Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveŔtenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaŔu mail adresu.
1-12 od 12 rezultata
Broj oglasa
Prikaz
1-12 od 12
1-12 od 12 rezultata
Prikaz
Prati pretragu "Srpski jezik za 2. razred osnovne škole(radna sveska)"
Vi se opustite, Gogi Äe Vas obavestiti kad pronaÄe nove oglase za tražene kljuÄne reÄi.
Gogi Äe vas obavestiti kada pronaÄe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene saÄuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i saÄuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Prodajem udzbenike za 2. razred osnovne skole: Citanka 2, Matematika 2a, Matematika 2b, Pouke o jeziku 2, Latinica 2, Radna sveska za srpski jezik2, Svet oko nas 2, Radna sveska za Svet oko nas 2, Happy House engleski jezik 2. Knjige su nekoriscene i kao nove su. Podatke o izdavacu i ostalim generalijama mozete procitati na slikama (slikana je svaka knjiga). Knjige se prodaju iskljucivo sve zajedno. Cena je fiksna, zamene me ne zanimaju. Licno preuzimanje ili slanje post expressom ili kurirskim sluzbama (kupac snosi troskove dostave, ne odgovaram za eventualnu stetu pri transportu). Placanje licno ili pozecem. Za dodatne informacije pisite ili pozovite.
KraljeviÄ Marko u slikama : srpska narodna pevanija u 25 pesama : sa istumaÄenim reÄima turskim i gdekojim neobiÄnim srpskim / za Å”tampu uredio i slike udesio Aleksandar SandiÄ U Novom Sadu : Srpska knjižara BraÄe M. PopoviÄa, 1886 (Novi Sad : A. Fuks) 150 str., [9] listova s tablama ; 24 cm. RETKO!!! ukraÅ”eno sa 10 slika solidno oÄuvano, tabak je stavljen u kasnije napravljeni papirni omotaÄ, sve strane su na broju ŠŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ° ŃŠ²ŠµŃŠ°. ŠŃ. 1, (Š”ŃŠ°ŃŠø Š²ŠµŠŗ) / ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼ ŃŃŠµŠ½ŠøŃŠøŠ¼Š° ŠæŃŠµŠ²ŠµŠ¾ Šø ŠæŃŠµŃŠ°Š“ŠøŠ¾ ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“Š°Ń Š”Š°Š½Š“ŠøŃ Š£ ŠŠ¾Š²Š¾Š¼ Š”Š°Š“Ń : Š£ ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŠøŃŠø ŠŠ³ŃŠ°ŃŠ° Š¤ŃŠŗŃŠ°, 1869 272 ŃŃŃ. ; 19 cm ŠŃŠøŃŃŃŠæ: ŃŃŃ. 3-4 ; ŠŃŠ²Šø Š“ŠµŠ¾: ŃŃŃ. 5-41 ; ŠŃŃŠ³Šø Š“ŠµŠ¾: ŃŃŃ. 42-58 ; Š¢ŃŠµŃŠø Š“ŠµŠ¾: ŃŃŃ. 59-83 ; ŠŃŃŠ³Š¾ Š“Š¾Š±Š°: Š¾Š“ ŃŠµŠ¾Š±Šµ ŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Š° ŠæŠ° Š“Š¾ ŠæŠµŃŃŠøŃŃŠŗŠøŃ ŃŠ°ŃŠ¾Š²Š°, 1104-500: ŃŃŃ. 84-102 ; Š¢ŃŠµŃŠµ Š“Š¾Š±Š°: Š¾Š“ ŠæŠµŃŃŠøŃŃŠŗŠøŃ ŃŠ°ŃŠ¾Š²Š° ŠæŠ° Š“Š¾ ŠæŃŠ¾ŠæŠ°ŃŃŠø ŠŃŃŠŗŠµ 500-338: 103-163 ; ŠŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ° Š ŠøŠ¼ŃŠ°Š½Š°: Š ŠøŠ¼ Š·Š° ŠŗŃŠ°ŃŠµŠ²Š° 735-510 ŠæŃ.Š„Ń.: ŃŃŃ. 164-172 ; Š ŠøŠ¼ ŃŠµŠæŃŠ±Š»ŠøŠŗŠ°, 509-30 ŠæŃ. Š„Ń.: ŃŃŃ. 173-230 ; Š ŠøŠ¼ ŠæŠ¾Š“ ŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ¼Š° Š¾Š“ 30Š³. ŠæŃŠµ Š„ŃŠøŃŃŠ° Š“Š¾ 476 ŠæŠ¾ŃŠ»Šµ Š„Ń.: ŃŃŃ. 231-260 ; ŠŠ°Š“ ŃŠµ ŠŗŠ¾ Š¶ŠøŠ²ŠµŠ¾ Šø ŃŃŠ° ŃŠµ ŠŗŠ°Š“ Š·Š±ŠøŠ»Š¾: ŃŃŃ. 260-270 Aleksandar SandiÄ (Veliki BeÄkerek, 14. maj 1836 ā Novi Sad, 15. april 1908), je bio srpski filozof, filolog, istoriÄar, književnik, kulturni radnik, politiÄar, autop Ximne Svetom Savi, i dopicni Älan mnogih akademija u inostranstvu. Doktorirao je filozofiju i filologiju na Univerzitetu u BeÄu kod profesora Franca MikloÅ”iÄa.Prof.dp.Aleksandar SandiÄ je bio jedini Cpbin diplomac znamenitog profesora Franca MikloÅ”iÄa.Aleksandar SandiÄ se Å”kolovao u rodnom Velikom BeÄkereku, a zatim u TemiÅ”varu. Kao stipendista Matice srpske zavrÅ”io je studije u BeÄu - pravne nauke i slovensku filologiju. Radio je kao profesor u Novosadskoj srpskoj velikoj gimnaziji, poÄev od 1866. godine, pune 33 godine. U prvo vreme je bio i konzistorajni beležnik baÄke dijeceze.[1] Bio je starog kova, enciklopedijskog znanja; okupljao je oko sebe gimnaziste i snažno uticao na njih i sa nauÄne i sa nacionalne strane.[2] Predavao je u gimnaziji staro-slovenski i srpski jezik i istoriju književnosti.[3] Godine 1880. predavao je u treÄem razredu gimnazije i maÄarski jezik.[4] Proslavio je sveÄano profesor SandiÄ svoje jubileje, druženjem sa prijateljima, jedne nedelje u Novom Sadu. Dana 6/18. oktobra 1891. godine obeležio je dvadesetpetogodiÅ”njicu svog profesorovanja u novosadskoj gimnaziji i tridesetogodiÅ”njicu svog bavljenja na književnom polju. Život mu je protekao burno, doživeo je i slavu i osporavanja. Vodio je javne polemike sa neistomiÅ”ljenicima, a pod stare dane umro je tiho, posle dugog bolovanja. Ostao upamÄen kao `ÄitaÄ i pisar` - liÄni sekretar Vuka KaradžiÄa, tokom studiranja u BeÄu. Pisao je viÅ”e puta o Vuku, i radio na njegovoj glorifikaciji.[5] Bio je i bliski saradnik Svetozara MiletiÄa, Äijoj je Srpskoj narodnoj slobodoumnoj stranci i pripadao. Biran je za poslanika na Srpskom crkveno-narodnom saboru u Karlovcima 1879. godine. Aktivan je u Matici srpskoj, Äiji je Älan od 1866. godine kao BeÄlija[6], a pored pisanja za Letopis matiÄin, on je 1897. godine biran za Älana Književnog odeljenja. PoÄeo je sa pisanjem joÅ” kao `jurista` (pravnik) u BeÄu, saraÄujuÄi prvo u srpskim listovima: beÄkom `Svetovidu` od 1857. godine i novosadskom MiletiÄevom `Srbskom dnevniku`. Kasnije je proÅ”irio saradnju sa velikim brojem srpskih listova i Äasopisa, naroÄito onim novosadskim. Pored pisanja bavio se prevoÄenjem tekstova na srpski jezik: Getea, Mozentala, Kanica. Preveo je na srpski jezik i dopunio istorijskim Äinjenicama 1862. godine, važno delo Feliksa Kanica `Vizantijski spomenici po Srbiji`. Izdavao je i ureÄivao u BeÄu, posle odlaska urednika Hrvata, Imre Tkalca, list koji je izlazio na nemaÄkom jeziku, a služio slovenskim interesima - `Ost und West` tj. `Istok i Zapad`, 1862-1865. godine. Zbog tog književnog angažmana imao je puno problema i potezanja po sudovima. Po želji arhimandrita Germana AnÄeliÄa potonjeg Patrijarha, pokrenuo je 1868. godine i ureÄivao - pisao Älanke godinu dana, prvi (van Srbije) srpski crkveni list `Besedu`, sa dodatkom `Duhovni zbornik`. U tom `Zborniku` su objavljivane crkvene besede i propovedi. TakoÄe je bio pozvan i napisao tri udžbenika za veronauku u osnovnim Å”kolama. SandiÄ se bavio mnogo srpskom istoriografijom; skupljao graÄu za istoriju srpske književnosti i srpskog pokreta 1848-1849. godine, ali nije ostavio obimnije radove. Vredan pažnje je njegov poduhvat iz 1885. godine sa vrednim pisanim spomenikom. Dao je fotografisati `RavaniÄku povelju` srpskog kneza Lazara izdatu njegovoj zadužbini - manastiru 1381. godine. Uz tu diplomu snimljen je i veliki državni peÄet otisnut na njoj. OdÅ”tampani su ti predmeti u viÅ”e dimenzija, i uz njih je profesor napisao opÅ”iran opis i struÄna objaÅ”njenja. Objavio je 1885. godine to lepo ilustrovano izdanje, da bi približio narodu vredno svedoÄanstvo njegove stare slave i visokih pozicija, u srednjem veku. `RavaniÄka hrisovulja` - zlatopisano pismo carsko sa zlatnim carskim peÄetom, jeste doista jedan od najlepÅ”ih srpskih spomenika starih`.[7] Bio je po miÅ”ljenju savremenika, najbolji ureÄivaÄ poÄetnog dela kalendara, u kojem se nalaze dani, crkveni praznici, meseÄeve mene, nebeske planete itd.[8] SaraÄivao je u mnogo kalendara, Äasopisa i listova, sa svojim prilozima. Izdavao je svoj `GodiÅ”njak` - veliki srpski narodni ilustrovani kalendar, u Novom Sadu (1887.).[9] Pisao je jedan srpski Äasopis 1886. godine, da taj srpski kalendar izlazi veÄ 36 godina, i da ga i taj put izdaje profesor SandiÄ.[10] Negovao je njemu svojstven `biblijski stil`, obraÄujuÄi pažnju na sve aktuelne dogaÄaje i istaknute liÄnosti; praveÄi kulturoloÅ”ki osvrt o njima u svojim govorima, Älancima i nekrolozima. PrireÄivao je za objavljivanje tri sveske edicije `Knjige za narod` (o slavnim srpskim liÄnostima) - brojeve 2, 3 i 4.[11] Profesor je bio poznat kao istaknuti javni i nacionalni radnik koji deluje u narodu. Uticao je tako na srpske zanatlije 1870. godine, da se organizuju i povežu u zanatlijske zadruge. Za njih je 1872. godine pokrenuo i ureÄivao struÄni organ `Srpski zanatlija` u Novom Sadu. Podstakao je 1880. godine i žene da se udružuju u ženske `Dobrotvorne zadruge`, za koje je sastavio pravila organizacije i delovanja. Godine 1897. je Älan eparhijskog baÄkog Å kolskog odbora. Kada je 1901. godine raÄeno na osnivanju Narodne biblioteke na Cetinju, povodom pedesetogodiÅ”njice NjegoÅ”eve smrti, SandiÄ je ponudio za nju kao dar, celu svoju knjižnicu od preko 1000 vrednih knjiga, meÄu kojima i raznih `srbulja`, Å”tampanih ali i u rukopisu.[12] UÄestvovao je aktivno na Prvom kongresu srpskih novinara, održanom 1902. godine u Beogradu.[13] U rodnom gradu Zrenjaninu, uspomenu Äuvaju na njega spomen-bista u KaraÄorÄevom parku, otkrivena 1971. godine, i stara, ruinirana rodna kuÄa sklona padu - od naboja pokrivena trskom - samo na papiru `zaÅ”tiÄena od strane države`!? Na rodnoj kuÄi je 1967. godine grad Zrenjanin postavio spomen-ploÄu. stare retke knjige, ignjat fuks, stara srpska knjiga, istorija sveta svetska istorija istorija srpskog naroda ... knjige devetnaestog veka 19. vek XIX
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Prednja korica se odvojila od tabaka, ostalo sve uredno! Ilustracije: Ive Kusanica 1. Izdanje !!! Branko ÄopiÄ (HaÅ”ani, Bosanska krajina, 1. januar 1915 ā Beograd, 26. mart 1984) bio je srpski i jugoslovenski književnik. Osnovnu Å”kolu zavrÅ”io je u rodnom mestu, nižu gimnaziju u BihaÄu, a uÄiteljsku Å”kolu pohaÄao je u Banjoj Luci, Delnicama i Sarajevu, te je zavrÅ”io u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1940. godine na grupi za pedagogiju.[1] Prvu priÄu objavio je 1928. godine, a prvu pripovetku 1936. Njegova dela su, izmeÄu ostalih, prevoÄena na engleski, nemaÄki, francuski i ruski jezik. Bio je Älan Srpske akademije nauka i umetnosti i Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. IzvrÅ”io je samoubistvo skokom sa mosta Bratstva i jedinstva.[2] U ÄopiÄevim delima dominiraju teme iz života ljudi iz Bosanske krajine i NarodnooslobodilaÄkog rata. Branko ÄopiÄ roÄen je 1. januara 1915. godine u selu HaÅ”anima pod planinom GrmeÄom.[3] U isto vreme, njegov otac Vid, kao vojnik austrougarske armije, borio se negde na frontu u Karpatima, a njegov stric Nidžo, srpski dobrovoljac, borio se u srpskoj vojsci protiv Austrougarske. Kad mu je bilo Äetiri godine, umro mu je otac. ÄopiÄ je, zajedno sa mlaÄim bratom i sestrom, ostao da živi pored majke Soje, dede Radeta i strica Nidže. Prva proÄitana knjiga bila mu je āMigel Servantesā koju je, negde u treÄem razredu, kupio od uÄiteljice. U toj knjizi bio je opisan život slavnog Å”panskog pisca Servantesa, skupa sa nekoliko odlomaka iz njegovog romana āDon Kihotā. SledeÄe proÄitane knjige bile su āDoživljaji jednog vukaā, pa āDoživljaji jedne kornjaÄeā.[4] Branko ÄopiÄ, Mira AleÄkoviÄ i Blaže Koneski u partizanima (1944). Prvo Å”tampano delo objavio je sa Äetrnaest godina u omladinskom Äasopisu āVenacā 1928. godine. ÄopiÄ je pohaÄao uÄiteljsku Å”kolu u Banjoj Luci i Sarajevu, a zavrÅ”io u Karlovcu, a Filozofski fakultet u Beogradu. VeÄ kao student afirmisao se kao darovit pisac i skrenuo na sebe pažnju književne kritike, izmeÄu ostalog piÅ”uÄi u āPoliticiā, gde mu je urednik Živko MiliÄeviÄ u književnom dodatku objavio tek Å”estu poslatu pripovetku ā āSmrtno ruvo Soje Äubriloveā ( (Politika, 8. 5. 1936). āTaj datum sam zapamtio za Äitav životā, ispovedao se docnije. āImao sam dvadeset jednu godinuā¦ Zaredao ja onda da objavljujem priÄe u āPoliticiā, mjeseÄno po dvije, Äak i triā¦ ā.[5] 1939. godine je dobio novoustanovljenu nagradu āMilan RakiÄā. U martu 1941. je dobio nagradu za delo `Borci i begunci`.[6] UoÄi Drugog svetskog rata nalazio se u ÄaÄkom bataljonu u Mariboru. U danima Aprilskog rata on je, sa grupom svojih drugova, pokuÅ”ao da pruži otpor neprijatelju kod MrkonjiÄ Grada. Posle toga je otiÅ”ao u svoj rodni kraj, a sa poÄetkom ustanka, stupio je u redove ustanika i meÄu njima ostao tokom cele narodnooslobodilaÄke borbe. Sve vreme rata bio je ratni dopisnik zajedno s nerazdvojnim prijateljem i kumom, književnikom Skenderom KulenoviÄem. Posle rata jedan je od osnivaÄa deÄjeg lista Pionir i njegov urednik, a potom je poÄeo profesionalno da se bavi književnoÅ”Äu.[7] Smatra se jednim od najveÄih deÄjih pisaca roÄenih na jugoslovenskim prostorima. Dela su mu prevoÄena na ruski, engleski, francuski, nemaÄki, ukrajinski, poljski, ÄeÅ”ki, bugarski, rumunski, slovenaÄki i maÄarski jezik. Bio je Älan SANU i ANUSRBiH. Celi radni i životni vek nakon Drugog svetskog rata Branko ÄopiÄ je proveo u Beogradu, ali je Äesto putovao po Jugoslaviji i drugim evropskim državama. Za književni rad dobio je, meÄu ostalim, Nagradu AVNOJ-a i NjegoÅ”evu nagradu (obe 1972). Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih odlikovanja. Svoj stan u Beogradu, ulica kralja Milana 23, u kom je živeo od 1972. do smrti, poklonio je SANU.[8] PuriÅ”a ÄorÄeviÄ je 2015. godine režirao dokumentarni film āMala moja iz Bosanske Krupeā posveÄen Branku ÄopiÄu.[9] Svake godine se održava simpozijum o Branku ÄopiÄu, 2019. je bio u BeÄu.[10] Književni opus Njegova prozna dela prožeta su lirikom i živopisnim realistiÄkim slikanjem seoskog života, poznavanjem života i mentaliteta ljudi sa sela, vedrinom i živoÅ”Äu duha. Kreirao je mnoÅ”tvo upeÄatljivih i živopisnih likova i dogaÄaja nadahnutom pripovedaÄkom tehnikom koristeÄi svež, soÄan i slikovit jezik pri Äemu je inspiraciju nalazio u svom podgrmeÄkom zaviÄaju. ÄopiÄa su doratnim pripovetkama najviÅ”e zanimali siromaÅ”ni seljaci, sanjari i prosjaci, deca, skitnice i nadniÄari, i on je o svima njima priÄao sa brižnim, zaÅ”titniÄkim razumevanjem. U lirski intoniranim ratnim pripovetkama ÄopiÄ je nadahnuto opisivao herojske podvige, muÄeniÅ”tvo i samopregor svojih junaka. PoÄetkom 1950ih godina ÄopiÄ je poÄeo da piÅ”e i satiriÄne priÄe u kojima je oÅ”tro kritikovao ružne pojave u tadaÅ”njici. Jedna od takvih priÄa bila je i āJeretiÄka priÄaā objavljena u āJežuā koja je pokrenula lavinu osuda sa vrha partije i vlasti, a u hajci na pisca uÄestvovao je i Broz koji je rekao da on liÄno takvu satiru neÄe dozvoliti, ali da pisac neÄe biti ni uhapÅ”en.[11] Književni istoriÄar Ratko PekoviÄ napisao je knjigu āSudanije Branku ÄopiÄuā u kojoj je detaljno opisana cela hajka na pisca. Sa uspehom se ogledao i u pisanju romana iako su prirodi njegovog književnog talenta viÅ”e odgovarale kraÄe forme ā pripovetke i novele. Romani āProlomā i āGluvi barutā slikaju uÄeÅ”Äe seljaka Bosanske Krajine u ustanku, a āNe tuguj bronzana stražoā prilagoÄavanje tih istih seljaka, sada kolonista, novim uslovima života u Vojvodini. Glavnina ÄopiÄevog proznog opusa humoristiÄki je intonirana, a humor nalazi u prirodi i mentalitetu njegovih junaka koji i u najtežim životnim trenucima znaju da saÄuvaju vedrinu i da se nasmeju Äak i vlastitoj nevolji. Sem toga, ÄopiÄ je od onih pisaca koji su svoj posmatraÄki talenat naroÄito iskazivali kroz otkrivanje sitnih ljudskih mana i nedostataka. Iako je ÄopiÄ bio pisac epske Å”irine i zamaha sa uroÄenim pripovedaÄkim i humoristiÄkim darom, u njegovim delima vidljiva je i jedna lirska žica koja se nije pokazivala samo u opisima bosanskih pejzaža veÄ i u portretisanju ljudskih likova koji su mu bili bliski i dragi. Ta ÄopiÄeva poetska žica naroÄito je vidljiva u njegovoj ratnoj lirici, pre svega u zbirci āOgnjeno raÄanje domovineā. Branko ÄopiÄ je cenjen i kao deÄji pisac, prvenstveno zahvaljujuÄi živoj maÅ”ti i daru za spretno uobliÄavanje svojih posmatranja, ali i nesumnjivom humoristiÄkom talentu. Napisao je preko trideset knjiga za decu, meÄu kojima su i dva romana. Grob Branka ÄopiÄa u Aleji zaslužnih graÄana na beogradskom Novom groblju ŽivjeÄe ovaj narod (1947), dugometražni film, originalni scenario, režija Nikola PopoviÄ, Jadran film, Zagreb Major Bauk (1951), dugometražni film, originalni scenario, režija Nikola PopoviÄ, Bosna film, Sarajevo Nikoletina BursaÄ (1964), dugometražni film, ekranizacija istoimenog romana, režija Branko Bauer, Jadran film, Zagreb Orlovi rano lete (1966), dugometražni film, ekranizacija istoimenog romana, režija Soja JovanoviÄ, Avala film, Beograd HajduÄka vremena (1977), dugometražni film, ekranizacija zbirki pripovedaka, režija Vladimir Tadej, Jadran film, Zagreb Gluvi barut (1990), dugometražni film, po motivima istoimenog romana, režija Bahrudin Bato ÄengiÄ, DP Forum, Sarajevo, Beograd film, Beograd, Jadran film, Zagreb Vidi joÅ” OÅ āBranko ÄopiÄā Banja Luka Narodna biblioteka āBranko ÄopiÄā u ÄajniÄu Narodna biblioteka āBranko ÄopiÄā u Brodu Dijapazon ā Branko ÄopiÄ OÅ āBranko ÄopiÄā (Prijedor) Biblioteka āBranko ÄopiÄā (VraniÄ) Biblioteka āLaza KostiÄā Äukarica āTribina književnosti za decu āBranko ÄopiÄā KuÅ”aniÄ, Ivo, hrvatski karikaturist, crtaÄ i slikar (Zagreb, 9. V. 1924 ā Beograd, 21. III. 2003). Studij slikarstva zavrÅ”io 1952. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Stripove i karikature objavljivao je kao srednjoÅ”kolac; nakon suradnje u partizanskim listovima za II. svjetskog rata trajno se odluÄio za karikaturu. Radio u Kerempuhu (Zagreb), Ježu (Beograd), Politici (Beograd) i NIN-u (Beograd), povremeno suraÄujuÄi u viÅ”e drugih listova, pa se uvrstio meÄu vodeÄe karikaturiste u tadaÅ”njoj Jugoslaviji. Pretežito se bavio politiÄkom karikaturom. Kao glavni crtaÄ ostvario je nekoliko crtanih filmova u poÄecima ZagrebaÄke Å”kole crtanog filma (Susret u snu, Nikola Kostelac, 1957; StraÅ”ilo, Vatroslav Mimica, 1957; Lažni kanarinac, Norbert Neugebauer, 1958), a poslije u srpskoj produkciji (Rampa, Konfekcija, oba 1967). Nakon umirovljenja 1977. objavljivao je karikature u VeÄernjem listu i Vjesniku te se intenzivnije bavio slikarstvom.,,,
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Samostalno izdanje! Veoma retko ! Prvi deo knjige! 1924 g. O knjizi PoÄetkom 20. veka polazak na put oko sveta u Srbiji je delovao kao let na Mesec. Ko je bio Milorad RajÄeviÄ, Äovek koji je to izveo i na Äijoj vizitkarti je pisalo samo ā svetski putnikā ? Opklada koja je uÅ”la u istoriju: Svetski putnik iz naÅ”eg sokaka. Opklada koja je uÅ”la u istoriju: Svetski putnik iz naÅ”eg sokaka. BraÄa SaviÄ, osnivaÄi, vlasnici i urednici ā Malog žurnalaā , jednog od najtiražnijih srpskih listova, bili su poznati kao ljudi otvoreni za novotarije. Prvi su nabavili rotacionu Å”tamparsku maÅ”inu, prvi otvorili bioskop u namenski sagraÄenoj zgradi, meÄu prvima se bavili filmom. Zato i ne Äudi Å”to je na vrata baÅ” njihove redakcije 1910. godine zakucao mladiÄ koji se predstavio kao Milorad RajÄeviÄ. Brzo se zbližio sa SaviÄima, kojima je bilo krajnje simpatiÄno njegovo bavljenje sportom, na koji se u Srbiji tog doba gledalo kao na gubljenje vremena i zabavu za dokone. Postojala su dva gimnastiÄka druÅ”tva, ā Sokoā i ā DuÅ”an Silniā , Kolo jahaÄa ā Knez Mihailoā i Prvo srpsko velosipedsko druÅ”tvo. RajÄeviÄ je bio Älan dva od Äetiri postojeÄa. ZavrÅ”io je Äetiri razreda osnovne Å”kole u Leskovcu, dva razreda graÄanske, a onda otiÅ”ao na zanat kod Äuvenog Dragutina Inkiostrija Medenjaka, kod koga je uÄio dekorativno slikarstvo. U petnaestoj godini odlazi u BeÄ i nastavlja uÄenje kod dvorskog slikara. Tu nema mira, pa prolazi celu Austrougarsku, NemaÄku, Francusku, gde je u Parizu proveo tri meseca u ateljeu Žorža Vebera. Ni tu se nije skrasio, pa nastavlja u Å vajcarsku, stiže u Rijeku, gde se smuca po luci i upoznaje kapetana prekookeanskog broda, koji mu pomaže da se ukrca i ode u Ameriku. I Ameriku prolazi uzduž i popreko, i ko zna dokle bi to trajalo da na jednoj peÅ”aÄkoj utakmici (maraton) nije povredio nogu i dospeo u bolnicu. Tu se otkriva da uopÅ”te ne poseduje pasoÅ”, pa ga vlasti brže-bolje ukrcavaju na prvi brod koji polazi za Evropu. Odlazi kod tetke u Rumuniju, a odatle u Carigrad, Aleksandriju i Jerusalim. Za vreme ovih, videÄe se poÄetnih, puteÅ”estvija RajÄeviÄ je nauÄio pet jezika. Dopisnice sa sopstvenim likom SaviÄi su 1910. godine ponudili RajÄeviÄu opkladu, nalik onoj na koju je pristao Fileas Fog u Vernovom romanu ā Put oko sveta za 80 danaā . DoduÅ”e, dobio je mnogo viÅ”e vremena, dve godine, tokom kojih je trebalo da obiÄe Afriku, Ameriku, Evropu, Aziju i da se vrati na Balkan. MarÅ”ruta je odreÄena s obzirom na godiÅ”nje doba kada putnik kreÄe. BaÅ” zato je posle Italije odreÄena Afrika, da bi se iskoristilo povoljno vreme. Redakcija mu, po dogovoru, daje meseÄni troÅ”ak od 150 dinara, koji Äe ga svaka tri meseca Äekati u mestu koje sam odredi. Osim toga, jedini izvor prihoda mu je prodaja dopisnih karata sa sopstvenim likom. RajÄeviÄ je takoÄe bio dužan da iz svakog mesta redakciji poÅ”alje dopis. Od tih dopisa nastale su vrlo Äitane reportaže. Opklada je oberuÄke prihvaÄena i RajÄeviÄ 13. marta 1910. godine kreÄe na put, sveÄano ispraÄen od prijatelja sportista i redakcije ā Malog žurnalaā . Sa sobom nosi i ā putniÄku knjiguā , to jest praznu svesku u koju je nameravao da sakupi potpise svih znaÄajnijih ljudi koje u toku putovanja bude sretao. VeÄ posle dva dana u Gornjem Milanovcu u knjigu mu se upisao princ ÄorÄe KaraÄorÄeviÄ. Iz Srbije prelazi u Crnu Goru, gde ga prima i crnogorski prestolonaslednik Danilo, koji ga daruje jubilarnom spomenicom knjaza Nikole. Prebacuje se u Italiju, odakle je trebalo da produži u Afriku. Tu nailazi na prve teÅ”koÄe i u dogovoru s redakcijom menja marÅ”rutu, poÅ”to zbog rata u Tripolitaniji (Libija) nije mogao da dobije dozvolu za put. Iz Francuske mu je zabranjeno da ide u Afriku iz istog razloga, pa prolazi Englesku i NemaÄku, da bi se 12. jula 1910. godine obreo u Petrogradu. I pored nepredviÄenih okolnosti, svetski putnik je pun poleta, ne spominje teÅ”koÄe i Äini se da uživa u pustolovini. U evropskoj Rusiji ostaje mesec dana koje nije uludo potroÅ”io. Naime, RajÄeviÄ je imao zgodnu naviku, vrlo neuobiÄajenu za pustolove, koji su uglavnom odsedali u najjeftinijim svratiÅ”tima, dizali dževu i dreku po ulicama i krÄmama, ne bi li prodali Å”to viÅ”e dopisnica i doÅ”li do preko potrebnog novca. On je radio sve suprotno. ---------------------- Afrika, konaÄno Naime, izbija Prvi svetski rat. Posle njegovog zavrÅ”etka konaÄno kreÄe i obilazi Afriku, o Äemu Å”tampa dve knjige ā Iz žarke Afrikeā . Od njegove putniÄke knjige nastaje najveÄa i najvrednija zbirka autograma u ovom delu sveta. Za divno Äudo, ostatak života provodi u Beogradu, u miru. Milorad RajÄeviÄ, je bio srpski svetski putnik i prvi Srbin koji je obiÅ”ao svet. Na putovanju je proveo viÅ”e od tri decenije i obiÅ”ao obe hemisfere Å”est puta. RoÄen je krajem 19. veka u okolini Leskovca. U Leskovcu je zavrÅ”io Äetiri razreda osnovne i dva razreda graÄanske Å”kole. Nakon Å”kolovanja poÄinje da se interesuje za slikarstvo, te zapoÄinje izuÄavanje dekorativnog slikarstva. Želja za uÄenjem i avanturistiÄki duh veÄ u petnaestoj godini ga odvode u BeÄ, gde uÄi slikarstvo kod dvorskog slikara. To je bilo i njegovo prvo putovanje van Kraljevine Srbije. Nije uspeo da se skrasi u BeÄu pa je poÄeo da obilazi jedno mesto za drugim ā Salcburg, Minhen, Å tutgart, Nirnberg, Ulm. Potom odlazi u Francusku, gde tri meseca provodi u Parizu radeÄi u ateljeu slikara Žorža Vebera. Iz Francuske nastavlja dalje za Å vajcarsku gde obilazi Ženevu, Lozanu, Bern, Cirih, Bazel i Lucern. Umesto da se malo odmori od puta i bar na kratko skrasi, Milorad za vreme boravka u Rijeci dolazi na ideju da ode u Ameriku. Na rijeÄkom pristaniÅ”tu upoznaje kapetana Marka KaraksiÄa pomoÄu kojeg dobija mesto na prekookeanskom brodu āUltaniaā koji je iÅ”ao za Njujork. U Americi je proveo nekoliko meseci, sve dok nije na maratonu povredio nogu zbog Äega je morao u bolnicu. Tamo otkrivaju da RajÄeviÄ nema pasoÅ” te ga ukrcavaju na prvi brod za Evropu. MeÄutim, RajÄeviÄ je to bio samo povod da nastavi svoje putovanje pa odlazi kod tetke u Rumuniju. Odatle se, veÄ oporavljen od povrede i materijalno potpomognut od tetke, upuÄuje u Carigrad, a zatim preko Aleksandrije u Jerusalim. Ovo njegovo prvo puteÅ”estvije trajalo je Äetiri godine a tokom njih je nauÄio pet jezika. VrativÅ”i se u Srbiju, RajÄeviÄ nastavlja da se bavi sportom. MeÄutim, u Srbiji s poÄetka 20. veka sport se najÄeÅ”Äe smatrao zabavom za dokone ljude. RajÄeviÄa su zbog toga, kao i zbog nemira koji ga nije dugo držao na jednom mestu, smatrali u najmanju ruku Äudnim mladiÄem. Ali time se nisu vodila i braÄa SaviÄ, osnivaÄi i urednici āMalog žurnalaā, jednog od najtiražnijih srpskih listova tog vremena. Put oko sveta 1910. godine Milorad RajÄeviÄ se upoznao sa braÄom SaviÄ. Pozitivan utisak je naveo redakciju āMalog žurnalaā da sa RajÄeviÄem sklopi opkladu i poÅ”alje ovog mladiÄa na put oko sveta. Ponudili su mu dve godine tokom kojih je trebalo da obiÄe Evropu, Aziju, Ameriku i Afriku. Pored nagrade od 10.000 dinara, deo dogovora je bio i meseÄni honorar od 150 dinara,[2] koji Äe na svaka tri meseca moÄi da podigne u mestu koje sam odredi, a Å”to mu je bilo dovoljno da preživi. Pored toga, izvor prihoda mu je bila i prodaja dopisnih karata sa sopstvenim likom. Njegova obaveza je bila da iz svakog mesta redakciji āMalog žurnalaā poÅ”alje dopis i potvrdu mesne vlasti kao dokaz da je bio u svakom od mesta koje navodi. Uslovi opklade MarÅ”rutom je u opÅ”tim potezima oznaÄen put koji putnik po uslovima opklade mora da preÄe. Za dokaz da je bio u svakom od pomenutih mesta, podneÄe potvrdu mesne vlasti. OdreÄivanje dana odmora i dužine trajanja odreÄivaÄe sam putnik po svom nahoÄenju. Odelo putnika imitira uniformu srpskog peÅ”aka s rancem na leÄima, u kome, pored najnužnijih lekova (aspirin, kinin, jod, kozji loj i dr) mora uvek da ima i po dva para Äistih obojaka. HoÄe li se Å”to viÅ”e nositi, ostavlja se njegovoj uviÄajnosti. Na putu, putnik ima pravo da se koristi svim prevoznim sredstvima.[3] Polazak RajÄeviÄ oberuÄke prihvata opkladu i kreÄe na put oko sveta 14. marta 1910. godine. SveÄano su ga ispratili njegovi prijatelji sportisti i redakcija āMalog žurnalaā. Na put kreÄe sa rancem na leÄima, u kome je, osim neophodnih lekova, poneo putniÄku knjigu ā praznu svesku u kojoj je nameravao prikupiti potpise svih znaÄajnijih ljudi na koje bude naiÅ”ao tokom puta. U putniÄku knjigu mu se prvi, veÄ posle dva dana puta, upisao princ ÄorÄe KaraÄorÄeviÄ kojeg je sreo u Gornjem Milanovcu. KretavÅ”i se ka jugu stiže i do crnogorskog prestolonaslednika Danila koji mu se takoÄe upisuje u putniÄku knjigu i daruje ga jubilarnom spomenicom knjaza Nikole. Iz Crne Gore se upuÄuje ka Italiji, odakle je trebalo da se prebaci u Afriku. MeÄutim, zbog rata u Tripolitaniji (Libiji) menja marÅ”rutu i odlazi u Francusku, pa zatim u Englesku i NemaÄku, da bi veÄ u julu doÅ”ao do Petrograda. U Rusiji je proveo mesec dana tokom kojih je odsedao u najboljim hotelima i poseÄivao predstavnike vlasti i istaknute liÄnosti da mu se potpiÅ”u u putniÄku knjigu. Uglavnom su ga svi primali sa oduÅ”evljenjem, željni da saznaju pojedinosti o njegovom neobiÄnom poduhvatu. VeÄ poÄetkom avgusta 1910. odlazi u Sibir i dalje na azijski kontinent. Na biciklu prolazi azijske krajeve u kojima sreÄe za njega Äudne ljude i obiÄaje, te oseÄa nostalgiju za Evropom i njemu poznatim stvarima. Zato se iznenaÄuje kada u ruskoj Mandžuriji na prijemu kod guvernera Äuje starog ruskog oficira koji peva srpsku pesmu āRado ide Srbin u vojnikeā, koju je ovaj nauÄio od generala Jovana Lipovca Crnogorca sa kojim je služio u Rusko-japanskom ratu. Odatle se upuÄuje u Vladivostok pa u Japan. Iz Japana Å”alje redakciji dopis pun oduÅ”evljenja japanskim narodom, koji se, gle Äuda, kupa najmanje dva puta dnevno. Naravno, njegovo oduÅ”evljenje izazvale su i gejÅ”e. U Japanu ga prima i prestolonaslednik, koji odbija da se upiÅ”e u njegovu knjigu. Razlog tome jesu japanski obiÄaji po kojima je car božanstvo. Nakon Japana usledili su Singapur, Malezija i Sijam. U Sijamu ga prima kralj liÄno i daruje mu motorni bicikl, kako bi mu olakÅ”ao put. U doba kada je RajÄeviÄ krenuo u svet to je bila prava retkost i senzacija, ne samo za nas, veÄ i za sve krajeve sveta kroz koje je proÅ”ao. O njemu i njegovom putovanju govorilo se i pisalo i u stranoj Å”tampi. Tako je u Indiju pre samog RajÄeviÄa stigla vest o njegovom dolasku, te mu je prireÄen raskoÅ”an doÄek. Nakon Indije upuÄuje se na Cejlon, zatim u Persiju, Siriju i Jerusalim. Tu ga primaju jerusalimski i jermenski patrijarh, nakon Äega odlazi na hodoÄaÅ”Äe po Svetoj zemlji. Povratak U Beograd stiže 21. septembra 1911. godine. PrireÄen mu je sveÄani doÄek na pristaniÅ”tu, koji su braÄa SaviÄ snimali da bi ga kasnije prikazivali u svom bioskopu. Iako u toku ovog putovanja nije uspeo da obiÄe Afriku i Ameriku RajÄeviÄ nije posustao u svojoj želji, te 1912. godine ponovo pristupa planiranju puta u Afriku. U toj nameri ga ometa Prvi balkanski rat u kojem je uÄestvovao kao vojnik. VeÄ sledeÄe godine odlazi u Ameriku i obilazi je uzduž i popreko, nakon Äega ponovo planira put u Afriku. Äinilo se da mu nije suÄeno da obiÄe crni kontinent poÅ”to je ponovo bio spreÄen, ovoga puta Prvim svetskim ratom. MeÄutim, nakon zavrÅ”etka Velikog rata odlazi u Afriku o kojoj piÅ”e u dve knjige āIz žarke Afrikeā. Milorad RajÄeviÄ je kao dopisni novinar Äasopisa āMali žurnalā od 1910. do 1930. godine proputovao 70 država. Od njegovih dopisa pravljene su veoma Äitane reportaže, a objavljeno je i viÅ”e knjiga u kojima su opisani njegovi doživljaji sa putovanja. Njegova putniÄka knjiga je postala najveÄa i najvrednija zbirka autograma, a RajÄeviÄ prvi Äovek sa podruÄja nekadaÅ”nje Kraljevine SHS koji objavio zbirku sa stotinama potpisa kraljeva, prinÄeva, državnih funkcionera i drugih znamenitih liÄnosti.[4] Svoja putovanja opisao je u putopisima: Iz žarke Afrike, Beograd (samostalno izdanje), 1924[5] Na dalekom istoku, Beograd (Å tamparija Lj.JakÅ”iÄ), 1930[6] Autografi znamenitih liÄnosti XX veka, Beograd, 1932[7]
