Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
26-50 od 578 rezultata
Prati pretragu "b"
Vi se opustite, Gogi će Vas obavestiti kad pronađe nove oglase za tražene ključne reči.
Gogi će vas obavestiti kada pronađe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Naziv: Psihosomatika astme Autor: Vojislav B. Trajković Godina izdanja: 1989 Izdavač: Jedinstvo, Priština Pismo: Latinica Povez: Mek Odlično očuvano, unutrašnjost je nekorišćena. Sadržaj videti na slikama. Opis: Hronična opstruktivna bolest pluća predstavlja jedno od ozbiljnih oboljenja u socio-medicinskom pogledu, i to, zbog visoke učestalosti pojavljavanja, dugotrajnog toka, ozbiljnog invalidita, gubitka radne i profesionalne sposobnosti i često fatalnog ishoda. Nepovoljne ekološke situacije u kojoj živi današnji čovek uslovljavaju pojavljivanje opstruktivne bolesti pluća u svim kategorijama naše populacije, s tim što se češće pojavljuju u pojedinim grupacijama stanovništva, a čine i značajan udeo u strukturi morbiditeta i mortaliteta u mnogim zemljama sveta pa i u našoj zemlji (91,20). Statističke analize socijalnog osiguranja SAD pokazuju da hronična opstruktivna bolest pluća stoji kao uzrok invalidnosti odraslih na drugom mestu, posle srčanih bolesti. Od svih bolesnika koji se obraćaju lekaru abog „nespecifičnog oboljenja disajnih puteva` 90% boluju od hronične opstruktivne bolesti pluća. U zavisnosti od godišnjeg doba 3,5 - 6,0% postelja u klinikama zauzeto je tim teškim obolelim bolesnicima (93). Ovako veliki broj osoba sa opstruktivnim oboljenjima disajnih puteva posledica je, što se većina sa lakšim oblikom podvr. gava lečenju tek kada oboljenje dostigne težak stepen oštećenja. Razlog treba tražiti u hroničnoj prirodi bolesti. Tegobe su u mnogim slučajevima minimalne i poboljšavaju se same po sebi, naročito u letnjim mesecima, mada nekad ne išćeznu potpuno. Obično pre nego što se preduzmu ozbiljne mere, prođe dosta vremena i one ulaze u ireverzibilnu fazu bolesti. Premda je poslednjih 20 godina mnogo učinjeno u proučavanju hronične opstruktivne bolesti ne postoji ujednačeno medicinsko mišljenje u pogledu sadržaja programa za rano otkrivanje hronične respiratorne bolesti (93). U okviru skrininga` u ranom otkrivanju hronične opstruktivne bolesti, grupa istraživača iz SAD i Kanade smatra, pored ostalog, da su potrebna intenzivna istraživanja etioloških faktora, prirodnog toka bolesti, terapeutskog tretmana i ispitivanja rizičnih grupa. ( Istraživanja se proširuju i uzimaju skupni i sindrom opstruktivne bolesti pluća u socijalnim, psihičkim, psihijatrijskim, neurofiziološkim, neurološkim i patofiziološkim relacijama. Najveći broj radova posvećen izučavanju iz ove oblasti, odnosni se na bronhijalnu astmu, gde je nedvosmisleno dokazana alergijska etiologija, ali ima i niz drugih činjenica intimno povezanih sa drugim uzročnim faktorima. Naime, mnoga istraživanja i teorije upućuju i potvrđuju splet faktora na relaciji socijalnih psiholoških, imunoloških, infektivnih i ostalih promenljivih veličina, koje su odgovorne za pojavu bolesti. Daljnja istraživanja treba da osvetle više činjenica u nastanku bolesti, da se upozna prirodni tok poremećaja kada nastaje prolomni trenutak prelaska bolesti iz reverzibilne u ireverzibilnu fazu. Otkrivanje rizičnih grupa je pitanje koje se nameće samo po sebi: zašto oboljevaju jedni a drugi ne, iako žive pod manje-više istim uslovima i iste su dobi, koji činioci determinišu odgovor organizma na određene nokse i kakva je uloga imunološkog sklopa u nastanku hronične opstruktivne bolesti pluća? Dakle, hronična opstruktivna bolest pluća i dalje je izazov savremenoj medicini.
