡΡ ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ° Π’ΡΠΈΡΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°Ρ ΠΠ΅ΡΠ°Ρ II ΠΏΠΎΠ΄ ΠΏΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠΌ Π±ΡΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΈΠ½ΡΡΠΎΠ½Π° Π§Π΅ΡΡΠΈΠ»Π° Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΎ ΠΎΠ΄Π»ΡΠΊΡ Π΄Π° ΡΠΌΠ΅Π½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π²Π»Π°Π΄Π΅ ΠΠΎΠΆΠΈΠ΄Π°ΡΠ° ΠΡΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π΄Π° Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π΄ΠΎΠ²Π΅Π΄Π΅ ΠΠ²Π°Π½Π° Π¨ΡΠ±Π°ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠΈ. ΠΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π²Π»Π°Π΄Π΅ ΠΠ²Π°Π½ Π¨ΡΠ±Π°ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ±ΡΠ·ΠΎ ΡΠΊΠ»ΠΎΠΏΠΈΠΎ ΡΠΏΠΎΡΠ°Π·ΡΠΌ Ρ Π’ΠΈΡΠΎΠΌ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π»Π΅ΡΠ° 1944. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΠΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½Ρ. Π£ ΠΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½Ρ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΎΠ΄ 1945. Π΄ΠΎ 1958. Π½Π΅Π΄Π°Π»Π΅ΠΊΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΠ΅Π½ΡΠΈΠ½Π³ΡΠΎΠ½Π° ΠΠ°ΡΠ΄Π΅Π½ΡΠ° Ρ ΠΎΠ½Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΡΠΊΡΠΎΠΌΠ½ΠΎΠΌ ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΎΠΌ Ρ ΠΎΡΠ΅Π»Ρ Π’ΡΡΠ΄ΠΎΡ ΠΠΎΡΡ (Tudor Court Hotel, 48 β 52 Crowell Road, London SW7). ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1946. Π½Π° ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΡ Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°Π»Ρ ΠΡΠ°Π³ΠΎΡΡΠ±Ρ ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΈ Π³ΡΡΠΏΠΈ ΠΎΠ΄ 23 Π»ΠΈΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΡΠ΅Π½ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ Π²Π΅ΡΠ° βΠ½Π° ΠΊΠ°Π·Π½Ρ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π΅ Ρ ΠΏΡΠΈΠ½ΡΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ Ρ ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄ Π΄Π²Π°Π΄Π΅ΡΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°, Π³ΡΠ±ΠΈΡΠ°ΠΊ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΡΠ°Π²Π° Ρ ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄ Π΄Π΅ΡΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°, ΠΊΠΎΠ½ΡΠΈΡΠΊΠ°ΡΠΈΡΡ ΡΠ΅Π»ΠΎΠΊΡΠΏΠ½Π΅ ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π½Π° Π³ΡΠ±ΠΈΡΠ°ΠΊ Π΄ΡΠΆΠ°Π²ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°β. ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ΄Π΅ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈΡΠ½ΠΎ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅Π½Π° Π·Π°Π±ΡΠ°Π½Π° Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠΌΠΈΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ°ΡΠ°, Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π΅ Ρ ΠΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½Ρ Π½ΠΈΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΊΠ²Π°Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½ΠΈ Π·Π° Π±ΡΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½Ρ ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π½Ρ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ. ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π° Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ Π΅ΠΌΠΈΠ³ΡΠ°Π½Π°ΡΠ° Π½Π°ΡΠ»Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΡΠ±Ρ Π΅Π³Π·ΠΈΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠΏΡΡΠ°Π½ΠΊΠ°. ΠΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΠ΄ΠΎΠ²Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΠ°Π½Π΅ ΠΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ βΠΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠ΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅β, ΡΠΈΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ½Π°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠΏΠ°ΡΠ°ΠΎ Π±Π΅Π΄Π΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΡΠ³Π»Π΅Π΄Π½ΠΈΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π°ΡΠ° Π΅ΠΌΠΈΠ³ΡΠ°Π½Π°ΡΠ°. Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΎΡ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° 1951. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Ρ ΠΈΠ·Π³Π½Π°Π½ΡΡΠ²Ρ ΠΈ Π½Π° ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠΊΠΎΡ ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠΈΠ»ΠΎΡ Π¦ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈ Π·Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠΈΠΎΠ΄ΡΠ°Π³ Π‘ΡΠ°ΡΠΈΡ Π·Π° ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°, Π·Π° ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Π΄Ρ ΠΠΈΠΎΠ΄ΡΠ°Π³ ΠΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈ Π·Π° ΡΠ»Π°Π½Π° Π£ΠΏΡΠ°Π²Π΅ ΠΠΎΡΡΠ° ΠΠ°Π²Π»ΠΎΠ²ΠΈΡ. Π£ ΡΠΎΠΌ Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΡ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°Π»ΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΡΠ°, ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π Π΅Ρ Π°Π±ΠΈΠ»ΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΡΠ΅ΠΌΠΈΠ½ΡΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΊ 12. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1958. Ρ 6.30 Ρ. ΠΈΠ·ΡΡΡΡΠ°, Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ Π΄Π΅Π²Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ, Ρ ΠΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½Ρ. ΠΠΏΠ΅Π»ΠΎ Π½Π°Π΄ Π·Π΅ΠΌΠ½ΠΈΠΌ ΠΎΡΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈΠ·Π²ΡΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ 20. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1958. ΠΏΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄Π½Π΅, Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎΡ ΡΡΠΊΠ²ΠΈ Π‘Π². Π‘Π°Π²Π° Ρ ΠΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½Ρ. ΠΠΏΠ΅Π»Ρ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°Π»Π° ΠΊΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΎΡΡΠ΅Π²ΠΈΡ. ΠΠ°ΠΎ ΠΈΠ·Π°ΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΠ΅ΡΡΠ° II Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΡΠ± ΠΠ΅Π²ΡΠΈΡ. ΠΠ°ΠΎ ΠΈΠ·Π°ΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° Π’ΠΎΠΌΠΈΡΠ»Π°Π²Π° ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ½ΡΠ΅Π·Π΅ ΠΠ°ΡΠ³Π°ΡΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΎΡ ΠΠΎΡΡΠ΅ ΠΠΈΠΌΠΈΡΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ. ΠΠ΄ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠΏΠ΅Π»Ρ ΡΡ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΠΠΎΡΡΠ° Π‘Ρ. ΠΠ°Π²Π»ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ. ΠΠΏΠ΅Π»Ρ ΡΡ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΡΠ²ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ°, ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°Ρ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ°, ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΈ Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Ρ ΠΈΠ·Π³Π½Π°Π½ΡΡΠ²Ρ, ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ, ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΈ Π²Π΅ΡΠ΅ΡΠ°Π½Π° ΠΠΠ£Π ΠΈΠ· ΠΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π Π°Π²Π½Π° ΠΠΎΡΠ°. ΠΠΎΠ²ΡΠ΅Π³ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π΅Π½ Π·Π°ΡΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅. Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΎΠΏΠ΅Π»Π° ΡΠ°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ Π½Π° Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ ΠΠ΅Π½ΡΠ°Π» Π³ΡΠΈΠ½, Ρ ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠΎΠ·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½Π°. Π‘Π°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π³ΡΠΎΠ±ΡΠ°, Π½Π° ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π½Π°Π»Π°Π·Π΅ Π³ΡΠΎΠ±ΠΎΠ²ΠΈ Π‘ΡΠ±Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Ρ Π΅ΠΌΠΈΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΎΡΠΈΡΠ»ΠΈ 1945. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1965. ΡΠ΅ Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Ρ ΠΈΠ·Π³Π½Π°Π½ΡΡΠ²Ρ ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠ³Π»ΠΎ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΏΠ»ΠΎΡΡ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Ρ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΡ Ρ Ρ ΠΎΡΠ΅Π»Ρ ΠΠΎΡΡ Ρ ΠΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½Ρ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΠΎΠ΄ 1945. ΠΏΠ° ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠΌΡΡΠΈ 1958. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠΌΡΡΠ½ΠΈ ΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ ΡΡ 1. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 2011. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΅ΠΊΡΡ ΡΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΈ, ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠΈ Ρ Ρ ΡΠ°ΠΌ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅ Ρ ΠΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½Ρ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ 5. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π½ ΠΏΠ°ΡΠ°ΡΡΠΎΡ. ΠΠ°Π½Π° 8. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠΈ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΡ, Π³Π΄Π΅ ΡΡ 10. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° ΡΠ°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ΠΈ Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π£ΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΊΠΈ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ΅ βΠ‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ Ρ ΡΡΠΎ ΠΊΡΠΈΠ³Π°β ΡΠ²ΡΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ βΠΠΎΡΡΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈΠ· ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈβ ΠΊΠ°ΠΎ 60. Ρ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΡΡ. ΠΠΎ, ΡΠ°ΠΌΠΎ Ρ ΠΏΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΡ, ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½ΠΎΠΌ Ρ ΠΌΠ°Π»ΠΎΠΌ Π±ΡΠΎΡΡ ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ°. Π£ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΡ ΠΎΠ²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΡΠ°ΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠ΄ Π΅ΡΠ΅ΡΠ° Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Π½ΠΈ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½Π°, Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° ΠΊΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 2007. Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅Ρ Π°Π±ΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠ²Π°Π½ ΠΎΠ΄Π»ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΠΊΡΡΠΆΠ½ΠΎΠ³ ΡΡΠ΄Π° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Π° ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ΄Π° ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΡΠ΅Π½ Π½Π° ΡΠΎΠ±ΠΈΡΡ ΠΈ Π³ΡΠ±ΠΈΡΠ°ΠΊ ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅Π½Π° Π½ΠΈΡΡΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ. Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ° Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΡ 2019. ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ 150 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π»Π° ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Ρ ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈ ΡΠΊΡΠΏ. ΠΠ΅Π»Π° ΠΠΎΡΠ»Π΅ Π΄ΡΠ³ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°ΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΡΠ°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π°, Π·Π±ΠΎΠ³ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΌΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° Π²Π»Π°ΡΡΠΈ, ΡΠ΅ΠΊ 1990. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡ Π²Π°ΡΡ ΡΡΠΈ ΠΈΠ·Π΄Π°Π²Π°ΡΠ° (ΠΠΠΠ, ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ° ΠΡΠ±Π»ΠΈΠΊ, Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π°) ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½ΠΎ ΡΠ΅ 12 ΡΠΎΠΌΠΎΠ²Π° ΡΠ°Π±ΡΠ°Π½ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΠΊΠ° Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠ΅ΡΡ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄Π΅Π»Π° ΡΠΏΠ°Π΄Π°ΡΡ: Π ΡΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²Π½Π΅ ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΎ Π΄ΡΠΆΠ°Π²ΠΈ, Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎ-Π±ΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ (1901), ΠΠ½Π³Π»Π΅ΡΠΊΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ»Π°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΠ·Π°ΠΌ (1902), Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ·Π°Ρ ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ (1903), ΠΠ°ΠΊΠΈΡΠ°Π²Π΅Π»ΠΈ, ΠΠΎΡΠΈ ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΡΠ΅, ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²Π½Π΅ ΡΠ°ΡΠΏΡΠ°Π²Π΅, Π£ΡΡΠ°Π²Π½ΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅, Π£ΡΡΠ°Π²ΠΎΠ±ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ. Π£ΡΡΠ°Π²Π½ΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘Π₯Π‘, ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ (1933). Π£ΡΡΠ°Π²ΠΎΠ±ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Π²Π»Π°Π΄Π° (1838β1858) (3. ΠΈΡΠΏΡ. ΠΈ Π΄ΠΎΠΏ. ΠΈΠ·Π΄.). ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠ΅ΡΠ° ΠΠΎΠ½. ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ (1933). ΠΡΡΠ³Π° Π²Π»Π°Π΄Π° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»Π° (2. ΠΈΡΠΏΡ. ΠΈ Π΄ΠΎΠΏ. ΠΈΠ·Π΄.). ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠ΅ΡΠ° ΠΠΎΠ½. ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ (1934). ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° ΠΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΡ. 1 (Π΄ΡΡΠ³ΠΎ, ΠΈΡΠΏΡ. ΠΈ Π΄ΠΎΠΏ. ΠΈΠ·Π΄.). ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠ΅ΡΠ° ΠΠΎΠ½. ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ (1934). ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° ΠΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΡ. 2 (Π΄ΡΡΠ³ΠΎ, ΠΈΡΠΏΡ. ΠΈ Π΄ΠΎΠΏ. ΠΈΠ·Π΄.). ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠ΅ΡΠ° ΠΠΎΠ½. ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ (1934). ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° ΠΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΡ. 3 (Π΄ΡΡΠ³ΠΎ, ΠΈΡΠΏΡ. ΠΈ Π΄ΠΎΠΏ. ΠΈΠ·Π΄.). ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠ΅ΡΠ° ΠΠΎΠ½. ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ (1934). ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΠ° ΠΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΡ. 1 (Π΄ΡΡΠ³ΠΎ, ΠΈΡΠΏΡ. ΠΈ Π΄ΠΎΠΏ. ΠΈΠ·Π΄.). ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠ΅ΡΠ° ΠΠΎΠ½. ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ (1935). ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΠ° ΠΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΡ. 2 (Π΄ΡΡΠ³ΠΎ, ΠΈΡΠΏΡ. ΠΈ Π΄ΠΎΠΏ. ΠΈΠ·Π΄.). ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠ΅ΡΠ° ΠΠΎΠ½. ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ (1936). ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΠ° ΠΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΡ. 3 (Π΄ΡΡΠ³ΠΎ, ΠΈΡΠΏΡ. ΠΈ Π΄ΠΎΠΏ. ΠΈΠ·Π΄.). ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠ΅ΡΠ° ΠΠΎΠ½. ΠΠ°Π½ΠΈΠΌΡΠΈΠ²ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ (1833β1922), Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ» Π»ΠΈΠ±Π΅ΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ°, Π±ΠΎΡΠ°Π²Π΅ΡΠΈ Ρ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π‘Π°Π΄Ρ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈΠ·Π³Π½Π°Π½ΠΈΠΊ ΠΈΠ· Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅, Π΄Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠΈΠ½Ρ ΠΏΡΠ²Π΅Π½ΡΡ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½, Π° ΡΠ΅ΡΠΊΠΈ ΠΡΠ°Π²Π΄Π°. ΠΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡ Π‘ΡΠ±ΠΈΠΌΠ° Π½ΠΎΡΠΈΠΎ ΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅.
Kupindo - Kupovina preko Interneta Kupite Pokrenite prodaju Moj Kupindo 6 Lista ΕΎelja 13 Kako kupiti? Za firme Kupindo Kupite Knjige Antikvarne knjige BoΕΎanstvena medicina - Petar J. StankoviΔ (I izdanje) BoΕΎanstvena medicina - Petar J. StankoviΔ (I izdanje) BoΕΎanstvena medicina - Petar J. StankoviΔ (I izdanje) slika 1 BoΕΎanstvena medicina - Petar J. StankoviΔ (I izdanje) slika 2 BoΕΎanstvena medicina - Petar J. StankoviΔ (I izdanje) slika 3 136 pregleda BoΕΎanstvena medicina - Petar J. StankoviΔ (I izdanje) Kako da kupim? Cena: 9.900 din Ε½eli ovaj predmet: 2 Stanje: Polovan bez oΕ‘teΔenja Garancija: Ne Isporuka: PoΕ‘ta Post Express LiΔno preuzimanje PlaΔanje: TekuΔi raΔun (pre slanja) LiΔno Grad: Kraljevo, Kraljevo Prodavac Macondo (2654) 100% pozitivnih ocena Pozitivne: 4111 Kupindo zaΕ‘tita ISBN: Ostalo Godina izdanja: 1900 - 1949. Tematika: Alternativna medicina Autor: DomaΔi Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlaΕ‘Δena institucija odbija pravo preΔe kupovine Jezik: Srpski MEDICINA DIVINA (BoΕΎanstvena medicina): veΕ‘tina leΔenja u svetlosti magije, filosofije i boΕΎanskog stvaranja IzdavaΔ: KnjiΕΎarnica Milorada P. MilanoviΔa, Beograd Godina izdanja: 1941 Povez: tvrd Broj strana: 335 SadrΕΎaj priloΕΎen na slici. Potpis na prvom listu, 4-5 braonkastih mrljica i knjiga je uredna i dobro oΔuvana KarakteristiΔni tragovi starosti prisutni u sasvim maloj meri. Generalno, knjiga je veoma dobro oΔuvana. Prvo izdanje, izuzetno retko u ponudi. Petar StankoviΔ je karijeru zapoΔeo kao seoski lekar. SuoΔen sa ΕΎivotnim izazovima shvatio je da znanje koje je poneo sa fakulteta moΕΎe veoma malo da mu pomogne. Jer, kako je pirimetio, uopΕ‘te nije nauΔio Ε‘ta je to ΕΎivot. Sa radoznaloΕ‘Δu, a ne nadmenoΕ‘Δu je prilazio svakom pacijentu i svakoj bolesti. Fascinirala ga je Δinjenica da prilikom poroΔaja ΕΎene u seoskim uslovima i majka i beba preΕΎive, iako bi, po svemu Ε‘to je na fakultetu uΔio, trebale ko zna Δime sve da se zaraze i umru. To je bio poΔetak njegovog uΔenja. Doktorirao je na psihologiji i radio u neuropsihijatrijskoj bolnici u Kovinu. Autor je knjige BoΕΎanska medicina i zagovornik sasvim drugaΔijeg pristupa leΔenju psihiΔkih bolesnika. Osnovao je `Muzikalnu psihoterapiju`, koja se sastoji iz tri dela. Jedan deo je plavo osvetljenje u prostoriji u kojoj boravi pacijent. Drugi deo je disanje, koje je preuzeto iz joge. I treΔi deo je opuΕ‘tajuΔa muzika. ZvuΔi tako jednostavno, a rezultati su bili odliΔni. Uveo je alternativne metode u zvaniΔnu medicinu. NaΕΎalost, niko od mlaΔih kolega nije nastavio u tom pravcu. Od strane struΔne javnosti je potpuno zapostavljen.
Prvo izdanje iz 1927. s originalnim mekim koricama koje je izradio brat MomΔila NastasijeviΔa, Ε½ivorad. Retko u ponudi. Dobro oΔuvano, bez pisanja, podvlaΔenja, peΔata. Autor - osoba NastasijeviΔ, MomΔilo, 1894-1938 = NastasijeviΔ, MomΔilo, 1894-1938 Naslov Iz tamnog vilajeta / MomΔilo NastasijeviΔ Vrsta graΔe dr.knjiΕΎ.oblici Ciljna grupa odrasli, opΕ‘te (lepa knjiΕΎevnost) Jezik srpski Godina 1927 Izdavanje i proizvodnja Beograd : S. B. CvijanoviΔ, 1927 (Beograd : `KajmakΔalan`) FiziΔki opis 121 str. ; 20 cm Zbirka Moderna biblioteka ; 31 (BroΕ‘.) SadrΕΎaj: 1. Zapis o darovima moje roΔake Marije 2. ReΔ o ΕΎivotu oca Todora ovog i onog sveta 3. ReΔ o zlom udesu Marte devojke i momka Δenadija 4. PriΔa o nedozvanoj gospoΔi i gladnom putniku 5. O Δika Janku 6. O Neznancu 7. Lagarije po noΔi: I. βMarijano, Marijano, cvete ubavi!β II. βU popove Stojane ruse kose kaΕΎuβ III. βEj, zar da umrem kad mi vreme nije!β 8. Spomen o Radojci 9. ViΔenje 1915 10. San brata bez noge MomΔilo NastasijeviΔ (Gornji Milanovac, 6. oktobar 1894 β Beograd, 13. februar 1938) je bio srpski pesnik koji je pripadao modernim tendencijama u srpskom pesniΕ‘tvu izmeΔu dva rata. MomΔilo NastasijeviΔ je roΔen u Gornjem Milanovcu 1894. godine u porodici NastasijeviΔ koja je dala nekoliko umetnika. Osnovnu Ε‘kolu je uΔio u Gornjem Milanovcu, zatim u ΔaΔku, da bi je zavrΕ‘io u Beogradu, gde kasnije studira francuski jezik i knjiΕΎevnost. Za vreme Prvog svetskog rata ponovo ΕΎivi u Milanovcu. Posle rata, cela porodica se seli u Beograd, a MomΔilo nastavlja studije i ΕΎivi u krugu pesnika i prijatelja zainteresovanih za umetnost. Godine 1923. provodi leto u Parizu, pomoΔu ferijalne stipendije. Po zavrΕ‘enim studijama radi u Beogradu kao gimnazijski profesor i na tom poslu ostaje do svoje smrti. Sa objavljivanjem svojih dela poΔinje kasnije nego njegovi generacijski drugovi Rastko PetroviΔ, MiloΕ‘ Crnjanski, Desanka MaksimoviΔ i drugi. PiΕ‘e sporo, razvija se, eksperimentiΕ‘e. Odsustvuje iz javnog ΕΎivota i sa godinama se sve viΕ‘e usamljuje. Godine 1932. objavljuje svoju prvu pesniΔku zbirku βPet lirskih krugovaβ, koja odjekuje u uΕΎim ΔitalaΔkim krugovima, a u antologijama poezije toga vremena zastupljen je obiΔno sa po samo jednom pesmom. Krhke graΔe, NastasijeviΔ oboleva od tuberkuloze i umire 1938. u Δetrdeset Δetvrtoj godini ΕΎivota. Godinu dana posle njegove smrti, njegovi prijatelji izdaju celokupna dela: Pesme, Rane pesme i varijante, Hronika moje varoΕ‘i, Iz tamnog vilajeta, Rane priΔe, Drame, MuziΔke drame, Misli i Eseji. Ni ovo izdanje nije afirmisalo MomΔila NastasijeviΔa u Ε‘iroj javnosti. Kasnije se o NastasijeviΔu ponovo govori, ali se ni danas (2010. godine) ne moΕΎe reΔi da je omiljen i opΕ‘tepoznat pesnik, kao ni da je potpuno otkrivena njegova veliΔina i znaΔaj. Slavista Robert Hodel je naΔinio i preveo izbor njegovih dela na nemaΔki jezik, knjigu pod nazivom βSind FlΓΌgel wohlβ objavio je izdavaΔ Leipziger Literaturverlag. Pesme su Ε‘tampane dvojeziΔno, a osim poezije ukljuΔena su i dva prozna dela samo na nemaΔkom jeziku. PesniΕ‘tvo MomΔilo NastasijeviΔ je pesnik koji se pojavio, razvio i umro izmeΔu dva svetska rata. U svojim shvatanjima poezije NastasijeviΔ je duΕΎnik simbolistima. Osnovni pojam njegove poetike, βrodnaβ ili βmaternjaβ melodija, proizlazi iz simbolistiΔkog shvatanja muzike kao biΔa poezije. U traganju za tom melodijom pesnik proniΔe s onu stranu pojava i dolazi u neposredan dodir s onim Ε‘to je neizrecivo, tajanstveno, mistiΔno. Maternja je melodija, pre svega, zvuk izvornog, arhaiΔnog jezika, u naΕ‘em sluΔaju to je, s jedne strane, melodija jezika narodne pesme, a s druge, srednjovekovnih tekstova. Na ovoj taΔki NastasijeviΔeva neosimbolistiΔka zaokupljenost muzikom i neizrecivim ukrΕ‘ta se s ekspresionistiΔkom teΕΎnjom k neposrednom i praiskonskom. Ogroman rad uloΕΎio je NastasijeviΔ dok je stigao do svojih Lirskih krugova i dok je bio zadovoljan njima. Isprobavao je sva moguΔa sazvuΔja meΔu reΔima srpskog jezika, sve prelive smisla i razliΔite odnose verbalnih znakova. Njegova konciznost, kao osobenost njegovog pesniΔkog idioma, nije proizvod nekakve Δudljivosti ili proizvoljnog opredeljenja, veΔ je izraz borbe protiv mana u koje upadaju oni koji poeziju piΕ‘u olako. U pesniΔkom jeziku MomΔila NastasijeviΔa jednosloΕΎne reΔi su vrlo Δeste, i to ne sluΔajno. βU zvuku jednosloΕΎne reΔi, bez obzira na prirodu samoglasnika, uvek ima neΔeg odseΔnog, tvrdog i kao silom otkinutog iz neke celine. Top, smeh, huk, lav, hir, vrt.β Kao da NastasijeviΔ namerno izaziva nejasnost u znaΔenju reΔi, ali on to Δini prvenstveno zbog toga da jasno znaΔenje reΔi ne bi potisnulo znaΔenja zvuka i ritma. Pesnik nastoji da naΔe jedan osobeni zvuk i jedan osobeni ritam za svako pesniΔko kazivanje. U njegovoj poeziji nije zastupljen samo paradoks znaΔenja reΔi, nego i paradoks zvukova reΔi; postoje protivreΔni odnosi izmeΔu reΔi i Δutanja (kao osnovnog), izmeΔu svetlosti i tame, dobra i zla, postojeΔeg i nepostojeΔeg, ΕΎivog i neΕΎivog. Pri tome, NastasijeviΔ se klonio savremenog jezika, u teΕΎnji da stvori pesniΔki jezik u kojem bi bila sadrΕΎana proΕ‘lost u kojoj je Δovek moΕΎda bio bliΕΎi sebi i Bogu. βNastasijeviΔeva borba sa reΔima bila je izuzetno teΕ‘ka, jer je to bila i borba sa Δutanjem.β NastasijeviΔ, koga je Vinaver nazvao svecem srpskoga jezika i srpskoga knjiΕΎevnog izraza, nasluΔivao je stalni tok tajnih i tajanstvenih sila, trudeΔi se da u sklad dovede slutnju (koja nije od ovoga sveta) sa razloΕΎnim saznanjem, i mireΔi istinu duha sa istinom svakidaΕ‘njice, odnosno utvrΔujuΔi njihovu istovetnost. βOn je snevao svoju javu, on je kontrolisao svoj san.β Ciklusi NastasijeviΔev pesniΔki opus obuhvata sedam lirskih krugova jedne zbirke stihova: Jutarnje, VeΔernje, Bdenja, Gluhote, ReΔi u kamenu, Magnovenja i Odjeci. Jutarnje, prvi ciklus, izraΕΎava naΔin na koji se pesnik vezuje za spoljni svet, ono Ε‘to u njemu voli: mirise, podneblje, glasove sela i ΕΎivot prirode. To je veoma aromatiΔna poezija, prelivena rodnim zvucima i bojama, setna na jedan tradicionalan, arhaiΔan naΔin; neΕΎna. VeΔernje su nastavak jutarnjih prizora, koji u veΔernjem ruju postaju setniji, manje opipljivi. Realnost nije sasvim jasno omeΔena i nagoveΕ‘tava se smrt. U Bdenjima, preokupacija dekorom i sentimentom iz prethodnih ciklusa ustupa mesto velikim pesnikovim temama. Njegova maΕ‘ta i izraz sazreli su da definiΕ‘u ideje i osnove odnosa postojanja. Izraz postaje guΕ‘Δi, reΔi je manje, pesme postaju apstraktnije ali i neposrednije. Njegova metafiziΔka iskustva dobijaju jasne formulacije i izraΕΎavaju patnju zbog surovosti neposredne egzistencije. Gluhote su ciklus od deset pesama u kojima redukcija ukrasnih i eksplikativnih elemenata dovodi do semantiΔke napregnutosti, do pesme koja pokazuje shematsku ogoljenost zamisli. ReΔi u kamenu su ciklus saΔinjen od Δetrnaest pesama i one predstavljaju viziju koja ujedinjuje selo i grad; apokaliptiΔne drhtaje; sagledavanje nesavladivih liΔnih razdiranja; i pokazivanje onih delova sudbine u kojima je Δovek zavisan od Δoveka. Magnovenja su zbir pojedinaΔnih pesama sloΕΎenije strukture, koje su iznutra podeljene na odeljke, tako da svaka pesma podseΔa u malom na strukturu ReΔi u kamenu. Odjeci, poslednji ciklus, pun je reminiscencija. Ponovo se oseΔa Δar opipljivih stvari, atmosfera pejzaΕΎa i naziranja starinskih enterijera. NastasijeviΔ, MomΔilo, srpski knjiΕΎevnik (Gornji Milanovac, 6. X. 1894 β Beograd, 13. II. 1938). Diplomirao francuski jezik i knjiΕΎevnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1920), potom radio kao gimnazijski profesor. Od 1922. pisao pjesme, pripovijetke, eseje i drame. Objavio zbirku pjesama Pet lirskih krugova (1932), koja se odlikuje originalnim stilom i neobiΔnim jeziΔnim oblicima. U pripovijetkama prevladavaju teme srednjovjekovnih apokrifa, legendi i narodnih bajki (Iz tamnog vilajeta, 1927). Pisao je i drame u stihovima i prozi, od kojih je za ΕΎivota objavio MeΔuluΕ‘ko blago (1927); drame ΔuraΔ BrankoviΔ, Kod VeΔite slavine, Gospodar-Mladenova kΔi, Nedozvani objavljene su mu posmrtno (Celokupna dela, IβIX, 1938β39). tags: avangarda, Rastko PetroviΔ, Isidora SekuliΔ, MiloΕ‘ Crnjanski, albatros, Stanislav Vinaver, ekspresionizam, nadrealizam, Vasko Popa KC (L)
TRAITΓ DE PSYHOLOGIE par Georges Dumas, preface de Th. Ribot, Tome I-II, Libraire FΓ©lix Alcan, Paris, 1923-1924. Originalan meki papirni povez na I knjizi, na II nedostaje povez. Dobra oΔuvanost, osim po 1-2 lista u obe knjige, svi ostali su na svom mestu. SadrΕΎi peΔat prethodnog vlasnika. Jezik francuski, 964+1173 str. U pitanju je: RASPRAVA O PSIHOLOGIJI, kapitalno dvotomno delo na 2137 strana, francuskog doktora i psihologa Ε½orΕΎa Dime (1866-1946), u kome su objedinjeni mnogi Δlanci o ovoj nauci iz pera vodeΔih francuskih psihologa tog vremena, i to: L. Barat, G. Belot, Ch. Blondel, B. Bourdon, F. Challaye, Ph. Chaslin, Ed. ClaparΓ¨de, J. Dagnan, G. Davy, H. Delacroix, L. Dugas, P. Janet, A. Lalande, J.-P. Langlois, L. Lapicque, A. Mayer, I. Meyerson, H. PiΓ©ron, G. Poyer, Et. Rabaud, G. Revault dβAllonnes, A. Rey, A. Tournay, H. Wallon. Knjiga je bila zapoΔeta joΕ‘ pre Prvog svetslog rata, ali je rad na njoj priveden kraju tek 20-ih godina XX veka, Δime je ono postalo prvo kolektivno delo takve vrste u svetu. SadrΕΎaj dela (sa originalnim francuskim nazivima poglavlja) je sledeΔi: VOLUME I (1923): Introduction La psychologie, ses divers objets et ses mΓ©thodes (AndrΓ© Lalande) Livre premier : Notions prΓ©liminaires Γ lβΓ©tude de la psychologie Chap. I β Lβhomme dans la sΓ©rie animale (E. Rebaud) Chap. II β Le poids du cerveau et lβintelligence (Louis Lapicque) Chap. III β Le systΓ¨me nerveux, anatomie et physiologie gΓ©nΓ©rales (J.P. Langlois) Chap. IV β Le systΓ¨me nerveux, anatomie et physiologie spΓ©ciales (A. Tournay) Chap. V β Le problΓ¨me biologique de la conscience (Henri Wallon) Livre second : Les Γ©lΓ©ments de la vie mentale Chap. I β Lβexcitation et le mouvement (Georges Dumas et Henri PiΓ©ron) Chap. II β Les sensations (Benjamin Bourdon) Chap. III β Les Γ©tats affectifs (L. Barat, Georges Dumas et L. Dugas) Chap. IV β Les images (L. Barat et Ignace Meyerson) Chap. V β Excitation psychique et sΓ©crΓ©tions (A. Mayer) Livre troisiΓ¨me : Les associations sensitivo-motrices Chap. I β Lβorientation et lβΓ©quilibre (Georges Dumas et Edouard ClaparΓ¨de) Chap. II β Lβexpression des Γ©motions (Georges Dumas) Chap. III β Le rire et les larmes (Georges Dumas) Chap. IV β Le langage (L. Barat et Ph. Chaslin) Livre quatriΓ¨me : Les formes gΓ©nΓ©rales dβorganisation Chap. I β Lβhabitude et la mΓ©moire (Henri PiΓ©ron) Chap. II β Lβassociation des idΓ©es (J. Dagnan, Henri Delacroix et Georges Dumas. Chap. III β Lβattention (Gabriel Revault d`Allonnes) Chap. IV β La tension psychologique et ses oscillations (Pierre Janet) VOLUME II (1924) Livre premier : Fonctions systΓ©matisΓ©es de la vie mentale Chap. I β La perception (Benjamin Bourdon) Chap. II β Les souvenirs (Henri Delacroix) Chap. III β Les opΓ©rations intellectuelles (Henri Delacroix) Chap. IV βLes sentiments complexes (Georges Dumas, G. Belot et Henri Delacroix) Chap. V β Les volitions (Charles Blondel) Chap. VI β Lβinvention artistique, scientifique, pratique (AndrΓ© Rey) Livre second : Les synthΓ¨ses mentales Chap. I β La conscience et la vie subconsciente (Henri Wallon) Chap. II β La personnalitΓ© (Charles Blondel) Chap. III β La psychologie des caractΓ¨res (Georges Poyer) Chap. IV β ActivitΓ© mentale, travail intellectuel et fatigue (Georges Poyer) Livre troisiΓ¨me : Sciences annexes Chap. I β Psychologie zoologique (Henri PiΓ©ron) Chap. II β Psychologie gΓ©nΓ©tique et ethnique (F. Chalaye) Chap. III β Lβinterpsychologie (Georges Dumas) Chap. IV β La sociologie (Georges Davy) Chap. V β La pathologie mentale (Georges Dumas) Chap. VI β La psychologie pathologique (Georges Dumas) Chap. VII β Un nouveau chapitre de psychologie (Georges Dumas) Conclusion (Georges Dumas)