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Prvo izdanje! 1932. godina Iz zlatne knjige Milorada Rajcevica, publiciste Milorad RajÄeviÄ je bio srpski svetski putnik i prvi Srbin koji je obiÅ”ao svet. Na putovanju je proveo viÅ”e od tri decenije i obiÅ”ao obe hemisfere Å”est puta.[1] Biografija RoÄen je krajem 19. veka u okolini Leskovca. U Leskovcu je zavrÅ”io Äetiri razreda osnovne i dva razreda graÄanske Å”kole. Nakon Å”kolovanja poÄinje da se interesuje za slikarstvo, te zapoÄinje izuÄavanje dekorativnog slikarstva. Želja za uÄenjem i avanturistiÄki duh veÄ u petnaestoj godini ga odvode u BeÄ, gde uÄi slikarstvo kod dvorskog slikara. To je bilo i njegovo prvo putovanje van Kraljevine Srbije. Nije uspeo da se skrasi u BeÄu pa je poÄeo da obilazi jedno mesto za drugim ā Salcburg, Minhen, Å tutgart, Nirnberg, Ulm. Potom odlazi u Francusku, gde tri meseca provodi u Parizu radeÄi u ateljeu slikara Žorža Vebera. Iz Francuske nastavlja dalje za Å vajcarsku gde obilazi Ženevu, Lozanu, Bern, Cirih, Bazel i Lucern. Umesto da se malo odmori od puta i bar na kratko skrasi, Milorad za vreme boravka u Rijeci dolazi na ideju da ode u Ameriku. Na rijeÄkom pristaniÅ”tu upoznaje kapetana Marka KaraksiÄa pomoÄu kojeg dobija mesto na prekookeanskom brodu āUltaniaā koji je iÅ”ao za Njujork. U Americi je proveo nekoliko meseci, sve dok nije na maratonu povredio nogu zbog Äega je morao u bolnicu. Tamo otkrivaju da RajÄeviÄ nema pasoÅ” te ga ukrcavaju na prvi brod za Evropu. MeÄutim, RajÄeviÄ je to bio samo povod da nastavi svoje putovanje pa odlazi kod tetke u Rumuniju. Odatle se, veÄ oporavljen od povrede i materijalno potpomognut od tetke, upuÄuje u Carigrad, a zatim preko Aleksandrije u Jerusalim. Ovo njegovo prvo puteÅ”estvije trajalo je Äetiri godine a tokom njih je nauÄio pet jezika. VrativÅ”i se u Srbiju, RajÄeviÄ nastavlja da se bavi sportom. MeÄutim, u Srbiji s poÄetka 20. veka sport se najÄeÅ”Äe smatrao zabavom za dokone ljude. RajÄeviÄa su zbog toga, kao i zbog nemira koji ga nije dugo držao na jednom mestu, smatrali u najmanju ruku Äudnim mladiÄem. Ali time se nisu vodila i braÄa SaviÄ, osnivaÄi i urednici āMalog žurnalaā, jednog od najtiražnijih srpskih listova tog vremena. Put oko sveta 1910. godine Milorad RajÄeviÄ se upoznao sa braÄom SaviÄ. Pozitivan utisak je naveo redakciju āMalog žurnalaā da sa RajÄeviÄem sklopi opkladu i poÅ”alje ovog mladiÄa na put oko sveta. Ponudili su mu dve godine tokom kojih je trebalo da obiÄe Evropu, Aziju, Ameriku i Afriku. Pored nagrade od 10.000 dinara, deo dogovora je bio i meseÄni honorar od 150 dinara,[1] koji Äe na svaka tri meseca moÄi da podigne u mestu koje sam odredi, a Å”to mu je bilo dovoljno da preživi. Pored toga, izvor prihoda mu je bila i prodaja dopisnih karata sa sopstvenim likom. Njegova obaveza je bila da iz svakog mesta redakciji āMalog žurnalaā poÅ”alje dopis i potvrdu mesne vlasti kao dokaz da je bio u svakom od mesta koje navodi. Uslovi opklade MarÅ”rutom je u opÅ”tim potezima oznaÄen put koji putnik po uslovima opklade mora da preÄe. Za dokaz da je bio u svakom od pomenutih mesta, podneÄe potvrdu mesne vlasti. OdreÄivanje dana odmora i dužine trajanja odreÄivaÄe sam putnik po svom nahoÄenju. Odelo putnika imitira uniformu srpskog peÅ”aka s rancem na leÄima, u kome, pored najnužnijih lekova (aspirin, kinin, jod, kozji loj i dr) mora uvek da ima i po dva para Äistih obojaka. HoÄe li se Å”to viÅ”e nositi, ostavlja se njegovoj uviÄajnosti. Na putu, putnik ima pravo da se koristi svim prevoznim sredstvima.[2] Polazak RajÄeviÄ oberuÄke prihvata opkladu i kreÄe na put oko sveta 14. marta 1910. godine. SveÄano su ga ispratili njegovi prijatelji sportisti i redakcija āMalog žurnalaā. Na put kreÄe sa rancem na leÄima, u kome je, osim neophodnih lekova, poneo putniÄku knjigu ā praznu svesku u kojoj je nameravao prikupiti potpise svih znaÄajnijih ljudi na koje bude naiÅ”ao tokom puta. U putniÄku knjigu mu se prvi, veÄ posle dva dana puta, upisao princ ÄorÄe KaraÄorÄeviÄ kojeg je sreo u Gornjem Milanovcu. KreÄuÄi se ka jugu stiže i do crnogorskog prestolonaslednika Danila koji mu se takoÄe upisuje u putniÄku knjigu i daruje ga jubilarnom spomenicom knjaza Nikole. Iz Crne Gore se upuÄuje ka Italiji, odakle je trebalo da se prebaci u Afriku. MeÄutim, zbog rata u Tripolitaniji (Libiji) menja marÅ”rutu i odlazi u Francusku, pa zatim u Englesku i NemaÄku, da bi veÄ u julu doÅ”ao do Petrograda. U Rusiji je proveo mesec dana tokom kojih je odsedao u najboljim hotelima i poseÄivao predstavnike vlasti i istaknute liÄnosti da mu se potpiÅ”u u putniÄku knjigu. Uglavnom su ga svi primali sa oduÅ”evljenjem, željni da saznaju pojedinosti o njegovom neobiÄnom poduhvatu. VeÄ poÄetkom avgusta 1910. odlazi u Sibir i dalje na azijski kontinent. Na biciklu prolazi azijske krajeve u kojima sreÄe za njega Äudne ljude i obiÄaje, te oseÄa nostalgiju za Evropom i njemu poznatim stvarima. Zato se iznenaÄuje kada u ruskoj Mandžuriji na prijemu kod guvernera Äuje starog ruskog oficira koji peva srpsku pesmu āRado ide Srbin u vojnikeā, koju je ovaj nauÄio od generala Jovana Lipovca Crnogorca sa kojim je služio u Rusko-japanskom ratu. Odatle se upuÄuje u Vladivostok pa u Japan. Iz Japana Å”alje redakciji dopis pun oduÅ”evljenja japanskim narodom, koji se, gle Äuda, kupa najmanje dva puta dnevno. Naravno, njegovo oduÅ”evljenje izazvale su i gejÅ”e. U Japanu ga prima i prestolonaslednik, koji odbija da se upiÅ”e u njegovu knjigu. Razlog tome jesu japanski obiÄaji po kojima je car božanstvo. Nakon Japana usledili su Singapur, Malezija i Sijam. U Sijamu ga prima kralj liÄno i daruje mu motorni bicikl, kako bi mu olakÅ”ao put. U doba kada je RajÄeviÄ krenuo u svet to je bila prava retkost i senzacija, ne samo za nas, veÄ i za sve krajeve sveta kroz koje je proÅ”ao. O njemu i njegovom putovanju govorilo se i pisalo i u stranoj Å”tampi. Tako je u Indiju pre samog RajÄeviÄa stigla vest o njegovom dolasku, te mu je prireÄen raskoÅ”an doÄek. Nakon Indije upuÄuje se na Cejlon, zatim u Persiju, Siriju i Jerusalim. Tu ga primaju jerusalimski i jermenski patrijarh, nakon Äega odlazi na hodoÄaÅ”Äe po Svetoj zemlji. Povratak U Beograd stiže 21. septembra 1911. godine. PrireÄen mu je sveÄani doÄek na pristaniÅ”tu, koji su braÄa SaviÄ snimali da bi ga kasnije prikazivali u svom bioskopu. Iako u toku ovog putovanja nije uspeo da obiÄe Afriku i Ameriku RajÄeviÄ nije posustao u svojoj želji, te 1912. godine ponovo pristupa planiranju puta u Afriku. U toj nameri ga ometa Prvi balkanski rat u kojem je uÄestvovao kao vojnik. VeÄ sledeÄe godine odlazi u Ameriku i obilazi je uzduž i popreko, nakon Äega ponovo planira put u Afriku. Äinilo se da mu nije suÄeno da obiÄe crni kontinent poÅ”to je ponovo bio spreÄen, ovoga puta Prvim svetskim ratom. MeÄutim, nakon zavrÅ”etka Velikog rata odlazi u Afriku o kojoj piÅ”e u dve knjige āIz žarke Afrikeā. Milorad RajÄeviÄ je kao dopisni novinar Äasopisa āMali žurnalā od 1910. do 1930. godine proputovao 70 država. Od njegovih dopisa pravljene su veoma Äitane reportaže, a objavljeno je i viÅ”e knjiga u kojima su opisani njegovi doživljaji sa putovanja. Njegova putniÄka knjiga je postala najveÄa i najvrednija zbirka autograma, a RajÄeviÄ prvi Äovek sa podruÄja nekadaÅ”nje Kraljevine SHS koji objavio zbirku sa stotinama potpisa kraljeva, prinÄeva, državnih funkcionera i drugih znamenitih liÄnosti.[3] Svoja putovanja opisao je u putopisima: Iz žarke Afrike, Beograd (samostalno izdanje), 1924[4] Na dalekom istoku, Beograd (Å tamparija Lj.JakÅ”iÄ), 1930[5] Autografi znamenitih liÄnosti XX veka, Beograd, 1932
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Ponegde ima flekice kao da je od vode, ali nije nista strasno, sve je suvo i uredno! Retko u ponudi !!! Ex Ponto je knjiga stihova u lirskoj prozi koju je napisao Ivo AndriÄ 1918. godine.[1] Naziv ovog dela inspirisan je nazivom zbirke pesama āEpistulae ex Pontoā latinskog pesnika Ovidija, u kojima on peva svoje patne i utiske iz prognanstva u Pontu na obali Crnog mora gde je proteran od strane Oktavijana Avgusta.[2] U ovom ranom AndriÄevom delu, nazvanom ārazgovorom s duÅ”omā (Niko BartuloviÄ), stilizovano je liÄno iskustvo u nastojanju da mu se, u lirskoj sentenci, pridoda znaÄenje filozofsko-poetske istine, a da pritom zadrži fabulativno-narativnu osnovu, na osnovu koje bi se mogla rekonstruisati stanja jednog zatoÄenika. Ova knjiga pesama u prozi razvrstana je u tri ciklusa: prvi ima 26, drugi 25, a treÄi 88 tekstova, uz zavrÅ”ni āEpilogā. U strasnom lirskom monologu, pesnik se obraÄunava sa sobom, pokuÅ”ava da u tamniÄkim bdenjima razreÅ”i unutraÅ”nju dramu i oslobodi se traume izazvane utamniÄenjem. Nepravedan pad iza reÅ”etaka u drugi, surov i muÄan svet, gde je žrtva āna suvom ukletom spruduā, dovodi pesnika u stanje da postavlja važna egzistencijlna pitanja i grozniÄavo razmiÅ”lja o svetu i mestu pojedinca u njegovim tragiÄnim okvirima. U poÄetku pisanja ga prate motivi usamljenosti, strepnje i melanholije. ZatoÄenost njegovih misli i obuzetost samoÄom ga prate tokom celog dela. Osnovni motivi pisanja ovog dela su bili samoÄa i nemir, a zbog boravka u Äeliji i u izgnanstvu biva nemoÄan da piÅ”e i jedini trenuci svetlosti su mu trenuci inspiracijakoja ga pogaÄa kao bljesak. Sama poenta dela se nalazi u epilogu kada mladiÄ razoÄaran životom ipak odluÄi da živi jer je život kratkotrajan. Ivo AndriÄ (Dolac, kod Travnika, 9. oktobar 1892 ā Beograd, 13. mart 1975) bio je srpski i jugoslovenski književnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije.[a] Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za književnost āza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeā.[5] Kao gimnazijalac, AndriÄ je bio pripadnik naprednog revolucionarnog pokreta protiv Austrougarske vlasti Mlada Bosna i strastveni borac za osloboÄenje južnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije. U austrijskom Gracu je diplomirao i doktorirao, a vreme izmeÄu dva svetska rata proveo je u službi u konzulatima i poslanstvima Kraljevine Jugoslavije u Rimu, BukureÅ”tu, Gracu, Parizu, Madridu, Briselu, Ženevi i Berlinu.[6] Bio je Älan Srpske akademije nauka i umetnosti u koju je primljen 1926. godine. Njegova najpoznatija dela su pored romana Na Drini Äuprija i TravniÄka hronika, Prokleta avlija, GospoÄica i Jelena, žena koje nema. U svojim delima se uglavnom bavio opisivanjem života u Bosni za vreme osmanske vlasti. U Beogradu je osnovana Zadužbina Ive AndriÄa, prva i najvažnija odredba piÅ”Äeve oporuke bila je da se njegova zaostavÅ”tina saÄuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zadužbina, nameni za opÅ”te kulturne i humanitarne potrebe. Na osnovu piÅ”Äeve testamentarne volje, svake godine dodeljuje se AndriÄeva nagrada za priÄu ili zbirku priÄa napisanu na srpskom jeziku Ivo AndriÄ je roÄen 9. oktobra ili 10. oktobra 1892. godine[7][8][9] u Docu pored Travnika u tadaÅ”njoj Austrougarskoj od oca Antuna AndriÄa (1863ā1896)[10], Å”kolskog poslužitelja, i majke Katarine AndriÄ (roÄena PejiÄ). BuduÄi veliki pisac se rodio u Docu sticajem okolnosti, dok mu je majka boravila u gostima kod rodbine. AndriÄ je kao dvogodiÅ”nji deÄak ostao bez oca koji je umro od posledica tuberkuloze. OstavÅ”i bez muža i suoÄavajuÄi se sa besparicom, Ivina majka je zajedno sa sinom preÅ”la da živi kod svojih roditelja u ViÅ”egrad gde je mladi AndriÄ proveo detinjstvo i zavrÅ”io osnovnu Å”kolu.[11][12][13][14] AndriÄ je 1903. godine upisao sarajevsku Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovaÄku srednju Å”kolu. Za gimnazijskih dana, AndriÄ poÄinje da piÅ”e poeziju i 1911. godine u āBosanskoj viliā objavljuje svoju prvu pesmu āU sumrakā.[15] Kao gimnazijalac, AndriÄ je bio vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik naprednog nacionalistiÄkog pokreta Mlada Bosna i strastveni borac za osloboÄenje južnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije.[16] DobivÅ”i stipendiju hrvatskog kulturno-prosvetnog druÅ”tva āNapredakā, AndriÄ oktobra meseca 1912. godine zapoÄinje studije slovenske književnosti i istorije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveuÄiliÅ”ta u Zagrebu. Naredne godine prelazi na BeÄki univerzitet ali mu beÄka klima ne prija i on, nasledno optereÄen osetljivim pluÄima, Äesto boluje od upala. ObraÄa se za pomoÄ svom gimnazijskom profesoru, Tugomiru AlaupoviÄu, i veÄ sledeÄe godine prelazi na Filozofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu. U Krakovu je stanovao kod porodice Äija je Äerka Jelena Ižikovska mogla da bude prototip za āJelenu, ženu koje nemaā.[17] Prvi svetski rat Godine 1914, na vest o sarajevskom atentatu i pogibiji Nadvojvode Franca Ferdinanda, AndriÄ pakuje svoje studentske kofere, napuÅ”ta Krakov i dolazi u Split. Odmah po dolasku u Split, sredinom jula, austrijska policija ga hapsi i odvodi prvo u Å”ibensku, a potom u mariborsku tamnicu u kojoj Äe, kao politiÄki zatvorenik i pripadnik Mlade Bosne, ostati do marta 1915. godine. Za vreme boravka u mariborskom zatvoru, AndriÄ je intenzivno pisao pesme u prozi.[18] Po izlasku iz zatvora, AndriÄu je bio odreÄen kuÄni pritvor u OvÄarevu i Zenici u kojem je ostao sve do leta 1917. godine, kada je objavljena opÅ”ta amnestija, posle Äega se vratio u ViÅ”egrad. IzmeÄu dva rata Nakon izlaska iz kuÄnog pritvora zbog ponovljene bolesti pluÄa, odlazi na leÄenje u Zagreb, u Bolnicu Milosrdnih sestara gde dovrÅ”ava knjigu stihova u prozi koja Äe pod nazivom āEx Pontoā biti objavljena u Zagrebu 1918. godine. Nezadovoljan posleratnom atmosferom u Zagrebu, AndriÄ ponovo moli pomoÄ Tugomira AlaupoviÄa, i veÄ poÄetkom oktobra 1919. godine poÄinje da radi kao Äinovnik u Ministarstvu vera u Beogradu. Beograd ga je srdaÄno prihvatio i on intenzivno uÄestvuje u književnom životu prestonice, družeÄi se sa MiloÅ”em Crnjanskim, Stanislavom Vinaverom, Simom PanduroviÄem, Sibetom MiliÄiÄem i drugim piscima koji se okupljaju oko kafane āMoskvaā. Ivo AndriÄ u svom domu u Beogradu koji je pretvoren u Spomen-muzej Ive AndriÄa. AndriÄ je imao veoma uspeÅ”nu diplomatsku karijeru: godine 1920. bio je postavljen za Äinovnika u poslanstvu u Vatikanu, a potom je radio kao diplomata u konzulatima u BukureÅ”tu, Trstu i Gracu.[19] U to vreme objavio je zbirku pesama u prozi āNemiriā, pripovetke āÄorkan i Å vabicaā, āMustafa Madžarā, āLjubav u kasabiā, āU musafirhaniā i ciklus pesama āÅ ta sanjam i Å”ta mi se dogaÄaā. U junu 1924. godine je na Univerzitetu u Gracu odbranio doktorsku tezu āRazvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavineā (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tĆ¼rkischen Herrschaft). Na predlog Bogdana PopoviÄa i Slobodana JovanoviÄa, 1926. godine, Ivo AndriÄ biva primljen za Älana Srpske kraljevske akademije, a iste godine u Srpskom književnom glasniku objavljuje pripovetku āMara milosnicaā. Tokom 1927. godine radio je u konzulatima u Marselju i Parizu, a naredne godine u poslanstvu u Madridu. Iste godine objavljena je njegova pripovetka āMost na Žepiā. Od 1930. do 1933. godine bio je sekretar stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri DruÅ”tvu naroda u Ženevi. 1934. godine postaje urednik Srpskog književnog glasnika i u njemu objavljuje pripovetke āOlujaciā, āŽeÄā i prvi deo triptiha āJelena, žena koje nemaā. Po dolasku Milana StojadinoviÄa na mesto predsednika vlade i ministra inostranih poslova, jula 1935. je postavljen za vrÅ”ioca dužnosti naÄelnika PolitiÄkog odeljenja Ministarstva unutraÅ”njih poslova.[20] U vladi Milana StojadinoviÄa viÅ”e od dve godine, od 1937. do 1939, obavljao je dužnost zamenika ministra inostranih poslova.[21] Ivo je 16. februara 1939. na godiÅ”njoj skupÅ”tini Srpske kraljevske akademije, na predlog profesora Bogdana PopoviÄa, slikara UroÅ”a PrediÄa i vajara ÄorÄa JovanoviÄa, izabran jednoglasno u zvanje redovnog Älana Akademije.[22] Diplomatska karijera Ive AndriÄa tokom 1939. godine doživljava vrhunac: prvog aprila izdato je saopÅ”tenje da je Ivo AndriÄ postavljen za opunomoÄenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu.[23] AndriÄ stiže u Berlin 12. aprila, a 19. aprila predaje akreditive kancelaru Rajha ā Adolfu Hitleru.[24] Drugi svetski rat U jesen, poÅ”to su Nemci okupirali Poljsku i mnoge nauÄnike i umetnike odveli u logore, AndriÄ interveniÅ”e kod nemaÄkih vlasti da se zarobljeniÅ”tva spasu mnogi od njih. Zbog neslaganja sa politikom vlade u rano proleÄe 1941. godine AndriÄ nadležnima u Beogradu podnosi ostavku na mesto ambasadora, ali njegov predlog nije prihvaÄen i 25. marta u BeÄu, kao zvaniÄni predstavnik Jugoslavije prisustvuje potpisivanju Trojnog pakta. Dan posle bombardovanja Beograda, 7. aprila, AndriÄ sa osobljem napuÅ”ta Berlin. Naredna dva meseca su proveli na Bodenskom jezeru. Odbio je da se skloni u Å vajcarsku,[25] i sa osobljem i Älanovima njihovih porodica, 1. juna 1941. je specijalnim vozom doputovao u Beograd, Äime se zavrÅ”ila njegova diplomatska karijera. Novembra 1941. je penzionisan na sopstveni zahtev, mada je odbio da prima penziju.[26] Rat provodi u Beogradu u izolaciji. Odbija da potpiÅ”e Apel srpskom narodu kojim se osuÄuje otpor okupatoru.[27] Iz moralnih razloga je odbio poziv kulturnih radnika, da se njegove pripovetke ukljuÄe u āAntologiju savremene srpske pripovetkeā za vreme dok ānarod pati i stradaā: āKao srpski pripovedaÄ, kao dugogodiÅ”nji saradnik Srpske književne zadruge i Älan njenog bivÅ”eg Književnog odbora, ja bih se u normalnim prilikama, razumljivo, odazvao ovom pozivu. Danas mi to nije moguÄe, jer u sadaÅ”njim izuzetnim prilikama, ne želim i ne mogu da uÄestvujem u ni u kakvim publikacijama, ni sa novim, ni sa ranije veÄ objavljenim svojim radovima.ā U tiÅ”ini svoje iznajmljene sobe u Prizrenskoj ulici, piÅ”e prvo roman TravniÄka hronika, a krajem 1944. godine okonÄava i roman Na Drini Äuprija. Oba romana objaviÄe u Beogradu nekoliko meseci po zavrÅ”etku rata. Krajem 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman GospoÄica.[28] Nakon rata AndriÄev grob u Aleji zaslužnih graÄana na beogradskom Novom groblju. Godine 1946. postaje predsednik Saveza književnika Jugoslavije.[26] Tokom 1946. godine objavljuje āPismo iz 1920. godineā. IzmeÄu 1947. i 1953. godine objavljuje pripovetke āPriÄa o vezirovom slonuā, nekoliko tekstova o Vuku KaradžiÄu i NjegoÅ”u, āPriÄa o kmetu Simanuā, āBife Titanikā, āZnakoviā, āNa sunÄanoj straniā, āNa obaliā, āPod GrabiÄemā, āZekoā, āAska i vukā, āNemirna godinaā i āLicaā. Godine 1954, postao je Älan KomunistiÄke partije Jugoslavije. Potpisao je Novosadski dogovor o srpskohrvatskom književnom jeziku. Roman āProkleta avlijaā je Å”tampao u Matici srpskoj 1954. godine. Oženio se 1958. godine kostimografom Narodnog pozoriÅ”ta iz Beograda, Milicom BabiÄ, udovicom AndriÄevog prijatelja, Nenada JovanoviÄa.[29] Nobelov komitet 1961. godine dodeljuje AndriÄu Nobelovu nagradu za književnost āza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeā. Besedom āO priÄi i priÄanjuā se 10. decembra 1961. godine zahvalio na priznanju. AndriÄ je novÄanu nagradu od milion dolara dobijenu osvajanjem Nobelove nagrade u potpunosti poklonio za razvoj bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini.[30] Dana 16. marta 1968. AndriÄeva supruga Milica umire u porodiÄnoj kuÄi u Herceg Novom. SledeÄih nekoliko godina AndriÄ nastoji da svoje druÅ”tvene aktivnosti svede na najmanju moguÄu meru, mnogo Äita i malo piÅ”e. Zdravlje ga polako izdaje i on Äesto boravi u bolnicama i banjama na leÄenju. Bio je Älan Upravnog odbora Srpske književne zadruge od 1936. do 1939. i od 1945. do smrti 1975. godine.[31] AndriÄ umire 13. marta 1975. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Aleji zaslužnih graÄana. Književni rad AndriÄ je u književnost uÅ”ao pesmama u prozi āU sumrakā i āBlaga i dobra meseÄinaā objavljenim u āBosanskoj viliā 1911. godine.[32] Pred Prvi svetski rat, u junu 1914. godine, u zborniku Hrvatska mlada lirika objavljeno je Å”est AndriÄevih pesama u prozi (āLanjska pjesmaā, āStrofe u noÄiā, āTamaā, āPotonuloā, āJadni nemirā i āNoÄ crvenih zvijezdaā).[32] Prvu knjigu stihova u prozi - āEx Pontoā - AndriÄ je objavio 1918. godine u Zagrebu, a zbirku āNemiriā Å”tampao je u Beogradu 1920. godine.[33] Spomenik Ivi AndriÄu u Beogradu AndriÄevo delo možemo podeliti u nekoliko tematsko-žanrovskih celina. U prvoj fazi, koju obeležavaju lirika i pesme u prozi (Ex Ponto, Nemiri), AndriÄev iskaz o svetu obojen je liÄnim egzistencijalno-spiritualnim traganjem koje je delimiÄno bilo podstaknuto i lektirom koju je u to vreme Äitao (Kirkegor na primer). MiÅ”ljenja kritike o umetniÄkim dosezima tih ranih radova podeljena su: dok srpski kritiÄar Nikola MirkoviÄ u njima gleda vrhunsko AndriÄevo stvaralaÅ”tvo, hrvatski književni istoriÄar Tomislav Ladan smatra da se radi o nevažnim adolescentskim nemirima koji odražavaju piÅ”Äevu nezrelost i nemaju dublje ni univerzalnije vrednosti. Druga faza, koja traje do Drugog svetskog rata, obeležena je AndriÄevim okretanjem pripovedaÄkoj prozi i, na jeziÄkom planu, definitivnim prelaskom na srpsku ekavicu. Po opÅ”tem priznanju, u veÄini pripovedaka AndriÄ je naÅ”ao sebe, pa ta zrela faza spada u umetniÄki najproduktivnije, s veÄinom AndriÄevih najcenjenijih priÄa. Pisac nije bio sklon književnim eksperimentima koji su dominirali u to doba, nego je u klasiÄnoj tradiciji realizma 19. veka, plastiÄnim opisima oblikovao svoju vizuru Bosne kao razmeÄa istoka i zapada, natopljenu iracionalizmom, konfesionalnim animozitetom i emocionalnim erupcijama. LiÄnosti su pripadnici sve Äetiri etniÄko-konfesionalne zajednice (Muslimani, Jevreji, Hrvati, Srbi ā uglavnom prozvani po konfesionalnim, Äesto pejorativnim imenima (Vlasi, Turci)), uz pojave stranaca ili manjina (Jevreji, strani Äinovnici), a vremensko razdoblje pokriva uglavnom 19. vek, ali i prethodne vekove, kao i 20. TreÄa faza obeležena je obimnijim delima, romanima Na Drini Äuprija, TravniÄka hronika, GospoÄica i nedovrÅ”enim delom OmerpaÅ”a Latas, kao i pripovetkom Prokleta avlija. Radnja veÄine ovih dela je uglavnom smeÅ”tena u Bosni, u njenu proÅ”lost ili u narativni spoj proÅ”losti i sadaÅ”njosti gde je pisac, na zasadama franjevaÄkih letopisa i spore, sentencama protkane naracije, uspeo da kreira upeÄatljiv svet āOrijenta u Evropiā. PiÅ”Äevo se pripovedanje u navedenim delima odlikuje uverljivo doÄaranom atmosferom, upeÄatljivim opisima okoline i ponaÅ”anja i psiholoÅ”kim poniranjem. Osim tih dela, autor je u ovom periodu objavio i niz pripovedaka, putopisne i esejistiÄke proze i poznato i Äesto citirano delo, zbirku aforistiÄkih zapisa Znakovi pored puta (posthumno izdato), nesumnjivo jedno od AndriÄevih najvrednijih dela. AndriÄ o umetnosti Ivo AndriÄ 1922. godine Svoje shvatanje smisla i suÅ”tine umetnosti AndriÄ je izlagao, bilo u posebnim napisima bilo implicitno, u pojedinim pasažima svog umetniÄkog dela. U tom pogledu posebno se istiÄe njegov esej Razgovor sa Gojom, pripovetka Aska i vuk, beseda povodom dobijanja Nobelove nagrade, āO priÄi i priÄanjuā i zbirka aforistiÄkih zapisa āZnakovi pored putaā. UmetniÄko stvaranje je po AndriÄu složen i naporan Äin koji se vrÅ”i po diktatu Äovekove nagonske potrebe za stvaranjem. U osnovi nagonska, Äovekova potreba za lepotom odbrana je od umiranja i zaborava; ona je dijalektiÄka suprotnost zakonima prolaznosti. U igri jagnjeta iz alegorijske pripovetke Aska i vuk simbolizovan je umetniÄki nagon Äovekov kao āinstinktivan otpor protiv smrti i nestajanjaā koji āu svojim najviÅ”im oblicima i dometima poprima oblik samog životaā. Umetnost i volja za otporom, kazuje AndriÄ na kraju ove pripovetke, pobeÄuje sve, pa i samu smrt, a svako pravo umetniÄko delo Äovekova je pobeda nad prolaznoÅ”Äu i troÅ”noÅ”Äu života. Život je AndriÄevom delu divno Äudo koje se neprestano troÅ”i i osipa, dok umetniÄka dela imaju trajnu vrednost i ne znaju za smrt i umiranje. StvaralaÄki akt, po AndriÄevom shvatanju, nije prost reproduktivan Äin kojim se gola fotografije unosi u umetniÄko dela. Umetnost, istina, mora da ima dubokih veza sa životom, ali umetnik od materijala koji mu pruža život stvara nova dela koja imaju trajnu lepotu i neprolazan znaÄaj. Fenomen stvaralaÅ”tva ogleda se u tome Å”to umetnici izdvajaju iz života samo one pojave koje imaju opÅ”tije i dublje znaÄenje. DajuÄi takvim pojavama umetniÄki oblik, umetnici ih pojaÄavaju ājedva primetno za jednu liniju ili jednu nijansu u bojiā, stvarajuÄi umetniÄku lepotu koja otada sama nastavlja svoju slobodnu sudbinu. Sve Å”to u životu postoji kao lepota ā delo je Äovekovih ruku i njegova duha. Sastavni je deo āživota i autentiÄan oblik ljudskog ispoljavanjaā, stvoren za jedan lepÅ”i i trajniji život. Mostovi i arhitektonske graÄevine najbolje ilustruju AndriÄevo shvatanje trajnosti lepote koju Äovek stvara. Anonimni neimar iz Mosta na Žepi spasava se od zaborava time Å”to svoju stvaralaÄku viziju prenosi u kamenu lepotu luka razapetog nad obalama pod kojima kao prolaznost protiÄu huÄne vode Žepe. Funkcija umetnosti je i u naporu umetnika da svoje delo ukljuÄi u trajne tokove života, da Äoveka izvede iz āuskog kruga ... samoÄe i uvede ga u prostran i veliÄanstven svet ljudske zajedniceā. Postojanje zla u Äoveku i životu ne sme da zaplaÅ”i umetnika niti da ga odvede u beznaÄe. I zlo i dobro, kao dijalektiÄke autonomne sile, samo su latentnost života i ljudske prirode. Dužnost je umetnika da otkriva i jedno i drugo, ali, istovremeno, i da svojim delom utire put spoznaji da je moguÄe pobediti zlo i stvoriti život zasnovan na dobroti i pravdi. Umetnost je dužna da Äoveku otkriva lepotu napora podvižnika koji koraÄaju ispred savremenika i predoseÄaju buduÄe tokove života. Tako umetnost stalno otvara perspektive životu pojedinaca, naroda i ÄoveÄanstva, u podvizima i porazima onih koji su prethodili umetnost nalazi nataložena iskustva ÄoveÄanstva. Prohujala stoleÄa sublimiÅ”u Äovekovo iskustvo oko nekolikih legendi, koje potom inspiriÅ”u umetnika. Smisao savremenosti je u stvaralaÄkom prenoÅ”enju iskustva proÅ”losti u one vrednosti savremenog stvaranja koje Äe, nadživljavajuÄi nas, korisno poslužiti potomcima. āSamo neuki, nerazumni ljudi ā kaže AndriÄ ā mogu da smatraju i da je proÅ”lost mrtva i neprolaznim zidom zauvek odvojena od sadaÅ”njice. Istina je, naprotiv, da je sve ono Å”to je Äovek mislio i oseÄao i radio neraskidivo utkao u ono Å”to mi danas mislimo, oseÄamo i radimo. Unositi svetlost nauÄne istine u dogaÄaje proÅ”losti, znaÄi služiti sadaÅ”njostiā. Svrha umetnosti je u povezivanju proÅ”losti, sadaÅ”njosti i buduÄnosti, u povezivanju āsuprotnih obala života, u prostoru, u vremenu, u duhuā. Po AndriÄevom shvatanju umetnik je i vesnik istine, a njegovo delo poruka kojom se iskazuje složena stvarnost ljudske istorije. On je ājedan od bezbrojnih neimara koji rade na složenom zadatku življenja, otkrivanja i izgraÄivanja životaā. OpisujuÄi svoje stvaralaÄke trenutke, AndriÄ kazuje: āNi traga da se vratim sebi. Samo da mogu, kao surovo drvo i studen metal, u službi ljudske slabosti i veliÄine, u zvuk da se pretvorim i da ljudima i njihovoj zemlji potpuno razumno prenesem bezimene melodije života ...