Milena Pavlović - Barili: Život i delo / Miodrag B. Protić Beograd 1966. Tvrd povez, zaštitni omot, ilustrovano, 221 strana. Knjiga je veoma dobro očuvana. Sadržaj: Delo Reprodukcije Pesme Dokumentacija — Biografija — Katalog dela — Bibliografija — Reprodukcije
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Miodrag B. Protić - SLIKA I SMISAO: Likovne studije i eseji (Nolit, Beograd, 1960, broš, 241+XCIV ilustracija, ilustrovano) II-02
Veoma dobro očuvano! Autor - osoba Đurđević, Dejan B., 1974- = Đurđević, Dejan B., 1974- Naslov Institucije naslednog prava / Dejan B. Đurđević Vrsta građe knjiga Jezik srpski Godina 2010 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Službeni glasnik, 2010 (Beograd : Glasnik) Fizički opis 352 str. : graf. prikazi ; 24 cm Zbirka ǂBiblioteka ǂPravna biblioteka. ǂEdicija ǂUdžbenici i priručnici ; ǂknj. ǂ17 (broš.) Napomene Tiraž 500 Napomene i bibliografske reference uz tekst Bibliografija: str. 13-14. Predmetne odrednice Nasledno pravo Pisan na moderan način i na osnovu uvida u relevantnu domaću i stranu literaturu, udžbenik obuhvata najvažnije pojmove iz oblati naslednog prava i proističe iz mnoštva izvora pravne literature, pozitivnih zakona, rešenja uporednih pravnih sistema i sudske prakse. Predstavlja nezaobilaznu literaturu za sve koji se teorijski ili praktično bave naslednim pravom. PREDGOVOR Ova knjiga pisana je za studente pravnih fakulteta u Srbiji koji pohađaju nastavu i polažu ispit iz naslednog prava. Namena knjige opredelila je njenu sadržinu i način izlaganja materije. Želeo sam da studentima pružim neophodna znanja o institutima naslednog prava, njihovoj pravnopolitičkoj funkciji, rešenjima važećeg srpskog zakonodavstva i stanovištima koja su se iskristalisala u teoriji i sudskoj praksi. Studije prava moraju da pokažu i praktičnu stranu disciplina koje se izučavaju. Udžbenik iz pozitivnopravnog predmeta treba da doprinese da se kod studenata razvije pravnički način rezonovanja i smisao za rešavanje slučajeva. Jer, pravna nauka u prvoj liniji predstavlja praktičnu nauku. Iz tog razloga, izlaganja u ovoj knjizi potkrepljena su brojnim primerima iz domaće i inostrane sudske prakse. Ni student, ni svršeni pravnik ne smeju ni za trenutak da izgube iz vida uzajamnu uslovljenost prava i prakse: „Pravo bez slučajeva je nefunkcionalno; ali tek pravo od činjeničnog stanja stvara slučaj.“ Svesno sam izbegavao da dajem prikaze (opise) rešenja u uporednom pravu, jer smatram da takav pristup zbunjuje studente. Komparativistici se pribegavalo samo onda kada je to bilo neophodno da bi se objasnili instituta srpskog prava koji su recipirani ili slični ustanovama koje postoje u nekom stranom pravnom poretku. Ovaj udžbenik bi mogao koristiti i diplomiranim pravnicima, kako onima koji svoja znanja žele da prodube na poslediplomskim i specijalističkim studijama, tako i praktičarima koji se sreću s problemima naslednog prava. Voleo bih da ova knjiga kod studenata i ostalih čitalaca pojača interesovanje za nasledno pravo i da ih podstakne da ovu građansko-pravnu disciplinu produbljeno proučavaju. Unapred zahvaljujem na svakoj primedbi, sugestiji ili kritici. Beograd, decembar 2009. Autor MG115 (N)