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Korice malkkice iskrzane po coskovima, nista strasno. Knjiga br II ima malo losiju riknu i unutra dve stranice bile zacepljene, ali popravljene, jedva se primedcuje, sve ostalo uredno! DON KIHOTE od ManΔe 1 i 2 - Miguel de Cervantes Saavedra IzdavaΔ: EOS Beograd Godina izdanja: 1938. Prevod: Djordje Popovic 170 ilustracija: Tony Johannot Don Kihot ili Don Kihote (Ε‘p. Don Quijote) je jedno od remek-dela Ε‘panske i svetske knjiΕΎevnosti, autora Migela de Servantesa. Jedna je od najviΕ‘e objavljivanih i najprevoΔenijih knjiga na svetu.[1] Smatra se kamenom temeljcem zapadnoevropske knjiΕΎevnosti i jednim od najboljih objavljenih dela fikcije svih vremena, kao i najvaΕΎnijim delom Ε‘panskog Zlatnog veka (Ε‘p. Siglo de Oro).[2] Izdanja Prvi deo je objavljen 1605. godine pod punim nazivom Veleumni plemiΔ Don Kihot od ManΔe (Ε‘p. El ingenioso hidalgo Don Quixote de la Mancha). Drugi deo, pod nazivom Drugi deo veleumnog plemiΔa Don Kihota od ManΔe (Ε‘p. Segunda parte del ingenioso hidalgo Don Quixote de la Mancha), objavljen je 1615. godine. Prvi deo je objavljen u Madridu o troΕ‘ku Fransiska de Roblesa (Ε‘p. Francisco de Robles), Ε‘tampan u Ε‘tampariji Huana de la Kueste (Ε‘p. Juan de la Cuesta), krajem 1604. godine. U prodaji je bio u januaru 1605. godine i bio je pun Ε‘tamparskih greΕ‘aka zbog brzine koju je nametao izdavaΔki ugovor. Ovo izdanje opet je Ε‘tampano iste godine i u istoj Ε‘tampariji, tako da u stvari postoje dva razliΔita izdanja iz 1605. godine. Knjiga je ubrzo doΕΎivela veliku popularnost i vrlo brzo su se pojavila piratska izdanja Ε‘tampana u Valensiji i Lisabonu. Sledila su izdanja u Aragonu i Portugalu za koja je Robles kupio prava u februaru. MeΔutim, kako je Servantes zadrΕΎao samo prava na Ε‘tampanje u Kastilji, nije imao skoro nikakve koristi od popularnosti i brojnih izdanja svog dela. Do avgusta 1605. godine veΔ su izaΕ‘la dva izdanja u Madridu, dva u Lisabonu i jedno u Valensiji. Godine 1607. izaΕ‘lo je jedno izdanje u Briselu, a 1608. godine Robles je Ε‘tampao joΕ‘ jedno izdanje u Madridu. Godine 1610. pojavilo se jedno italijansko izdanje, a 1611. joΕ‘ jedno izdanje je Ε‘tampano u Briselu. Prvo izdanje drugog dela je izaΕ‘lo iz iste Ε‘tamparije kao i prvi deo, krajem 1615. godine. Vrlo brzo je isto izdanje Ε‘tampano u Briselu i Valensiji (1616) i Lisabonu (1617). ZajedniΔko izdanje prvog i drugog dela pojavilo se prvi put u Barseloni 1617. Inspiracija Pretpostavlja se da ideja o sredoveΔnom plemiΔu koga su zaludeli viteΕ‘ki romani u stvari i nije nova i da se verovatno prvi put pojavila u obliku jedne od Servantesovih Uzornih noveli (Ε‘p. Novelas exemplares) koja je kruΕΎila u rukopisu pod naslovom Veleumni plemiΔ od ManΔe (Ε‘p. El ingenioso caballero de la Mancha) i da je roman u stvari proΕ‘irenje ove novele koja je, po reΔima samog Servantesa u prologu prvog dela, nastala prilikom jednog od njegovih boravaka u zatvoru. Na ovu pretpostavku nas navode aluzije na veliku popularnost ovog dela koje nalazimo kod Servantesovih savremenika kao Ε‘to su Fransisko Lopez de Ubeda (Ε‘p. Francisco LΓ³pez de Γbeda) i Lope de Vega (Ε‘p. Lope de Vega). Godine 1920. Ramon Menendes i Pidal[3] (Ε‘p. RamΓ³n MenΓ©ndez y Pidal), poznati Ε‘panski filolog, istoriΔar i folklorist, iznosi svoju teoriju o tome kako je inspiraciju za ovo delo Servantes naΕ‘ao u MeΔuigri romansi (Ε‘p. EntremΓ©s de los romances) nepoznatog autora u kojoj se govori o jednom seljaku koji se zaludeo Δitanjem viteΕ‘kih knjiga i odluΔio da napusti ΕΎenu i da, isto kao i Don Kihot, krene u avanturu kao lutajuΔi vitez i da ispravlja krivde, brani nezaΕ‘tiΔene i spasava device. Migel de Servantes Saavedra (Ε‘p. Miguel de Cervantes Saavedra; Alkala de Enares, 29. septembar 1547 β Madrid, 23. april 1616) bio je Ε‘panski pesnik, dramaturg i iznad svega prozni pisac. Smatra se jednom od najveΔih figura Ε‘panske knjiΕΎevnosti. Prema svojim delima, pripada kako renesansi, tako i baroku i Zlatnom veku Ε‘panske knjiΕΎevnosti i na neki naΔin predstavlja sintezu ova dva pravca[1]. U svetu je poznat kao autor prvog modernog romana i najprevoΔenije knjige posle Biblije, Veleumnog plemiΔa, Don Kihota od ManΔe.[2] Bio je svedok vrhunca moΔi i poΔetka opadanja velike Ε‘panske imperije koja se u to doba prostirala na tri kontinenta. Ε½ivot Migela Servantesa je do 18. veka bio nepoznanica i postavljao je mnoge nedoumice[3]. Sistematsko istraΕΎivanje javnih i privatnih arhiva poΔelo je tek u 18. veku i nastavilo se do danas, Δiji je rezultat obimna dokumentacija koju danas posedujemo o ovom velikom Ε‘panskom piscu, pesniku i dramaturgu. MeΔutim, joΕ‘ uvek postoje delovi Servantesovog ΕΎivota o kojima se malo ili gotovo niΕ‘ta ne zna[3], kao npr. period izmeΔu 1597. i 1604. koji obuhvata vreme od njegovog odlaska u zatvor u Sevilji do prelaska u Valjadolid, ili na primer o motivima mnogih presudnih odluka koje je doneo u ΕΎivotu: odlazak u Italiju, odabir vojniΔke sluΕΎbe, povratak u Ε paniju koji je bio osujeΔen gusarskim napadom, njegovo lutanje po Andaluziji izmeΔu 1587. i 1597. kao sakupljaΔ poreza, definitivan povratak u Madrid 1608. i povratak pisanju. Odatle i mnoge pogreΕ‘ne namerne ili nenamerne zamene mraΔnih laguna u Servantesovom ΕΎivotnom putu Δesto pogreΕ‘nim tumaΔenjima Servantesovog diskursa u delima koji bi se mogao protumaΔiti kao davanje autobiografskih podataka[3]. Servantes je retko govorio u svoje ime i viΕ‘e je voleo da daje podatke o sebi preko izmiΕ‘ljenih likova kao Ε‘to je to bio mavarski pripovedaΔ Sid BenandΕΎelija iz Don Kihota, ili u svojim prolozima, posvetama i u βPutu na Parnasβ, gde daje Ε‘krte i razbacane opise autora, tj. sebe, koji se ne mogu tumaΔiti sa sigurnoΕ‘Δu[3]. Tako se zna da je krΕ‘ten 9. oktobra 1547. godine[4] u crkvi Santa Marija la Major (Ε‘p. Santa MarΓa la Mayor), ali se taΔan datum roΔenja nije mogao utvrditi. Pretpostavlja se da je to bilo 29. septembra, na dan sv. Mihajla[3] (Migel β Mihajlo/Mihailo na Ε‘panskom), ali i o tom pitanju postoje mnoge nedoumice. TakoΔe treba napomenuti da je svoje drugo prezime, Saavedra, verovatno uzeo od nekog daljeg roΔaka nakon povratka iz alΕΎirskog zarobljeniΕ‘tva[3].[5]. Najraniji dokument na kom se Servantes potpisuje sa ova dva prezimena (Servantes Saavedra), datira nekoliko godina nakon Ε‘to se vratio u Ε paniju. PoΔeo je da dodaje drugo prezime, Saavedra, oko ili 1587. u zvaniΔnim dokumentima kao Ε‘to je na primer bio dokument u vezi sa njegovim brakom sa Katalinom de Salazar[6] Detinjstvo Servantes se rodio u Alkali de Enares kao treΔe od petoro dece (Andrea i Luisa su bile starije, a Rodrigo i Magdalena mlaΔi od Migela[7]) Leonor de Kortinas (Ε‘p. Leonor de Cortinas) i Rodriga Servantesa (Ε‘p. Rodrigo de Cervantes) porodiΔnog lekara i hirurga za koga se smatra da je verovatno bio jevrejskog porekla (novi hriΕ‘Δanin)[7][8]. Bio je krΕ‘ten u crkvi Santa Marija la Major (Ε‘p. Santa MarΓa la Mayor). OtkriΔe njegove krΕ‘tenice iz te crkve u 18. veku, konaΔno je razreΕ‘ilo misteriju mesta njegovog roΔenja. Porodica se stalno selila tako da se ne zna mnogo o Servantesovom detinjstvu. Servantesova kuΔa u Valjadolidu Godine 1551. porodica Servantes se definitivno preselila u Valjadolid u potrazi za boljim ΕΎivotom. Nakon entuzijazma novog poΔetka, Rodrigo Servantes je zapao u dugove zbog kojih je viΕ‘e puta dospevao i u zatvor, a cela imovina mu je bila konfiskovana. Nakon nekoliko veoma teΕ‘kih godina, godine 1553. Rodrigo Servantes se vratio s porodicom u Alkalu na kratko, da bi potom otiΕ‘ao sam u Kordobu, u pratnji samo svoje majke. Tamo je, zahvaljujuΔi svom ocu (s kim isprva nije bio u dobrim odnosima), dobio posao lekara i hirurga u zatvoru Inkvizicije. Ubrzo zatim je doveo i svoju porodicu iz Alkale da mu se pridruΕΎe u Kordobi. Spomenik Servantesu u Madridu U Kordobi je Migel krenuo da se Ε‘koluje na akademiji Alonsa de Vijerasa (Ε‘p. Alonso de Vieras). Ubrzo Δe pokazati veoma veliko interesovanje za knjiΕΎevnost. NeΕ‘to kasnije nastavio je Ε‘kolovanje kod kordopskih jezuita. U to doba Δe videti prve predstave Lopea de Ruede (Ε‘p. Lope de Rueda) koje Δe, kao i kordopska pikareska, ostaviti dubok trag na mladog Servantesa. Nakon smrti Migelovih dede i babe, Servantesov otac je odluΔio da krene opet na put β prvo u Granadu a zatim u Sevilju, grad koji je u ono doba bio u punom razvoju i smatrao se najvaΕΎnijim gradom u Ε paniji. U Sevilji Migel je nastavio svoje Ε‘kolovanje kod seviljskih jezuita. Njegov profesor je bio otac Asevedo (Ε‘p. Padre Acevedo) u Δijim su komedijama igrali njegovi studenti. Otac Asevedo Δe takoΔe veoma mnogo uticati na formiranje buduΔeg dramaturga Servantesa. U to doba Δe Servantes poΔeti da piΕ‘e i svoje prve pozoriΕ‘ne komade realistiΔnog karaktera. PoΔetkom 1566. godine porodica se preselila u Madrid, grad koji je bio u usponu i doΕΎivljavao je demagrafsku eksploziju zahvaljujuΔi tome Ε‘to se u to doba tamo preselio dvor Filipa II. U to doba Serantes je napisao svoje prve stihove β sonet u Δast roΔenja druge kΔerke Filipa II i njegove druge ΕΎene, Izabel de Valoa. Huan Lopez de Ojos (Ε‘p. Juan LΓ³pez de Hoyos), profesor u Ε‘koli βEstudio de la Viljaβ (Ε‘p. Estudio de la Villa), koju je Servantes pohaΔao, objavio je Δak neke Servantesove stihove (nuestro caro y amado discΓpulo[7] β βnaΕ‘eg nam dragog i voljenog uΔenikaβ) u svojoj knjizi o bolesti i smrti Izabele de Valoa. Prema dokumentima naΔenim u Arhivu Simankas (Ε‘p. Archivo de Simancas), zbog navodnog uΔeΕ‘Δa u dvoboju u kom je bio ranjen izvesni Antonio de Segura[9] (Ε‘p. Antonio de Sigura), 15. septembra 1569. godine Migel Servantes je osuΔen na proterivanje na 10 godina i na odsecanje desne Ε‘ake, zbog Δega Δe Servantes pobeΔi prvo u Sevilju, a odatle u Italiju. Mladost β Italija, Bitka kod Lepanta i alΕΎirsko zarobljeniΕ‘tvo Bitka kod Lepanta. Paolo Veroneze (ulje na platnu, 1572) U Italiji je stupio u sluΕΎbu kardinala Akvavive (Ε‘p. Acquaviva). ProΕ‘ao je Italiju uzduΕΎ i popreko, i video nekoliko italijanskih pozoriΕ‘nih remek-dela. Godine 1570. ipak je odluΔio da napusti palatu svog gospodara i da se prijavi kao vojnik u Ε pansku armadu. OtiΕ‘ao je u Napulj gde se pridruΕΎio Δeti koju je predvodio Alvaro de Sande (Ε‘p. Γlvaro de Sande). U maju 1571. godine osnovana je Sveta liga, kao i vojska don Huana od Austrije, kraljevog polubrata, a Ε‘panske snage se uΕΎurbano spremaju za odluΔujuΔi sukob sa Turcima. U leto 1571. u Italiju je pristigla i Δeta Dijega de Urbine (Ε‘p. Diego de Urbina) u kojoj je sluΕΎio Migelov mlaΔi brat, Rodrigo i kojoj se Migel pridruΕΎio, ne toliko iz ubeΔenja koliko iz privatnih razloga. UΔestvovao je u Δuvenoj bici kod Lepanta, 7. oktobra 1571. godine protiv Turaka i njihovog sultana Selima II, u kojoj je izgubio levu ruku i zbog Δega su ga zvali Jednoruki sa Lepanta (Ε‘p. Manco de Lepanto)[8]. Servantes je bio izuzetno ponosan na svoje uΔeΕ‘Δe u ovom zajedniΔkom vojnom poduhvatu mletaΔkih, papskih i Ε‘panskih snaga pod vrhovnim voΔstvom Huana od Austrije u kom je uΔestvovalo viΕ‘e od 200 galija, 50 fregata i 80.000 ljudi, Ε‘to Δe viΕ‘e puta naglasiti u svojim delima. Nakon pobede koja je oznaΔila kraj osmanskog preimuΔstva na moru, Migel, teΕ‘ko ranjen, prebaΔen je u Mesinu u bolnicu na leΔenje i oporavak, gde je proveo nekoliko meseci da bi u aprilu 1572. godine ponovo stupio u sluΕΎbu, kada je bio unapreΔen u βelitnog vojnikaβ (Ε‘p. soldado aventajado) zbog zasluga u bici kod Lepanta. Potom Δe uΔestvovati u vojnim ekspedicijama protiv Turaka na Krfu i u Tunisu, da bi 1574. godine definitivno napustio vojnu sluΕΎbu[9]. ...Ali nisam mogao da ne osetim Ε‘to me je nazvao matorim i jednorukim, kao da je do mene stojalo da zadrΕΎim vreme, te da za me ne protiΔe, kao da sam moju ruku izgubio u kakvoj krΔmi, a ne u najuzviΕ‘enijoj prilici Ε‘to su je videla proΕ‘la stoleΔa i sadaΕ‘nja, i Ε‘to Δe je buduΔi vekovi videti. Ako moje rane ne blistaju u oΔima onoga koji ih gleda, bar ih poΕ‘tuju oni koji znaju gde sam ih zadobio; a vojniku bolje dolikuje da je mrtav u boju negoli slobodan u bekstvu; pa o tome ja mislim, kad bi mi sad predloΕΎili i ostvarili neΕ‘to nemoguΔe, ja bih viΕ‘e voleo Ε‘to sam se naΕ‘ao u onom divnom boju negoli da sam sad izleΔen od mojih rana, a da nisam bio u njemu... Don Kihot (II deo), βPredgovor Δitaocimaβ. Prevod: ΔorΔe PopoviΔ[10]) Tada Δe nastati i neka od njegovih znaΔajnih dela β Put na Parnas (Ε‘p. Viaje del Parnaso), Galateja (Ε‘p. La Galatea), Uzorne novele (Ε‘p. Novelas Ejemplares), Pustolovine Persilesa i Sihismunde (Ε‘p. Los trabajos de Persiles y Segismunda). U tom periodu, glavni uticaji koje je Servantes primio na polju knjiΕΎevnosti bili su Petrarka, BokaΔo, Ariosto i Bojardo, iako se njegova kasnija dela ne ograniΔavaju samo na imitaciju ovih velikana italijanske renesansne knjiΕΎevnosti. Godine 1575. Servantes se ukrcao na brod u Napulju i krenuo ka Barseloni, kuΔi. Sa sobom je nosio preporuke Huana od Austrije i vojvode od Sese. MeΔutim, brod je pao u ruke berberskih gusara, koji su njega i njegovog brata (koji je s njim putovao) odveli u AlΕΎir, gde je u zarobljeniΕ‘tvu proveo pet godina (1575β1580). Smatra se da je Servantes toliko godina proveo u zarobljeniΕ‘tvu upravo zbog preporuka tako visokih liΔnosti koje je nosio sa sobom β naime, gusari, videvΕ‘i te preporuke, bili su ubeΔeni da im je neka veoma uvaΕΎena liΔnost dopala Ε‘aka, te su uporno traΕΎili preveliki otkup za njega i njegovog brata, a koji njegova porodica nije mogla da plati. Iskustvo iz ovog perioda Servantesovog ΕΎivota Δe se reflektovati u njegovim delima AlΕΎirske dogodovΕ‘tine (Ε‘p. El trato de Argel) i AlΕΎirske tamnice (Ε‘p. Los baΓ±os de Argel)[11]. U toku tih pet godina, Servantes je bezuspeΕ‘no pokuΕ‘ao Δetiri puta da pobegne iz zatoΔeniΕ‘tva[11]. U aprilu 1576. godine Servantesov otac je saznao da mu je sin zatoΔen u AlΕΎiru, te je pokuΕ‘ao da skupi novac za otkup, ali bez uspeha. TraΕΎio je pomoΔ od Kraljevskog saveta (Ε‘p. Consejo Real) i Saveta Kastilje (Ε‘p. Consejo de Castilla), ali je bio odbijen. Onda je Servantesova majka Leonor izaΕ‘la pred KrstaΕ‘ki savet (Ε‘p. Consejo de la Cruzada) i pod laΕΎnim izgovorom da je udovica, uspela da dobije pomoΔ u vidu pozajmice. MeΔutim, suma nije bila dovoljna, a Migel, siguran u beg koji je bio planirao, odrekao se prava prvoroΔenog sina u korist svog brata, te je tako Rodrigo, a ne Migel bio osloboΔen na osnovu poslatog otkupa. Beg, meΔutim, nije uspeo, a Servantes, poΕ‘to je priznao da je bio voΔa, morao je da provede pet meseci u kraljevskim tamnicama. Ovo nije bio ni prvi ni poslednji put da je Servantes pokuΕ‘ao da pobegne. Samo ga je status privilegovanog zatoΔenika koji je imao zahvaljujuΔi pismu Huana od Austrije koje je nosio sa sobom u trenutku zarobljavanja spasao od sigurne smrti. U maju 1580. godine u AlΕΎir je stigao fra Huan Hil (Ε‘p. Fray Juan Gil), glavni prokurator religioznog reda Sv. Trojice. Sa sobom je nosio otkup koji se jednim delom sastojao od sume koju je priloΕΎila Servantesova majka (280 eskuda) i delom od novca koji je dat kao pomoΔ ekspediciji (220 eskuda). Servantes je u septembru bio osloboΔen, ali pre nego Ε‘to je poΕ‘ao za Ε paniju, morao je da se odbrani od optuΕΎbi da je saraΔivao sa muslimanskim gusarima[3]. Dana 27. oktobra 1580. Servantes se iskrcao u Deniji, na severu Alikantea. ProΕ‘avΕ‘i prvo kroz Valensiju, stigao je konaΔno u Madrid mesec dana kasnije. Zrelost β Povratak u Ε paniju i zatvor Litografija Servantesovog portreta. Ne postoje portreti napravljeni za Servantesovog ΕΎivota. Postoje samo portreti naΔinjeni nakon njegove smrti na osnovu Ε‘turih opisa sebe koje je sam autor davao u svojim delima Nakon dolaska u Ε paniju, Servantes je prvo pokuΕ‘ao da sredi pozajmicu sa Savetom Kastilje koju je njegova porodica dobila za njegov otkup. TakoΔe ΕΎeleo je da bude siguran da je pomilovan za dvoboj sa Segurom zbog koga je pre deset godina bio osuΔen. U Valensiji Δe posetiti Timonedu, izdavaΔa dela Lopea de Ruede, a takoΔe Δe se druΕΎiti sa tamoΕ‘njim pesnicima i piscima. Po dolasku u Madrid, svoju porodicu je naΕ‘ao u veoma teΕ‘koj situaciji. Otac je bio do guΕ‘e u dugovima i gluv, a majku je grizla savest zbog toga Ε‘to je morala da laΕΎe zarad svojih sinova. Njegov brat Rodrigo je zbog takve materijalne situacije opet bio u sluΕΎbi vojvode od Albe. U tom periodu je odluΔio da ode na dvor i zato Δe putovati prvo u Oran, zatim Kartahenu i na kraju u Lisabon, ali ne uspeva. Na kraju se vratio u Madrid gde je takoΔe pokuΕ‘ao da izdejstvuje da ga poΕ‘alju u Ameriku, ali takoΔe bez uspeha. U Madridu je po svoj prilici bio u vezi sa izvesnom Anom de Viljafranka (Ε‘p. Ana de Villafranca)[12] koja mu je rodila jednu vanbraΔnu kΔerku, a 1585. godine se oΕΎenio Katalinom de Salazar i Palasios (Ε‘p. Catalina de Salazar y Palacios) koja je bila 22 godine mlaΔa od njega[12]. Bila je kΔerka idalga iz Eskivijasa (Ε‘p. Esquivias) gde se Servantes nakon ΕΎenidbe trajno nastanio. Iako van Madrida, nije prekinuo veze sa knjiΕΎevnim svetom. Obnovio je prijateljstvo sa svojim starim profesorom, Lopezom de Ojosom, koji Δe biti blisko upoznat sa delom koje je tada poΔeo da piΕ‘e, pastoralnim romanom βGalatejaβ. TakoΔe se ponovo naΕ‘ao sa svojim starim prijateljima piscima, Pedrom Lajnezom i Fransiskom Figeroom, a sklopio je i nova prijateljstva sa pesnicima Pedrom Padiljom, Huanom Rufom i Galvezom de Montalvom. U delima ovih pesnika se pojavljuju Servantesovi soneti, a i Servantes takoΔe ukljuΔuje u svoj pastoralni roman βGalatejaβ neke od soneta ovih pesnika. U ovakvom pozitivnom okruΕΎenju, Servantes je 1585. u Alkali objavio pastoralni roman, βGalatejaβ koju je finansirao Blas de Robles (Ε‘p. Blas de Robles), a Ε‘tampao Huan Gracijan (Ε‘p. Juan Gracian). Pod Montalvovim uticajem, koristiΔe pseudonime i igraΔe se sa izmiΕ‘ljenim likovima, a kao referencu Δe viΕ‘e puta pomenuti Montemajorovu Dijanu, delo koje je u to doba bilo popularno. Kasnije Δe u svom βDon Kihotuβ kritikovati ovu proznu vrstu, smatrajuΔi je laΕΎnom i neodgovarajuΔom realnosti. βGalatejaβ je, meΔutim, imala uspeha. U madridskim literarnim krugovima mnogi su je hvalili, ukljuΔujuΔi i samog Lopea de Vegu. Pet godina kasnije, pojaviΔe se drugo izdanje. TakoΔe je i u Francuskoj imala dosta uspeha, mada Δe tamo biti prvi put objavljena 1611. MeΔutim, iako je u viΕ‘e navrata obeΔavao, nikad nije napisao drugi deo. Tih godina se stvaraju mnoge glumaΔke druΕΎine koje prikazuju kako svetovne tako i crkvene pozoriΕ‘ne prikaze po gradovima, nastaju prva improvizovana ali stalna pozoriΕ‘ta koja su se nazivala korali za komedije (Ε‘p. corrales de comedias), a uporedo nastaje i nova dramska vrsta, nova komedija, koja je po temama i stilu bliΕΎa obiΔnom narodu, a po formi totalno razbija klasiΔnu koncepciju dramske vrste. U tim poΔecima nastanka βnarodnogβ pozoriΕ‘ta, odreΔeni autori, meΔu kojima je bio i Servantes, pokuΕ‘avaju da spasu klasiΔni teatar[12]. S tim u vezi, Servantes Δe napisati nekoliko klasiΔnih tragedija, od kojih su dve preΕΎivele do danas: βAlΕΎirske dogodovΕ‘tineβ i βOpsada Numansijeβ. Ne zna se, meΔutim, niΕ‘ta o drugih dvadeset ili trideset komedija za koje on sam tvrdi da je napisao u tom periodu[12]. Godine 1587. Servantes se oprostio od svoje ΕΎene iz nepoznatih razloga i otiΕ‘ao u Sevilju. Tamo je stupio u sluΕΎbu Ε‘panske Armade kao intendant. Putovao je Andaluzijom i nabavljao ΕΎito za vojsku. Godine 1590. opet je pokuΕ‘ao da izdejstvuje da ga poΕ‘alju u Ameriku, ali opet bez uspeha. Godine 1592. Servantes je dopao zatvora zbog laΕΎnih optuΕΎbi da je ilegalno prodavao ΕΎito, gde Δe ostati dve godine, do 1594[13]. Servantes Δe u ovom periodu napisati mnoge od svojih Uzornih novela (Ljubomorni Ekstremadurac, Rinkonete i Kortadiljo, Razgovor pasa), kao i druge novele koje su ukljuΔene u βDon Kihotaβ (Rob). TakoΔe je napisao i neΕ‘to poezije, a postoje dokazi o postojanju ugovora koji je potpisao 1592. godine sa izvesnim Rodrigom Osorijem (Ε‘p. Rodrigo Osorio) prema kome se obavezao da Δe napisati Ε‘est komedija βkad bude stigaoβ, obaveza koju oΔigledno nije ispunio[13]. Godine 1594. Servantes je dobio posao sakupljaΔa poreza. Posao je obavljao u provinciji Granada i kad ga je konaΔno zavrΕ‘io i vratio se u Sevilju, trgovac Simon Frejre (Ε‘p. SimΓ³n Freire) kod koga je deponovao sakupljeni porez je bankrotirao, a sam Servantes bio optuΕΎen i osuΔen da je prisvojio novac koji je sakupio[14]. U tom zatvoru u Sevilji Servantes je imao prilike da doΔe u bliski kontakt sa najniΕΎim slojevima druΕ‘tva i njihovim ΕΎargonom, pravilima, hijerarhijom, Ε‘to Δe kasnije iskoristiti u svojim delima. U tom istom zatvoru Δe nastati i prvo poglavlje βDon Kihotaβ, kako sam tvrdi u Prologu prvog dela[14]. Ne zna se sa sigurnoΕ‘Δu kada se Servantes ponovo naΕ‘ao na slobodi, ali se zna da je 1600. godine definitivno napustio Sevilju, i da je iste godine zabeleΕΎeno njegovo prisustvo u Toledu, a potom 1602. godine u Eskivijasu[14]. Poslednje godine β godine knjiΕΎevnog stvaralaΕ‘tva Naslovna strana prvog izdanja Don Kihota iz 1605. godine Godine 1604. Servantes se nastanio sa svojom ΕΎenom u Valjadolidu, gde se iste godine preselio i dvor Filipa III. Tu je naΕ‘ao i izdavaΔa Fransiska de Roblesa, sina Blaska de Roblesa koji mu je pre mnogo godina izdao βGalatejuβ[15]. Krajem decembra 1604. godine izaΕ‘ao je iz Ε‘tampe prvi deo βDon Kihotaβ koji su prethodno najavili Lope de Vega i Lopez de Ubeda. VeΔ u prvim mesecima sledeΔe godine primeΔivao se uspeh dela: U martu Servantes je dobio proΕ‘irenje dozvole Ε‘tampanja na Portugal i Aragon (prethodno je dobio samo za Kastilju). Pojavila su se i dva piratska izdanja u Portugaliji i drugo izdanje u Kastilji. Pojavljuju se prve narudΕΎbine iz Amerike, a na maskenbalima ljudi su poΔeli da se preruΕ‘avaju u Don Kihota i SanΔa Pansu kao popularne literarne liΔnosti[15]. Posle izlaska Don Kihota iz Ε‘tampe, Servantes je postao poznat i van granica Ε panije. Izlaze nova izdanja βKihotaβ: u Briselu (1607) i Madridu (1608). Tomas Ε elton prevodi βDon Kihotaβ na engleski jezik koji Δe se pojaviti 1612[16]. Sezar Uden 1611. poΔinje francuski prevod koji Δe zavrΕ‘iti Δetiri kodine kasnije[17]. Servantes se definitivno vratio u Madrid februara 1608. Prvo je ΕΎiveo u ulici Magdalena, a zatim se preselio u ulicu Leon, u, kako se tada zvao, βkvart muzaβ, gde su ΕΎiveli i Lope de Vega i Fransisko de Kevedo i Velez de Gevara. Godine 1612. preselio se u ulicu Uertas, da bi konaΔno 1615. preΕ‘ao u kuΔu na uglu ulica Leon i Frankos[18]. Svoje poslednje godine ΕΎivota Servantes uglavnom je provodio u Madridu, iz kog je odlazio samo na kratka putovanja u Alkalu ili Eskivijas. U proleΔe 1610. grof od Lemosa bio je imenovan vicekraljem Napulja i Servantes (kao i Gongora) se nadao da Δe biti pozvan da mu se pridruΕΎi kao dvorski pesnik, ali od toga na kraju niΕ‘ta nije bilo[18]. U ovim poslednjim godinama ΕΎivota Servantesa su ophrvali porodiΔni problemi i tri smrti: njegove sestre Andreje u oktobru 1609, njegove unuke, Izabele Sans Ε‘est meseci kasnije i njegove druge sestre, Magdalene, januara 1610[18]. Pozne godine su Servantesu takoΔe donele oseΔaj bliskosti s Bogom: aprila 1609. godine postao je Δlan βKongregacije slugu svetog sakramentaβ (Ε‘p. CongregaciΓ³n de los Esclavos del SantΓsimo Sacramento), iako se niΕ‘ta ne zna o tome da li se striktno pridrΕΎavao njihovih pravila (postovi i apstinencija odreΔenih dana, svakodnevno prisustvovanje misama, spiritualne veΕΎbe i posete bolnicama). U julu 1613. postao je iskuΕ‘enik, a zaredio se 2. aprila 1616, nekoliko meseci pre smrti[18]. U meΔuvremenu, Servantes je zavrΕ‘io i svoje βUzorne noveleβ[17]. Neke su najverovatnije nastale u doba njegovih puteΕ‘estvija po Andaluziji, kao Rinkonete i Kortadiljo ili Ljubomorni Ekstremadurac, druge su pak nastale u periodu njegovog boravka u Valjadolidu, a druge su, opet, neΕ‘to kasnije napisane, kao Razgovor pasa, ili CiganΔica i u kojima se jasno vide aluzije na rastuΔu netrpeljivost prema moriskosima koji su 1609. bili proterani kraljevskim dekretom. Delo izlazi iz Ε‘tampe u izdanju Huana de la Kueste 1612. godine, sa posvetom grofu od Lemosa sa kojim je Servantes mislio da Δe iΔi u Italiju[17]. Odmah su doΕΎivele uspeh: za deset meseci u Ε paniji su Ε‘tampana Δetiri izdanja, posle kojih Δe doΔi joΕ‘ 23 izdanja do kraja veka, a Rose d`Odigije (franc. Rosset y D`Audiguier) ih prevodi na francuski 1615. godine. Francuski prevod je doΕΎiveo osam izdanja tokom 17. veka[17]. Godine 1613. poΔeo je da piΕ‘e i βPut na Parnasβ po ugledu na istoimeno delo Δezarea Kaporalija (ital. Cesare Caporali)[17]. Delo Δe izaΔi iz Ε‘tampe 1614. godine. Nakon kratke pauze kada su se sva pozoriΕ‘ta zatvorila zbog smrti Filipa II, Ε‘panski teatar doΕΎivljava pravi procvat. Stvorila se atmosfera koje je bila inspiracija za mnoge pesnike i dramaturge, a plodni i maΕ‘toviti βmonstrum prirodeβ[19], Lope de Vega, okruΕΎen grupom pristalica i uΔenika, pretvorio se u idola obiΔnog priprostog naroda[17]. Godine 1609. Lope objavljuje svoju Δuvenu βNovu umetnost pravljenja komedijaβ (Ε‘p. Arte nuevo de hacer comedias) u kojoj izlaΕΎe svoju poetiku, podvlaΔeΔi njegova formula o ugaΔanju prostom narodu daje viΕ‘e nego dobre rezultate. Kroz usta lika sveΕ‘tenika u βDon Kihotuβ, Servantes nevoljko priznaje genijalnost Lopeu, ali izraΕΎava i svoje negodovanje zbog ugaΔanja ukusima prostog naroda[17]. Verovatno da je to bio i razlog bojkota koji je doΕΎiveo kad se vratio u Madrid β naime, nije mogao da naΔe ni jednog vlasnika pozoriΕ‘ta (koji su u velikoj veΔini ujedno bili i pisci novih komedija) koji bi uvrstio na repertoar njegova dela. Svoje razoΔarenje izrazio je u prologu βOsam komedija i osam entremesaβ: β ...pensando que aΓΊn duraban los siglos donde corrΓan mis alabanzas, volvΓ a componer algunas comedias; pero no hallΓ© pΓ‘jaros en los nidos de antaΓ±o; quiero decir que no hallΓ© autor que me las pidiese, puesto que sabΓan que las tenΓa, y asΓ las arrinconΓ© en un cofre y las consagrΓ© y condenΓ© al perpetuo silencio... ... misleΔi da joΕ‘ uvek traje ono vreme kad su me hvalili, opet sastavih neke komedije, ali ne naΔoh ptiΔe u gnezdima ranijih vremena; hoΔu da kaΕΎem, ne naΔoh nikog ko bi mi ih traΕΎio, jer su znali da ih imam, tako da ih pohranih u kovΔeg, posvetih ih i osudih na veΔitu tiΕ‘inu...[3] β U βDodatku na Parnasβ, Servantes objaΕ‘njava kako je odluΔio da svoje komedije βpublici predstavi u knjizi, kad veΔ ne moΕΎe u pozoriΕ‘timaβ i tako se septembra 1615. godine pojavila zbirka βOsam komedija i osam novih meΔuigriβ u izdanju Huana de Viljaroela (Ε‘p. Juan de Villarroel)[17]. Ove komedije su sastavljene u razliΔito doba i ne moΕΎe se utvrditi njihov hronoloΕ‘ki sled, ali jedno je sigurno β njihovo objavljivanje ih je spaslo od zaborava. Naslovna strana prvog izdanja βPustolovina Persilesa i Sihismundeβ Iako je joΕ‘ u prvom delu βDon Kihotaβ obeΔavao nastavak dogodovΕ‘tina veleumnog plemiΔa i njegovog konjuΕ‘ara, SanΔa, Servantes je ispunio obeΔanje tek nakon 10 godina i to tek nakon izlaska apokrifnog drugog dela Δiji je autor bio izvesni Alonso Fernandez de Aveljaneda (Ε‘p. Alonso FernΓ‘ndez de Avellaneda), rodom iz Tordesiljasa[20]. Apokrifni drugi deo βDon Kihotaβ izaΕ‘ao je u Taragoni, u izdanju izvesnog Felipea Roberta (Ε‘p. Felipe Roberto). Ovo delo je bilo totalni falsifikat, poΔev od odobrenja knjige, preko dozvole za Ε‘tampanje do imena Ε‘tampaΔa i mesta izdanja. Δak je i ime samog autora bilo laΕΎno. Martin Riker (Ε‘p. MartΓn de Riquer) je relativno skoro uspeo da na osnovu analize teksta iznese pretpostavke da se radi o izvesnom Heronimu de Pasamonteu (Ε‘p. JerΓ³nimo de Pasamonte), vojniku i piscu koji je mogao biti inspiracija za lik galijaΕ‘a Hinesa de Pasamontea koji se pojavljuje u 32. poglavlju prvog βDon Kihotaβ. Prolog apokrifnog βDon Kihotaβ, koji se pripisuje Lopeu de Vegi, veoma je povredio Servantesa, u kome mu se preporuΔuje da βspusti nos i da bude skromnijiβ, i gde se ismevaju njegove godine uz optuΕΎbe da ima βviΕ‘e jezika nego rukuβ[20], aludirajuΔi na Servantesovu sakatost. Servantes mu je odgovorio s merom u Prologu drugog dela βDon Kihotaβ, rekavΕ‘i kako je svoje rane zaradio u βnajuzviΕ‘enijoj prilici Ε‘to su je videla proΕ‘la stoleΔa i sadaΕ‘nja, i Ε‘to Δe je buduΔi vekovi videtiβ. Zatim je na elegantan naΔin dao i svoju ocenu o samom apokrifnom delu β u samoj knjizi dok Don Kihot prelistava Aveljanedinu knjigu, tu se zadese dva Δitaoca koji razoΔarano komentariΕ‘u βbudalaΕ‘tine koje su upravo proΔitaliβ, a potom Servantes ubacuje u radnju i jedan lik iz apokrifnog dela i daje mu priliku da upozna pravog βDon Kihotaβ i da uvidi da je Aveljanedin lik jedan obiΔan prevarant[20]. U novembru 1615. godine, posveΔen grofu od Lemosa, izaΕ‘ao je drugi deo βVeleumnog plemiΔa, Don Kihota od ManΔeβ, u kome Servantes opisuje nastavak dogodovΕ‘tina plemenitog idalga i njegovog konjuΕ‘ara, ali ovaj put ga vodi do kraja, do same samrtniΔke postelje i time uklanja svaku dalju moguΔnost pojave novih apokrifnih nastavaka[20]. Nekoliko meseci pred smrt, Servantes poslednjim snagama uspeva da zavrΕ‘i svoje poslednje delo, βPustolovine Persilesa i Sihismundeβ[21], koje je verovatno poΔeo joΕ‘ 1609. i najavljivao ga je viΕ‘e puta u svojim ranijim delima[22]. Po tematici, βPersilesβ pripada podvrsti pustolovnog romana koji ima elemente viteΕ‘kog i ljubavnog romana, veoma popularnog u 16. i 17. veku[22]. Servantes je bio sahranjen 23. aprila 1616. godine. Parohija San Sebastijan je zabeleΕΎila samo datum sahrane, prema tadaΕ‘njim obiΔajima, i taj datum je do danas ostao zabeleΕΎen kao dan smrti Servantesa, na koji se u Ε paniji i celom svetu slavi Dan knjige[21]. Dela Servantes pripada, kako svojim ΕΎivotom, tako i svojim delom, koliko renesansi, toliko i baroku. Ε½iveo je u jednom prelomnom vremenu, kako politiΔkom, tako i na polju knjiΕΎevnosti, koje je nastojao da razume i objasni. Renesansni ideali i naΔin razmiΕ‘ljanja, kao i knjiΕΎevne forme polako ali sigurno se menjaju ili nestaju. Na temeljima evropske renesanse formira se tipiΔno Ε‘panski barok, sa samo sebi svojstvenim i nigde u svetu ponovljivim karakteristikama. Servantes je stvarao u svim knjiΕΎevnim rodovima β bio je pesnik, dramaturg i iznad svega, prozni pisac.[23] PesniΔko delo Servantes je u toku celog svog stvaralaΔkog ΕΎivota negovao poeziju i voleo je, iako ga njegovi savremenici nisu smatrali naroΔitim pesnikom, Δega je i on sam bio svestan. Poezija je bila prvi knjiΕΎevni rod u kom se Servantes ogledao. Tematski, metriΔki i stilski sledio je uzore popularni renesansnih pisaca β Petrarka, BokaΔo, Ariosto β da bi u poznim godinama i sam uΔestvovao u stvaranju barokne poezije[24]. Servantesova poezija je sinteza dve glavne struje koje su u na kraju renesanse i poΔetku baroka vladale u Ε‘panskom pesniΕ‘tvu[24]: poezija pod italijanskim uticajem i tradicionalistiΔka poezija. Servantesova poezija se moΕΎe razvrstati na nekoliko tematskih grupa[24]: Pastoralno-ljubavne pesme. Prigodne pesme. Pesme po ugledu na narodnu poeziju. Pesme o poeziji i o pesnicima. Pastoralna tematika je veoma prisutna u Servantesovom pesniΔkom opusu, naroΔito pesme ukljuΔene u njegova prozna dela. U toj grupi, ljubav je najΔeΕ‘Δi motiv. U prigodnim pesmama je opevao niz poznatih liΔnosti onog doba, kao i neke aktuelne dogaΔaje. Zatim, pisao je pesme po ugledu na narodnu usmenu poeziju koje je takoΔe ukljuΔivao u svoja prozna dela, kao i pesme posveΔene poeziji i drugim pesnicima[24]. Pastoralno-ljubavne pesme Ovaj vid poezije Servantes je pisao pod jakim uticajem italijanskih pesnika, na poΔetku svoje knjiΕΎevne karijere, u doba kad je pisao Galateju, a zatim i u doba kad je sastavljao prvi deo βDon Kihotaβ[25]. Pastoralna tematika, koja je glavna tema ovih pesama je Servantesu bila posebno draga. βGalatejaβ, koja je bila pisana prema tada vladajuΔim pravilima, obiluje delovima napisanim u stihu. Zaljubljeni pastiri i pastirice pevaju ili recituju stihove uz pratnju instrumenata i kroz njih izraΕΎavaju svoja razmiΕ‘ljanja i oseΔanja[25]. MetriΔke forme koje se najΔeΕ‘Δe koriste su renesansne metriΔke forme poezije pod italijanskim uticajem: soneti, ekloge, kao i petrarkistiΔke pesme. Potom, sekstine (Ε‘est strofa od po Ε‘est stihova i jedna strofa od tri stiha), glose. Od strofa, najΔeΕ‘Δi su terceti i oktave. Idealizovana slika pastoralnog sveta se provlaΔi kao glavna tema u ovim pesmama, u kojima se pojavljuju idealizovani pastiri i pastirice obuzeti prefinjenim, skoro posveΔenim kultom ljubavi. Stihovima se u βGalatejiβ izraΕΎavaju teme kao Ε‘to su tuga zbog neuzvraΔene ljubavi, ljubomora, beznadeΕΎnost, sumnja, strepnja, neizvesnost, buΔenje nove nade, ΕΎudnja za smrΔu koja jedino moΕΎe da donese utehu onom ko je beznadeΕΎno zaljubljen, kao i pohvale dami (u pastoralnim romanima, pastirice su bile u stvari dame preruΕ‘ene u pastirsku odeΔu, prema tome, bile su oliΔenje lepote, Δednosti i vrline[25]. U βDon Kihotuβ takoΔe postoje stihovi ovog tipa. Stihovi Grisostoma, studenta preobuΔenog u pastira, sroΔeni su prema pravilima renesansne poetike. Italijanski uticaj u ovoj tipiΔno renesansnoj tvorevini se vidi u aluzijama na liΔnosti iz antiΔke knjiΕΎevnosti i mitologije, sintagmama koje su se tada koristile i imale dekorativnu funkciju (βzamoran ΕΎivotβ, βzlobna svetinaβ, βduboka provalijaβ, itd.), stilske figure kao Ε‘to je antiteza (βmrtvog jezika i ΕΎivih reΔiβ) ili stilska inverzija[25]. Prigodne pesme U Servantesovo doba bio je obiΔaj da se piΕ‘u prigodne pesme posveΔene poznatim liΔnostima, a povodom nekog posebnog dogaΔaja[26]. Servantes je napisao nekoliko takvih pesama, posveΔenih raznim liΔnostima (Lope de Vega, Huan Rufo i dr.) i uglavnom pohvalnih, ali i izvestan broj satiriΔnih pesama, kao Ε‘to su βNa odru kralja Filipa u Seviljiβ (Ε‘p. Al tΓΊmulo del rey Felipe en Sevilla) ili βJednom uobraΕΎenku koji je postao prosjakβ (Ε‘p. A un valentΓ³n metido a pordiosero). Posebno se istiΔu dve pesme koje su upuΔene Ε‘panskoj Nepobedivoj armadi, pre i nakon katastrofalnog poraza 1588[26]. TakoΔe vredi pomenuti i βPoslanicu Meteu Vaskezuβ (Ε‘p. EpΓstola a Mateo VΓ‘zquez), jedinu pesmu prigodnog karaktera na autobiografskoj osnovi. Radi se o dugoj lirskoj pesmi sa narativnim elementima koju je Servantes pisao Mateu Vaskezu, sekretaru Filipa II, dok je bio u alΕΎirskom zatoΔeniΕ‘tvu. Cilj ove poslanice bio je da se privuΔe paΕΎnja dvora i kralja na mnogobrojne Ε‘panske zarobljenike koji su Δamili po alΕΎirskim tamnicama i Δekali da im kralj pomogne. Poslanica sadrΕΎi dva tipa pesniΔkog govora: prvi, konvencionalni, koji je inaΔe koriΕ‘Δen pri upuΔivanju neke molbe visokim zvaniΔnicima, i drugi, lirski, kojim je Servantes opisao biografske detalje. Servantes u ovoj pesmi izraΕΎava svoje poverenje u Ε‘panski dvor i govori kako veruje da vojniΔka poΕΎrtvovanost nije bila uzaludna i da u Ε‘panskom druΕ‘tvu postoji pravda, meΔutim, ipak kroz odreΔene formulacije kao Ε‘to je βpromaΕ‘ena mladostβ (la mal lograda juventud) provejava nasluΔivanje uzaludnosti sopstvene hrabrosti[26]. Poslanica je jedna od malobrojnih Servantesovih knjiΕΎevnih tvorevina u kojima govori na relativno otvoren naΔin, u prvom licu, o svom ΕΎivotu. Smatra se najboljom lirskom tvorevinom u pesniΕ‘tvu Ε panije u poslednjih 20 godina 16. veka[26]. Pesme po ugledu na narodnu poeziju Ne postoje samostalne Servantesove pesme pisane po ugledu na narodnu poeziju, veΔ samo u okviru njegovih proznih dela. U Uzornim novelama se mogu naΔi takvi stihovi, a ponekad se ne radi ni o celim pesmama, veΔ samo o fragmentima β nekoliko stihova pisanih u duhu narodne poezije. Bile su uglavnom namenski ukljuΔivane u prozna dela. Npr. u noveli CiganΔica ima nekoliko romansi kao i pesmica sa puno deminutiva karakteristiΔnih za narodnu poeziju kojom je ona leΔila glavobolju. TakoΔe moΕΎemo naΔi segidilje u noveli Rinkonete i Kortadiljo, u sceni zabave pikara i njihovih devojaka, a u Slavnoj sudoperi mazgari i sluΕΎavke poΔinju da improvizuju uz gitaru melodiΔne i ritmiΔne stihove nalik na narodnu poeziju[27]. Od metriΔkih formi prenetih iz narodne poezije, Servantes je negovao romansu u tradicionalnom obliku i viljansiko, kao i varijantu viljansika, letrilju[27]. Pesme o poeziji i o pesnicima Ovo je Servantesova najznaΔajnija tematska grupa pesniΔkih tvorevina u koju spadaju dve dugaΔke pesme, βKaliopina pesmaβ, koja Δini sastavni deo pastoralnog romana βGalatejaβ i βPut na Parnasβ. Kaliopina pesma je pohvalna lirsko-epska pesma u sveΔanom, Δak ponekad patetiΔnom tonu. Nimfa Kaliopa u idealizovanom pastoralnom pejzaΕΎu i u druΕ‘tvu drugih idealizovanih pastira i pastirica peva hvale odreΔenom broju pesnika Servantesovih savremenika. Ε to se metrike tiΔe, pisana je u jedanaestercima grupisanim u 111 strofi od osam stihova, kraljevske oktave (Ε‘p. octavas reales) sa konsonantskom rimom. NajveΔi broj imena koja se u ovoj pesmi pominju, danas nemaju nikakvog znaΔaja, ali se pominju i neka koja su veoma bitna imena u Ε‘panskoj knjiΕΎevnosti (Alonso de Ersilja, Lope de Vega, Luis de Gongora)[28]. Nakon skoro tri decenije, Servantes Δe napisati joΕ‘ jednu pesmu u istom stilu i tematici β Put na Parnas, objavljen 1614. godine[28]. Put na Parnas Naslovna strana prvog izdanja Puta na Parnas Detaljnije: Put na Parnas Ova satiriΔno-didaktiΔna poema se sastoji od osam poglavlja i pisana je u jedanaesteracima organizovanim u strofe od tri stiha β tercetima. Tema ove poeme je veoma sliΔna kao i u βKaliopinoj pesmiβ: kritiΔki osvrt na pesnike i pesniΕ‘vo onog vremena. U ovoj pesmi, mnoΕ‘tvo Ε‘panskih pesnika hrli sa Merkurom ka Apolonu koji ih Δeka na planini Parnas. MeΔutim, za razliku od Kaliopine pesme, koja je prepuna hvalopseva, βPut na Parnasβ je pisan u satiriΔnom tonu, a kritika je upuΔena mnogima koji se nalaze u Merkurovoj pratnji, za koje kaΕΎe da su nedostojni da ponesu naziv pesnika i za koje koristi niz pogrdnih naziva β βbeskorisni oloΕ‘β (canalla inΓΊtil), βizgladnela druΕΎinaβ (mesnada hambrienta), ili pak kovanice kao Ε‘to je poetahambre, teΕ‘ko prevodiva reΔ koja se sastoji iz dve reΔi β poeta (pesnik) i hambre (glad)[28]. U ovoj poemi, oΔigledno je Servantesovo razoΔarenje u pesnike, meΔutim, vera u vrednost prave poezije ostala je netaknuta[28]. Posebno bitan elemenat ove poeme je i autobiografska sadrΕΎina. Cela poema je napisana u prvom licu. Servantes na jedan uzdrΕΎan i skroman naΔin daje svoje miΕ‘ljenje o svojoj poeziji i o svom mestu meΔu svim tim mnogobrojnim pesnicima, a o sebi i svojim delima govori na uzdrΕΎan, jednostavan i samokritiΔan naΔin[28]. Dramsko delo Servantes je u periodu od 1580. do 1587. godine intenzivno pisao za pozoriΕ‘te, koji su po svoj prilici bili prikazivani u madridskim pozoriΕ‘tima. Nakon 1587. godine, Servantes je prestao da se bavi pozoriΕ‘tem, a u isto vreme na Ε‘pansku pozoriΕ‘nu scenu stupio je Lope de Vega i poΔeo da uvodi korenite promene u celokupnoj koncepciji teatra Ε‘panskog Zlatnog veka stvaranjem nove komedije. Iz razdoblja kada su se Servantesovi komadi prikazivali u madridskim pozoriΕ‘tima, saΔuvana su samo dva dela: komedija AlΕΎirske dogodovΕ‘tine i tragedija Opsada Numansije. To je bilo vreme kada je u Ε‘panskom teatru joΕ‘ uvek vladala klasiΔna podela na komediju i tragediju i kada su se pisci pridrΕΎavali klasiΔnih pravila pri pisanju[29]. Nakon pauze od skoro 30 godina, 1615. godine iz Ε‘tampe izlazi zbirka pozoriΕ‘nih komada β Osam komedija i osam novih meΔuigri, koje su napisane ili prilagoΔene novom pozoriΕ‘nom konceptu Lopea de Vege[29]. AlΕΎirske dogodovΕ‘tine Detaljnije: AlΕΎirske dogodovΕ‘tine Pun naslov ove komedije je βKomedija nazvana AlΕΎirske dogodovΕ‘tine saΔinjene od Migela de Servantesa koji je tamo bio zatoΔen sedam godinaβ (Ε‘p. Comedia llamada El trato de Argel hecha por Miguel de Cervantes, que estuvo cautivo el Γ©l siete aΓ±os).