ā GovoreÄi o opasnostima koje vrebaju umetnika, AndriÄ posebno upozorava na formalizam reÄi i dela: āBeskrajno nagomilavanje velikih reÄi sve nam manje kazuje Å”to se viÅ”e ponavlja i pod njim izdiÅ”u istina i lepota kao robinjeā. Najdublji poraz doživljuje onaj umetnik koji smatra da āprasak reÄi i vitlanje slika mogu biti umetniÄka lepota. Istina, svakom pravom umetniÄkom delu potreban je i estetski sjaj, ali on se ostvaruje samo u jednostavnosti. āSavrÅ”enstvo izražavanja forme ā kaže AndriÄ ā služba je sadržiniā. PružajuÄi āzadovoljstvo bez patnje i dobro bez zlaā, umetniÄko delo Äe pružiti Äoveku najviÅ”i vid života ā Äesta je poruka AndriÄevog dela. AndriÄeva vizija harmoniÄnog života buduÄeg ÄoveÄanstva zasnovana je upravo na uverenju da Äe umetniÄka lepota uniÅ”titi zlo i izmiriti protivreÄnosti Äovekovog bitisanja. Napomena: Tekst ovog Älanka je delom, ili u potpunosti, prvobitno bio preuzet sa prezentacije Znanje.org uz odobrenje. UmetniÄki postupak PoÅ”tanska marka s likom Ive AndriÄa, deo serije maraka pod imenom āVelikani srpske književnostiā koju je izdala Srbijamarka, PTT Srbija, 2010. godine U naÄinu izgraÄivanja likova i umetniÄkom postupku pri oblikovanju svojih misli o životu i ljudima, AndriÄ se ne odvaja od najlepÅ”ih tradicija Å”kole realistiÄke književnosti, iako takav njegov postupak ne znaÄi i ponavljanje tradicionalnih realistiÄkih manira.[34] Njegove slike života nisu samo realistiÄki izraz odreÄene životne i istorijske stvarnosti, jer on u njih utkiva i znatno Å”ira uopÅ”tavanja i opÅ”tija, gotovo trajna životna znaÄenja. Legendarni bosanski junak Alija Äerzelez nije samo tip osmanlijskog pustolova i avanturiste, veÄ i veÄiti Äovek pred veÄitim problemom žene. Tamnica iz pripovetke Prokleta avlija ima znatno Å”ire znaÄenje: ona je izvan vremena i mesta kojima ih je pisac lokalizovao. Iako se u AndriÄevom književnom delu najÄeÅ”Äe javlja Bosna, gotovo svi njeni likovi se izdižu izvan životnog kruga u kome ih pisac nalazi. AndriÄ, prirodno, nikada ne izneverava tipiÄnost sredine i vremena, ali on pri tom tako kompleksne liÄnosti ume da dogradi i u njima podvuÄe ono Å”to je opÅ”tije i životno Å”ire od osobenosti odreÄenih konkretnom sredinom i vremenom. Ono po Äemu se AndriÄ naroÄito istiÄe u srpskoj savremenoj književnosti, to su vanredne analize i psiholoÅ”ka sagledavanja onih Äovekovih stanja koja su u srpskoj književnosti, do njega, bila izvan znaÄajnih literarnih interesovanja. Njega najviÅ”e zanima onaj tamni i neizrecivi nagon u Äoveku, koji je izvan domaÅ”aja njegove svesti i volje. PolazeÄi od nekih savremenih postavki psiholoÅ”ke nauke, AndriÄ je prikazao kako ti tajanstveni unutraÅ”nji impulsi fatalno truju i optereÄuju Äoveka. Osim toga, on je sa posebnom sugestivnoÅ”Äu slikao dejstvo seksualnih nagona i Äulnih percepcija na duÅ”evni život Äoveka. Zbog svega toga AndriÄ se prvenstveno pokazuje kao moderni psihoanalitiÄar u naÅ”oj savremenoj književnosti. U sudbini svake liÄnosti ovog naÅ”eg pripovedaÄa je i neka opÅ”tija ideja, izvesna misao o životu, Äoveku i njegovoj sreÄi. Zato se za njegovu prozu s pravom kaže da nosi u sebi obeležja filozofskog realizma. AndriÄ je i majstor i reÄi i stila. Njegova proza je saÄuvala apsolutnu, kristalnu jasnost izraza. On ne traži stilski efekat u neobiÄnoj metafori ili u naglaÅ”enom izrazu. Skladna i jednostavna reÄenica, uverljivost i sugestivna estetska i misaona funkcionalnost pripovedaÄkih slika Äine da AndriÄevo delo predstavlja najsuptilniju umetniÄku vrednost koju srpska književnost poseduje. AndriÄevo delo je postalo ponos srpske kulture, a sa visokim meÄunarodnim priznanjem, oliÄenim u Nobelovoj nagradi, ono danas živi i kao trajna svojina svetske literature. Zadužbina Ive AndriÄa Ivo AndriÄ iz profila Glavni Älanak: Zadužbina Ive AndriÄa Zadužbina Ive AndriÄa je poÄela sa radom 12. marta 1976. godine na temelju testamentarne volje Ive AndriÄa.[35] Prva i najvažnija odredba piÅ”Äeve oporuke bila je da se njegova zaostavÅ”tina āsaÄuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zadužbina, nameni za opÅ”te kulturne i humanitarne potrebeā. OrganizujuÄi nauÄne skupove o AndriÄevom delu i o razliÄitim aspektima savremene srpske književnosti, Zadužbina služi najdubljim intersima srpske književnosti, umetnosti i kulture. Veliki je broj diplomaca i postdiplomaca koji su dobili stipendiju AndriÄeve zadužbine za radove iz oblasti književnosti, a takoÄe su kao gosti i stipendisti, u piÅ”Äevoj Zadužbini boravili i radili mnogobrojni slavisti iz celoga sveta. AndriÄeva nagrada Glavni Älanak: AndriÄeva nagrada Na osnovu piÅ”Äeve testamentarne volje, poÄev od 1975. godine, svake godine se dodeljuje AndriÄeva nagrada za priÄu ili zbirku priÄa napisanu na srpskom jeziku. Prvi dobitnik nagrade je bio Dragoslav MihailoviÄ za delo Petrijin venac.[36] Spomen-muzej Ive AndriÄa Glavni Älanak: Spomen-muzej Ive AndriÄa U okviru Zadužbine Ive AndriÄa spada i Spomen-muzej Ive AndriÄa se nalazi u sastavu Muzeja grada Beograda i otvoren je 1976. godine u stanu na AndriÄevom vencu 8, u kome je pisac živeo sa suprugom Milicom BabiÄ od 1958. godine. SaÄuvani su autentiÄni raspored i izgled ulaznog hola, salona i AndriÄeve radne sobe, a nekadaÅ”nje dve spavaÄe sobe preureÄene su u izložbeni prostor gde je otvorena stalna postavka koja raznovrsnim eksponatima predstavlja AndriÄev životni put i markantne taÄke njegove stvaralaÄke biografije. Pored reprezentativnih dokumenata (indeksi, pasoÅ”i, plakete, diplome, Nobelova plaketa i medalja, Vukova nagrada, poÄasni doktorati) i fotografija, u izložbenoj postavci mogu se videti i originalni rukopisi AndriÄevih dela, pisma, izdanja njegovih knjiga na raznim jezicima, kao i neki piÅ”Äevi liÄni predmeti. Sveske Zadužbine Ive AndriÄa Glavni Älanak: Sveske Zadužbine Ive AndriÄa Od 1982. godine Zadužbina izdaje Äasopis Sveske Zadužbine Ive AndriÄa koje izlaze jednom godiÅ”nje. Ova publikacija objavljuje nepoznate i nepublikovane AndriÄeve rukopise, prepisku, nauÄne i kritiÄke studije o AndriÄevom slojevitom delu i njegovom životu, njegovom duhovnom prostoru kao i o vremenu i svetu u kojem je živeo.[37] AndriÄgrad Glavni Älanak: AndriÄgrad AndriÄgrad ili Kamengrad je grad, kulturni centar i vrsta etno-sela, koji se nalazi na lokaciji UÅ”Äe na samom uÅ”Äu reka Drina i Rzav u ViÅ”egradu Äiji je idejni tvorac režiser Emir Kusturica. Za posetioce je otvoren 5. jula 2012.[38] Grad je izgraÄen od kamena i u njemu se nalazi pedesetak objekata.[39] U gradu Äe postojati gradsko pozoriÅ”te, moderni bioskop, gradska uprava, akademija lijepih umjetnosti, zgrada AndriÄeve gimnazije, rijeÄna marina i pristaniÅ”te, hoteli, trgovi, crkva, stari han, duÄani i spomen kuÄa Ive AndriÄa.[39] U okviru akademije lepih umetnosti koja Äe postojati u Kamengradu, radiÄe Fakultet za režiju.[39] OÄekuje se i da Srbija, a možda i neke druge zemlje, otvore svoje konzulate i poÄasne konzulate u AndriÄevom gradu.[39] Dana 28. juna 2013. godine otvoren je AndriÄev institut.[40] Ivo, Srbin i srpski pisac Ivo se izravno i nedvosmisleno izjaÅ”njavao kao Srbin i srpski pisac, kako je on to volio da kaže, u `njegovim zrelim godinama i ne od juÄe`. U svom pismu komesaru Srpske književne zadruge (1942) istiÄe da je srpski pisac.[41] dok u svojim liÄnim dokumentima, liÄnoj karti (1951), vojnoj knjižici (1951), partijskoj knjižici (1954), izvodima iz matiÄne knjige roÄenih i venÄanih, u rubrici `narodnost`, Ivo unosi `srpska`. S druge strane, dva puta se eksplicitno distancira od hrvatstva: 1933. odbijanjem da njegove pesme uÄu u Antologiju hrvatske lirike [42], a zatim 1954. odbija da se u njegovoj biografiji u Jugoslovenskoj enciklopediji pomene da je hrvatskog porekla[43] Kao neku vrstu potvrde Ivine narodnosti spomenimo kanadsko-ameriÄkog istoriÄara MekNila (William H. McNeil) koji piÅ”e da su roditelji Ivine majke bili Srbi[44] te VojnoviÄevo pismo svom bratu Luji u kome kaže: āÅ aljem to djelo Ex ponto koje je probudilo veliku senzaciju. Pisac mladi katoliÄki Srbin iz Bosne, idealan mladiÄ, 26 god.`.[45] Jednako treba dodati dva druga stranca, Ivine prijatelje i savremenike L. F. Edvardsa (Lovett F. Edwards), koji u svom predgovoru prevodu knjige (1944) kaže da je Ivo istovremeno i Srbin i Bosanac[46], te stalnog sekretara Å vedske kraljevske akademije Osterlinga (Anders Ćsterling), koji u svom govoru prilikom dodeljivanja Nobelove nagrade Ivi, istiÄe da se je Ivo, kao mlad srpski student, prikljuÄio nacionalnom revolucionarnom pokretu, bio progonjen pa zatvoren 1914 na poÄetku Prvog svetskog rata. Srpska književna kritika vidi AndriÄa kao srpskog književnika srpske avangarde i meÄuratnog modernizma 20. veka[47] i književnika koji je izrastao iz srpske književne tradicije [48] Bibliografija Ivo AndriÄ sa suprugom Milicom na vest o Nobelovoj nagradi (1961) Autor je brojnih eseja, zapisa i kritiÄkih osvrta o srpskim piscima, kao Å”to su Simo Matavulj, Bora StankoviÄ, Branko RadiÄeviÄ, Petar KoÄiÄ, koji se odlikuju dokumentarnoÅ”Äu, bogatstvom podataka i racionalnom analizom istorijskih i aktuelnih problema.[49] Ex Ponto, stihovi u prozi, 1918. Nemiri, stihovi u prozi, 1920. Put Alije Äerzeleza, 1920. Most na Žepi, 1925. Anikina vremena, 1931. Portugal, zelena zemlja, putopisi, 1931. Å panska stvarnost i prvi koraci u njoj, putopisi, 1934. Razgovor sa Gojom, esej, 1936. Na Drini Äuprija, roman, 1945. Deca, zbirka pripovedaka GospoÄica, roman, 1945. TravniÄka hronika, roman, 1945. Na Nevskom prospektu, 1946. Na kamenu, u PoÄitelju PriÄa o vezirovom slonu, 1948. Prokleta avlija, roman, 1954. Igra, 1956. O priÄi i priÄanju, beseda povodom dodele Nobelove nagrade, 1961. Jelena, žena koje nema, pripovetka, 1963. Å ta sanjam i Å”ta mi se dogaÄa, lirske pesme, objavljene posthumno 1977. OmerpaÅ”a Latas, nedovrÅ”en roman, objavljen posthumno 1977. Na sunÄanoj strani, nedovrÅ”en roman, objavljen posthumno Znakovi pored puta, knjiga, objavljena posthumno Sveske, knjiga, objavljena posthumno Dela Ive AndriÄa su prevoÄena na viÅ”e od 50 jezika
Lepo oÄuvano Kao na slikama Crveni K. Nezavisna izdanja Dizajn Slobodan MaÅ”iÄ 1972 EKSTREMNO RETKO, ZVANICNO ZABRANJENA KNJIGA U SFRJ, CIJI JE NAJVECI DEO TIRAZA ZAPLENJEN I UNISTEN! Usponi i padovi Ivana IvanoviÄa: autoportret poslednjeg srpskog književnika - disidenta (2) Crveni kralj na sudu U svim režimima nepodoban, ugledni srpski književnik, Ivan IvanoviÄ, pisac kultnog disidentskog dela `Crveni kralj` (i joÅ” petnaest romana!), sumirajuÄi rezultate epohe u kojoj je stvarao, doÅ”ao je do zakljuÄka da je, kao Hemingvejev ribar, svoj ulov dovukao do obale, ali da je njegova lovina oglodana do kosti. Å ta se stvarno deÅ”avalo sa romanima Ivana IvanoviÄa, tokom trajanja socijalistiÄke Jugoslavije i nakon njenog pada i kako su ga (ne)veÅ”to zaobilazili, kad god bi se smenjivali razni režimi? Komunistima je smetalo Å”to mu je otac, Boža IvanoviÄ, bio komandant topliÄkih ravnogoraca, `demokratskim vlastima` je smetao Å”to je naklonjen tradicionalnoj Srbiji i njenim vrednostima, a novim desniÄarima je smetao zbog toga Å”to im se nije pridružio i Å”to ima kritiÄki stav prema svakoj nadri-ideologiji. O svemu tome, piÅ”e u eseju `Usponi i padovi Ivana IvanoviÄa`, koji Magazin Tabloid objavljuje u nekoliko nastavaka Ivan IvanoviÄ Profesor je tražio od nas da vodimo liÄni dnevnik. To dotad nismo radili. Ja sam taj posao shvatio krajnje ozbiljno. U stvari, u dnevniku sam neprekidno pisao onaj fatalni pismeni zadatak iz petog razreda koji nisam uspeo da napiÅ”em. Tako su nastale moje prve priÄe. Opisao sam sve ono Å”to se nisam usudio da stavim u pismeni zadatak. (Te motive sam kasnije iskoristio za roman āVreme sporta i razonode`.) Äak sam opisao i onu koÄiÄevsku epizodu sa zadružnim i seoskim bikom. Zadružnom biku sam dao ime BuÄoni! (Na jednoj književnoj veÄeri u Pirotu, jedan Äitalac moje literature, inaÄe posleratni javni tužilac, rekao mi je da sam ga duboko uvredio. Pitao sam kako. - Dali ste biku ime sovjetskog generala BuÄonija, komandanta Crvene konjice. ZaÅ”to? Rekao sam: - Zato Å”to je taj Staljinov general posekao sabljom negde u sibirskom logoru pisca `Crvene konjice`, Isaka Babelja, jer je bio nezadovoljan naÄinom na koji je opisan.) Na kraju prvog polugodiÅ”ta profesor je pokupio naÅ”e dnevniÄke sveske da ih pregleda. Kad ih je u drugom polugodiÅ”tu doneo, nije krio nezadovoljstvo njihovim uÄinkom. Ali - izdvojio je moj dnevnik. JoÅ” mi je rekao da doÄem posle Äasova kod njega u kancelariju da porazgovaramo. Jedva sam doÄekao da se zavrÅ”e ti Äasovi. A onda - ulazim u Å”kolu na profesorski ulaz! Famulus me zaustavlja i pita Å”ta tražim, kažem da idem kod direktora. On me odvodi do kancelarije i prijavljuje direktoru. Äujem kako Buda viÄe: - Neka uÄe. Profesor me doÄekuje stojeÄi, drži moju svesku u rukama. Pruža mi ruku, pozdravlja se sa mnom kao sa sebi ravnim. Zbunjen sam, da ne kažem inhibiran. Profesor mi kaže da sednem, pita me pijem li kafu. Verovatno nisam umeo niÅ”ta da kažem, tek on zove onog famulusa i naruÄuje dve turske kafe. Raspituje se o mom poreklu, kaže da je Äuo za mog oca kapetana Božu. Za moju majku kaže da je najbolji uÄitelj u srezu! Kad famulus donese kafe, Buda me nudi cigaretom, pita me da li puÅ”im. Nisam puÅ”io, a bila je to prva kafa u mom životu! - SluÅ”aj, konaÄno Buda prelazi na stvar, pozvao sam te da ti kažem da ÄeÅ” biti pisac. ImaÅ” talenat! Samo ako istrajeÅ”. Onda mi priÄa kako je on celog života pisao, ali nije imao mnogo uspeha. (U prokupaÄkom pozoriÅ”tu, koje je tada bilo profesionalno, izvedene su tri njegove drame. Ja sam u TopliÄkim sveskama objavio dve, treÄa je izgleda izgubljena. Objavio je i sedam priÄa, i njih sam preÅ”tampao. Bio je prestrog prema sebi, nije bio bez talenta.) Otpratio me je do vrata kao buduÄeg pisca. Ne znam kako sam uspeo da izaÄem na ulicu, ali tog trenutka sam postao pisac. U tom sedmom razredu sam se usudio da odem na literarni sastanak. Bez kompleksa inferiornosti! Vrhovni književni autoritet na literarnoj sekciji bio je uÄenik osmog razreda, Predrag MiliÄeviÄ. (Kasnije Äe zavrÅ”iti književnost, ureÄivati neke zabavne listove, ali, koliko znam, književnoÅ”Äu se nije ozbiljno bavio. I danas mislim da je to Å”teta!) Na tom sastanku je Äitao pesme neki Dragoljub MarkoviÄ (ako sam ime dobro zapamtio, za njega viÅ”e nisam Äuo); bio je krupan, uobražen, imitirao je Branka RadiÄeviÄa. Pesme su mu bile patetiÄne, srceparatelne, romantiÄarske. Usudio sam se da uzmem reÄ i da raspalim po pesniku! Napao sam lažni romantizam u srpskoj poeziji! (Bio sam proÄitao Pevanje i miÅ”ljenje Svetozara MarkoviÄa.) ÄitajuÄi kao SkerliÄ! Za diskusiju sam bio napadnut od nekih devojaka, ali sam dobio podrÅ”ku Predraga MiliÄeviÄa. Postao sam istaknuti Älan literarne sekcije! Posle toga sam se prijavio da na literarnoj sekciji proÄitam jedan svoj rad. Prijavio sam priÄu `Nikad nije kasno`, iz sveske koju je Buda podržao. I tu nastaju prve peripetije oko moje literature. Å ta se stvarno deÅ”avalo u pozadini saznao sam mnogo kasnije od tadaÅ”njeg osmaka, a potom poznatog advokata i politiÄara, Galje MilanoviÄa. Galja je u to vreme bio predsednik Omladinske organizacije Å”kole i Älan gradske Omladinske organizacije. Na gradskom forumu postavilo se pitanje da li da se uopÅ”te dozvoli sinu Bože IvanoviÄa da nastupi na literarnom sastanku. Rukovodstvo gradske organizacije, podržano od partijskog komiteta, bilo je protiv moje literarne promocije. Galja, koji je bio liberalni omladinac (kao liberal je politiÄki stradao u partijskoj Äistki poÄetkom sedamdesetih godina Dvadesetog veka), zastupao je stav da Omladinska organizacija ne sme da bude cenzor, zbog Äega je dobio nekakvu opomenu. Ipak, posle dosta neizvesnosti, dobio sam dozvolu da proÄitam priÄu na Å”kolskom literarnom sastanku. Odluku mi je saopÅ”tio upravo Galja MilanoviÄ, pod uslovom da prihvatim neke sugestije gradskog omladinskog Komiteta. Izvesno je da ne bih proÅ”ao da iza mene nije stao direktor Gimnazije Buda IliÄ. Ne možemo mi spreÄiti ÄetniÄku decu da se bave umetnoÅ”Äu, samo zato Å”to su im oÄevi bili na drugoj strani! - navodno je rakao je Buda na sastanku Komiteta. Taj moj prvi literarni nastup u maju 1954. godine bio je senzacionalan! Kasnije sam imao mnogo lomova u literaturi, uspona i padova, pohvala i pokuda, ne može se reÄi da nisam doživeo izvesnu afirmativnost i popularnost, ali se sve to ne može meriti sa tim mojim literarnim debijem u prokupaÄkoj Gimnaziji. Razlog je bio u samoj pripoveci, u njenoj sadržini. Postavio sam moralno pitanje svoje generacije. Nažalost, priÄu nisam saÄuvao, kao ni dnevniÄku svesku. SeÄam se da je priÄa imala naziv `Nikad nije kasno` i bila je tipiÄna moraleska. Bila jedna gimnazijalka Maja i imala dva udvaraÄa. Jedan je bio student MiÅ”a, tih i neupadljiv, pesnik; drugi je bio sportista Boban, atraktivan i razmetljiv, fudbaler. Devojka se u svojoj naivnosti i lakomislenosti opredeljuje za fudbalera, ali kad je on uskoro izigra shvati Å”ta je izgubila. (Tako je veÄ ova gimnazijska priÄa inicirala osnovnu temu moje literature, etiÄko pitanje.) Pripovetka je u potpunosti podelila, kako uÄesnike literarnog sastanka, tako i Äitavu Å”kolu. Cela Å”kola je samo o tome priÄala, svaki gimnazijalac je smatrao da treba da se opredeli prema problemu koji sam postavio. (SliÄnu situaciju sam ponovio sa `Crvenim kraljem`.) Pogotovo je polemiku izazvala scena slobodne ljubavi na Hisaru. (Bio sam proÄitao Lorensa, `Ljubavnik ledi Äeterli`.) Diskutanti su se polarizovali. MeÄu onima koji su me hvalili bio je Predrag MiliÄeviÄ, glavni književni autoritet Gimnazije, arbitar eleganciorum. On je rekao: Ljudi, ovo je veliki dan za prokupaÄku Gimnaziju! Danas smo dobili topliÄkog Hemingveja! Izneti dileme generacije na tako jasan naÄin, pa to može samo istinski talenat! MeÄu onima koji su me napali bio je jedan uÄenik, koji je tek bio prispeo u prokupaÄku Gimnaziju iz Novog Sada, Petar MilosavljeviÄ (kasnije profesor univerziteta). On je rekao: Ova pripovetka nema nikakvu umetniÄku vrednost, jer sam je u potpunosti razumeo! Književnost, dakle, ne sme da bude razumljiva! Poruke ne smeju biti jasne. (Ova dva stava u pogledu moje literature pratiÄe me do danaÅ”njeg dana!) Poslednji pismeni zadatak u sedmom razredu bio je nagradni. Tema je bila ponovo slobodna, kao u petom razredu. Nagradu je dodeljivao Savez književnika Jugoslavije a sastojala se od `Almanaha` Saveza. Sad je moj zadatak ocenjen kao najbolji u Å”koli, dobio sam knjigu sa potpisom predsednika Saveza književnika Jugoslavije Josipa Vidmara. Pola NastavniÄkog veÄa je bilo za mene, a pola protiv. Moj rad je bio dosta slobodan, a to je okrenulo konzervativne profesore protiv mene. Ipak, prevladali su liberali! Tako sam izravnao raÄune sa odlikaÅ”ima iz petog razreda. RaÄunam da sam ta dva meseca (maj i jun 1954. godine) bio pravi pisac. O meni se u Gimnaziji neprestano priÄalo, Äak su i gradske devojke poÄele da se u mene zaljubljuju! (Samo mi se joÅ” jednom to desilo, kad sam objavio `Crvenog kralja`! I tad su u pitanju bila samo dva meseca, septembar i oktobar 1972. godine. Ali to je druga priÄa.) JoÅ” kad mi je Buda u osmom razredu gimnazije objavio U TopliÄkim novinama priÄu iz one sveske, `Gaga`, umereno modernistiÄku, mogao sam da upiÅ”em Svetsku književnost. Ovaj moj gimnazijski uspon, dolaskom u Beograd bio je u potpunosti poniÅ”ten. Za Äetiri godine studiranja nisam uspeo da objavim nijedan redak, iako sam pisao roman! Ako sam u Prokuplju doživeo uzlet, u Beogradu sam doživeo pad. Beograd me je, jednostavno, pojeo. To sam opisao u dve novele, āIkarov let ili IzmeÄu oca i ujaka` i āIkarov pad ili Povratak u zaviÄaj`. Ova dogaÄanja u Prokuplju su u potpunosti odredila moj životni put. Lokalni uspeh priÄe āNikad nije kasno` za uvek me je otrgnuo od matematike i gurnuo u literaturu u kojoj sam se proveo kao, da upotrebim narodski izraz u Srba, bos po trnju. Ne znam Å”ta bih uradio kao graditelj, kao pisac sam bio uvek u problemu. Moj drugi uzlet vezan je za āCrvenog kralja`. To je bio let Ikara u bekstvu iz Lavirinta. Ja sam provinciju doživeo kao Lavirint na Kritu. Kao svaki mladiÄ, Ikar je poleteo pravo na sunce. Senzacionalni uspeh āCrvenog kralja` u svemu je podsetio na Ikarov let. Äinilo se dva meseca 1972. godine da sam uzleteo u neviÄene visine, da sam zauvek pobegao iz Lavirinta. Gotovo da sam postao slavan pisac (ovo mi zvuÄi degutantno, ali u Beogradu je taj termin bio u opticaju), sa izgledom da postanem svetski pisac! (aluzija na moj studij Svetske književnosti). Ali, uskoro je doÅ”ao pad. KomunistiÄka država mi nije dala da letim, odluÄila je da me strmoglavi. Jednostavno je zabranila āCrvenog kralja`, odsekla mi je krila, priredila mi je zabranu romana. Ako je moj uzlet bio senzacionalan, pad je bio katastrofalan! ProÅ”ao sam kao legendarni Ikar. PoÅ”to su se prvom letaÄu u ljudskom rodu krila od voska, pod toplotom sunca, otopila, Ikar je doživeo strmoglavi pad. Iz Lavirinta je uspeo da pobegne Ikarov otac Dedal, arhitekta koji je sagradio ovo Äudnovato zdanje, jer ga je životno iskustvo nauÄilo da leti neposredno iznad mora i stalno prska krila od voska da se ne otope. Postao sam zabranjeni pisac sa neizleÄivim posledicama. Ja nisam umeo da letim kao Dedal. Dedala je za svog književnog junaka uzeo Džems Džojs, to je Stiven Dedalus. Upotrebio sam ovo poreÄenje, jer sam napisao dve novele o Ikaru, āIkarov let ili IzmeÄu oca i ujaka` i āIkarov pad ili Povratak u zaviÄaj`. Sa āCrvenim kraljem` mi se desio u stvari Ikar. No da vidimo kako mi se dogodio āCrveni kralj`. Evo Å”ta sam rekao o tome Dragoljubu TodoroviÄu u knjizi āAntipolitiÄar`, 2004. godine... āRoman sam napisao u martu i aprilu 1969. godine. Smislio sam ga znatno ranije, ali nisam se usuÄivao da literarno uobliÄim banalnu temu kakva je fudbal. Uz to, tema je zahtevala za govor uliÄni žargon, kojim je moj zamiÅ”ljeni junak jedino mogao da govori, jer sam se bojao da taj jezik nije književno legitiman. (Bilo mi je jasno da se fudbalska priÄa ne može ispriÄati otmeno i uzviÅ”eno, nego grubo i sirovo.) Nalazio sam se u dilemi da li je fudbal dozvoljena tema i da li je žargon kljiževno dopustiv? Pojava MihailoviÄevih `Tikava` i pohvale koje je ovaj roman dobio dali su mi legitimitet da ispriÄam fudbalsku priÄu kako sam je zamislio. Roman sam mogao da napiÅ”em za tako kratko vreme, jer sam ga dugo pre toga nosio u sebi. Tad sam bio na bolovanju (zarazna žutica) i bio sam osloboÄen od Å”kolskih poslova. Prvi put sam odlomke iz romana Äitao u stanu pesnika i nastavnika Aleksandra Äernova u Maloj Plani. SluÅ”aoci su bili Äernov, moj kolega iz kurÅ”umlijske Gimnazije MiloÅ” CvejiÄ i student književnosti na PriÅ”tinskom univerzitetu Spasoje Å ejiÄ. SeÄam se da se CvejiÄ mrÅ”tio (Nije to književno dopustivo!), Äernov se kolebao (Äavo bi ga znao!), ali Å ejiÄ je bio oduÅ”evljen. (Takav āraspored snaga` Äe ostati do kraja!) Bio je to u svemu Å”ezdesetosmaÅ”ki roman. Pokrenuo je iste probleme kao studentski protest u junu Å”ezdeset osme. `Crveni kralj` je u rukopisu, nemam izdavaÄa, Å”tampam odlomke. Ovde je bitan odlomak iz romana Å”tampan u listu niÅ”kih studenata List mladih 68. pod naslovom Zoran JugoviÄ, centarfor na radu u Ameriki. Urednik kulture u ovom Å”ezdesetosmaÅ”kom glasilu bio je pesnik Zoran MiliÄ, koga sam poznavao sa DrainÄevih susreta. Kad sam mu odneo priÄu, rekao mi je da je to pravi tekst za revolucionarni studentski list. Ali bio je u neprilici, prethodni broj je prvo bio zabranjen pa posle osloboÄen, zato Å”to je preneo odlomak iz romana `Äangi` hrvatskog pisca Alojza MajetiÄa. Taj roman, Äija se radnja deÅ”ava na radnoj akciji, bio je svojevremeno zabranjen, ali je upravo bio ponovo Å”tampan. Zoran mora da pokaže tekst glavnom uredniku. SiÅ”li smo u bife, gde je glodur zasedao sa joÅ” nekim drugovima. Bio je to LjubiÅ”a IgiÄ, kasniji MiloÅ”eviÄev visoki zvaniÄnik i bankar. IgiÄ je, dozvoljavam na brzinu i ne udubljujuÄi se preterano, proÄitao tekst i klimnuo glavom. (Kasnije je tvrdio da tekst uopÅ”te nije video, pa je sva krivica pala na Zorana MiliÄa!) Tekst je objavljen u septembru 1969. godine. To je bila poslednja glava `Crvenog kralja`, ona koja Äe me kasnije odvesti na sud. Objavljivanje teksta izazvalo je veliku gužvu, najpre u NiÅ”u a potom u KurÅ”umliji. Zoran MiliÄ mi je paniÄno telefonirao preko Å”kolskog telefona (svoj nisam imao, naravno) i rekao mi da je tužilac podneo zahtev za zabranu broja. Tražio je da dam izjavu da je reÄ o romanu i da je radnja izmiÅ”ljena. No do zabrane nije doÅ”lo, tužilac je povukao prijavu. (Å ta se onda deÅ”avalo u NiÅ”u saznao sam mnogo kasnije od Veselina IliÄa, koji je u to vreme bio sekretar niÅ”kog Komiteta i predsednik IdeoloÅ”ke komisije pri CK Saveza komunista Srbije. Veselin IliÄ je napisao studiju o `Crvenom kralju`, pa smo se tako upoznali.) Kad je tužilac podneo prijavu, Veselin je odmah sazvao Komisiju na kojoj je zakljuÄeno da je u pitanju umetniÄko delo i da Partija ne stoji iza zabrane. Tužilac NiÅ”a je posluÅ”ao svoju Partiju. Ako sam se spasio NiÅ”a, KurÅ”umlije nisam mogao! U nastalim partijskim podelama, Toplica je dobrim delom podržavala tvrdi kurs koji je predvodio Draža MarkoviÄ. Najpre me je pozvao direktor Gimnazije da dam pismenu izjavu o tekstu i ja sam napisao ono Å”to sam rekao Zoranu MiliÄu. Onda se sastao Komitet SK, na kojem je partizanski