Upotrebe drugog: Istok u formiranju evropskog identiteta, Iver B. Nojman Beograd 2011. Mek povez, 289 strana. Knjiga je nekorišćena (nova). U knjizi se analizira kako su mnogobrojni identiteti koji su obuhvaćeni kategorijom „Istok“ presudno uticali na stvaranje evropskog identiteta od momenta kada je pojam Evropa počeo da stiče politički značaj. Nojmanov rad je značajan posebno zbog inovativne upotrebe dijaloškog pristupa, raznolikosti izvora koje koristi i širokog opsega studija slučaja. Ova knjiga nam pomaže u razumevanju stvaranja identiteta uopšte i, posebno, evropskog identiteta. Tags: Edvard Said Orijentalizam Drugi azija istok kulture istoka azijske nacije uticaji Evrocentrizam je svesna ili nesvesna praksa naglašavanja evropskih (uglavnom zapadnoevropskih) vrednosti, kulture i interesa na račun drugih kultura. Evrocentrizam je jedna vrsta etnocentrizma. U ekstremnijem obliku se sastoji od tvrdnje da su neevropske kulture manje vredne, čak da ne postoje. U Velikoj Britaniji, reči evrocentričan i evrocentrik se koriste da bi se označile one osobe koje podržavaju evropsko ujedinjenje i Evropsku uniju. Antonim ove reči je evroskeptičan i evroskeptik. Vidi još
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Daniil Borisovič Elkonin (16. februar 1904, Malaja Pereščepina, Poltavska gubernija - 4. oktobar 1984, Moskva) - sovjetski psiholog i učitelj, autor originalnog pravca u dečijoj i obrazovnoj psihologiji. Kandidat pedagoških nauka (1940), doktor psiholoških nauka (1962), dopisni član Akademije pedagoških nauka SSSR (1968). Rođen u selu Maloje Pereščepino, Poltavska gubernija, u jevrejskoj porodici, stariji brat Viktora Elkonina (1910-1994). Od 1914. studirao je u Poltavskoj gimnaziji, napuštajući je 1920. zbog teškog materijalnog položaja porodice. Radio je kao referent na vojno-političkim kursevima i kao nastavnik u koloniji za maloletne prestupnike. Godine 1924, na službenom putu iz Narodnog komesarijata prosvete Ukrajinske SSR, upisao je psihološki i refleksološki fakultet Lenjingradskog instituta za socijalno obrazovanje (kasnije spojen sa Lenjingradskim pedagoškim institutom po imenu A. I. Hercen). Godine 1927. diplomirao je na pedološkom odseku pedagoškog fakulteta Lenjingradskog državnog pedagoškog instituta. Radio je kao pedolog-učitelj u dečjoj stručnoj klinici Oktjabrske železnice. Od 1929. radio je u Lenjingradskom državnom pedagoškom institutu, gde je tema njegovog rada (u saradnji sa L. S. Vigotskim) bila problem dečje igre. Predavao je na odseku za pedologiju. Nakon ukidanja pedoloških struktura, od 1937. radio je kao učitelj osnovne škole u jednoj od lenjingradskih škola, predavao u pedagoškom institutu i kreirao školske udžbenike na ruskom jeziku za narode krajnjeg severa. Godine 1940. odbranio je doktorsku tezu o razvoju govora kod školaraca. Na kraju rata (koji je proveo na frontu, odlikovan ordenima i medaljama) [1] D. B. Elkonin, iako je to jako želeo, nije demobilisan. Postavljen je da predaje na Moskovskom regionalnom vojno-pedagoškom institutu Sovjetske armije, gde ne samo da je predavao psihologiju, već je i razvio osnovne principe za konstruisanje kursa sovjetske vojne psihologije. U periodu borbe protiv kosmopolitizma održan je sastanak komisije posvećen „analizi i raspravi grešaka kosmopolitske