[30] Smatra se da je Servantes ovaj komad pisao neposredno nakon Ε‘to je izaΕ‘ao iz zatoΔeniΕ‘tva u AlΕΎiru, taΔnije, sredinom 1580. godine i da su mu kao inspiracija posluΕΎila iskustva i joΕ‘ uvek sveΕΎi utisci koja je stekao tamo stekao. Ruiz Ramon kaΕΎe: β Kao pozoriΕ‘ni komad to je zbir slika iz ΕΎivota u zatoΔeniΕ‘tvu u kome glavnu ulogu ima nekoliko liΔnosti Δiji je zadatak predstavljanje nekih od osnovnih vidova ΕΎivota u zatoΔeniΕ‘tvu. Dvostruka intriga povezuje liΔnosti i Δini da napreduje radnja koja je mnogo manje vaΕΎna od stavova koje otelotvoruju liΔnosti. Delo postavlja niz politiΔkih, patriotskih i religioznih problema Δija vaΕΎnost poΔiva viΕ‘e u njihovoj ideoloΕ‘koj sadrΕΎini nego u njihovom dramskom ostvarenju. Gladalac prisustvuje sudaru hriΕ‘Δanstva i islama koji se smatraju kao nepomirljivi, uzdizanju junaΕ‘tva Ε‘panskih zatoΔenika, njihovih nevolja i iskuΕ‘enja i konaΔno oslobaΔanja od kaluΔera Trojstva koji dolaze da ih otkupe.[31] β Opsada Numansije Detaljnije: Opsada Numansije βOpsada Numansijeβ je klasiΔna tragedija pisana prema pravilima antiΔkog pozoriΕ‘ta koja obraΔuje istinit istorijski dogaΔaj iz 2. veka p. n. e. koji se desio u doba rimskih osvajanja na Iberijskom poluostrvu[32]. Ovo delo je bilo otkriveno tek u 18. veku, taΔnije, 1784.[33] Numansija je bila keltiberski grad Δiji su stanovnici, nakon viΕ‘egodiΕ‘nje opsade rimskih legija Scipiona Afrikanca MlaΔeg, izvrΕ‘ili kolektivno samoubistvo samo da ne bi pali ΕΎivi u ruke neprijatelju, i time osujetili trijumf rimskih legija. Ovaj dogaΔaj, o kome govori viΕ‘e istorijskih izvora, obraΔivan je veΔ ranije u knjiΕΎevnosti. Servantes je napisao izuzetno jaku tragediju o pojedinaΔnim ljudskim sudbinama[32]. Ε to se forme tiΔe, napisana je u stihu i ima Δetiri Δina. Glavnog junaka nema, postoji samo Numansija, kao kolektivni junak[32]. Tragedija opisuje poslednje dane opsade u gradu, uΕΎasnu glad koja je harala, neizvesnost i neizbeΕΎno pribliΕΎavanje trenutka konaΔne odluke β sramna predaja ili slavna smrt. OΔajanje, strah, ΕΎelja za ΕΎivotom, odbijanje poniΕΎenja pred neprijateljem, pokazano je kroz razliΔite likove. Scena u kojoj dolazi do vrhunca dramske napetosti je kad Markino, vraΔ, pokuΕ‘ava da sazna Ε‘ta ih oΔekuje u buduΔnosti. ProroΔanstvo je nemilosrdno β predskazuje se smrt Numansije, ali ne i poraz, Ε‘to je Numantincima bio dovoljan znak Ε‘ta im je Δiniti. Nakon niza vrlo potresnih scena kolektivnog ubistva, Rimljani ulaze u opusteli grad. u tom trenutku, Servantes opet dovodi do vrhunca napetost pojavljivanjem deΔaka Barijata na zidinama. Scipion mu obeΔava slobodu i bogatstvo ako se preda, jer mu je potrebno da dovede makar jednog zarobljenika kako bi trijumf bio njegov, meΔutim, Barijato se ipak baca sa zidina i umire, ne dozvolivΕ‘i da ΕΎrtva Numantinaca bude uzaludna[32]. U tragediji se takoΔe pojavljuju i βmoralne figureβ β Rat, Glad, Bolest, Ε panija i Slava. Slava se pojavljuje na kraju tragedije i obeΔava da Δe numantinsko herojstvo ostati zabeleΕΎeno za veΔna vremena. Servantes predstavlja Numantince kao slavne i hrabre pretke Ε panaca koji su dostojni potomci numantinske poΕΎrtvovanosti i junaΕ‘tva. Prema miΕ‘ljenju mnogih kritiΔara, Opsada Numansije je najbolja Ε‘panska tragedija svih vremena[32]. Opsada Numansije nije bila objavljena za Servantesovog ΕΎivota. Prvi put je Ε‘tampana 1784. godine. U moderno doba, βOpsada Numansijeβ je prikazivana 1937. u Parizu, 1949. godine u Saguntu, 1952, 1953, 1955. u Francuskoj, 1956. i 1966. u Madridu, 1958. i 1965. u Parizu[32]. Osam komedija i osam novih meΔuigri Detaljnije: Osam komedija i osam novih meΔuigri Iako se pred kraj ΕΎivota ipak povinovao novim pravilima koje je postavio Lope de Vega u svojoj βNovoj umetnosti pisanja komedijaβ (Ε‘p. Arte nuevo de hacer comedias; 1609), izgleda da nije postojalo interesovanje za Servantesove komedije u tadaΕ‘njim pozoriΕ‘tima. Zato je on odluΔio da ih, kad veΔ ne moΕΎe u pozoriΕ‘tu, da ih da ih publici predstavi u obliku knjige. Tako je 1615. godine izaΕ‘la iz Ε‘tampe zbirka njegovih komedija i meΔuigri βOsam komedija i osam novih meΔuigriβ[34]. Smatra se da je Servantes pred kraj ΕΎivota neke od svojih starih komedija preradio i prilagodio novim pravilima, a neke je napisao prema istim tim pravilima. Teme koje je obradio u komedijama su manje viΕ‘e iste teme koje je obraΔivao i u svojim proznim i pesniΔkim delima β teme o suΕΎnjima, ljubavne teme, pikarske teme. Sudbina zatoΔenika je obraΔena u tri komedije. AlΕΎirske tamnice je kompleksna priΔa o Ε‘panskom roblju u alΕΎirskim tamnicama, borbi za oΔuvanje vere, raΔanju ljubavi izmeΔu pripadnika razliΔitih veroispovesti, odnosu izmeΔu gospodara i njihovih zarobljenika. TakoΔe sadrΕΎi i dosta pikarskih elemenata. SrΔani Ε panac je komedija zasnovana na autobiografskim[34], dok je Velika sultanija zasnovana na pseudoistorijskim elementima, sa sloΕΎenim dramskim zapletima punim neoΔekivanih obrta i scenskih efekata, Ε‘to su osnovne karakteristike nove komedije. Pod jakim italijanskim uticajem su pisane dve komedije: KuΔa ljubomore i Ljubavni lavirint. Osetan je Ariostov uticaj (Besni Orlando), a likovi neodoljivo podseΔaju na likove iz viteΕ‘kih romana[34]. Pedro de Urdemalas je komedija sa pikarskom tematikom i smatra se jednom od najuspelijih Servantesovih komedija. Nakon mnogobrojnih ΕΎivopisnih scena pikarskog ΕΎivota, Pedro na kraju odluΔuje da postane glumac jer mu se Δini da je to jedina profesija gde moΕΎe da postane Ε‘to god poΕΎeli u Δemu ga neΔe sputavati njegovo poreklo i njegov materijalni poloΕΎaj. SreΔni propalica takoΔe sadrΕΎi elemente pikareske. Ovaj pozoriΕ‘ni komad pripada komedijama o svecima (Ε‘p. comedia de santos), dramska vrsta koja je bila veoma popularna u Servantesovo vreme. Glavni junak, Kristobal de Lugo je bio istorijska liΔnost. Servantes prikazuje njegov ΕΎivotni put pikara koji je na kraju zavrΕ‘io u Meksiku i postao izuzetno poboΕΎan kaluΔer Δija Δe bogougodna dela uΔiniti da na kraju zavrΕ‘i kao svetac. Prvi Δin obraΔuje na vrlo ΕΎivopisan naΔin Kristobalov pikarski ΕΎivot i seviljsko podzemlje, a drugi i treΔi su posveΔeni Kristobalovom preobraΔenju, pobedi nad iskuΕ‘enjima i trijumfu vere i napisani su na veoma konvencionalan naΔin[34]. Zabavna komedija je jedina komedija intrige u ovoj zbirci. PoΕ‘tujuΔi pravila koja je postavio Lope de Vega, Servantes je napisao komediju u kojoj Δe do zapleta doΔi zbog nesporazuma oko istog imena dve dame. Sekundarni zaplet, tipiΔan za komediju intrige, je odnos sluΕΎavke i trojice njenih udvaraΔa, koji je voΔen mnogo prirodnije i spontanije nego glavni. MeΔutim, iako je sledio Lopeove postulate, ipak, Servantes ne zavrΕ‘ava ovu komediju obaveznom svadbom[34]. Entremesi Servantesu je svakako mnogo viΕ‘e leΕΎao entremes[35], kratka meΔuigra vesele sadrΕΎine koji se obiΔno prikazivao izmeΔu prvog i drugog Δina komedije. Servantesovi entremesi su puni scena iz stvarnog ΕΎivota Ε panaca onog doba, prikazanih takvima kakvi su bili. Iako ih je napisao mnogo viΕ‘e, saΔuvano ih je samo osam, dva u stihu i Ε‘est u prozi. OΔigledan je uticaj Lopea de Ruede i njegovog Ε‘panskog nacionanog kratkog komada, paso (Ε‘p. paso). Servantes je smatrao da komedija treba da bude βogledalo ljudskog ΕΎivota, primer obiΔaja i slika istineβ[35] i to mu je poΕ‘lo za rukom u entremesima. Birao je situacije i likove iz realnog ΕΎivota, opisivao ih je Δas ironiΔno, Δas satiriΔno, a ponekad blagonaklono, ponekad sa gorΔinom, ali nikad sa zlobom. Teme koje je obraΔivao su bile licemerje i ispraznost starih hriΕ‘Δana (Izbor kmetova u Daganzu), braΔne nesuglasice (Sudija za razvod braka), ljubomora starca oΕΎenjenog mladom ΕΎenom (Ljubomorni starac), ΕΎene iz najniΕΎih slojeva druΕ‘tva (LaΕΎni Biskajac), tragedija bivΕ‘eg vojnika nesposobnog da se uklopi novonastaloj situaciji (BriΕΎna straΕΎa), druΕ‘tvene predrasude (Pozornica Δudesa), pikarske teme (Propalica udovac) lakovernost prevarenog muΕΎa (PeΔina u Salamanki)[35]. Ljiljana PavloviΔ-SamuroviΔ kaΕΎe: β SoΔan i veΕ‘to koriΕ‘Δen govorni jezik, jednostavni, ali efektni zapleti, ubedljiva karakterizacija likova iz naroda, Δine da ove jednoΔinke intenzivno doΔaravaju Δitaocu vreme i sredinu Δiji tako verni, a umetniΔki uobliΔen odraz ne postoji ni u jednom proznom ili dramskom delu nekog drugog pisca, Servantesovog savremenika.[34] β MeΔuigre su prevedene na srpski i objavljene 1994. Prevodioci su hispanisti dr Jasna StojanoviΔ i Zoran Hudak. Prvo izdanje objavio je LAPIS, a drugo, 2007, ITAKA, obe kuΔe iz Beograda. Na osnovu ovog prevoda Narodno pozoriΕ‘te iz KruΕ‘evca postavilo je na scenu predstavu βTeatar Δudesaβ (reΕΎija Milan KaradΕΎiΔ) (Jasna StojanoviΔ, βServantes i pozoriΕ‘teβ. U Ε pansko pozoriΕ‘te baroka. Beograd, FiloloΕ‘ki fakultet, (2009). str. 91β99). Prozna dela Servantes je ipak, bio prvenstveno prozni pisac. Prozno delo koje je ostavio za sobom je najznaΔajniji deo njegovog stvaralaΕ‘tva. Prozna dela koja je napisao veoma se razlikuju po tematici, stilu, strukturi i naΔinu obrade teme. Servantes se takoΔe smatra tvorcem prvog modernog romana u Evropi.[36] Galateja Detaljnije: Galateja (roman) Naslovna strana prvog izdanja βGalatejeβ βGalatejaβ je prvi Servantesov roman, objavljen 1585. godine koju je finansirao Blas de Robles (Ε‘p. Blas de Robles), a Ε‘tampao Huan Gracijan (Ε‘p. Juan Gracian). Pripada knjiΕΎevnoj vrsti koja se zove ekloga (Ε‘p. Γ©gloga). βGalatejaβ je imala viΕ‘e uzora: Sanacarovu βArkadijuβ, Montemajorovu βDijanuβ i βZaljubljenu Dijanuβ Gaspara Hila Pola (Ε‘p. Gaspar Gil Polo). Kroz uzviΕ‘enu i veliku ljubav pastira Elisija prema lepoj i punoj vrlina pastirici Galateji Servantes obraΔuje temu ljubavi shvaΔenoj na tipiΔno renesansni filozofski naΔin. Koncepcija neoplatonske ljubavi koju je Servantes usvojio od Leona Jevrejina i njegovog dela Dijalozi o ljubavi izlaΕΎe se preko komplikovane ljubavne priΔe preruΕ‘enih pastira i pastirica[37] koji vode duge razgovore o ljubavi i drugim filozofskim temama. Pastoralna sredina u kojoj se odvija radnja Galateje takoΔe je idealizovana kao i pastiri i pastirice. Servantes Δe kasnije u Don Kihotu kroz usta paroha kritikovati i ovo svoje delo: β Taj Servantes mi je od toliko godina veliki prijatelj i znam da se bolje razume u nedaΔama negoli u stihovima. U njegovoj knjizi zamiΕ‘ljaj moΕΎe da podnese, gdeΕ‘to zapoΔinje, a ne dovrΕ‘ava niΕ‘ta. Valja priΔekati drugi deo koji obeΔava; da ako se popravi i potpuno zasluΕΎi pomilovanje, koje mu se sada odriΔe, a dok se to ne vidi, drΕΎite ga, kume, zatvorena u svojoj kuΔi.[38] β Uzorne novele Detaljnije: Uzorne novele Razgovor pasa. Ilustracija iz prvog izdanja βUzorne noveleβ, je zbirka od 12 novela objavljena 1613. godine. Novela je prozna vrsta koja je u Servantesovo vreme bila nova u Ε paniji. Servantes je toga bio svestan i u Prologu tvrdi da je on bio prvi pisac u Ε paniji koji je zaista pisao novele, a da su do tada Ε‘panski pisci ili prevodili ili podraΕΎavali italijanske novele. I naziv, i prozna vrsta novele vode poreklo od BokaΔovog βDekameronaβ. Servantes je ovu vrstu prilagodio Ε‘panskoj sredini i u strukturi i u sadrΕΎaju. Servantes je u italijansku novelu uveo dijaloge, eliminisao komentare i citate, samu radnju je obogatio i napravio je sloΕΎenijom, pa samim tim i zanimljivijom, eliminisao je elemente Δudesnog i natprirodnog koji je u italijanskoj noveli predstavljao zaostavΕ‘tinu viteΕ‘kog romana, uveo je moralizatorski elemenat, a akteri njegovih novela su iskljuΔivo Ε‘panski[39].[40] Servantes svoje novele naziva βuzornimβ (ejemplares).[41] Hoakin Kasalduero primeΔuje da je Servantes u svojim novelama prevaziΕ‘ao renesansnu koncepciju ΕΎivota i umetnosti i da njegovi likovi u stvari predstavljaju oliΔenje baroknog odnosa prema poloΕΎaju Δoveka u svetu[39]. Umesto renesansnog idealizovanja i usavrΕ‘avanja stvarnosti, u Servantesovim novelama stvarnost se uzdiΕΎe na plan bitnog i suΕ‘tinskog. Ne traΕΎe se idealizovana biΔa, veΔ idealizovane vrline[42] Ima ih dvanaest: CiganΔica (Ε‘p. La Gitanilla) Ε irokogrudi udvaraΔ (Ε‘p. El amante liberal) Rinkonete i Kortadiljo (Ε‘p. Rinconete y Cortadillo) Engleska Ε pankinja (Ε‘p. La espaΓ±ola inglesa) Stakleni licencijat (Ε‘p. El licenciado Vidriera) Snaga krvi (Ε‘p. La fuerza de la sangre) Ljubomorni Ekstremadurac (Ε‘p. El celoso extremeΓ±o) Slavna sudopera (Ε‘p. La ilustre fregona) Dve devojke (Ε‘p. Las dos doncellas) GospoΔa Kornelija (Ε‘p. La seΓ±ora Cornelia) Brak na prevaru (Ε‘p. El casamiento engaΓ±oso) Razgovor pasa (Ε‘p. El coloquio de los perros) βΕ irokogrudi udvaraΔβ, βDve devojkeβ, βGospoΔa Kornelijaβ, βSnaga krviβ i βEngleska Ε pankinjaβ su novele u kojima dominira ljubavna tematika (prefinjeno ili brutalno zavoΔenje, uzajamna ljubav, neuzvraΔena ljubav, tajna ljubav, ljubomora, ljubav potaknuta lepotom ili vrlinom, i dr.). SadrΕΎe mnoΕ‘tvo uzbudljivih dogaΔaja (brodolomi, trovanja, izdaje, dvoboji, padanje u ropstvo, neoΔekivani susreti, nezakonita deca, bolni rastanci) koji se deΕ‘avaju u razliΔitim zemljama (Turska, Ε panija, Italija, Engleska) i zavrΕ‘avaju se na uobiΔajen i oΔekivan naΔin β sreΔnim brakovima[39]. Skulptura sa Ε panskog trga u Madridu (Federiko Kulo-Valera), dodata spomeniku Servantesu 1960. godine. βRinkonete i Kortadiljoβ, βBrak na prevaruβ i βRazgovor pasaβ su tri novele u kojima ima elemenata pikarskog romana. βRinkonete i Kortadiljoβ se smatra ne samo najboljom novelom ove zbirke, veΔ i nejuspelijom novelom Δitave Ε‘panske knjiΕΎevnosti[39]. Radnje u pravom smislu reΔi, u ovoj noveli, zapravo nema, jer je ona opis kratkog razdoblja ΕΎivota dvojice pikara, bez uvoda i bez zakljuΔka. Radnja se odvija u Sevilji u pikarskom okruΕΎenju β besposliΔari, lopovi, siledΕΎije, prostitutke. Novela odiΕ‘e vedrinom i ΕΎivoΕ‘Δu, kao i veΕ‘to koriΕ‘Δenim pikarskim ΕΎargonom. Servantes stvara komiΔne situacije uvoΔenjem pogreΕ‘no izgovorenih uΔenih ili stranih reΔi i na taj naΔin ismeva teΕΎnju mnogih svojih savremenika, bez obzira na druΕ‘tveni staleΕΎ, da izgledaju otmeno i uΔeno po svaku cenu. βBrak na prevaruβ i βRazgovor pasaβ su u stvari dva dela jedne duΕΎe novele[39]. Prvi deo (βBrak na prevaruβ) govori o ljudima koji prevarom pokuΕ‘avaju da izvuku neku korist za sebe β siromaΕ‘ni vojnik i siromaΕ‘na ΕΎena sumnjivog morala predstavljaju se laΕΎno jedno drugom i nakraju se venΔavaju. Radnja i pikarska sredina je opisana uverljivo sa mnoΕ‘vom detalja i priΔom prevarenog mladoΕΎenje u prvom licu, kako je to uobiΔajeno u pikarskim romanima. Drugi deo (βRazgovor pasaβ) se deΕ‘ava u bolnici gde je zavrΕ‘io prevareni mladoΕΎenja koji je iz svog kratkotrajnog braka izvukao samo neprijatnu bolest i gde on jedne noΔi, poΕ‘to nije mogao da zaspi, sluΕ‘a razgovor dva psa kroz koji se oΕΎivljava mnogo Ε‘ira pikarska sredina. Pas Berganza priΔa svoju ΕΎivot koji je proveo kao pravi pikaro, menjajuΔi gospodare, i kroz njegovu priΔu se sagledava naliΔje Ε‘panskog druΕ‘tva onog vremena[39]. CiganΔica. Skulptura sa Ε panskog trga u Madridu (Federiko Kulo-Valera), dodata spomeniku Servantesu 1960. godine. βCiganΔicaβ i βSlavna sudoperaβ su dve novele u kojima se obraΔuju sliΔne teme: u prvoj mlada Ciganka, u drugoj siromaΕ‘na i lepa devojka, izazivaju veliku ljubav plemiΔa koji se preruΕ‘avaju u siromaΕ‘ne sluge kako bi mogli da budu bliΕΎe ΕΎenama koje vole, da bi se na kraju ispostavilo da je devojka plemenitog roda, Ε‘to omoguΔava brak izmeΔu dvoje zaljubljenih koji vraΔa glavne junake u okvire staleΕΎa kome po roΔenju pripadaju. U βCiganΔiciβ posebnu vrednost imaju takoΔe i opisi naΔina ΕΎivota u ciganskoj sredini[39]. βLjubomorni Ekstremaduracβ obraΔuje temu koja je bila veΔ mnogo puta obraΔivana u renesansi β starac koji se ΕΎeni mladom devojkom. U ovoj noveli, stari ljubomorni muΕΎ, povratnik iz Amerike, iz velike ljubomore svoju mladu ΕΎenu zatvara u kuΔu, izoluje je od sveta i obasipa je poklonima i paΕΎnjom. MeΔutim, i pored sve predostroΕΎnosti, u taj briΕΎivo Δuvani svet ipak uspeva da prodre mangup Loajsa, a ljubomorni starac shvata da ne moΕΎe slobodu jednog biΔa ograniΔiti zidovima. Kraj je neoΔekivan jer do preljube ipak nije doΕ‘lo, ali starac umire od razoΔarenja, a mlada ΕΎena odlazi u manastir. U ranijoj verziji, kraj je bio klasiΔan - ΕΎena je prevarila muΕΎa, i taj kraj servantisti smatraju uverljivijim[39]. Ova tema je ranije obraΔivana obiΔno na komiΔan naΔin, meΔutim, Servantes joj je u ovoj noveli dao tragiΔnu dimenziju. Don Kihot Detaljnije: Don Kihot Spomenik Dulsineji i Don Kihotu u Tobozu βDon Kihotβ je jedno od remek-dela Ε‘panske i svetske knjiΕΎevnosti, najviΕ‘e objavljivana i najprevoΔenija knjiga na svetu posle Biblije.[43]. Smatra se kamenom temeljcem zapadnoevropske knjiΕΎevnosti i jednim od najboljih, ikad objavljenih dela fikcije, kao i najvaΕΎnijim delom Ε‘panskog Zlatnog veka (Ε‘p. Siglo de Oro) [44] Kako ga je sam pisac predstavio, βDon Kihotβ je pisan kao parodija na viteΕ‘ki roman koji je u Ε‘panskom druΕ‘tvu 17. veka s jedne strane, joΕ‘ uvek imao pristalica, a s druge strane je bio ΕΎestoko kritikovan i ismevan u delima mnogih pisaca. Po temi i formi, Don Kihot podseΔa na viteΕ‘ki roman sa elementima pikareskog, ljubavnog, pastoralnog i italijanskog romana. MeΔutim, u isto vreme sve je bilo drugaΔije, kao da je bilo izmeΕ‘teno iz dotad poznatih okvira. Nakon mnogih napisanih studija tokom viΕ‘e vekova, na kraju je zakljuΔeno da Don Kihot jednostavno ne moΕΎe biti svrstan ni u jednu podvrstu romana koje su tada postojale i da su sve te vrste u stvari objedinjene u njemu. Zbog toga se βDon Kihotβ smatra prvim modernim romanom ne samo Ε‘panske, veΔ i evropske knjiΕΎevnosti[45]. Tema romana je bila viΕ‘e nego poznata i ranije veΔ obraΔivana u literaturi β liΔnost koja poludi od preteranog Δitanja, te uobrazi da je neΕ‘to Ε‘to nije. Tema ludila je meΔutim veoma filozofski obraΔena. Ludilo daje βDon Kihotuβ moguΔnost da se iΕ‘Δupa iz krutih druΕ‘tvenih okvira i da radi ono Ε‘to voli. Na neki naΔin, ludilo ga oslobaΔa druΕ‘tvenih obaveza i obzira na koje ga inaΔe teraju njegov staleΕΎ i poloΕΎaj. Ludilo Don Kihota takoΔe je dalo moguΔnost samom Servantesu da izrekne odreΔene kritike druΕ‘tva (odnos starih i novih hriΕ‘Δana, na primer) koje u to doba nisu mogle biti izreΔene od strane zdravorazumske osobe jer bi inaΔe morala da snosi posledice. Moderna servantistika, naroΔito poΔev od romantizma, nalazi u Don Kihotu jednu dublju, skriveniju filozofsku osnovu, kao na primer Ameriko Kastro, koji kao pravu temu βDon Kihotaβ vidi βumetniΔki, moralno i intelektualno opravdano suprotstavljanje jednog protiv mnogihβ[45]. Za razliku od viteΕ‘kog romana koji ima linearnu strukturu radnje, βDon Kihotβ ima kruΕΎni tok radnje koji je ujedno i posledica Servantesove misaone osnove dela. Kako prof. dr. PavloviΔ-SamuroviΔ kaΕΎe: β Don Kihot moΕΎe da pokuΕ‘a bekstvo u svoj idealni svet, ali ne moΕΎe u njemu da ostane. Δak ne moΕΎe u njemu ni da umre. On Δe morati da se vrati na svoj poΔetak, da prizna da je ipak Alonso Kihano, sputan konkretnim okolnostima svoga stvarnog ΕΎivota, a da je Don Kihot bio samo njegovo toliko ΕΎeljeno, ali nikada stvarno dosegnuto drugo ja koga Δe se, pomiren sa sudbinom, smireno odreΔi na samrtnoj postelji[45]. β βDon Kihotβ je prvi put preveden na srpski 1895. i 1896.. godine pod naslovom βVeleumni plemiΔ Don Kihot od ManΔeβ. Prevodilac je bio ΔorΔe PopoviΔ-DaniΔar, u izdanju ZaduΕΎbine I. M. Kolarca. To je istovremeno bio i prvi prevod na jedan od juΕΎnoslovenskih jezika[46]. Drugi prevod je uradio DuΕ‘ko Vrtunski (prevod stihova D. Vrtunski i Branimir Ε½ivojinoviΔ) pod naslovom βOΕ‘troumni plemiΔ Don Kihot od ManΔeβ, a objavljen je 1988. godine u izdanju Matice srpske i beogradske izdavaΔke kuΔe Vajat[46]. TreΔi prevod je uradila Aleksandra ManΔiΔ, koji je objavljen 2005. godine u izdanju kuΔe βRadβ. ManΔiΔka je knjizi dala i novi naslov: βMaΕ‘toglavi idalgo Don Kihote od ManΔeβ.[47][48] Pustolovine Persilesa i Sihismunde Detaljnije: Pustolovine Persilesa i Sihismunde Naslovna strana prvog izdanja βPustolovine Persilesa i Sihismundeβ βPustolovine Persilesa i Sihismundeβ je poslednje Servantesovo delo koje je posthumno objavljeno 1617. godine. Ovaj obimni roman Servantes je zapoΔeo joΕ‘ 1609. godine i najavljivao ga je viΕ‘e puta u svojim drugim delima. Po tematici i strukturi, ovaj roman pripada pustolovnim romanima koji su u 16. veku bili veoma popularni, meΔutim, interesovanje za njih je naglo opalo u 17. veku. Kao uzor, Servantes je koristio Heliodorov roman βDoΕΎivljaji Heagena i Hariklejeβ[49]. Glavna tema βPustolovina Persilesa i Sihismundeβ je uzviΕ‘ena i sudbinska ljubav koju je nemoguΔe uniΕ‘titi. Dvoje prelepih i punih vrlina mladih ljudi kreΔe iz neke zemlje na krajnjem severu Evrope i kreΔe se ka samo njima poznatom cilju. Nakon mnogobrojnih pustolovina u kojima Δe im biti ugroΕΎeni i Δast i ΕΎivot, napokon stiΕΎu u Rim preko Portugala, Ε panije i Francuske, gde Δe se pustolovina zavrΕ‘iti njihovim brakom[49]. Roman je podeljen na Δetiri knjige. Prve dve opisuju dogaΔaje u hladnim severnim krajevima nekih nepoznatih zemalja gde su i priroda i ljudi potpuno drugaΔiji od onih u mediteranskim zemljama. Druge dve knjige obuhvataju pustolovine u krejevima koje je Servantes bolje poznavao i u koje ubacuje elemente geografske i druΕ‘tvene realnosti. Radnja je linearna β pustolovine su svaka za sebe posebna celina i deΕ‘avaju se jedna za drugom[49]. Po formi i sadrΕΎini, ovo delo ima jasnu osnovu u evropskoj kulturnoj tradiciji. Osnovna misao koja se provlaΔi kroz ceo roman je neoplatonska koncepcija ljubavi, a sam roman sadrΕΎi elemente fantastike, neoΔekivanog i natprirodnog. Pored Persilesa i Sihismunde (koji su idealni β puni vrlina, poΕΎrtvovani, poΕ‘teni itd.), pojavljuju se i drugi likovi koji su suΕ‘ta suprotnost - laΕΎljivci, prevaranti, lopovi, ljudi koji su lakomisleni, povodljivi, zavidljivi, poroΔni i koji na kraju, dobijaju ono Ε‘to su zasluΕΎili β loΕ‘i i zli su kaΕΎnjeni, a oni koji su uzor hriΕ‘Δanske vrline su nagraΔeni[49]. Izgubljena i pripisana dela Servantes je u svojim delima takoΔe pominjao i druga dela koja je pisao ili koja je nameravao da piΕ‘e, kao i da su se neke od njegovih komedija prikazivale sa uspehom, a Δiji su tekstovi izgubljeni. Tri dela Servantes pominje kao nedovrΕ‘ena u posveti u Pustolovinama Persilesa i Sihismunde, a za koja se i dan danas ne zna da li ih je uopΕ‘te napisao. To su drugi deo Galateje, βSlavni Bernardoβ (Ε‘p. El famoso Bernardo), koji je verovatno viteΕ‘ki roman u kome je glavni junak Bernardo del Karpio i βSedmice u baΕ‘tiβ (Ε‘p. Las semanas del jardΓn)[33]. Dramska dela za koja se pretpostavlja da su izgubljena i koje Servantes pominje u βPutu na Parnasβ[33]: βVelika Turkinjaβ (Ε‘p. La gran Turquesca), βPomorska bitkaβ (Ε‘p. La batalla naval), koje pominje u βJerusalimβ (Ε‘p. La JerusalΓ©n), βAmaranta ili ona majskaβ (Ε‘p. La Amaranta o la del Mayo), βLjubavna Ε‘umaβ (Ε‘p. El bosque amoroso), βJedinstvenaβ (Ε‘p. La ΓΊnica), βGizdava Arsindaβ (Ε‘p. La bizarra Arsinda) Od dela koja se pripisuju Servantesu, neka se pripisuju s viΕ‘e, a neka sa manje osnova. MeΔu najpoznatije spadaju: βLaΕΎna tetkaβ (Ε‘p. La tΓa fingida), prozni tekst u stilu Uzornih novela. Otkriven i predstavljen u 18. veku, ovaj tekst je smatran kao trinaesta uzorna novela, meΔutim, i dan danas servantisti ne mogu da se sloΕΎe oko autorstva ovog dela[33]. βAuto o uzviΕ‘enoj Devici od Gvadalupeaβ (Ε‘p. Auto de la soberana Virgen de Guadalupe) auto sakramental koji se odnosi na pronalazak slike NaΕ‘e Gospe od Gvadalupea, meΔutim, ova teorija danas nema mnogo onih koji je podrΕΎavaju[33]. βMeΔuigra o romansamaβ (Ε‘p. EntremΓ©s de los romances), entremes koji govori o Δoveku koji je poludeo od Δitanja romansi, i koji je oΔigledno u tesnoj vezi sa Don Kihotom. Neki smatraju da je to bio prvi nacrt za Don Kihota, od koga je kasnije potekla ideja o romanu o poludelom hidalgu iz ManΔe, meΔutim, ne postoji slaganje meΔu servantistima oko autorstva ovog dela[33]. βDijalog izmeΔu Selanija i Silenije o ΕΎivotu na seluβ (Ε‘p. DiΓ‘logo entre Selanio y Cilenia) β smatra se delom S
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Prvo izdanje! 1894. god. A, iskreno reΔi, piΕ‘uΔi tu βKratku povjesnicu Srbaβ, ev` ovo mi je bio sav smjer: Kad narod taj srpski pozna svoj postanak i razvitak od iskoni do danas, i kad prouΔi svoja djela i svoje pogrjeΕ‘ke u proΕ‘losti, onda Δe se on paΕ‘titi, da se ugleda na dobra i slavna djela svojih predaka, a da se ne ugleda na njihove pogrjeΕ‘ke i zla djela; i kad taj narod pozna svu svoju snagu i veliΔinu, i kad on sam sebe vidi u cjelokupnoj slici i prilici, onda Δe u njemu oΔvrstnuti narodni ponos njegov, a o taj oklop polomiΔe se sve strijele zlotvora Srbinovih. Sima LaziΔ Lukin (Bosanski Brod, 15. avgust 1863 β RajiΔ, Slavonija, 19. jul 1904) bio je srpski publicista, novinar i knjiΕΎevnik. Biografija Sima LaziΔ Lukin rodio se u trgovaΔkoj porodici, u Bijeljini[1]. Zbog antiturske delatnosti otac mu je prebegao u Srbiju, a majka ga je kao odojΔe prenela tamo. LaziΔ je zavrΕ‘io osnovnu Ε‘kolu u Ε apcu, a u Beogradu 1876. godine okonΔao treΔi razred gimnazije. Od mladosti vatreni rodoljub, kao mladiΔ se prijavljuje u dobrovoljce u srpsko-turskom ratu, ali je odbijen zbog bolesti. Gimnaziju nije zavrΕ‘io, te je ΕΎiveo kao glumac u putujuΔim druΕΎinama. Od 1886. do 1889. godine glumio je u Srpskom narodnom pozoriΕ‘tu u Novom Sadu. Ε½iveo je u Beogradu i Zagrebu, objavljujuΔi novinske tekstove, nacionalno-politiΔke Δlanke, popularno istorijske, knjiΕΎevne, humoristiΔko-satiriΔne, pamfletske i druge radove u stihovima i prozi. SaraΔivao je u mnogim listovima i Δasopisima. U Beogradu je ureΔivao humoristiΔki list BiΔ, radio na `Odjeku` i pisao rodoljubive pesme. Kada je preΕ‘ao u Zagreb, prvo je bio saradnik pa ureΔivao zagrebaΔki βSrbobranβ (1891β1893), posle βVraΔ pogaΔaΔβ (1896β1904). Posle `septembarskih izgreda` 1902. godine u Zagrebu, preΕ‘ao je u Novi Sad gde je produΕΎio ureΔivanje `VraΔa pogaΔaΔa` i saraΔivao u radikalskoj `Zastavi`.[2] Neumorni radnik sa perom u ruci, navodno je 25.000 primeraka svojih knjiga raΕ‘irio po srpstvu. Bio je oΕΎenjen sa knjiΕΎevnicom Zorkom MiletiΔ, sinovicom Svetozara MiletiΔa. Mnogo je pretrpeo tokom svog kratkog i burnog ΕΎivota, zbog Δega je bio stalno boleΕ‘ljiv. Na sprovodu Jovana JovanoviΔa Zmaja Simo je izgovorio svoju poslednju pesmu posveΔeno pokojniku. Umro je ubrzo 19. jula 1904. godine u RajiΔu u Slavoniji, gde je doΕ‘ao u goste kod brata Petra. U nekrologu je istaknuto: `Pokojni Simo bio je sav Srbin`.[2] Vodio je ΕΎustre polemike sa frankovaΔkom Ε‘tampom u Hrvatskoj (koja nije imala nauΔnu vrednost), napisao je viΕ‘e istorijskih radova. Prikaz knjige Divlji Δovjek je objavljen u dubrovaΔkom srpskom knjiΕΎevnom listu SrΔ. [3] U knjizi Kratka povjesnica Srba od postanja Srpstva do danas je naveo netaΔan podatak, da su vladika Vasilije PetroviΔ i Sveti Vasilije OstroΕ‘ki ista osoba. Isto ime dvojice Vasilija i ista vladiΔanska titula, uz manjak obrazovanja autora, rezultirala je tvrdnjom da je cetinjski mitropolit Vasilije umro u Petrogradu 1766., da bi mu telo Crnogorci preneli na Ostrog, pa se naziva i OstroΕ‘ki.[4] Knjiga je pisana u rodoljubivom duhu, za Ε‘iroke narodne mase i zavrΕ‘ava se ovim reΔima: Eto tako je Srpstvo prevjekotilo 10 hiljada godina i preΕΎivilo 100 hiljada zlotvora svojih. A preΕΎiviΔe ih joΕ‘ toliko, samo - i prije svega - budimo vrijedni i sloΕΎni.
unutra odliΔno ostalo se vidi na slikama bibliofilsko izdanje prvo izdanje 1963. Novi Sad Vinaverov magnum opus jesu Zanosi i prkosi Laze KostiΔa. Da je napisana na engleskom jeziku, jeziku na kome su napisane tolike sjajne biografije, ona bi, bez sumnje, bila smatrana jednom od velikih intelektualnih biografija koje Δine Δast tom ΕΎanru. U njoj nam se Vinaver pokazuje kao majstor koji delo i ΕΎivot jednog pisca ume da stavi u sve one kontekste u kojima Δe nam oni pokazati i svoje najskrivenije i najmanje oΔekivane vrednosti i znaΔenja. (Jovan HristiΔ) Na skoro Ε‘esto strana briljantnog eseja o velikom srpskom pesniku Lazi KostiΔu, Stanislav Vinaver je uspeo da oslika kompletno duhovno i umetniΔko nasleΔe srpske knjiΕΎevnosti, kulture, mitologije i drΕΎavnosti. Stanislav Vinaver (Ε abac, 1. mart 1891 β NiΕ‘ka Banja, 1. avgust 1955) je bio srpski pesnik i prevodilac jevrejskog porekla. Erudita, knjiΕΎevnik i prevodilac Stanislav Vinaver, roΔen je 1. marta 1891. godine u Ε apcu u uglednoj jevrejskoj porodici. Otac Avram Josif Vinaver bio je lekar, a majka RuΕΎa pijanistkinja. Osnovnu Ε‘kolu zavrΕ‘io je u Ε apcu. Gimnazijsko obrazovanje ja zapoΔeo u Ε abaΔkoj gimnaziji iz koje je izbaΔen jer nije ΕΎeleo da se uΔlani u Vidovdansko kolo. Zbog toga je Ε‘kolovanje nastavio u Beogradu, a na pariskoj Sorboni studirao je matematiku i fiziku. Diplomirao je na Univerzitetu u Beogradu 1930. godine. VeΔ tada postao je sledbenik filozofskih ideja Anrija Bergsona,[1] a 1911. objavio zbirku simbolistiΔke poezije βMjeΔaβ. Balkanski i Prvi svetski rat Ε kolovanje je privremeno prekinuo da bu uΔestvovao u balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu kao dobrovoljac, jedan od 1300 kaplara. Bio je poruΔnik u slavnom ΔaΔkom bataljonu, preΕ‘ao je golgotu povlaΔenja preko Albanije i na Krfu se angaΕΎovao kao urednik Srpskih novina i radio kao sluΕΎbenik DrΕΎavnog presbiroa.[2] Diplomata i novinar Dva mlada pesnika - S. Vinaver i Milutin BojiΔ Godine 1916, upuΔen je na informativno-diplomatske poslove u Francusku i Veliku Britaniju, a potom i u Petrograd, kao Δlan srpske diplomatske misije baΕ‘ u vreme revolucije. Po povratku iz Rusije odrΕΎao je jedno javno predavanje o Oktobarskoj revoluciji u Kasini na osnovu kojeg je publika stekla utisak da nije ΕΎalio sudbinu carske Rusije i da nije bio protivnik revolucionarnih previranja. Zbog toga su ga mnogi oznaΔili za leviΔara i ta etiketa mu je ostala u beogradskim krugovima do 1925. godine.[3] Po okonΔanju rata, kratko je zaposlen u Ministarstvu prosvete, a potom se nemirni i razbaruΕ‘eni duh posvetio novinarstvu i knjiΕΎevnosti kao pripadnik Ε‘arolike grupe mladih i novih modernistiΔkih srpskih knjiΕΎevnika (MiloΕ‘ Crnjanski, DragiΕ‘a VasiΔ, Rastko PetroviΔ, Ljubomir MiciΔ, Rade Drainac, Velibor GligoriΔ, Marko RistiΔ). ZvaniΔno je postao Δlan Jugoslovenskog novinarskog udruΕΎenja 20. novembra 1920. godine.[4] Radio je kao saradnik listova `Politika`, `Republika`, `Vreme` i drugih. Pisao je kao stalni kritiΔar za βVremeβ i radio kao specijalni dopisnik tog lista u Bugarskoj, NemaΔkoj, Austriji, Ε vajcarskoj i Sovjetskom Savezu. Jednom prilikom napisao je za Stevana HristiΔa βG. HristiΔ razmahan palicom kao kakav saobraΔajni pozornikβ i za to je osuΔen na tri dana zatvora i hiljadu dinara globe 1926. godine.[5] PoΔetkom 1927 godine bio je jedan od urednika lista `Vreme` i potpredsednik Beogradske sekcije Jugoslovenskog novinarskog udruΕΎenja.[6] Ninko PeriΔ, preuzevΕ‘i resor Ministarstva inostranih dela Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca krajem decembra 1926, zaposlio je Stanislava Vinavera kao dnevniΔara-dopisnika u Odeljenju za Ε‘tampu Ministarstva inostranih dela, poΔetkom januara 1927. godine. Na taj naΔin je ΕΎeleo da se oduΕΎi njegovim roditeljima, dr Avramu-Josifu i RuΕΎi Vinaver, koji su pokazali posebnu brigu da bi spasili ΕΎivot Ninku PeriΔu dok je bolovao od pegavog tifusa 1914. godine.[7] [8] Prvobitno je bilo planirano da ga postave za dopisnika Odeljenja za Ε‘tampu pri Poslanstvu u Berlinu, ali je privremeno zadrΕΎan na radu u Ministarstvu, a potom premeΕ‘ten za dopisnika Odeljenja za Ε‘tampu pri Poslanstvu u Bernu, februara 1927. godine. Jedan od prvih zadataka sa kojima se suoΔio u Ε vajcarskoj bila je dobro organizovana bugarska propaganda koju je predvodio VMRO u cilju borbe za prava bugarske manjine u Makedoniji i drugim krajevima Kraljevine SHS. Stanislav Vinaver je uloΕΎio veliku energiju i pokazao znatnu inicijativu u radu, dnevno piΕ‘uΔi raznim redakcijama i istaknutim pojedincima liΔna pisma u kojima je pobijao navode bugarske propagande.[9] I pored posveΔenosti struΔnim poslovima, ubrzo je doΕ‘ao u sukob sa Jovanom T. MarkoviΔem, bivΕ‘im pomoΔnikom ministra inostranih dela i tadaΕ‘njim poslanikom u Bernu, jer nije ΕΎeleo da potpiΕ‘e dvostruku dokumentaciju o zakupu zgrade za Poslanstvo kojim bi bio oΕ‘teΔen drΕΎavni budΕΎet.[10] Potom je poslat na rad pri Stalnoj delegaciji pri DruΕ‘tvu naroda u Ε½enevi, maja 1927. godine.[11] Konstantin FotiΔ, stalni delegat i njegov liΔni prijatelj,[12] [13] cenio je rad Stanislava Vinavera koji je odliΔno vladao francuskim, nemaΔkim i italijanskim jezikom, te je bio u moguΔnosti ne samo da prati pisanje Ε‘tampe veΔ i da direktno komunicira sa redakcijama i novinarima Ε‘vajcarskih listova. MeΔutim, upravo su njegovo znanje i umeΕ‘nost izazivali surevnjivost dopisnika Odeljenja za Ε‘tampu MID pri Stalnoj delegaciji u Ε½enevi Sretena JakiΔa. Pored toga, Jovan MarkoviΔ nije zaboravio njegovu raniju neposluΕ‘nost i posrednim putem je pokuΕ‘ao da mu oteΕΎa poloΕΎaj i rad u Ε vajcarskoj. MeΔutim, Konstantin FotiΔ je nastojao da ga zaΕ‘titi od svih intriga, visoko ceneΔi njegova znanja, umeΕ‘nost, posveΔenost poslu i inicijativu u radu. Posle zavoΔenja Ε estojanuarskog reΕΎima, proveo je dva meseca u Kraljevini SHS, u jesen 1929, jer je ΕΎeleo da se liΔno upozna sa novonastalom situacijom i obnovi svoje stare kontakte, kako bi mogao bolje da odgovori svojim duΕΎnostima zastupanja jugoslovenskih teza pred Ε‘vajcarskom javnoΕ‘Δu.[14] U to vreme je odluΔeno da Stanislav Vinaver bude premeΕ‘ten u NemaΔku. Postavljen je za ataΕ‘ea za kulturu pri Poslanstvu u Berlinu 29. oktobra. 1929. godine.[15] Sa novim Ε‘efom, poslanikom u Berlinu Ε½ivojinom BalugdΕΎiΔem imao je odliΔne odnose. On je pomagao dopisnicima Odeljenja za Ε‘tampu MID, a potom dopisnicima Centralnog presbiroa PredsedniΕ‘tva Ministarskog saveta, u njihovim propagandnim, informacionim i politiΔkim poslovima. MeΔutim, Stanislav Vinaver je ubrzo doΕ‘ao u sukob sa drugim dopisnikom u Berlinu Omerom KajmakoviΔem usled nepoΕ‘tovanja razgraniΔenja nadleΕΎnosti u poslu. Njihove rasprave su trajale od 1929. godine, a kulminirale su fiziΔkim obraΔunom 14. februara 1931. godine. Incident je okonΔan premeΕ‘tajem Omera KajmakoviΔa iz Berlina i dodeljivanjem svih poslova Stanislavu Vinaveru, kada je i zvaniΔno postavljen za ataΕ‘ea za Ε‘tampu (dopisnika Centralnog presbiroa). Na tom poloΕΎaju je ostao do 1934. godine, posvetivΕ‘i veliku paΕΎnju odbrani Jugoslavije od oΕ‘tre kritike nemaΔke Ε‘tampe u doba Vajmarske republike, a zatim promenama u politiΔkom ΕΎivotu NemaΔke po dolasku nacionalsocijalista na vlast.[16] [17] Ubrzo po premeΕ‘taju u Beograd, Stanislav Vinaver je postavljen za Ε‘efa PublicistiΔkog odseka Centralnog presbiroa. Ovaj posao je obavljao do 1934. do 1938. godine.