borac, direktor najveÄe radne organizacije u gradu Å IK Kopaonik, KorÄagin, udario pesnicom o sto i izrekao Äuvenu reÄenicu, koja Äe tri godine kasnije postati partijska maksima: S neprijatelji treba raÄistiti! Komitet je naredio svim partijskim organizacijama da raspravljaju o mom sluÄaju. Tako se o mom tekstu u studentskom listu govorilo u najudaljenijim selima opÅ”tine, kao Å”to su ŽuÄ ili Merdare. ZakljuÄak je svuda bio isti: da kolektiv Gimnazije u KurÅ”umliji preispita dalji opstanak u nastavi neprijateljski raspoloženog profesora Ivana IvanoviÄa. Ali u samoj Gimnaziji nije otvoren proces. Kako? PoÅ”to su 69. liberali bili na vlasti, u Srbiji jaÄi od konzervativaca, spasila ma je Partija, taÄnije Veselin IliÄ, koji je kao predsednik IdeoloÅ”ke komisije CK Srbije, mogao da zaustavi proces. āCrvenog kralja` sam ipak uspeo da objavim, ali tek 1972. godine, poslednjeg dana avgusta, kod nezavisnog (privatnog) izdavaÄa Slobodana MaÅ”iÄa. TroÅ”kove Å”tampanja smo podelili. Komotno se može reÄi da je to bilo senzacionalno otkriÄe. Za dva meseca, koliko je roman bio na slobodi, napisano je viÅ”e veoma pohvalnih kritika i novinskih tekstova; sklopio sam ugovor za snimanje filma i TV serije; roman je stavljen na okvirni repertoar beogradskog pozoriÅ”ta Atelje 212; bili su u izgledu prevodi. ReÄju, bio sam na putu da postanem slavan pisac! A onda, poslednjeg dana oktobra 1972. godine, doÅ”ao je nokaut! Okružni javni tužilac PanÄeva (mesno nadležan poÅ”to je MaÅ”iÄ konaÄno naÅ”ao Å”tampariju u PanÄevu) pokrenuo je postupak za zabranu `Crvenog kralja`, samo dan kasnije poÅ”to je palo srpsko liberalistiÄko rukovodstvo. Stvoren je politiÄki okvir za seÄu knezova, Å”to Äe reÄi progon liberalnih ljudi. MoguÄe je da sam ja tu bio kolaterarna Å”teta, da je sa prljavom vodom iz korita izbaÄeno i dete. Jednom piscu se teža stvar od zabrane nije mogla dogoditi! Okružni javni tužilac PanÄeva, Vladeta NedeljkoviÄ, optužio je moj roman da vreÄa javni moral, a mog junaka da je povredio ugled SFRJ, jer zemlju posprdno naziva Jugom i Jugovinom. MaÅ”iÄ se dogovorio sa advokatom SrÄom PopoviÄem, koji je tada branio gotovo sve disidente, da zastupa odbranu pred Okružnim sudom u PanÄevu. Odbrana je predložila veÅ”taÄenje, da se utvrdi da li roman povreÄuje javni moral. Za veÅ”take smo predložili profesora Pravnog fakulteta Radomira LukiÄa i profesora Filozofskog fakulteta Vuka PaviÄeviÄa. Sud je, na veliko iznenaÄenje SrÄe PopoviÄa, kome su dotad svi sudovi odbijali veÅ”taÄenje, prihvatio za veÅ”taka Vuka PaviÄeviÄa, koji je predavao etiku i bio Älan CK SK Jugoslavije! Äinilo se da se stvari odvijaju povoljno po nas i da Äe sud da donese oslobaÄajuÄu odluku. Kako je postupio sudija Antonije StojkoviÄ? On je Vukovu ekspertizu delimiÄno uvažio, onaj deo koji se odnosio na moral, pa je knjigu oslobodio od optužbe da vreÄa javni moral. Ali je odbacio onaj deo koji se odnosio na politiku, profesor tu nije struÄan. (A Älan je CK!) `Crveni kralj` je, bez sumnje, politiÄka diverzija i Sud je jedini nadležan da to utvrdi! Tako je Okružni sud u PanÄevu zabranio `Crvenog kralja` iz politiÄkih razloga, a Vrhovni sud Vojvodine je tu presudu potvrdio. Nevidljiva strana mog sluÄaja izgledala je ovako. (PriÄu je ispriÄao direktor Å”tamparije, u kojoj je `Crveni kralj` Å”tampan, Slobodanu MaÅ”iÄu, a ovaj je preneo meni. Ne znam da li je priÄa istinita, ali veoma je ubedljiva.) Kad je u Okružni sud stigao zahtev za zabranu romana, predsednik Suda je predmet poverio svom najobrazovanijem sudiji, Antoniju StojkoviÄu. Ovaj je proÄitao roman i bio njime oduÅ”evljen. Ali sudija ipak nije taj koji može da donosi takve dalekosežne odluke kao Å”to je sloboda umetniÄkog stvaralaÅ”tva. Stoga je uÄinio ono Å”to bi uradio svaki vojnik Partije, otiÅ”ao je u Novi Sad predsedniku vojvoÄanskih komunista, Mirku ÄanadanoviÄu, da od njega Äuje svoje miÅ”ljenje. ÄanadanoviÄ je bio u liberalistiÄkom timu, ali je važio za ÄvrstorukaÅ”a (kao i predsednik beogradskih komunista Bora PavloviÄ). Zvali su ga ÄanadaÅ”vili. Ali bio je magistar književnosti, Å”to znaÄi neko ko zna kako su u istoriji prolazili oni koji su nasrtali na umetniÄka dela. Stoga je njegov odgovor bio da ne treba zabraniti roman. Zato je sudija prihvatio predlog za veÅ”taÄenje da bi u ekspertizi imao pokriÄe za oslobaÄajuÄu presudu, kakvu u to vreme nije bilo lako doneti. MeÄutim, za mesec dana, dok je Vuko PaviÄeviÄ napisao ekspertizu, stvari su se bitno promenile. Mirko ÄanadanoviÄ, koji se pominjao kao naslednik Marka NikeziÄa na položaju predsednika srpskih komunista, i sam je doÅ”ao pod udar, nabeÄen je da je liberal. Da bi pokazao da to nije taÄno, da je na liniji Partije i kursa druga Tita, predsednik vojvoÄanskih komunista je instruirao panÄevaÄkog sudiju da zabrani roman. MoguÄe da je raÄunao da Äe se time spasiti. (Nije. OtiÅ”ao je sa vlasti neopravdano svrstan u libarale, kao i Bora PavloviÄ u Beogradu.) Antonije StojkoviÄ, kao posluÅ”an Äak, odnosno sudija, revnosno je izvrÅ”io domaÄi zadatak. Žrtva te politike bio sam ja!` Dakle, bio je to moj drugi uspon i pad. Zabrana romana znaÄila je zabranu mene kao pisca.` O ovome je dosta pisano, a ja Äu ovde Äu da govorim o Dragoljubu TodoroviÄu. TodoroviÄ je bio advokat ljudskih prava i književnoÅ”Äu se bavio samo uzgred. Ali, po oseÄanju umetnosti, po dubini prodora u književnost, po argumentaciji u odbrani slobodne reÄi, po jasnoÄi kazivanja te odbrane - u potpunosti je nadmaÅ”io univerzitetske profesore književnosti, koji su se bavili književnom kritikom u vidu profesije. Ovoga puta amater je bio iznad profesionalaca. TodoroviÄeve knjige su do danas, nažalost, ostale neproÄitane, da ih ovde navedem: āKnjiga o ÄosiÄu` 2005. godine; āBoja Äavola` 2006. godine; āBilans srpskog termidora` 2010. godine. Ja znam joÅ” za rukopis o Branku V. RadiÄeviÄu, na kojem je advokat najduže radio, koji je ostao nepublikovan. Vidim da ga Marinko ArsiÄ Ivkov citira - to znaÄi da ga je TodoroviÄ pokazivao i drugima. Tekst kojim Äu da se bavim u ovom poglavlju, Dragoljub TodoroviÄ je objavio prvi put u maju 2002. godine, u listu Republika, glasilu graÄanskog samoosloboÄenja, koje je ureÄivao NebojÅ”a Popov. I prodavao na ulicama Beograda, kao Å”to je Andre Žid prodavao svoje knjige na mostovima na Seni u Parizu. Kasnije je ovaj tekst viÅ”e puta preÅ”tampavan, a konaÄnu verziju je dobio kao predgovor knjige āSluÄaj Crveni kralj`, 2005. godine. Kad god je neko pisao o meni, po pravilu je citirao ovaj tekst, tako da se može reÄi da je to jedan od najznaÄajnijih eseja o meni. Na poÄetku eseja, pod taÄkom 1, TodoroviÄ eksplicitno istiÄe da se moj proces dosta razlikuje od drugih: āU bogatoj tradiciji montiranih, politiÄkih, sudskih procesa, suÄenja za verbalni delikt, delikt miÅ”ljenja, zabrana umetniÄkih i nauÄnih dela, sudskih progona politiÄkih neistomiÅ”ljenika (...) procesi Ivanu IvanoviÄu pre viÅ”e od Äetvrt veka odlikuju se nizom specifiÄnosti i posebnosti sa velikim brojem karakteristiÄnih detalja, koji sluÄaj Ivana IvanoviÄa Äine izuzetnim, osobenim i drukÄijim od svih progona ljudskog miÅ”ljenja koje traje skoro 60 godina. Te originalnosti IvanoviÄeve golgote i, Äak i za Srbiju, nezapamÄenog i nezabeleženog progona, tema su ovog teksta.` Na Äemu zasniva TodoroviÄ ovu tvrdnju? ā...Ivan IvanoviÄ je kao profesor gimnazije u najdubljoj srpskoj provinciji, 1969. godine napisao roman Crveni kralj i objavio ga 1972. godine kod privatnog i nezavisnog izdavaÄa Slobodana MaÅ”iÄa. Prijem romana kod kritike, Äitalaca i najÅ”ire javnosti bio je izuzetan, moglo bi se reÄi briljantan. O kakvim relacijama i razmerama pohvala i visokog vrednovanja romana se radilo dovoljno je, primera radi, podsetiti da su dvojica znaÄajnih i vrlo uglednih beogradskih književnih kritiÄara ocenila da je Crveni kralj bolja knjiga od romana Dragoslava MihailoviÄa Kad su cvetale tikve.` Zatim TodoroviÄ daje ocenu mog romana. āCrveni kralj je autentiÄno i po svim merilima i kriterijumima potpuno nesporno umetniÄko delo koje podleže samo estetskim ocenama, vrednovanjima i tumaÄenjima. Glavni junak romana Crveni kralj Zoran JugoviÄ plod je autorove imaginacije i predstavlja romansijerski lik par ekselans, koji je autor stvorio i umetniÄkim sredstvima u njega ugradio život, karijeru i sudbinu stvarno postojeÄih fudbalera toga doba: OstojiÄa, MilutinoviÄa, BeÄejca, Lamze, Å ekularca i drugih.` Kao komentar, ja bih ovde mogao da dodam istinitu anegdotu sa suÄenja u PanÄevu kad je zabranjen moj roman. PriteÅ”njen znalaÄkom ekspertizom sudskog veÅ”taka, profesora etike na Filozofskom fakultetu u Beogradu, dr Vuka PaviÄeviÄa, Okružni javni tužilac PanÄeva, da bi opovrgao profesora, izaÅ”ao je sa tvrdnjom da taj moj izmiÅ”ljeni junak Zoran JugoviÄ King nije otiÅ”ao u Ameriku da igra fudbal nego da radi za CIJU protiv Jugoslavije! Pri tom je mahao nekakvim papirom koji je dobio od Službe državne bezbednosti o Å”pijunskoj delatnosti reÄenog fudbalera. ZaÄas je sudnica pretvorena u teatar apsurda. Junak romana koji je izmiÅ”ljen, koji ne postoji, koji je plod piÅ”Äeve fikcije, proizveden je od strane tajne policije u istinskog Å”pijuna! U teatru apsurda jedini se snaÅ”ao moj izdavaÄ Slobodan MaÅ”iÄ i obratio se Sudskom veÄu: āMogu da izjavim da ja nisam znao za takvu delatnost junaka IvanoviÄevog romana, sad to prvi put Äujem. Da sam znao, ne bih Å”tampao roman. A uveren sam da ni pisac to nije znao. Da je znao, svakako ne bi ni napisao roman!` Svejedno, u tom teatru apsurda, moja knjiga je stradala. Dragoljub TodoroviÄ je dalje napisao da sam ja za kratko vreme bio žrtva tri procesa. āNikome nije organizovano toliko procesa i to u intervalu od dve godine (oktobar 1972 - oktobar 1974.) koji su svi bili zasnovani na eklatantnom i vrlo otvorenom i bahatom krÅ”enju zakona. U drugim sluÄajevima, makar je fingirana primena zakona, primenjivane su, inaÄe vrlo rastegljive, a bezobalne zakonske norme. Kod IvanoviÄa ni takav napor podvoÄenja dela pod nekakav zakonski tekst, makar nasilno, nije uÄinjen.` Pod taÄkom 2 TodoroviÄ govori o mom radnom procesu na kojem sam udaljen s posla gimnazijskog profesora. āOd sva tri procesa najteži, najnemoralniji i najmonstruozniji bio je onaj u kome su IvanoviÄu presudile njegove kolege, profesori gimnazije RadoÅ” JovanoviÄ - Selja u KurÅ”umliji. Po tadaÅ”njim komplikovanim i birokratskim pravilima samoupravnog socijalizma, predlog Disciplinskog suda o IvanoviÄevom iskljuÄenju iz Å”kole trebalo je da potvrdi Radna zajednica gimnazije. Svi profesori, njih 24, prisustvovali su sednici Radne zajednice i na tajnom glasanju Äak 18 izjasnilo se za iskljuÄenje Ivana IvanoviÄa, samo dvoje je bilo protiv, a Äetvoro su se uzdržali od glasanja. Ivan IvanoviÄ nije napravio nikakav propust, prekrÅ”aj ili bilo Å”ta nedozvoljeno kao profesor. Naprotiv, bio je jedan od najuglednijih profesora, posebno omiljen kod uÄenika. Sa svim kolegama bio je u dobrim, korektnim i kolegijalnim odnosima. MeÄutim, sve to, kao ni tajnost glasanja, nije pomoglo. Kod profesora je prevladao strah koji ledi krv u žilama, atavizam, malograÄansko poimanje sveta, tipiÄno provincijsko licemerje i hipokrizija, podaniÄki mentalitet, beskrajna proseÄnost, neinventivnost, moralna tupost i ravnoduÅ”nost, karakteristiÄni za provincijske prosvetne radnike i, u poslednjoj instanci, zavisti, poÅ”to je IvanoviÄ potpuno neoÄekivano visoko uzleteo i vinuo se do, za njih, nedostižne i nezamislive visine.` Ja bih dodao da je to bila slika Srbije toga vremena. U taÄki 3. TodoroviÄ istiÄe da je u svemu tome bilo dobro to Å”to su sudovi priznali da se radi o romanu, dakle o umetniÄkom delu. āU svim ostalim sluÄajevima suÄenja umetniÄkom ili nauÄnom delu tužioci i sudije su se trudili da izbegnu eksplicitno priznanje da se kriviÄno delo vrÅ”i umetniÄkom ili nauÄnom tvorevinom, jer nauka i umetnost mogu se procenjivati samo nauÄnim i umetniÄkim metodama i za njih važe samo estetiÄka i nauÄna merila. U tom izbegavanju koriÅ”Äeni su termini Å”tampana stvar, spis, materijal, tekst i tako je stvoren privid da se ne sudi umetniÄkom ili nauÄnom delu. Kod IvanoviÄa otvoreno se priznaje da je u pitanju književno delo i da se sudi piscu za književno delo.` Problem je bio u tome Å”to po Ustavu SFRJ umetniÄka i nauÄna delatnost je slobodna, dakle, nije podložna sudskom gonjenju. Sudovi su sudeÄi meni krÅ”ili Ustav SFRJ! Ivan IvanoviÄ (NiÅ”, 19. decembar 1936) srpski je književnik.[1] Njegov legat deo je Udruženja za kulturu, umetnost i meÄunarodnu saradnju āAdligatā. Život RoÄen je 19. decembra 1936. godine u NiÅ”u. Otac Božidar, Boža IvanoviÄ, oficir, poginuo je u Drugom svetskom ratu boreÄi se u sastavu Jugoslovenske vojske u Otadžbini Dragoljuba MihailoviÄa, a majka Milja bila je uÄiteljica u selu Žitnom Potoku u Pustoj reci, odakle su IvanoviÄi i poreklom. Osnovnu Å”kolu zavrÅ”io je u Žitnom Potoku, gimnaziju u Prokuplju[1]. Diplomirao je svetsku književnost na FiloloÅ”kom fakultetu u Beogradu.[1] Deset godina je radio kao srednjoÅ”kolski profesor književnosti u Aleksandrovcu i KurÅ”umliji, a onda otpuÅ”ten iz službe. Posle toga se preselio u Beograd, gde se bavi pisanjem u vidu profesije. U vreme SFRJ su mu knjige zabranjivane, a on suÄen zbog njih. U to doba su ga branili poznati advokati SrÄa PopoviÄ i Milivoje PeroviÄ, pa je izbegao zatvorsku kaznu. Nastankom viÅ”estranaÄja u Srbiji, postaje aktivni opozicionar kao Älan Demokratske stranke i aktivno uÄestvuje u svim protestima protiv MiloÅ”eviÄa devedesetih godina. Iz Demokratske stranke se iÅ”Älanio 6. oktobra 2000. godine. Kao Älan Srpskog pokreta obnove bio je na dužnosti pomoÄnika ministra kulture od 2004. do 2006. godine. Književni rad i sudski progon vlasti U literaturu je uÅ”ao 1972. godine romanom āCrveni kraljā[2] koji je Å”tampan u hiljadu primeraka. Knjigu je napisao 1969. u KurÅ”umliji u vreme kada su sa politiÄke scene uklanjane nepodobne struje u partiji - liberali. Prvobitno nije mogao da pronaÄe izdavaÄa i bio je odbijen nekoliko puta. Godine 1972. knjigu je objavio jedan od retkih nezavisnih izdavaÄa u Srbiji tog perioda, Slobodan MaÅ”iÄ.[3] Glavni lik u romanu je fudbaler Zoran JugoviÄ (Zoka King), koji emigrira u Ameriku gde uspeÅ”no igra fudbal. Za lika je pisac imao inspiraciju u popularnim fudbalerima Dragoslavu Å ekularcu, Jovanu MiladinoviÄu i Veliboru VasoviÄu. Za vlast problematiÄan deo u romanu je bio kada glavni lik kaže: āMa ta Jugoslavija je zemlja u kojoj ne želim da živim, majke joj ga...ā [3] Javni tužilac u Prokuplju je smatrao da roman ānapada Jugoslaviju i socijalizamā. KomunistiÄka vlast je roman zabranila svega dva meseca nakon izlaska, pisca osudila na dve godine zatvor i otpustila ga s posla kao moralno i politiÄki nepodobnog da vaspitava omladinu. Na suÄenju za zabranu knjige IvanoviÄev izdavaÄ Slobodan MaÅ”iÄ je za veÅ”take izabrao profesora etike Vuka PaviÄeviÄa i profesora prava Radomira LukiÄa. PaviÄeviÄ je govorio je da se oni nisu izborili za revoluciju da bismo zabranjivala knjige, da i ÄetniÄka deca imaju pravo da piÅ”u kao i svi drugi... Javni tužilac je u jednom trenutku rekao PaviÄeviÄu: āProfesore, svaka Vama Äast, ja znam da ste Vi veliki znalac i komunista, Älan CK, ali ja imam podatke od Udbe da je taj glavni junak, Zoran JugoviÄ radio za CIA.ā[3] VeÄina intelektualaca je podržavala IvanoviÄa, posebno Borislav PekiÄ, Dragoslav MihailoviÄ i Branko ÄopiÄ. Drugi pisci i intelektualci držali su se po strani, poput Miodraga PavloviÄa, Vaska Pope, Mirka KovaÄa i Danila KiÅ”a.[3] Tokom progona književnika, njegovu kuÄu je u viÅ”e navrata pretresala UDBA. Glavni povod za to je bio sluÄaj kada su mu navodno pronaÅ”li emigrantski ÄetniÄki list, koji mu je ispao iz pisma koje mu je predao i zahtevao da pismo otvori, sekretar Å”kole gde je bio zaposlen.[3] Prvobitnu presudu su preinaÄili, zbog pritiska javnosti i procene da ne bi ostavljala dobar utisak u narodu.[3] Iako je presuda bila poniÅ”tena, IvanoviÄ nikada nije bio rehabilitovan niti je dobio obeÅ”teÄenje.[3] Sedamdesetih i osamdesetih godina biva suoÄen sa velikim problemima oko izdavanja svojih drugih dela, da bi tek krajem devedesetih njegova dela dobila na znaÄaju i konaÄno bio priznat kao znaÄajan srpski savremeni pisac.[3] Roman āCrveni kraljā je ponovo objavio BIGZ 1984. godine.[3] Legat Ivana IvanoviÄa Ivan IvanoviÄ, književnik, u udruženju `Adligat` daje intervju Ranku Pivljaninu, novinaru dnevnog lista `Blic` (28.02.2019.) Dela Romani Crveni kralj (1972) Vrema sporta i razonode (1978) Arizani (1982) Živi pesak ā živo blato (1986) NiÅ”ki gambit (1988) Jugovac ili Kako uÄi u istoriju (1989) Fudbalska generacija (1990) BraÄa JugoviÄi ili Kako izaÄi iz istorije (1990) Ukleti Srbijanac (1993) Vojvoda od Leskovca (1994) Crni dani Rake Drainca (1997) Drainac izmeÄu Äetnika i partizana (2003) Narodna buna; Äetnici (Prvi deo trilogije) (2006) Narodna buna; TopliÄka država (Drugi deo trilogije) (2007) Portret umetnika u starosti: roman bez laži (2007) Drainac (2011) Narodna buna; Partizani (TreÄi deo trilogije) (2014) `Ivanov gambit` (vodiÄ kroz opus pisca), izdavaÄi `Adligat` i biblioteka `Milutin BojiÄ` Beograd, 2020. Zbirke novela Ikarov let / Razgovor sa Lujom (1968) Novele - male (1997). Ova knjiga sadrži 7 novela[5]: āMedved u južnoj Srbijiā, āIkarov let ili izmeÄu oca i ujakaā, āIkarov pad ili povratak u zaviÄajā, āRazgovor sa Lujomā, āKuÄka i njeni sinoviā, āÅ eÄer deteā, āÅ opska ambasadaā. Novele - velike (1997). Ova knjiga sadrži 8 novela[6]: To su: āDva mrtva pesnikaā, āGarinÄaā, āKozja krvā, āOrlovi noktiā, āDžika iz Džigoljā, āLopta je okruglaā, āVampirā, āBeli anÄeoā, āHolanÄanin lutalicaā. Kako upokojiti Drainca - AntropoloÅ”ke novele (2011). Ova knjiga se sastoji od deset novela[7]: āEvropa u Srbijiā, āVampiri su meÄu namaā, āMirakulum na pravnom fakultetu u Beograduā, āSrpske akademijeā, āUpokojen Drainacā, āRat romanima u Topliciā, āPosle pesedet godina u Župiā, āDon Vito Korleoneā, āSrbija neÄe da Äuje za Vlastu iz Å arkamenaā, āMrtav pisacā. Drame Crveni pevac, crni rak (2001) NiÅ” na krstu: tri drame iz politiÄkog života NiÅ”a [UdbaÅ”; Crveni pevac; NiÅ”ki tribunal] (2005) Zbirka poezije Äitanka srpske politiÄke poezije (sa Marinkom ArsiÄem Ivkovim) PolitiÄki spisi Srpska priÄa: Äetnici i partizani Nisam kriv AntipolitiÄar (2004) Draža MihailoviÄ na sudu istorije - esej-rasprava (2012) Roman o njemu Dragoljub TodoroviÄ - SluÄaj āCrveni kraljā: (osuda i izgon Ivana IvanoviÄa) (2005)[8]
Ivan Ivanovic - Crveni kralj Nezavisna izdanja, Slobodan Masic, Beograd, 1972. Mek povez, korice kao na slici, 111 strana. Nazalost, ugao knjige je bio u dodiru s nekom tecnoscu, ostale su fleke, vidi se na slikama. Nedostaje naslovna strana. Ovo je primerak s niskom numeracijom, nosi broj 11. EKSTREMNO RETKO, ZVANICNO ZABRANJENA KNJIGA U SFRJ, CIJI JE NAJVECI DEO TIRAZA ZAPLENJEN I UNISTEN! Usponi i padovi Ivana IvanoviÄa: autoportret poslednjeg srpskog književnika - disidenta (2) Crveni kralj na sudu U svim režimima nepodoban, ugledni srpski književnik, Ivan IvanoviÄ, pisac kultnog disidentskog dela `Crveni kralj` (i joÅ” petnaest romana!), sumirajuÄi rezultate epohe u kojoj je stvarao, doÅ”ao je do zakljuÄka da je, kao Hemingvejev ribar, svoj ulov dovukao do obale, ali da je njegova lovina oglodana do kosti. Å ta se stvarno deÅ”avalo sa romanima Ivana IvanoviÄa, tokom trajanja socijalistiÄke Jugoslavije i nakon njenog pada i kako su ga (ne)veÅ”to zaobilazili, kad god bi se smenjivali razni režimi? Komunistima je smetalo Å”to mu je otac, Boža IvanoviÄ, bio komandant topliÄkih ravnogoraca, `demokratskim vlastima` je smetao Å”to je naklonjen tradicionalnoj Srbiji i njenim vrednostima, a novim desniÄarima je smetao zbog toga Å”to im se nije pridružio i Å”to ima kritiÄki stav prema svakoj nadri-ideologiji. O svemu tome, piÅ”e u eseju `Usponi i padovi Ivana IvanoviÄa`, koji Magazin Tabloid objavljuje u nekoliko nastavaka Ivan IvanoviÄ Profesor je tražio od nas da vodimo liÄni dnevnik. To dotad nismo radili. Ja sam taj posao shvatio krajnje ozbiljno. U stvari, u dnevniku sam neprekidno pisao onaj fatalni pismeni zadatak iz petog razreda koji nisam uspeo da napiÅ”em. Tako su nastale moje prve priÄe. Opisao sam sve ono Å”to se nisam usudio da stavim u pismeni zadatak. (Te motive sam kasnije iskoristio za roman āVreme sporta i razonode`.) Äak sam opisao i onu koÄiÄevsku epizodu sa zadružnim i seoskim bikom. Zadružnom biku sam dao ime BuÄoni! (Na jednoj književnoj veÄeri u Pirotu, jedan Äitalac moje literature, inaÄe posleratni javni tužilac, rekao mi je da sam ga duboko uvredio. Pitao sam kako. - Dali ste biku ime sovjetskog generala BuÄonija, komandanta Crvene konjice. ZaÅ”to? Rekao sam: - Zato Å”to je taj Staljinov general posekao sabljom negde u sibirskom logoru pisca `Crvene konjice`, Isaka Babelja, jer je bio nezadovoljan naÄinom na koji je opisan.) Na kraju prvog polugodiÅ”ta profesor je pokupio naÅ”e dnevniÄke sveske da ih pregleda. Kad ih je u drugom polugodiÅ”tu doneo, nije krio nezadovoljstvo njihovim uÄinkom. Ali - izdvojio je moj dnevnik. JoÅ” mi je rekao da doÄem posle Äasova kod njega u kancelariju da porazgovaramo. Jedva sam doÄekao da se zavrÅ”e ti Äasovi. A onda - ulazim u Å”kolu na profesorski ulaz! Famulus me zaustavlja i pita Å”ta tražim, kažem da idem kod direktora. On me odvodi do kancelarije i prijavljuje direktoru. Äujem kako Buda viÄe: - Neka uÄe. Profesor me doÄekuje stojeÄi, drži moju svesku u rukama. Pruža mi ruku, pozdravlja se sa mnom kao sa sebi ravnim. Zbunjen sam, da ne kažem inhibiran. Profesor mi kaže da sednem, pita me pijem li kafu. Verovatno nisam umeo niÅ”ta da kažem, tek on zove onog famulusa i naruÄuje dve turske kafe. Raspituje se o mom poreklu, kaže da je Äuo za mog oca kapetana Božu. Za moju majku kaže da je najbolji uÄitelj u srezu! Kad famulus donese kafe, Buda me nudi cigaretom, pita me da li puÅ”im. Nisam puÅ”io, a bila je to prva kafa u mom životu! - SluÅ”aj, konaÄno Buda prelazi na stvar, pozvao sam te da ti kažem da ÄeÅ” biti pisac. ImaÅ” talenat! Samo ako istrajeÅ”. Onda mi priÄa kako je on celog života pisao, ali nije imao mnogo uspeha. (U prokupaÄkom pozoriÅ”tu, koje je tada bilo profesionalno, izvedene su tri njegove drame. Ja sam u TopliÄkim sveskama objavio dve, treÄa je izgleda izgubljena. Objavio je i sedam priÄa, i njih sam preÅ”tampao. Bio je prestrog prema sebi, nije bio bez talenta.) Otpratio me je do vrata kao buduÄeg pisca. Ne znam kako sam uspeo da izaÄem na ulicu, ali tog trenutka sam postao pisac. U tom sedmom razredu sam se usudio da odem na literarni sastanak. Bez kompleksa inferiornosti! Vrhovni književni autoritet na literarnoj sekciji bio je uÄenik osmog razreda, Predrag MiliÄeviÄ. (Kasnije Äe zavrÅ”iti književnost, ureÄivati neke zabavne listove, ali, koliko znam, književnoÅ”Äu se nije ozbiljno bavio. I danas mislim da je to Å”teta!) Na tom sastanku je Äitao pesme neki Dragoljub MarkoviÄ (ako sam ime dobro zapamtio, za njega viÅ”e nisam Äuo); bio je krupan, uobražen, imitirao je Branka RadiÄeviÄa. Pesme su mu bile patetiÄne, srceparatelne, romantiÄarske. Usudio sam se da uzmem reÄ i da raspalim po pesniku! Napao sam lažni romantizam u srpskoj poeziji! (Bio sam proÄitao Pevanje i miÅ”ljenje Svetozara MarkoviÄa.) ÄitajuÄi kao SkerliÄ! Za diskusiju sam bio napadnut od nekih devojaka, ali sam dobio podrÅ”ku Predraga MiliÄeviÄa. Postao sam istaknuti Älan literarne sekcije! Posle toga sam se prijavio da na literarnoj sekciji proÄitam jedan svoj rad. Prijavio sam priÄu `Nikad nije kasno`, iz sveske koju je Buda podržao. I tu nastaju prve peripetije oko moje literature. Å ta se stvarno deÅ”avalo u pozadini saznao sam mnogo kasnije od tadaÅ”njeg osmaka, a potom poznatog advokata i politiÄara, Galje MilanoviÄa. Galja je u to vreme bio predsednik Omladinske organizacije Å”kole i Älan gradske Omladinske organizacije. Na gradskom forumu postavilo se pitanje da li da se uopÅ”te dozvoli sinu Bože IvanoviÄa da nastupi na literarnom sastanku. Rukovodstvo gradske organizacije, podržano od partijskog komiteta, bilo je protiv moje literarne promocije. Galja, koji je bio liberalni omladinac (kao liberal je politiÄki stradao u partijskoj Äistki poÄetkom sedamdesetih godina Dvadesetog veka), zastupao je stav da Omladinska organizacija ne sme da bude cenzor, zbog Äega je dobio nekakvu opomenu. Ipak, posle dosta neizvesnosti, dobio sam dozvolu da proÄitam priÄu na Å”kolskom literarnom sastanku. Odluku mi je saopÅ”tio upravo Galja MilanoviÄ, pod uslovom da prihvatim neke sugestije gradskog omladinskog Komiteta. Izvesno je da ne bih proÅ”ao da iza mene nije stao direktor Gimnazije Buda IliÄ. Ne možemo mi spreÄiti ÄetniÄku decu da se bave umetnoÅ”Äu, samo zato Å”to su im oÄevi bili na drugoj strani! - navodno je rakao je Buda na sastanku Komiteta. Taj moj prvi literarni nastup u maju 1954. godine bio je senzacionalan! Kasnije sam imao mnogo lomova u literaturi, uspona i padova, pohvala i pokuda, ne može se reÄi da nisam doživeo izvesnu afirmativnost i popularnost, ali se sve to ne može meriti sa tim mojim literarnim debijem u prokupaÄkoj Gimnaziji. Razlog je bio u samoj pripoveci, u njenoj sadržini. Postavio sam moralno pitanje svoje generacije. Nažalost, priÄu nisam saÄuvao, kao ni dnevniÄku svesku. SeÄam se da je priÄa imala naziv `Nikad nije kasno` i bila je tipiÄna moraleska. Bila jedna gimnazijalka Maja i imala dva udvaraÄa. Jedan je bio student MiÅ”a, tih i neupadljiv, pesnik; drugi je bio sportista Boban, atraktivan i razmetljiv, fudbaler. Devojka se u svojoj naivnosti i lakomislenosti opredeljuje za fudbalera, ali kad je on uskoro izigra shvati Å”ta je izgubila. (Tako je veÄ ova gimnazijska priÄa inicirala osnovnu temu moje literature, etiÄko pitanje.) Pripovetka je u potpunosti podelila, kako uÄesnike literarnog sastanka, tako i Äitavu Å”kolu. Cela Å”kola je samo o tome priÄala, svaki gimnazijalac je smatrao da treba da se opredeli prema problemu koji sam postavio. (SliÄnu situaciju sam ponovio sa `Crvenim kraljem`.) Pogotovo je polemiku izazvala scena slobodne ljubavi na Hisaru. (Bio sam proÄitao Lorensa, `Ljubavnik ledi Äeterli`.) Diskutanti su se polarizovali. MeÄu onima koji su me hvalili bio je Predrag MiliÄeviÄ, glavni književni autoritet Gimnazije, arbitar eleganciorum. On je rekao: Ljudi, ovo je veliki dan za prokupaÄku Gimnaziju! Danas smo dobili topliÄkog Hemingveja! Izneti dileme generacije na tako jasan naÄin, pa to može samo istinski talenat! MeÄu onima koji su me napali bio je jedan uÄenik, koji je tek bio prispeo u prokupaÄku Gimnaziju iz Novog Sada, Petar MilosavljeviÄ (kasnije profesor univerziteta). On je rekao: Ova pripovetka nema nikakvu umetniÄku vrednost, jer sam je u potpunosti razumeo! Književnost, dakle, ne sme da bude razumljiva! Poruke ne smeju biti jasne. (Ova dva stava u pogledu moje literature pratiÄe me do danaÅ”njeg dana!) Poslednji pismeni zadatak u sedmom razredu bio je nagradni. Tema je bila ponovo slobodna, kao u petom razredu. Nagradu je dodeljivao Savez književnika Jugoslavije a sastojala se od `Almanaha` Saveza. Sad je moj zadatak ocenjen kao najbolji u Å”koli, dobio sam knjigu sa potpisom predsednika Saveza književnika Jugoslavije Josipa Vidmara. Pola NastavniÄkog veÄa je bilo za mene, a pola protiv. Moj rad je bio dosta slobodan, a to je okrenulo konzervativne profesore protiv mene. Ipak, prevladali su liberali! Tako sam izravnao raÄune