prirode potpukovnika Elkonina“, koji je bio zakazan za 5. mart 1953. [izvor nije naveden 1246 dana ], ali na današnji dan je Staljin umro, i on je odložen, a zatim otkazan. Potpukovnik D.B.Elkonin je prebačen u rezervni sastav. Septembra 1953. D. B. Elkonin je postao stalno zaposlen u Institutu za psihologiju Akademije pedagoških nauka RSFSR (sada Psihološki institut Ruske akademije obrazovanja), gde je radio do kraja života. U institutu je rukovodio nekoliko laboratorija, odbranio doktorsku disertaciju 1962. godine, a 1968. godine izabran je za dopisnog člana Akademije pedagoških nauka SSSR-a. Dugi niz godina predavao je na Fakultetu za psihologiju Moskovskog državnog univerziteta, osnovanom 1966. godine. Sin je psiholog Boris Elkonin (1950-2023 Umro 1984. Sahranjen je na Vostrjakovskom groblju.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
O duši i bogovima Velimir B. Popović lib101
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Antička grčka zbirka Ljubiša B. Popović (autor) Izdavač: Narodni muzej srpsko engleski uporedni tekst 1994; ćirilica; 418 str.; 25 cm Antička Grčka (često nazivana i kao stara ili drevna Grčka) je naziv koji se koristi za opisivanje sveta u kojem se govorilo grčkim jezikom u antičkim vremenima.[1] Taj naziv se ne odnosi samo na područje današnje grčke države, nego i na područja naseljena Grcima u antičkim vremenima: Kipar, egejska obala Turska (tada poznata kao Jonija), Sicilija i južna Italija (poznata kao Velika Grčka), te razbacana naselja na obalama današnje Albanije, Bugarske, Egipta, Francuske, Hrvatske, Libije, Španije i Ukrajine. Ne postoje određeni ili opšte prihvaćeni datumi početka i kraja razdoblja antičke Grčke. U uobičajenoj upotrebi to se razdoblje odnosi na cijelu grčku istoriju prije osnivanja Rimskog Carstva, međutim istoričari taj termin koriste preciznije. Tako neki autori u taj period uključuju i razdoblja minojske i mikenske civilizacije (od oko 1600. pre n.e. do oko 1100. godine pne.), dok drugi to osporavaju smatrajući da su te civilizacije, iako s grčkog govornog područja, dosta različite od kasnijih grčkih kultura, pa bi se trebale odvojeno svrstavati. Prema tradiciji razdoblje antičke Grčke počinje prvim Olimpijskim igrama 776. pre n.e., ali većina današnjih istoričara proširuju taj termin do oko 1000. pre n.e. Tradicionalni datum kraja razdoblja antičke Grčke smatra se smrt Aleksandra Velikog 323. pre n.e., a razdoblje koje slijedi naziva se helenističkim dobom. Ovi su datumi dogovoreni među istoričrima dok neki autori smatraju civilizaciju antičke Grčke neprekinutim razdobljem koje je trajalo sve do dolaska Hrišćanstva u 3. veku poslije Hrista. Antičku Grčku neki istoričari smatraju temeljom kulture zapadnoevropske civilizacije. Grčka kultura je izvršila snažan uticaj na Rimsko Carstvo, koje je prenijelo njen oblik po mnogim dijelovima Evrope. Civilizacija antičke Grčke je neizmjerno uticala na jezik, politiku, obrazovanje, filozofiju, umjetnost i arhitekturu modernog svijeta, posebno tokom renesanse u zapadnoj Evropi i ponovo tokom procvata neoklasicizma tokom 18. i 19. veka u Evropi i objema Amerikama.....
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Uspon Evrope 1450-1789 Dragoljub B. Živojinović lib101