[18] Po povratku u Jugoslaviju, bio je i jedan od osnivaΔa `OΕ‘iΕ‘anog jeΕΎa`, decembra 1934. godine.[19] PoΕ‘to je njegov zaΕ‘titnik Kosta LukoviΔ bio u nemilosti posle Marsejskog atentata i Stanislav Vinaver se naΕ‘ao na udaru Ε‘efa Centralnog presbiroa Teofila ΔuroviΔa, koji je ΕΎeleo da ga otpusti iz drΕΎavne sluΕΎbe. Ipak, pad vlade Bogoljuba D. JevtiΔa i formiranje vlade Milana StojadinoviΔa su mu poboljΕ‘ali pozicije.[20] Sa novim predsednikom vlade i ministrom inostranih poslova, Vinaver je uspostavio prisne odnose, i Δak mu pisao neke od njegovih govora.[21] Upravo zbog bliskih odnosa sa StojadinoviΔem, Stanislav Vinaver je penzionisan u vreme vlade DragiΕ‘e CvetkoviΔa.[22] Ekspresionista Pesnik i esejista Vinaver, javlja se kao utemeljivaΔ ekspresionistiΔkog pokreta (napisao je βManifest ekspresionistiΔke Ε‘koleβ), najoΕ‘trije se zalaΕΎuΔi za raskid s tradicionalnim umetniΔkim izrazom i osporavajuΔi dotadaΕ‘nje βpatriotske i deseteraΔke kanoneβ koje su bili postavili dotad neprikosnoveni knjiΕΎevni kritiΔari Jovan SkerliΔ i Bogdan PopoviΔ. Drugi svetski rat Tokom Aprilskog rata zarobljen je kao rezervni kapetan I klase i ostatak Drugog svetskog rata je proveo u zarobljeniΕ‘tvu u nemaΔkom logoru Osnabrik.[23] OsnivaΔ Moderne i lucidni prevodilac Vinaver je joΕ‘ daleke 1911. u Parizu napisao βMjeΔuβ kojom je zapoΔeo prevazilaΕΎenje srpske moderne. Parodijske pesme poput βEvdoksijeβ subverzivnog su karaktera i suΕ‘tinski su poΔetak srpske avangarde. Evropska i srpska avangarda otuda su savremene u predratnom smislu. Vinaver je prvi preveo HaΕ‘ekovog βDobrog vojnika Ε vejkaβ, Rableovog βGargantuu i Pantagruelaβ, Kerolovu βAlisu u zemlji Δudaβ, Tvenove βDoΕΎivljaje Toma Sojeraβ imajuΔi prilike da se sretne sa elementima parodije u knjiΕΎevnosti. Posleratna aktivnost Vinaverov grob na beogradskom Novom groblju Poslednje godine (1945 β 1955) proveo je u Beogradu radeΔi kao profesionalni knjiΕΎevnik, satiriΔar i prevodilac sa francuskog, engleskog, ruskog, ΔeΕ‘kog, poljskog i nemaΔkog jezika. Njegovi specifiΔni prevodi, u kojima je zarad prenoΕ‘enja najdubljeg smisla i tumaΔenja prevoΔenog teksta vidljivo odstupao od originala, ponekad su Δak nailazili na odbijanje izdavaΔa, ali su i danas ostali nenadmaΕ‘ni, skoro kao posebna knjiΕΎevna dela. Na polju satire Vinaverove parodije odlikuju se beskrajno duhovitim obrtima, sveΕΎinom izraza i prefinjenim oseΔajem za grotesku, Ε‘to je posebno doΕ‘lo do izraΕΎaja u βPantologijama novije srpske pelengirikeβ (1920, 1922. i 1938), koje su zapravo parodijski pandan βAntologiji novije srpske lirikeβ Bogdana PopoviΔa. MeΔu brojnim Vinaverovim radovima, najpoznatija su: βPriΔe koje su izgubile ravnoteΕΎuβ (1913), βMisliβ (1913), βVaroΕ‘ zlih volΕ‘ebnikaβ (1920), βGromobran svemiraβ (1921), βΔuvari svetaβ (1926), βIkarov letβ (1937), βRatni drugoviβ (1939), βEvropska noΔβ (1952), βJezik naΕ‘ nasuΕ‘niβ (1952) i kao kruna njegovog razmiΕ‘ljanja o srpskom jeziku βZanosi i prkosi Laze KostiΔaβ (1963). U ovoj poslednjoj knjizi, za koju je Vinaver vodio veliku bitku i za ΕΎivota nije mogao da naΔe izdavaΔa, autor je polemiΔkim majstorstvom do vrhunca doveo svoje kritike srpskog kulturnog mediokritetstva i mitomanstva. Iako je pokazao da se moΕΎe biti moderan u kontekstu nacionalne kulture, on je i posle toga joΕ‘ pola veka ostao neshvaΔen, potiskivan i preΔutkivan, pa su βZanosiβ ponovo Ε‘tampani tek 2006. godine. U knjizi na skoro 600 strana eseja o velikom pesniku, Vinaver je uspeo da oslika kompletno duhovno i umetniΔko nasleΔe srpske knjiΕΎevnosti, kulture, mitologije, drΕΎavnosti i da napiΕ‘e ne samo monografiju o Lazi KostiΔu, veΔ i autopoetiΔko delo, koje spaja intelektualno-umetniΔku radoznalost, enciklopedijsku obaveΕ‘tenost i autentiΔni duh. βZanosi i prkosiβ sadrΕΎe, naime, kompletnu KostiΔevu biografiju i njegova dela, istorijski kontekst u kome su nastajala i beleΕ‘ke o njegovim savremenicima, ali je Vinaver pisao i o muzici, problemima stiha, posebno deseterca, troheja i heksametra, o jeziΔkim moguΔnostima, melodiji jezika i o modernoj poeziji uopΕ‘te. Umro je u NiΕ‘koj Banji, 1. avgusta 1955. godine. Njegovoj sahrani na Novom groblju u Beogradu su prisustvovali Veljko PetroviΔ, Ivo AndriΔ, Milan BogdanoviΔ i dr. Imao je dva sina Vuka, roΔenog u Bernu 1927, i Konstantina, roΔenog u Berlinu 1930. godine. Stariji sin, po profesiji istoriΔar, bio je poput svog oca poznat kao poliglota. MlaΔi sin, pijanista, muzikolog i operski dramaturg, je dobio ime po dobrom prijatelju njegovog oca Konstantinu FotiΔu.[24] Bibliografija MjeΔa - Beograd 1911, PriΔe koje su izgubile ravnoteΕΎu - Beograd 1913, VaroΕ‘ zlih volΕ‘ebnika - Beograd 19120, Pantologija novije srpske pelengirike - Beograd 1920. Gromobran svemira - Beograd 1921, Nova pantologija pelengirike - Beograd 1922, Δuvari sveta - Beograd 1926, GoΔ gori, jedna jugoslovenska simfonija - Beograd 1927, Ε abac i njegove tradicije - Beograd 1935, Δardak ni na nebu ni na zemlji - Beograd 1938, MomΔilo NastasijeviΔ - Beograd 1938, Najnovija pantologija srpske i jugoslovenske pelengirike - Beograd 1938, Ε½ivi okviri - Beograd 1938, Ratni drugovi - Beograd 1939, Godine poniΕΎenja i borbe, ΕΎivot u nemaΔkim βoflazimaβ - Beograd 1945, Evropska noΔ - Beograd 1952, Jezik naΕ‘ nasuΕ‘ni - Novi Sad 1952, Nadgramatika - Beograd 1963, Zanosi i prkosi Laze KostiΔa - Novi Sad 1963 Zanimljivosti Rebeka Vest je u svom putopisu Crno jagnje i sivi soko duhovito opisala svoje sukobe sa ΕΎenom Stanislava Vinavera. Stanislav i njegova ΕΎena su im bili pratioci na mnogim putovanjima po Jugoslaviji, ali je konstantna netrpeljivost dovela do toga da nastave put bez njih. U putopisu gospodin i gospoΔa Vinaver nisu navedeni pod svojim pravim imenima, a gospoΔa Vinaver je prikazana kao nacista, rasista, nemaΔki nacionalista... U Ε apcu postoji trg posveΔen njemu.[25] gromoban svemira 1. izdanje prva izdanja avangarda srpska knjiΕΎevnost
GOSPOΔA SA KAMELIJAMA - Aleksandar Dima sin -1883 (La dame aux camelias) PREVEO SA fRANCUSKOG MARKO CAR NAKLADA KNJIΕ½ARE DRAGUTINA PRETNERA u DUBROVNIKU 1883 βJedan od najveΔih ljubavnih romana na svetu.β Henri DΕΎejms Pisac je doΕ‘ao na ideju da piΕ‘e o nesreΔnoj junakinji na osnovu sopstvenog iskustva sa jednom pariskom kurtizanom i roman je odmah doΕΎiveo ogroman uspeh kako u Francuskoj, tako i u svetu. Mladi provincijalac iz dobrostojeΔe ali konzervativne porodice Arman Dival zaljubljuje se u prelepu i preskupu parisku kurtizanu Margerit Gotje, koja je obolela od tuberkuloze i koja noΕ‘enjem belih i crvenih kamelija signalizira svojim oboΕΎavaocima da li je na raspolaganju ili ne. KreΔuΔi se u visokim aristokratskim krugovima i poΕ‘to se i sama zaljubi u Armana, odluΔi da odbaci prethodni ΕΎivot i prihvati njegovu braΔnu ponudu, ali Δe se izmeΔu njih ispreΔiti nepremostive socijalne prepreke, intrige i okolnosti koje Δe uticati na tragiΔan kraj ove ljubavne priΔe. Ubrzo postavljen i na scenu, roman je samo do kraja XIX veka bio preveden na dvadesetak jezika. Osim toga, inspirisao je Ε opena da komponuje muziku za istoimeni balet a Verdija za operu Travijata, prema romanu su snimljeni mjuzikl nagraΔen Oskarom Mulen ruΕΎ i viΕ‘e filmskih adaptacija, dok su glavnu junakinju igrale velike pozoriΕ‘ne i filmske dive kao Sara Bernar, Greta Garbo, Izabel Iper i mnoge druge. βAleksandar Dima Sin je moje najveΔe remek delo.β Aleksandar Dima Otac Vrsta graΔe knjiga Autor VezaDumas, Alexandre, ml. Naslov VezaGospoΔa sa kamelijama / Alexandre Dumas sin ; prev. s fre. Marko Jov. Car. Impresum U Dubrovniku : D. Pretner, 1883. Materijalni opis XI, 234 str. ; 20 cm. Napomena Izv. stv. nasl.: La dame aux camelias Jezik/Pismo Δir. Ostali autori VezaCar, Marko, knjiΕΎevnik L. 1. POL. BELA 2. 234 STR
Ivan MaΕΎuraniΔ ekstra retko inostrano izdanje ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ² Π‘ΠΌΡΡ Π‘ΠΌΠ°ΠΈΠ»-ΠΠ³Π΅ Π§Π΅Π½Π³ΠΈΡΠΈΡΠ° / ΠΠ²Π°Π½ ΠΠ°ΠΆΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ; ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΡΠ±ΠΎ ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΡΡΡΠ° Π³ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° 1918 ΠΠ·Π΄Π°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΠ° ΠΠ΅Π½Π΅Π²Π° : ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ° ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, 1918 Π€ΠΈΠ·ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΎΠΏΠΈΡ 58, II ΡΡΡ., [1] Π»ΠΈΡΡ ΡΠ° ΡΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π°ΡΡΠΎΡΠ° ; 23 cm Ivan MaΕΎuraniΔ (Novi Vinodolski, 11. avgust 1814. β Zagreb, 4. avgust 1890.) je bio hrvatski pesnik, lingvista i politiΔar. Obavljao je duΕΎnost bana Hrvatske i Slavonije od 1873. do 1880. godine. Biografija[uredi] Ivan MaΕΎuraniΔ je najznaΔajnija kreativna liΔnost Hrvatskog narodnog preporoda (pesnik, lingvista, hrvatski ban). PotiΔe iz imuΔne graΔansko-teΕΎaΔke, poljoprivredno-vinogradarske familije u Novom Vinodolskom. Potomci Ivanovi su ugledni, obrazovani pojedinci, a najpoznatija je njegova unuka Ivana BrliΔ-MaΕΎuraniΔ hrvatska knjiΕΎevnica.[1] Rodio se u hrvatskom primorju, u `Novom`. Gimnaziju je zavrΕ‘io u Rijeci, gde je dobro nauΔio maΔarski jezik. SluΕ‘ao je u MaΔarskoj filozofiju, pa se 1836. godine vratio u Hrvatsku. OkonΔao je pravne nauke u Zagrebu, i kasnije stekao doktorat. Otvorio je advokatsku kancelariju u Gornjem Karlovcu i ukljuΔio se u javni ΕΎivot. U Zagrebu je 1835. godine priΕ‘ao Gajevom narodnom pokretu. Bio je jedan od njegovih najvatrenijih pristalica. U Gajevoj `Danici`[2] je iste godine objavio svoj prvenac, `Odu` Ljudevitu Gaju. Radio je tokom 1841. godine na `NemaΔko-ilirskom rjeΔniku`. Pisao je politiΔke Δlanke u novinama: `Narodne novine` i `Slovenski jug`. Revolucionarne 1848. godine postao je Δlan Hrvatsko-slovenske deputacije koja je trebalo da ide u BeΔ da radi na ureΔenju austrijske drΕΎave. IzmeΔu 1850-1860. godine bio je glavni odvetnik za Hrvatsku i Slavoniju i potom i drΕΎavni savetnik. Kada je grof Ivan postao drΕΎavni pouzdanik, radio je od 1861. godine na poravnanju Hrvata i MaΔara. Tada je on zastupnik Izbornog sreza Vinodolskog. Imenovan je prvog hrvatskog kancelara[3], a poΕ‘to je poravnanje obavljeno ukinuta je Dvorka kancelarija. Od tada se okrenuo sasvim politici, i postao predsednik Zemaljskog sabora u Zagrebu. Imenovan je septembra 1873. godine za hrvatskog bana[4], i na tom poloΕΎaju proveo do 1880. godine. Bilo je to njegovo vladanje (`bana puΔanina`[5]) na veliku Ε‘tetu Srba i pravoslavlja u Hrvatskoj i Slavoniji. Kao reΕΎimski Δovek uz pomoΔ represivnog drΕΎavnog aparata je ΕΎestoko progonio srpsku Δirilicu, srpsko ime i srpsku zastavu,[6], pretvorivΕ‘i se od narodnjaka, u bezduΕ‘nog Ε‘ovinistu. Nije dozvoljavao da se u hrvatskom saboru pominje niΕ‘ta srpsko, a onoga ko bi to prekrΕ‘io nazivao je `izdajicom`.[7] U βDaniciβ je, od samog poΔetka, bio jedan od najzapaΕΎenijih i najizrazitijih pesnika, a kao Δovek neobiΔno uman, temeljnog obrazovanja i prostranih vidika, preporodni pokret shvatio je dublje od mnogih, u punom totalitetu kulturno-politiΔkih intencija i nijansi. I MaΕΎuraniΔ se ozbiljno spremao za svoje veliko delo. Od prvih stihova (Vinodolski dolΔe, da si zdravo!) koje piΕ‘e 16-godiΕ‘nji Δak rijeΔke gimnazije kao pozdrav svome zaviΔaju, do dopune GunduliΔeva βOsmanaβ (1844), dug je i strm put; ali u trenutku kad se latio toga posla, on je taj put veΔ svladao: i razjaΕ‘njenje metriΔkih problema vezanih za hrvatski jeziΔni izraz, i vergilijanski ep s iskustvom koje iz njega proizlazi, a tiΔe se odnosa istorije i poezije. Kao lingvista, ostvario je prvi moderan hrvatski reΔnik: zajedno s Josipom UΕΎareviΔem, sastavio je delo od 40.000 reΔi u kom je, osim apsorpcije starijeg nazivlja iz reΔnika Mikalje i Stullija, skovao hrvatsko pojmovlje za mnoga podruΔja gradske civilizacije i time utro put Bogoslavu Ε uleku. Njegov pesniΔki ugled bio je u to doba veΔ tako nepreporan, da ga je tek osnovana Matica ilirska izabrala da za njeno prvo, inauguralno izdanje dopiΕ‘e XIV. i XV. pevanje GunduliΔeva velikog epa. Tri pesnika probala su se u tom poslu pre njega: Pjerko SorkoΔeviΔ, Marin ZlatariΔ i jedan koji se nije potpisao; posle njega niko viΕ‘e nije ni pokuΕ‘avao nadmaΕ‘iti Ivana MaΕΎuraniΔa: toliko se njegova dopuna stopila s celinom GunduliΔevog dela. Uspeh je i u javnosti bio toliki da ga je, karlovaΔkog advokata, Ε‘urjak Dimitrija Demetera, brat njegove supruge Aleksandre, nagovorio da za almanah βIskraβ napiΕ‘e neΕ‘to novo. To novo bio je spev βSmrt Smail-age ΔengiΔaβ (1846), koji nije samo ispunio sve nade nego i nadmaΕ‘io sva oΔekivanja. KaΔiΔ i GunduliΔ: to su temelji na kojima je podignuta zgrada MaΕΎuraniΔeva epa. Ako je poΕ‘ao od KaΔiΔa, tek preko GunduliΔa dosegao je vlastiti izraz. U svome danas veΔ klasiΔnom delu, jednom od najblistavijih, najmoΔnijih umetnina hrvatske reΔi, opevao je stvarni dogaΔaj, ali ga je on, ne drΕΎeΔi se svih istorijskih Δinjenica (esencijalno, radi se o moralno dvojnom provincijalnom dogaΔaju-ubistvu lokalnoga tiranina na pretvorno-muΔki naΔin), pesniΔki toliko preradio, i produbio, da se u njemu jedan pojedinaΔni sluΔaj uzdiΕΎe do opΕ‘te, univerzalne ideje, misli-vodilje celog naΕ‘eg preporodnog pokreta: ideje slobode i pravde. Nakon objavljivanja epa, nije zatim niΕ‘ta uradio za sledeΔe 34 godine (1880). U antologiji hrvatskog pesniΕ‘tva iz 1892. godine izaΕ‘la je njegova oda `Grofu Janku DraΕ‘koviΔu`.[8] Grof Ivan MaΕΎuraniΔ je umro 1890. godine u Zagrebu.[9]
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Izdanje: 1926/27 god - Knjiga I, 1889 - 1897 - Knjiga I, 1868 - 1878 - Knjiga II, 1878 - 1889 Aleksandar I ObrenoviΔ (Beograd, 2/14. avgust 1876 β Beograd, 29. maj/11. jun 1903) je bio kralj Srbije (1889β1903), poslednji iz dinastije ObrenoviΔ, koji je, zajedno sa svojom suprugom kraljicom Dragom ObrenoviΔ, ubijen u Majskom prevratu 1903. Kralj Aleksandar je bio sin kralja Milana i kraljice Natalije ObrenoviΔ.[3] Nakon abdikacije svog oca Milana ObrenoviΔa 1889, trebalo je da Srbijom vlada NamesniΕ‘tvo do Aleksandrovog punoletstva. 1893. se proglasio punoletnim, ukinuo NamesniΕ‘tvo i preuzeo svu vlast u svoje ruke. Ovaj potez ga je naΔinio popularnim. Druga odluka, koja je duboko ozlojedila mnoge ljude, je bilo ukidanje slobodoumnog ustava iz 1888. i vraΔanje apsolutistiΔkog ustava iz 1869. Za vreme Aleksandrove vladavine, Srbija je bila u haosu.[4] 1897. godine je doveo svog oca Milana u Srbiju. Milan nije ostao samo kao kraljev otac, veΔ je dobio titulu vrhovnog zapovednika vojske. Rusija je bila naroΔito nepoverljiva zbog ove odluke, poΕ‘to je Milan bio poznati austrofil. Deset puta je menjao vladu, tri puta je menjao ustav, a jednom je nakratko uveo neustavno stanje. Nezadovoljstva je bilo i Ε‘to se oΕΎenio udovicom Dragom MaΕ‘in. Nikada nije bio omiljen meΔu Srbima. Smatran je za slabog vladara i muΕ‘karca jer je supruginu familiju postavio na vaΕΎne drΕΎavne pozicije.[5] Nezadovoljstvo Aleksandrovom vladavinom je vrhunac imalo u maju 1903. kada je grupa zaverenika predvoΔena Dragutinom DimitrijeviΔem Apisom ubila kraljevski par i bacila kroz prozor u dvoriΕ‘te. Nakon smrti kralja Aleksandra, na tron Srbije je doΕ‘la dinastija KaraΔorΔeviΔ. Sticajem okolnosti je na njegovog daljeg roΔaka kneza Mihaila takoΔe izvrΕ‘en atentat 10. juna (29. maja) 1868, odnosno taΔno 35 godina ranije. Bio je prvi srpski kralj koji se rodio u Beogradu.[b] Za vreme njegove vladavine je Nikola Tesla prvi i jedini put posetio Srbiju i Beograd 1. juna (17. maja) 1892. godine,[6] a Aleksandar ga je i liΔno doΔekao sutradan sa ministrom prosvete Androm MitroviΔem.[7] Za vreme njegove vladavine su otvorene i prve elektrane u Srbiji. Prva javna elektrana u Srbiji, Termoelektrana na DorΔolu, poΔela je sa radom 5. oktobra (23. septembra) 1893. godine. Prva hidroelektrana, Mala hidroelektrana na reci Gradac kod Valjeva, otvorena je 9. maja 1900. godine, Δime je Valjevo postalo prvi grad sa elektriΔnom energijom u Srbiji. TakoΔe je i u UΕΎicu 2. avgusta 1900. otvorena prva hidroelektrana sagraΔena po Teslinim principima β Mala hidroelektrana Pod gradom.[8] Prvi je srpski vladar koji se susreo sa knezom Nikolom u Srbiji, na Vidovdan 1896. godine, a bio je miropomazan za kralja, i uΔestvovao je u proslavi 500. godiΕ‘njice boja na Kosovu u KruΕ‘evcu 27. (14) juna 1889. godine.[9] Sa kraljicom Viktorijom Hanoverskom je ugovorio sporazum o meΔusobnom izruΔenju kriminalaca Srbije i Velike Britanije, koji je naΔinjen je 6. decembra (23. novembra) 1900. godine u dva primerka u Beogradu. Sporazum je sa srpske strane potpisao tadaΕ‘nji predsednik Vlade i ministar spoljnih poslova Aleksa JovanoviΔ, a sa britanske ambasador Ujedinjenog Kraljevstva u Srbiji DΕΎordΕΎ Fransis Bonham.[10] ZvaniΔno je objavljen 25. (13) februara 1901. godine u sluΕΎbenim Srpskim novinama. Slobodan JovanoviΔ (Novi Sad, Austrougarska, 21. novembar/3. decembar 1869 β London, Ujedinjeno Kraljevstvo, 12. decembar 1958) bio je srpski pravnik, istoriΔar, knjiΕΎevnik i politiΔar[1], potpredsednik Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije (27. mart 1941 β 11. januar 1942), predsednik Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije (11. januar 1942 β 26. jun 1943) u Londonu, profesor Beogradskog univerziteta (1897β1940), predsednik Srpske kraljevske akademije, rektor Beogradskog univerziteta, profesor javnog prava i dekan Pravnog fakulteta u Beogradu. Tokom oba balkanska rata 1912. i 1913. godine bio je Ε‘ef Presbiroa pri Vrhovnoj komandi Srpske vojske. U ratnom presbirou je radio i od poΔetka Prvog svetskog rata do 1917. kada mu je dodeljen rad u Ministarstvu inostranih dela. Ekspert na Konferenciji mira u Parizu 1919, teoretiΔar koji je izmeΔu 1932. i 1936. objavio sabrana dela u sedamnaest tomova, predsednik Srpskog kulturnog kluba (1937β1941). Posle Drugog svetskog rata, JovanoviΔeve knjige nisu Ε‘tampane u Jugoslaviji do 1990. godine. Preminuo je u Londonu, u devedesetoj godini, kao apatrid. JovanoviΔ je zvaniΔno rehabilitovan 2007. godine.[2] Biografija Ε½eneva, 1890. Slobodan JovanoviΔ tokom studija. RoΔen je 3. decembra 1869. u Novom Sadu, od oca Vladimira JovanoviΔa i majke Jelene, stanovali su u kuΔi u MiletiΔevoj ulici broj 3. Vladimir JovanoviΔ (1833β1922) je kao vodeΔi srpski liberal ΕΎiveo u Novom Sadu kao politiΔki izgnanik iz Srbije. Dao je ime svom sinu prvencu Slobodan, a Δerki Pravda. Po mnogima je Slobodan JovanoviΔ prvi meΔu Srbima nosio ovo ime.[3] Od sredine 1872. njegova porodica ΕΎivi u Beogradu. 1879. polazi u Prvu beogradsku gimnaziju, tada sedmorazrednu i smeΕ‘tenu u levom krilu Kapetan-MiΕ‘inog zdanja. Godine 1886. zavrΕ‘io je Prvu muΕ‘ku gimnaziju u Beogradu. Posle boravka u Minhenu (1886/87.) i Cirihu od 1. aprila 1890. studirao je prava u Ε½enevi, Ε vajcarska, kao drΕΎavni stipendista Kraljevine Srbije. Potom je studije nastavio 1891. godine na Slobodnoj Ε‘koli politiΔkih nauka u Parizu. Naredne godine, 1892, vraΔa se u Srbiju gde dobija prvu drΕΎavnu sluΕΎbu, u sudu, a potom u Ministarstvu inostranih dela u Beogradu. Slobodan JovanoviΔ je 1893. upuΔen za ataΕ‘ea u srpsko poslanstvo u Carigradu, Osmansko carstvo, gde ostaje do 1894. Na ovom poloΕΎaju radio je na poboljΕ‘anju poloΕΎaja Srba u Turskoj. U MIP-u je u Prosvetnom odeljenju koje se bavilo srpskom propagandom (Ε‘kolskim i crkvenim pitanjima) u Makedoniji. Slobodan JovanoviΔ objavljuje 1895. godine studiju βO druΕ‘tvenom ugovoruβ, kritiku Rusoove teorije druΕ‘tvenog ugovora. Nalazi se u grupi okupljenoj oko 1894. konzervativnog (u smislu Dizraelijevog konzervativnog parlamentarizma) lista βRedβ, koja je naredne godine (1895) nastavila da saraΔuje u βSrpskom pregleduβ Ljubomira NediΔa, profesora filozofije na Velikoj Ε‘koli. Objavljuje svoje radove u brojnim Δasopisima, ukljuΔujuΔi i 1896. u mostarsku βZoruβ. Slobodan JovanoviΔ u Beogradu, 1896. Godine 1897. je izabran za vanrednog profesora na Pravnom fakultetu Velike Ε‘kole u Beogradu. Iste godine objavljuje svoje pristupno predavanje βO suverenostiβ. Godine 1899. objavljuje delo pod nazivom βO dvodomnom sistemuβ u kojem se zalaΕΎe za dvodomni sistem kao neodvojivi deo parlamentarnog sistema prisutan u svim zemljama u kojima je uveden parlamentarizam osim u pojedinim zemljama Latinske Amerike i Balkana. U ovom delu kao glavni primer uzima Englesku, drΕΎavu u kojoj je nastao savremen parlamentarizam. Iste godine objavljuje raspravu βJovan HadΕΎiΔ, srpski zakonopisacβ u izdanju Matice srpske. Godine 1900. na Pravnom fakultetu je izabran za redovnog profesora. Slobodan JovanoviΔ bio je nastavnik Pravnog fakulteta u Beogradu pune 43 godine, sve do svoga penzionisanja 1940. godine. Profesor JovanoviΔ je bio jedan od osnivaΔa βSrpskog knjiΕΎevnog glasnikaβ 1901. godine. U ovom knjiΕΎevnom Δasopisu nalazio se u ureΔivaΔkom odboru i vaΕΎio je za jednog od najredovnijih saradnika. Slobodan naredni istraΕΎivaΔki rad objavljuje 1902. pod nazivom βEngleski parlamentarizamβ. Slobodan JovanoviΔ u druΕ‘tvu pisaca oko 1905. (Sede: Svetozar ΔoroviΔ, Simo Matavulj, Aleksa Ε antiΔ i Janko VeselinoviΔ. Drugi red: Slobodan JovanoviΔ (levo) i Milorad MitroviΔ (desno). Stoje: Mile PavloviΔ Krpa, Atanasije Ε ola, Radoje DomanoviΔ, Svetolik JakΕ‘iΔ, Ljubo Oborina, Risto OdaviΔ i Jovan SkerliΔ.) Profesor JovanoviΔ je 4. februara 1905. godine izabran za dopisnog Δlana Srpske kraljevske akademije. Godine 1908. je izabran za redovnog Δlana Srpske kraljevske akademije. Profesor JovanoviΔ je objavio veliku sintetiΔku studiju pod nazivom βNaΕ‘e ustavno pitanje u XIX vekuβ 1905. godine, a potom je drugi put Ε‘tampao 1908. i treΔi 1932. Godine 1907. izdao je knjigu βUstavno pravoβ, koju Δe ponovo Ε‘tampati 1924. Godine 1908. objavio je studiju pod nazivom βUtemeljenje graΔanskog zakonodavstva i ustavnosti u Srbijiβ, koje Δe kasnije proΕ‘iriti i objaviti 1931, i 1932. godine. Profesor JovanoviΔ objavljivanjem knjige 1912. godine βUstavobranitelji i njihova vladaβ zapoΔinje rad na velikom projektu pisanjem βIstorije Srbije 1838β1903β koje Δe trajati pune dve decenije i predstavljaΔe srediΕ‘nje mesto u sveukupnom njegovom delu. Ε ef Presbiroa pri Vrhovnoj komandi Slobodan JovanoviΔ u presbirou Vrhovne komande, sa ArΔibaldom Rajsom 1915. g Tokom Prvog i Drugog balkanskog rata Slobodan je bio Ε‘ef Presbiroa pri Vrhovnoj komandi[traΕΎi se izvor] Srpske vojske. Posle pobede Srpske vojske u Kumanovskoj bici prelazi sa Presbiroom i Vrhovnom komandom u Skoplje, gde boravi nekoliko meseci. Posle Drugog balkanskog rata, 1913. godine izabran je za rektora Beogradskog univerziteta. MeΔutim, 1914. godine izbija Prvi svetski rat a Slobodan je ponovo upuΔen na sluΕΎbu u Presbiro[traΕΎi se izvor]pri Vrhovnoj komandi Srpske vojske. U jesen 1915. austrougarske i nemaΔke oruΕΎane snage preduzele su veliku ofanzivu na Srbiju, istovremeno i bugarske snage prekidaju saobraΔajnu komunikaciju dolinom JuΕΎne Morave i Vardara. Srpska vojska sa izbeglim narodom nalazila se u bezizlaznoj situaciji na Kosovu i Metohiji. Tada Vrhovna komanda odluΔuje da se krene u povlaΔenje preko Albanije i Crne Gore na jadransku obalu u susret savezniΔkim snagama. Posle albanske golgote profesor JovanoviΔ se naΕ‘ao na ostrvu Krf, gde su bile smeΕ‘tene srpska vojska, izbeglice, narodna skupΕ‘tina, vlada i druge ustanove. Profesor JovanoviΔ je pored obaveza u Presbirou nalazio vremena i za knjiΕΎevni rad, koji mu je predstavljao duhovni mir u vremenu teΕ‘kom po srpski narod. Na Krfu je 1917. napisao biografske oglede o Stojanu NovakoviΔu i Ljubomiru NediΔu. Posle Prvog svetskog rata profesor JovanoviΔ se nalazio meΔu pravnim ekspertima pri jugoslovenskoj delegaciji na mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine. MeΔuratni period Slobodan JovanoviΔ zajedno s Bogdanom PopoviΔem obnavlja izlaΕΎenje βSrpskog knjiΕΎevnog glasnikaβ. Profesor JovanoviΔ je 1920. godine izdao Δuvenu knjigu βVoΔi Francuske revolucijeβ, sastavljenu od portreta Miraboa, Dimurjea, Dantona i Robespjera. Drugi put je ova knjiga Ε‘tampana u okviru JovanoviΔevih Sabranih dela 1932. kod izdavaΔa Gece Kona. U okviru rada o nacionalnom pravu i istoriji profesor JovanoviΔ 1923. Ε‘tampa drugu knjigu pod nazivom βDruga vlada MiloΕ‘a i Mihaila ObrenoviΔa. TakoΔe, 1926. je objavio knjigu βVlada Milana ObrenoviΔa (I-II)β koju je doΕ‘tampao 1927. A 1929. godine izdaje knjigu pod nazivom βVlada Aleksandra ObrenoviΔaβ (I-II). Profesor JovanoviΔ je 1927. godine izabran za dopisnog Δlana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. IzmeΔu 1928. i 1930. godine nalazio se na mestu predsednika Srpske kraljevske akademije. Izdavanje Sabranih dela profesora JovanoviΔa je poΔelo kod Gece Kona 1932. godine. Profesor JovanoviΔ je objavio knjigu 1934. pod nazivom βO drΕΎaviβ, koju Δine teorijske formulacije sastavljene od elemenata, funkcija i ustanova savremene ljudske zajednice. Ovu knjigu je proΕ‘irio studijom βPoratna drΕΎavaβ 1936, kojom obraΔuje Italiju, Englesku, Francusku, Rusiju i NemaΔku i u njoj tipoloΕ‘ki klasifikuje odnos izmeΔu pravne drΕΎave i drΕΎave faΕ‘izma i komunizma, odnosno nastanak novih drΕΎava masa kao novog oblika totalitarizma. Slobodan JovanoviΔ je bio osnivaΔ i prvi predsednik Srpskog kulturnog kluba u periodu od 1937. do 1941. Slobodan je 1938. godine objavio monografiju βO Gledstonuβ, voΔi engleskih liberala u parlamentu i na Δelu britanske vlade; prateΔi njegovo politiΔko angaΕΎovanje, profesor JovanoviΔ je u stvari pratio put reformisanja[4] Britanske imperije. U broju od 4. decembra 1939. βPolitikaβ je preko Δitave strane 9. i dva stupca strane 10. objavila pet Δlanaka posveΔenih Slobodanu JovanoviΔu pod zajedniΔkim naslovom βSedamdeset godina ΕΎivota g. Slobodana JovanoviΔaβ. Godine 1939. objavio je veliko delo βPrimeri iz politiΔke sociologijeβ - Engleska, Francuska, NemaΔka 1815 β 1914. Iste godine objavio je studiju βO ameriΔkom federalizmuβ. Jula 1940. Slobodan odlazi u penziju sa mesta redovnog profesora, odlikovan je Ordenom Jugoslovenske krune prvog reda.[5] JovanoviΔ je bio protivnik sporazuma CvetkoviΔ-MaΔek, kojim je obrazovana Banovina Hrvatska. Zalagao se za federaciju sa jakom centralnom vlaΕ‘Δu u vidu jugoslovenskog parlamenta, biranog opΕ‘tim pravom glasa, koji bi se brinuo za zajedniΔke poslove.[6] Drugi svetski rat Slobodan JovanoviΔ levo od kralja Petra II KaraΔorΔeviΔa (Sednica vlade u Londonu 1942) Posle vojnog puΔa 27. marta 1941. godine prihvatio je duΕΎnost potpredsednika vlade u puΔistiΔkoj vladi generala DuΕ‘ana SimoviΔa. IzbegliΕ‘tvo je poΔelo u Jerusalimu, a nastavljeno u Londonu (od jula 1941). Do SimoviΔeve smene doΕ‘lo je poΔetkom januara 1942. kada su svi ministri SimoviΔeve vlade u Londonu predali su kolektivnu ostavku, izjavljujuΔi da general SimoviΔ nije sposoban za rukovoΔenje. Nakon toga je kralj Petar II je imenovao JovanoviΔa za predsednika vlade. JovanoviΔ je preuzeo duΕΎnost 11. januara 1942. Iako je po svojoj inteligenciji i obrazovanju bio vodeΔi Δlan emigracije, JovanoviΔ nije imao nikakvog iskustva u praktiΔnoj politici, a s obzirom na svoju starost nije se oΔekivalo da od prilagodi svoje stavove novim okolnostima ili da postane energiΔan voΔa.[7] Srpski politiΔari u emigraciji priznavali su Slobodana JovanoviΔa za neosporan autoritet.[8], ali nije bio dorastao velikim politiΔkim iskuΕ‘enjima.[9] SediΕ‘te Jugoslovenske vlade u Londonu nalazilo se u velikoj zgradi na NajtsbridΕΎu, gde je bio smeΕ‘ten kabinet Slobodana JovanoviΔa. U JovanoviΔevoj vladi su bile pristupljene sve politiΔke stranke koje su bile i u SimoviΔevoj vladi.[10] MeΔutim, JovanoviΔeva vlada je uvela dve novine u odnosu na SimoviΔevu vladu. Prvo je bilo imenovanje ΔetniΔkog voΔe Dragoljuba MihailoviΔa za ministra vojske, vazduhoplovstva i mornarice. Do kraja JovanoviΔevog boravka na mestu predsednika izbegliΔke vlade MihailoviΔ Δe biti prvo unapreΔen u divizijskog, pa u armijskog generala i naΔelnika Vrhovne komande. Imenovanje za ministra i unapreΔivanja su trebalo da ojaΔaju MihailoviΔevu poziciju u Jugoslaviji i ubrza savezniΔku pomoΔ.[11][12] Druga novina je bilo obrazovanje Vojnog kabineta predsednika vlade na Δije Δelo je postavljen major Ε½ivan KneΕΎeviΔ. Major KneΕΎeviΔ i njegov roΔeni brat ministar dvora Radoje KneΕΎeviΔ, inaΔe MihailoviΔeve pristalice i voΔe Lige majora, su Δinili sivu eminenciju koja je stajala iza JovanoviΔa.[13][9] BraΔa KneΕΎeviΔi, su takoΔe imali jak uticaj na kralja Petra, postavili su svog brata Nikolu za Ε‘efa vladinog Odseka za Ε‘ifriranje i tako imali uvid nad porukama koje su odlazile i dolazile u vladu i koristili su JovanoviΔevu nesklonost da se meΕ‘a u sporove ministara svoje vlade.[13] Nova vlada je za ministra vojske umesto generala Bogoljuba IliΔa imenovala generala Dragoljuba MihailoviΔa,[14][11][15][12], koji je vodio rojalistiΔki pokret u Jugoslaviji, da bi se izbegla meΕ‘anje vojske u rad vlade i da se istovremeno iskoristi MihailoviΔev ugled pri iznoΕ‘enju zahteva Saveznicima. Posle Kairske afere i SimoviΔeve smene, vlade Slobodana JovanoviΔa zapravo su preko braΔe Radoja i Ε½ivana KneΕΎeviΔa bile u sluΕΎbi generala Dragoljuba MihailoviΔa [16][11] Imenovanje je trebalo da ojaΔa MihailoviΔevu poziciju u Jugoslaviji i ubrza savezniΔku pomoΔ.[11][12] IzbegliΔka vlada je podrΕΎala MihailoviΔev suΕ‘tinski pasivan stav[17], poΕ‘to je radije ΕΎeleo da saΔeka slabljenja okupatora pre voΔenja aktivnog otpora, delom da bi se izbegle odmazde nad civilnim stanovniΕ‘tvom. MeΔutim, ovo je poveΔavalo rizik da pokret otpora okupljen oko komunista preuzme od MihailoviΔa voΔstvo u pokretu otpora protiv sila Osovine.[15] Britanci su o MihailoviΔu Ε‘irili propagandu kao velikom voΔi, iako je situacija u Jugoslaviji potpuno drugaΔija od pisanja britanske Ε‘tampe[15]; kada je imenovan za ministra MihailoviΔ nije imao vojsku pod svojom direktnom komandom nakon guΕ‘enja ustanka u Srbiji od strane Nemaca u jesenjoj ofanzivi. MihailoviΔ je veΔ tada stupio u kontakte sa kvislinΕ‘kim i nemaΔkim vlastima i deo svoje vojske utopio u kvislinΕ‘ku Srpsku drΕΎavnu straΕΎu. Sa druge strane, JovanoviΔ i njegovi ministri nisu uspeli da ubede Saveznike da svojim ograniΔenim sredstvima pruΕΎe znaΔajnu materijalnu pomoΔ MihailoviΔu.[12] Od 26. juna do 10. avgusta 1943. nalazio se na duΕΎnosti potpredsednika vlade u kabinetu MiloΕ‘a TrifunoviΔa. Kada je kralj Petar II pod pritiskom britanskog premijera Vinstona ΔerΔila doneo odluku da smeni predsednika vlade BoΕΎidara PuriΔa i da na njegovo mesto dovede Ivana Ε ubaΕ‘iΔa, profesor JovanoviΔ se suprotstavio ovoj odluci. Novi predsednik vlade Ivan Ε ubaΕ‘iΔ je ubrzo sklopio sporazum s Titom tokom leta 1944. Posle Drugog svetskog rata, Slobodan JovanoviΔ ostao je da ΕΎivi u Londonu. U Londonu je stanovao od 1945. do 1958. nedaleko od Kensingtona Gardensa u ondaΕ‘njem skromnom i malom hotelu Tjudor Kort (Tudor Court Hotel, 48 β 52 Crowell Road, London SW7). Godine 1946. na procesu generalu Dragoljubu MihailoviΔu i grupi od 23 lica u Beogradu Slobodan JovanoviΔ je osuΔen od strane Vojnog veΔa βna kaznu liΕ‘enja slobode s prinudnim radom u trajanju od dvadeset godina, gubitak politiΔkih i pojedinih graΔanskih prava u trajanju od deset godina, konfiskaciju celokupne imovine i na gubitak drΕΎavljanstvaβ. Na osnovu ove presude u Jugoslaviji je praktiΔno uvedena zabrana na njegova dela. Emigracija Posle rata, nekadaΕ‘nji Δlanovi jugoslovenske vlade u Londonu nisu bili kvalifikovani za britansku drΕΎavnu socijalnu pomoΔ. VeΔina znaΔajnih jugoslovenskih odnosno srpskih emigranata naΕ‘la se na rubu egzistencijalnog opstanka. MeΔutim, srpski brodovlasnik Vane IvanoviΔ osnovao je βDobrotvorno udruΕΎenje slobodnih graΔana Jugoslavijeβ, Δijim je donacijama spasao bede veliki broj uglednih intelektualaca emigranata. Slobodan JovanoviΔ je bio inicijator osnivanja 1951. godine UdruΕΎenja srpskih pisaca u izgnanstvu i na osnivaΔkoj skupΕ‘tini izabran je za poΔasnog predsednika, MiloΕ‘ Crnjanski za predsednika, Miodrag StajiΔ za potpredsednika, za sekretara dr Miodrag PurkoviΔ i za Δlana Uprave Kosta PavloviΔ. U tom UdruΕΎenju, koje je prireΔivalo meseΔna predavanja, JovanoviΔ je govorio iz oblasti srpske istorije i knjiΕΎevnosti. Vikizvornik ima izvorni tekst povezan sa Δlankom Poruka broj 7 profesora Slobodana JovanoviΔa iz 1952.. Rehabilitacija Plato Slobodana JovanoviΔa ispred Pravnog fakulteta u Beogradu Preminuo je u petak 12. decembra 1958. u 6.30 Δ. izjutra, u svojoj devedesetoj godini, u Londonu. Opelo nad zemnim ostacima Slobodana JovanoviΔa izvrΕ‘eno je 20. decembra 1958. pre podne, u srpskoj pravoslavnoj crkvi Sv. Sava u Londonu. Opelu je prisustvovala kraljica Marija KaraΔorΔeviΔ. Kao izaslanik kralja Petra II bio je Bogoljub JevtiΔ. Kao izaslanik kraljeviΔa Tomislava i princeze Margarite bio je major ΔorΔe DimitrijeviΔ. Od porodice opelu su prisustvovali Kosta St. PavloviΔ sa suprugom i sinom. Opelu su prisustvovali svi Δlanovi Jugoslovenskog narodnog odbora, kome je JovanoviΔ bio osnivaΔ i predsednik od njegovog osnivanja, predstavnici UdruΕΎenja srpskih pisaca u izgnanstvu, kome je JovanoviΔ bio poΔasni predsednik, predstavnici veterana JVUO iz Organizacije srpskih Δetnika i Organizacije srpskih Δetnika Ravna Gora. KovΔeg je bio prekriven zastavom Kraljevine Jugoslavije. Slobodan JovanoviΔ je posle opela sahranjen na groblju Kensal grin, u severozapadnom delu Londona. Sahranjen je u pravoslavnom delu groblja, na kome se uglavnom nalaze grobovi Srba koji su u emigraciju otiΕ‘li 1945. Godine 1965. je UdruΕΎenje srpskih pisaca u izgnanstvu podiglo spomen-ploΔu Slobodanu JovanoviΔu u hotelu Kort u Londonu, gde je ΕΎiveo od 1945. pa sve do svoje smrti 1958. Razglednica iz Dubrovnika koju je MiloΕ‘ Crnjanski poslao Slobodanu JovanoviΔu, deo kolekcije Adligata Na novΔanici od 5000 dinara Bista ispred Pravnog fakulteta u Beogradu Njegovi posmrtni ostaci su 1. decembra 2011. godine ekshumirani, i preneti u hram Svetog Save u Londonu, gde je 5. decembra odrΕΎan parastos. Dana 8. decembra su preneti u Srbiju, gde su 10. decembra sahranjeni u Aleji zasluΕΎnih graΔana na Novom groblju u Beogradu. UreΔivaΔki odbor biblioteke βSrpska knjiΕΎevnost u sto knjigaβ uvrstio je njegovu knjigu βPortreti iz istorije i knjiΕΎevnostiβ kao 60. u kompletu. No, samo u prvom izdanju, Ε‘tampanom u malom broju primeraka. U drugom izdanju ova knjiga, sastavljena od eseja Slobodana JovanoviΔa, nije bila ni Ε‘tampana, zbog intervencije Saveza komunista Jugoslavije. Godine 2007. Slobodan JovanoviΔ je rehabilitovan odlukom OkruΕΎnog suda u Beogradu, a presuda kojom je osuΔen na robiju i gubitak Δasti je proglaΕ‘ena niΕ‘tavnom. Srpska akademija nauka i umetnosti je u novembru 2019. povodom 150 godina od roΔenja Slobodana JovanoviΔa organizovala izloΕΎbu i nauΔni skup. Dela Posle dugogodiΕ‘njih pokuΕ‘aja da se Ε‘tampaju njegova sabrana dela, zbog nepovoljnog miΕ‘ljenja vlasti, tek 1990. godine u zajedniΔkom poduhvatu tri izdavaΔa (BIGZ, Jugoslavija Publik, Srpska knjiΕΎevna zadruga) Ε‘tampano je 12 tomova sabranih dela akademika Slobodana JovanoviΔa.