sa odlikaÅ”ima iz petog razreda. RaÄunam da sam ta dva meseca (maj i jun 1954. godine) bio pravi pisac. O meni se u Gimnaziji neprestano priÄalo, Äak su i gradske devojke poÄele da se u mene zaljubljuju! (Samo mi se joÅ” jednom to desilo, kad sam objavio `Crvenog kralja`! I tad su u pitanju bila samo dva meseca, septembar i oktobar 1972. godine. Ali to je druga priÄa.) JoÅ” kad mi je Buda u osmom razredu gimnazije objavio U TopliÄkim novinama priÄu iz one sveske, `Gaga`, umereno modernistiÄku, mogao sam da upiÅ”em Svetsku književnost. Ovaj moj gimnazijski uspon, dolaskom u Beograd bio je u potpunosti poniÅ”ten. Za Äetiri godine studiranja nisam uspeo da objavim nijedan redak, iako sam pisao roman! Ako sam u Prokuplju doživeo uzlet, u Beogradu sam doživeo pad. Beograd me je, jednostavno, pojeo. To sam opisao u dve novele, āIkarov let ili IzmeÄu oca i ujaka` i āIkarov pad ili Povratak u zaviÄaj`. Ova dogaÄanja u Prokuplju su u potpunosti odredila moj životni put. Lokalni uspeh priÄe āNikad nije kasno` za uvek me je otrgnuo od matematike i gurnuo u literaturu u kojoj sam se proveo kao, da upotrebim narodski izraz u Srba, bos po trnju. Ne znam Å”ta bih uradio kao graditelj, kao pisac sam bio uvek u problemu. Moj drugi uzlet vezan je za āCrvenog kralja`. To je bio let Ikara u bekstvu iz Lavirinta. Ja sam provinciju doživeo kao Lavirint na Kritu. Kao svaki mladiÄ, Ikar je poleteo pravo na sunce. Senzacionalni uspeh āCrvenog kralja` u svemu je podsetio na Ikarov let. Äinilo se dva meseca 1972. godine da sam uzleteo u neviÄene visine, da sam zauvek pobegao iz Lavirinta. Gotovo da sam postao slavan pisac (ovo mi zvuÄi degutantno, ali u Beogradu je taj termin bio u opticaju), sa izgledom da postanem svetski pisac! (aluzija na moj studij Svetske književnosti). Ali, uskoro je doÅ”ao pad. KomunistiÄka država mi nije dala da letim, odluÄila je da me strmoglavi. Jednostavno je zabranila āCrvenog kralja`, odsekla mi je krila, priredila mi je zabranu romana. Ako je moj uzlet bio senzacionalan, pad je bio katastrofalan! ProÅ”ao sam kao legendarni Ikar. PoÅ”to su se prvom letaÄu u ljudskom rodu krila od voska, pod toplotom sunca, otopila, Ikar je doživeo strmoglavi pad. Iz Lavirinta je uspeo da pobegne Ikarov otac Dedal, arhitekta koji je sagradio ovo Äudnovato zdanje, jer ga je životno iskustvo nauÄilo da leti neposredno iznad mora i stalno prska krila od voska da se ne otope. Postao sam zabranjeni pisac sa neizleÄivim posledicama. Ja nisam umeo da letim kao Dedal. Dedala je za svog književnog junaka uzeo Džems Džojs, to je Stiven Dedalus. Upotrebio sam ovo poreÄenje, jer sam napisao dve novele o Ikaru, āIkarov let ili IzmeÄu oca i ujaka` i āIkarov pad ili Povratak u zaviÄaj`. Sa āCrvenim kraljem` mi se desio u stvari Ikar. No da vidimo kako mi se dogodio āCrveni kralj`. Evo Å”ta sam rekao o tome Dragoljubu TodoroviÄu u knjizi āAntipolitiÄar`, 2004. godine... āRoman sam napisao u martu i aprilu 1969. godine. Smislio sam ga znatno ranije, ali nisam se usuÄivao da literarno uobliÄim banalnu temu kakva je fudbal. Uz to, tema je zahtevala za govor uliÄni žargon, kojim je moj zamiÅ”ljeni junak jedino mogao da govori, jer sam se bojao da taj jezik nije književno legitiman. (Bilo mi je jasno da se fudbalska priÄa ne može ispriÄati otmeno i uzviÅ”eno, nego grubo i sirovo.) Nalazio sam se u dilemi da li je fudbal dozvoljena tema i da li je žargon kljiževno dopustiv? Pojava MihailoviÄevih `Tikava` i pohvale koje je ovaj roman dobio dali su mi legitimitet da ispriÄam fudbalsku priÄu kako sam je zamislio. Roman sam mogao da napiÅ”em za tako kratko vreme, jer sam ga dugo pre toga nosio u sebi. Tad sam bio na bolovanju (zarazna žutica) i bio sam osloboÄen od Å”kolskih poslova. Prvi put sam odlomke iz romana Äitao u stanu pesnika i nastavnika Aleksandra Äernova u Maloj Plani. SluÅ”aoci su bili Äernov, moj kolega iz kurÅ”umlijske Gimnazije MiloÅ” CvejiÄ i student književnosti na PriÅ”tinskom univerzitetu Spasoje Å ejiÄ. SeÄam se da se CvejiÄ mrÅ”tio (Nije to književno dopustivo!), Äernov se kolebao (Äavo bi ga znao!), ali Å ejiÄ je bio oduÅ”evljen. (Takav āraspored snaga` Äe ostati do kraja!) Bio je to u svemu Å”ezdesetosmaÅ”ki roman. Pokrenuo je iste probleme kao studentski protest u junu Å”ezdeset osme. `Crveni kralj` je u rukopisu, nemam izdavaÄa, Å”tampam odlomke. Ovde je bitan odlomak iz romana Å”tampan u listu niÅ”kih studenata List mladih 68. pod naslovom Zoran JugoviÄ, centarfor na radu u Ameriki. Urednik kulture u ovom Å”ezdesetosmaÅ”kom glasilu bio je pesnik Zoran MiliÄ, koga sam poznavao sa DrainÄevih susreta. Kad sam mu odneo priÄu, rekao mi je da je to pravi tekst za revolucionarni studentski list. Ali bio je u neprilici, prethodni broj je prvo bio zabranjen pa posle osloboÄen, zato Å”to je preneo odlomak iz romana `Äangi` hrvatskog pisca Alojza MajetiÄa. Taj roman, Äija se radnja deÅ”ava na radnoj akciji, bio je svojevremeno zabranjen, ali je upravo bio ponovo Å”tampan. Zoran mora da pokaže tekst glavnom uredniku. SiÅ”li smo u bife, gde je glodur zasedao sa joÅ” nekim drugovima. Bio je to LjubiÅ”a IgiÄ, kasniji MiloÅ”eviÄev visoki zvaniÄnik i bankar. IgiÄ je, dozvoljavam na brzinu i ne udubljujuÄi se preterano, proÄitao tekst i klimnuo glavom. (Kasnije je tvrdio da tekst uopÅ”te nije video, pa je sva krivica pala na Zorana MiliÄa!) Tekst je objavljen u septembru 1969. godine. To je bila poslednja glava `Crvenog kralja`, ona koja Äe me kasnije odvesti na sud. Objavljivanje teksta izazvalo je veliku gužvu, najpre u NiÅ”u a potom u KurÅ”umliji. Zoran MiliÄ mi je paniÄno telefonirao preko Å”kolskog telefona (svoj nisam imao, naravno) i rekao mi da je tužilac podneo zahtev za zabranu broja. Tražio je da dam izjavu da je reÄ o romanu i da je radnja izmiÅ”ljena. No do zabrane nije doÅ”lo, tužilac je povukao prijavu. (Å ta se onda deÅ”avalo u NiÅ”u saznao sam mnogo kasnije od Veselina IliÄa, koji je u to vreme bio sekretar niÅ”kog Komiteta i predsednik IdeoloÅ”ke komisije pri CK Saveza komunista Srbije. Veselin IliÄ je napisao studiju o `Crvenom kralju`, pa smo se tako upoznali.) Kad je tužilac podneo prijavu, Veselin je odmah sazvao Komisiju na kojoj je zakljuÄeno da je u pitanju umetniÄko delo i da Partija ne stoji iza zabrane. Tužilac NiÅ”a je posluÅ”ao svoju Partiju. Ako sam se spasio NiÅ”a, KurÅ”umlije nisam mogao! U nastalim partijskim podelama, Toplica je dobrim delom podržavala tvrdi kurs koji je predvodio Draža MarkoviÄ. Najpre me je pozvao direktor Gimnazije da dam pismenu izjavu o tekstu i ja sam napisao ono Å”to sam rekao Zoranu MiliÄu. Onda se sastao Komitet SK, na kojem je partizanski borac, direktor najveÄe radne organizacije u gradu Å IK Kopaonik, KorÄagin, udario pesnicom o sto i izrekao Äuvenu reÄenicu, koja Äe tri godine kasnije postati partijska maksima: S neprijatelji treba raÄistiti! Komitet je naredio svim partijskim organizacijama da raspravljaju o mom sluÄaju. Tako se o mom tekstu u studentskom listu govorilo u najudaljenijim selima opÅ”tine, kao Å”to su ŽuÄ ili Merdare. ZakljuÄak je svuda bio isti: da kolektiv Gimnazije u KurÅ”umliji preispita dalji opstanak u nastavi neprijateljski raspoloženog profesora Ivana IvanoviÄa. Ali u samoj Gimnaziji nije otvoren proces. Kako? PoÅ”to su 69. liberali bili na vlasti, u Srbiji jaÄi od konzervativaca, spasila ma je Partija, taÄnije Veselin IliÄ, koji je kao predsednik IdeoloÅ”ke komisije CK Srbije, mogao da zaustavi proces. āCrvenog kralja` sam ipak uspeo da objavim, ali tek 1972. godine, poslednjeg dana avgusta, kod nezavisnog (privatnog) izdavaÄa Slobodana MaÅ”iÄa. TroÅ”kove Å”tampanja smo podelili. Komotno se može reÄi da je to bilo senzacionalno otkriÄe. Za dva meseca, koliko je roman bio na slobodi, napisano je viÅ”e veoma pohvalnih kritika i novinskih tekstova; sklopio sam ugovor za snimanje filma i TV serije; roman je stavljen na okvirni repertoar beogradskog pozoriÅ”ta Atelje 212; bili su u izgledu prevodi. ReÄju, bio sam na putu da postanem slavan pisac! A onda, poslednjeg dana oktobra 1972. godine, doÅ”ao je nokaut! Okružni javni tužilac PanÄeva (mesno nadležan poÅ”to je MaÅ”iÄ konaÄno naÅ”ao Å”tampariju u PanÄevu) pokrenuo je postupak za zabranu `Crvenog kralja`, samo dan kasnije poÅ”to je palo srpsko liberalistiÄko rukovodstvo. Stvoren je politiÄki okvir za seÄu knezova, Å”to Äe reÄi progon liberalnih ljudi. MoguÄe je da sam ja tu bio kolaterarna Å”teta, da je sa prljavom vodom iz korita izbaÄeno i dete. Jednom piscu se teža stvar od zabrane nije mogla dogoditi! Okružni javni tužilac PanÄeva, Vladeta NedeljkoviÄ, optužio je moj roman da vreÄa javni moral, a mog junaka da je povredio ugled SFRJ, jer zemlju posprdno naziva Jugom i Jugovinom. MaÅ”iÄ se dogovorio sa advokatom SrÄom PopoviÄem, koji je tada branio gotovo sve disidente, da zastupa odbranu pred Okružnim sudom u PanÄevu. Odbrana je predložila veÅ”taÄenje, da se utvrdi da li roman povreÄuje javni moral. Za veÅ”take smo predložili profesora Pravnog fakulteta Radomira LukiÄa i profesora Filozofskog fakulteta Vuka PaviÄeviÄa. Sud je, na veliko iznenaÄenje SrÄe PopoviÄa, kome su dotad svi sudovi odbijali veÅ”taÄenje, prihvatio za veÅ”taka Vuka PaviÄeviÄa, koji je predavao etiku i bio Älan CK SK Jugoslavije! Äinilo se da se stvari odvijaju povoljno po nas i da Äe sud da donese oslobaÄajuÄu odluku. Kako je postupio sudija Antonije StojkoviÄ? On je Vukovu ekspertizu delimiÄno uvažio, onaj deo koji se odnosio na moral, pa je knjigu oslobodio od optužbe da vreÄa javni moral. Ali je odbacio onaj deo koji se odnosio na politiku, profesor tu nije struÄan. (A Älan je CK!) `Crveni kralj` je, bez sumnje, politiÄka diverzija i Sud je jedini nadležan da to utvrdi! Tako je Okružni sud u PanÄevu zabranio `Crvenog kralja` iz politiÄkih razloga, a Vrhovni sud Vojvodine je tu presudu potvrdio. Nevidljiva strana mog sluÄaja izgledala je ovako. (PriÄu je ispriÄao direktor Å”tamparije, u kojoj je `Crveni kralj` Å”tampan, Slobodanu MaÅ”iÄu, a ovaj je preneo meni. Ne znam da li je priÄa istinita, ali veoma je ubedljiva.) Kad je u Okružni sud stigao zahtev za zabranu romana, predsednik Suda je predmet poverio svom najobrazovanijem sudiji, Antoniju StojkoviÄu. Ovaj je proÄitao roman i bio njime oduÅ”evljen. Ali sudija ipak nije taj koji može da donosi takve dalekosežne odluke kao Å”to je sloboda umetniÄkog stvaralaÅ”tva. Stoga je uÄinio ono Å”to bi uradio svaki vojnik Partije, otiÅ”ao je u Novi Sad predsedniku vojvoÄanskih komunista, Mirku ÄanadanoviÄu, da od njega Äuje svoje miÅ”ljenje. ÄanadanoviÄ je bio u liberalistiÄkom timu, ali je važio za ÄvrstorukaÅ”a (kao i predsednik beogradskih komunista Bora PavloviÄ). Zvali su ga ÄanadaÅ”vili. Ali bio je magistar književnosti, Å”to znaÄi neko ko zna kako su u istoriji prolazili oni koji su nasrtali na umetniÄka dela. Stoga je njegov odgovor bio da ne treba zabraniti roman. Zato je sudija prihvatio predlog za veÅ”taÄenje da bi u ekspertizi imao pokriÄe za oslobaÄajuÄu presudu, kakvu u to vreme nije bilo lako doneti. MeÄutim, za mesec dana, dok je Vuko PaviÄeviÄ napisao ekspertizu, stvari su se bitno promenile. Mirko ÄanadanoviÄ, koji se pominjao kao naslednik Marka NikeziÄa na položaju predsednika srpskih komunista, i sam je doÅ”ao pod udar, nabeÄen je da je liberal. Da bi pokazao da to nije taÄno, da je na liniji Partije i kursa druga Tita, predsednik vojvoÄanskih komunista je instruirao panÄevaÄkog sudiju da zabrani roman. MoguÄe da je raÄunao da Äe se time spasiti. (Nije. OtiÅ”ao je sa vlasti neopravdano svrstan u libarale, kao i Bora PavloviÄ u Beogradu.) Antonije StojkoviÄ, kao posluÅ”an Äak, odnosno sudija, revnosno je izvrÅ”io domaÄi zadatak. Žrtva te politike bio sam ja!` Dakle, bio je to moj drugi uspon i pad. Zabrana romana znaÄila je zabranu mene kao pisca.` O ovome je dosta pisano, a ja Äu ovde Äu da govorim o Dragoljubu TodoroviÄu. TodoroviÄ je bio advokat ljudskih prava i književnoÅ”Äu se bavio samo uzgred. Ali, po oseÄanju umetnosti, po dubini prodora u književnost, po argumentaciji u odbrani slobodne reÄi, po jasnoÄi kazivanja te odbrane - u potpunosti je nadmaÅ”io univerzitetske profesore književnosti, koji su se bavili književnom kritikom u vidu profesije. Ovoga puta amater je bio iznad profesionalaca. TodoroviÄeve knjige su do danas, nažalost, ostale neproÄitane, da ih ovde navedem: āKnjiga o ÄosiÄu` 2005. godine; āBoja Äavola` 2006. godine; āBilans srpskog termidora` 2010. godine. Ja znam joÅ” za rukopis o Branku V. RadiÄeviÄu, na kojem je advokat najduže radio, koji je ostao nepublikovan. Vidim da ga Marinko ArsiÄ Ivkov citira - to znaÄi da ga je TodoroviÄ pokazivao i drugima. Tekst kojim Äu da se bavim u ovom poglavlju, Dragoljub TodoroviÄ je objavio prvi put u maju 2002. godine, u listu Republika, glasilu graÄanskog samoosloboÄenja, koje je ureÄivao NebojÅ”a Popov. I prodavao na ulicama Beograda, kao Å”to je Andre Žid prodavao svoje knjige na mostovima na Seni u Parizu. Kasnije je ovaj tekst viÅ”e puta preÅ”tampavan, a konaÄnu verziju je dobio kao predgovor knjige āSluÄaj Crveni kralj`, 2005. godine. Kad god je neko pisao o meni, po pravilu je citirao ovaj tekst, tako da se može reÄi da je to jedan od najznaÄajnijih eseja o meni. Na poÄetku eseja, pod taÄkom 1, TodoroviÄ eksplicitno istiÄe da se moj proces dosta razlikuje od drugih: āU bogatoj tradiciji montiranih, politiÄkih, sudskih procesa, suÄenja za verbalni delikt, delikt miÅ”ljenja, zabrana umetniÄkih i nauÄnih dela, sudskih progona politiÄkih neistomiÅ”ljenika (...) procesi Ivanu IvanoviÄu pre viÅ”e od Äetvrt veka odlikuju se nizom specifiÄnosti i posebnosti sa velikim brojem karakteristiÄnih detalja, koji sluÄaj Ivana IvanoviÄa Äine izuzetnim, osobenim i drukÄijim od svih progona ljudskog miÅ”ljenja koje traje skoro 60 godina. Te originalnosti IvanoviÄeve golgote i, Äak i za Srbiju, nezapamÄenog i nezabeleženog progona, tema su ovog teksta.` Na Äemu zasniva TodoroviÄ ovu tvrdnju? ā...Ivan IvanoviÄ je kao profesor gimnazije u najdubljoj srpskoj provinciji, 1969. godine napisao roman Crveni kralj i objavio ga 1972. godine kod privatnog i nezavisnog izdavaÄa Slobodana MaÅ”iÄa. Prijem romana kod kritike, Äitalaca i najÅ”ire javnosti bio je izuzetan, moglo bi se reÄi briljantan. O kakvim relacijama i razmerama pohvala i visokog vrednovanja romana se radilo dovoljno je, primera radi, podsetiti da su dvojica znaÄajnih i vrlo uglednih beogradskih književnih kritiÄara ocenila da je Crveni kralj bolja knjiga od romana Dragoslava MihailoviÄa Kad su cvetale tikve.` Zatim TodoroviÄ daje ocenu mog romana. āCrveni kralj je autentiÄno i po svim merilima i kriterijumima potpuno nesporno umetniÄko delo koje podleže samo estetskim ocenama, vrednovanjima i tumaÄenjima. Glavni junak romana Crveni kralj Zoran JugoviÄ plod je autorove imaginacije i predstavlja romansijerski lik par ekselans, koji je autor stvorio i umetniÄkim sredstvima u njega ugradio život, karijeru i sudbinu stvarno postojeÄih fudbalera toga doba: OstojiÄa, MilutinoviÄa, BeÄejca, Lamze, Å ekularca i drugih.` Kao komentar, ja bih ovde mogao da dodam istinitu anegdotu sa suÄenja u PanÄevu kad je zabranjen moj roman. PriteÅ”njen znalaÄkom ekspertizom sudskog veÅ”taka, profesora etike na Filozofskom fakultetu u Beogradu, dr Vuka PaviÄeviÄa, Okružni javni tužilac PanÄeva, da bi opovrgao profesora, izaÅ”ao je sa tvrdnjom da taj moj izmiÅ”ljeni junak Zoran JugoviÄ King nije otiÅ”ao u Ameriku da igra fudbal nego da radi za CIJU protiv Jugoslavije! Pri tom je mahao nekakvim papirom koji je dobio od Službe državne bezbednosti o Å”pijunskoj delatnosti reÄenog fudbalera. ZaÄas je sudnica pretvorena u teatar apsurda. Junak romana koji je izmiÅ”ljen, koji ne postoji, koji je plod piÅ”Äeve fikcije, proizveden je od strane tajne policije u istinskog Å”pijuna! U teatru apsurda jedini se snaÅ”ao moj izdavaÄ Slobodan MaÅ”iÄ i obratio se Sudskom veÄu: āMogu da izjavim da ja nisam znao za takvu delatnost junaka IvanoviÄevog romana, sad to prvi put Äujem. Da sam znao, ne bih Å”tampao roman. A uveren sam da ni pisac to nije znao. Da je znao, svakako ne bi ni napisao roman!` Svejedno, u tom teatru apsurda, moja knjiga je stradala. Dragoljub TodoroviÄ je dalje napisao da sam ja za kratko vreme bio žrtva tri procesa. āNikome nije organizovano toliko procesa i to u intervalu od dve godine (oktobar 1972 - oktobar 1974.) koji su svi bili zasnovani na eklatantnom i vrlo otvorenom i bahatom krÅ”enju zakona. U drugim sluÄajevima, makar je fingirana primena zakona, primenjivane su, inaÄe vrlo rastegljive, a bezobalne zakonske norme. Kod IvanoviÄa ni takav napor podvoÄenja dela pod nekakav zakonski tekst, makar nasilno, nije uÄinjen.` Pod taÄkom 2 TodoroviÄ govori o mom radnom procesu na kojem sam udaljen s posla gimnazijskog profesora. āOd sva tri procesa najteži, najnemoralniji i najmonstruozniji bio je onaj u kome su IvanoviÄu presudile njegove kolege, profesori gimnazije RadoÅ” JovanoviÄ - Selja u KurÅ”umliji. Po tadaÅ”njim komplikovanim i birokratskim pravilima samoupravnog socijalizma, predlog Disciplinskog suda o IvanoviÄevom iskljuÄenju iz Å”kole trebalo je da potvrdi Radna zajednica gimnazije. Svi profesori, njih 24, prisustvovali su sednici Radne zajednice i na tajnom glasanju Äak 18 izjasnilo se za iskljuÄenje Ivana IvanoviÄa, samo dvoje je bilo protiv, a Äetvoro su se uzdržali od glasanja. Ivan IvanoviÄ nije napravio nikakav propust, prekrÅ”aj ili bilo Å”ta nedozvoljeno kao profesor. Naprotiv, bio je jedan od najuglednijih profesora, posebno omiljen kod uÄenika. Sa svim kolegama bio je u dobrim, korektnim i kolegijalnim odnosima. MeÄutim, sve to, kao ni tajnost glasanja, nije pomoglo. Kod profesora je prevladao strah koji ledi krv u žilama, atavizam, malograÄansko poimanje sveta, tipiÄno provincijsko licemerje i hipokrizija, podaniÄki mentalitet, beskrajna proseÄnost, neinventivnost, moralna tupost i ravnoduÅ”nost, karakteristiÄni za provincijske prosvetne radnike i, u poslednjoj instanci, zavisti, poÅ”to je IvanoviÄ potpuno neoÄekivano visoko uzleteo i vinuo se do, za njih, nedostižne i nezamislive visine.` Ja bih dodao da je to bila slika Srbije toga vremena. U taÄki 3. TodoroviÄ istiÄe da je u svemu tome bilo dobro to Å”to su sudovi priznali da se radi o romanu, dakle o umetniÄkom delu. āU svim ostalim sluÄajevima suÄenja umetniÄkom ili nauÄnom delu tužioci i sudije su se trudili da izbegnu eksplicitno priznanje da se kriviÄno delo vrÅ”i umetniÄkom ili nauÄnom tvorevinom, jer nauka i umetnost mogu se procenjivati samo nauÄnim i umetniÄkim metodama i za njih važe samo estetiÄka i nauÄna merila. U tom izbegavanju koriÅ”Äeni su termini Å”tampana stvar, spis, materijal, tekst i tako je stvoren privid da se ne sudi umetniÄkom ili nauÄnom delu. Kod IvanoviÄa otvoreno se priznaje da je u pitanju književno delo i da se sudi piscu za književno delo.` Problem je bio u tome Å”to po Ustavu SFRJ umetniÄka i nauÄna delatnost je slobodna, dakle, nije podložna sudskom gonjenju. Sudovi su sudeÄi meni krÅ”ili Ustav SFRJ! Ivan IvanoviÄ (NiÅ”, 19. decembar 1936) srpski je književnik.[1] Njegov legat deo je Udruženja za kulturu, umetnost i meÄunarodnu saradnju āAdligatā. Život RoÄen je 19. decembra 1936. godine u NiÅ”u. Otac Božidar, Boža IvanoviÄ, oficir, poginuo je u Drugom svetskom ratu boreÄi se u sastavu Jugoslovenske vojske u Otadžbini Dragoljuba MihailoviÄa, a majka Milja bila je uÄiteljica u selu Žitnom Potoku u Pustoj reci, odakle su IvanoviÄi i poreklom. Osnovnu Å”kolu zavrÅ”io je u Žitnom Potoku, gimnaziju u Prokuplju[1]. Diplomirao je svetsku književnost na FiloloÅ”kom fakultetu u Beogradu.[1] Deset godina je radio kao srednjoÅ”kolski profesor književnosti u Aleksandrovcu i KurÅ”umliji, a onda otpuÅ”ten iz službe. Posle toga se preselio u Beograd, gde se bavi pisanjem u vidu profesije. U vreme SFRJ su mu knjige zabranjivane, a on suÄen zbog njih. U to doba su ga branili poznati advokati SrÄa PopoviÄ i Milivoje PeroviÄ, pa je izbegao zatvorsku kaznu. Nastankom viÅ”estranaÄja u Srbiji, postaje aktivni opozicionar kao Älan Demokratske stranke i aktivno uÄestvuje u svim protestima protiv MiloÅ”eviÄa devedesetih godina. Iz Demokratske stranke se iÅ”Älanio 6. oktobra 2000. godine. Kao Älan Srpskog pokreta obnove bio je na dužnosti pomoÄnika ministra kulture od 2004. do 2006. godine. Književni rad i sudski progon vlasti U literaturu je uÅ”ao 1972. godine romanom āCrveni kraljā[2] koji je Å”tampan u hiljadu primeraka. Knjigu je napisao 1969. u KurÅ”umliji u vreme kada su sa politiÄke scene uklanjane nepodobne struje u partiji - liberali. Prvobitno nije mogao da pronaÄe izdavaÄa i bio je odbijen nekoliko puta. Godine 1972. knjigu je objavio jedan od retkih nezavisnih izdavaÄa u Srbiji tog perioda, Slobodan MaÅ”iÄ.[3] Glavni lik u romanu je fudbaler Zoran JugoviÄ (Zoka King), koji emigrira u Ameriku gde uspeÅ”no igra fudbal. Za lika je pisac imao inspiraciju u popularnim fudbalerima Dragoslavu Å ekularcu, Jovanu MiladinoviÄu i Veliboru VasoviÄu. Za vlast problematiÄan deo u romanu je bio kada glavni lik kaže: āMa ta Jugoslavija je zemlja u kojoj ne želim da živim, majke joj ga...ā [3] Javni tužilac u Prokuplju je smatrao da roman ānapada Jugoslaviju i socijalizamā. KomunistiÄka vlast je roman zabranila svega dva meseca nakon izlaska, pisca osudila na dve godine zatvor i otpustila ga s posla kao moralno i politiÄki nepodobnog da vaspitava omladinu. Na suÄenju za zabranu knjige IvanoviÄev izdavaÄ Slobodan MaÅ”iÄ je za veÅ”take izabrao profesora etike Vuka PaviÄeviÄa i profesora prava Radomira LukiÄa. PaviÄeviÄ je govorio je da se oni nisu izborili za revoluciju da bismo zabranjivala knjige, da i ÄetniÄka deca imaju pravo da piÅ”u kao i svi drugi... Javni tužilac je u jednom trenutku rekao PaviÄeviÄu: āProfesore, svaka Vama Äast, ja znam da ste Vi veliki znalac i komunista, Älan CK, ali ja imam podatke od Udbe da je taj glavni junak, Zoran JugoviÄ radio za CIA.ā[3] VeÄina intelektualaca je podržavala IvanoviÄa, posebno Borislav PekiÄ, Dragoslav MihailoviÄ i Branko ÄopiÄ. Drugi pisci i intelektualci držali su se po strani, poput Miodraga PavloviÄa, Vaska Pope, Mirka KovaÄa i Danila KiÅ”a.[3] Tokom progona književnika, njegovu kuÄu je u viÅ”e navrata pretresala UDBA. Glavni povod za to je bio sluÄaj kada su mu navodno pronaÅ”li emigrantski ÄetniÄki list, koji mu je ispao iz pisma koje mu je predao i zahtevao da pismo otvori, sekretar Å”kole gde je bio zaposlen.[3] Prvobitnu presudu su preinaÄili, zbog pritiska javnosti i procene da ne bi ostavljala dobar utisak u narodu.[3] Iako je presuda bila poniÅ”tena, IvanoviÄ nikada nije bio rehabilitovan niti je dobio obeÅ”teÄenje.[3] Sedamdesetih i osamdesetih godina biva suoÄen sa velikim problemima oko izdavanja svojih drugih dela, da bi tek krajem devedesetih njegova dela dobila na znaÄaju i konaÄno bio priznat kao znaÄajan srpski savremeni pisac.[3] Roman āCrveni kraljā je ponovo objavio BIGZ 1984. godine.[3] Legat Ivana IvanoviÄa Ivan IvanoviÄ, književnik, u udruženju `Adligat` daje intervju Ranku Pivljaninu, novinaru dnevnog lista `Blic` (28.02.2019.) Dela Romani Crveni kralj (1972) Vrema sporta i razonode (1978) Arizani (1982) Živi pesak ā živo blato (1986) NiÅ”ki gambit (1988) Jugovac ili Kako uÄi u istoriju (1989) Fudbalska generacija (1990) BraÄa JugoviÄi ili Kako izaÄi iz istorije (1990) Ukleti Srbijanac (1993) Vojvoda od Leskovca (1994) Crni dani Rake Drainca (1997) Drainac izmeÄu Äetnika i partizana (2003) Narodna buna; Äetnici (Prvi deo trilogije) (2006) Narodna buna; TopliÄka država (Drugi deo trilogije) (2007) Portret umetnika u starosti: roman bez laži (2007) Drainac (2011) Narodna buna; Partizani (TreÄi deo trilogije) (2014) `Ivanov gambit` (vodiÄ kroz opus pisca), izdavaÄi `Adligat` i biblioteka `Milutin BojiÄ` Beograd, 2020. Zbirke novela Ikarov let / Razgovor sa Lujom (1968) Novele - male (1997). Ova knjiga sadrži 7 novela[5]: āMedved u južnoj Srbijiā, āIkarov let ili izmeÄu oca i ujakaā, āIkarov pad ili povratak u zaviÄajā, āRazgovor sa Lujomā, āKuÄka i njeni sinoviā, āÅ eÄer deteā, āÅ opska ambasadaā. Novele - velike (1997). Ova knjiga sadrži 8 novela[6]: To su: āDva mrtva pesnikaā, āGarinÄaā, āKozja krvā, āOrlovi noktiā, āDžika iz Džigoljā, āLopta je okruglaā, āVampirā, āBeli anÄeoā, āHolanÄanin lutalicaā. Kako upokojiti Drainca - AntropoloÅ”ke novele (2011). Ova knjiga se sastoji od deset novela[7]: āEvropa u Srbijiā, āVampiri su meÄu namaā, āMirakulum na pravnom fakultetu u Beograduā, āSrpske akademijeā, āUpokojen Drainacā, āRat romanima u Topliciā, āPosle pesedet godina u Župiā, āDon Vito Korleoneā, āSrbija neÄe da Äuje za Vlastu iz Å arkamenaā, āMrtav pisacā. Drame Crveni pevac, crni rak (2001) NiÅ” na krstu: tri drame iz politiÄkog života NiÅ”a [UdbaÅ”; Crveni pevac; NiÅ”ki tribunal] (2005) Zbirka poezije Äitanka srpske politiÄke poezije (sa Marinkom ArsiÄem Ivkovim) PolitiÄki spisi Srpska priÄa: Äetnici i partizani Nisam kriv AntipolitiÄar (2004) Draža MihailoviÄ na sudu istorije - esej-rasprava (2012) Roman o njemu Dragoljub TodoroviÄ - SluÄaj āCrveni kraljā: (osuda i izgon Ivana IvanoviÄa) (2005)[8]
knjiga Prpovetke koja sadrzi posvetu Petra PetroviÄa Pecije najboljem drugu, prijatelju i saradniku na ovoj greÅ”noj knjizi, književniku g. Konstantinu Koki ÄorÄeviÄu Skoplje maja 1930 veoma dobro stanje, pretpostavljam knjiga je prekoricena u tvrd povez, nisam nigde video ovu knjigu pa ne mogu da tvrdim RETKO slobodno pitajte sta vas zanima i ako zelite jos neku sliku Petar S. PetroviÄ Pecija (LaÄevac, 9. jun 1899 ā Beograd, 20. oktobar 1952) je bio književnik i dramski pisac, glumac i pozoriÅ”ni reditelj[1]. Otac Stevan je bio guslar i sakupljaÄ narodnih pesama i kafedžija. Majka Evica, domaÄica, brat Emil, književnik iz Sarajeva. ZavrÅ”io je glumaÄku Å”kolu u Zagrebu u klasi Branka Gavele i Tita Strocija, (diplomirao 1920). Po zavrÅ”etku glumaÄke Å”kole najpre je radio kao glumac u Sarajevskom narodnom pozoriÅ”tu, a zatim, posle nekoliko godina radi u Skopskom pozoriÅ”tu kao glumac, gde se proslavio u ulozi Hamleta. Godine 1928. dolazi na poziv u Narodno pozoriÅ”te u Beogradu, gde radi sve do svoje smrti, u svojstvu glumca, reditelja i dramskog pisca, Äije se drame prikazuju u istom pozoriÅ”tu i gde uÄestvuje i dalje kao glumac, reditelj i dramski pisac. Istovremeno radi i u Radio Beogradu, gde zajedno sa Nikolom PopoviÄem, glumcem, osniva poznatu i veoma popularnu emisiju āÄas humoraā, koja je prva u najavi imala svoj popularni i lako prepoznatljivi ādžinglā, koji je poÄinjao reÄima: āDobro veÄe, želim svima...ā U Narodnom pozoriÅ”tu u Beogradu prikazuju se njegove drame āOsloboÄenje Koste Å ljukeā, u kojoj igraju prvaci Narodnog pozoriÅ”ta, zatim, āMis Beogradā, āPucanj iz publikeā, komedija za decu āDružina Mike MiÅ”aā na KolarÄevom univerzitetu i najzad, velika istorijska tragedija, āDuÅ”an, mladi kralj,ā koja je okupila sve najveÄe glumce Narodnog pozoriÅ”ta u Beogradu. Nažalost, javni tužilac iz Beograda BaniÄ, nakon reprize zabranjuje predstavu, kojoj je trebalo da prisustvuje i kraljeviÄ Petar Drugi KaraÄorÄeviÄ, prestolonaslednik, jer je navodno utvrdio da predstava predstavlja udarac na politiÄke prilike i sistem u predratnoj Jugoslaviji. Ovu predstavu je režirao veliki reditelj Jurij Rakitin. Zatim, tu je i istorijska drama āCarica Milicaā, iz kosovskog triptiha (āCarica Milicaā, āOliveraā i āJoasafā) sa kojom je sa velikim uspehom gostovalo u Ateljeu 212 KruÅ”evaÄko pozoriÅ”te[2]. Posle toga, Petar S. PetroviÄ je napravio nekoliko veoma uspelih dramatizacija: RankoviÄevu āSeosku uÄiteljicuā, IgnjatoviÄevog āVeÄitog mladoženjuā, zatim āRodoljupceā i āŽenidbu i udadbuā Jovana Sterije PopoviÄa, pa āUgaÅ”eno ognjiÅ”teā, koje su prikazivane u Beogradu i u viÅ”e pozoriÅ”ta u Srbiji (Beograd, Zrenjanin, Kragujevac, KruÅ”evac i druga mesta sa pozoriÅ”nom tradicijom). Sve dramatizacije su imale velikog uspeha kod publike, a režirao ih je sam autor, iskazavÅ”i se ponovo, kao i ranije, i kao vrstan reditelj. Potom piÅ”e komediju āSve po planuā, komad u tri Äina, pozoriÅ”ne slike Branka RadiÄeviÄa, scensku hroniku āParlamentarciā, nakon toga komediju āMis Beogradā, te konaÄno, poslednju dramu pred izbijanje Drugog svetskog rata pod nazivom āDaktilografkinjeā. Posle Drugog svetskog rata napisao je dramske tekstove āSimiÄiā, āMi ne priznajemoā i āPucanj u noÄiā. Po zavrÅ”etku rata, iako veÄ bolestan, bio je jedan od osnivaÄa Beogradskog dramskog pozoriÅ”ta u Beogradu, gde je prvu sezonu otvorio, 28. 2. 1948. svojom režijom, predstavom āMladost otacaā, Borisa Gorbatova. MeÄutim, nije bio samo pozoriÅ”ni Äovek, veÄ i istaknuti dramski pisac i literata. Napisao je zbirku pripovedaka āGodina danaā, zatim romane āRoÄaā u izdanju SKZ, āZemlja ostavljenaā, āBez zemljeā i āMladi kurjakā, roman za koji je 1936. godine dobio prvu nagradu za najbolji jugoslovenski roman, sve u izdanju Gece Kona. Potom piÅ”e āBegunceā (dva izdanja), deÄje priÄe: āDeca u selu i graduā, u ediciji popularne āZlatne knjigeā, roman za decu āMali Milkinā, i konaÄno āBele vraneā (u rukopisu). Neki romani su mu prevoÄeni na nemaÄki, ÄeÅ”ki i bugarski jezik. Gostovao je kao reditelj u Pragu, u Narodnom divadlu, na poziv poznatog praÅ”kog reditelja Gabriela Harta, i u Sofiji. Godinama je bio stalni saradnik dnevnog lista āPolitikaā, u kojoj je objavio veliki broj pripovedaka. SaraÄivao je i u viÅ”e drugih listova i Äasopisa. Neposredno pred kraj rata, krajem 1944. i 1945. godine, pozvan je iz kragujevaÄkog partizanskog Å”taba da organizuje kulturni život u AranÄelovcu, a zatim i u kragujevaÄkom pozoriÅ”tu, gde je režirao ratnu dramu Leonida Leonova, āNajezdaā, kada su ga po zavrÅ”etku premijere partizanski komandanti izneli na ramenima. Umro je relativno mlad, u 52. godini života, kada je sazreo i bio u naponu stvaralaÄke snage, mada je iza sebe ostavio veliki književni i stvaralaÄki opus. Bio je jedan od najpriznatijih pisaca i dramskih autora izmeÄu dva rata. KONSTANTIN ÄORÄEVIÄ (Å abac, 28.10.1900 ā Å abac, 20.06.1957) PripovedaÄ, pesnik i romanopisac, profesor Konstantin Koka ÄorÄeviÄ, roÄen je oktobra meseca 1900. godine u Å apcu, od oca Ilije i majke Jelene. [...] Osnovnu Å”kolu i nižu gimnaziju Koka je zavrÅ”io u svom rodnom gradu. Bile su to najlepÅ”e i najbezbrižnije godine njegovog života. Odrastao je u velikom dvoriÅ”tu, sa puno porodica i dosta dece, u dobro situiranoj porodici. Deca su živela u svom svetu igre, maÅ”te i nestaÅ”luka. Bezbrižno detinjstvo surovo je prekinuto 1914. godine. Rat je ÄorÄeviÄu uniÅ”tio ne samo detinjstvo i mladost, nego i ceo život. Život u izbegliÅ”tvu, a potom u logoru, ostavili su neizbrisive tragove u njegovoj duÅ”i. Prve izbegliÄke dane proveo je, sa majkom i braÄom, u TekeriÅ”u, za vreme Cerske bitke. Mnoge dogaÄaje je neposredno video i doživeo, Å”to Äe docnije verno opisati u prva dva poglavlja romana U bežaniji. U ratnom haosu, ÄorÄeviÄ je bio uhvaÄen i odveden u zarobljeniÅ”tvo preko Save, ali je uspeo da pobegne, mada joÅ” nije imao ni 14 godina. Celu 1915. godinu proveo je u bežaniji, u gradovima pored Morave. Nejaki deÄak je bio prinuÄen da nadniÄi kod seljaka i služi, da bude Äamdžija; oko dva meseca radio je u Soko Banji kao dnevniÄar u poreskom odeljenju. U novembru 1915. godine, povlaÄeÄi se sa srpskom vojskom, dospeo je do Podgorice, ali je tu po drugi put uhvaÄen i interniran u Austro-ugarsku. Sumorne dane proveo je u logorima Braunau, Nežideru, Dunaserdaheu i drugim. PokuÅ”avao je da pobegne u Rusiju i Å vajcarsku, ali bez uspeha. KonaÄno je puÅ”ten `po molbi kao nepunoletan`. Po povratku kuÄi, nastavlja Å”kolovanje. Na teÄaju, koji je trajao od 10. marta 1919. do 29. maja 1920. godine, zavrÅ”io je viÅ”e razrede Gimnazije. Godinu dana kasnije, 1921, položio je viÅ”i teÄajni ispit. U materijalnoj oskudici i nemoguÄnosti da Å”kolovanje nastavi na fakultetu, potražio je zaposlenje. PoÄetkom februara 1921. postavljen je za privremenog uÄitelja u posavotamnavskom selu Kamenici. Tu je ostao do kraja Å”kolske godine, a od jeseni, sa neÅ”to uÅ”teÄenog novca, postao je student Filozofskog fakulteta u Beogradu. Diplomirao je 22. jula 1926. godine; profesorski ispit je položio krajem novembra 1930. Prvo zaposlenje dobio je, pre no Å”to je diplomirao, u Velesu, u Makedoniji, gde je, u oktobru 1924. godine, postavljen za predmetnog uÄitelja u Gimnaziji. U avgustu naredne godine, po sopstvenoj molbi, premeÅ”ten je za privremenog uÄitelja Gimnazije u Tetovu. Na insistiranje profesora Kuljbakina, 6. septembra 1926. godine, odmah po diplomiranju na Filozofskom fakultetu, postao je `nastavnik Marijinskog Donskog instituta i Krimskog kadetskog korpusa` u Beloj Crkvi, u Banatu, privatnoj srednjoj Å”koli za Ruse emigrante, gde je predavao srpski jezik i književnost, istoriju jugoslovenskih naroda i geografiju Jugoslavije. Posle dve godine, od 24. septembra 1928, ponovo je u Makedoniji, gde radi kao suplent MuÅ”ke gimnazije u Skoplju. Oktobra 1931. premeÅ”ten je u Gimnaziju u Å tip, da bi, 31. marta naredne godine, bio vraÄen u Skoplje i postavljen za profesora Državne trgovaÄke akademije. Posle viÅ”e od sedam godine, 18. septembra 1939, postavljen je za honorarnog upravnika Prve struÄne produžene Å”kole u Skoplju. Okupaciju i rasparÄavanje Jugoslavije doÄekao je u Skoplju, odakle su ga proterali bugarski faÅ”isti. PreÅ”ao je u NiÅ”, u junu 1941. godine, i radio kao profesor TrgovaÄke akademije. U NiÅ”u je ostao do kraja rata. Po osloboÄenju, poÅ”to je ocenjen `kao jedan od najsposobnijih, najmarljivijih i književno najkulturnijih nastavnika srednjih Å”kola u NiÅ”u`, u aprilu 1945. godine postavljen je za direktora drame Okružnog narodnog pozoriÅ”ta. No, veÄ u julu iste godine, preÅ”ao je za profesora TrgovaÄke akademije. Iz NiÅ”a je, 17. avgusta 1946. godine, premeÅ”ten za profesora TrgovaÄke akademije u Valjevu. KonaÄno, 20. septembra 1947. godine, premeÅ”ten je u svoj rodni Å abac, gde radi kao profesor TrgovaÄke akademije. U Å apcu je zavrÅ”io svoj radni i životni vek. Oženio se u julu 1928. godine Zagorkom JankoviÄ, bankarskom službenicom, sa kojom je dobio dvoje dece: kÄerku DuÅ”anku i sina Rastislava. Prema dostupnim ocenama iz ocenjivaÄkih listova, može se zakljuÄiti da je bio izvanredan nastavnik, koga su i uÄenici veoma voleli i uvažavali. Poezijom se nije mnogo bavio. Za desetak godina, uglavnom izmeÄu 1920. i 1930, napisao je i objavio samo nekoliko lirskih pesama, meÄu kojima je svakako najbolja pesma KaluÄer, koju je objavio 1925. godine. Stihove ove pesme Äesto je, u užem druÅ”tvu, govorio Kokin sugraÄanin Milorad PaniÄ Surep: Ja sam kaluÄer, bez reda, van reda, Bez rize i Å”tapa, drvepih sandala, I ma kog drugog svetskog znaka sveÅ”teniÄkog. Lutalo grozno, bez Dogme, Hanana. Sve mi je tuÄe. Ja sam stranac i samac Bez brata, druga, u Å”upljini zena, ZdraveÄi tužno svaki smiraj dana, Putujem tako, pjan i blažen, žudim, Daleko neko mraÄno otkrovenje. NajviÅ”e je pisao pripovetke. U periodu od 1921. do 1937. godine, objavio ih je preko 50: Äaj (1921), ÄiÄa (1924), CerovaÄki vladika (1925), Kad naÅ”i doÄu, Ucena, Nagodba van steÄaja, Prodavci novina, Ratna priÄa (1926), U aÅ”Äinici, BožiÄ, ÄiÄa Mane (1928), PaÅ”a, ZduhaÄ, Kombadžija (1929), Deca, Povratak, Kapetan Vukota (1930), Baba Ana VuiÄ, U pansionu, Pod magacinom, Neznani junaci, ÄiÄa Miketa, Kurjak (1931), Lager-baraka, Na vozu, Proba (1932), U Å”koli, Pravi TurÄin, Rast Äorba, Žena, KaÄa (1933), FaÄkalica (1934), Pregalac, Kosovo, Metohija, Äakor (1935), MeÄava, Lutanje, Medova, Lupe, Vezirov most, Vasjat, Papir, Skadar, MaÄa, Kroz gudure (1936), KomitaÄi, DraÄ, Na noÄiÅ”tu, BespuÄe, Na Vardaru (1937). Pored navedenih, objavio je i pripovetke OsloboÄenje Skadra, Doktor MiÅ”a, Plava grobnica, Krf, Lager i Povratak. U rukopisu je ostalo nekoliko neobjavljenih pripovedaka. Å tampao je dve zbirke pripovedaka: NaÅ”i ljudi, u Skoplju 1930. u kojoj je objavljeno pet pripovedaka, i Pripovetke, u Beogradu 1934, koja sadrži 14 pripovedaka. Pesme i pripovetke ÄorÄeviÄ je objavljivao u sledeÄim listovima i Äasopisima: Venac, Misao, Književni sever, Život i rad, Nova svetlost, Južni pregled, Politika, Narodna odbrana i BuduÄnost. U izdanju Gece Kona, 1940. godine objavljen je njegov autobiografski roman U bežaniji. SaÄuvan je rukopis neobjavljenog romana U lageru, kao i delovi romana Gimnazisti. Rukopis joÅ” jednog romana uniÅ”ten je u Makedoniji, za vreme Drugog svetskog rata. ÄorÄeviÄ se bavio i publicistiÄkim radom. U ukupnom pripovedaÄkom stvaralaÅ”tvu, najbolja i umetniÄki najvrednija ÄorÄeviÄeva pripovetka je CerovaÄki vladika. Po celovitosti priÄe, izboru teme, kompozicionoj usklaÄenosti i dinamici, izgraÄenosti stila, po Äemu je ÄorÄeviÄ i inaÄe poznat, dramatiÄnosti i psiholoÅ”koj snazi, ona može uÄi u antologiju meÄuratne srpske pripovetke. ÄorÄeviÄ ubedljivo i impresivno slika tragediju glavnog junaka, seljaka Sime SimiÄa, iz Cerovca kod Å apca, kome su rat i posleratna partijsko-politiÄka groznica doneli samo neizmerno stradanje i patnju. Pored ove, kvalitetom se izdvajaju pripovetke: ÄiÄa, ÄiÄa Mane, Kad naÅ”i doÄu, Deca, Pod magacinom, U Å”koli, U pansionu, Baba Ana VuiÄ, PaÅ”a, U vozu, Lager, Povratak, Nagodba van steÄaja, ÄiÄa Miketa, Kurjak i Kroz gudure. Autobiografski roman U bežaniji gotovo hroniÄarskim manirom odslikava surove ratne dogaÄaje od Cerske bitke i stradanja naroda u pozadini, do bežanije i potucanja ljudi koji su ostali bez igde iÄega. Glavna liÄnost romana, deÄak Äoka ArambaÅ”iÄ, istovremeno je i pisac. Radnja je podeljena na osam poglavlja, kroz koja nas ovaj prerano sazreli deÄak, nasilno otrgnut od detinjstva, vodi sigurno i ubedljivo. Konstantin Koka ÄorÄeviÄ je umro u Å apcu, ne doÄekavÅ”i penziju, 20. juna 1957. godine. Mada nije imao ni punih 57 godina, kao težak srÄani bolesnik bio je jako iznuren i oronuo.
Prvo izdanje knjige āSmrt KaraÄorÄevaā Pere TodoroviÄa. Izuzetno retko u ponudi s omotom. Omot iskrzan i repariran (v. sliku). Knjiga oÄuvana, bez pisanja i peÄata, kompletno. KC (L) Autor - osoba TodoroviÄ, Pera, 1852-1907 = TodoroviÄ, Pera, 1852-1907 Naslov Smrt KaraÄorÄeva : istoriski roman iz nedavne proÅ”losti / [Pera TodoroviÄ] ; sa predgovorom DuÅ”ana S. NikolajeviÄa Vrsta graÄe roman Jezik srpski Godina 1928 Izdavanje i proizvodnja Beograd : D. S. NikolajeviÄ, 1928 (Beograd : āPlanetaā) FiziÄki opis XIV, 311 str., [1] list sa slikom autora ; 21 cm Drugi autori - osoba NikolajeviÄ, DuÅ”an S., 1885-1961 = NikolajeviÄ, DuÅ”an S., 1885-1961 Zbirka Celokupna dela Pere TodoroviÄa ; Ēknj. Ē1 ISBN (Karton) Napomene Str.V-XIV: Predgovor / DuÅ”an S. NikolajeviÄ. Predmetne odrednice KaraÄorÄe, 1768-1817 -- u literaturi Pera TodoroviÄ o svojoj knjizi āSmrt KaraÄorÄevaā Pera TodoroviÄ, bliski prijatelj kuÄe ObrenoviÄa, pisao je o KaraÄorÄu i to za vreme vladavine ObrenoviÄa. To baÅ” liÄi na Peru. MeÄutim kada je krajem 1903. godine u svome āOgledaluā pisao o poÄivÅ”em kralju Aleksandru ObrenoviÄu, veÄ druga i treÄa sveska āOgledalaā bile su sudski zabranjene sa motivacijom: uvreda vladara. Ne od strane Petra KaraÄorÄeviÄa, jer on u tom trenutku nije imao vlast, veÄ verovatno od strane zaverenika i radikala. Da ne bih daleko odlutao od prvobitne teme (Äemu sam sklon), neÄu pisati o tome ko je bio Pera TodoroviÄ, oni koji ovo ime Äuju prvi put mogu da kliknu ovde i proÄitaju kratku biografiju na srpskoj Vikipediji. PiÅ”em ākratkuā, jer Pera TodoroviÄ zaslužuje viÅ”e od dvadesetak reÄenica, koliko je obiman Älanak o njemu. Na kraju krajeva, postoje knjige o Peri, Äitajte, život Pere TodoroviÄa (1852-1907) nekome može biti inspiracija i nadahnuÄe, a u najgorem sluÄaju saznaÄete mnogo toga interesantnog o ovom srpskom novinaru, piscu, politiÄaru i jednom od osnivaÄa i voÄa Narodne radikalne stranke. Å ta je Pera TodoroviÄ rekao o svojoj knjizi āSmrt KaraÄorÄevaā. U Zemunu, 11. februara 1904. godine TodoroviÄ piÅ”e: JoÅ” od detinjstva svoga, joÅ” iz doma oÄeva ja sam poneo pojam i oseÄanje da je KaraÄorÄe neÅ”to veliko, uzviÅ”eno, sveto, uzdignuto visoko iznad obiÄna života i obiÄnih ljudi. Upravo, to je bio kao neki mit, neko božanstvo. Za moga detinjstva taj oseÄaj joÅ” je živeo u smederevskoj Jasenici, naroÄito kod starosedelaca. O izvesnim praznicima, pri paljenju zaduÅ”nih sveÄa, moj pokojni otac uvek izdvoji po jednu sveÄicu, koju poljubi, upali i prilepi malo u stranu od ostalih. To je bila sveÄica namenjena za duÅ”u KaraÄorÄa. Otac je to primio od svoga oca. Moj otac nije bio jedini domaÄin u ovome kraju koji je tako postupao. Ta je uspomena ostala živa u meni kroz ceo vek. Ja sam se poduhvatio da toj uspomeni podignem spomenik, onakav kako ja mogu i kako oseÄam. I ja sam taj spomenik KaraÄorÄu i podigao. U 76. broju āMalih novinaā od 16. marta 1892. god. poÄeo je izlaziti, a u 46. broju od 15. februara 1893. godine zavrÅ”en je moj podlistak āSmrt KaraÄorÄevaā. To je delo koje sam ja radio s ljubavlju i predanoÅ”Äu, to je velika knjiga u koju je utroÅ”eno mnogo truda i rada ā to je moj spomenik podignut najveÄem junaku i najslavnijem vojskovoÄi iz novije povesnice naÅ”e. PodižuÄi taj i takav spomenik KaraÄorÄu, ja sam to Äinio jedino po svome liÄnom ubeÄenju i jedino iz svojih liÄnih oseÄanja. Od KaraÄorÄeviÄa tada nikoga nisam ni poznavao, i tek 2 godine docnije prilikom obodske proslave, video sam se na Cetinju i prvi i poslednji put s knezom Petrom KaraÄorÄeviÄem. āMalih novinaā u kojima je Å”tampano delo āSmrt KaraÄorÄevaā nema nigde viÅ”e, sem možda u kakvoj biblioteci. Stoga se nosim miÅ”lju da āSmrt KaraÄorÄevuā naÅ”tampam u zasebnu knjigu. Možda bi tome baÅ” sad i bilo vreme, kada se proslavlja stogodiÅ”njica prvoga naÅ”eg ustanka. Ako ne bude velikih nezgoda i teÅ”koÄa, postaraÄu se da ovo i ostvarim. Danas znamo da Pera TodoroviÄ za svoga života nije nikada odÅ”tampao āSmrt KaraÄorÄevuā kao zasebnu knjigu. Pera je preminuo 1907. godine, a āSmrt KaraÄorÄeva, istorijski roman iz nedavne proÅ”lostiā kao zasebna knjiga izaÅ”la je prvi put u Beogradu 1928. godine (Planeta), sa predgovorom DuÅ”ana S. NikolajeviÄa. Legenda naÅ”eg modernog žurnalizma Bez obzira na to Å”to su ga na burnom životnom putu neprestano pratile kontroverze, Pera TodoroviÄ je postao legendarni lik modernog srpskog žurnalizma baÅ” zato Å”to je imao lucidnost i inteligenciju da ostane nezavisna liÄnost Äak i kada je bio u službi drugih, jer je zapravo uvek pisao u javnom interesu O modernom srpskom žurnalizmu ne može se govoriti a da se ne poÄne sa priÄom o Peri TodoroviÄu. Zato Å”to je bio jedan od vodeÄih novinara socijalistiÄkih listova Svetozara MarkoviÄa u Kragujevcu ā āRadnikaā, āJavnostiā, āGlasa javnostiā, āOsloboÄenjaā i (posle MarkoviÄeve smrti) āStarog osloboÄenjaā (1971ā1875) i Å”to je u Beogradu pokrenuo prvi socijalistiÄki Äasopis u Srbiji, āRadā (1874); zato Å”to je joÅ” kao mladiÄ bio jedan od organizatora prve socijalistiÄke manifestacije u Kragujevcu, poznate pod nazivom āCrveno barjaÄeā (1876); zato Å”to je bio urednik prvog socijalistiÄkog meseÄnika u Vojvodini ā āStražeā u Novom Sadu (1878ā1889); zato Å”to je uz Nikolu PaÅ”iÄa bio osnivaÄ Narodne radikalne stranke, prve masovne politiÄke stranke osnovane u Srbiji, i glavni novinar stranaÄkog lista āSamoupravaā (1881); zato Å”to je povodom TimoÄke bune bio osuÄen na smrt i baÄen u okove zbog svoga politiÄkog rada (1883); zato Å”to je od āMalih novinaā u Beogradu, koje je kupio 1888. godine, a koje je izdavao i u njima pisao sve do 1903. godine, stvorio prvi moderan i visokotiražan dnevni list u Srbiji. Najbolji poznavalac dela Pere TodoroviÄa u naÅ”oj istoriografiji Latinka PeroviÄ kaže da je njegova liÄnost āviÅ”estruko obdarena, retko plodna, složena, Äak tajnovitaā, a da je njegovo književno, publicistiÄko i novinarsko delo ogromno i da se mora zastati nad njegovom āÄudesnom energijomā, jer on spada u one liÄnosti koje su u Srbiji āobavile posao za Äitave institucijeā. TreÄi sin meÄu sedmoro dece Pera TodoroviÄ se rodio 2. maja 1852. godine u selu Vodice kraj Smederevske Palanke. Bio je treÄi sin bogatog svinjarskog trgovca Jovana i majke Smiljane, koji su imali sedmoro dece. Osnovnu Å”kolu TodoroviÄ je zavrÅ”io u Palanci, a zatim je pohaÄao gimnazije u Kragujevcu i Beogradu. Iz beogradske gimnazije izbaÄen je zbog ÄaÄke pobune, to jest zato Å”to je u Å”estom razredu odbio da primi priÄeÅ”Äe, pa su mu se u tom protestu pridružili i drugovi. Zato odlazi u PeÅ”tu na dvogodiÅ”nju trgovaÄku Å”kolu, a zatim, 1872. godine, iz Novog Sada, gde je upoznao Svetozara MarkoviÄa, odlazi (na njegov savet) na studije u Cirih, za koji se može reÄi da je tada bio centar evropskih socijalista, posebno ruskih i srpskih. U Cirihu Pera TodoroviÄ upoznaje Nikolu PaÅ”iÄa, Peru VelimiroviÄa, Lazu PaÄua, Simu LozaniÄa i ruske socijaliste i anarhiste. Mihailo Bakunjin je u to vreme u Å vajcarskoj privlaÄio najviÅ”e pažnje, ali TodoroviÄ nije prihvatao njegovu teoriju ruÅ”ilaÄke revolucije, kao, uostalom, ni Svetozar MarkoviÄ, kome Äe se Pera sasvim približiti. Od Rusa su srpski studenti najviÅ”e uzimali narodnjaÄke ideje. TodoroviÄ je tada, po seÄanju Lenke PaÄu, nosio rusku bluzu i veliki Å”eÅ”ir, govorio sjajno ruski, bio vanredan dijalektiÄar i umeo da priÄa o marksizmu. GovoreÄi o korenima svojih prvih socijalistiÄkih uverenja Slobodanu JovanoviÄu, TodoroviÄ Äe reÄi: āNama je istinitost socijalizma izgledala potpuno dokazana time Å”to je bilo mladih ljudi i žena ā i to kakvih ljudi i žena! ā koji su bili gotovi za taj socijalizam poginuti na gubiliÅ”tu ili provesti najbolje godine po sibirskim rudnicimaā¦ Takvi kakvi smo bili, mi se nismo pitali da li je socijalizam u Srbiji moguÄan; mi smo žudeli za socijalistiÄkim druÅ”tvom prosto stoga Å”to mi ni u kojem drugom druÅ”tvu nismo mogli biti sreÄniā¦ā Kada se iz Ciriha vratio u Srbiju, 1871. godine, Pera TodoroviÄ se pridružio Svetozaru MarkoviÄu i bio jedan od saradnika i glavnih finansijera svih njegovih, a kasnije i svojih socijalistiÄkih listova. Na troÅ”kove ovih listova potroÅ”io je 2500 dukata nasleÄa, Å”to su tada bile ogromne pare. U Beogradu, 1874. godine, TodoroviÄ sam, sa 22 godine, pokreÄe druÅ”tveni Äasopis āRadā u kome, po ugledu na ÄerniÅ”evskog, pokuÅ”ava da se bavi oÅ”trom socijalnom kritikom. Evo primera: āKad je neko druÅ”tvo ogrezlo u neznanju i predrasudama, kad u njemu ima sijaset nepravdi i tiranluka, kad se kvarež Å”iri sve dalje i dalje; i od tih zala podriven, izgrižen i otrovan strada ceo druÅ”tveni organizam, kad sva ta zla, velimo, snaÄu neki narod i kad u njemu ima ljudi, koji sve to pojme, razumeju i vide, onda su oni dužni da se knjigom i reÄju bore protiv tih zala.ā Posle MarkoviÄeve smrti, TodoroviÄ predvodi njegove sledbenike, istiÄe kao glavni cilj narodnu (opÅ”tinsku) samoupravu u organizaciji države, a druÅ”tvenu kritiku okreÄe prema tadaÅ”njoj ābirokratskoj sistemiā. To su odrednice buduÄeg radikalskog programa. āNaÅ” narod u Srbiji pati, piÅ”e TodoroviÄ u āStarom osloboÄenjuā, od namnoženih Äinovnika, koji ga skupo koÅ”taju, a nikakve vajde od njih nemaā¦ NaÅ” narod pati od policijskih zuluma, od sporog suÄenja i uopÅ”te od celog danaÅ”njeg državnog ureÄenja. Da se ovom zlu doskoÄi valja ukinuti birokraciju, a zavesti narodnu samoupravu po svim strukama državnog ureÄenjaā¦ā Crveno barjaÄe Kada je poÄetkom 1876. godine na opÅ”tinskim izborima za predsednika opÅ”tine u Kragujevcu izabran socijalista Pera VelimiroviÄ, na pobedniÄkoj manifestaciji, u kojoj je bilo sukoba sa žandarmima, razvijena je crvena zastava na kojoj je pisalo Samouprava. Zbog toga je TodoroviÄ zajedno sa VelimiroviÄem bio osuÄen za veleizdaju (konaÄno na tri godine i devet meseci zatvora), ali su puÅ”teni da kao dobrovoljcu idu u rat sa Turskom. Posle rata su emigrirali u Novi Sad, da izbegnu uruÄenje presude i doÄekaju zastaru izvrÅ”enja kazne. Brak iz politiÄke solidarnosti Pera TodoroviÄ se prvi put oženio 2. maja 1875. godine u TopÄiderskoj crkvi u Beogradu, sa Milicom NinkoviÄ, starijom od poznatih sestara NinkoviÄ, prvih srpskih socijalistkinja iz Novog Sada, sa kojima se tamo, tokom emigracije, upoznao Svetozar MarkoviÄ, koji je stanovao u kuÄi njihovog oca i koji ih je privukao socijalnim idejama. Navodno se Pera oženio Milicom fiktivno, samo da ona ne bi bila proterana iz Kragujevca kao strana državljanka. I mlaÄa sestra Anka se tada udala, iz istih razloga, za Sretu AnÄelkoviÄa. Nažalost, Perina Milica je veoma brzo umrla od tuberkuloze, u Kragujevcu, 18. novembra 1881. godine (u tom trenutku je imala 33 godine). U emigraciji u Novom Sadu, sa Lazom PaÄuom i Perom VelimiroviÄem, 1878. godine, pokreÄe meseÄnik āStražaā. PolitiÄki deo meseÄnika u suÅ”tini vodi Pera TodoroviÄ, ali se ne bavi samo tim temama. Prevodi romane Turgenjeva i Gogolja, piÅ”e književne kritike i seÄanja na ratovanje (u posebnoj publikaciji Ilustrovana ratna kronika). Pokazuje se i kao izvanredno reÄit polemiÄar. Na primer, u pismu dr M. ÄorÄeviÄu, direktoru i uredniku āZastaveā, on upozorava: āÄuvajte se da se viÅ”e nikad sa mnom ne sukobite u polemici; izbegavajte brižljivo svaku moguÄnu prepirku sa mnom, pa bila ona blaga ili srdita, prosta ili nauÄna, kratka ili dugaÄka, jer ako se joÅ” jedanput sukobimo, vaistinu vam kažem, napraviÄu vam od glave duduk dva metra dugaÄak, i onda deca viÅ”e neÄe govoriti: glup kao Martin, veÄ glup kao Milan ÄorÄeviÄ.ā Nažalost, maÄarska vlast, puna opreza prema Å”irenju socijalnih ideja, koristi negativne intervencije iz Beograda, pa je āStražaā obustavljena 1879. godine, a Pera TodoroviÄ je proteran, prvo iz Novog Sada, a samo neÅ”to kasnije i iz Ugarske, na molbu liberala koji drže srpsku vladu. Zbog toga odlazi u Pariz, uz neÅ”to finansijske potpore Matice srpske, gde je poÄeo da poboljeva od jetre (ehinokokusa). Kasnije se decenijama muÄio sa ovom boleÅ”Äu i bolovima, mada je viÅ”e puta operisan (punktiran) u BeÄu. PrinuÄen da stalno uzima sredstva za smirenje bolova, postao je morfinista, Å”to su na ružan naÄin koristili svi njegovi potonji politiÄki i liÄni protivnici. Po povratku u Srbiju, decembra 1880. godine, jedan je od kljuÄnih sastavljaÄa programa Narodne radikalne stranke, koji je, istovremeno sa strankom, promovisan u prvom broju āSamoupraveā, koji je izaÅ”ao 8. januara 1881. godine. TodoroviÄ obnavlja i svoj stari Äasopis āRadā. Na osnivaÄkoj skupÅ”tini Radikalne stranke u Kragujevcu, jula meseca, sledeÄe 1882. godine, govorio je ceo jedan dan i bio vodeÄa liÄnost Äitavog skupa. Ovaj legendarni TodoroviÄev celodnevni govor, koji kao feljton u nastavcima potom objavljuje āSamoupravaā, prosta seljaÄka masa koja se okupila da podrži radikale, sluÅ”ala je gotovo bez daha, jer on je bio meÅ”avina pledoajea za socijalnu pravdu i velikog demagoÅ”kog umeÄa. Evo samo jedne ilustracije iz tog TodoroviÄevog govora: āUÄeÅ”Äe u državnim poslovima ne sme se odmeriti po dubini kese, pa ko je bogatiji onaj neka i barata po državi, a ko je siromaÅ”ak njegova nigde da se ne Äuje i ne jede. SpreÄiti sirotinju da se meÅ”a u državne poslove zato Å”to je sirotinja, znaÄilo bi uguÅ”iti glas baÅ” onih koji najviÅ”e oseÄaju težinu nezgodnih državnih ustanova, i po tome imaju najviÅ”e interesa da rade na njihovoj popravciā¦ā U okovima ā dogovor s kraljem U TimoÄkoj buni 1883. godine, nije izbegao u inostranstvo, poput Nikole PaÅ”iÄa, koji je bunu potpirio iza leÄa celog stranaÄkog rukovodstva, pa je kao Älan Glavnog odbora Narodne radikalne stranke uhapÅ”en i baÄen u okove. Pred prekim sudom, pred kojim je odvažno branio Stranku, osuÄen je na smrt. U takvoj situaciji on piÅ”e kralju Milanu ObrenoviÄu i nudi mu sporazum sa Radikalnom strankom ā u nacionalnom interesu. Kralj Milan Äe ga, posle razgovora u Äeliji Beogradske kule, pomilovati, pa je smrtna kazna preimenovana u kaznu desetogodiÅ”nje robije, jer je sa njim uglavio da posreduje u sklapanju politiÄkog sporazuma da radikali uÄu u vladajuÄu koaliciju sa naprednjacima i priznaju legitimnost vlasti ObrenoviÄa. To je za Peru TodoroviÄa bio fatalan dogovor ā jer taj dogovor Radikalna stranka, na savetovanju u NiÅ”u (6. februara 1886), nije prihvatila. Kada su osuÄeni radikali amnestirani i puÅ”teni na slobodu, 1886. godine, oni su umesto sa naprednjacima, krenuli u korteÅ”ovanje sa liberalima. TodoroviÄ je ostavljen na cedilu, a mržnju prema kralju Milanu radikali su proÅ”irili i na āizdajnikaā Peru TodoroviÄa. Sam i pritisnut neprijateljskom kampanjom do juÄe svoje, a najjaÄe politiÄke stranke, morao je u jednom trenutku da prihvati od ObrenoviÄa uhljebljenje u Narodnoj banci Srbije, gde je postavljen za komesara (1886). Zbog toga je odmah izbaÄen iz Radikalne stranke. Sada veÄ u opoziciji prema glavnoj struji Radikalne stranke, aprila 1886. godine, TodoroviÄ pokreÄe ponovo āSamoupravuā, radi borbe protiv saveza radikala i liberala koji je tada osnovan i iz koga je stvorena āsavezna vladaā, 1. juna 1887. godine. Zatim pokuÅ”ava da opstane kao izvorni radikal, pokreÄuÄi list āRadikalā, kada se koalicija radikala i liberala raspala krajem 1887. godine ā i kada su radikali dobili vladu. No, surova i sirova radikalska kampanja protiv TodoroviÄa veÄ je poÄela i trajaÄe sve do njegove smrti. Kakav je to progon bio i kako se u obraÄunu sa TodoroviÄem nisu Å”tedele uvredljive reÄi, jednostavno pokazuje primer diskvalifikacija koje je prema njemu uputio Janko VeselinoviÄ, pisac āpatriotske literatureā (Hajduk Stanka, na primer), koji Äe doslovno, 1898. godine, u āDnevnom listuā, napisati: āPera TodoroviÄ je jedna vrlo gadna bolest druÅ”tvenaā¦ U imenu ovoga po nevaljalstvu i pokvarenosti jedinstvenog Äoveka za svih devetnaest vekova, sabrani su svi poroci, sva nevaljalstva, koja može da izmetne jedan pokvareni naraÅ”tajā¦ Jedan nazadnjak i u umnom i u moralnom i u seksualnom smisluā¦ Može se misliti kako je sramno ponižena i obeÅ”ÄaÅ”Äena srpska slobodna javna reÄ, kad je vodi ovakva nakaza bez fizionomijeā¦ā I tako dalje, i tako redom. Neki radikalski prvaci i novinari su Äak ime i prezime Pere TodoroviÄa pisali malim slovom. Organ radikalne demokratije āOdjekā usuÄuje se da napiÅ”e: āUživa nezasluženo glas novinara, bez ikakve nauÄne spreme, bez iÄega književnog u stilu. Hiljadu puta je tuÄen. Postavlja masu ludih pitanja. Iznosi besmislene ideje. Nakazno i budalasto tumaÄi istorijske dogaÄaje. NedouÄen Äak. Prosto polupismen Äovek. Moralna propalica: Neznalica Petar TodoroviÄā¦ā Pera TodoroviÄ je znao da uzvrati. Ostala je Äuvena njegova reÄenica: āNema udarca koji ne mogu primiti i odbiti, kadar sam da se borim sa obadve ruke, da udaram i levo i desno, i ko god me udari muÄki u leÄa ā vratiÄu mu udarac u lice.ā InaÄe, Velizar NinÄiÄ vezu Pere TodoroviÄa sa dvorom ObrenoviÄa tumaÄi psiholoÅ”kim razlozima, pa kaže: āKao pravi polemiÄar, on niti je bio objektivan, niti je mogao da stoji na sredini. Ili je iÅ”ao sa jakobincima ili je iÅ”ao sa Dvorom.ā Zanimljivo je da je TodoroviÄ, koji je retko Å”ta priznavao svojim kritiÄarima, otvoreno rekao: āJest ā svoje dvadesetogodiÅ”nje veze s dvorom naÅ”im ja smatram kao nevidljive okove, koje sam 20 godina nosio.ā Posle izlaska iz zatvora, Pera TodoroviÄ se, kao udovac, 26. oktobra 1886. godine, ženi bogatom miraždžikom Hristinom Barlovac iz Beograda. Brak je ubrzo postao užasan, pa je njegova roÄena žena Äak uÄestvovala u konstruisanju optužbe da je TodoroviÄ homoseksualac, o Äemu je voÄena sudska parnica 1887. godine, da bi samouvereni Pera bio javno uvaljan u blato. Sa Hristinom je imao Äerku Smiljanu, koja je umrla kao malo dete. Velika Å”tampa poÄinje s āMalim novinamaā Kada je otpuÅ”ten sa mesta komesara iz državne službe, navodno zato Å”to je bio optužen za ābeÅ”ÄasteÄe deloā (mada za to delo nije bio osuÄen), Pera TodoroviÄ, 6. februara 1889. godine, otkupljuje āMale novineā od Jefte Medicijana i ÄorÄa KimpanoviÄa (od br. 51). To je bio pravi potez, od tog lista TodoroviÄ Äe naÄiniti prvi moderni dnevnik u Srbiji. Kada je kupio āMale novineā on je hteo da napravi list koji Äe ābar približno liÄiti na jevropske listoveā. Odmah je najavio da Äe list biti āza ljude sviju pravaca i pogledaā ā dakle nestranaÄki list. Smanjio je cenu primerka na pet para (āpetparaÄki listā) i raÅ”irio uliÄnu prodaju, koja se tada prvi put pojavila u Srbiji. Po mnogo Äemu su āMale novineā bile i prvi srpski tabloid, jer se TodoroviÄ nije libio da u njima objavljuje i raznovrsne druÅ”tven skandale, pa i naruÄene napade na odreÄene liÄnosti. āMale novineā su dostizale dnevni tiraž od 30.000 primeraka. One nisu poÄinjale politiÄkim uvodnicima, veÄ najsvežijim vestima. U njima su bila i obaveÅ”tenja o vremenskim prilikama, lutrijski izveÅ”taji, vesti sa pijace, a imale su i crnu hroniku i humoristiÄki kutak. Prve su u Srbiji objavljivale klasiÄne feljtone. TodoroviÄ se može svrstati i u rodonaÄelnike naÅ”eg istraživaÄkog i analitiÄkog novinarstva ā na primer serija napisa o hajduÄiji u Srbiji, kada je uz praÄenje, iz dana u dan (120 izveÅ”taja), suÄenja grupi razbojnika u ÄaÄku (na optuženiÄkoj klupi bilo je oko stotinu okrivljenih) dodavao i napise o temeljnim socijalnim i politiÄkim uzrocima Å”irokog obima kriminalnog nasilja i otimaÄine u srpskoj provinciji. U āMalim novinamaā TodoroviÄ je objavio i niz svojih memoarskih zapisa: zaokruženu verziju Dnevnika jednog dobrovoljca, Krvavu godinu i druga seÄanja. I svoj neosporni književni talenat ātroÅ”ioā je u listu, pa je kao feljtone objavio romane Smrt KaraÄorÄeva, Silazak s prestola (kralja Milana, prim. aut.), Smrt kneza Mihaila, Aspide i nedovrÅ”en roman Beogradske tajne. āMale novineā je zabranio kralj Aleksandar ObrenoviÄ, septembra 1900. godine, zbog pisanja protiv njegove ženidbe sa Dragom MaÅ”in. Nastavile su da izlaze 1901. godine, pod nazivom āStare Male novineā, koje je TodoroviÄ morao da prekine posle Majskog prevrata, 29. maja 1903. godine, kada su ubijeni kralj Aleksandar ObrenoviÄ i njegova supruga Draga MaÅ”in, a na presto doveden Petar KaraÄorÄeviÄ ā dok su realnu vlast delili oficiri zaverenici i radikali. Posle tog prevrata, pokrenuo je periodiÄno glasilo āOgledaloā (izaÅ”lo je sto svezaka). U napisima za āOgledaloā svodio je i svoj životni bilans: āU toj straÅ”noj borbi ja sam pet godina proveo u izgnanstvu; viÅ”e od 20 puta bivao sam zatvoren i hapÅ”en; bio sam osuÄen na 27 godina zatvora, proveo sam u kazamatima i hapsanama pet godina, sedam meseci i devet dana; platio sam 11 hiljada dinara raznih globa i taksi; vukao sam teÅ”ke okove, od kojih mi i sada zjape rane na nogama, i bio sam osuÄen na smrt, jedan put javno i znano, a Äetiri puta o koncu je visilo da izgubim glavu potajno i muÄki.ā Umro je 7. oktobra 1907. godine u 55. godini života. Na pogreb su mu doÅ”li i radikalski prvaci, svi osim PaÅ”iÄa. KC (L)