Lepo oΔuvano za svoje godine Kao na slikama Beograd 1922 Biblioteka Misao Retko u ponudi Prvo izdanje SadrΕΎaj Narodno blago. Skupio Vuk KaradΕΎiΔ. Vampir-voda. 1. Jadi mlade SandaΔije. To isto ali malo drukΔije. 2. AnΔelija i morski car. 3. To isto ali malo drukΔije. To isto joΕ‘ malo drukΔije. NjegoΕ‘. Iz `VoΕ‘tanice junaΕ‘tva`. Δura JakΕ‘iΔ. Izazivanje Prirode. Laza KostiΔ. Jovan Krstitelj. Bora StankoviΔ. Tonkina ΕΎudba. Jovan DuΔiΔ. Milesa, careva inoΔica. Veljko PetroviΔ. Pop Rista se promenio!! (uskrΕ‘nja priΔa). Sima PanduroviΔ. Metafizika. D. FilipoviΔ. Arsenije Eljad. V. Ε½ivojinoviΔ (Mussaka). Moj ΕΎivot. β PokuΕ‘aj intimne botanike. β Nikolaj VelimiroviΔ. Landa-Puranda Δovek-NeΔovek. Avgustin UjeviΔ. Arno Arnoldson. β depeΕ‘a pupku, sa zemlje. β (roman iz Ε‘vedskog ΕΎivota). Sibe MiliΔiΔ. Moje roΔenje. (Iz knjige `TeΔnosti`). Danica MarkoviΔ. Na krilu kosmosa. MiloΕ‘ Crnjanski. Notes o BeliΔu. Ranko MladenoviΔ. ZvuΔne eklipse. β MMMCHI β paklena uspomena. Rastko PetroviΔ. Sapoge Divke-Tivke. MiloΕ‘ Crnjanski. S puta po Lombardiji. Todor ManojloviΔ. Hiasent Pikambo β ili pesnikov ΕΎivot. β MomΔilo MiloΕ‘eviΔ. Stevan Prvoslav. (Prva dva Δina tragedije istog imena). Stanislav Krakov. Smrt potporuΔnika Jezdimira MiloΕ‘ Crnjanski. Veze Pesma g. Krkleca. Josip Kosor. Nenadigrivi cvancik. - Tragedija ciganske savesti, u 3 Δina. - Pesma g. L. B. Ε imiΔa. Vladimir Nazor. Let bana Δavlena na galiji `Δavleni` Miroslav KrleΕΎa. Epopeja Vinka PoΕΎunoviΔa od Miroslava KrleΕΎe. Prevod na Δirilicu. Vladimir Nazor. BalΕ‘a XXVI. Milan BegoviΔ. Skarpijina smrt - san renesansa, u 3 Δina. - Bogdan PopoviΔ. Monolog vladike Danila. β analiza jednog pesimizma.β Iz kineske lirike Sutonsko uzdarje. Preveo s engleskoga MiloΕ‘ Crnjanski. Sumrakov poklon. Preveo s francuskog MiloΕ‘ Crnjanski. Dar prvoga mraka. Preveo sa staroslovenskog po naroΔitom dopuΕ‘tenju protosinΔela Visariona MiloΕ‘ Crnjanski. Svetislav StefanoviΔ. UΕΎim vidicima. BoΕ‘ko Tokin. Unterciger Valta Hvitmana. Branko LazareviΔ. Parergoni i prolagomoni / Za konsekventnu teoriju permanentne eternizacije psihogoniometrijskih metabulizama estetike Todor ManojloviΔ. Lago Maggiore. Pavle PopoviΔ. Jedna zaboravljena recenzija. sar-Tin β Avgustin UjeviΔ. Obrtni mizdraci plinomara u vesperilnom henismanu. Slobodan JovanoviΔ. BimalΕ‘e Francuske revolucije. Vladimir VidriΔ. Robinjica u mozaiku. Srpsko-hrvatsko pitanje. Stanoje StanojeviΔ. Pred novim ratom. (Hrvatska istorija i Hrvati). Neverovatna pokvarenost srpskog naroda. (O ovome istome predmetu ima i pesma). Milan Dedinac. ZatiΕ‘je slomljenih visoravni. Ivo AndriΔ. Iz knjige `Lenjiri`. M. Ibrovac. Poseta kod Lava Tolstoja. Jovan DuΔiΔ. Scena iz dvora DuΕ‘anova. Jovan DuΔiΔ. Sjajan i nerazumljiv carski sonet. DragiΕ‘a VasiΔ. Kod komandanta mesta. V. IliΔ MlaΔi. Zlatkova duΕ‘a za deklamovanje. (Iz evropskoga rata). Avgustin UjeviΔ. Molitva. β Za ropΔe Δavolovo `Panta Rej`. β M. Svetovski. Krajnja taΔka Jugoslavije. Les amis de France. (Dopis iz Δapa-Morino). (Sa ilustracijama). Sibe MiliΔiΔ. Filigran. Jovan TomiΔ. Defetizam vaseljene ili Intrige defetista u selu Vakendorfu. D. J. FilipoviΔ. FoΔo i FoΔiΔ. Nacionalni repertoar. PoΔetak bune na dahije. Libreto za nacionalnu operu. Napisali: Ε½ivojinoviΔ, MilojeviΔ i IliΔ, prema Filipu ViΕ‘njiΔu. Dokumenti. Miloje MilojeviΔ. UmetniΔkom odelenju. H. Molba Narodnoj skupΕ‘tini. PaΕ‘ko VuΔetiΔ. Moja obznana. Telegrami `Avale`. Pomenik za 1922. godinu. Maturska pitanja. Oglasi Stanislav Vinaver (Ε abac, 1. mart 1891 β NiΕ‘ka Banja, 1. avgust 1955) je bio srpski pesnik i prevodilac jevrejskog porekla. Erudita, knjiΕΎevnik i prevodilac Stanislav Vinaver, roΔen je 1. marta 1891. godine u Ε apcu u uglednoj jevrejskoj porodici. Otac Avram Josif Vinaver bio je lekar, a majka RuΕΎa pijanistkinja. Osnovnu Ε‘kolu zavrΕ‘io je u Ε apcu. Gimnazijsko obrazovanje ja zapoΔeo u Ε abaΔkoj gimnaziji iz koje je izbaΔen jer nije ΕΎeleo da se uΔlani u Vidovdansko kolo. Zbog toga je Ε‘kolovanje nastavio u Beogradu, a na pariskoj Sorboni studirao je matematiku i fiziku. Diplomirao je na Univerzitetu u Beogradu 1930. godine. VeΔ tada postao je sledbenik filozofskih ideja Anrija Bergsona,[1] a 1911. objavio zbirku simbolistiΔke poezije βMjeΔaβ. Balkanski i Prvi svetski rat Ε kolovanje je privremeno prekinuo da bu uΔestvovao u balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu kao dobrovoljac, jedan od 1300 kaplara. Bio je poruΔnik u slavnom ΔaΔkom bataljonu, preΕ‘ao je golgotu povlaΔenja preko Albanije i na Krfu se angaΕΎovao kao urednik Srpskih novina i radio kao sluΕΎbenik DrΕΎavnog presbiroa.[2] Diplomata i novinar Dva mlada pesnika - S. Vinaver i Milutin BojiΔ Godine 1916, upuΔen je na informativno-diplomatske poslove u Francusku i Veliku Britaniju, a potom i u Petrograd, kao Δlan srpske diplomatske misije baΕ‘ u vreme revolucije. Po povratku iz Rusije odrΕΎao je jedno javno predavanje o Oktobarskoj revoluciji u Kasini na osnovu kojeg je publika stekla utisak da nije ΕΎalio sudbinu carske Rusije i da nije bio protivnik revolucionarnih previranja. Zbog toga su ga mnogi oznaΔili za leviΔara i ta etiketa mu je ostala u beogradskim krugovima do 1925. godine.[3] Po okonΔanju rata, kratko je zaposlen u Ministarstvu prosvete, a potom se nemirni i razbaruΕ‘eni duh posvetio novinarstvu i knjiΕΎevnosti kao pripadnik Ε‘arolike grupe mladih i novih modernistiΔkih srpskih knjiΕΎevnika (MiloΕ‘ Crnjanski, DragiΕ‘a VasiΔ, Rastko PetroviΔ, Ljubomir MiciΔ, Rade Drainac, Velibor GligoriΔ, Marko RistiΔ). ZvaniΔno je postao Δlan Jugoslovenskog novinarskog udruΕΎenja 20. novembra 1920. godine.[4] Radio je kao saradnik listova `Politika`, `Republika`, `Vreme` i drugih. Pisao je kao stalni kritiΔar za βVremeβ i radio kao specijalni dopisnik tog lista u Bugarskoj, NemaΔkoj, Austriji, Ε vajcarskoj i Sovjetskom Savezu. Jednom prilikom napisao je za Stevana HristiΔa βG. HristiΔ razmahan palicom kao kakav saobraΔajni pozornikβ i za to je osuΔen na tri dana zatvora i hiljadu dinara globe 1926. godine.[5] PoΔetkom 1927 godine bio je jedan od urednika lista `Vreme` i potpredsednik Beogradske sekcije Jugoslovenskog novinarskog udruΕΎenja.[6] Ninko PeriΔ, preuzevΕ‘i resor Ministarstva inostranih dela Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca krajem decembra 1926, zaposlio je Stanislava Vinavera kao dnevniΔara-dopisnika u Odeljenju za Ε‘tampu Ministarstva inostranih dela, poΔetkom januara 1927. godine. Na taj naΔin je ΕΎeleo da se oduΕΎi njegovim roditeljima, dr Avramu-Josifu i RuΕΎi Vinaver, koji su pokazali posebnu brigu da bi spasili ΕΎivot Ninku PeriΔu dok je bolovao od pegavog tifusa 1914. godine.[7] [8] Prvobitno je bilo planirano da ga postave za dopisnika Odeljenja za Ε‘tampu pri Poslanstvu u Berlinu, ali je privremeno zadrΕΎan na radu u Ministarstvu, a potom premeΕ‘ten za dopisnika Odeljenja za Ε‘tampu pri Poslanstvu u Bernu, februara 1927. godine. Jedan od prvih zadataka sa kojima se suoΔio u Ε vajcarskoj bila je dobro organizovana bugarska propaganda koju je predvodio VMRO u cilju borbe za prava bugarske manjine u Makedoniji i drugim krajevima Kraljevine SHS. Stanislav Vinaver je uloΕΎio veliku energiju i pokazao znatnu inicijativu u radu, dnevno piΕ‘uΔi raznim redakcijama i istaknutim pojedincima liΔna pisma u kojima je pobijao navode bugarske propagande.[9] I pored posveΔenosti struΔnim poslovima, ubrzo je doΕ‘ao u sukob sa Jovanom T. MarkoviΔem, bivΕ‘im pomoΔnikom ministra inostranih dela i tadaΕ‘njim poslanikom u Bernu, jer nije ΕΎeleo da potpiΕ‘e dvostruku dokumentaciju o zakupu zgrade za Poslanstvo kojim bi bio oΕ‘teΔen drΕΎavni budΕΎet.[10] Potom je poslat na rad pri Stalnoj delegaciji pri DruΕ‘tvu naroda u Ε½enevi, maja 1927. godine.[11] Konstantin FotiΔ, stalni delegat i njegov liΔni prijatelj,[12] [13] cenio je rad Stanislava Vinavera koji je odliΔno vladao francuskim, nemaΔkim i italijanskim jezikom, te je bio u moguΔnosti ne samo da prati pisanje Ε‘tampe veΔ i da direktno komunicira sa redakcijama i novinarima Ε‘vajcarskih listova. MeΔutim, upravo su njegovo znanje i umeΕ‘nost izazivali surevnjivost dopisnika Odeljenja za Ε‘tampu MID pri Stalnoj delegaciji u Ε½enevi Sretena JakiΔa. Pored toga, Jovan MarkoviΔ nije zaboravio njegovu raniju neposluΕ‘nost i posrednim putem je pokuΕ‘ao da mu oteΕΎa poloΕΎaj i rad u Ε vajcarskoj. MeΔutim, Konstantin FotiΔ je nastojao da ga zaΕ‘titi od svih intriga, visoko ceneΔi njegova znanja, umeΕ‘nost, posveΔenost poslu i inicijativu u radu. Posle zavoΔenja Ε estojanuarskog reΕΎima, proveo je dva meseca u Kraljevini SHS, u jesen 1929, jer je ΕΎeleo da se liΔno upozna sa novonastalom situacijom i obnovi svoje stare kontakte, kako bi mogao bolje da odgovori svojim duΕΎnostima zastupanja jugoslovenskih teza pred Ε‘vajcarskom javnoΕ‘Δu.[14] U to vreme je odluΔeno da Stanislav Vinaver bude premeΕ‘ten u NemaΔku. Postavljen je za ataΕ‘ea za kulturu pri Poslanstvu u Berlinu 29. oktobra. 1929. godine.[15] Sa novim Ε‘efom, poslanikom u Berlinu Ε½ivojinom BalugdΕΎiΔem imao je odliΔne odnose. On je pomagao dopisnicima Odeljenja za Ε‘tampu MID, a potom dopisnicima Centralnog presbiroa PredsedniΕ‘tva Ministarskog saveta, u njihovim propagandnim, informacionim i politiΔkim poslovima. MeΔutim, Stanislav Vinaver je ubrzo doΕ‘ao u sukob sa drugim dopisnikom u Berlinu Omerom KajmakoviΔem usled nepoΕ‘tovanja razgraniΔenja nadleΕΎnosti u poslu. Njihove rasprave su trajale od 1929. godine, a kulminirale su fiziΔkim obraΔunom 14. februara 1931. godine. Incident je okonΔan premeΕ‘tajem Omera KajmakoviΔa iz Berlina i dodeljivanjem svih poslova Stanislavu Vinaveru, kada je i zvaniΔno postavljen za ataΕ‘ea za Ε‘tampu (dopisnika Centralnog presbiroa). Na tom poloΕΎaju je ostao do 1934. godine, posvetivΕ‘i veliku paΕΎnju odbrani Jugoslavije od oΕ‘tre kritike nemaΔke Ε‘tampe u doba Vajmarske republike, a zatim promenama u politiΔkom ΕΎivotu NemaΔke po dolasku nacionalsocijalista na vlast.[16] [17] Ubrzo po premeΕ‘taju u Beograd, Stanislav Vinaver je postavljen za Ε‘efa PublicistiΔkog odseka Centralnog presbiroa. Ovaj posao je obavljao do 1934. do 1938. godine.[18] Po povratku u Jugoslaviju, bio je i jedan od osnivaΔa `OΕ‘iΕ‘anog jeΕΎa`, decembra 1934. godine.[19] PoΕ‘to je njegov zaΕ‘titnik Kosta LukoviΔ bio u nemilosti posle Marsejskog atentata i Stanislav Vinaver se naΕ‘ao na udaru Ε‘efa Centralnog presbiroa Teofila ΔuroviΔa, koji je ΕΎeleo da ga otpusti iz drΕΎavne sluΕΎbe. Ipak, pad vlade Bogoljuba D. JevtiΔa i formiranje vlade Milana StojadinoviΔa su mu poboljΕ‘ali pozicije.[20] Sa novim predsednikom vlade i ministrom inostranih poslova, Vinaver je uspostavio prisne odnose, i Δak mu pisao neke od njegovih govora.[21] Upravo zbog bliskih odnosa sa StojadinoviΔem, Stanislav Vinaver je penzionisan u vreme vlade DragiΕ‘e CvetkoviΔa.[22] Ekspresionista Pesnik i esejista Vinaver, javlja se kao utemeljivaΔ ekspresionistiΔkog pokreta (napisao je βManifest ekspresionistiΔke Ε‘koleβ), najoΕ‘trije se zalaΕΎuΔi za raskid s tradicionalnim umetniΔkim izrazom i osporavajuΔi dotadaΕ‘nje βpatriotske i deseteraΔke kanoneβ koje su bili postavili dotad neprikosnoveni knjiΕΎevni kritiΔari Jovan SkerliΔ i Bogdan PopoviΔ. Drugi svetski rat Tokom Aprilskog rata zarobljen je kao rezervni kapetan I klase i ostatak Drugog svetskog rata je proveo u zarobljeniΕ‘tvu u nemaΔkom logoru Osnabrik.[23] OsnivaΔ Moderne i lucidni prevodilac Vinaver je joΕ‘ daleke 1911. u Parizu napisao βMjeΔuβ kojom je zapoΔeo prevazilaΕΎenje srpske moderne. Parodijske pesme poput βEvdoksijeβ subverzivnog su karaktera i suΕ‘tinski su poΔetak srpske avangarde. Evropska i srpska avangarda otuda su savremene u predratnom smislu. Vinaver je prvi preveo HaΕ‘ekovog βDobrog vojnika Ε vejkaβ, Rableovog βGargantuu i Pantagruelaβ, Kerolovu βAlisu u zemlji Δudaβ, Tvenove βDoΕΎivljaje Toma Sojeraβ imajuΔi prilike da se sretne sa elementima parodije u knjiΕΎevnosti. Posleratna aktivnost Vinaverov grob na beogradskom Novom groblju Poslednje godine (1945 β 1955) proveo je u Beogradu radeΔi kao profesionalni knjiΕΎevnik, satiriΔar i prevodilac sa francuskog, engleskog, ruskog, ΔeΕ‘kog, poljskog i nemaΔkog jezika. Njegovi specifiΔni prevodi, u kojima je zarad prenoΕ‘enja najdubljeg smisla i tumaΔenja prevoΔenog teksta vidljivo odstupao od originala, ponekad su Δak nailazili na odbijanje izdavaΔa, ali su i danas ostali nenadmaΕ‘ni, skoro kao posebna knjiΕΎevna dela. Na polju satire Vinaverove parodije odlikuju se beskrajno duhovitim obrtima, sveΕΎinom izraza i prefinjenim oseΔajem za grotesku, Ε‘to je posebno doΕ‘lo do izraΕΎaja u βPantologijama novije srpske pelengirikeβ (1920, 1922. i 1938), koje su zapravo parodijski pandan βAntologiji novije srpske lirikeβ Bogdana PopoviΔa. MeΔu brojnim Vinaverovim radovima, najpoznatija su: βPriΔe koje su izgubile ravnoteΕΎuβ (1913), βMisliβ (1913), βVaroΕ‘ zlih volΕ‘ebnikaβ (1920), βGromobran svemiraβ (1921), βΔuvari svetaβ (1926), βIkarov letβ (1937), βRatni drugoviβ (1939), βEvropska noΔβ (1952), βJezik naΕ‘ nasuΕ‘niβ (1952) i kao kruna njegovog razmiΕ‘ljanja o srpskom jeziku βZanosi i prkosi Laze KostiΔaβ (1963). U ovoj poslednjoj knjizi, za koju je Vinaver vodio veliku bitku i za ΕΎivota nije mogao da naΔe izdavaΔa, autor je polemiΔkim majstorstvom do vrhunca doveo svoje kritike srpskog kulturnog mediokritetstva i mitomanstva. Iako je pokazao da se moΕΎe biti moderan u kontekstu nacionalne kulture, on je i posle toga joΕ‘ pola veka ostao neshvaΔen, potiskivan i preΔutkivan, pa su βZanosiβ ponovo Ε‘tampani tek 2006. godine. U knjizi na skoro 600 strana eseja o velikom pesniku, Vinaver je uspeo da oslika kompletno duhovno i umetniΔko nasleΔe srpske knjiΕΎevnosti, kulture, mitologije, drΕΎavnosti i da napiΕ‘e ne samo monografiju o Lazi KostiΔu, veΔ i autopoetiΔko delo, koje spaja intelektualno-umetniΔku radoznalost, enciklopedijsku obaveΕ‘tenost i autentiΔni duh. βZanosi i prkosiβ sadrΕΎe, naime, kompletnu KostiΔevu biografiju i njegova dela, istorijski kontekst u kome su nastajala i beleΕ‘ke o njegovim savremenicima, ali je Vinaver pisao i o muzici, problemima stiha, posebno deseterca, troheja i heksametra, o jeziΔkim moguΔnostima, melodiji jezika i o modernoj poeziji uopΕ‘te. Umro je u NiΕ‘koj Banji, 1. avgusta 1955. godine. Njegovoj sahrani na Novom groblju u Beogradu su prisustvovali Veljko PetroviΔ, Ivo AndriΔ, Milan BogdanoviΔ i dr. Imao je dva sina Vuka, roΔenog u Bernu 1927, i Konstantina, roΔenog u Berlinu 1930. godine. Stariji sin, po profesiji istoriΔar, bio je poput svog oca poznat kao poliglota. MlaΔi sin, pijanista, muzikolog i operski dramaturg, je dobio ime po dobrom prijatelju njegovog oca Konstantinu FotiΔu.[24] Bibliografija MjeΔa - Beograd 1911, PriΔe koje su izgubile ravnoteΕΎu - Beograd 1913, VaroΕ‘ zlih volΕ‘ebnika - Beograd 19120, Pantologija novije srpske pelengirike - Beograd 1920. Gromobran svemira - Beograd 1921, Nova pantologija pelengirike - Beograd 1922, Δuvari sveta - Beograd 1926, GoΔ gori, jedna jugoslovenska simfonija - Beograd 1927, Ε abac i njegove tradicije - Beograd 1935, Δardak ni na nebu ni na zemlji - Beograd 1938, MomΔilo NastasijeviΔ - Beograd 1938, Najnovija pantologija srpske i jugoslovenske pelengirike - Beograd 1938, Ε½ivi okviri - Beograd 1938, Ratni drugovi - Beograd 1939, Godine poniΕΎenja i borbe, ΕΎivot u nemaΔkim βoflazimaβ - Beograd 1945, Evropska noΔ - Beograd 1952, Jezik naΕ‘ nasuΕ‘ni - Novi Sad 1952, Nadgramatika - Beograd 1963, Zanosi i prkosi Laze KostiΔa - Novi Sad 1963 Zanimljivosti Rebeka Vest je u svom putopisu Crno jagnje i sivi soko duhovito opisala svoje sukobe sa ΕΎenom Stanislava Vinavera. Stanislav i njegova ΕΎena su im bili pratioci na mnogim putovanjima po Jugoslaviji, ali je konstantna netrpeljivost dovela do toga da nastave put bez njih. U putopisu gospodin i gospoΔa Vinaver nisu navedeni pod svojim pravim imenima, a gospoΔa Vinaver je prikazana kao nacista, rasista, nemaΔki nacionalista... U Ε apcu postoji trg posveΔen njemu.[25] Srpska knjizevna avangarda gojko tesic
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Fali coskic zadnje korice. Cirilica! Beograd 1922 Biblioteka Misao Retko u ponudi Prvo izdanje SadrΕΎaj Narodno blago. Skupio Vuk KaradΕΎiΔ. Vampir-voda. 1. Jadi mlade SandaΔije. To isto ali malo drukΔije. 2. AnΔelija i morski car. 3. To isto ali malo drukΔije. To isto joΕ‘ malo drukΔije. NjegoΕ‘. Iz `VoΕ‘tanice junaΕ‘tva`. Δura JakΕ‘iΔ. Izazivanje Prirode. Laza KostiΔ. Jovan Krstitelj. Bora StankoviΔ. Tonkina ΕΎudba. Jovan DuΔiΔ. Milesa, careva inoΔica. Veljko PetroviΔ. Pop Rista se promenio!! (uskrΕ‘nja priΔa). Sima PanduroviΔ. Metafizika. D. FilipoviΔ. Arsenije Eljad. V. Ε½ivojinoviΔ (Mussaka). Moj ΕΎivot. β PokuΕ‘aj intimne botanike. β Nikolaj VelimiroviΔ. Landa-Puranda Δovek-NeΔovek. Avgustin UjeviΔ. Arno Arnoldson. β depeΕ‘a pupku, sa zemlje. β (roman iz Ε‘vedskog ΕΎivota). Sibe MiliΔiΔ. Moje roΔenje. (Iz knjige `TeΔnosti`). Danica MarkoviΔ. Na krilu kosmosa. MiloΕ‘ Crnjanski. Notes o BeliΔu. Ranko MladenoviΔ. ZvuΔne eklipse. β MMMCHI β paklena uspomena. Rastko PetroviΔ. Sapoge Divke-Tivke. MiloΕ‘ Crnjanski. S puta po Lombardiji. Todor ManojloviΔ. Hiasent Pikambo β ili pesnikov ΕΎivot. β MomΔilo MiloΕ‘eviΔ. Stevan Prvoslav. (Prva dva Δina tragedije istog imena). Stanislav Krakov. Smrt potporuΔnika Jezdimira MiloΕ‘ Crnjanski. Veze Pesma g. Krkleca. Josip Kosor. Nenadigrivi cvancik. - Tragedija ciganske savesti, u 3 Δina. - Pesma g. L. B. Ε imiΔa. Vladimir Nazor. Let bana Δavlena na galiji `Δavleni` Miroslav KrleΕΎa. Epopeja Vinka PoΕΎunoviΔa od Miroslava KrleΕΎe. Prevod na Δirilicu. Vladimir Nazor. BalΕ‘a XXVI. Milan BegoviΔ. Skarpijina smrt - san renesansa, u 3 Δina. - Bogdan PopoviΔ. Monolog vladike Danila. β analiza jednog pesimizma.β Iz kineske lirike Sutonsko uzdarje. Preveo s engleskoga MiloΕ‘ Crnjanski. Sumrakov poklon. Preveo s francuskog MiloΕ‘ Crnjanski. Dar prvoga mraka. Preveo sa staroslovenskog po naroΔitom dopuΕ‘tenju protosinΔela Visariona MiloΕ‘ Crnjanski. Svetislav StefanoviΔ. UΕΎim vidicima. BoΕ‘ko Tokin. Unterciger Valta Hvitmana. Branko LazareviΔ. Parergoni i prolagomoni / Za konsekventnu teoriju permanentne eternizacije psihogoniometrijskih metabulizama estetike Todor ManojloviΔ. Lago Maggiore. Pavle PopoviΔ. Jedna zaboravljena recenzija. sar-Tin β Avgustin UjeviΔ. Obrtni mizdraci plinomara u vesperilnom henismanu. Slobodan JovanoviΔ. BimalΕ‘e Francuske revolucije. Vladimir VidriΔ. Robinjica u mozaiku. Srpsko-hrvatsko pitanje. Stanoje StanojeviΔ. Pred novim ratom. (Hrvatska istorija i Hrvati). Neverovatna pokvarenost srpskog naroda. (O ovome istome predmetu ima i pesma). Milan Dedinac. ZatiΕ‘je slomljenih visoravni. Ivo AndriΔ. Iz knjige `Lenjiri`. M. Ibrovac. Poseta kod Lava Tolstoja. Jovan DuΔiΔ. Scena iz dvora DuΕ‘anova. Jovan DuΔiΔ. Sjajan i nerazumljiv carski sonet. DragiΕ‘a VasiΔ. Kod komandanta mesta. V. IliΔ MlaΔi. Zlatkova duΕ‘a za deklamovanje. (Iz evropskoga rata). Avgustin UjeviΔ. Molitva. β Za ropΔe Δavolovo `Panta Rej`. β M. Svetovski. Krajnja taΔka Jugoslavije. Les amis de France. (Dopis iz Δapa-Morino). (Sa ilustracijama). Sibe MiliΔiΔ. Filigran. Jovan TomiΔ. Defetizam vaseljene ili Intrige defetista u selu Vakendorfu. D. J. FilipoviΔ. FoΔo i FoΔiΔ. Nacionalni repertoar. PoΔetak bune na dahije. Libreto za nacionalnu operu. Napisali: Ε½ivojinoviΔ, MilojeviΔ i IliΔ, prema Filipu ViΕ‘njiΔu. Dokumenti. Miloje MilojeviΔ. UmetniΔkom odelenju. H. Molba Narodnoj skupΕ‘tini. PaΕ‘ko VuΔetiΔ. Moja obznana. Telegrami `Avale`. Pomenik za 1922. godinu. Maturska pitanja. Oglasi Stanislav Vinaver (Ε abac, 1. mart 1891 β NiΕ‘ka Banja, 1. avgust 1955) je bio srpski pesnik i prevodilac jevrejskog porekla. Erudita, knjiΕΎevnik i prevodilac Stanislav Vinaver, roΔen je 1. marta 1891. godine u Ε apcu u uglednoj jevrejskoj porodici. Otac Avram Josif Vinaver bio je lekar, a majka RuΕΎa pijanistkinja. Osnovnu Ε‘kolu zavrΕ‘io je u Ε apcu. Gimnazijsko obrazovanje ja zapoΔeo u Ε abaΔkoj gimnaziji iz koje je izbaΔen jer nije ΕΎeleo da se uΔlani u Vidovdansko kolo. Zbog toga je Ε‘kolovanje nastavio u Beogradu, a na pariskoj Sorboni studirao je matematiku i fiziku. Diplomirao je na Univerzitetu u Beogradu 1930. godine. VeΔ tada postao je sledbenik filozofskih ideja Anrija Bergsona,[1] a 1911. objavio zbirku simbolistiΔke poezije βMjeΔaβ. Balkanski i Prvi svetski rat Ε kolovanje je privremeno prekinuo da bu uΔestvovao u balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu kao dobrovoljac, jedan od 1300 kaplara. Bio je poruΔnik u slavnom ΔaΔkom bataljonu, preΕ‘ao je golgotu povlaΔenja preko Albanije i na Krfu se angaΕΎovao kao urednik Srpskih novina i radio kao sluΕΎbenik DrΕΎavnog presbiroa.[2] Diplomata i novinar Dva mlada pesnika - S. Vinaver i Milutin BojiΔ Godine 1916, upuΔen je na informativno-diplomatske poslove u Francusku i Veliku Britaniju, a potom i u Petrograd, kao Δlan srpske diplomatske misije baΕ‘ u vreme revolucije. Po povratku iz Rusije odrΕΎao je jedno javno predavanje o Oktobarskoj revoluciji u Kasini na osnovu kojeg je publika stekla utisak da nije ΕΎalio sudbinu carske Rusije i da nije bio protivnik revolucionarnih previranja. Zbog toga su ga mnogi oznaΔili za leviΔara i ta etiketa mu je ostala u beogradskim krugovima do 1925. godine.[3] Po okonΔanju rata, kratko je zaposlen u Ministarstvu prosvete, a potom se nemirni i razbaruΕ‘eni duh posvetio novinarstvu i knjiΕΎevnosti kao pripadnik Ε‘arolike grupe mladih i novih modernistiΔkih srpskih knjiΕΎevnika (MiloΕ‘ Crnjanski, DragiΕ‘a VasiΔ, Rastko PetroviΔ, Ljubomir MiciΔ, Rade Drainac, Velibor GligoriΔ, Marko RistiΔ). ZvaniΔno je postao Δlan Jugoslovenskog novinarskog udruΕΎenja 20. novembra 1920. godine.[4] Radio je kao saradnik listova `Politika`, `Republika`, `Vreme` i drugih. Pisao je kao stalni kritiΔar za βVremeβ i radio kao specijalni dopisnik tog lista u Bugarskoj, NemaΔkoj, Austriji, Ε vajcarskoj i Sovjetskom Savezu. Jednom prilikom napisao je za Stevana HristiΔa βG. HristiΔ razmahan palicom kao kakav saobraΔajni pozornikβ i za to je osuΔen na tri dana zatvora i hiljadu dinara globe 1926. godine.[5] PoΔetkom 1927 godine bio je jedan od urednika lista `Vreme` i potpredsednik Beogradske sekcije Jugoslovenskog novinarskog udruΕΎenja.[6] Ninko PeriΔ, preuzevΕ‘i resor Ministarstva inostranih dela Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca krajem decembra 1926, zaposlio je Stanislava Vinavera kao dnevniΔara-dopisnika u Odeljenju za Ε‘tampu Ministarstva inostranih dela, poΔetkom januara 1927. godine. Na taj naΔin je ΕΎeleo da se oduΕΎi njegovim roditeljima, dr Avramu-Josifu i RuΕΎi Vinaver, koji su pokazali posebnu brigu da bi spasili ΕΎivot Ninku PeriΔu dok je bolovao od pegavog tifusa 1914. godine.[7] [8] Prvobitno je bilo planirano da ga postave za dopisnika Odeljenja za Ε‘tampu pri Poslanstvu u Berlinu, ali je privremeno zadrΕΎan na radu u Ministarstvu, a potom premeΕ‘ten za dopisnika Odeljenja za Ε‘tampu pri Poslanstvu u Bernu, februara 1927. godine. Jedan od prvih zadataka sa kojima se suoΔio u Ε vajcarskoj bila je dobro organizovana bugarska propaganda koju je predvodio VMRO u cilju borbe za prava bugarske manjine u Makedoniji i drugim krajevima Kraljevine SHS. Stanislav Vinaver je uloΕΎio veliku energiju i pokazao znatnu inicijativu u radu, dnevno piΕ‘uΔi raznim redakcijama i istaknutim pojedincima liΔna pisma u kojima je pobijao navode bugarske propagande.[9] I pored posveΔenosti struΔnim poslovima, ubrzo je doΕ‘ao u sukob sa Jovanom T. MarkoviΔem, bivΕ‘im pomoΔnikom ministra inostranih dela i tadaΕ‘njim poslanikom u Bernu, jer nije ΕΎeleo da potpiΕ‘e dvostruku dokumentaciju o zakupu zgrade za Poslanstvo kojim bi bio oΕ‘teΔen drΕΎavni budΕΎet.[10] Potom je poslat na rad pri Stalnoj delegaciji pri DruΕ‘tvu naroda u Ε½enevi, maja 1927. godine.[11] Konstantin FotiΔ, stalni delegat i njegov liΔni prijatelj,[12] [13] cenio je rad Stanislava Vinavera koji je odliΔno vladao francuskim, nemaΔkim i italijanskim jezikom, te je bio u moguΔnosti ne samo da prati pisanje Ε‘tampe veΔ i da direktno komunicira sa redakcijama i novinarima Ε‘vajcarskih listova. MeΔutim, upravo su njegovo znanje i umeΕ‘nost izazivali surevnjivost dopisnika Odeljenja za Ε‘tampu MID pri Stalnoj delegaciji u Ε½enevi Sretena JakiΔa. Pored toga, Jovan MarkoviΔ nije zaboravio njegovu raniju neposluΕ‘nost i posrednim putem je pokuΕ‘ao da mu oteΕΎa poloΕΎaj i rad u Ε vajcarskoj. MeΔutim, Konstantin FotiΔ je nastojao da ga zaΕ‘titi od svih intriga, visoko ceneΔi njegova znanja, umeΕ‘nost, posveΔenost poslu i inicijativu u radu. Posle zavoΔenja Ε estojanuarskog reΕΎima, proveo je dva meseca u Kraljevini SHS, u jesen 1929, jer je ΕΎeleo da se liΔno upozna sa novonastalom situacijom i obnovi svoje stare kontakte, kako bi mogao bolje da odgovori svojim duΕΎnostima zastupanja jugoslovenskih teza pred Ε‘vajcarskom javnoΕ‘Δu.[14] U to vreme je odluΔeno da Stanislav Vinaver bude premeΕ‘ten u NemaΔku. Postavljen je za ataΕ‘ea za kulturu pri Poslanstvu u Berlinu 29. oktobra. 1929. godine.[15] Sa novim Ε‘efom, poslanikom u Berlinu Ε½ivojinom BalugdΕΎiΔem imao je odliΔne odnose. On je pomagao dopisnicima Odeljenja za Ε‘tampu MID, a potom dopisnicima Centralnog presbiroa PredsedniΕ‘tva Ministarskog saveta, u njihovim propagandnim, informacionim i politiΔkim poslovima. MeΔutim, Stanislav Vinaver je ubrzo doΕ‘ao u sukob sa drugim dopisnikom u Berlinu Omerom KajmakoviΔem usled nepoΕ‘tovanja razgraniΔenja nadleΕΎnosti u poslu. Njihove rasprave su trajale od 1929. godine, a kulminirale su fiziΔkim obraΔunom 14. februara 1931. godine. Incident je okonΔan premeΕ‘tajem Omera KajmakoviΔa iz Berlina i dodeljivanjem svih poslova Stanislavu Vinaveru, kada je i zvaniΔno postavljen za ataΕ‘ea za Ε‘tampu (dopisnika Centralnog presbiroa). Na tom poloΕΎaju je ostao do 1934. godine, posvetivΕ‘i veliku paΕΎnju odbrani Jugoslavije od oΕ‘tre kritike nemaΔke Ε‘tampe u doba Vajmarske republike, a zatim promenama u politiΔkom ΕΎivotu NemaΔke po dolasku nacionalsocijalista na vlast.[16] [17] Ubrzo po premeΕ‘taju u Beograd, Stanislav Vinaver je postavljen za Ε‘efa PublicistiΔkog odseka Centralnog presbiroa. Ovaj posao je obavljao do 1934. do 1938. godine.[18] Po povratku u Jugoslaviju, bio je i jedan od osnivaΔa `OΕ‘iΕ‘anog jeΕΎa`, decembra 1934. godine.[19] PoΕ‘to je njegov zaΕ‘titnik Kosta LukoviΔ bio u nemilosti posle Marsejskog atentata i Stanislav Vinaver se naΕ‘ao na udaru Ε‘efa Centralnog presbiroa Teofila ΔuroviΔa, koji je ΕΎeleo da ga otpusti iz drΕΎavne sluΕΎbe. Ipak, pad vlade Bogoljuba D. JevtiΔa i formiranje vlade Milana StojadinoviΔa su mu poboljΕ‘ali pozicije.[20] Sa novim predsednikom vlade i ministrom inostranih poslova, Vinaver je uspostavio prisne odnose, i Δak mu pisao neke od njegovih govora.[21] Upravo zbog bliskih odnosa sa StojadinoviΔem, Stanislav Vinaver je penzionisan u vreme vlade DragiΕ‘e CvetkoviΔa.[22] Ekspresionista Pesnik i esejista Vinaver, javlja se kao utemeljivaΔ ekspresionistiΔkog pokreta (napisao je βManifest ekspresionistiΔke Ε‘koleβ), najoΕ‘trije se zalaΕΎuΔi za raskid s tradicionalnim umetniΔkim izrazom i osporavajuΔi dotadaΕ‘nje βpatriotske i deseteraΔke kanoneβ koje su bili postavili dotad neprikosnoveni knjiΕΎevni kritiΔari Jovan SkerliΔ i Bogdan PopoviΔ. Drugi svetski rat Tokom Aprilskog rata zarobljen je kao rezervni kapetan I klase i ostatak Drugog svetskog rata je proveo u zarobljeniΕ‘tvu u nemaΔkom logoru Osnabrik.[23] OsnivaΔ Moderne i lucidni prevodilac Vinaver je joΕ‘ daleke 1911. u Parizu napisao βMjeΔuβ kojom je zapoΔeo prevazilaΕΎenje srpske moderne. Parodijske pesme poput βEvdoksijeβ subverzivnog su karaktera i suΕ‘tinski su poΔetak srpske avangarde. Evropska i srpska avangarda otuda su savremene u predratnom smislu. Vinaver je prvi preveo HaΕ‘ekovog βDobrog vojnika Ε vejkaβ, Rableovog βGargantuu i Pantagruelaβ, Kerolovu βAlisu u zemlji Δudaβ, Tvenove βDoΕΎivljaje Toma Sojeraβ imajuΔi prilike da se sretne sa elementima parodije u knjiΕΎevnosti. Posleratna aktivnost Vinaverov grob na beogradskom Novom groblju Poslednje godine (1945 β 1955) proveo je u Beogradu radeΔi kao profesionalni knjiΕΎevnik, satiriΔar i prevodilac sa francuskog, engleskog, ruskog, ΔeΕ‘kog, poljskog i nemaΔkog jezika. Njegovi specifiΔni prevodi, u kojima je zarad prenoΕ‘enja najdubljeg smisla i tumaΔenja prevoΔenog teksta vidljivo odstupao od originala, ponekad su Δak nailazili na odbijanje izdavaΔa, ali su i danas ostali nenadmaΕ‘ni, skoro kao posebna knjiΕΎevna dela. Na polju satire Vinaverove parodije odlikuju se beskrajno duhovitim obrtima, sveΕΎinom izraza i prefinjenim oseΔajem za grotesku, Ε‘to je posebno doΕ‘lo do izraΕΎaja u βPantologijama novije srpske pelengirikeβ (1920, 1922. i 1938), koje su zapravo parodijski pandan βAntologiji novije srpske lirikeβ Bogdana PopoviΔa. MeΔu brojnim Vinaverovim radovima, najpoznatija su: βPriΔe koje su izgubile ravnoteΕΎuβ (1913), βMisliβ (1913), βVaroΕ‘ zlih volΕ‘ebnikaβ (1920), βGromobran svemiraβ (1921), βΔuvari svetaβ (1926), βIkarov letβ (1937), βRatni drugoviβ (1939), βEvropska noΔβ (1952), βJezik naΕ‘ nasuΕ‘niβ (1952) i kao kruna njegovog razmiΕ‘ljanja o srpskom jeziku βZanosi i prkosi Laze KostiΔaβ (1963). U ovoj poslednjoj knjizi, za koju je Vinaver vodio veliku bitku i za ΕΎivota nije mogao da naΔe izdavaΔa, autor je polemiΔkim majstorstvom do vrhunca doveo svoje kritike srpskog kulturnog mediokritetstva i mitomanstva. Iako je pokazao da se moΕΎe biti moderan u kontekstu nacionalne kulture, on je i posle toga joΕ‘ pola veka ostao neshvaΔen, potiskivan i preΔutkivan, pa su βZanosiβ ponovo Ε‘tampani tek 2006. godine. U knjizi na skoro 600 strana eseja o velikom pesniku, Vinaver je uspeo da oslika kompletno duhovno i umetniΔko nasleΔe srpske knjiΕΎevnosti, kulture, mitologije, drΕΎavnosti i da napiΕ‘e ne samo monografiju o Lazi KostiΔu, veΔ i autopoetiΔko delo, koje spaja intelektualno-umetniΔku radoznalost, enciklopedijsku obaveΕ‘tenost i autentiΔni duh. βZanosi i prkosiβ sadrΕΎe, naime, kompletnu KostiΔevu biografiju i njegova dela, istorijski kontekst u kome su nastajala i beleΕ‘ke o njegovim savremenicima, ali je Vinaver pisao i o muzici, problemima stiha, posebno deseterca, troheja i heksametra, o jeziΔkim moguΔnostima, melodiji jezika i o modernoj poeziji uopΕ‘te. Umro je u NiΕ‘koj Banji, 1. avgusta 1955. godine. Njegovoj sahrani na Novom groblju u Beogradu su prisustvovali Veljko PetroviΔ, Ivo AndriΔ, Milan BogdanoviΔ i dr. Imao je dva sina Vuka, roΔenog u Bernu 1927, i Konstantina, roΔenog u Berlinu 1930. godine. Stariji sin, po profesiji istoriΔar, bio je poput svog oca poznat kao poliglota. MlaΔi sin, pijanista, muzikolog i operski dramaturg, je dobio ime po dobrom prijatelju njegovog oca Konstantinu FotiΔu.[24] Bibliografija MjeΔa - Beograd 1911, PriΔe koje su izgubile ravnoteΕΎu - Beograd 1913, VaroΕ‘ zlih volΕ‘ebnika - Beograd 19120, Pantologija novije srpske pelengirike - Beograd 1920. Gromobran svemira - Beograd 1921, Nova pantologija pelengirike - Beograd 1922, Δuvari sveta - Beograd 1926, GoΔ gori, jedna jugoslovenska simfonija - Beograd 1927, Ε abac i njegove tradicije - Beograd 1935, Δardak ni na nebu ni na zemlji - Beograd 1938, MomΔilo NastasijeviΔ - Beograd 1938, Najnovija pantologija srpske i jugoslovenske pelengirike - Beograd 1938, Ε½ivi okviri - Beograd 1938, Ratni drugovi - Beograd 1939, Godine poniΕΎenja i borbe, ΕΎivot u nemaΔkim βoflazimaβ - Beograd 1945, Evropska noΔ - Beograd 1952, Jezik naΕ‘ nasuΕ‘ni - Novi Sad 1952, Nadgramatika - Beograd 1963, Zanosi i prkosi Laze KostiΔa - Novi Sad 1963 Zanimljivosti Rebeka Vest je u svom putopisu Crno jagnje i sivi soko duhovito opisala svoje sukobe sa ΕΎenom Stanislava Vinavera. Stanislav i njegova ΕΎena su im bili pratioci na mnogim putovanjima po Jugoslaviji, ali je konstantna netrpeljivost dovela do toga da nastave put bez njih. U putopisu gospodin i gospoΔa Vinaver nisu navedeni pod svojim pravim imenima, a gospoΔa Vinaver je prikazana kao nacista, rasista, nemaΔki nacionalista... U Ε apcu postoji trg posveΔen njemu. Srpska knjizevna avangarda gojko tesic
Objavljenje: snoviΔenje u tri slike Zagreb : tisak i naklada akadem. knjiΕΎare L. Hartmana, Kraljevske sveuΔiliΕ‘tne knjiΕΎare Fr. Ε½upana (St. Kugli), 1917. 165 str. format 20 cm slika autora unutra odliΔno oΔuvana, verovatno nekoriΕ‘Δena, korice kao na slici OgrizoviΔ, Milan, hrvatski knjiΕΎevnik (Senj, 12. II. 1877 β Zagreb, 25. VIII. 1923). Studij matematike i klasiΔne filologije zavrΕ‘io 1901. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1904. i doktorirao temom iz filologije. Radio je kao srednjoΕ‘kolski profesor, lektor i dramaturg u zagrebaΔkome HNK-u te kao nastavnik na GlumaΔkoj Ε‘koli u Zagrebu. Pisao je pjesme, novele, crtice, operna libreta, kazaliΕ‘ne i knjiΕΎevne kritike, bio je aktivan u kulturnom i politiΔkom ΕΎivotu (pravaΕ‘ki zastupnik u Hrvatskome saboru), a najveΔi doprinos knjiΕΎevnosti hrvatske moderne dao je kao dramatiΔar. Prva mu je drama Dah, ibsenovskoga nadahnuΔa, praizvedena u zagrebaΔkome HNK-u 1901. Poslije se sve viΕ‘e nadahnjivao narodnim pjesniΕ‘tvom i nacionalnom povijeΕ‘Δu. Jedan je od najizvoΔenijih hrvatskih dramatiΔara, neke su mu drame bile iznimno popularne, osobito Hasanaginica (1909), za koju je dobio i Demetrovu nagradu, a koja se na repertoaru zagrebaΔkoga HNK-a zadrΕΎala desetljeΔima. Tetralogiju Godina ljubavi (1907) Δine jednoΔinke Proljetno jutro (1903), Ljetno popodne (1904), Jesenje veΔe (1903) i Zimska noΔ (1906). Izvedene su mu i drame BanoviΔ Strahinja (1912), Objavljenje (1917), Smrt Smail-age ΔengiΔa (1919), VuΔina (1921), U BeΔkom Novom Mjestu (1921) i dr. ViΕ‘e je djela objavio u suradnji s drugim knjiΕΎevnicima. S A. MilΔinoviΔem objavio je naturalistiΔki pisanu povijesnu dramu Prokletstvo (1907), koju je cenzura zabranjivala pa je praizvedena tek 1965. U knjizi Tajna vrata (1917) tiskao je sedam novela, objavljivanih u Δasopisima 1905β17. TeatroloΕ‘ki su vrijedna i njegova djela Pedeset godina hrvatskog kazaliΕ‘ta: (1860β1910) (1910) i Hrvatska opera: (1870β1920) (1920). Milan OgrizoviΔ (Senj, 11. veljaΔe 1877. - Zagreb, 25. kolovoza 1923.), hrvatski knjiΕΎevnik i politiΔar (Δista stranka prava). Bio je pravoslavne vjere. ZavrΕ‘io je klasiΔnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predavao je na KlasiΔnoj gimnaziji u Zagrebu od 1900. do 1906. godine.[1] Osim Ε‘to je bio profesor, djelovao je kao lektor i dramaturg u Hrvatskom narodnom kazaliΕ‘tu u Zagrebu. Pisao je pjesme, novele, crtice, operne librete, ali je ponajprije dramski pisac. 1908. je uspio postati zastupnikom kao kandidat na listi Δiste stranke prava.[2] Do Prvoga svjetskog rata bio je lektor u Hrvatskom zemaljskom kazaliΕ‘tu, a poslije profesor glumaΔke Ε‘kole. Pisao je pjesme i satire, a najpoznatije su njegove drame `Dah`, `Hasanaginica` i `Prokletstvo`. Povremeno se bavio glazbenom kritikom, a posebnu pozornost posveΔivao je operi te je pisao libreta za njih. Autor je tragiΔnoga igrokaza `Nepoznati` o ΕΎivotu Vatroslava Lisinskog. BaveΔi se sporadiΔno i knjiΕΎevnom kritikom, OgrizoviΔ je najavio dva najveΔa hrvatska pisca svojega doba: MatoΕ‘a i KrleΕΎu. Njegov sin bio je profesor Bogdan OgrizoviΔ. Hrvatska knjiΕΎevnost. Drame ratno izdanje