Prvo izdanje iz 1960. OdliÄno oÄuvano! Izuzetno retko u ponudi. Autor - osoba MiljkoviÄ, Branko, 1934-1961 = MiljkoviÄ, Branko, 1934-1961 Naslov Vatra i niÅ”ta / Branko MiljkoviÄ Vrsta graÄe poezija URL medijskog objekta odrasli, opÅ”te (lepa književnost) Jezik srpski Godina 1960 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Prosveta, 1960 (Beograd : Beogradski grafiÄki zavod) FiziÄki opis 86 str. ; 20 cm (BroÅ”.) Nov naraÅ”taj pesnika, koji se afirmiÅ”e u drugoj polovini 50-ih godina, doÅ”ao je na pripremljen teren i veÄ na samom poÄetku pokazao niz prednosti Å”to su im omoguÄile brz prodor u književnost: znatnu književnu kulturu, poznavanje stranih jezika i svetske poezije, negovanost izraza, ovladanost raznim pesniÄkim tehnikama, preuranjenu zrelost. U tom naraÅ”taju javlja se nekoliko orijentacija. Najizrazitija je neosimboliÄka. Njoj pripada glavni pesnik ovog pokolenja Branko MiljkoviÄ (1934ā1961). On je prekratio život u dvadeset sedmoj godini i tim cinom snažno obeležio svoju poeziju, koja je od poÄetka bila zaokupljena motivom smrti. Ostavio je iza sebe zbirke āUzalud je budimā (1957), āPoreklo nadeā i āVatra i niÅ”taā (obe 1960), i knjigu rodoljubivih pesama āSmrÄu protiv smrtiā (1959), koju je napisao zajedno s crnogorskim pesnikom Blažom Å ÄepanoviÄem (1934ā1966). Pisao je takoÄe eseje i kritike, prevodio poeziju s ruskog i francuskog. U celom tom opsežnom radu pokazao je neumornost i žurbu ali i umetniÄku disciplinu i samosvest. MiljkoviÄ je pesnik intelektualac, uveren da je pesma izraz patetike uma, a ne srca, da se ona dostiže umom` i da izražava āstanja uma`, a ne duÅ”evna raspoloženja. Po obrazovanju filosof, on je verovao da se mogu prepevati filosofski sistemi. Zato se vraÄao prvim grÄkim filosofima, naroÄito Heraklitu, dovodeÄi u vezu njihovo uÄenje o praelementima s modernom filosofijom biÄa. U pesniÄkom izrazu težio je da spoji moderna istraživanja s klasiÄnim zahtevima, zalagao se za savrÅ”enstvo kao najveÄi ideal pesme, smatrao da ānema velike poezije bez stroge i odreÄene forme`, bio vrstan versifikator i jedan od obnovitelja soneta u naÅ”oj posleratnoj poeziji. Odbojan prema tradicionalnoj subjektivnoj lirici, on je na drugoj strani pokazao otvorenost prema nekim drugim tradicionalnim vrednostima: negovao je socijalnu i rodoljubivu poeziju, nadahnjivao se motivima i simbolima iz naÅ”e narodne pesme. Branko MiljkoviÄ (NiÅ”, 29. januar 1934 ā Zagreb, 12. februar 1961) bio je srpski i jugoslovenski pesnik, esejista i prevodilac. MiljkoviÄ je jedan od najpoznatijih srpskih pesnika druge polovine dvadesetog veka. Brankov otac Gligorije (1907ā1999) poreklom je iz Gadžinog Hana, a majka Marija (1908. roÄena Brailo) iz sela Trbounja kod DrniÅ”a. Imao je i brata DragiÅ”u (1939ā1993) Äijim zalaganjem je za života i posle pesnikove smrti sreÄena i saÄuvana Brankova zaostavÅ”tina. MiljkoviÄeva porodica vodi poreklo iz Zaplanja kod NiÅ”a, odakle su se njegovi roditelji doselili u NiÅ”. MiljkoviÄ je detinjstvo provodio u periodu Drugog svetskog rata u porodiÄnoj kuÄi na periferiji NiÅ”a u ulici Ljube DidiÄa 9. Brankovo odrastanje u porobljenom NiÅ”u, u kome je bio svedok svih strahote rata i nasilja, najverovatnije Äe kasnije u psiholoÅ”kom smislu biti zaÄetnik tema o smrti u njegovoj poeziji. Na Veliki petak 1944. godine, Branko posmatra kako savezniÄke bombe padaju na Sabornu crkvu, ali i na Å”kolu `Sveti Sava`. Video je svoju mladu komÅ”inicu Ružu, svoju prvu ljubav, kako je u nesvesnom stanju odnose u bolnicu. Uzalud su se Brankova majka i druge žene molile za Ružu. Ona se viÅ”e nikada nije probudila, a Branko Äe svoja deÄaÄka oseÄanja prema njoj iskazati dosta godina kasnije, u svojoj pesmi Uzalud je budim. MiljkoviÄ je stekao srednje Å”kolsko obrazovanje u Prvoj niÅ”koj gimnaziji āStevan Sremacā Od 1941. do 1945. pohaÄao je osnovnu Å”kolu. Prvi, drugi i treÄi razred zavrÅ”io je u osnovnoj Å”koli āVožd KaraÄorÄeā u NiÅ”u, a Äetvrti, pred kraj rata, u oÄevom rodnom mestu Gadžinom Hanu. Od 1949. do 1953. godine MiljkoviÄ je bio uÄenik Prve niÅ”ke gimnazije āStevan Sremacā u NiÅ”u, gde je njegov pesniÄki dar otkriven u Å”kolskom književnom druÅ”tvu āNjegoÅ”ā, u kome je, pored ostalih, bila i pesnikinja Gordana TodoroviÄ. U NiÅ”u piÅ”e i pred svojim vrÅ”njacima i profesorima Äita svoje prve pesme sa trinaest godina. Prvu pesmu objavio je 1952. u beogradskom listu āZapisiā, imao je tada osamnaest godina. U NiÅ”u, pesme objavljuje u āSlužbenom glasnikuā, āGlasu omladineā, āNaÅ”em putuā, āGlediÅ”timaā... Tokom gimnazijskog Å”kolovanja veliki uticaj na pesnika imao je profesor književnosti Dragoljub MilosavljeviÄ i, naroÄito, profesor filozofije, Fridrih Troj. Oni su najviÅ”e doprineli da upiÅ”e studije filozofije(1953) i da nastavi da se bavi književnoÅ”Äu. Godine 1953. iz NiÅ”a je otiÅ”ao u Beograd na studije filozofije i na Filozofskom fakultetu diplomira 1957. JoÅ” kao student (1956) pripadao je grupi neosimbolista, Äiji je idejni voÄa bio prof. Dragan M. JeremiÄ, a koju su, pored MiljkoviÄa, Äinili: Božidar TimotijeviÄ, Žika LaziÄ, Dragan Kolundžija, Milovan DanojliÄ, Petar PajiÄ, Kosta DimitrijeviÄ, Vera SrbinoviÄ, Rajko ÄukiÄ... NastojeÄi da u poeziji sintetizuje pesniÄko iskustvo simbolista i nadrealista. Kada je doÅ”ao u Beograd, Branko je pune tri godine, obilazio redakcije mnogih Äasopisa ali nije naiÅ”ao na razumevanje. Prve pesme u Beogradu mu objavljuje Oskar DaviÄo 1955. u Äasopisu āDeloā, i time mu otvara vrata ostalih izdavaÄa i stranice brojnih Äasopisa. Ubrzo potom sledi njegova prva zbirka pesama āUzalud je budimā 1956, kojom postiže uspeh kod publike i kritiÄara, a potom i zbirke pesama: āSmrÄu protiv smrtiā (zajedno sa Blažom Å ÄepanoviÄem, 1959), āPoreklo nadeā (1960), āVatra i niÅ”taā (1960), āKrv koja svetliā (1961)... Književna kritika ga je vrlo brzo, bez obzira na njegovu mladost, svrstala u sam vrh srpske poezije. To je potvrdila dodela Branku jedne od, u to vreme, najprestižnijih nagrada ā Oktobarske. Branko je potom poÄeo da vodi raÄuna o svom oblaÄenju, mogao se videti kako ide preko Terazija u sivom odelu, u prsluku viÅ”njeve boje, sa leptir-maÅ”nom, Å”eÅ”irom velikog oboda... Od studenta boema ā postao je gospodin. Njegove rane pesme pokazuju uticaj francuskih simbolista Valerija i Malarmea, kao i Heraklitove filozofije. NajznaÄajnija je njegova zbirka āVatra i niÅ”taā u Äijoj se osnovi, pored antiÄkih mitova, nalaze nacionalni mitovi i legende koje je on utkao u sopstvenu poetiku, posebno u ciklusu āUtva zlatokrilaā. Pored poezije, pisao je eseje i kritike i bavio se prevoÄenjem ruskih i francuskih pesnika. Po jednima usled liÄnih nesporazuma sa jednim brojem pesnika i prijatelja, a po drugima (kako to u knjizi āBranko MiljkoviÄ ili neukrotiva reÄā, navodi Petar DžadžiÄ) zbog problema āuzrokovanih ljubavnim jadomā, napuÅ”ta Beograd, u jesen 1960, i odlazi za urednika Literarne redakcije zagrebaÄkog radija. U Zagrebu, najverovatnije nezadovoljan svojim životom, Branko se odaje alkoholu. TragiÄno je preminuo u Zagrebu u noÄi izmeÄu 11. i 12. februara 1961. godine. Tom dogaÄaju prethodila su sledeÄa dogaÄanja. U januaru 1961. u zagrebaÄkoj pozoriÅ”noj kafani koju su njeni gosti nazivali āKavkazā prema svedoÄenjima Vladimira BogdanoviÄa on i Branko su jedne veÄeri privoÄeni u zagrebaÄku miliciju nakon jedne Brankove izjave u pijanom stanju: āU jednom trenutku Branko je ustao, stao uz nisku ogradu i oslonjen rukama, malo nagnut, gledao dole. Pomislih namah da tamo nekoga traži, ili oÄekuje, ali se i uplaÅ”ih da bi onako nagnut, a visok i veÄ dobro podnapit, mogao da izgubi ravnotežu i padne dole. U jednom trenutku Branko je uzviknuo: āZaÅ”to ubijaju pesnika u socijalizmu?ā PokuÅ”ah da ga povuÄem, ali on podiže ruke i nanovo viknu joÅ” jaÄe. Sala je, na tren, utihnula. Svi gledaju gore u nas. Neko je pozvao miliciju. Uspeh nekako da ga vratim do stola. Seo je i u jednom gutljaju ispraznio ÄaÅ”u. Ubrzo, na galeriju popeÅ”e se dva milicionera. UzeÅ”e nam legitimacije i, gurajuÄi nas niz spiralne stepenice, nimalo nežno, izvedoÅ”e do kola koja su bila parkirana do samog ulaza.ā Ubrzo nakon ovog dogaÄaja, 12. februara 1961, Branka nalaze obeÅ”enog o drvo na periferiji Zagreba. Njegova iznenadna i prerana smrt otvorila je Pandorinu kutiju raznih interpretacija i nagaÄanja. Ovaj dogaÄaj i dalje izaziva mnoge kontroverze. Tanasije MladenoviÄ je smatrao, da Branko MiljkoviÄ nije izvrÅ”io samoubistvo. Maleno drvo, o koje se MiljkoviÄ, navodno, obesio, naprosto nije moglo da izdrži krupno telo srpskog pesnika, navodi MladenoviÄ. U razgovoru za āPolitikuā, MladenoviÄ je 1995. godine, doslovce, rekao: āNa licu mesta, posle nekoliko dana po MiljkoviÄevoj sahrani, vrativÅ”i se tada sa puta po inostranstvu, utvrdio sam Äitav niz Äinjenica koje jasno govore da je tadaÅ”njim vlastodrÅ”cima, i u Zagrebu, i u Beogradu, bilo veoma stalo da se Äitav āsluÄajā prekrije velom zaborava. Kvarilo bi to, zaboga, naÅ”e idiliÄno i za veÄna vremena projektovano ā bratstvo i jedinstvoā. Mada, uprkos navodima, do danas je najverovatnija verzija Brankove smrti ā samoubistvo. Posle tragiÄne smrti Branka MiljkoviÄa u Zagrebu 1961. godine, celokupna pesnikova posmrtna ostavina nalazila se u njegovoj roditeljskoj kuÄi u Beogradu, na Voždovcu, u ul. ÄorÄa Kratovca 52. Skromna porodiÄna kuÄa, koju su pesnikovi roditelji kupili i kasnije se doselili iz NiÅ”a u Beograd 1954. godine, dozidana je sa joÅ” jednom prostorijom (radnom sobom) u kojoj je živeo i stvarao veliki pesnik, u ambijentu āpesniÄke laboratorijeā i bogate liÄne biblioteke. Pesnikova kuÄa bila je i duhovno steciÅ”te Äitave jedne generacije pesnika i pisaca u usponu, pedesetih i Å”ezdesetih godina 20. veka. PesniÅ”tvo U anketi o iskuÅ”enju poezije, objavljenoj u književnom Äasopisu Delo, Branko MiljkoviÄ je na pitanje āVaÅ” put do pesmeā naveo sledeÄe: ā Pesnik vidi viÅ”e od drugih jer sluti ono Å”to je drugima nepristupaÄno; s druge strane, on vidi neodreÄenije od drugih jer sluti i ono Å”to je drugima oÄigledno. Pesnikovo geslo i treba da bude ono Elijarovo `uprkos svakoj oÄiglednosti`. To je taj put do pesme: borba na Äinjenicama koje niÅ”ta ne kazuju, borba protiv Svete OÄiglednosti... ā PiÅ”uÄi o poeziji Alena Boskea, Äiji je uticaj na pesnika nesumnjiv, MiljkoviÄ je izrazio suÅ”tinu svog shvatanja pesniÅ”tva, i poezije uopÅ”te; da je āpoezija pobeda nad pesnikomā, da je, u stvari, ona autonomna i nezavisna od realnosti i da ,,nije imenovanje postojeÄih stvari koje nas okružuju, ona je stvaranjeā. U traganju za Äistom poezijom i moguÄnostima transpozicije stvarnosti u hram reÄi i simbola, po njemu ona ,,stvarnost pretvara u moguÄnostā, a pesnika vidi kao ,,žrtvuā svoje poezije. O tome dalje kaže da ,,Pesma i pesnik vrlo brzo zamene svoje uloge. Pesnik umesto da kaže biva kazan. Da bi zadržao svoje pravo na reÄi, pesnik je prinuÄen da postane objekat poezije. Umesto da pesnik piÅ”e poeziju, poezija piÅ”e pesnika.ā U svojim kritiÄkim napisima i ogledima o poeziji uopÅ”te i pesnicima, MiljkoviÄ je, po miÅ”ljenju mnogih kritiÄara, pisao o suÅ”tini i dilemama sopstvene poetike, tražio odgovore na pitanja koja su proizilazila iz biÄa njegove pesme, želeÄi na odreÄen naÄin āda se stavi na mesto odakle bi mogao da posmatra sopstvenu poeziju nepristrasnije, kao svoj sopstveni kritiÄar, kao pesniÄki dvojnik koji bi mu osvetljavao put u tamiā. āÄovek zagledan u svet ima pred sobom dve alternative: da oseti svoju niÅ”tavnost ili da se divi. Divljenje nas izjednaÄuje sa onim Äime se divimo. Poeziju sam poÄeo da piÅ”em iz straha...ā Njegove pesme su bile hermetiÄne pesme, a on je o njima govorio: āOno Å”to ne možemo da izrazimo, sve se viÅ”e udaljava, ali i gubi pri tom svoj prvobitni smisao neizrecivog i postaje neÅ”to Å”to se može razumeti, mada samo pod pretpostavkom, kao iznutra sažeto, neprilagoÄeno bilo Äemu spolja. Tako nastaje hermetiÄna pesma. Tamo gde prestaje, istinski zapoÄinje. To je tamo gde poÄinje zaborav ili zaboravljeno seÄanje kako bi rekao Sipervjel. I njen sadržaj je svet, jedinstven i nikad drugi svet, ni kada duh izneveri oholoÅ”Äu i podelama. Ali sve svoje skoraÅ”nje hermetiÄna pesma preuredi iznutra snagom zaborava, spajajuÄi razliÄito, razdvajajuÄi jedno.ā Za MiljkoviÄa je simbol bio āinkarnacija stvarnosti, kondenzovanje stvarnosti u prostoru i vremenu u ono Å”to je esencijalno i bitno.ā Sa druge strane, nadrealistiÄka naÄela su mu poslužila da otkrije i dosegne onostrano, da otkrije podsvest, san, i da od iracionalnih izvora biÄa otkrije novu realnost. āNejasnost je njena prednost, a ne nedostatak.ā Težio je nadrealistiÄkom oslobaÄanju Äoveka kroz prizmu simbola, do potpunog prožimanja stvarnosti i suÅ”tinskog izraza. U ovoj sintezi nastajali su stihovi koji su zraÄili magijskom lepotom i dubinom i koji su Äesto izmicali dekodiranju. Jedan od najzanimljivijih i znaÄajnijih ciklusa u zbirci Uzalud je budim je drugi po redu ciklus Sedam mrtvih pesnika. Branko je u ovom ciklusu posvetio po jednu pesmu pesnicima koje je verovatno najviÅ”e cenio jer su mu veoma sliÄni po tematici i motivima u svojim pesmama. To su: Branko RadiÄeviÄ, Petar PetroviÄ NjegoÅ”, Laza KostiÄ, Vladislav PetkoviÄ Dis, Tin UjeviÄ, MomÄilo NastasijeviÄ i pesnik Goran, Brankov prijatelj. Ostali rad Uporedo sa pesniÄkim radom, MiljkoviÄevo stvaralaÅ”tvo obuhvata intenzivnu kritiÄko-esejistiÄku delatnost, objavljivanjem oko Å”ezdesetak priloga u listovima i Äasopisima Å”irom Jugoslavije u periodu od 1955. do 1961. god. Prvu kritiku (prikaz) objavio je 1955. god. u beogradskom listu Vidici, povodom zbirke pesama Velimira LukiÄa, Leto. SagledavajuÄi njegov kritiÄarski opus, može se sa pravom reÄi da je MiljkoviÄ bio svojevrsni hroniÄar književnih zbivanja na jugoslovenskom prostoru; nema praktiÄno nijednog znaÄajnijeg imena savremene jugoslovenske (i srpske) poezije o kojima nije pisao. Nesumnjivo je da je svojim kritiÄarskim tekstovima i prikazima znatno doprineo predstavljanju tzv. druge posleratne generacije pesnika, kojoj je i sam pripadao. Branko MiljkoviÄ ili Orfejev dvojnik Za pesnike simbolistiÄke orijentacije, pesnike koji nastoje da āsve zamene reÄimaā posebno je važna sloboda u kombinovanju reÄi. TragajuÄi za tom slobodom, Branko MiljkoviÄ se posebno u pesmama Poreklo nade, približio pojedinim elementima nadrealistiÄke poetike. Za njega su posebno bili izazovni oni elementi nadrealistiÄke poetike koji su insistirali na udaljavanju od realnih stvari i pojava, na ulozi sna i nesvesnog. Mada nema sumnje, za MiljkoviÄa su najizazovniji bili pokuÅ”aji nadrealista da izgrade jednu takvu tehniku gradnje verbalne jave koju je on gotovo divinizovao u pesmi Kritika metafore. MiljkoviÄ je prihvatio i jedan groteskno-humorni ton (tako važan za nadrealiste) da bi mogao da relativizuje ono stanoviÅ”te koje dominira u pesmama sadržanim u knjizi Vatra ili niÅ”ta. Jednostavno reÄeno, stavljajuÄi pesniku zadatak da u jeziku izgradi posebnu realnost, paralelni svet, Branko MiljkoviÄ je samu pesmu i njenu egzistenciju uÄinio paralelnom sa egzistencijom samog pesnika... Nagrade Oktobarska nagrada Beograda, 1960, za zbirku Vatra i niÅ”ta. NasleÄe Film o Branku MiljkoviÄu Vatra i niÅ”ta (igrano-dokumentarni film, NiÅ”, 1995, proizvodnja: ŠŠ Krug, uz materijalnu podrÅ”ku Ministarstva kulture Republike Srbije i SkupÅ”tine grada NiÅ”a, scenario i režija: Marislav RadisavljeviÄ, direktor fotografije filma: Ivan ZdravkoviÄ, snimatelj: Darko KoviÄ, scenograf: Boris ÄerÅ”kov, kostimograf: Jelka AÅ”anin, kompozitor: Blagoje RadojeviÄ, slikar dekora: Perica Donkov, glumci: Goran Milev, SlaÄana VlajoviÄ. Postoji i dokumentarni film o Branku MiljkoviÄu, pod imenom Princ Poezije. Film je snimljen u NiÅ”u i Beogradu, uz obilnu muzejsku graÄu, a Miki StamenkoviÄ je uspeo da preko svojih prijatelja iz Zagreba obezbedi potrebnu dokumentaciju. Snimatelj filma je Jovica KrstiÄ, montažer Miljan ÄuroviÄ, stihove u filmu govori Predrag Ejdus, tekst Äita Žarko ObraÄeviÄ, a muziku je napisao Žarko StankoviÄ. Spomen soba Branka MiljkoviÄa U porodiÄnoj kuÄi u Beogradu, u pesnikovoj sobi, 12. februara 1962. god, na prvu godiÅ”njicu njegove smrti, otvorena je MiljkoviÄeva spomen-soba u autentiÄnom ambijentu, gde je bila izložena njegova zaostavÅ”tina: nameÅ”taj, liÄni predmeti, rukopisi, prepiska, fotografije, biblioteka...24 (kat. br. 100) Roditelji, i posebno, brat DragiÅ”a, brižljivo su saÄuvali sve Å”to se zateklo u kuÄi od pesnikove ostavÅ”tine.25 U Knjizi utisaka povodom predaje zaostavÅ”tine i otvaranja Spomen-sobe u niÅ”kom Muzeju 1971. god, porodica MiljkoviÄ je zapisala: āDrage NiÅ”lije, Branko nije stigao da vam se vrati, ali se vratilo njegovo delo i radna soba. Äuvajte i jedno i drugo, jer je od danas to vaÅ”e (majka Marija, otac Gligorije, brat DragiÅ”a MiljkoviÄ; 11. 2. 1971)ā Književno-memorijalna postavka Stevan Sremac i Branko MiljkoviÄ. Povodom desetogodiÅ”njice smrti, pesnikovi roditelji Marija i Gligorije, 1971. god. ustupaju deo zaostavÅ”tine svoga sina gradu NiÅ”u, odnosno Narodnom muzeju, uz svesrdno posredovanje predstavnika grada, Muzeja i poslenika iz kulturnog života. Osnovna namera bila je da se ustupanjem, prenosom i kasnijom muzejskom ekspozicijom fonda saÄuva trajno uspomena na velikog pesnika, koji je duhovno i stvaralaÄki stasao u svom rodnom gradu NiÅ”u. Na dvadesetogodiÅ”njicu pesnikove smrti 1981. god, njegovi roditelji poklanjaju Narodnom muzeju pesnikovu sobu iz beogradske kuÄe (sobe), jedan broj liÄnih predmeta i prva izdanja pesnikovih zbirki pesama (Uzalud je budim i Vatra i niÅ”ta). Narodni muzej u NiÅ”u Äuva celokupnu zaostavÅ”tinu pesnika Branka MiljkoviÄa. Formiran je i fond istoimene muzejske zbirke. Godine 1971, povodom desetogodiÅ”njice pesnikove smrti, njegovi roditelji, Marija i Gligorije i brat DragiÅ”a, poklonili su muzeju u NiÅ”u saÄuvanu zaostavÅ”tinu: liÄne predmete, odeÄu, dokumenta, fotografije, rukopise, nameÅ”taj iz roditeljske kuÄe u NiÅ”u i Beogradu, prepisku, liÄnu biblioteku sa oko 400 knjiga i Äasopisa i bogatu hemeroteku sa iseÄcima pesnikovih objavljenih radova i drugih tekstova iz novina i Äasopisa. ZaostavÅ”tini pripada 1649 predmeta. Povodom 50 godina od smrti Branka MiljkoviÄa 2011. godine organizovana je velika izložba njegovih liÄnih stvari koju je posetilo oko 9 hiljada ljudi u NiÅ”u i Beogradu. Tom prilikom je planirano da se do 2014. izdaju njegova sabrana dela. Sabrana dela bi imala 12 knjiga, ali njihovo izdavanje nije realizovano u planiranom roku. Spomen soba Branka MiljkoviÄa kao deo izložbe u Sinagogi u NiÅ”u u povodu obeležavanja 50. godiÅ”njice od njegove smrt (29. septembar 2011) O životu i tragiÄnoj smrti Branka MiljkoviÄa Dejan StojiljkoviÄ je napisao roman āZvezda nad prazninomā. Dela Sabrana dela Branka MiljkoviÄa Na osnovu Protokola o izdavanju sabranih dela Branka MiljkoviÄa, iz 2015. godine, Äiji su potpisnici Filozofski fakultet iz NiÅ”a, NiÅ”ki kulturni centar, Narodna biblioteka i Narodni muzej iz NiÅ”a, konaÄno su se stekli uslovi (jer su obezbeÄena materijalna sredstva iz budžeta Grada NiÅ”a), da se krene u realizaciju projekta koji je trebalo da bude zapoÄet do kraja 2014. Prema navedenom Protokolu, do kraja 2015. godine biÄe Å”tampani prvi tomovi sabranih dela Branka MiljkoviÄa (1934ā1961), dok bi Äitav projekat, od 6 knjiga, zavrÅ”en krajem 2018. godine. Knjige pesama Za života je objavio pet knjiga pesama: Uzalud je budim (Mlado pokolenje, Beograd, 1957), SmrÄu protiv smrti (zbirka patriotskih pesama u koautorstvu sa Blažom Å ÄepanoviÄem, Mlado pokolenje, Beograd, 1959), Poreklo nade (Lykos, Zagreb, 1960), Vatra i niÅ”ta (Prosveta, Beograd, 1960). Za zbirku pesama Vatra i niÅ”ta dobio je 1960. god. prestižnu Oktobarsku nagradu grada Beograda za književnost. U izdanju āZadužbine Rasā izaÅ”la je njegova poslednja knjiga Krv koja svetli (1961), bibliofilsko izdanje odabranih pesama patriotske poezije iz knjige. Uzalud je budim, Beograd, 1957, SmrÄu protiv smrti, (Zajedno sa Blažom Å ÄepanoviÄem), Beograd, 1959. Vatra i niÅ”ta, Beograd, 1960, Poreklo nade, Zagreb, 1960, Krv koja svetli, Beograd, 1961. Prevod Osip MandeljtÅ”ajm: Å um vremena, (zajedno sa Milicom NikoliÄ) Knjige kritika o MiljkoviÄu i njegovom životu Petar DžadžiÄ, Branko MiljkoviÄ ili neukrotiva reÄ, Beograd 1965; KritiÄari o Branku MiljkoviÄu, zbornik radova (prir. Sava PenÄiÄ), NiÅ” 1973; Branko MiljkoviÄ u seÄanju savremenika, zbornik (prir. Vidosav PetroviÄ), NiÅ” 1973; Vidosav PetroviÄ, Pesnikov uzlet ā SeÄanja na Branka MiljkoviÄa, NiÅ” 1988; Miodrag PetroviÄ, PesniÄki svet Branka MiljkoviÄa, NiÅ” 1991; Knjige kritika o MiljkoviÄu i njegovom životu. Poezija i poetika Branka MiljkoviÄa, zbornik radova (ured. Novica PetkoviÄ), Beograd 1996; Branko MiljkoviÄ i savremena srpska poezija, zbornik radova (ured. Radivoje MikiÄ), Gadžin Han/Beograd, 1997; Radivoje M. PetkoviÄ, Branko MiljkoviÄ ā Å”kolski dani, NiÅ” 1999; Radivoje MikiÄ, Orfejev dvojnik ā o poeziji i poetici Branka MiljkoviÄa, Beograd 2002; Radovan PopoviÄ, Princ pesnika, životopis Branka MiljkoviÄa, NiÅ” 2002; Kosta DimitrijeviÄ, Ubijeni pesnik, roman o Branku MiljkoviÄu, Beograd 2002; Kosta LozaniÄ, Slike iz života MiljkoviÄa, (Roman o Branku MiljkoviÄu u 77 slika), Obrenovac 2003; Poezija Branka MiljkoviÄa ā nova tumaÄenja, Zbornik (prir. Radivoje MikiÄ), NiÅ” 2003; Gojko M. TeÅ”iÄ, Bio-bibliografija Branka MiljkoviÄa i radova o njemu (1951ā1973), IāII, Književna istorija (Beograd), VII/ 25 i 26, (1974): 151ā197, 343ā396; Tematski broj Äasopisa āGradinaā posveÄen Branku MiljkoviÄu i Nagradi Branko MiljkoviÄ, Gradina, NiÅ”, Nova serija broj 4/2004, 2004. Dragica S. IvanoviÄ, OsveÅ”Äeni zaborav: imanentna poetika Branka MiljkoviÄa, Narodna biblioteka āStefan PrvovenÄaniā, Kraljevo, 2010; Nedeljko BogdanoviÄ, ReÄ i pesma (āUtva zlatokrilaā Branka MiljkoviÄa), 2011; Marija JeftimijeviÄ MihajloviÄ, MiljkoviÄ izmeÄu poezije i mita, Institut za srpsku kulturu PriÅ”tina/LeposaviÄ, LeposaviÄ, 2012; Ljubisav StanojeviÄ (1927 - 2005): Poezija i poetika Branka MiljkoviÄa ā orfejski iskaz i poetska sublimacija neizrecivog (doktorska disertacija, rukopis, 1973) Branko MiljkoviÄ, prepiska, dokumenti, posvete, priredio Jovan MladenoviÄ, N KC