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! 1, 2, 3, 4, 5, 6 Gotika Gothold Efrajm Lesing (nem. Gotthold Ephraim Lessing; 22. januar 1729 β 15. januar 1781) je bio nemaΔki pisac, kritiΔar i teoretiΔar umetnosti, jedan od najznaΔajnijih pobornika evropskog prosvetiteljstva. Autor prve nemaΔke graΔanske drame βMis Sara Sampsonβ, a delom βLaokon ili o granicama slikarstva i pesniΕ‘tvaβ postavio temelje moderne estetike.[1][2][3] PozoriΕ‘ni istoriΔari ga smatraju prvim dramaturgom u svojoj ulozi u HamburΕ‘kom nacionalnom pozoriΕ‘tu Abela Sajlera. Lesing je roΔen u Kamencu, malom gradu u Saksoniji, u porodici Johana Gotfrida Lesinga i DΕΎastin Salome Feler. Njegov otac je bio luteranski sveΕ‘tenik i pisao je o teologiji. Mladi Lesing je studirao u Latinskoj Ε‘koli u Kamencu od 1737. do 1741. Sa ocem koji je ΕΎeleo da njegov sin krene njegovim stopama, Lesing je zatim pohaΔao PrinΔeva Ε‘kola Sv. Afra u Majsenu. Nakon Ε‘to je zavrΕ‘io Ε‘kolovanje u Svetoj Afri, upisao se na Univerzitet u Lajpcigu gde je diplomirao teologiju, medicinu, filozofiju i filologiju (1746β1748).[5] Tu je poΔela njegova veza sa Karolinom Nojber, poznatom nemaΔkom glumicom. Za nju je preveo nekoliko francuskih drama, i njegovo interesovanje za pozoriΕ‘te je raslo. Tokom tog vremena napisao je svoju prvu dramu Mladi uΔenjak. Nojber je na kraju proizveo predstavu 1748. Od 1748. do 1760, Lesing je ΕΎiveo u Lajpcigu i Berlinu. PoΔeo je da radi kao recenzent i urednik za Vossische Zeitung i drugih periodiΔnih publikacija. Lesing je uspostavio blisku vezu sa svojim roΔakom Kristlobom Majlijusom i odluΔio je da ga prati u Berlin. Godine 1750, Lesing i Milijus su se udruΕΎili da zapoΔnu periodiΔnu publikaciju pod nazivom BeitrΓ€ge zur Historie und Aufnahme des Theaters. Publikacija je objavila samo Δetiri broja, ali je privukla paΕΎnju javnosti i otkrila da je Lesing ozbiljan kritiΔar i teoretiΔar drame. Godine 1752, magistrirao je u Vitenbergu. Od 1760. do 1765. radio je u Breslavu (danas Vroclav) kao sekretar generala Tauenciena tokom SedmogodiΕ‘njeg rata izmeΔu Britanije i Francuske, koji je imao efekta na Evropu. U to vreme je napisao svoj Δuveni Laokon, ili OgraniΔenja poezije. Lesing se 1765. vratio u Berlin, napuΕ‘tajuΔi grad 1767. da radi tri godine u HamburΕ‘kom nacionalnom pozoriΕ‘tu. Glumac-menadΕΎer Konrad Akerman zapoΔeo je izgradnju prvog nemaΔkog stalnog nacionalnog pozoriΕ‘ta u Hamburgu, koje je osnovao Johan Fridrih Leven. Vlasnici novog HamburΕ‘kog nacionalnog pozoriΕ‘ta angaΕΎovali su Lesinga kao pozoriΕ‘nog kritiΔara predstava i glume, aktivnosti kasnije poznate kao dramaturgija (na osnovu njegovih sopstvenih reΔi), Δime je Lesing postao prvi dramaturg. Glavni pokrovitelj pozoriΕ‘ta bio je Abel Zajler, bivΕ‘i valutni Ε‘pekulant koji je od tada postao poznat kao βvodeΔi pokrovitelj nemaΔkog pozoriΕ‘taβ.[6] Tamo je upoznao Evu Kenig, svoju buduΔu suprugu. Njegov rad u Hamburgu Δinio je osnovu njegovog pionirskog rada na drami pod nazivom Hamburgische Dramaturgie. NaΕΎalost, zbog finansijskih gubitaka usled piratskih izdanja, HamburΕ‘ko pozoriΕ‘te je zatvoreno samo tri godine kasnije.[7] Godine 1770, Lesing je postao bibliotekar u vojvodskoj biblioteci, sada Biblioteci Hercog Avgusta (Herzog-August-Bibliothek, Bibliotheca Augusta), u Volfenbitelu po nalogu vojvode od Brunsvika. Njegov boravak tamo bio je energiΔan, ako ga prekidaju mnoga putovanja. Godine 1775, na primer, pratio je princa Leopolda u Italiju. Lesing je 14. oktobra 1771. iniciran u masonstvo u loΕΎi βZu den drei Goldenen Rosenβ u Hamburgu.[8] Godine 1773, otkrio je Arhimedov problem stoke u grΔkom rukopisu koji sadrΕΎi pesmu od 44 stiha, u Biblioteci Hercog Avgusta u Volfenbitelu. Ovaj problem Δe ostati nereΕ‘en do 1880. Godine 1776, oΕΎenio se Evom Kenig, koja je tada bila udovica, u Jorku (blizu Hamburga). Ona je preminula 1778. nakon Ε‘to je rodila njihovog kratkoΕΎiveΔeg sina. Dana 15. februara 1781, Lesing, star 52 godine, umro je tokom posete prodavcu vina Angotu u Brunsviku. Lesing je takoΔe bio poznat po prijateljstvu sa jevrejsko-nemaΔkim filozofom Mozesom Mendelsonom. Nedavna biografija Mendelsonovog unuka, Feliksa, opisuje njihovo prijateljstvo kao jednu od βnajsvetlijih metafora [za] jasan poziv prosvetiteljstva na versku tolerancijuβ.[9] Upravo je ovaj odnos podstakao njegovo interesovanje za popularne verske debate tog vremena. PoΔeo je da objavljuje burne pamflete o svojim verovanjima koja su na kraju zabranjena. Ovo progonstvo ga je inspirisalo da se vrati u pozoriΕ‘te kako bi prikazao svoje stavove i napisao Natana Mudrog. Radovi Rano u svom ΕΎivotu, Lesing je pokazao interesovanje za pozoriΕ‘te. U svojim teorijskim i kritiΔkim spisima na ovu temu β kao i u sopstvenim dramama β pokuΕ‘ao je da doprinese razvoju novog tipa pozoriΕ‘ta u NemaΔkoj. Ovim se posebno okrenuo protiv tada preovlaΔujuΔe knjiΕΎevne teorije GotΕ‘eda[10] i njegovih sledbenika. Lesingova HamburΕ‘ka dramaturgija je kritikovala predstave koje su se izvodile u HamburΕ‘kom teatru, ali nakon Ε‘to se pozabavio nezadovoljnim glumcima i glumicama, Lesing je svoje spise preusmerio na viΕ‘e analize o pravilnoj upotrebi drame. Lesing se zalagao za nacrt drame u Aristotelovoj Poetici. Verovao je da je Francuska akademija devalvirala upotrebu drame kroz svoja neoklasiΔna pravila forme i razdvajanja ΕΎanrova. Njegova ponovljena miΕ‘ljenja o ovom pitanju uticala su na pozoriΕ‘ne praktiΔare koji su zapoΔeli pokret odbacivanja pozoriΕ‘nih pravila poznatih kao Sturm und Drang (βOluja i stresβ).[11][12] On je podrΕΎavao i ozbiljnu recepciju Ε ekspirovih dela. Radio je sa mnogim pozoriΕ‘nim grupama (npr. s onom iz Nojberina). Odabrana dela Izdanje Lesingovih sabranih dela iz 1886 Der Freigeist (The Freethinker) (1749) Die Juden (The Jews) (1749) Miss Sara Sampson (1755) Philotas (1759) Fabeln (Fables) (1759) LaokoΓΆn oder Γber die Grenzen der Malerei und Poesie (LaocoΓΆn) (1767) Minna von Barnhelm (Minna of Barnhelm) (1767) Hamburgische Dramaturgie (1767β69) Emilia Galotti (1772) Anti-Goeze (1778) (written against Johann Melchior Goeze, pastor in Hamburg) Nathan der Weise (Nathan the Wise) (1779) Ernst und Falk β GesprΓ€che fΓΌr FreymΓ€urer (1776β1778) Die Erziehung des Menschengeschlechts (The Education of the Human Race) (1780) Prevodi na engleski Fables and epigrams. London, Printed for J.& H.L. Hunt, 1825. Laocoon: or, The limits of Poetry and Painting, translated by William Ross. London, Ridgeway, 1836. Nathan the Wise: a dramatic poem in five acts, translated by Adolph Reich. London, A. W. Bennett, 1860. Nathan, the Wise. A dramatic poem of five acts, translated by Dr. Isidor Kalisch. New York, Waldheimer & Zenn, 1869. The Education of the Human Race, translated by Fred W. Robertson, M.A.. London, C.K. Paul & Co., 1881. Plays of Lessing: Nathan the Wise and Minna von Barnhelm, translated by Ernest Bell. London, G. Bell, 1888. Selected prose works of G. E. Lessing, translated by E. C. Beasley, B. A., and Helen Zimmern. London, G. Bell and sons, 1890. Lessingβs Emilia Galotti, with footnotes and vocabulary; New York, Hinds & Noble, 1899. Lessingβs Nathan der Weise, with footnotes and vocabulary. New York, Hinds & Noble, 1899. Laocoon. An essay upon the limits of painting and poetry: With remarks illustrative of various points in the history of ancient art, translated by Ellen Frothingham. Boston, Little, Brown, 1904. Laocoon, translated by Sir Robert Phillimore, London, G. Routledge & sons, 1905. Minna von Barnhelm, edited with an introduction, German questions, notes and vocabulary, by Philip Schuyler Allen. New York, Charles E. Merrill Co., 1907. Minna von Barnhelm; or, Soldierβs fortune translated by Otto Heller. New York, H. Holt and company, 1917. Nathan the Wise; a dramatic poem in five acts, translated and edited by Leo Markun. Girard, Kan., Haldeman-Julius Co., 1926. Laocoon, Nathan the Wise, Minna von Barnhelm, translated by William A. Steel. London, J. M. Dent & sons, ltd.; New York, E. P. Dutton & co., inc., 1930. Nathan the Wise, translated by Berthold August Eisenlohr. Ann Arbor, Mich., Lithoprinted by Edwards Brothers, inc., 1942. Nathan the Wise, translated by Guenther Reinhardt. Brooklyn, Barron`s Educational Series, inc., 1950. Nathan the Wise; a dramatic poem in five acts, translated into English verse by Bayard Quincy Morgan. New York, Ungar, 1955. Theological Writings; Selections in Translation with an Introductory Essay, by Henry Chadwick. London, A. & C. Black, 1956. Lessing`s Theological Writings. Selections in Translation, edited by Henry Chadwick. Stanford: Stanford University Press, 1957. Emilia Galotti: a tragedy in five acts, translated by Anna Johanna Gode von Aesch. Great Neck, N.Y., Barron`s Educational Series, inc., 1959. Emilia Galotti, a tragedy in five acts, translated by Edward Dvoretzky. New York, Ungar, 1962, reprinted German Book Center, 2003. Hamburg dramaturgy, translated by Victor Lange. New York, Dover Publications, 1962. Reprint of Helen Zimmern`s 1890 translation. Laocoon: an essay on the limits of painting and poetry, translated by Edward Allen McCormick. Indianapolis, Bobbs-Merrill, 1962. Minna von Barnhelm: a comedy in five acts, translated by Kenneth J. Northcott. Chicago, University of Chicago Press [1972] Nathan the Wise, Minna von Barnhelm, and Other Plays and Writings, edited by Peter Demetz with a Foreword by Hannah Arendt. New York: Continuum, 1991. Nathan the Wise, with Related Documents, translated, edited, and with an introduction by Ronald Schechter. Boston/New York: Bedford/St. Martin`s, 2004. Philosophical and Theological Writings, edited by H. B. Nisbet. Cambridge: Cambridge University Press, 2005.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Neke pesme su ovde prvi put objavljene. `Ovu je knjigu pesama priredio za Ε‘tampu sam pesnik. U nju su β bez jedne pesme i bez dve-tri strofe - obe njegove ranije zbirke pesama (βPesmeβ, u beogradskom izdanju piΕ‘Δevu, 1903; i βNove pesmeβ, u izdanju beogradske knjiΕΎare S. B. CvijanoviΔa, 1912), zatim pesme koje su posle ovih zbiraka izaΕ‘le u Δasopisima (βSrpski KnjiΕΎevni Glasnik`, `Nova Evropa`), i neke pesme koje dosad joΕ‘ nisu objavljivane. Knjiga je Ε‘tampana u `Tipografiji` u 3500 primeraka, od kojih je 500 na naroΔitoj (japanskoj) hartiji i u biblijofilskom omotu; od ovih primeraka, 60 je povezano u koΕΎu, numerisano, i na njima je potpis pesnikov.` Milan RakiΔ (Beograd, 30. septembar 1876 β Zagreb, 30. jun 1938) bio je srpski knjiΕΎevnik, pesnik i diplomata.[1] Biografija Njegov otac bio je Dimitrije Mita RakiΔ, ministar finansija 1888. godine, a majka Ana je Δerka akademika Milana Δ. MiliΔeviΔa. Sestra Ljubica je bila udata za Milana Grola. Bio je oΕΎenjen Milicom, Δerkom Ljubomira KovaΔeviΔa i sestrom Vidosave KovaΔeviΔ. Osnovnu Ε‘kolu i gimnaziju zavrΕ‘io je u Beogradu, a pravni fakultet u Parizu.[1] Po povratku u Srbiju se oΕΎenio, a zatim zaposlio kao pisar u Ministarstvu inostranih dela 1904. godine. Kao diplomata je sluΕΎbovao u Srpskom konzulatu u PriΕ‘tini, Srpskom konzulatu u Skoplju, Solunu[2] i Skadru.[3] Kao konzul u PriΕ‘tini revnosno je izveΕ‘tavao Kraljevinu Srbiju o dogaΔajima na terenu, slao je upozoenja, spiskove uhapΕ‘enih i muΔenih Srba, na silu poturΔenih sunarodnika, silovanih Srpsinja, kao i detaljne informacije o drugim planovima i zloΔinima koje je Δinio deo Ε Δipetara.[4] U vreme Prvog balkanskog rata uΔestvovao je u osloboΔenju Kosova i postavljen je za prvog okruΕΎnog naΔelnika PriΕ‘tinskog okruga (njega ubrzo smenjuje Todor StankoviΔ).[5] Bio je dobrovoljac u Δeti Vojvode Vuka. Mali broj njegovih saboraca je znao da sa njima ratuje autor pesme Na Gazimestanu koju su oni Δesto pevali pred borbu. RakiΔ ovako opisuje dolazak na Kosovo polje: βDakle izbismo na samo mesto Kosovske bitke. S desne strane gudio je Lab, pun nove snage od jesenje kiΕ‘e, i ΕΎurio da odnese veliku vest. S leve, na breΕΎuljku, slegalo se zamiΕ‘ljeno Muratovo turbe. PostrojiΕ‘e nas. U pratnji Ε‘taba pojavi se komandant: `Junaci moji, znate li gde se nalazite? Znate li kako se ovo mesto zove?` U zbijenom stroju lupkarala je puΕ‘ka o puΕ‘ku, zatezale se ramenjaΔe. `Ovde, gde mi sada stojimo, na Vidovdan 1389. godine, istog dana i istog sata, poginula su oba cara! To je Gazimestan na kojem je ObiliΔ...` Oko mene popadali vojnici. Pogledam: ljube zemlju! Valjda sam se i ja bio sagnuo, kad nisam primetio otkud izaΔe mlad oficir s isukanom sabljom. Stade pred komandanta, pozdravi, raportira neΕ‘to, pa se okrete stroju. DiΕΎe sablju i poΔe gromko: `Na Gazimestanu od Milana RakiΔa!` Prvo me izdade sluh, pa onda i vid. Ispred mene se podiΕΎe breg sa turbetom, zavi u crveno i osta viseΔi kao plamena zastava. Iskaza me celog β planina! Od uzvika se lomilo nebo. Nova i mlada Srbija slavi Vaskrs, a ja? S mukom sam se drΕΎao na nogama. ViΕ‘e osetih, no Ε‘to videh, kad se neko odvoji iz moje jedinice i, u trku, stiΕΎe pred komandanta: `Gospodine pukovniΔe, taj koji je ispevao ovu pesmu ovde je sa nama. Evo ga pozadi, s bombama, u odredu Vojvode Vuka!` I odmah odjeknu komandantov glas: `Dobrovoljac RakiΔ, napred!` Δuo sam sve, ali nisam mogao ni da koraknem. Δak ni da otvorim usta. Rukavom od Ε‘injela zaklonio sam lice i pustio suze, prvi i poslednji put tada.β[6] U vreme Prvog svetskog rata bio je savetnik poslanstva u BukureΕ‘tu 1915. i Stokholmu 1917. godine, a krajem rata u Kopenhagenu. Od 1921. bio je poslanik u Sofiji, a od 1927. u Rimu.[7] Dobio je viΕ‘e stranih odlikovanja, Δak i pre nego Ε‘to je dobio neko domaΔe.[8] U diplomatskoj sluΕΎbi je bio skoro do smrti kao poslanik Kraljevine Jugoslavije u inostranstvu. Umro je u Zagrebu 30. juna 1938. godine.[1] Izabran je za dopisnog Δlana Srpske kraljevske akademije 18. februara 1922, a za redovnog 12. februara 1934. Njemu u Δast ustanovljena je pesniΔka nagrada Milan RakiΔ koju dodeljuje UdruΕΎenje knjiΕΎevnika Srbije.[9] Dodeljen mu je Orden krune danske kraljvine.[8] Spisak knjiΕΎevnih radova RakiΔ se svojim prvim pesmama javio u Srpskom knjiΕΎevnom glasniku 1902. Potom je objavio tri zbirke pesama (1903, 1912. i 1924. godine), koje je i publika i knjiΕΎevna kritika najoduΕ‘evljenije pozdravila. Napisao je malo, svega oko pedeset pesama i dosta rano je prestao da piΕ‘e. KritiΔki osvrt Njegove malobrojne pesme odlikuju se najviΕ‘im umetniΔkim osobinama i predstavljaju vrhunac u izraΕΎaju one pesniΔke Ε‘kole koju je osnovao Vojislav IliΔ. Pored Ε antiΔa i DuΔiΔa, RakiΔ je treΔi veliki srpski pesnik danaΕ‘njice. I on je pesniΔku veΕ‘tinu uΔio na francuskim uzorima, ali ih nije podraΕΎavao, veΔ je ostao nacionalan i individualan. On ne peva renesansne motive i blede princeze, veΔ pravoslavne i narodne svetinje: Jefimiju, Simonidu (Simonida), napuΕ‘tenu crkvu kraj PeΔi, Gazimestan (Na Gazimestanu) itd. On nije frivolno duhovit; savrΕ‘enstvo njegova izraza nije sjajan verbalizam, veΔ veΕ‘tina savladana do kraja, veΕ‘tina u obliku kad postaje prisna i spontana. On se naroΔito istiΔe kao versifikator. UsavrΕ‘io je jedanaesterac upotrebom bogatih, zvuΔnih i nesluΔenih slikova, davΕ‘i mu Ε‘irok besedniΔki ton, sveΔan i otmen, buran katkada, a miran i prisan najΔeΕ‘Δe. Njegov jezik je besprekorno Δist i krepak, reΔenica kristalno jasna, stil bez emfaze i bleska, umeren i lapidaran. βU pogledu tehnikeβ, kazao je SkerliΔ, βto je poslednja reΔ umetniΔkog savrΕ‘enstva u srpskoj poezijiβ. Sa Ε antiΔem, RakiΔ je najuspelije obnovio naΕ‘u rodoljubivu poeziju, na sasvim originalan naΔin, bez poze i Ε‘ovinizma. Njegovo je rodoljublje otmeno i plemenito, proΕΎeto diskretnoΕ‘Δu i smerovima modernog mislioca. RakiΔ ne peva radi lepote kao DuΔiΔ, veΔ radi misli; on nije poklonik renesanse i Zapada, veΔ bola i βnaslade u patnjiβ. Uticaj francuskog simbolizma i dekadanse oseΔa se u njegovoj lirici samo u izraΕΎaju. I on se sluΕΎi simbolima za iskazivanje svojih dubokih misli, kao Ε‘to se sluΕΎi simbolikom i u svojim rodoljubivim pesmama, ali je njegova filozofija ΕΎivota izraz naΕ‘e rase, potpuno samonikla. Njegove misaone pesme su jasne iako duboke, jednostavne i pored reΔitosti, prisne, tople i uteΕ‘ne iako proΕΎete najsnaΕΎnijim pesimizmom. To su najbolje, najlepΕ‘e pesme u srpskoj misaonoj lirici. IzuΔavanjem njegovog ΕΎivota i dela bavio se Jovan PejΔiΔ.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Boj na Kosovu ili Milan Toplica i Zorajida Veoma retko!!! Milsim da fali knjiga br. III Pred nama je Sterijin roman prvenac. Roman `Boj na Kosovu ili Milan Toplica i Zoraida`, Jovan Sterija PopoviΔ napisao je u svojoj 22. godini, odnosno 1828. Roman je raΔen po predloΕ‘ku i moΕΎemo govoriti o naΔelu mimezisa, modernim jezikom, mogli bismo zakljuΔiti da je Sterija joΕ‘ u prvoj polovini XIX veka radio na razaranju poetike pisanja. Bio je post-modernista pre svih srpskih pisaca, a njegova virtuozna literarna igra u ovom romanu je poput storije o ljubavi hriΕ‘Δanskog junaka i mavarske princeze. Jovan Sterija PopoviΔ (VrΕ‘ac, 13. januar 1806 β VrΕ‘ac, 10. mart 1856) bio je srpski knjiΕΎevnik i jedan od vodeΔih intelektualaca svoga vremena. Smatra se osnivaΔem srpske drame. Prvi je i jedan od najboljih srpskih komediografa. Ministar prosvete Jovan Sterija PopoviΔ doneo je 10. maja 1844. godine ukaz, kojim je osnovan βMuzeum serbskiβ u Beogradu Δime se smatra osnivaΔem ove ustanove.[1] U Sterijinoj spomen kuΔi dugo je godina bilo sediΕ‘te KnjiΕΎevne opΕ‘tine VrΕ‘ac. Jovan Sterija PopoviΔ (ili Jovan PopoviΔ Sterijin) je roΔen 13. januara (1. januara po julijanskom kalendaru) 1806. godine u trgovaΔkoj porodici. Otac Sterija, trgovac, je bio Grk (Sterija na grΔkom znaΔi zvezda), po nekima Cincarin; a majka Julijana Δerka Δuvenog slikara Nikole NeΕ‘koviΔa. Osnovnu i srednju Ε‘kolu pohaΔao je u VrΕ‘cu, TemiΕ‘varu i PeΕ‘ti, a prava u KeΕΎmarku.[2] JoΕ‘ kao dete zbog slabog telesnog sastava i krhkog zdravlja, bio je iskljuΔen iz deΔjih igara, stalno uz majku, sa uroΔenim posmatraΔkim darom. Leva ruka mu je inaΔe bila `suva` - paralizovana, usled Ε‘loga u ranom detinjstvu. Njihova kuΔa se nalazila na poΔetnom delu Pijace vrΕ‘aΔke, u neposrednoj blizini Saborne - Velike crkve. Kada mu je majka Julijana[3] naprasno preminula, Sterija je morao da izdrΕΎi veliku borbu sa ocem oko daljeg Ε‘kolovanja. Otac Sterija[4] trgovac mu je bio doΕ‘ljak. Sterija nije zabeleΕΎio odakle mu se otac doselio u VrΕ‘ac. Ali smatra se da je njegov predak po ocu - Sterija, zabeleΕΎen je od strane `latinske administracije MaΔarske` 1753. godine, kao trgovac u MiΕ‘kolcu.[5] Napisao je samo biografiju svoga dede po majci Nikole NeΕ‘koviΔa. Kad se oΕΎenio, trgovac Sterija je kao domazet uΕ‘ao u kuΔu svog uglednog pokojnog tasta NeΕ‘koviΔa. Ima traga da su starog Steriju, u to vreme labavih i neustaljenih prezimena, pisali ne samo Stefan PopoviΔ (kako je zabeleΕΎen u Protokolu kreΕ‘Δajemih, prilikom krΕ‘tenja prvenca Jovana), nego i βΕ terija Molerovβ. Za vreme pohaΔanja osnovne Ε‘kole u PeΕ‘ti, Jovan je imao prilike da u jednom nemaΔkom pozoriΕ‘tu vidi klasike i najbolje glumce cele MaΔarske, a isto tako i manje klasiΔna dramska uobliΔavanja u kojima se pojavljuju komediografski uobliΔeni tipovi bliski njegovim dotadaΕ‘njim iskustvima o bidermajerskom graΔanstvu. U PeΕ‘ti je bio blizak prijatelj sa dve liΔnosti rodom iz VrΕ‘ca: ΔorΔem StankoviΔem, jednim od kasnijih osnivaΔa Matice srpske, i Julijanom VijatoviΔ-RadivojeviΔ, kΔerkom vrΕ‘aΔkog senatora, Ε‘kolovanom u BeΔu, koja se udala za pomodnog krojaΔa RadivojeviΔa i sama bila spisateljica. Jovan Sterija PopoviΔ Jedno vreme Sterija je bio privatni nastavnik i advokat u rodnom mestu dok nije pozvan da doΔe u Kragujevac da bude profesor na Liceju. Nakon Liceja je postao naΔelnik Ministarstva prosvete (od 1842), i na tom poloΕΎaju, u toku osam godina, bio glavni organizator srpske srednjoΕ‘kolske nastave i jedan od osnivaΔa UΔenog srpskog druΕ‘tva. Pokrenuo je inicijativu za osnivanje Akademije nauka, Narodne biblioteke i Narodnog muzeja. UΔestvovao je u organizovanju prvog beogradskog teatra (pozoriΕ‘te na Δumruku) koji je 1841. otvoren njegovom tragedijom βSmrt Stefana DeΔanskogβ. Od 1848. godine i sukoba sa politiΔarima, posebno Tomom VuΔiΔem PeriΕ‘iΔem, oteran je iz Srbije i ΕΎiveo je u VrΕ‘cu, usamljen i razoΔaran. Advokat vrΕ‘aΔki Jovan se kasno oΕΎenio; bilo je to septembra 1850. godine, sa Jelenom - Lenkom ManojloviΔ roΔ. DimiΔ, udovicom iz VrΕ‘ca.[6] Jovan Sterija PopoviΔ je umro 10. marta (26. februara po starom kalendaru) 1856. godine.[7] NaΔelnik Ministarstva prosvete Kao naΔelnik Ministarstva prosvete (1842β1848) mnogo je uΔinio za organizovano razvijanje Ε‘kolstva. Godine 1844. doneo je Ε‘kolski zakon (Ustrojenije javnog uΔiliΕ‘nog nastavlenija), kojim je prvi put u Srbiji ozakonjena gimnastika kao Ε‘kolski predmet od I Π΄ΠΎ VI razreda gimnazije, ali joΕ‘ uvek neobavezan za uΔenike.[8] Posebno je znaΔajan njegov napor na prouΔavanju i oΔuvanju kulturnog nasleΔa Srbije. PredloΕΎio je Sovjetu da se donese Uredba o zaΕ‘titi starina, pa je Srbija Sterijinom zaslugom donela prvi pravni akt o zaΕ‘titi spomenika kulture.[9] KnjiΕΎevni rad Spomenik Jovanu Steriji PopoviΔu u rodnom gradu - VrΕ‘cu. Tvrdica (Kir Janja). Drugo izdanje iz 1838. godine. Detalj spomenika Jovanu Steriji PopoviΔu ispred Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta u Novom Sadu PozoriΕ‘ni plakat za `Smrt Stefana DeΔanskog` 1841. PopoviΔ je svoju knjiΕΎevnu delatnost zapoΔeo slabim stihovima, ispevanim u slavu grΔkih narodnih junaka. PoΕ‘to je njegov otac bio Grk, i u mladosti se zagrevao za grΔke ustanike. To su bili neveΕ‘ti ΔaΔki pokuΕ‘aji. Kao mladiΔ, on pada pod uticaj Milovana VidakoviΔa, i po ugledu na njega piΕ‘e roman βBoj na Kosovu ili Milan Toplica i Zoraidaβ. To je dosta neveΕ‘ta i naivna prerada jednog romana od francuskog pisca Florijana iz XVIII veka. Kao i VidakoviΔ, koji mu je bio uzor, tako i on pokuΕ‘ava da tuΔu graΔu prenese u okvir srpske proΕ‘losti. Roman je prepun nelogiΔnosti i nedoslednosti svake vrste. Docnije je u jednom svom satiriΔnom spisu (βRoman bez romanaβ) ismejao takav naΔin rada, oΕ‘tro napao plaΔevne i fantastiΔne romane Milovana VidakoviΔa i njegovih podraΕΎavalaca i propovedao knjiΕΎevnost koja trezvenije i ozbiljnije gleda na ΕΎivot. To delo je inaΔe bilo posveΔeno njegovom prijatelju episkopu vrΕ‘aΔkom Stefanu PopoviΔu, koji nastradao u maΔarskoj buni.[10] Takvo shvatanje je plod njegova zrelijeg doba, i koliko je dublje ulazio u ΕΎivot i knjiΕΎevnost, utoliko je postajao realniji. On je uglavnom dramski pisac, prvi srpski knjiΕΎevnik koji je u ovom knjiΕΎevnom rodu stvorio neΕ‘to bolje i trajnije. Pisci koji su pre njega radili na istorijskoj drami i drami iz savremenog ΕΎivota nisu imali knjiΕΎevnog uspeha. On je prvi srpski pisac koji taj posao uzima ozbiljno, sav se odaje pozoriΕ‘tu i stvara na Ε‘iroj osnovi i sa dubokim razumevanjem. On je uporedo radio na istorijskoj drami i na komediji, ali na istorijskoj drami sa mnogo manje uspeha. Na knjiΕΎevnost je gledao oΔima Ε‘kolskog Δoveka, pedagoga i racionaliste. Njegovi prvi dramski pokuΕ‘aji su neveΕ‘te i preterano romantiΔne dramatizacije narodnih pesama: βNevinostβ ili βSvetislav i Milevaβ, βMiloΕ‘ ObiliΔβ i βNahod Simeonβ. Docnije stvara bolje i snaΕΎnije istorijske drame, ne mnogo knjiΕΎevne, ali koje su odgovarale ukusu i shvatanjima tadaΕ‘nje rodoljubive srpske publike. Takve su tragedije: βSmrt Stefana DeΔanskogβ, βVladislavβ, βSkenderbegβ, βLahanβ (sa predmetom iz bugarske istorije), pozoriΕ‘ni komad βAjduciβ, vrlo popularan, izraΔen po narodnoj pesmi, i joΕ‘ nekoliko prigodnih komada. Figurina Jovana Sterije PopoviΔa, rad Milice Ribnikar. Muzejska graΔa PozoriΕ‘nog muzeja Vojvodine Iako se smatra osnivaΔem srpske drame, on je mnogo vaΕΎniji kao komediograf, jer se tu tek s uspehom ogledao njegov knjiΕΎevni talent. Prva mu je komedija βLaΕΎa i paralaΕΎaβ, zatim βTvrdicaβ, βPokondirena tikvaβ (prema kojoj je 1956. godine Mihovil Logar komponovao operu ) i βZla ΕΎenaβ, sve komedije karaktera. Od komedija naravi najbolje su mu: βΕ½enidba i udadbaβ, βKir Janjaβ, βRodoljupciβ i βBeograd nekad i sadβ. Pored toga, napisao je i nekoliko pozoriΕ‘nih igara manjeg znaΔaja, Ε‘aljive ili satiriΔne sadrΕΎine. Kao dramski pisac, Sterija pripada grupi sentimentalista, i svoja dela stvara pod impresijom Samjuela RiΔardsona, poznatog pisca graΔanskih romana. U njegovim delima znaΔajno mesto zauzimaju odlike poput kulta oseΔanja i prirode, idealizacija ΕΎivota, prijateljstvo i ljubav. KritiΔki osvrt Narodno pozoriΕ‘te βJovan Sterija PopoviΔ - VrΕ‘acβ. Trezven i racionalan duh, on nije bio pesnik visokih duhovnih zamaha i bogate maΕ‘te, zato njegove drame, iako knjiΕΎevnije i pismenije od svih sliΔnih pokuΕ‘aja do njega, ipak nemaju prave umetniΔke vrednosti, U njima je malo ΕΎivotne istine, malo poezije i malo istorijske istine, a mnogo nameΕ‘tene retorike, neprirodnosti i usiljenosti. Vrlo pismen i vrlo obrazovan pisac, on je svojim istorijskim dramama skromno zadovoljavao veliku potrebu svoga vremena za rodoljubivim repertoarom i imao mnogo uspeha. Precenjivane u svoje vreme, te drame su sasvim zaboravljene; duΕΎe se na repertoaru zadrΕΎala samo istorijska drama βSmrt Stefana DeΔanskogβ. Naslovna strana zbirke pesama Davorje (1854) Proglas povodom 100godiΕ‘njice roΔenja i 50godiΕ‘njice smrti (1906). U komediji, on je nadmaΕ‘io sve ono Ε‘to je u srpskoj knjiΕΎevnosti stvoreno pre njega, i do danas ostao najbolji srpski komediograf. On je pisac sa veΔom knjiΕΎevnom kulturom; on zna za klasiΔne uzore u stranim knjiΕΎevnostima i prvi poΔinje da razumno, objektivno i kritiΔki posmatra i slika savremeni ΕΎivot srpskog druΕ‘tva. Po svojoj prirodi on je bio predodreΔen samo za Δisto intelektualna stvaranja, zato je on samo u komediji dao punu meru. Ali i u komediji nije bez mana. Pre svega, ni u jednoj komediji nije uspeo da da humor, najviΕ‘u osobinu komiΔnog. Njegove komedije su najΔeΕ‘Δe oΕ‘tra satira izopaΔenih karaktera i naravi. On je suviΕ‘e moralizator i tendenciozan pisac: liΔnosti karikira i radnju vodi i zavrΕ‘ava radi pouΔnog svrΕ‘etka. On nije ni sasvim originalan pisac: kod njega se Δesto mogu naΔi pozajmice od drugih pisaca, od Molijera najviΕ‘e. Sve njegove bolje komedije karaktera podseΔaju na Molijerove, i kompozicijom i komiΔnim okvirima pojedinih liΔnosti. (Molijera je inaΔe i prevodio: njegove βSkapenove podvaleβ). Ali u naknadu za to, on je veΕ‘t knjiΕΎevnik i vrlo plodan pisac, koji je trezveno i realistiΔki prikazivao savremeni ΕΎivot, slikajuΔi snaΕΎno i reljefno komiΔne tipove i druΕ‘tvene scene, Krajem ΕΎivota se vratio poeziji, na kojoj je kao mladiΔ radio. Godine 1854. iziΕ‘la je njegova zbirka stihova βDavorjeβ. Bio je knjiΕΎevni kuriozum Ε‘to je PopoviΔ βDavorjeβ Ε‘tampao starim crkvenim pismenima, koja je tom prilikom preporuΔivao da se usvoje mesto novije graΔanske bukvice. To je misaona lirika, bolna, odveΔ pesimistiΔka, lirika iskusna i zrela Δoveka, koji je u ΕΎivotu znao za patnje i razoΔaranja, intimna filozofija o veliΔini bola, stradanja i smrti i nepopravimoj bedi ljudskoj. Roman bez romana Roman bez romana (prvi deo napisan 1832, objavljen 1838. godine, drugi deo ostao u rukopisu), parodijski je roman Jovana Sterije PopoviΔa. Sterija je svoje delo nazvao Ε‘aljivim romanom, a u predgovoru je istakao da je ovo delo prvo ovog roda na srpskom jeziku. Primarna fabula parodira pseudoistorijske romane, posebno one koje je pisao Milovan VidakoviΔ, te predstavlja pokuΕ‘aj da se napiΕ‘e srpski Don Kihot[11]. MeΔutim, Sterija proΕ‘iruje parodijski dijapazon dela na βΔitavu naΕ‘u tadaΕ‘nju knjiΕΎevnu kulturu Δiju je osnovu predstavljalo klasiΔno obrazovanjeβ[11], obuhvativΕ‘i razliΔite knjiΕΎevne pojave, od invokacije polovaΔetu majdanskog vina do travestije Arijadninog pisma iz Ovidijevih Heroidaβ ili delova Eneide.[12] UvoΔenjem digresija, dijaloga, autorskih komentara, Sterija u potpunosti razara romanesknu formu i Jovan DeretiΔ istiΔe da je Roman bez romana βprvi dosledno izveden antiroman u srpskoj knjiΕΎevnostiβ.[11] Spomenik Spomenik mu je otkriven u VrΕ‘cu 7. oktobra 1934. Darodavac biste je bio DragiΕ‘a BraΕ‘ovan, meΔu govornicima su bili Veljko PetroviΔ, Branislav NuΕ‘iΔ i RaΕ‘a PlaoviΔ. Vojislav IliΔ MlaΔi je proΔitao pesmu a bile su prisutne i druge visoke liΔnosti.[13] Sterijino pozorje Detaljnije: Sterijino pozorje U sklopu obeleΕΎavanja 150 godina od roΔenja i 100 godina od smrti Jovana Sterije PopoviΔa u Novom Sadu je 1956. godine osnovan festival βSterijino pozorjeβ. I danas, ovaj festival, na kome pozoriΕ‘ta iz zemlje i inostranstva uΔestvuju sa delima jugoslovenskih pisaca (u poΔetku je to bio festival samo Sterijinih dela) vaΕΎi za najznaΔajniju pozoriΕ‘nu manifestaciju u Srbiji. Filmovi Sterijina dela su od 1959. do danas adaptirana u dvadesetak televizijskih filmova: LaΕΎa i paralaΕΎa (film) Kir Janja (film) DΕΎandrljivi muΕΎ (film) Rodoljupci (film) Pokondirena tikva (film) Ljubav, ΕΎenidba i udadba (film) Zla ΕΎena (film)
Jela SpiridonoviΔ - SaviΔ SA USKIH STAZA meki povez, str. 78, dim. 20 x 13 cm izdanje s. b. cvijanoviΔa beograd 1919. stanje kao na slici, knjiga je kompletna ima peΔat biblioteke Jelena Jela SpiridonoviΔ SaviΔ (11. januar 1890, Ε abac β septembar 1974, Beograd) bila je srpska pesnikinja, pripovedaΔica i esejistkinja. Jela SpiridonoviΔ SaviΔ Jela Spiridonovic Savic.jpg Puno ime Jelena SpiridonoviΔ SaviΔ Datum roΔenja 11. januar 1890. Mesto roΔenja Ε abac, Kraljevina Srbija Datum smrti septembar 1974.β(84 god.) Mesto smrti Beograd, Srbija, SFRJ NajvaΕΎnija dela Sa uskih staza (1919) Pergamenti (1923) VeΔite ΔeΕΎnje (1926) Ε½ivot Uredi Rodila se u bogatoj Ε‘abaΔkoj porodici grΔkog porekla. Njen otac, Mihajlo SpiridonoviΔ (1848β1908), nakon Ε‘to je doktorirao medicinu u BeΔu zaposlio se u Ε apcu kao fizikus. Zbog humanosti i nesebiΔne poΕΎrtvovanosti prozvan je βsirotinjska majkaβ. Mihajlo SpiridonoviΔ je aktivno uΔestvovao u kulturnom ΕΎivotu grada, a Jela je, verovatno, nasledila njegov knjiΕΎevni talenat. Nakon svrΕ‘ene Ε abaΔke gimnazije, Jela SpiridonoviΔ je u periodu od 1911. do 1913. godine studirala filozofiju u Trstu. Godine 1913. udala se za Vladislava SaviΔa (1873β1957), eruditu i znalaca pet jezika, Ε‘efa presbiroa u Ministarstvu unutraΕ‘njih poslova. U godinama izmeΔu dva svetska rata boravila je sa suprugom u Njujorku, BeΔu, Minhenu i Trstu kuda ih je vodila njegova diplomatska karijera. U meΔuratnom periodu ime Jele SpiridonoviΔ SaviΔ je jedno od najprepoznatljivijih na srpskoj/jugoslovenskoj knjiΕΎevnoj sceni. Tridesetih godina drΕΎala seriju predavanja na KolarΔevom narodnom univerzitetu i u Kolu srpskih sestara o ΕΎivotima i delima najpoznatijih mistika. Drugi svetski rat provodela je i Beogradu. Godine 1945. komesarska uprava na Δelu sa Δurom Gavelom objavila je izveΕ‘taj βSrpska knjiΕΎevna zadruga pod okupacijomβ u kojem je Jela SpiridonoviΔ SaviΔ ocenjena kao βsaradnica faΕ‘istiΔkog okupatoraβ, a njeno delo kao nedostojno, nerodoljubivo i izdajniΔko. Umrla je u Beogradu. U nekrologu, u ime DruΕ‘tva knjiΕΎevnika Srbije, Desanka MaksimoviΔ je naglasila da je Jela SpiridonoviΔ SaviΔ βbila pravi, roΔeni pesnik. Pisala je produhovljenu poeziju temom viΕ‘e okrenuta prema zvezdama nego prema zemlji. ViΕ‘e okrenuta prema naΕ‘oj proΕ‘losti nego prema sadaΕ‘njiciβ. Delo Uredi Sa uskih staza Uredi Prvu pesniΔku zbirku, Sa uskih staza, Jela SpiridonoviΔ SaviΔ je objavila 1919. godine. Onovremena kritika nije mogla da ne reaguje na subverzivni karakter stihova. Milan BogdanoviΔ istiΔe, prikazujuΔi nove knjige u Politici 1919. godine, da u Zagrebu, oko KrleΕΎinog Plamena, MiloΕ‘ Crnjanski i Jela SpiridonoviΔ SaviΔ skandalizuju svojim stihovima. Pesnikinja βraskoΕ‘ne maΕ‘te i vrelog temperamentaβ, βvelikog oseΔanja ploti i krvi i jakih Δulnih senzacijaβ[1] u zbirci Sa uskih staza slobodnim stihom opeva erotski uΕΎitak ΕΎene. Autorkina prva zbirka korespondira sa avangardnim tendencijama poΔetkom dvadesetih godina u srpskoj knjiΕΎevnosti: ekstatiΔni doΕΎivljaj sveta, intuitivnost religiozne spoznaje, metafiziΔka identifikacija sa kosmosom, individualizam u smislu odvajanja od licemernog graΔanskog druΕ‘tva i potraga za suΕ‘tinom stvarnosti u neistraΕΎenim dubinama sopstvenog biΔa.[2] Pergamenti Uredi Tokom dvadesetih i tridesetih godina bila je saradnica brojnih Δasopisa: Dan, Misao, Srpski knjiΕΎevni glasnik, BuduΔnost, Raskrsnica, Savremenik, KnjiΕΎevni sever, Letopis Matice srpske itd. U izdanju S. B. CvijanoviΔa 1923. objavila je ep Pergamenti, βduhovnu autobiografiju iz hilandarskog perioda, koju na poΔetku 19. veka na zgariΕ‘tu spaljenog manastira Svetog Simeona βsluΔajnoβ pronalazi monah Stratonikβ.[3] βEp Pergamenti Jele SpiridonoviΔ SaviΔ predstavlja eho datih religiozno-nacionalnih ideja Δiji su nosioci bili predstavnici srpski predstavnici bogoslovske i umetniΔke eliteβ.[4] VaΕΎnu ulogu u ovom delu, kao i u celokupnom njenom opusu, ima tema metempsihoze.[5] Autorkina vizija utemeljivaΔa srpske pravoslavne crkve izazvala je veliku paΕΎnju i u inostranoj javnosti. Delo je prevedeno i objavljeno na italijanskom jeziku 1927. godine. VeΔite ΔeΕΎnje Uredi Godine 1926. objavila je drugu pesniΔku zbirku, VeΔite ΔeΕΎnje. U predgovoru Jovan DuΔiΔ istiΔe da se pesme Jele SpiridonoviΔ SaviΔ βrazlikuju od starijih pesnika svojom formom, a od mlaΔih svojom sadrΕΎinomβ. Prema DuΔiΔevom miΕ‘ljenju, ono Ε‘to izdvaja pesnikinju je njen misticizam, βnjena liΔna spiritualna nota, aspiracija ka transcendentnom i opΕ‘tem, smisao za uopΕ‘tavanje, za vezivanje u zajedniΔko, u osnovno, esencijalno, kosmiΔkoβ.[6] Jedan od naboljih prikaza zbirke napisala je filozofkinja dr Ksenija AtanasijeviΔ, stavljajuΔi akcenat na metafiziΔku i rodnu dimenziju zbirke. ReΔima Ksenije AtanasijeviΔ, Jela SpiridonoviΔ SaviΔ je βpreΔistila sviju ljubavnu poeziju za jedno produbljeno mistiΔno oseΔanje, Ε‘to je zapoΔela joΕ‘ u svojoj poemi retke lepote Pergamentiβ.[7] AtanasijeviΔ je ocenila da su ciklusi βTragedija ΕΎeneβ i βDnevnik usedeliceβ najbolja ostvarenja u zbirci: βKad peva ΕΎenu, g-Δa SpiridonoviΔ stvara najneprolaznije svoje strofeβ.[8] Savremena istraΕΎivaΔica, dr Stanislava BaraΔ je ocenila da je pesnikinja u ovim ciklusima obradila aktuelne teme tadaΕ‘e feministiΔke kontrajavnosti: βReligioznost i hriΕ‘Δanska etika Jele SpiridonoviΔ SaviΔ nije u ovim pesmama naΕ‘la saglasnost sa patrijarhalnom normomβ.[9] Jesenje melodije Uredi Krajem tridesetih godina autorka je objavila zbirku Jesenje melodije, sabrane pesme objavljivane tokom tridesetih godina, i Pripovetke. Todor ManojloviΔ je zapisao da je nova pesniΔka zbirka Jele SpiridonoviΔ SaviΔ βprebolna i magiΔnaβ, videΔi je kao βstvaralaΔku nostalgiju usamljenika [...] motiv koji razvezuje sumorno i sugestivno, sa nekim Δudesno neΕΎnim melodizmom i ustreptalim mistiΔkim bleskomβ.[10] Paulina Lebl Albala je opisala zbirku kao βmelanholiΔnu strasnu barkaroluβ.[11] βInovativnost ove zbirke ogleda se u naglaΕ‘enoj metatekstualnostiβ, naglaΕ‘ava dr Jovana Reba, istiΔuΔi da βduhovnu auru veΔine pesama u zbirci oblikuje traganje po dubinama podsvesti, susreti sa sopstvenim demonima i beg od sumorne realnosti u maΕ‘tu i ludiloβ.[12] Pripovetke i esejistika Uredi Zbirka Pripovetke sadrΕΎi pet pripovedaka: βPale se svetiljke gradskeβ, βHarmonikaΕ‘β, βGospoΔa Georginaβ, βMala sluΕΎavka Marijaβ i βSan Marije iz Magdaleβ. Pripovetke βpredstavljaju proznu realizaciju hriΕ‘Δanskog koncepta o potrazi sa savrΕ‘enom vrlinom, o ΕΎrtvovanju i ekstazi duha. Motive iz svoje poezije pesnikinja je transponovala u pesniΔku formu, tako da su gotovo svi glavni junaci i junakinje veΔ bili otelotvoreni u odreΔenim pesmama i pesniΔkim ciklusimaβ[13]. Svoje poslede delo, zbirku eseja Susreti, Jela SpiridonoviΔ SaviΔ je objavila 1944. godine. U Susretima IskoΕ‘eni tekstsu sabrani eseji, odnosno predavanja koja je drΕΎala tokom tridesetih godina o Rilkeu, Geteu, NiΔeu, fra AnΔeliku, Desanki MaksimoviΔ, Isidori SekuliΔ, ΕΎenama misticima itd. Priredila je i objavila kao samizdat zbirku pripovedaka svog supruga, Vladislava SaviΔa, Pripovetke 1958. godine. Izabrana dela Jele SpiridonoviΔ SaviΔ priredila je dr Jovana Reba 2012. godine. Knjiga ΔeΕΎnje: izabrana dela objavljena je u ediciji Sopstvena soba izdavaΔke kuΔe SluΕΎbeni glasnik iz Beograda. Reference Jela SpiridonoviΔ-SaviΔ, pesnikinja i prozni pisac, roΔena je u Ε apcu, 11. januara 1890. godine, u uglednoj lekarskoj porodici, od oca Mihaila i majke Olge. Njeni preci, po oΔevoj liniji, bili su Grci iz Atine. TaΔnije, oko 1830. godine, njenog dedu Janju Sklepasa, tada desetogodisnjeg decaka, zajedno sa grupom njegovih vrsnjaka β oteli su Turci. Posto se sudbina sa njim gorko poigrala, posle mnogo suza, lutanja i strahovanja, put ga je doveo pred konak Kneza Milosa i Knjeginje Ljubice u Kragujevac. Tu je, mudroscu, miloscu i dobrotom Knezovom receno da `Grce` postane `Srpce`, pa je od Janje Sklepasa postao Jovan Spiridonovic. Ime Jovan nije nikada uz njega priraslo, pa je celog veka ostao janja, a u prezimenu je sacuvana uspomena na oca Spiridona. Godine 1840, sa diplomom majstora, na kratko je skoknuo do Atine, tek toliko da ga zelja za rodnim krajem mine. U Beogradu se ozenio Jelenom, sa kojom ce izroditi petoro dece β dve kceri i tri sina. Posle smrti 1888. godine, ostavio je imovinu vrednu vise hiljada dukata i ime dostojno postovanja i ugleda. Na mermernoj ploci, postavljenoj u auli Narodnog pozorista u Beogradu, urezano je njegovo ime kao velikog priloznika. Jelin otac, Mihailo Spiridonovic, rodjen je 1848. godine, bio je najmladji sin Jelene i Janje. Posle zavrsetka Velike skole u Beogradu i diplome filozofa, doktorirao je medicini u Becu, oko 1880. godine. Po povratku u zemlju, bio je postavljen za okruznog fizikusa u Sapcu, gde ce ostati do smrti, nepinih 30 godina. Po spremnosti da se bolesnicima uvek nadje u nevolji, nazvali su ga `sirotinjska majka`, ali ga to nije sprecavalo da sa puno entuzijazma ucestvuje u kulturnoj izgradnji Sapca. Pisao je brojne radove iz kulturne istorije, higijene zivljenja i medicine, a bavio se i knjizevnim radom, pisuci pripovetke. Umro je u Sapcu 1908. godine. Uz roditelje Olgu i Mihaila, Jela je rasla kao srecno dete, okruzena ljubavlju i paznjom. Osnovnu skolu i Gimnaziju zavrsila je u rodnom Sapcu 1906. godine, a potom je dobila vrhunsko obrazovanje na francuskom koledzu u Trstu, da bi studije filozofije nastavila u Becu, Njujorku i Milanu. Udala se za inzenjera Vladislava Savica (1873β1957), zagovornika socijalistickih ideja i osnivaca Socijalisticke stranke Srbije, 1903. godine. Studirao je politehniku u Cirihu, Parizu i Londonu, tecno govorio pet stranih jezika i bio specificna i visestruko angazovana licnost ondasnje Srbije. Kao inzenjer, radio je na podizanju elektrana (Leskovac) i trasiranju pruga (Kavkaz); bio je stalni dopisnik Ruskog slova, londonskog Dejli telegrafa, milanskog Korijere dela sera i francuskog Eko de Pari; kao novinar ili politicar boravio je u Rusiji, Londonu, Njujorku, Becu, Minhenu i Trstu; bavio se publicistikom, prevodilastvom, naucnim i knjizevnim radom (pisao je romane i drame). Jela je bila aktivan clan medjunarodnog Pen kluba u predratnom periodu, a posle rata i clan Drustva knjizevnika Srbije. Oglasila se prvi put 1919. godine zbirkom pesama Sa uskih staza, koja je posvecena prolecu, budjenju erotskih strasti i zudnji za beskrajem. Vreme o kome peva je tesko, poratno. Obdarena retkim senzibilitetom i filozofskim umom, okrenula se od ove teskobe misticnom prostranstvu: I ponesi me, ponesi tako, u sjajnom dugom putu tvoga zlaΔanog zraka, o, Sunce, Svetlosti moΔne vodi me iz Carstva mraka. Sunce Usledio je lirsko-epski spev Pergamenti, koji je objavljen 1923. godine i koji, kao svaki ep, ima svoju pricu. Monah Stratonik, trazeci leka svojoj nesanici i strahovima pronalazi prevodi pergamente pisane srpsko-slovenskim jezikom, rukom raba bozjeg Rastka, najmladjeg Nemanjinog sina, u monastvu nazvanog Sava. Kovceg sa pergamentima Stratonik je pronasao u pepelu Manastira Sv. Simeona, koji su Turci zapalili 1814. godine, zbog Hadzi-Prodanove bune. Sa zgarista manastira, djak Jeronim, brat Pajsije i predani Stratonik, `nose tri svetinje nadjene u pepelu: pergamente, kandilo i ikonu`. Pergamente je, 1927. godine, na italijanski preveo Umberto Urbani, sa opseznim predgovorom Franceska Babudrija. Poeziju Jele Spiridonovic-Savic Babudri dozivljava kao intimni konflikt ljudskog duha koji je `stvoren jacinom emocija i snagom volje da se dosegne bezgranicno.` Njena poezija je savrsena sprega umetnosti i filozofije. Babudri istice epizodu u kojoj monah Sava, utemeljitelj srpske crkve, u Manastiru Vatopedu 1194. godine, jedne noci otvara vrata zalutalom i ranjenom Barbarosinom vojniku. U ocima umiruceg Sava prepoznaje princa Gilberta i sa njegovih usana cita poslednju ispovest. Iz tronutog monaha Save pokuljase stihovane misli: No jednog dana kroz vekova osam, ja narode vidim, meΔ njima Britone, plavi, isti takvi kao i ja Ε‘to sam, dolaze da dele s vama Δase bone... najbolju Δe decu britanskih sinova progutati bliskog Helesponta vali Tvom narodu Ε½ivot poΔeΔe tad s nova, vaskrsnuΔe opet stari Ideali. Pesnicka zbirka Vecite teznje objavljena je 1926. godine, sa predgovorom Jovana Ducica: `... Jela Spiridonovic-Stana se odvaja sadrzinom od svih mladjih, cak i najboljih... Ja volim njenu religioznu i duboku inspiraciju... Put ove pesnikinje nije zavrsen. Ja verujem da ce on biti sirok, i pun iznenadjenja.` Ono sto je zamerao mladjima β slobodan stih, razvucenost i verbalizam, Jeli nije pripisivao kao manu. Prema oceni studioznog analiticara Radomira Konstantinovica, pesma Ε½ena iz ove zbirke, po svojoj stilskoj jednostavnosti i simbolici, spada u red najznacajnijih Jelenih ostvarenja: Ε½ene, sve one nose krvavi krst, crveni krst materinstva. Sve one nose plamenu zvezdu sa Istoka. Zato su njihove oΔi Δudno duboke: krst udubljuju. Zato su njihove oΔi pune svetlosti: zvezde odblesu. Al oko usana lebdi im neΕ‘to detinje, Ε‘to se ne buni na krst i ne Δudi se zvezdi. U 1939. godini objavljene su Jeline pesme Jesenje melodije i prozno delo. Zbirka pesama Jesenje melodije podeljena je u sest celina: Za mile mog srca, Pesnikov kalendar, Ka svetlosti, Cvetovi na vetru, Pesme paganske i Minijature. Jedina siroka i samilosna dusa za svakog je nasla mesta: za tihe i blede usedelice, monahe u uskim celijama, lutalice po dugackim putevima, hrabre mornare... Miodrag Pavlovic, u svojoj Antologiji srpskog pesnistva (XIIIβXX veka), nasao je mesta za Jelinu pesmu Februar iz ove zbirke, uz sledecu napomenu u predgovoru: `Na osnovu nasih antologicarskih lektira smatramo da treba za istoriju knjizevnosti jos citati Jelu Spiridonovic-Savic...`. U Pripovetkama, Jelin pesnicki senzibilitet je nadjacao proznog pisca. Sve njene price zapravo su pesme u prozi, a likovi sa bogatim unutrasnjim zivotom i nabojem deluju sentimentalno. Poslednja u nizu, u nesrecno ratno vreme, 1944. godine, objavljena je knjiga eseja Susreti. Izasla je u izdanju Srpske knjizevne zadruge, na cijem celu je za vreme rata bio tada vec vremesni knjizevnik Svetislav Stefanovic koji je novembra 1944. godine, u oslobodjenom Beogradu, streljan kao izdajnik. Godinu dana kasnije Komesarska uprava, na celu sa Djurom Gavelom, objavila je izvestaj Srpska knjizevna zadruga pod okupacijom, u kome je njen rad okarakterisan kao `nedostojan, nerodoljubiv, izdajnicki`. U izvestaju, na listi honorara primljenih od Srpske knjizevne zadruge, medju 54 imena autora, naslo se i ime Jele Spiridonovic-Savic. Danas vise nije od znacaja sto su na spisku, izmedju ostalih, bila i imena Sime Pandurovica, Todora Manojlovica, Desanke Maksimovic... Bilo kako bilo, glas Jele Spiridonovic-Savic je utihnulo. Neshvacena, skrajnuta i zaboravljena, okrenula se proslosti i imaginaciji. Susreti su, zapravo, pretezno predanja koja je Jela, trideset godina, drzala na Kolarcevom narodnom univerzitetu u Beogradu: Religiozno osecanje i sadasnjica (1930), Rekvijem pesniku Rilkeu (1938), Fransi Zam, Isidora Sekulic, Geteov put ka svetlosti (1932), Tragika Nicea (1934), Desanka Maksimovic (1933), Fra Andjeliko (1934) i Znacaj unutrasnjeg zivota za razvoj licnosti (1935). Predgovor knjizi eseja Susreti napisao je Todor Manojlovic, koji je istakao: `Sakupljeni eseji i prikazi gdje Jele Spiridonovic-Savic sacinjavaju jednu idejnu celinu vrlo osobenog, licnog obelezja i karaktera... jednu ispovest najprisinijeg verovanja, ubedjenja, pod vidom znalackih, najsolidnije dokumentovanih estetickih, kulturno-istorijskih i religiozno-filozofskih studija`. Ostala su dela u rukopisu, neobjavljena, koja se danas cuvaju Medjuopstinskom istorijskom arhivu u Sapcu: pesme Nemanjici (1941), poema Dnevnik pesnika lutalice (1942), bajke Izmedju sna i jave (1943), eseji Susreti II (1946), Pripovetke II (1949), opaske Prah s leptirovih krila (1950) i roman Zapisi pravednog Ilije (1954). Zasluzuju li da ugledaju svetlost dana? Jela Spiridonovic-Savic je umrla u Beogradu, septembra meseca 1974. godine.