Prvo izdanje knjige rodoljubivih pesama koju je Branko MiljkoviÄ napisao sa crnogorskim pesnikom Blažom Å ÄepanoviÄem. Bogato ilustrovano crtežima Ivana Å ubiÄa, dok je nacrt naslovnih korica uradio Dida de Majo. Stanje kao na slikama. Izuzetno retko u ponudi. Autor - osoba MiljkoviÄ, Branko, 1934-1961 = MiljkoviÄ, Branko, 1934-1961 Å ÄepanoviÄ, Blažo Naslov SmrÄu protiv smrti / Branko MiljkoviÄ, Blažo Å ÄepanoviÄ Vrsta graÄe poezija Jezik srpski Godina 1959 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Mlado pokolenje, 1959 (Beograd : Beogradski grafiÄki zavod) FiziÄki opis 66 str. : ilustr. ; 21 cm. Zbirka Biblioteka Ideali Nov naraÅ”taj pesnika, koji se afirmiÅ”e u drugoj polovini 50-ih godina, doÅ”ao je na pripremljen teren i veÄ na samom poÄetku pokazao niz prednosti Å”to su im omoguÄile brz prodor u književnost: znatnu književnu kulturu, poznavanje stranih jezika i svetske poezije, negovanost izraza, ovladanost raznim pesniÄkim tehnikama, preuranjenu zrelost. U tom naraÅ”taju javlja se nekoliko orijentacija. Najizrazitija je neosimboliÄka. Njoj pripada glavni pesnik ovog pokolenja Branko MiljkoviÄ (1934ā1961). On je prekratio život u dvadeset sedmoj godini i tim cinom snažno obeležio svoju poeziju, koja je od poÄetka bila zaokupljena motivom smrti. Ostavio je iza sebe zbirke Uzalud je budim (1957), Poreklo nade i Vatra i niÅ”ta (obe 1960), i knjigu rodoljubivih pesama SmrÄu protiv smrti (1959), koju je napisao zajedno s crnogorskim pesnikom Blažom Å ÄepanoviÄem (1934ā1966). Pisao je takoÄe eseje i kritike, prevodio poeziju s ruskog i francuskog. U celom tom opsežnom radu pokazao je neumornost i žurbu ali i umetniÄku disciplinu i samosvest. MiljkoviÄ je pesnik intelektualac, uveren da je pesma izraz patetike uma, a ne srca, da se ona dostiže umom` i da izražava āstanja uma`, a ne duÅ”evna raspoloženja. Po obrazovanju filosof, on je verovao da se mogu prepevati filosofski sistemi. Zato se vraÄao prvim grÄkim filosofima, naroÄito Heraklitu, dovodeÄi u vezu njihovo uÄenje o praelementima s modernom filosofijom biÄa. U pesniÄkom izrazu težio je da spoji moderna istraživanja s klasiÄnim zahtevima, zalagao se za savrÅ”enstvo kao najveÄi ideal pesme, smatrao da ānema velike poezije bez stroge i odreÄene forme`, bio vrstan versifikator i jedan od obnovitelja soneta u naÅ”oj posleratnoj poeziji. Odbojan prema tradicionalnoj subjektivnoj lirici, on je na drugoj strani pokazao otvorenost prema nekim drugim tradicionalnim vrednostima: negovao je socijalnu i rodoljubivu poeziju, nadahnjivao se motivima i simbolima iz naÅ”e narodne pesme. Blažo Å ÄepanoviÄ (Bijelo Polje, 7. april 1934 ā Struga, 26. avgust 1966) bio je crnogorski i jugoslovenski pesnik. Najpoznatiji je po zbirci pesama āSmrÄu protiv smrtiā koju je napisao zajedno sa srpskim pesnikom Brankom MiljkoviÄem. Blažo Å ÄepanoviÄ roÄen je 1934. godine u bjelopoljskom naselju Livadice. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Radio je u Kulturno-prosvetnom veÄu SFRJ. Umro je na samom poÄetku pesniÄke karijere, ali je uspeo da ostavi za sobom nekoliko zbirki poezije. Zajedno sa pesnikom Lazarom VuÄkoviÄem utopio se u Ohridskom jezeru, tokom boravka na StruÅ”kim veÄerima poezije, jednoj od najznaÄajnijih kulturnih manifestacija u tadaÅ”njoj Jugoslaviji. Priznanja Ogranak Biblioteke grada Beograda u UÄiteljskom naselju nosi ime Blaža Å ÄepanoviÄa. O životu Blaža Å ÄepanoviÄa 2017. godine snimljen je dokumentarni film SmrÄu protiv smrti Blaža Å ÄepanoviÄa.[3] Film je premijerno prikazan u Mojkovcu, u okviru prateÄeg programa 42. po redu filmskog festivala MojkovaÄka filmska jesen 25. septembra 2017. SkupÅ”tina opÅ”tine Bijelo Polje donela je oktobra 2013. godine odluku da se jedna ulica u ovom gradu nazove imenom Blaža Å ÄepanoviÄa. Književni rad Književno stvaralaÅ”tvo Blaža Å ÄepanoviÄa sakupljeno je u sedam zbirki pesama: Lobanja u travi (1957) Ivicom zemlje zmija (1958) SmrÄu protiv smrti (1959) ā zajedno sa Brankom MiljkoviÄem Smrt pjesnikova (1961) Zlatna Å”uma (1966) Ljubavlju izmjereno vrijeme (1973) ā objavljena posthumno Pjesnikov dvojnik (1976) ā objavljena posthumno Dida De Majo (Beograd, 29. mart 1906 ā Beograd, 24. jul 1964) bio je grafiÄar, ilustrator i scenograf. Dida De Majo roÄen je 29. marta 1906. godine, u Beogradu, u porodici sefardskih Jevreja, na dunavskoj Jaliji. Otac mu se zvao Solomon i bio je trgovac, a majka Jelena-Lenka, roÄena Alkalaj, bila je uÄiteljica. Prvi svetski rat proveo je sa sestrom, Vojkom, u BeÄu, da bi se u Beograd vratio 1917. godine. PohaÄao je beogradsku Realku. Zbog uÄestvovanja u demonstracijama studenata 1923/24. bio je iskljuÄen iz gimnazije. Vanredno je maturirao 1924. godine. Tokom Å”kolovanja saraÄivao je kao grafiÄar u Äasopisu āRefleks mladihā, a izradio je i naslovnu stranu zbirke pesama Desimira BlagojeviÄa āÅ aputanje s mostovaā. Za vreme boravka u BeÄu (1924), uÄio je crtanje i grafiku kod profesora Požedajeva i uÄestvovao u izradi dekoracija i kostima za predstavu āSan letnje noÄiā, u pozoriÅ”tu āTeatar u JozefÅ”tatuā (nem. Theater in der Josefstadt) i za Å uv suri (franc. Chauve-souris) baletsku trupu Nikite Balijeva. Iz BeÄa otiÅ”ao je u Pariz, gde je ostao do 1932. godine. Krajem dvadesetih, zajedno sa Monijem de Bulijem, prikljuÄio se grupi avangardnih umetnika okupljenih oko Äasopisa āLu Grand Žuā (franc. Le Grand Jeu), koji su ureÄivali pesnici Rože Žilber Lekont i Rene Domal. Å kolovao se na nekoliko pariskih akademija: Grand Å omijer (franc. Grande ChaumiĆØre), Kanson (franc. Canson), Andre Luta (franc. Andre Lotha). U Parizu je radio dekoracije za kabaree āDžokejā (engl. Jockey) i āBatu ivrā (franc. BĆ¢teau ivre). Bio je kostimograf za Mulen ruž. SaraÄivao je na scenografijama za reditelje A. Kavalkantija, Ž. Renoara, M. Reja i L. Bunjuela. Radio je crteže za tekstil za pariske modne kuÄe, ilustrovao je revije i ureÄivao enterijere pariskih stanova. Bio je jedan od osnivaÄa nadrealistiÄkog Äasopisa āDiskontinuiteā (franc. DiscontinuitĆ©). GrafiÄki je osmislio diplomu Jevrejskog ženskog druÅ”tva u Beogradu. Po povratku u Beograd, uspostavlja prijateljstvo sa Älanovima beogradskog nadrealistiÄkog kruga i angažuje se na ilegalnom radu u KomunistiÄkoj partiji Jugoslavije - radio je na tehniÄkom opremanju publikacija i letaka i izradi lažne dokumentacije. Zbog te delatnosti, uhapÅ”en je 1935. godine. Bio je nekoliko meseci u GlavnjaÄi, gde je nakon desetodnevnog muÄenja, pokuÅ”ao samoubistvo. Potom je osuÄen na dve godine u zatvoru u Sremskoj Mitrovici. PuÅ”ten je 1937. godine, ali je nastavio aktivnost u okviru KomunistiÄke partije Jugoslavije, gde je izradio stotinu i pedeset falsifikovanih putnih isprava za jugoslovenske dobrovoljce na putu za Å paniju. Posle pokuÅ”aja policije da ga uhapsi, emigrirao je u Francusku, 1938. godine. U Francuskoj je delovao u okviru tehniÄkog aparata KPJ, na izradi falsifikovanih pasoÅ”a. Posle okupacije Pariza odlazi u južni, neokupirani, deo Francuske, gde Äe u Brivu, u regionu Koreze, provesti najveÄi deo rata, bez vesti o brojnoj familiji u Beogradu, koja nije preživela Holokaust. U Drugom svetskom ratu borio se kao pripadnik Francuskog pokreta otpora. Jedna od najveÄih Demajovih zasluga tokom rata jeste uÄeÅ”Äe u oslobaÄanju književnika Andre Malroa, iz gestapovskog zatvora, u Tuluzu. Za Jugoslovensko vojno predstavniÅ”tvo u Francuskoj, poÄeo je da radi 1944. godine. U maju 1945. godine, vratio se u Beograd. Odmah po dolasku, uhapÅ”en je i sproveden u GlavnjaÄu, gde je proveo tri meseca. Posle puÅ”tanja iz zatvora, radio je kao tehniÄki urednik u Äasopisu āOÅ”iÅ”ani ježā. Bio je v.d. direktor Novinsko-izdavaÄkog preduzeÄa Saveza udruženja novinara Federativne Narodne Republike Jugoslavije, potpredsednik Zemaljskog veÄa Saveza sindikata NR Srbije, savetnik u GrafiÄkoj direkciji SR Srbije i u Komitetu za auto saobraÄaj pri Vladi FNRJ. PoÄetkom 1946. godine oženiÄe se sa BeograÄankom Mirom Å oten. U septembru 1948. godine, zbog optužbe da je pristalica āRezolucije Informbiroaā, uhapÅ”en je i odveden, ponovo, u GlavnjaÄu, da bi novembra 1949. godine bio poslat na Goli otok, gde je muÄen i ponižavan. Prvo je bio u logoru Stara žica, a zatim u specijalnom logoru Petrova rupa. OsloboÄen je aprila 1953. godine. Do smrti (1964), radio je kao tehniÄki urednik Äasopisa āŽurnalā (engl. Journal) i tehniÄki urednik u Å”tampariji Beogradskog grafiÄkog zavoda. Njegova dela izlagana su na kolektivnim izložbama u Brivu 1943. godine, Udruženju primenjenih umetnika Srbije 1955. godine, kao i u okviru izložbe Sefardski slikari u Beogradu 2007. godine. Veliki broj njegovih dela izgubljen je ili uniÅ”ten. Radovi: Diploma jevrejskog ženskog druÅ”tva, 1925 TragiÄna istorija jednog nevaljalog deÄaka, strip 1925; Crteži (1935, 1936, 1940, 1941); Autoportreti i portreti; Banditski prorok, strip, 1950; Mrtva priroda; Igra, grupa crteža, 1960; Ilustracije i drugi radovi, 1960. Branko MiljkoviÄ (NiÅ”, 29. januar 1934 ā Zagreb, 12. februar 1961) bio je srpski i jugoslovenski pesnik, esejista i prevodilac. MiljkoviÄ je jedan od najpoznatijih srpskih pesnika druge polovine dvadesetog veka. Brankov otac Gligorije (1907ā1999) poreklom je iz Gadžinog Hana, a majka Marija (1908. roÄena Brailo) iz sela Trbounja kod DrniÅ”a. Imao je i brata DragiÅ”u (1939ā1993) Äijim zalaganjem je za života i posle pesnikove smrti sreÄena i saÄuvana Brankova zaostavÅ”tina. MiljkoviÄeva porodica vodi poreklo iz Zaplanja kod NiÅ”a, odakle su se njegovi roditelji doselili u NiÅ”. MiljkoviÄ je detinjstvo provodio u periodu Drugog svetskog rata u porodiÄnoj kuÄi na periferiji NiÅ”a u ulici Ljube DidiÄa 9. Brankovo odrastanje u porobljenom NiÅ”u, u kome je bio svedok svih strahote rata i nasilja, najverovatnije Äe kasnije u psiholoÅ”kom smislu biti zaÄetnik tema o smrti u njegovoj poeziji. Na Veliki petak 1944. godine, Branko posmatra kako savezniÄke bombe padaju na Sabornu crkvu, ali i na Å”kolu `Sveti Sava`. Video je svoju mladu komÅ”inicu Ružu, svoju prvu ljubav, kako je u nesvesnom stanju odnose u bolnicu. Uzalud su se Brankova majka i druge žene molile za Ružu. Ona se viÅ”e nikada nije probudila, a Branko Äe svoja deÄaÄka oseÄanja prema njoj iskazati dosta godina kasnije, u svojoj pesmi Uzalud je budim. MiljkoviÄ je stekao srednje Å”kolsko obrazovanje u Prvoj niÅ”koj gimnaziji āStevan Sremacā Od 1941. do 1945. pohaÄao je osnovnu Å”kolu. Prvi, drugi i treÄi razred zavrÅ”io je u osnovnoj Å”koli āVožd KaraÄorÄeā u NiÅ”u, a Äetvrti, pred kraj rata, u oÄevom rodnom mestu Gadžinom Hanu. Od 1949. do 1953. godine MiljkoviÄ je bio uÄenik Prve niÅ”ke gimnazije āStevan Sremacā u NiÅ”u, gde je njegov pesniÄki dar otkriven u Å”kolskom književnom druÅ”tvu āNjegoÅ”ā, u kome je, pored ostalih, bila i pesnikinja Gordana TodoroviÄ. U NiÅ”u piÅ”e i pred svojim vrÅ”njacima i profesorima Äita svoje prve pesme sa trinaest godina. Prvu pesmu objavio je 1952. u beogradskom listu āZapisiā, imao je tada osamnaest godina. U NiÅ”u, pesme objavljuje u āSlužbenom glasnikuā, āGlasu omladineā, āNaÅ”em putuā, āGlediÅ”timaā... Tokom gimnazijskog Å”kolovanja veliki uticaj na pesnika imao je profesor književnosti Dragoljub MilosavljeviÄ i, naroÄito, profesor filozofije, Fridrih Troj. Oni su najviÅ”e doprineli da upiÅ”e studije filozofije(1953) i da nastavi da se bavi književnoÅ”Äu. Godine 1953. iz NiÅ”a je otiÅ”ao u Beograd na studije filozofije i na Filozofskom fakultetu diplomira 1957. JoÅ” kao student (1956) pripadao je grupi neosimbolista, Äiji je idejni voÄa bio prof. Dragan M. JeremiÄ, a koju su, pored MiljkoviÄa, Äinili: Božidar TimotijeviÄ, Žika LaziÄ, Dragan Kolundžija, Milovan DanojliÄ, Petar PajiÄ, Kosta DimitrijeviÄ, Vera SrbinoviÄ, Rajko ÄukiÄ... NastojeÄi da u poeziji sintetizuje pesniÄko iskustvo simbolista i nadrealista. Kada je doÅ”ao u Beograd, Branko je pune tri godine, obilazio redakcije mnogih Äasopisa ali nije naiÅ”ao na razumevanje. Prve pesme u Beogradu mu objavljuje Oskar DaviÄo 1955. u Äasopisu āDeloā, i time mu otvara vrata ostalih izdavaÄa i stranice brojnih Äasopisa. Ubrzo potom sledi njegova prva zbirka pesama āUzalud je budimā 1956, kojom postiže uspeh kod publike i kritiÄara, a potom i zbirke pesama: āSmrÄu protiv smrtiā (zajedno sa Blažom Å ÄepanoviÄem, 1959), āPoreklo nadeā (1960), āVatra i niÅ”taā (1960), āKrv koja svetliā (1961)... Književna kritika ga je vrlo brzo, bez obzira na njegovu mladost, svrstala u sam vrh srpske poezije. To je potvrdila dodela Branku jedne od, u to vreme, najprestižnijih nagrada ā Oktobarske. Branko je potom poÄeo da vodi raÄuna o svom oblaÄenju, mogao se videti kako ide preko Terazija u sivom odelu, u prsluku viÅ”njeve boje, sa leptir-maÅ”nom, Å”eÅ”irom velikog oboda... Od studenta boema ā postao je gospodin. Njegove rane pesme pokazuju uticaj francuskih simbolista Valerija i Malarmea, kao i Heraklitove filozofije. NajznaÄajnija je njegova zbirka āVatra i niÅ”taā u Äijoj se osnovi, pored antiÄkih mitova, nalaze nacionalni mitovi i legende koje je on utkao u sopstvenu poetiku, posebno u ciklusu āUtva zlatokrilaā. Pored poezije, pisao je eseje i kritike i bavio se prevoÄenjem ruskih i francuskih pesnika. Po jednima usled liÄnih nesporazuma sa jednim brojem pesnika i prijatelja, a po drugima (kako to u knjizi āBranko MiljkoviÄ ili neukrotiva reÄā, navodi Petar DžadžiÄ) zbog problema āuzrokovanih ljubavnim jadomā, napuÅ”ta Beograd, u jesen 1960, i odlazi za urednika Literarne redakcije zagrebaÄkog radija. U Zagrebu, najverovatnije nezadovoljan svojim životom, Branko se odaje alkoholu. TragiÄno je preminuo u Zagrebu u noÄi izmeÄu 11. i 12. februara 1961. godine. Tom dogaÄaju prethodila su sledeÄa dogaÄanja. U januaru 1961. u zagrebaÄkoj pozoriÅ”noj kafani koju su njeni gosti nazivali āKavkazā prema svedoÄenjima Vladimira BogdanoviÄa on i Branko su jedne veÄeri privoÄeni u zagrebaÄku miliciju nakon jedne Brankove izjave u pijanom stanju: āU jednom trenutku Branko je ustao, stao uz nisku ogradu i oslonjen rukama, malo nagnut, gledao dole. Pomislih namah da tamo nekoga traži, ili oÄekuje, ali se i uplaÅ”ih da bi onako nagnut, a visok i veÄ dobro podnapit, mogao da izgubi ravnotežu i padne dole. U jednom trenutku Branko je uzviknuo: āZaÅ”to ubijaju pesnika u socijalizmu?ā PokuÅ”ah da ga povuÄem, ali on podiže ruke i nanovo viknu joÅ” jaÄe. Sala je, na tren, utihnula. Svi gledaju gore u nas. Neko je pozvao miliciju. Uspeh nekako da ga vratim do stola. Seo je i u jednom gutljaju ispraznio ÄaÅ”u. Ubrzo, na galeriju popeÅ”e se dva milicionera. UzeÅ”e nam legitimacije i, gurajuÄi nas niz spiralne stepenice, nimalo nežno, izvedoÅ”e do kola koja su bila parkirana do samog ulaza.ā Ubrzo nakon ovog dogaÄaja, 12. februara 1961, Branka nalaze obeÅ”enog o drvo na periferiji Zagreba. Njegova iznenadna i prerana smrt otvorila je Pandorinu kutiju raznih interpretacija i nagaÄanja. Ovaj dogaÄaj i dalje izaziva mnoge kontroverze. Tanasije MladenoviÄ je smatrao, da Branko MiljkoviÄ nije izvrÅ”io samoubistvo. Maleno drvo, o koje se MiljkoviÄ, navodno, obesio, naprosto nije moglo da izdrži krupno telo srpskog pesnika, navodi MladenoviÄ. U razgovoru za āPolitikuā, MladenoviÄ je 1995. godine, doslovce, rekao: āNa licu mesta, posle nekoliko dana po MiljkoviÄevoj sahrani, vrativÅ”i se tada sa puta po inostranstvu, utvrdio sam Äitav niz Äinjenica koje jasno govore da je tadaÅ”njim vlastodrÅ”cima, i u Zagrebu, i u Beogradu, bilo veoma stalo da se Äitav āsluÄajā prekrije velom zaborava. Kvarilo bi to, zaboga, naÅ”e idiliÄno i za veÄna vremena projektovano ā bratstvo i jedinstvoā. Mada, uprkos navodima, do danas je najverovatnija verzija Brankove smrti ā samoubistvo. Posle tragiÄne smrti Branka MiljkoviÄa u Zagrebu 1961. godine, celokupna pesnikova posmrtna ostavina nalazila se u njegovoj roditeljskoj kuÄi u Beogradu, na Voždovcu, u ul. ÄorÄa Kratovca 52. Skromna porodiÄna kuÄa, koju su pesnikovi roditelji kupili i kasnije se doselili iz NiÅ”a u Beograd 1954. godine, dozidana je sa joÅ” jednom prostorijom (radnom sobom) u kojoj je živeo i stvarao veliki pesnik, u ambijentu āpesniÄke laboratorijeā i bogate liÄne biblioteke. Pesnikova kuÄa bila je i duhovno steciÅ”te Äitave jedne generacije pesnika i pisaca u usponu, pedesetih i Å”ezdesetih godina 20. veka. PesniÅ”tvo U anketi o iskuÅ”enju poezije, objavljenoj u književnom Äasopisu Delo, Branko MiljkoviÄ je na pitanje āVaÅ” put do pesmeā naveo sledeÄe: ā Pesnik vidi viÅ”e od drugih jer sluti ono Å”to je drugima nepristupaÄno; s druge strane, on vidi neodreÄenije od drugih jer sluti i ono Å”to je drugima oÄigledno. Pesnikovo geslo i treba da bude ono Elijarovo `uprkos svakoj oÄiglednosti`. To je taj put do pesme: borba na Äinjenicama koje niÅ”ta ne kazuju, borba protiv Svete OÄiglednosti... ā PiÅ”uÄi o poeziji Alena Boskea, Äiji je uticaj na pesnika nesumnjiv, MiljkoviÄ je izrazio suÅ”tinu svog shvatanja pesniÅ”tva, i poezije uopÅ”te; da je āpoezija pobeda nad pesnikomā, da je, u stvari, ona autonomna i nezavisna od realnosti i da ,,nije imenovanje postojeÄih stvari koje nas okružuju, ona je stvaranjeā. U traganju za Äistom poezijom i moguÄnostima transpozicije stvarnosti u hram reÄi i simbola, po njemu ona ,,stvarnost pretvara u moguÄnostā, a pesnika vidi kao ,,žrtvuā svoje poezije. O tome dalje kaže da ,,Pesma i pesnik vrlo brzo zamene svoje uloge. Pesnik umesto da kaže biva kazan. Da bi zadržao svoje pravo na reÄi, pesnik je prinuÄen da postane objekat poezije. Umesto da pesnik piÅ”e poeziju, poezija piÅ”e pesnika.ā U svojim kritiÄkim napisima i ogledima o poeziji uopÅ”te i pesnicima, MiljkoviÄ je, po miÅ”ljenju mnogih kritiÄara, pisao o suÅ”tini i dilemama sopstvene poetike, tražio odgovore na pitanja koja su proizilazila iz biÄa njegove pesme, želeÄi na odreÄen naÄin āda se stavi na mesto odakle bi mogao da posmatra sopstvenu poeziju nepristrasnije, kao svoj sopstveni kritiÄar, kao pesniÄki dvojnik koji bi mu osvetljavao put u tamiā. āÄovek zagledan u svet ima pred sobom dve alternative: da oseti svoju niÅ”tavnost ili da se divi. Divljenje nas izjednaÄuje sa onim Äime se divimo. Poeziju sam poÄeo da piÅ”em iz straha...ā Njegove pesme su bile hermetiÄne pesme, a on je o njima govorio: āOno Å”to ne možemo da izrazimo, sve se viÅ”e udaljava, ali i gubi pri tom svoj prvobitni smisao neizrecivog i postaje neÅ”to Å”to se može razumeti, mada samo pod pretpostavkom, kao iznutra sažeto, neprilagoÄeno bilo Äemu spolja. Tako nastaje hermetiÄna pesma. Tamo gde prestaje, istinski zapoÄinje. To je tamo gde poÄinje zaborav ili zaboravljeno seÄanje kako bi rekao Sipervjel. I njen sadržaj je svet, jedinstven i nikad drugi svet, ni kada duh izneveri oholoÅ”Äu i podelama. Ali sve svoje skoraÅ”nje hermetiÄna pesma preuredi iznutra snagom zaborava, spajajuÄi razliÄito, razdvajajuÄi jedno.ā Za MiljkoviÄa je simbol bio āinkarnacija stvarnosti, kondenzovanje stvarnosti u prostoru i vremenu u ono Å”to je esencijalno i bitno.ā Sa druge strane, nadrealistiÄka naÄela su mu poslužila da otkrije i dosegne onostrano, da otkrije podsvest, san, i da od iracionalnih izvora biÄa otkrije novu realnost. āNejasnost je njena prednost, a ne nedostatak.ā Težio je nadrealistiÄkom oslobaÄanju Äoveka kroz prizmu simbola, do potpunog prožimanja stvarnosti i suÅ”tinskog izraza. U ovoj sintezi nastajali su stihovi koji su zraÄili magijskom lepotom i dubinom i koji su Äesto izmicali dekodiranju. Jedan od najzanimljivijih i znaÄajnijih ciklusa u zbirci Uzalud je budim je drugi po redu ciklus Sedam mrtvih pesnika. Branko je u ovom ciklusu posvetio po jednu pesmu pesnicima koje je verovatno najviÅ”e cenio jer su mu veoma sliÄni po tematici i motivima u svojim pesmama. To su: Branko RadiÄeviÄ, Petar PetroviÄ NjegoÅ”, Laza KostiÄ, Vladislav PetkoviÄ Dis, Tin UjeviÄ, MomÄilo NastasijeviÄ i pesnik Goran, Brankov prijatelj. Ostali rad Uporedo sa pesniÄkim radom, MiljkoviÄevo stvaralaÅ”tvo obuhvata intenzivnu kritiÄko-esejistiÄku delatnost, objavljivanjem oko Å”ezdesetak priloga u listovima i Äasopisima Å”irom Jugoslavije u periodu od 1955. do 1961. god. Prvu kritiku (prikaz) objavio je 1955. god. u beogradskom listu Vidici, povodom zbirke pesama Velimira LukiÄa, Leto. SagledavajuÄi njegov kritiÄarski opus, može se sa pravom reÄi da je MiljkoviÄ bio svojevrsni hroniÄar književnih zbivanja na jugoslovenskom prostoru; nema praktiÄno nijednog znaÄajnijeg imena savremene jugoslovenske (i srpske) poezije o kojima nije pisao. Nesumnjivo je da je svojim kritiÄarskim tekstovima i prikazima znatno doprineo predstavljanju tzv. druge posleratne generacije pesnika, kojoj je i sam pripadao. Branko MiljkoviÄ ili Orfejev dvojnik Za pesnike simbolistiÄke orijentacije, pesnike koji nastoje da āsve zamene reÄimaā posebno je važna sloboda u kombinovanju reÄi. TragajuÄi za tom slobodom, Branko MiljkoviÄ se posebno u pesmama Poreklo nade, približio pojedinim elementima nadrealistiÄke poetike. Za njega su posebno bili izazovni oni elementi nadrealistiÄke poetike koji su insistirali na udaljavanju od realnih stvari i pojava, na ulozi sna i nesvesnog. Mada nema sumnje, za MiljkoviÄa su najizazovniji bili pokuÅ”aji nadrealista da izgrade jednu takvu tehniku gradnje verbalne jave koju je on gotovo divinizovao u pesmi Kritika metafore. MiljkoviÄ je prihvatio i jedan groteskno-humorni ton (tako važan za nadrealiste) da bi mogao da relativizuje ono stanoviÅ”te koje dominira u pesmama sadržanim u knjizi Vatra ili niÅ”ta. Jednostavno reÄeno, stavljajuÄi pesniku zadatak da u jeziku izgradi posebnu realnost, paralelni svet, Branko MiljkoviÄ je samu pesmu i njenu egzistenciju uÄinio paralelnom sa egzistencijom samog pesnika... Nagrade Oktobarska nagrada Beograda, 1960, za zbirku Vatra i niÅ”ta. NasleÄe Film o Branku MiljkoviÄu Vatra i niÅ”ta (igrano-dokumentarni film, NiÅ”, 1995, proizvodnja: ŠŠ Krug, uz materijalnu podrÅ”ku Ministarstva kulture Republike Srbije i SkupÅ”tine grada NiÅ”a, scenario i režija: Marislav RadisavljeviÄ, direktor fotografije filma: Ivan ZdravkoviÄ, snimatelj: Darko KoviÄ, scenograf: Boris ÄerÅ”kov, kostimograf: Jelka AÅ”anin, kompozitor: Blagoje RadojeviÄ, slikar dekora: Perica Donkov, glumci: Goran Milev, SlaÄana VlajoviÄ. Postoji i dokumentarni film o Branku MiljkoviÄu, pod imenom Princ Poezije. Film je snimljen u NiÅ”u i Beogradu, uz obilnu muzejsku graÄu, a Miki StamenkoviÄ je uspeo da preko svojih prijatelja iz Zagreba obezbedi potrebnu dokumentaciju. Snimatelj filma je Jovica KrstiÄ, montažer Miljan ÄuroviÄ, stihove u filmu govori Predrag Ejdus, tekst Äita Žarko ObraÄeviÄ, a muziku je napisao Žarko StankoviÄ. Spomen soba Branka MiljkoviÄa U porodiÄnoj kuÄi u Beogradu, u pesnikovoj sobi, 12. februara 1962. god, na prvu godiÅ”njicu njegove smrti, otvorena je MiljkoviÄeva spomen-soba u autentiÄnom ambijentu, gde je bila izložena njegova zaostavÅ”tina: nameÅ”taj, liÄni predmeti, rukopisi, prepiska, fotografije, biblioteka...24 (kat. br. 100) Roditelji, i posebno, brat DragiÅ”a, brižljivo su saÄuvali sve Å”to se zateklo u kuÄi od pesnikove ostavÅ”tine.25 U Knjizi utisaka povodom predaje zaostavÅ”tine i otvaranja Spomen-sobe u niÅ”kom Muzeju 1971. god, porodica MiljkoviÄ je zapisala: āDrage NiÅ”lije, Branko nije stigao da vam se vrati, ali se vratilo njegovo delo i radna soba. Äuvajte i jedno i drugo, jer je od danas to vaÅ”e (majka Marija, otac Gligorije, brat DragiÅ”a MiljkoviÄ; 11. 2. 1971)ā Književno-memorijalna postavka Stevan Sremac i Branko MiljkoviÄ. Povodom desetogodiÅ”njice smrti, pesnikovi roditelji Marija i Gligorije, 1971. god. ustupaju deo zaostavÅ”tine svoga sina gradu NiÅ”u, odnosno Narodnom muzeju, uz svesrdno posredovanje predstavnika grada, Muzeja i poslenika iz kulturnog života. Osnovna namera bila je da se ustupanjem, prenosom i kasnijom muzejskom ekspozicijom fonda saÄuva trajno uspomena na velikog pesnika, koji je duhovno i stvaralaÄki stasao u svom rodnom gradu NiÅ”u. Na dvadesetogodiÅ”njicu pesnikove smrti 1981. god, njegovi roditelji poklanjaju Narodnom muzeju pesnikovu sobu iz beogradske kuÄe (sobe), jedan broj liÄnih predmeta i prva izdanja pesnikovih zbirki pesama (Uzalud je budim i Vatra i niÅ”ta). Narodni muzej u NiÅ”u Äuva celokupnu zaostavÅ”tinu pesnika Branka MiljkoviÄa. Formiran je i fond istoimene muzejske zbirke. Godine 1971, povodom desetogodiÅ”njice pesnikove smrti, njegovi roditelji, Marija i Gligorije i brat DragiÅ”a, poklonili su muzeju u NiÅ”u saÄuvanu zaostavÅ”tinu: liÄne predmete, odeÄu, dokumenta, fotografije, rukopise, nameÅ”taj iz roditeljske kuÄe u NiÅ”u i Beogradu, prepisku, liÄnu biblioteku sa oko 400 knjiga i Äasopisa i bogatu hemeroteku sa iseÄcima pesnikovih objavljenih radova i drugih tekstova iz novina i Äasopisa. ZaostavÅ”tini pripada 1649 predmeta. Povodom 50 godina od smrti Branka MiljkoviÄa 2011. godine organizovana je velika izložba njegovih liÄnih stvari koju je posetilo oko 9 hiljada ljudi u NiÅ”u i Beogradu. Tom prilikom je planirano da se do 2014. izdaju njegova sabrana dela. Sabrana dela bi imala 12 knjiga, ali njihovo izdavanje nije realizovano u planiranom roku. Spomen soba Branka MiljkoviÄa kao deo izložbe u Sinagogi u NiÅ”u u povodu obeležavanja 50. godiÅ”njice od njegove smrt (29. septembar 2011) O životu i tragiÄnoj smrti Branka MiljkoviÄa Dejan StojiljkoviÄ je napisao roman āZvezda nad prazninomā. Dela Sabrana dela Branka MiljkoviÄa Na osnovu Protokola o izdavanju sabranih dela Branka MiljkoviÄa, iz 2015. godine, Äiji su potpisnici Filozofski fakultet iz NiÅ”a, NiÅ”ki kulturni centar, Narodna biblioteka i Narodni muzej iz NiÅ”a, konaÄno su se stekli uslovi (jer su obezbeÄena materijalna sredstva iz budžeta Grada NiÅ”a), da se krene u realizaciju projekta koji je trebalo da bude zapoÄet do kraja 2014. Prema navedenom Protokolu, do kraja 2015. godine biÄe Å”tampani prvi tomovi sabranih dela Branka MiljkoviÄa (1934ā1961), dok bi Äitav projekat, od 6 knjiga, zavrÅ”en krajem 2018. godine. Knjige pesama Za života je objavio pet knjiga pesama: Uzalud je budim (Mlado pokolenje, Beograd, 1957), SmrÄu protiv smrti (zbirka patriotskih pesama u koautorstvu sa Blažom Å ÄepanoviÄem, Mlado pokolenje, Beograd, 1959), Poreklo nade (Lykos, Zagreb, 1960), Vatra i niÅ”ta (Prosveta, Beograd, 1960). Za zbirku pesama Vatra i niÅ”ta dobio je 1960. god. prestižnu Oktobarsku nagradu grada Beograda za književnost. U izdanju āZadužbine Rasā izaÅ”la je njegova poslednja knjiga Krv koja svetli (1961), bibliofilsko izdanje odabranih pesama patriotske poezije iz knjige. Uzalud je budim, Beograd, 1957, SmrÄu protiv smrti, (Zajedno sa Blažom Å ÄepanoviÄem), Beograd, 1959. Vatra i niÅ”ta, Beograd, 1960, Poreklo nade, Zagreb, 1960, Krv koja svetli, Beograd, 1961. Prevod Osip MandeljtÅ”ajm: Å um vremena, (zajedno sa Milicom NikoliÄ) Knjige kritika o MiljkoviÄu i njegovom životu Petar DžadžiÄ, Branko MiljkoviÄ ili neukrotiva reÄ, Beograd 1965; KritiÄari o Branku MiljkoviÄu, zbornik radova (prir. Sava PenÄiÄ), NiÅ” 1973; Branko MiljkoviÄ u seÄanju savremenika, zbornik (prir. Vidosav PetroviÄ), NiÅ” 1973; Vidosav PetroviÄ, Pesnikov uzlet ā SeÄanja na Branka MiljkoviÄa, NiÅ” 1988; Miodrag PetroviÄ, PesniÄki svet Branka MiljkoviÄa, NiÅ” 1991; Knjige kritika o MiljkoviÄu i njegovom životu. Poezija i poetika Branka MiljkoviÄa, zbornik radova (ured. Novica PetkoviÄ), Beograd 1996; Branko MiljkoviÄ i savremena srpska poezija, zbornik radova (ured. Radivoje MikiÄ), Gadžin Han/Beograd, 1997; Radivoje M. PetkoviÄ, Branko MiljkoviÄ ā Å”kolski dani, NiÅ” 1999; Radivoje MikiÄ, Orfejev dvojnik ā o poeziji i poetici Branka MiljkoviÄa, Beograd 2002; Radovan PopoviÄ, Princ pesnika, životopis Branka MiljkoviÄa, NiÅ” 2002; Kosta DimitrijeviÄ, Ubijeni pesnik, roman o Branku MiljkoviÄu, Beograd 2002; Kosta LozaniÄ, Slike iz života MiljkoviÄa, (Roman o Branku MiljkoviÄu u 77 slika), Obrenovac 2003; Poezija Branka MiljkoviÄa ā nova tumaÄenja, Zbornik (prir. Radivoje MikiÄ), NiÅ” 2003; Gojko M. TeÅ”iÄ, Bio-bibliografija Branka MiljkoviÄa i radova o njemu (1951ā1973), IāII, Književna istorija (Beograd), VII/ 25 i 26, (1974): 151ā197, 343ā396; Tematski broj Äasopisa āGradinaā posveÄen Branku MiljkoviÄu i Nagradi Branko MiljkoviÄ, Gradina, NiÅ”, Nova serija broj 4/2004, 2004. Dragica S. IvanoviÄ, OsveÅ”Äeni zaborav: imanentna poetika Branka MiljkoviÄa, Narodna biblioteka āStefan PrvovenÄaniā, Kraljevo, 2010; Nedeljko BogdanoviÄ, ReÄ i pesma (āUtva zlatokrilaā Branka MiljkoviÄa), 2011; Marija JeftimijeviÄ MihajloviÄ, MiljkoviÄ izmeÄu poezije i mita, Institut za srpsku kulturu PriÅ”tina/LeposaviÄ, LeposaviÄ, 2012; Ljubisav StanojeviÄ (1927 - 2005): Poezija i poetika Branka MiljkoviÄa ā orfejski iskaz i poetska sublimacija neizrecivog (doktorska disertacija, rukopis, 1973) Branko MiljkoviÄ, prepiska, dokumenti, posvete, priredio Jovan MladenoviÄ, N KC