Drugo izdanje, popravljeno i popunjeno Autor: Stanoje StanojeviΔ Godina izdanja: 1910 Povez: mek Broj strana: 385 20 karata u tekstu + dijagram razvitka povrΕ‘ine srpskih drΕΎava u dodatku Prepovezana i dovedena u odliΔno stanje. Na predlistu stoji posveta iz 1910. godine. MestimiΔno tragovi starosti u vidu ΕΎuΔkastih flekica (uglavnom na marginama strana). Selotejp na dijagramu iz priloga duΕΎ jedne ivice presavijanja. Za jednu kartu (DrΕΎava DuΕ‘anova) nisam siguran da li je cela ili joj nedostaje jedan deo. Uz sve prethodno navedeno, knjiga je veoma dobro oΔuvana. SADRΕ½AJ: 1. Balkansko Poluostrvo pre dolaska Slovena 2. Kolonizacija Slovena na Balkanskom Poluostrvu 3. Prve srpske drΕΎave 4. Zeta kao politiΔki centar srpskoga naroda 5. Borba Zete i RaΕ‘ke o prevlast 6. SnaΕΎenje srpskih drΕΎava 7. Prevlast srpskoga naroda na Balkanskom Poluostrvu 8. Borba srpskoga naroda s Turcima 9. Srpski narod pod Turcima 10. Borba srpskoga naroda protiv Turaka i protiv Austrije 11. Kulturni i politiΔki preporoΔaj srpskoga naroda 12. Kulturno jedinstvo srpskoga naroda - Dodatak bibliografiji - Pogovor prvom izdanju - Pogovor drugom izdanju Stanoje StanojeviΔ (1874β1937) bio je srpski istoriΔar, prvi srpski enciklopedista, Δlan Srpske kraljevske akademije i redovni profesor Beogradskog univerziteta. UΔestvovao je u Balkanskim ratovima i bio u Ε‘tabu Dunavske divizije I poziva, a u Prvom svetskom ratu u Ε‘tabu Moravske divizije, takoΔe I poziva. Posle povlaΔenja srpske vojske preko Albanije odlazi u Petrograd gde je izabran za profesora univerziteta na kome predaje dva semestra. Od 1917. godine drΕΎi predavanja u Parizu na Sorboni a 1918. tokom letnjeg semestra na Univerzitetu u Londonu. Sve vreme Prvog svetskog rata StanojeviΔ se aktivno zalaΕΎe za srpsku stvar, pa 1915. godine pokreΔe biblioteku βSavremena pitanjaβ i kao prvo objavljuje svoj spis βΕ ta hoΔe Srbija?β u NiΕ‘u 1915. godine. Na Pariskoj mirovnoj konferenciji uΔestvovao je kao Δlan Istorijsko-etnografske sekcije. StanojeviΔ se dotiΔe svih oblasti srpske istorije. Svojim delom nije se poveo uticajem politiΔkog trenutka vremena kada je nastala, poΔetak XX veka, i time izbegao zamku da izgubi vezu sa opΕ‘tim stanjem proΕ‘losti srpskog naroda razasutog u dve nacionalne drΕΎave i dva viΕ‘enacionalna carstva.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Isidor BajiΔ (Kula, 16. avgust 1878 β Novi Sad, 15. septembar 1915) bio je srpski kompozitor, uΔitelj, pedagog, melograf i izdavaΔ. Osnovao je i bio prvi direktor MuziΔke Ε‘kole u Novom Sadu, jedne od prvih takvih institucija na tlu Vojvodine. Biografija Bista u Ε‘kolskom dvoriΕ‘tu u Kuli Gimnaziju je zavrΕ‘io u Novom Sadu, a diplomirao je na MuziΔkoj akademiji u BudimpeΕ‘ti. Od 1901. do 1915. godine radio je u Velikoj srpskoj pravoslavnoj gimnaziji u Novom Sadu (danas gimnazija Jovan JovanoviΔ Zmaj) kao uΔitelj pevanja i pojanja, dirigent uΔeniΔkih horova, gudaΔkog i tamburaΕ‘kog orkestra, hora SZPD Neven i organizator Svetosavskih beseda. Pomagao je darovitim uΔenicima u njihovim prvim kompozitorskim koracima. Kao rezultat BajiΔevog pedagoΕ‘kog rada nastao je Projekat za promenu uΔenja pojanja i pevanja u Velikoj srpskoj pravoslavnoj gimnaziji (1912). Osnovao je muziΔku Ε‘kolu u Novom Sadu, 17. oktobra 1909. godine, posle Ε kole pjenija Aleksandra Morfidisa-Nisisa, prvu instituciju toga tipa na tlu Vojvodine (Srbija).[1] U skoro svim periodiΔnim Δasopisima i dnevnoj Ε‘tampi toga vremena (Brankovo kolo, Letopis Matice srpske, Zastava, Sloga) objavljivao je tekstove iz oblasti muzike i muziΔke pedagogije (Pevanje kao pedagoΕ‘ko sredstvo i korist njegova, Kako treba uΔiti muziku u preparandiji i bogosloviji, NaΕ‘e crkveno pojanje i druge). Niz Δlanaka o Savezu srpskih pevaΔkih druΕ‘tava prouzrokovali su oΕ‘tru javnu polemiku sa Petrom KonjoviΔem. Pokrenuo je notnu ediciju Srpska muziΔka biblioteka i Δasopis Srpski muziΔki list (u istoriji srpskog izdavaΕ‘tva, hronoloΕ‘ki treΔi muziΔki list u Srba). Napisao je i objavio dva udΕΎbenika: Klavir i uΔenje klavira (1901) i Teorija pravilnog notnog pevanja (1904).[2] Zapisivao je narodne i srpske crkvene melodije i koristio ih u svojim kompozicijama za klavir, horskim delima, komadima sa pevanjem i u operi Knez Ivo od Semberije. Srpsko crkveno pojanje je uporeΔivao sa pojanjem drugih naroda na putovanju za Hilandar sa horom karlovaΔkih bogoslova u leto 1911. godine. ObraΔao se liΔno Lukijanu BogdanoviΔu, pravoslavnom episkopu budimskom, u vezi sa predlogom za redigovanje srpskog crkvenog pojanja (1907).
lepo oΔuvano kao na slikama Ε½il Vern (franc. Jules Verne, IPA: /Κyl vΙΚn/; Nant, 8. februar 1828 β Amjen, 24. mart 1905) bio je francuski romanopisac, pesnik i dramski pisac, najpoznatiji po svojim avanturistiΔkim romanima i njegovom snaΕΎnom uticaju na knjiΕΎevni ΕΎanr nauΔne fantastike. RoΔen u Nantu, trebalo je da prati stope svoga oca i postane advokat, ali veΔ od rane mladosti ga je viΕ‘e privlaΔilo pozoriΕ‘te i pisanje tekstova. Njegova saradnja sa izdavaΔem Pjerom Ε½ilom Ecelom dovela je do stvaranja NeobiΔnih putovanja, veoma uspeΕ‘ne serije romana u kojoj su se nalazila dela kao Ε‘to su Put u srediΕ‘te Zemlje, Dvadeset hiljada milja pod morem i Put oko sveta za osamdeset dana. Vern se, generalno, smatra glavnim knjiΕΎevnim autorom u Francuskoj i veΔem delu Evrope, gde je imao veliki uticaj na knjiΕΎevne ΕΎanrove avangardu i nadrealizam.[1] MeΔutim, njegova reputacija je znaΔajno drugaΔija u anglofonim regionima, gde se Δesto spominje kao pisac fantastike i knjiga za decu, ne samo zbog skraΔenih i izmenjenih prevoda u koja su njegovi romani Δesto preΕ‘tampavani.[2] Ε½il Vern je drugi najprevoΔeniji autor na svetu, a nalazi se izmeΔu engleskih pisaca β Agate Kristi i Vilijama Ε ekspira β ali je bio najprevoΔeniji autor tokom Ε‘ezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka. Njegov doprinos ΕΎanru je bio takav, da se zajedno sa piscima Herbertom DΕΎordΕΎom Velsom i Hugom Gernsbekom, ponekad naziva jednim od βoΔeva nauΔne fantastikeβ Ε½il Gabrijel Vern je roΔen 8. februara 1828. godine na ostrvu Fedo u Nantu, kao sin Pjera Verna i Sofi Alot de la Fije.[4] Otac Pjer je bio advokat, a majka Sofi poreklom iz brodograditeljske i brodovlasniΔke porodice. MajΔina porodica ima delom Ε‘kotsko poreklo, nakon Ε‘to se jedan predak 1462. godine prikljuΔio gardi Luja XI, te dobio plemiΔku titulu za vernu sluΕΎbu kralju. S druge strane, oΔeva porodica je keltskog porekla, koja je dugo ΕΎivela u Francuskoj.[5] Osim Ε½ila, porodica Vern je imala joΕ‘ Δetvero dece β sina Pola, te kΔerke Anu, Matildu i Mari.[6] Sa 8 godina, Ε½il Vern je poΔeo da pohaΔa βSen Stanislasβ, katoliΔku Ε‘kolu koja je odgovarala religijskim uverenjima njegovog oca. Nakon osnovnog obrazovanja, zavrΕ‘io je srednju Ε‘kolu u Nantu, gde je dobio klasiΔno obrazovanje, koje ukljuΔuje poznavanje grΔkog i latinskog jezika, te retorike, pevanja i geografije.[7] Ε½il i njegova porodica dosta vremena su provodili na obalama reke Loare, na kojoj su posedovali vikendicu, u koju su njegov brat i on Δesto dolazili. Na taj naΔin, Ε½il je razvio interesovanje za putovanja i avanture. Godine 1839, pretpostavlja se da se Ε½il ukrcao na jedrenjak βKoraliβ, koji je putovao za Indiju. Nakon Ε‘to je njegov otac to otkrio, spreΔio je Ε½ila, te ga nagovorio da mu obeΔa da Δe da putuje βsamo u svojoj maΕ‘tiβ.[8] Sada je poznato da je to verovatno izmiΕ‘ljena priΔa Ε½ilove neΔake Margerit Alot de la Fije, njegovog prvog biografa, mada je moguΔe da je priΔa inspirisana stvarnim incidentom. Obrazovanje Nakon Ε‘to je zavrΕ‘io osnovno i srednje obrazovanje, Ε½il je, na nagovor oca, prosperitetnog advokata, otiΕ‘ao u Pariz kako bi zavrΕ‘io pravo.[9] Vern je stigao u Pariz 1848. godine, u vreme politiΔkih nemira, kada se desila Francuska revolucija. Ε½il je doΕ‘ao u grad neposredno pre izbora Napoleona III Bonaparte za prvog predsednika Republike.[10] U to vreme, Vern je napisao brojne sonete, te Δak i par poetskih tragedija za pozoriΕ‘te lutaka. Godine 1848, stric Fransisk de Ε atobur ga je uveo u knjiΕΎevne krugove, gde je upoznao Dime β oca i sina; stariji Dima je posle imao veliki uticaj na Vernovo privatno i knjiΕΎevno usmerenje.[11] Kada je otac shvatio da se Ε½il ne trudi oko studiranja prava, te da mu je pisanje draΕΎe, prestao je da mu Ε‘alje novac u Pariz. Nakon Ε‘to je je potroΕ‘io svu uΕ‘teΔevinu na knjige, nije imao viΕ‘e ni za hranu, Ε‘to je izazvalo brojne tegobe β izazivajuΔi mu stomaΔne poremeΔaje i fekalne inkontinencije, te nervne poremeΔaje, koji su kulminirali paralizom facijalisa.[12] Pored svih zdravstvenih i liΔnih problema, Ε½il je u januaru 1851. godine uspeo da zavrΕ‘i fakultet, te stekne zvanje advokata.[13] Iako sa zvanjem advokata, Ε½il je odluΔio da se ne vrati ocu i radi u njegovoj kancelariji, veΔ je ostao u Parizu. PoΔeo je da radi kao notar, a zatim kao sekretar u pozoriΕ‘tu βLirikβ.[14] PorodiΔni ΕΎivot U maju 1856. godine, Vern je otputovao u Amjen, kako bi bio kum na venΔanju jednog prijatelja, Ogista LelarΕΎa. Verna je mladina porodica pozvala da ostane par dana kod njih, Ε‘to je on prihvatio. Sprijateljio se sa svima, a najviΕ‘e sa mladinom sestrom, Onorin de Vijan Morel, dvadesetΕ‘estogodiΕ‘njom udovicom koja je imala dvoje dece.[15][16] NadajuΔi se da Δe pronaΔi siguran izvor prihoda, kako bi mogao da se oΕΎeni sa Onorin pred sudom, Ε½il je prihvatio ponudu svog brata, te zapoΔeo posao posrednika.[17] Nakon Ε‘to mu se finansijska situacija poboljΕ‘ala, Vern je dobio naklonost Onorin i njene porodice, te su se venΔali 10. januara 1857. godine.[18] Ε½il je u julu 1858. godine dobio ponudu β da bez ikakve naknade putuje brodom od Bordoa do Liverpula i Ε kotske. Putovanje, Vernovo prvo izvan Francuske, duboko ga je oduΕ‘evilo, a on je na istom pisao romane.[19] Kasnije je iΕ‘ao u Stokholm, odakle je putovao u Kristijaniju i kroz Telemark.[20] MeΔutim, na putu kroz Dansku, u ΕΎurbi se vratio u Pariz, ali je ipak propustio roΔenje MiΕ‘ela, svog jedinog bioloΕ‘kog sina.[21] Poslednje godine Vern u samrtnoj postelji Iako je odrastao kao katolik, Vern je postao deist u poznim godinama.[22] Neki nauΔnici veruju da se njegova deistiΔka filozofija ogleda u njegovim romanima, jer oni Δesto ukljuΔuju pojam Boga ili boΕΎanskog proviΔenja, ali retko se pominje koncept Hrista.[23] Dana 9. marta 1886. godine, kada se Vern vraΔao kuΔi, njegov dvadesetpetogodiΕ‘nji neΔak, Gaston, dva puta je pucao u njega iz piΕ‘tolja. Prvi metak ga je promaΕ‘io, ali ga je drugi pogodio u nogu; Ε½il je preΕΎiveo, ali je zbog hica u nogu do kraja ΕΎivota Ε‘epao. Ovaj incident se nije proΔuo u medijima, ali Gaston je proveo ostatak ΕΎivota u jednoj ustanovi za mentalno obolele osobe.[24] Posle smrti svoje majke i prijatelja Ecela, Vern je objavljivao radove sa mraΔnijom tematikom. Godine 1888, Vern je uΕ‘ao u politiku i bio je izabran za odbornika u grad Amjenu, gde je uΔestvovao u organizaciji koje su poboljΕ‘ale ΕΎivot u gradu, te je na toj funkciji proveo oko petnaest godina.[25] Godine 1905, bolovao je od dijabetesa, koji mu je u potpunosti oduzeo vid, a preminuo je 24. marta u svom domu u Amjenu.[26] Godine 1863, Vern je napisao roman pod nazivom Pariz u 20. veku β o mladom Δoveku koji ΕΎivi u svetu staklenih nebodera, brzih vozova, automobila sa pogonom na gas, raΔunara i globalnih komunikacionih mreΕΎa, ali i sa ΕΎivotom bez sreΔe. Roman ima tragiΔan kraj, a Ecel je mislio da Δe pesimizam romana uniΕ‘ti Vernov sjajan uspeh, te su odluΔili da objavljivanje romana odgode na dvadeset godina. Vern je stavio rukopis u sef, u kom ga je 1989. godine pronaΕ‘ao njegov praunuk, koji ga je objavio 1994. godine. Bibliografija NajveΔi broj Vernovih dela spada u seriju romana pod nazivom NeobiΔna putovanja, koja obuhvata sve njegove romane, osim dva β Pariz u 20. veku i Povratak u Britaniju, koja su objavljena posthumno 1989. i 1994. godine. Neki od njegovih romana su ostala nezavrΕ‘ena zbog njegove smrti, a mnoge od njih je posthumno prilagodio i prepisao njegov sin MiΕ‘el. Vern je, takoΔe, napisao mnoge drame, poeme, tekstove pesama, operska libreta i pripovetke, kao i razne eseje. Put oko zemlje za osamdeset dana - Ε½il Vern Ε½il Vern - 20.000 milja pod morem 1-2 Δudesni svet ΔorΔa LobaΔeva Ε½il Vern - Delfin, najbrΕΎi brod na svetu Arhipelag u plamenu Jules Verne - Plivajuci grad Jules Verne (Ε½il Vern), Tajanstveni otok Ε½il Vern - Pet nedelja u balonu Ε½il Vern - Otkrivenje zemlje Ε½IL VERN, SVET POD MOREM Ε½il Vern - Pet stotina miliona begeninih
U Zagrebu 1913, Izdanje Matice hrvatske... Predgovor J. PasariΔ: Bude BudisavljeviΔ (XXVI str) - S LIΔKE GRUDE PriΔe(12): Petar Gavran, Na vojsku, OΔajnik Milivoj, Zadnji liΔki harambaΕ‘a, Na liΔkoj stepi... Inicijali i naslov T. Krizmana, Latinica, 169 str, PRVO IZDANJE - IZUZETNO RETKO Lepo oΔuvano za ovaj tip knjige, kao na slikama Za bibliofile Budislav Bude plemeniti BudisavljeviΔ (Bjelopolje kod Korenice, Austrijsko carstvo, 29. jul 1843 β Zagreb, Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, 9. januar 1919) bio je srpski knjiΕΎevnik, poslanik i veliki ΕΎupan iz Hrvatske. PotiΔe iz ugledne liΔke familije BudisavljeviΔ. Budislav Bude BudisavljeviΔ Budislav Bude BudisavljeviΔ Prijedorski photo.jpg Budislav Bude BudisavljeviΔ Datum roΔenja 29. jul 1843. Mesto roΔenja Bjelopolje Austrijsko carstvo Datum smrti 9. januar 1919.β(75 god.) Mesto smrti Zagreb Kraljevstvo SHS Potpis Budislav Bude BudisavljeviΔ Prijedorski signature.jpg Porijeklo i porodica Uredi Δukundjed mu je bio Marko BudisavljeviΔ koji je sa svojom Δetom liΔkih junaka prelazio granicu ka turskoj teritoriji koja se protezala duΕΎ PljeΕ‘evice. Jozef II HabzburΕ‘ki mu je 1787. na sveΔanosti u BeΔu dao plemiΔku titulu, grb i pravo na plemiΔki pridjevak Prijedorski, na koji su imali pravo i koristili su ga i njegovi potomci. Sin je krajiΕ‘kog oficira Budeta i Sofije, roΔ. MariΔ. Supruga mu je bila Hermina Albreht. VjenΔao ih je beoΔinski arhimandrit i njegov prijatelj German JovanoviΔ 1876. godine. Kum na vjenΔanju im je bio veliki ΕΎupan srijemski Julije BubanoviΔ. BraΔa su mu bili: Jovo, Stanislav i Manojlo BudisavljeviΔ, a sinovi Mane, Veljko, SrΔan i Julije BudisavljeviΔ. Δerke su mu bile Minka, Olgica i Mira. Biografija Uredi Osnovnu Ε‘kolu i sedam razreda gimnazije zavrΕ‘io je u Senju a osmi razred i maturu - ispit zrelosti poloΕΎio je u Kraljevskoj viΕ‘oj gimnaziji u Rijeci (1861). Potom je u BeΔu pohaΔao krajiΕ‘ki upravni teΔaj (Grenzverwaltungskurs) (1861β1863) i imenovan 1863. za poruΔnika 3. graniΔarske pukovnije u Ogulinu. PremjeΕ‘ten je u OΕ‘tarije, PrimiΕ‘lje i Berek, a 1870. u Zagreb u upravno odjeljenje generalkomande. Privremeni veliki biljeΕΎnik u Bjelovarskoj ΕΎupaniji postao je 1871. a potom je istu duΕΎnost obavljao u Vinkovcima (1872) i Ogulinu (1873). Za podΕΎupana u Rumi imenovan je 1875, za velikog ΕΎupana u PoΕΎegi 1881., u Bjelovarsko-kriΕΎevaΔkoj ΕΎupaniji 1884, u LiΔko-krbavskoj ΕΎupaniji u GospiΔu 1889, a za velikog ΕΎupana u Zagrebu 1901. Kao veliki ΕΎupan liΔko-krbavski uradio je sve da poboljΕ‘a teΕ‘ku situaciju u svom kraju te je radio na regulaciji vodotokova, izradi kanala, puteva i vodovoda. Sprovodio je prosvjetne akcije i izgradnju Ε‘kola na podruΔju svoje ΕΎupanije. Narod ga je zvao slatki Bude zbog njegove humanosti i umjeΔa ophoΔenja s ljudima. UspjeΕ‘no se borio protiv pravaΕ‘ke srbomrΕΎnje, a ni srpski nacionalisti ga nisu voljeli. Tokom sluΕΎbe u Rumi povremeno je posjeΔivao fruΕ‘kogorske manastire, Beograd (KoΕ‘utnjak) i Novi Sad gdje posjeΔuje Zmaja, Svetozara MiletiΔa, Mariju Trandafil... Biran je viΕ‘e puta za poslanika na narodno-crkvenom saboru u Srijemskim Karlovcima (1890, 1902, 1906). Sa Δurom Pilarom osnovao je 1874. godine Planinarsko druΕ‘tvo. Austrijski car Franjo II ga je odlikovao ViteΕ‘kim krstom Leopoldovog reda. Penzionisan je 1905. Umro je na dan svoje krsne slave, Svetog Stefana, 9. januara 1919. i sahranjen je u porodiΔnoj grobnici na Mirogoju u Zagrebu. Tu je sahranjena i veΔina Δlanova njegove familije. Svi natpisi su pisani Δirilicom, sem za Veru KuΕ‘eviΔ (1999). U GospiΔu mu je 1968. podignuta spomen ploΔa. Na ploΔi je trebalo pisati da je BudisavljeviΔ hrvatski knjiΕΎevnik, no na sugestiju njegovog sina Julija ostalo je samo knjiΕΎevnik. Julije je u svom pismu Derosiju, tadaΕ‘njem predsjednik ogranka Matice hrvatske u GospiΔu napisao da je njegov otac i hrvatski i srpski knjiΕΎevnik. Prijatelji su mu bili: Jovan JovanoviΔ Zmaj, Ivan MaΕΎuraniΔ, Fran Kurelac, Lavoslav VukeliΔ, August Ε enoa, Franjo RaΔki, Ivan Trnski, Ivan Perkovac, Isidor KrΕ‘njavi, Karol Kuen-Hedervari, Vladimir MaΕΎuraniΔ (sin bana Ivana M., koji je bio vjenΔani kum njegovoj Δerki Mini). [1] [2] KnjiΕΎevni rad Uredi Naslovna strana knjige KnjiΕΎevno cvieΔe Lavoslava VukeliΔa (1882) KnjiΕΎevnoΕ‘Δu je poΔeo da se bavi pod uticajem svoga profesora Frana Kurelca joΕ‘ kao gimnazijalac u Rijeci. Prvi Ε‘tampani rad, dopis o Vojnoj krajini, iziΕ‘ao mu je u Pozoru (1863) a prva pripovijetka u Viencu (1869). Do kraja ΕΎivota objavljivao je u periodici pripovijetke, zapise o savremenicima, Δlanke iz planinarstva i medicine: Vienac 1869, 1871, 1873, 1875, 1880, 1882 - 1883, 1887, 1889, 1891, 1893, 1899 - 1890, 1912, Obzor 1872, 1912, 1916, Narodne novine 1886 - 1887, 1891, 1893, 1899 - 1900, 1902, 1906 - 1907, Dom i svijet 1890, Javor 1890, LijeΔniΔki vijesnik 1891 - 1892, 1906, Pobratim 1891, 1893, Nada 1895, 1899 - 1900, Letopis Matice srpske 1895, 1901, 1906, 1910, Brankovo kolo 1895 - 1896, 1899, 1902, 1906 - 1907, 1909, Hrvatski planinar 1898, DomaΔe ognjiΕ‘te 1904, Srbobran 1907 - 1908, Savremenik 1907 - 1909, GraΔa JAZU 1905, Bogoslovski vijesnik 1907, Kolo Matice hrvatske 1908, Ilustrovani obzor 1909, Savremenik 1911, Nastavni vjesnik 1913 - 1914, Jugoslovenska ΕΎena 1918. U pripovijetkama i crticama iz narodnog ΕΎivota osjeΔa se uticaj narodnog pripovjedaΔa, one imaju elemente humora, folklora i narodnog praznovjerja. Napisao je oveΔu studiju i priredio za Ε‘tampu KnjiΕΎevno cvieΔe Lavoslava VukeliΔa (Zagreb, 1882), Δiji je prijatelj bio. Prevodio je sa ruskog, a neke njegove pripovijetke prevedene su na njemaΔki. Bio je urednik lista Srpsko kolo (1903). U rukopisu je ostavio memoare Pomenci iz moga ΕΎivota koji je obradio i objavio istoriΔar dr Ε½eljko Karaula. To djelo je Bude pisao ruΔno, dijelom Δirilicom, a dijelom latinicom. ZvrΕ‘ne dijelove pisao je u Zagrebu tokom Prvog svjetskog rata. Za Δlana KnjiΕΎevnog odjeljenja Matice srpske izabran je 1894. Darovao je knjige Narodnoj biblioteci u Beogradu. Objavljivao je djela i pod imenom Milutinov. Napisao je prvi ΕΎivotopis Nikole Tesle. Nakon smrti sinovi su njegovu rukopisnu zaostavΕ‘tinu predali Jugoslovenskoj akademiji znanosti i umjetnosti (JAZU) poΔetkom 1960. [3] Djela S liΔke grude (Zagreb, 1913) Iz mojih uspomena (Zagreb, 1918) Pomenci iz moga ΕΎivota Antikvarne knjige Lika LiΔka gruda Pripovetke
Kao na slikama Retko u ponudi Prvo izdanje 1917. IzdavaΔ: Hrvatski Ε‘tamparski zavod, Zagreb Godina izdanja: 1917. Broj strana: 196 Povez: Meki Format: 21 cm Pitajte Ε‘ta vas zanima, knjiga mi lepΕ‘e deluje uΕΎivo nego na slici. Mogu poslati dodatne slike. ZagrebaΔko izdanje βNeΔista krvβ je sa predgovorom Milana OgrizoviΔa Ε‘tampana u Zagrebu 1917. godine. Godinu dana kasnije postaje referent u Ministarstvu vera, gde je zajedno radio sa Ivom AndriΔem. ... ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ (ΠΡΠ°ΡΠ΅, 31. ΠΌΠ°ΡΡ 1876 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 22. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1927) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ, Π΄ΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ°Ρ. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ²ΡΡΡΠ°Π²Π° Ρ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΠΈΠΌΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π°Π³ΠΈΡΡ ΠΊΠ° Π½Π°ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΡ. ΠΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΡΠ²ΡΡΡΠ°Π²Π° Π³Π° Ρ Π·Π°ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ.[1] ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ»ΠΈΠΊΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠ° ΡΡΠ³Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π° Π³ΡΡΠΏΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·Ρ Ρ 20. Π²Π΅ΠΊ, ΠΠ²ΠΈ ΠΠΈΠΏΠΈΠΊΡ, ΠΠ΅ΡΡΡ ΠΠΎΡΠΈΡΡ, ΠΠΈΠ»ΡΡΠΈΠ½Ρ Π£ΡΠΊΠΎΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌΠ°. ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Bora StankoviΔ-mlad.jpg ΠΠΎΡΡΡΠ΅Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΡΠ½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ°Π΄ΠΈΠΌΠ°ΠΊ ΠΠΎΡΠ° ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° 31. ΠΌΠ°ΡΡ 1876. ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅, ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎ ΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΌΡΡΠΈ 22. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1927.β(51 Π³ΠΎΠ΄.) ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π° Π‘Π₯Π‘ Π¨ΠΊΠΎΠ»Π° ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠ° Π½ΠΈΠΆΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°, ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠ° Π²ΠΈΡΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°, ΠΠΈΡΠΊΠ° Π²ΠΈΡΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ ΠΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ°Π½ΠΈΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, ΠΏΠΎΡΠ΅Π·Π½ΠΈΠΊ, ΡΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΡΠΆΠ½ΠΈΠΊ ΠΠ½Π³Π΅Π»ΠΈΠ½Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ (ΡΠΎΡ. ΠΠΈΠ»ΡΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ) ΠΠ΅ΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ°Π½ΠΊΠ°, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠ° ΠΈ Π ΡΠΆΠΈΡΠ° Π ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΊΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ, ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½Π° ΠΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ Π£ΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΠΈ Π΄Π΅ ΠΠΎΠΏΠ°ΡΠ°Π½, ΠΠ»ΡΠΎΠ½Ρ ΠΠΎΠ΄Π΅, ΠΠ²Π°Π½ Π’ΡΡΠ³Π΅ΡΠ΅Π², Π€ΡΠΎΠ΄ΠΎΡ ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΈ ΠΠ°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° Π’Π°ΡΠ°Π½Π° ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ° ΠΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ 1902. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅Π½ΠΈΠΊ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ 1904. ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈΠΊ, Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ΅Π·Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅. Π‘ΡΠ²Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°ΡΠ° Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° Π·Π°ΠΏΠ°Π΄ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ·ΠΎΡΠΈΠΌΠ°, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΈΠ²ΡΠΆΠ΅Π½ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ° ΡΠΈΠΌΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ Π·Π° ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΈ ΡΠ²Π΅Ρ ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½Π΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π΄Π°ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΆΡΡΠ²Π΅ ΡΡΠ±Π°Π²ΠΈ, Π΄Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²Ρ ΡΠ»ΠΈΠΊΡ Π·Π°Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΡΠ°ΡΠ°, ΡΠ°ΡΠ»ΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π΅Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ° Ρ Π³ΡΠ°Π΄. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°Ρ ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π° ΠΈ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΡ, ΠΏΡΠΎΠ·Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π΄Π°Ρ Π½ΡΡΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ°ΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°, ΠΎΠΊΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ°ΠΌΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ.[2] Π‘Π²ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΡ Π΄ΡΠ°ΠΌΡ ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ 1902. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π³Π΄Π΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΈΠ·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ, ΡΡΠΎ ΠΈΠ·Π°Π·ΠΈΠ²Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅. ΠΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠΈΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°, ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ², ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ 1910. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° Π±ΠΈΠ²Π° Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ ΠΈ ΡΡΠ°Π½ΡΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π°Π½ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡ ΠΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠ°. Π£Π· ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΏΡΠ΅Π±Π°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ ΠΈΠ· ΠΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠ΅ Π·Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±Π°, Π₯ΡΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°ΡΠ°. Π£ΠΌΡΠΎ ΡΠ΅ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π‘Π°Π΄ΡΠΆΠ°Ρ ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ Π Π°Π½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΡΡΠ° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡ. ΠΠ·Π³Π»Π΅Π΄ Π΅Π½ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠ°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠΈΠ½ΠΎΡ ΡΠ»ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΠΌΡΡΠΊΠΎ Π΄Π΅ΡΠ΅ ΠΎΡΠ° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½Π° ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠΊΠ΅, ΡΠΎΡΠ΅Π½ 31. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1876. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ,[3] ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠΈ ΠΎ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ Π΄Π°ΡΡΠΌΡ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΡΡΡ. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΎΡΠ°Ρ Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½, ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΠ±ΡΡΠ°Ρ, Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ΡΠΊΠ° Π±ΠΎΠ³Π°ΡΠΎΠ³ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΡΠ° ΠΏΠΎ ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π ΠΈΡΡΠ° ΠΡΠΊ. ΠΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎ ΠΎΡΡ, ΠΠ»ΠΈΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠ° ΡΠ΅Π»Π°, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΡΠ°Ρ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΎΠΆΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΠ»Π°ΡΠΎΠΌ, ΠΈΠ· Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ³Π»Π΅Π΄Π½Π΅ ΠΊΡΡΠ΅ ΠΠΎΠ²ΡΠΈΡΠ°. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΠ»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠΌΡΡΠΈ, ΠΠ»Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΄Π°Π»Π°, Π°Π»ΠΈ ΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΌΡΠΆ, ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°Ρ, ΡΠ±ΡΠ·ΠΎ ΡΠΌΡΠΎ. ΠΠ΄ Π½Π°ΡΠ»Π΅ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠ³Π»Π° ΠΊΡΡΡ ΠΈ Π΄Π°Π»Π° ΡΠΈΠ½Π° Π½Π° ΠΎΡΠ΅Π² Π·Π°Π½Π°Ρ. Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½, ΠΎΠ±ΡΡΠ°Ρ Ρ ΠΠΎΡΡΠΎΡ ΠΌΠ°Ρ Π°Π»ΠΈ, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΏΠ΅Π²Π°Ρ.[4] ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Ρ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΊΠ°Π΄Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ ΠΎΡΠ°Ρ, 21. ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1881. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π° ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°ΠΌ, ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΠ½ΡΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΠΠ°ΡΠΊΠ° 1. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1883.[4] ΠΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°ΡΠ΅Π³ Π±ΡΠ°ΡΠ° Π’ΠΈΠΌΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ Ρ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ.[3] ΠΡΠΈΠ³Ρ ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π±Π°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠ°. ΠΠ°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΈΠ· ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π΅Π΄Π½Π΅, Π°Π»ΠΈ ΠΎΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅Π½Π΅ Π²ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΎ βΡΡΠ°ΡΠΎΠΌβ ΠΡΠ°ΡΡ.[5] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ½ΠΈ, Π±Π°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠΊΠ°ΡΠ΅ΠΌ, ΠΏΡΠ΅ΠΏΡΠΎΠ΄Π°ΡΠΎΠΌ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ, ΠΏΠ»Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΠ΅Π²Π°Π»Π° Π΄Π° ΠΎΠ±Π΅Π·Π±Π΅Π΄ΠΈ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ½ΡΠΊΡ Π½ΠΎΡΠΌΠ°Π»Π°Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ. ΠΡΠ²ΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ½ΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΈΡΠΏΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΡΠ²ΠΎΠΌ, Π½Π° ΡΠ²Π΅ ΡΠΎ Π½Π°Π΄ΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ΄ΡΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠ±Π° ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠΈΠ½ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠΎΡ ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌ.[6] Π ΡΠ²ΠΎΠΌ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²Ρ, ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Ρ Π΄Π° Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ, ΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΈΠΌ ΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° (`Π£Π²Π΅Π»Π° ΡΡΠΆΠ°`, `ΠΠ° ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠ²Π΅Ρ`, `Π’Π΅ΡΠΊΠ° ΠΠ»Π°ΡΠ°`). ΠΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΡΠ° ΠΠ»Π°ΡΠΎΠΌ, Π° ΡΠ΅Π½ Π±ΡΠ°Ρ ΠΠΎΠ²ΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ Π±ΡΠΈΠ½ΡΠΎ ΠΎ ΠΠΎΡΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡΡ.[4] Π¨ΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΡΡΠ° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π¨ΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠ΅ 1883/84. ΡΠΏΠΈΡΠ°Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΠΈ ΡΠ²ΠΈΡ ΠΏΠ΅Ρ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄Π° Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΠ»ΠΈΠ΄Π°Π½ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1888/1889. ΡΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄ ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ Π½ΠΈΠΆΠ΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1892/93. ΡΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π·Π°Π²ΡΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅. Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ΅ Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΡ: ΠΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΡΠΊΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, ΠΡΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ°Π²Π»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π‘ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈ Π½Π° ΡΠ΅Π³Π°. ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ Π‘ΠΈΠΌΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠΌΠ°Π³Π°ΠΎ, ΡΠ°Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΠΎ Π³Π° ΠΈ Ρ ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΎ Π΄Π° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠ° ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΡΠΊΠΈΡ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ° ΡΠ°Π·ΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΠΎΠ΄ΡΡΡΠ°Π½Π΅.[6] Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΡΠΎΡ Ρ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠΈ, ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΏΡΠ½Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠΈΠ·ΠΌΠ°, Π±Π΅Π· ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°. Π£Π±ΡΠ·ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π΄Π° ΡΠΈΡΠ°. ΠΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎ, Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ, ΡΡΠΎ, ΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΊΠ°ΠΏΠΈΡΠ°Π» Π·Π° ΡΠΈΡΠ°Π² ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° 1895. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΎΡΠΌΠΎΠ³ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄Π° ΠΠΈΡΠΊΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΠΌ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΎΡΠΈΠ½ΡΠΊΡ ΡΠ»ΠΎΠ³Ρ ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π‘ΠΈΠΌΠΈΡΠ°, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π³Π° Π‘ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΏΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π£ ΠΠΈΡΠΊΠΎΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΈΡΠ°.[7][5] Π‘ΠΎΠΌΠ±ΠΎΡΡΠΊΠΈ ΠΠΎΠ»ΡΠ± ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ `ΠΠ΅ΡΠ°` ΠΈ `ΠΠ°ΡΠΊΠ° Π½Π° Π³ΡΠΎΠ±Ρ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠ°`, ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΎ.[4] ΠΡΠ΅Π»Π°Π·Π°ΠΊ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 1896. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π±Π°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠ° ΡΠΌΠΈΡΠ΅. Π ΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅: β ΠΠ°ΠΊΠ»Π΅, ΡΠΌΡΠ»Π° ΡΠ΅! ΠΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Ρ ΡΠ°Ρ... ΠΠ½Π°, ΠΎΠ½Π°! ΠΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠ° Π΄ΡΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π° ΠΌΠ΅. ΠΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠΈ ΠΊΡΡΠ°ΠΊ ΠΌΠΎΠ³Π° ΡΡΠ°Π½Π°, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠΈ ΠΎΠ³ΡΠ°Π½Π°ΠΊ ΠΌΠΎΡΠ΅ ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅, Π±Π°Π±Π° ΠΌΠΎΡΠ°, ΡΠΌΡΠ»Π° ΡΠ΅! ΠΠΈ ΠΎΡΠ°, Π½ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅, Π½ΠΈ Π±ΡΠ°ΡΠ°, Π½ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΡΠ΅, Π½ΠΈΠ³Π΄Π΅ Π½ΠΈΠΊΠΎΠ³Π°. Π‘Π΅ΠΌ ΡΠ΅. Π ΠΎΠ½Π° ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ `ΠΌΡΠ²Ρ ΠΌΡΠ²ΠΊΡ` ΠΎΡΡΠ²Π°Π»Π°. ΠΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ° Π²ΠΈΡΠ΅. β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ° ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠ²Π΅Ρ, 1896[8] ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Π΅ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΡΠΊΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΠΊ.[3] Π£ ΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΠ»Ρ (1896) ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ° `ΠΠΎΡΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ`. ΠΠ° Π΄ΡΡΠ³ΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ·Ρ ΠΈ 1898. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄Π° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ° ΠΏΡΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ±ΠΎΠ³ ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΡΠ°, ΠΏΡΠΎΠ΄Π°ΡΠ΅ ΠΊΡΡΡ Π»ΠΎΠΊΠ°Π»Π½ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΡ.[3][5] ΠΠΎΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½Π°ΡΠ° ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠ° ΠΠ°Π²ΡΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½Π΅ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΏΡΠΎΠ½Π°ΡΡ Ρ Π·Π±ΠΈΡΡΠΈ ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ° (`ΠΡΡΡΠ΅Π² Π΄Π°Π½`, `ΠΡΠ²Π° ΡΡΠ·Π°`, `Π£ Π½ΠΎΡΠΈ`, `Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅`, ΠΈ `Π£Π²Π΅Π»Π° ΡΡΠΆΠ°`). Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ»ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ ΠΡΠΆΠ°Π²Π½Π΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ΅ 1897. Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΡΠΈ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π΄ΠΎΠΊ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅. Π£Π±ΡΠ·ΠΎ Π·Π°ΡΠΈΠΌ, ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ ΠΌΠ°ΡΠ° 1901. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠ½Π° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ²Π΅ΠΊ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠΈΠΎ ΠΡΠ°ΡΠ΅.[7] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1900, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅, Ρ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΡ ΠΠ²Π΅Π·Π΄Π° ΡΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠΈΠ½ Π΄Π΅Π»Π° ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½Π° ΠΈΠ³ΡΠ° Ρ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΈΠ½Π°. Π¦Π΅Π»Π° Π΄ΡΠ°ΠΌΠ° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½Π° ΡΠ΅ Ρ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΡ 1902. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΠΏΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ ΠΊΠΎΠ½Π°ΡΠ½Π΅ Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ 1904.[9] ΠΠ΅Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΌΠ°ΡΠ° 1901. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈΠΊΠ°Π½ΡΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, Π³Π΄Π΅ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1902. ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»Π°: Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ, ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ, ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΆΠ΅Π½ΠΈ Ρ ΠΠ½Π³Π΅Π»ΠΈΠ½ΠΎΠΌ. ΠΠ΄ ΡΡΠ»Π° 1903. Π΄ΠΎ ΡΡΠ»Π° 1904. Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π½ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²Π΅, Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ· Π½Π° ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡ, Π·Π° ΡΡΠ° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ. ΠΠ°ΡΡΠ°ΠΆΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΎΡΡΠ°Π½Π΅ ΡΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ Π΄Π°Π½Π° Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, ΡΡΠΎ ΠΌΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎ, Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΡΡΠΈΠΎ ΡΠ°Π²Π½ΠΎ ΠΏΠΈΡΠΌΠΎ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΡΡ. ΠΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΊΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ, ΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ΅ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅, ΠΈΠ· ΡΠ»ΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³Π°, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°Π»ΠΈ `ΡΡΠ²ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ`. Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠΎ Π·Π°ΠΌΠ΅ΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΈ ΡΠ²Π»Π°ΡΠΈ Π³Π° Ρ ΠΏΠΎΠ»Π΅ΠΌΠΈΠΊΡ. Π£ Π±ΠΎΠΆΠΈΡΡΠ΅ΠΌ Π±ΡΠΎΡΡ ΠΡΠ°Π²Π΄Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ `Π ΠΈΡΡΠ° Π±ΠΎΡΠ°ΡΠΈΡΠ°`, ΠΏΡΠ²Ρ ΡΠ° Π½Π°Π΄Π½Π°ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΠ· ΠΌΠΎΠ³Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ°.[10] Π‘Π²Π΅ Π΄ΠΎ 1913. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ½ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅.[11] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΠΏΠΎΠ·Π½ΠΈΡΠΈΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ°. Π€ΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ. Π£ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΡ 1903. Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ Π΄Π΅ΡΠ΅, ΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΠ΅ΡΠ°Π½ΠΊΡ, Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ ΠΈ ΠΏΠΎ Π΄Π°Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Ρ ΡΠ΅ΡΠΊΡ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΡ.[12] ΠΠ΅ΡΠΎΠΏΠΈΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Ρ ΠΏΠΎΠ½ΡΠ΄Ρ ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΡΠ°ΠΌ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΡΡΠ΅ Π΄Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ². ΠΠ΅Π΄Π°Π½ Π΄Π΅ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° Π²Π΅Ρ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠΈΠΎ ΠΠ΄Π±ΠΎΡΡ ΠΠΎΠ»Π°ΡΡΠ΅Π²Π΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ Π·Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ, ΠΏΡΠΈΠ»Π°ΠΆΡΡΠΈ Π³ΠΎΡΠΎΠ²Π΅ ΡΠ°Π±Π°ΠΊΠ΅ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ `Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Π»Π° ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΡΠΈΡΠΈ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ Π΄Π΅Π»Π°`. ΠΠΎΠΌΠΎΡ Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΠΈ Π΄Π°ΡΠ΅ `ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΎΠ³Π»Π°Ρ` Π·Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡ ΠΊΡΠ². Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠΈΠ½, Π° ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΎΠΌΠ°ΠΊ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠΈΠ½Π° Π’Π°ΡΠ°Π½Π΅.[13] Π£ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΡ 1913. ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ° ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ Π³Π° Π·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Ρ, Π° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ΅, ΠΏΠΎ ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π ΡΠΆΠΈΡΠ°.[14] ΠΠΎΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ `Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΡΠ΅ΡΡΠ° Ρ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠΈΠΌΠ°` Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠΈΡ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠ΅ΡΠ»Π° Π²Π»Π°Π΄Π° ΡΠ° ΡΠΈΡΠ°Π²ΠΎΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ Π°Π΄ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ. ΠΠ°ΠΎ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Ρ Π¦ΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅Π½ΠΎ ΠΏΡΠ°ΡΠΈ Π²ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΎΠ²Π»Π°ΡΠ΅ΡΡ, ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈ ΠΌΠΎΡΡΠΈ ΠΊΡΠ°ΡΠ° Π‘ΡΠ΅ΡΠ°Π½Π° ΠΡΠ²ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠ°Π½ΠΎΠ³, ΠΈΠ· Π‘ΡΡΠ΄Π΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΠ΅ΡΠΈ.[14] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1915. ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ.[15] Π£ ΠΠ΅ΡΠΈ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° Π²ΠΎΡΡΠΊΡ, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΊΡΠ΅Π½ΡΠ»Π° ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΠ»Π±Π°Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΡ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ Π½Π° Π¦Π΅ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΊΠ°ΠΏΠΈΡΡΠ»Π°ΡΠΈΡΠ΅ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΠΎΡΠ½Π΅ Π·Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΏΡΡΡ Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ ΠΈ `ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΡΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠ°Π½ΠΈ` Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ°Π½ Ρ ΠΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠΈ. ΠΠ²Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠΊΠΈΡΡ `ΠΡΠ΄ΠΈ Π ΠΈΡΡΠ°` ΠΈΠ· ΡΠΈΠΊΠ»ΡΡΠ° ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ.[12] ΠΠ°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ ΠΠΎΡΡΠΈ Π₯Π΅ΡΠΌΠ°Π½Ρ, Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΡ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄Π΅, ΡΠ°Π΄Π° Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΡ Π²ΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΡΠ²Π΅ΡΠ½Π΅ΠΌΠ°Π½Π° Π·Π° ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΡ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ½Π°ΡΠΈΡΠ΅, Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄. ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ `ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅`, ΠΎ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ ΠΏΡΠ΅Ρ ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΡ.[12][15] Π‘Π°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 1916. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ°.[14] Π£ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² 1917. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° `Π½ΠΎΠ²Π΅Π»Π°` ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΎΠΌ `ΠΡΠ΅Π»Π° ΠΊΡΠ²` ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Ρ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ `ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ΅ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ`. Π£ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°ΡΡ Π¦ΠΠ, ΠΠΎΡΠ½Π΅ Π³Π»Π°Π²Π½Π΅ Π³ΡΠ±Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ `Π¦ΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΊΡΡΡ`. ΠΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΈΡΡΠΎΡ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ° ΠΈ Ρ Π½ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ Π²Π΅ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘Π₯Π‘.[12] ΠΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΈ ΡΠΌΡΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1919. ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ `ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ` Ρ Π»ΠΈΡΡΡ ΠΠ°Π½. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ Π΄Π°Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ Ρ Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΡ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ Π·Π° Π°Π΄ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ° ΠΈΠ½ΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΎΡΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π°.[16] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1921. ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ `ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΠ΅Π»ΠΊΠ°`, Π° ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΡ Ρ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠΈΠΌΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ `ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ` ΠΈ `ΠΠ°Π±ΡΡΠ°Π½ΡΠΈ`.[17] Π£ Π°ΠΏΡΠΈΠ»Ρ 1924. ΡΠ»Π°Π²ΠΈ ΡΡΠΈΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈΡΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠΏΠ΅Ρ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ° ΠΈ ΠΈΠ³ΡΠ°.[15] ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ `ΠΠΎΡΠΈ Π·Π΅ΠΌΡΠ°ΡΠΈ`.[17] Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ° ΠΏΠ»Π°Ρ Π½Π° ΠΊΠΎΠΌ Π·ΠΈΠ΄Π° ΠΊΡΡΡ.[12] Π‘Π²Π΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ²Π»Π°ΡΠΈ ΠΈΠ· ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, ΡΡΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ, ΡΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅, ΡΡΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°Π½ΡΠ½ΠΈΡ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Π° Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ Ρ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠΈ. Π Π°Π΄ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΡΠΆΠΈ ΡΠ° Π³Π»ΡΠΌΡΠΈΠΌΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ Π§ΠΈΡΠ°-ΠΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ΅ΠΌ. Π£ΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ Π½Π° ΠΠΎΡΡΠΎΠ»Ρ 21. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π‘Π°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π΄Π²Π° Π΄Π°Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ.[18] ΠΠ΄ 1928. Π΄ΠΎ 1930. ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄Π΅Π»Π° Ρ ΡΠ΅Π΄Π°ΠΊΡΠΈΡΠΈ ΠΡΠ°Π³ΡΡΠΈΠ½Π° ΠΠΎΡΡΠΈΡΠ°, ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°.[12] ΠΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ Π Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎΠ³ ΠΏΠΈΡΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΠ°Π»ΠΎ Π·Π½Π°. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΡΠ½ΡΠΊΠ° ΠΠΎΡΠ° ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°Π»Π° Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΡ:[19] β ΠΠΈΡΠ»ΠΈΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΏΠ»Π°Π²Π΅ ΠΎΡΠΈ, ΡΠ°ΠΊΠΎ Π³Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠ°ΠΌ ΠΈΠ· ΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΡΠΎΠ³, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΡΠΈ ΡΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Ρ Π½Π°ΡΠΈΠ½ Π²Π°ΡΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΡΠ°ΠΊ Π½ΠΈ ΠΌΠΎΡΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΡΠ°ΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π±ΠΈ Π±ΠΈΠ»Π΅ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΡΠΈΠ²Π΅ ΠΏΠ° Π΄Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ³Π° ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠΌΠΎ ΠΏΡΠΈΡΡ. Π§ΡΠ»Π° ΡΠ°ΠΌ Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΏΡΠ΅ Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΎΠ΄Π΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°Ρ Π΄Π° Ρ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ° ΡΠΊΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ° ΡΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ βΠΎΠ΄ΠΎΡ β, ΠΈ ΠΎΠ½Π΄Π° ΠΎΠ΄Π΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠΎΠ±Ρ. ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΎ Π±ΠΈΠΎ Π·Π½Π°ΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Ρ Π΄Π° Π½Π΅ΡΡΠΎ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ΅ , ΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΡΠ»ΠΎ Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ. ΠΠ½Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎ Π΄Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ±Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ° Ρ ΡΠΎΠ±ΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ, Π° ΡΠ²Π΅ ΠΎΡΡΠ°Π»Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΡΠ°ΡΡ, ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΌ Π΄Π° Π²ΠΎΠ»Π΅ Π΄Π° ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΡΠ°ΡΡ, ΡΠ΅Ρ Π±ΠΈ ΡΠ²ΠΈ Π²ΠΎΠ»Π΅Π»ΠΈ Π΄Π° Π²ΠΈΡΠ΅ Π·Π½Π°ΠΌΠΎ. β ββΠΠΎΡΠ° ΠΠΈΠ²Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ°Π²ΠΈΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΡΠ½ΡΠΊΠ° ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Ρ Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ βΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ°Π½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈβ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄Π°Π»Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°, ΠΠ’Π’ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, 2010. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π£ ΡΠΊΠΎΡΠΎ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΡΠ°ΡΠ° β ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈΠΌ, ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ, ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΈΡΠΏΡΡΠ΅Π½Π° Π±ΡΡΠ½ΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π³ΡΠ°Π΄ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° ΡΠ°ΡΠΊΡΡΠ½ΠΈΡΠΈ Π²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡ ΠΏΡΡΠ΅Π²Π° ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈΡ Π΄ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°. ΠΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ 1878. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ Π²Π»Π°ΡΡΡ ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΈΠΌΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠ²Π»Π°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈΠΌΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ Π½Π°ΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΈ Π΄Π° ΠΈΠ·Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΈΡΠ΅, ΠΊΠΎΠ½Π°ΠΊΠ΅ ΠΈ Ρ Π°ΠΌΠ°ΠΌΠ΅. ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΡΠΈ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΡΡΡΡΠΊΠΈ ΠΈ Π°ΡΠ°ΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ, ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½Π° Π΄Π° ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ Π±Π»ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΡΡΡ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ 1878. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΌΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½Π° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΎΠ²Π½ΠΎ, Π° ΡΠ°ΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΊΡΠΈ β ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠΈ ΡΡΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ°Π·Π°ΡΠ°ΡΡ. Π£Π³Π»Π΅Π΄Π½Π΅ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π΄Π°Π»Π΅ ΡΡ Ρ ΡΡΠ΄Π°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠ°Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄, ΠΎΠ΄ 1878. Π΄ΠΎ 1910. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π½Π° ΡΠ°Π·ΠΌΠ΅ΡΡ Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π°, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠΌΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΡΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΈ Π·Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ²Π°Π½Π΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌ, ΠΈ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΡΡΡΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°ΡΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ΄Π°ΡΠ°Π»ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΎ ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΎ, ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ.[20] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΎΠΊΡΠΏΠ½ΠΎ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΎ Π·Π° ΠΡΠ°ΡΠ΅, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ Ρ ΠΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈΠΎ. ΠΠ½ ΡΠ΅ Π·Π° ΠΡΠ°ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΎ Π΅ΠΌΠΎΡΠΈΠ²Π½ΠΎ Π²Π΅Π·Π°Π½ ΠΈ ΡΠ° ΠΎΡΠΈΠ³Π»Π΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠΈΠ½ΡΠ»Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ βΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π°Π½Π΅β (ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° 1900. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π½ΠΎΡΠΈ Π½Π°Π·ΠΈΠ² βΠ‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈβ). ΠΠ΅ΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΡΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π²Π°ΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ, Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Ρ, Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΈΡ ΠΌΠ΅ΡΡΠ°, ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΠ° Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ, ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠ°ΠΊ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠ΅. Π ΡΓ’ΠΌ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΡΡ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ Π½Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ»ΡΡΠ°ΠΎ, ΠΈΠ½ΡΠ΅Π³ΡΠΈΡΡΡΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΈΡ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π° Ρ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ, Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΈΠ³Π»Π° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠ½ΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π·Π°ΠΎΠΊΡΡΠΆΠ΅Π½ΠΎΡΡ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ΅Π· ΠΎΠ±Π·ΠΈΡΠ° Π½Π° ΡΠ²Π΅ ΡΠΎ, Ρ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈ ΡΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°, ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠΈΠ½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΎΡΠΏΠΎΡΠ½Π° Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠ° ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ°. ΡΡ. ΡΠ΅Π°Π»Π°Π½ ΠΎΠΏΠΈΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡ Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π»ΠΎΠΌΡ Π΄Π²Π° Π²Π΅ΠΊΠ°.[20][21] Π Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΠ²Π°Π½ Π‘ΠΊΠ΅ΡΠ»ΠΈΡ Ρ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° Π½ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΠ΅ΠΌΠ° Π‘ΠΊΠ΅ΡΠ»ΠΈΡΡ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, `Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ Π½ΠΎ ΠΎΠ³ΡΠΎΠΌΠ½Π° Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΠ΅Π²Π°Π»ΠΈ Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ`. ΠΠ°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ Π΄Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΌΠ°Π½Π° ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΡΠ°ΡΠ°ΠΊΠ°. ΠΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ»ΠΈΠΊ, Π΄ΠΎΡΡΠ° ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π²ΠΈΠ΄ΠΈΠΊΠ°, ΡΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ ΡΠ²Π΅Ρ ΠΈ ΡΡΠ΄Π΅ Π½Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅, Π½Π° ΡΡΠ±Π°Π², ΠΈ Ρ ΡΠ²Π΅ΡΡ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΡΠ±Π°Π²Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ±Π°Π²Π½ΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅Π²Π΄Π°Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ±Π°Π²ΠΈ. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΡΡ Π½Π΅Π²Π΅Π·Π°Π½Π΅, Π½Π΅ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½Π΅, ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±Π΅Π· ΡΠΊΠ»Π°Π΄Π°, Π΅ΠΏΠΈΠ·ΠΎΠ΄Π΅ ΡΡ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ°Π½Π΅ Π½Π° ΡΡΠ΅ΡΡ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠΏΠΈΡΠΈ Π³ΡΡΠ°ΡΡ ΡΠ°Π΄ΡΡ, Π΄ΠΈΡΠ°Π»ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΠΆΠ°ΠΊ ΠΈ ΠΈΡΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ°Π½, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄Π° Π½Π° ΠΌΡΡΠ°ΡΠ΅, ΡΠΈΠ½ΡΠ°ΠΊΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π΅ΡΠΈΠ³ΡΡΠ½Π°, ΠΎΠΏΡΡΠ° ΠΏΠΈΡΠΌΠ΅Π½ΠΎΡΡ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½Π°. ΠΠ»ΠΈ, ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΈΡ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΡΠ°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΡ ΡΠΎΡΠΌΠ΅, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π²ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ ΠΊΠΎΡΠ° Π½Π°Π΄ΠΎΠΊΠ½Π°ΡΡΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ²Π΅: ΡΠΈΠ»Π°Π½, Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ, Π½Π΅ΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΠ»Π°Π½ Π»ΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ. Π’ΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΄Π° Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π»Π΅Π½Π°Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π±ΠΈΠΎ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ.[22] Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ±Π°Π·ΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅. ΠΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ: β ΠΠΎ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΡΠ°ΠΌ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠΏΠΎΠ½ΡΠ°Π½ΠΎ, Π½Π΅ ΡΠ°Π·ΠΌΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ΅. Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ Π·Π½Π°ΠΎ ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠΎ Π½Π°ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ, ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ. ΠΠ° ΡΠ°ΠΌ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π΅ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Π½ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠ½ΡΠ΅Π»ΠΈΠ³Π΅Π½ΡΠΈΡΠ° Π½Π΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π°, ΠΎΠ½Π° ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅ ΠΈΠ»ΠΈ Π΄Π° ΡΠ³Π»Π°ΡΠ° ΡΡΠΎ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈ ΡΡΠ²ΠΎΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΠΏΡΠΈΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡΠ°: ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ Π°ΠΊΠΎ Π½Π΅ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅Π½Π΅ Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Ρ Π²Π°ΠΌΠ°, Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ. ΠΡΡΠ³ΠΎ, ΡΡΠ΅Π±Π° Π΄Π° ΡΠΈΠ½ΠΈ Π΄Π° Π·Π°Π²ΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° Π±Π»ΠΈΠΆΡΠ΅Π³. β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΡ ΡΠ° ΠΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΠΌ[23] ΠΡΠ²ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄ Ρ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΡ ΠΠΎΠ»ΡΠ±. Π’ΠΎ ΡΡ Π±ΠΈΠ»Π΅ Π΄Π²Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅: ΠΠ°ΡΠΊΠ° Π½Π° Π³ΡΠΎΠ±Ρ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ°.[24] Π ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ: β ΠΡΠ²Π΅ ΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅ΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π»ΠΈΡΡ Π΄Π° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠ° ΠΠ°Π²ΡΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΡΠΊΡΡ, ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ Π΄Π²Π΅ ΠΌΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ. ΠΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠΎ, Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π²Π°ΠΎ ΠΈ ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΡΠΈΠΎ Π½Π° Π΄Π°ΡΠΈ ΡΠ°Π΄. Π ΠΎΠ±Π΅ΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΡΠ²Ρ ΠΌΠΎΡΡ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ. ΠΠ° ΡΠ°ΠΌ Π΄Π°ΠΎ ΠΎΠ³Π»Π°Ρ ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΠ΅ Π. Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ²Ρ ΠΌΠΎΡΡ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΊΡΠΏΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠΏΠ»Π°ΡΠ΅, ΡΡΠΎ Π³ΠΎΠ΄ Π½ΠΎΠ²ΡΠ° Π΄Π° ΡΠ°ΠΌ Π΄ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΠΎ, ΡΠ° ΡΠ°ΠΌ Π΄Π°Π²Π°ΠΎ Π³. ΠΠ½Π΄ΡΠΈ ΠΠ°Π²ΡΠΈΠ»ΠΎΠ²ΡΡΡ, Π΄Π° ΠΎΠ½ ΡΠΎ ΡΡΠ²Π°, Π±ΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π° Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌ, Π΄Π° Π±ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠΈΠΌΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠ»Π°ΡΠΈΠΌ ΠΊΠ°Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ Π³ΠΎΡΠΎΠ²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Π°. ΠΠ»ΠΈ, ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΎ, Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΎΡΠ°Ρ ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° ΠΌΠΎΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΠΈΡ, ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΎ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΌΡ Π΄Π°Π²Π°ΠΎ Π½Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ΅ (ΠΎΠΊΠΎ ΡΡΠΎΡΠΈΠ½Ρ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ°) Π° ΠΎΠ½ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°Π½, ΠΏΡΠΎΡΡ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Ρ, ΠΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡ, ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·Π° ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π°Π»Π°Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ΅Ρ ΠΌΠΈ ΡΡΡΡΠΏΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ Π½Π° ΠΏΡΠΎΠ΄Π°ΡΡ, Π΄Π° ΠΌΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΎΡΠΏΠ»Π°ΡΡΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΠΎΠ³Ρ. β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, 1919.[25] ΠΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΎΠ·Π° ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΏΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ Ρ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π½ ΠΏΡΠ²ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΠ΅ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΎΡ, ΡΠ²ΠΎΡΠ°Ρ Π½ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅, Π·Π°ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠΈΠ»Π° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΈ. Π‘ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° Π·Π°ΡΡΠ΅ΠΏΠ΅ΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ Π΄ΡΡΠ³Π°ΡΠΈΡΠΈΠΌ Π·Π²ΡΠΊΠΎΠΌ, ΡΠ·Π΄ΠΈΠ³Π»Π° ΡΠ΅ Ρ Π΄ΠΎΡΠ°Π΄ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅Π³Π½ΡΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠΈΠ½Π΅, ΠΈ Π΄ΠΎΠΏΡΠ»Π° Π΄ΠΎ ΡΠ΅Π·Π³ΡΠ° Π΄ΡΡΠ΅Π²Π½Π΅ Π³Π°Π»Π°ΠΊΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. Π£ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ·Π°ΠΌΠ°, ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ° ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°Π³Π»ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΈΠ΄Π° ΠΈ ΠΎΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΡΠ²ΠΎΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π΄ΠΎΠ±Π°. Π€ΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ²ΠΈΠ΄, ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°, Π³ΠΎΠ»ΠΈ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠ΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ΅.[26] Π¦ΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠ³, ΠΏΠΎΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° Π½ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π΅ΠΏΠΎΡ Π΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠ»Π΅ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΈΠΊ ΠΈΡΠΏΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°ΠΊ ΠΈ ΠΎΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π½ΠΈΡ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΡΠ΅ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π΅Π²ΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π΅ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ ΡΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ Π½Π° ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ΅ Ρ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ. ΠΠ°Π» Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ Π±ΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΡ ΠΈ Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈΡ ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅, ΡΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π°Ρ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ° Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Π° Π½Π΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ»ΠΈ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°, ΠΊΠ°ΠΎ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠΈΡ ΠΈ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠ°, Π½Π΅ΠΏΡΠΈΠ»Π°Π³ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ, ΠΎΡΡΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ° Π½Π°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ΠΆΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ Π±ΠΈΡΠ°, ΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π·ΠΎΠ²Π° ΠΊΡΠ²ΠΈ. ΠΠ°Π» Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΡ ΠΊΠΎΠ΄ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΠΊ Π±ΠΎΠ» Π·Π° ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ, Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ.[26] ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅: ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΎΠ³Π»Π°Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΠΎΠΏΠΈΡ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΌΡ ΡΡΡΡΠΏΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ Π·Π° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠ΅ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°.[13] Π ΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² (1910) ΠΎΡΠ΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΠΊ-Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½Π΅. Π‘Γ’ΠΌ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π±ΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π²Π°ΠΎ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²ΡΠ΅, ΠΈ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΡΠ°Π·ΠΈΡΠΎ Π½Π΅Π³Π°ΡΠΈΠ²Π°Π½ ΡΡΠ°Π² ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π²ΡΡΡΠ΅. ΠΠ½ ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ (Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΠ°Ρ) ΡΠ²Π΅ΠΎ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ, ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠΎ, Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΎ ΠΏΡΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Π΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ°. ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ²Π°ΠΊΡ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΠ»ΡΡΠ΅. ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΈ ΡΡΠΈΠ» ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ°, Π½Π°Π³Π»Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ Π΄Π° ΠΎΠ½ Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΡΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΡΠ°Π½Π΄Π°ΡΠ΄Π½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ, ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ° ΡΠ° ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΈΠ½ΡΠ°ΠΊΡΠΎΠΌ. Π¨ΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°Π½ΠΈ Π½Π° ΠΠ°ΠΏΠ°Π΄Ρ ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π° ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠΌΠ° Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½Π΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅, ΠΎΠ½ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°ΠΊ ΠΎΡΡΡΠΎ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Π°Π»ΠΈ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ, ΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΏΠΈΡΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΈ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π½Ρ, ΠΈΡΡΠΈΡΡΡΠΈ ΠΏΡΠΈ ΡΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΡ βΠ΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΡβ ΡΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ Π½Π°Π΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠΌ `Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎΡΡΡ`. Π‘ ΠΎΠ±Π·ΠΈΡΠΎΠΌ Π½Π° ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π½ΠΎΡΡ ΠΈ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠ²ΡΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ°Π»Π΅Π½Π°Ρ, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΡΠΈΠ» β ΠΊΠ°ΠΎ βΠΌΡΡΠ°Π²ΠΎΡΡ Π³Π΅Π½ΠΈΡΠ°β. Π£ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΡ (ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ β ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΠΏΡ ΠΠ΄Π²Π°ΡΠ΄Π° Π‘Π°ΠΈΠ΄Π°) ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½Ρ ΡΠ»ΠΈΠΊΡ ΡΠΏΠΎΡΠ°ΡΡΠ΅Π³ ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄Π° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ΅Π»ΠΈΠ±ΠΎΡ ΠΠ»ΠΈΠ³ΠΎΡΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΏΠΎ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡ ΠΊΠΎΠ΄ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎΠ³ ΠΏΠΈΡΡΠ°:[20] β ΠΡΠ΅Π΄Π° ΠΌΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Π³Π»Π°Π²Π° ΡΠΈΠΏΠΈΡΠ½Π° Π·Π° ΠΡΠ³, ΠΏΠ΅ΡΠ°Π»Π±Π°ΡΡΠΊΠ°, Ρ Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΎ ΡΡΠΈΡΠ½ΡΡΠΈΠΌ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»ΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΡΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ²ΡΠ΄ΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ²ΠΈΠ΄Π½ΠΎ ΠΎΠΏΠΎΡΠ΅ Π΄ΠΈΠ²ΡΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΎ, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ βΠ΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΠΎβ, ΡΠΈΠ½ΠΈΠ»ΠΎ ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠΊΠ½Π°, ΡΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΎΡΡ Π·Π° Π·Π΅ΠΌΡΡ ΠΈ ΡΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ΅, ΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ°Π² ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ Π³ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΈ [β¦] ΠΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»ΡΠ° Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠ±ΠΎΠΌ, Π²Π΅Ρ ΡΠΈΡΠΎΡΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° ΠΈΠ· Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄ ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΡ , Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ½ΠΈΡ . β ββΠΠ΅Π»ΠΈΠ±ΠΎΡ ΠΠ»ΠΈΠ³ΠΎΡΠΈΡ[8] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΠΏΠΈΡΠ΅ Π‘ΠΊΠ΅ΡΠ»ΠΈΡ, ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°ΠΌΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° Ρ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΌΠ°Ρ , ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΏΡΠ²ΠΈΡ ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π΅ΠΎ ΡΠΎΠΏΠ»Π° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠ΅ ΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΠΈ, ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΠ²Π΅ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π΄Π° ΠΊΠ°ΠΆΠ΅, Π΄Π° Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π½Π°Π²ΡΠ° ΠΈ Π΄Π° ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ΅Π±Π΅, Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΡΠΏΠ΅Π²Π°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ. ΠΠ»ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ²Ρ ΡΡ Π±ΠΎΡΠ°Π·Π°Π½ ΡΠ°Π·Π±ΠΈΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ², Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠ»Π° Π½Π΅ΠΈΡΡΡΠΏΠ½Π° ΡΠ½Π°Π³Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°, Π·ΡΠ΅Π»ΠΈΡΠΈ ΡΠ°Π»Π΅Π½Π°Ρ, Π²Π΅ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ, ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠΈΠ³ΡΡΠ½ΠΈΡΠ° ΡΡΠΊΠ°. Π’ΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΠ· ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΈ ΡΠ»Π°Π±ΠΎ Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΈΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°, Π½ΠΎ ΡΠΈΡΠΎΠΊΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅Π½ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠΈΡ ΠΈ Π½Π°ΡΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌ, ΡΠΈΠ·ΠΈΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π±ΠΎΠ³Π°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅Ρ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°, Π°Π»ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π½Π΅ Π²ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΡΠΈ Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½, Π½ΠΎ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π±ΠΎΠ³Π°ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π°, Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π°Π»ΠΈΠ²Π° ΡΠ²Π΅ ΡΡΠΎ ΡΠ·ΠΌΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ.[22] ΠΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ΅ΡΠΊΠΈ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΈ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΠ½Π³Π΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΏΠΎΠΌΠ°Π³Π°Π»Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ°Π΄Π΅ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°. ΠΠ°ΡΠΌΠ°ΡΠ΅ Π΄Π²Π° ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠΈ ΠΏΡΡΠ°, ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°Π»Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ²ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ Π»Π°ΠΊΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΠΌΠΎΠ³Π»ΠΈ Π΄Π° ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΡ. ΠΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ Π΄Π° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½Π° ΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Π΄ΠΎΠ΄Π°Π»Π° ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ.[27] Π ΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² Π°Π΄Π°ΠΏΡΠΈΡΠ°Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΡΡΠΎΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π’Π ΡΠ΅ΡΠΈΡΡ. ΠΠ΄ 4. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 2021. ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΠΈΠ²Π°Π»Π° Π½Π° Π Π’Π‘ 1.[28] ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅: ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° (Π΄ΡΠ°ΠΌΠ°) ΠΡΠ°Π³Π° Π‘ΠΏΠ°ΡΠΈΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, 1914. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Ρ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΡ ΠΠ°ΡΠ΅, ΠΈΠ· ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄Π° ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, 1902. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°. βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° 1900. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅Π½Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΡ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ, ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡ ΠΈ ΡΠ°ΡΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ Π²Π΅ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ°. βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΈΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ΅ Π³Π»Π΅Π΄Π°Π½ΠΈΡ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄Π° Ρ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ. ΠΠΎΠΌΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΎΡ ΠΠ΅ΡΠ°Ρ ΠΠΎΡΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠ°Π½ΡΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΡ βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π΅β Ρ ΠΈΡΡΠΎΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΎΠΏΠ΅ΡΡ, ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ 1931. Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ.[20] ΠΡΠ°ΠΌΠ° βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½Π° Π½Π° ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΡΠ΅Π½Π°ΠΌΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ (ΡΠ½ΠΈΠΌΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²Π°), Π° Π±ΡΠΎΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π²Π°Π½ Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠΎΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ΠΊΡΡ. Π£ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½ΠΎ, ΡΠΈΠΌΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½ΠΎ ΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½ΠΎ Ρ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΊΠ°Π»ΡΠΏΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΡΡΡ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΡΠ°. Π£ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΠ»Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΡ ΡΠΏΠΎΡΠ°ΡΡΠΈ Π΅ΡΠ΅ΠΊΡΠΈ (ΡΠ°ΡΠΊΠΎΡΠ½Π° ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ°, ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°, ΠΈΠ³ΡΠ°β¦), Π° Π½Π΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΠΊΡΡ. Π ΡΓ’ΠΌ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π·ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠΎΠΌ βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π΅β Ρ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΡ, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠ° ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΊΠ°ΠΎ Π²Π΅ΡΠ΅Π»Π° ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½Π° ΠΈΠ³ΡΠ°. ΠΠ½ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π½Π΅Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ³Π° ΡΡΠΎ ΡΡ Π°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈ Π½Π° ΡΡΠ΅Π½ΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π΅Π°Π΄Π΅ΠΊΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄Π΅Π²Π΅Π½ΠΈ. Π ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΊΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ°ΠΊΠΎ Π½Π΅ΡΡΠΎ Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π½ΠΈΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ.[20] ΠΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΈΠ· βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π΅β Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΡ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ°, Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ 60-ΠΈΡ ΠΈ 70-ΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° 20. Π²Π΅ΠΊΠ°, Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π²ΡΡΠ½Ρ ΡΠ΅Π½Π·ΡΡΡ. ΠΠ½Π΅ Π±ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΡΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°Π½Π΅, ΠΈΠ· ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π±Π°ΡΡΡΡ, ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΠΌ ΠΊΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΌΠΈΠΌΠ°, Π½Π΅ΠΏΠΎΠΆΠ΅ΡΠ½ΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΈ, ΡΠΎΡΠΌΡΠ»Π°ΡΠΈΡΠ΅, ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΡΡΡΡΠΈΠ·ΠΌΠΈ, ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠΏΠ΅Π²Π°ΡΡ ΡΡΠ±Π°Π² ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ΅β¦ ΠΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄Π΅Π»ΡΡΡ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½Ρ ΡΠ°Π·ΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΠΎΡ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈ, Π° ΠΎΠΏΠ΅Ρ Π΄Π° ΠΎΡΡΠ°Π½Ρ ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΡΠΈΠ²ΠΎ βΠ²ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅β. Π€ΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠ½Π° Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΡ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ»Π°Π²ΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠΎΠΊΠ»Π°ΠΌΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ³ βΠ±ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ²Π°β, ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΡΡΡ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠ°Ρ ΠΊΡΠΎΠ· ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΠΈΠΏΠ°. ΠΠ²Π°ΠΊΠ²Π° ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΈΡΠ°Π½Π° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΎ ΠΡΠ°ΡΡ Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ²ΡΡΡΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΠΏΠ°. Π£ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠ»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΎ ΠΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠΈΠ²ΠΎ ΠΊΡΠΎΠ· ΡΠΈΠ½ΡΠ°Π³ΠΌΡ βΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΎ ΠΡΠ°ΡΠ΅β. Π£Π· ΡΠ²Π΅ ΡΠΎ, Π°Π΄Π°ΠΏΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΈΡ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ½Π°Π΅ΡΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°, ΡΠ΅ΠΊΠ»Π°ΠΌΠΈΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ βΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°β, ΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈΡ ΡΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ° Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ, Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ Π΅Π³Π·ΠΎΡΠΈΠ·ΡΡΡΡΠΈ ΠΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΠΏΠ΅ ΠΊΡΠΎΠ· ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΌΠ°ΡΡΠ°.[20] ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅Π»Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΡΠΏΠ΅Ρ ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°Π½ΠΈΡ ΡΡΠ΄ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΏΠ°Π»Π° ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½Π° ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π½Π° ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ° Β»Π΄Π΅ΡΡΠ°Β«, Β»ΡΠ΅Π²Π΄Π°Ρ Π°Β« ΠΈ Β»ΠΆΠ°Π»Π° Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΒ«, ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅, ΠΊΠΎΡΠ° Π²ΠΎΠ»ΠΈ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈ Ρ ΡΡΠ½ΠΎ Ρ ΡΠΎΡ. Π’ΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ° ΡΡΠ±Π°Π²Π½Π° ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ° ΡΠ΅ΠΆΡΠ΅, ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠ³Π΅, ΠΏΡΠ½Π° Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅Π²Π΄Π°Π»ΠΈΠ½ΠΊΠΈ, ΡΠ° Π½Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΈ Π·Π°Π½ΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π²Π°ΡΠ° ΠΎΠΊΠΎ ΡΡΡΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ΅. ΠΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π±Π°, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π½Π΅Π²Π΅ΡΡΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°Π½Π°, Π½Π΅ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·Π°Π½Π°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΈΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΎΡΠΎΠ±ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ°, ΠΏΠ°ΡΠΎΠΊΡΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ ΡΡΠ±Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ, ΠΏΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΈΠΌ Π°ΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎΠΌ, ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΠ²Π°Π½ Π‘ΠΊΠ΅ΡΠ»ΠΈΡ.[22] β ΠΠ°ΠΌΠ΅ΡΠ°Π»ΠΎ ΠΌΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΎΠ½Π΅ ΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π·Π²Π°ΠΎ Π±Π°Π»ΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ Π° Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ. ΠΠ° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ Π΄Π° ΡΠ°ΠΌ ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅ΠΊ, Π° Π½Π΅ ΡΠ°Π΄Π°, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΡ Ρ ΠΌΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΡΡΡΠ΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½Π°. ΠΠ΅Ρ Π΄Π° Π½Π΅ΠΌΠ° Ρ ΡΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ΡΠ΅Π³Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅Π³Π°, Π±Π°Π»ΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³Π° Π° Π½Π΅ ΡΠ°ΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΈΠ½ΡΠΈΠ°Π»Π½ΠΎΠ³, Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½Π°ΠΊΠΎ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ Π½Π°Π³Π»Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ, ΠΎΡΠΊΡΠ΄Π° Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠΎΡΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠ° ΠΈΡΡΠΈΠΌ ΠΎΠ΄ΡΡΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅Π²Π°ΡΠ΅ΠΌ, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠΈ Ρ ΡΠΎΡ Π½Π΅ΡΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅, ΡΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ, ΠΏΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ Ρ Π‘ΠΎΡΠΈΡΠΈ, Π‘ΠΊΠΎΠΏΡΡ, ΠΠΎΡΡΠ°ΡΡ, Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ, ΠΏΠ° ΡΠ°ΠΊ ΠΈ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡΡ? β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ[29] ΠΡΠΈΠΊΠ°Π· ΠΡΠ°ΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ°ΡΠ°Π²Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π΅ ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°. ΠΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈΠ· 1899. ΠΠ΅ΠΎ ΠΊΠΎΠ»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠ΅ ΠΠ΄Π»ΠΈΠ³Π°ΡΠ°. Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠΎΡΠΈ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ Ρ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ. ΠΠΎ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΎΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅Π½Π° ΡΠ°ΠΌΠΎ Π½Π° ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½Π΅ ΠΈ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ ΡΡΠ³ΠΎΠΈΡΡΠΎΡΠ½Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅, Π½ΠΎΠ²ΠΎΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅, Π΄Π΅ΠΎ Π‘ΡΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π° 1877. ΠΈ 1878. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ½ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠΎΠ³Π° Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³, ΠΆΠΈΠ²ΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΈ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΡΠΈΠ²ΠΎΠ³ Π΅Π³Π·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΠ°, ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ°, Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ, ΠΈΠ· ΠΊΠΎΡΠ΅Π³ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π΅ΠΎ Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠ·Π³Π»Π°Π΄ΠΈΠ²Π΅ ΡΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅, ΠΈ ΠΈΠ· ΠΊΠΎΠ³Π°, Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°Π΄Ρ, Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠ΅ΡΠΈ. ΠΠ½ ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΠ·ΡΡΠ΅, Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΡΠ°ΡΡ Β»ΡΡΠ°ΡΠΈΡ Π΄Π°Π½Π°Β«, ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½Π΅ ΡΡΠ΄Π΅, ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΌΠΎΠ²Π΅ Π°Π»ΠΈ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ°Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ. ΠΠ½ ΠΎΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ ΠΈ ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎ, Π²ΡΠ»ΠΎ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΡΠ΄Π΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ° ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°Π»ΠΈ ΠΈ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ° Π΄Π΅ΡΠΈΠ»ΠΈ, Π½Π°Π»Π°Π·Π΅ΡΠΈ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎΠ»ΡΠΈΡΡΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΠ°Π»Π°Π½ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΎ Β»ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΈ Π²ΡΡΒ« ΡΡΠ±Π°Π²ΠΈ, ΠΏΡΠ΅Π»ΠΈΠ²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠΎ ΡΠ²Π΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΡΡΠ°, Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·ΡΡΡΡΠΈ Π½Π΅ ΡΠ΅ΡΡΡ Π²Π΅Ρ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π½Π΅ΠΌΠ° Π±Π°Π½Π°Π»Π½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ.[30] Π£ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈΠΌΠ° Π²ΡΠ»ΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³, Π»ΠΎΠΊΠ°Π»Π½ΠΎΠ³, ΠΏΠΎΡΠ΅Π² ΠΎΠ΄ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΡΠΈΠ²ΠΎΠ³ Π°ΡΡ Π°ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠ° ΠΏΠ° Π΄ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π° Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠ΅ΡΠ°Π»Π° ΠΈΡΡΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠ° ΡΡΠ»Π½ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡ. ΠΠ»ΠΈ Ρ ΡΠ²Π΅ΠΌΡ ΡΠΎΠΌ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΡ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³Π° ΠΊΡΡΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π»ΠΎ ΡΠΎΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΎΠ³, ΠΈΠΌΠ° Π²ΡΠ»ΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³, ΠΈΠΌΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³, Π»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³. Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π²Π° Π΄Π° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ²Π΅Ρ, Π½ΠΎ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅Π±Π΅, ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΏΠ»Π°Ρ ΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΡΡΡΠ°ΡΡ ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π½Ρ ΡΠ΅ΠΆΡΡ. Π£ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠ±Π° ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΡΡΠΎΠΊΠ° ΠΈ ΠΠ°ΠΏΠ°Π΄Π°, ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π΅, ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈ ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π°, ΡΠ½ΠΎΠ²Π° ΠΈ ΡΠ°Π²Π΅, ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Ρ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΠΌΠ΅ΠΎ Π΄Π°ΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ°Π½, ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠΈΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π΄ΡΡΠΎΠΌ. ΠΠ΅ΡΡ ΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΈΠΌΠ° Π½ΠΈΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΠ±ΡΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈΡΠ½ΠΈΡΠΈ, Π½ΠΈΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠ°Π² ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ ΠΈΠΌΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠ°.[31] ΠΡΠΎΡΠ΅Ρ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΡΠ°ΡΠ°Π½Π°ΡΠ° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»Π° ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·Π°Π½ΠΈΡ ΡΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎ ΡΠ΅ βΡΠΏΠΎΡΠ°β, ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ Π΅Π»ΠΈΡΠ΅ Ρ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ, Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΎΠ½Π΄Π° Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π½ ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ -ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° βΠΈΠ·Π½ΡΡΡΠ°β, Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ ΠΡΠ°ΡΡ. ΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ Π·Π°ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΠ°Π»ΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΈΡΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ²Π°ΡΠ΅, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ Π°Π²Π°Π½ΡΡΡΠΈΡΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅, Π½Π΅ Π±ΠΈ Π»ΠΈ Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ·Π½Π°Π»ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΡ ΠΎΠ½ΠΈ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅Π»ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΡΠΈΡΠ΅Π½Ρ, ΠΡΡΠ³ΠΎΡΡ, ΡΠ°ΠΌΠΈΠΌ ΡΠΈΠΌ ΠΈ β Π΅Π³Π·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΎΠ±ΠΎΠ³Π°ΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ.[20] ΠΠ°Π²ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°ΡΠ° Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ²Π΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° Π·Π°ΠΏΠ°Π΄ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ·ΠΎΡΠΈΠΌΠ°, ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ²ΡΠΆΠ΅Π½ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°; Π΄Π΅Π»Π° ΡΡ ΠΌΡ ΠΏΡΠΎΠΆΠ΅ΡΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½Π΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π΄Π°ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ βΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΆΡΡΠ²Π΅ ΡΡΠ±Π°Π²ΠΈβ, Π΄Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²Ρ ΡΠ»ΠΈΠΊΡ Π·Π°Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΡΠ°ΡΠ°, ΡΠ°ΡΠ»ΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π΅Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ° Ρ Π³ΡΠ°Π΄. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°Ρ ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π° ΠΈ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΡ. ΠΡΠΎΠ·Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π΄Π°Ρ Π½ΡΡΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ°ΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΎΠΊΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ°ΠΌΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ΅ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° ΠΎΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΌΠ΅ΠΌΠΎΠ°ΡΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ.[32] ΠΠΈΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π½.[3] ΠΡΠ΅ΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ Π±Π°Π²ΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ°. Π£ ΡΠΎΠΊΡ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡΡ Ρ ΠΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠΈ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π±Π°ΡΠ΅Π½ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ. Π’ΡΠ°ΡΠΌΠ΅ ΠΈΠ· ΡΠ°ΡΠ° ΡΡ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡΠΈΡΠ°Π»Π΅ Π½Π° ΡΠ΅Π³Π° ΠΈ ΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΊΡ, ΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΡ ΡΠ° ΠΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΠΌ: β Π¨ΡΠ° ΡΠ° ΠΈΠΌΠ°ΠΌ Π΄Π° Π²Π°ΠΌ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ΠΌ? Π¨ΡΠΎ Π½Π΅ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ? ΠΠ° Π½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌ Π²ΠΈΡΠ΅, Π½Π΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΌ; ΠΆΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ΠΎ. Π‘ΡΠ²Π°Ρ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠΌΠ΅: Π°ΠΊΠΎ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΠΊ Π½Π΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄Π°Π²Π°ΠΎ, Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π° Π½Π΅ Π΄Π°ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΡΠ°. ΠΠΎΡΠ»Π΅, Π²ΠΈ ΡΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ, Π²ΠΈ ΡΠΎ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅ΡΠΈ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Ρ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π³ΡΠΎΠ·ΠΎΡΠ°, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΠΎΡΠ° ΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ ΡΠ²Ρ Π½Π΅ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅ΠΎ ΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ ΠΊΡΠ², ΡΡΡΡΠ΅Π½Π΅ Π²Π°ΡΠΎΡΠΈ, ΠΏΠΎΠΌΡΠ»Ρ Π΄Π΅ΡΡ, ΠΏΠΎΡΠ±ΠΈΡΠ°Π½Π΅ ΠΌΡΠΆΠ΅Π²Π΅, ΡΠΏΡΠΎΠΏΠ°ΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΆΠ΅Π½Π΅, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΠΎΡΠ° ΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ΅ Π΄Π° ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄Π° Π½ΠΈΡΡΠ°Π²Π°Π½ ΡΠ°Π² ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ² Π½Π°ΠΏΠΎΡ. ΠΠ°ΠΊΠ²Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΊΠ°ΠΊΠ²Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ! Π¨ΡΠ° ΠΎΠ½Π° ΡΡ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΡΠΈΠ½ΠΈ, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΠΎΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π½Π΅ Π΄Π° ΠΎΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ: ΠΈΡΠΊΠ°ΡΠ°ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠ΄Π΅, ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ° ΡΡΠ΅Π²Π°, ΠΊΡΠ²? Π ΠΌΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠΌΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΈ Π²ΠΈΠ΄Π΅Π»ΠΈ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ Π΄Π° ΠΈΠ΄Π΅ΠΌΠΎ Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ΠΌΠΎ ΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠΌΠ΅: ΡΠ²Π° ΡΠ° Π³ΡΠΎΠ·ΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ½Π°. ΠΠΎΠΆΠ΄Π° ΡΠ΅ΠΌΠΎ ΠΌΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈΠΌΠΎ Π·Π° Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°. ΠΠΎΠΆΠ΄Π° ΡΠ΅ΡΠ΅ Π²ΠΈ ΠΌΠ»Π°ΡΠΈ ΠΏΡΠΎΠ½Π°ΡΠΈ Ρ ΡΠ²Π΅ΠΌΡ ΡΠΎΠΌΠ΅, ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΡ, Π°Π»ΠΈ Π·Π° Π½Π°Ρ, Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΄Π°ΡΠΈΠΌΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΡΠΎΠ³Π° ΡΡΠ΅Π±Π° Π±Π°Ρ Π΄Π΅ΡΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°... ΠΠ΅, ΡΠ²Π΅ΠΌΡ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠ² ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΡΠ°Π²ΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ! ΠΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π·ΠΎΠ²Π΅: Π±ΡΠ³Π°ΡΠΎΡΠΈΠ»ΡΡΠ²ΠΎ, ΡΡΠ±ΠΎΡΠΈΠ»ΡΡΠ²ΠΎ! Π Π·Π°ΡΡΠΎ? Π§Π΅ΠΌΡ? β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΡ ΡΠ° ΠΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΠΌ[23] ΠΠ°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΈΡΡΠ° Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈΠ³ΡΠ° ΠΊΡΡΡΠ½Ρ ΡΠ»ΠΎΠ³Ρ Ρ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΊΠΎΡΡ ΠΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΎ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΈΠΌΠ°. ΠΠ½ ΡΠ΅ βΠ½Π°Ρ ΠΠΎΡΠ°β, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΊΡΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΡΠ°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΈ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡ ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²ΠΈ Π½Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠΏΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π²Π°ΠΆΠ½Π΅ ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡΠΈΡΠ΅ Ρ Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π½ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅, ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡ ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ° (ΠΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°, ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° 1881. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ 1959. Π½ΠΎΡΠΈ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅, ΠΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ΅, ΠΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ° Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°, ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠ° ΠΎΠ΄ 1992. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π·Π° Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΡ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ Ρ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°ΡΡΠΊΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ, Π€Π°Π±ΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ±ΡΡΠ΅ βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β, ΠΏΠΎΡΠ»Π°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ° βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β Ρ ΡΠ΅Π½ΡΡΡ Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π°ΡΠ΅).[20] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΡΡ Ρ ΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΈΡΡΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΡΡΠ΅ ΡΠ΅ βΠΠΎΡΠΈΠ½Π° Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ°β (ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π° 1967, Π° ΠΎΠ΄ 1976. ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ 23. ΠΌΠ°ΡΡΠ°, Π½Π° Π΄Π°Π½ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ°), ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ βΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈβ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ²Π΅ ΡΠ° Π·Π°ΡΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π·Π½Π°ΠΊΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1954. ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠ³Π½ΡΡ ΡΠ΅ Ρ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠΎΡΠΈ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΠΊΡΡΡ ΡΠ΅ 1964. ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π° ΠΎΡΠΊΡΠΏΠΈΠ»Π° ΠΎΠ΄ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ 1967. Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠΈΠ»Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΡΠ·Π΅Ρ-ΠΊΡΡΡ. Π‘ΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° Π»ΠΎΠΊΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΡ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ° Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΈ Π·Π°ΠΌΠ°Ρ ΠΎΠ΄ ΠΌΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΠ° ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π° βΠΠΎΡΠΈΠ½Π° Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ°β.[20][33] ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π΄Π΅Π²Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°, 1898, ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΡΠΊΡΠΈ ΡΠ° Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, ΠΎ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π»ΠΎ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΊ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΈΠ·ΠΈΡΠ»Π΅ Ρ Π·Π±ΠΈΡΡΠΈ ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³Π° ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ° (ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1899). ΠΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΡ ΠΈΠ·ΠΈΡΠ»Π΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ (ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 1902; Π΄ΡΡΠ³ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1913). ΠΠ·Π±ΠΎΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ, ΠΈΠ·ΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΡ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅, 1902. ΠΠΎΠΌΠ°Π΄ ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΠΈΠ·Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π΄Π²Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ°, Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 1902, Ρ ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²ΡΠΈΠΌΠ° 1905. ΠΠ΄ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄Π° Π’Π°ΡΠ°Π½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΡ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠ±Π΅ΡΠ°Π²Π°ΡΡ Π΄ΡΠ°ΠΌΡ ΡΠ°ΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½Π΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² ΠΈΠ·ΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ 1910. Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠ³Π° ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΠΎΡ ΠΈΠ·Π²Π΅ΡΡΠ°Π½ Π±ΡΠΎΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΡΠ°ΡΡΡΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎ ΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΌ Π»ΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ°.[34] ΠΡΠΈΠ³Π΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ°ΡΠΊΠ° Π½Π° Π³ΡΠΎΠ±Ρ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠ°, ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄, ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°. βΠΠΎΠ»ΡΠ±β, 1. XI 1894. ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1899. ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, βΠΠΎΠΌΠ°Π΄ ΠΈΠ· Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΈΠ½Π° Ρ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΠ΅ΠΌβ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1902. ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 1902. Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1902. ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, ΠΡΠ°ΠΌΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅, Π‘ΡΠ΅ΠΌΡΠΊΠΈ ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²ΡΠΈ, 1905. ΠΠΎΠΊΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ²Π° ΠΆΠ΅Π½Π°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1907. ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ², ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1910. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΠ΅Π»ΠΊΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1921. ΠΡΠ°ΠΌΠ΅. (ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°. β Π’Π°ΡΠ°Π½Π°. β ΠΠΎΠ²ΡΠ°. β ΠΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ²ΠΈ), ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1928. ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1929. Π‘Π°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π°, IβII, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, βΠΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ°β, 1956. ΠΠ°Π·Π΄Π° ΠΠ»Π°Π΄Π΅Π½, 1928. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ°Π±Π° Π‘ΡΠ°Π½Π° (1907) ΠΠ΅ΠΊΡΠ΅ (1901) ΠΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΠ° (1902) Π¦ΠΎΠΏΠ° (1902) Π§`Π° ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎ (1902) ΠΡΡΡΠ΅Π²Π΄Π°Π½ (1898) ΠΠΎΠ²Π°Π½ (1902) ΠΠΎΠ²ΡΠ° (1901) ΠΠΎΠ²ΠΎ-ΡΠΎ (1909) ΠΡΠ΄ΠΈ Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½ (1902) ΠΡΠ±Π° ΠΈ ΠΠ°Π·Π° (1902) ΠΠ°ΡΠ΅ (1902) ΠΠ°Π½Π°ΡΠΈΡΠ΅ (1902) ΠΠ°ΡΠΊΠΎ (1902) ΠΠ΅Π½ΠΊΠΎ (1902) ΠΠΈΡΠΊΠ° (1902) ΠΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠ°ΠΊ (1909) ΠΠ°Ρ ΠΠΎΠΆΠΈΡ (1900) ΠΡΡΠΊΠ° (1899) ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΠ΅Π»ΠΊΠ° (1920) ΠΠ½ΠΈ (1901) ΠΠ°ΡΠ°ΠΏΡΡΠ° (1902) ΠΠΎΠΊΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ²Π° ΠΆΠ΅Π½Π° (1902) Π ΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΡΠΌΡΠ°Ρ (1905) Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎ βΠ§ΠΈΡΡΠΎ Π±ΡΠ°ΡΠ½ΠΎβ (1902) Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ° (1898) Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ (1900) Π‘ΡΠ°ΡΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ (1906) Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½ Π§ΡΠΊΡΠ° (1906) Π’Π°ΡΠ° (1901) Π’Π΅ΡΠΊΠ° ΠΠ»Π°ΡΠ° (1909) Π£ Π½ΠΎΡΠΈ (1899) Π£Π²Π΅Π»Π° ΡΡΠΆΠ° (ΠΈΠ· Π΄Π½Π΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ°) (1899) Π£ Π²ΠΈΠ½ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌΠ° (1899) ΠΠ°Π΄ΡΡΠ½ΠΈΡΠ° (1902) Π£ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠΈ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΡΠ΅Π»Π΅Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌ Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ Π½Π° Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠΈ ΠΠΈΡΠΊΠ° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, Π° ΠΏΠΎ ΡΡΠ΅Π½Π°ΡΠΈΡΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° Π Π°Π΄ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠ½ΠΈΠΌΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ 2007. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΡΠΈ Π Π’Π‘-Π°.[35][36] Prva izdanja srpskih pisacs first edition izdanja iz prvog svetskog rata antikvarne knjige ...